Get Adobe Flash player

Kompostabline vrećice ne će biti biorazgradive u prirodi

 
 
Kompostabilne plastične vrećice ostat će na drveću isto onoliko dugo koliko i obične polietilenske vrećice. Neće se razgraditi, a kamoli biorazgraditi u prirodi, iako većina ljudi misli da hoće. Razgradit će se samo u postrojenju za kompostiranje.
https://s3.amazonaws.com/YouGarden/Web/500x500/100006_2.jpg
Direktivom Europske unije nalaže se zemljama članicama da smanje potrošnju laganih plastičnih trgovačkih vrećica (90 po stanovniku godišnje i tako dalje, o čemu je pisala Politika) debljine od 15 do 50 mikrometara, ali ne i da ih zabrane! Smanjenje potrošnje ne odnosi se na tanje vrećice (vrlo lagane, ispod 15 mikrometara, za voće i povrće), niti na deblje od 50 mikrometara jer su višekratne. Jedini kriterij je debljina vrećice. Ne treba praviti razliku između pojedinih vrsta plastičnih vrećica, pa neke zabranjivati, a neke favorizirati jer sve između 15 i 50 mikrometara podliježu ograničenju potrošnje.
 
U posljednje se vrijeme navodi da uskoro ne će biti plastičnih vrećica, već samo biorazgradivih. Ako nije riječ o papiru, misli se zapravo na kompostabilne vrećice koje trenutno nisu na našem tržištu. Kompostabilne vrećice su itekako plastične i uopće nisu biorazgradive u prirodi. Dobivene su od biljaka, na primjer od kukuruza, šećerne trske … i to je bioplastika. Bez obzira što je načinjene od biljaka, bioplastika je plastična! Međutim, zabluda je da je bioplastika biorazgradiva u prirodi. Nije, nijedna koja se koristi za vrećice na cijeloj zemaljskoj kugli.
 
Kompostabilne plastične vrećice ostat će na drveću isto onoliko dugo koliko i obične polietilenske vrećice (kojima nije dodan “aditiv za oksidacijsku razgradnju i biorazgradnju”). Kompostabilne vreće neće se ni razgraditi, a kamoli biorazgraditi u prirodi, iako većina ljudi misli da hoće. Razgradit će se samo u postrojenju za kompostiranje. U slučaju korištenja ovih vrećica, koristilo bi se vrećice koje su nekoliko puta skuplje za proizvodnju, teže (čime se za istu debljinu povećava težina odbačene ambalaže, a cilj je sasvim suprotan – smanjenje težine otpadne plastike), lošijih svojstava i koje treba odnijeti u postrojenje za kompostiranje. Tko će prikupljati te vrećice, kako i zašto? A ono što je najvažnije, one su podložne ograničenjima potrošnje, u skladu s EU direktivom jer su također plastične. Pa zašto ih onda forsiramo?
U našoj zemlji, mnogi smeće ostavljaju u plastičnim vrećama iz trgovina. Korištenje kompostabilnih vrećica ima smisla samo ako se u njima organizira organski otpad koji bi zajedno s vrećama išao za kompostiranje. Za ostale primjene one su nepotrebne, preskupe za proizvodnju i nisu praktične. Nema smisla u kompostabilnu vreću stavljati odbačene limenke, PET boce od ulja, boce od kućnih kemikalija i slične proizvode, ali i njih moramo u nešto spakirati za odlaganje smeća. Zar će radnici gradske čistoće, nakon ispuštanja kontejnera, prekapati po smeću i izvlačiti otpad iz kompostabilnih vrećica – kako bi vreće slali na kompostiranje? Nema smisla, zar ne? Na kompostiranje, kad se izgrade ta postrojenja, ionako bi išao samo organski otpad.
 
Znači, uvođenjem kompostabilnih vreća imali bismo situaciju da bi one, ako su pune, završavale na deponijama ili, ako su prazne, na drveću. A tamo bi ostale jako dugo! Smatram da su nekompostabilne plastične vrećice za kupnju daleko bolje rješenje od vrećica i papirnatih vrećica, uz naravno racionalniju i savjesniju uporabu. Ali, o tome drugom prilikom.
 

Aleksandra Mihajlović, dipl. ing. teh., Politika, Beograd, 28. 4. 2018.; http://www.politika.rs/sr/clanak/402699/Nijedna-plastika-nije-razgradiva-u-prirodi; http://zg-magazin.com.hr/kompostabline-vrecice-nece-biti-biorazgradive-u-prirodi/

Seljačka domaćinstva svugdje su gotovo "potopljena" golemim dugovima

 

 

Godišnji sastanak Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) održan je u mjestu Nusa Dua na indonezijskom otoku Bali od 12. do 14. listopada 2018. Svake godine sastanak Odbora guvernera MMF-a i Svjetske banke okupi središnje bankare, ministre financija i razvoja, parlamentarce, rukovoditelje privatnog sektora, predstavnike organizacija civilnog društva i akademike koji svi zajedno raspravljaju o važnim globalnim pitanjima gospodarskog razvoja, iskorjenjivanja siromaštva itd.
https://channelbali.com/wp-content/uploads/2018/09/images.jpg
Godišnjem sastanku Svjetske banke i MMF-a na otoku Baliju nazočili su i predstavnici organizacije „La Via Campesina“ – globalni pokret koji obuhvaća 182 seljačke organizacije iz 81 države i koji predstavljaju seljake i autohtono stanovništvo Azije, Afrike, Europe i Sjeverne i Južne Amerike. Okupljeni predstavnici „La Via Campesina“ – seljačke žene i muškarci jednoglasno i snažno osudili su godišnji sastanak Svjetske banke i MMF-a. Stoga su objavili i „Bali deklaraciju“ u kojoj jasno ističu da Svjetska banka i MMF zastupaju interese agrobiznisa i stoga moraju otići!
 
Točno prije jednog desetljeća, naše ljude zahvatila je globalna kriza hrane koja je bila ubrzana industrijskim modelom poljoprivredne proizvodnje koji je hranu pretvorio u tržišnu robu. To je još pogoršano sa špekulacijama tzv. „hedge“ fondova o cijenama hrane („hedge“ fondovi su posebna vrsta investicijskih fondova). Od tada je prošlo deset godina, a Svjetska banka, MMF i  niz drugih Međunarodnih financijskih institucija (International Financial Institutions, IFI), koji su u potpunosti bili krivi za promicanje agroindustrijskog modela poljoprivrede, nastavljaju s radom nekažnjeno. Njima je stalo samo do očuvanja interesa svojih financijera. Rezultat? Više od 815 milijuna ljudi, većinom seljaka, autohtono stanovništvo i drugi ljudi koji žive i rade u ruralnim područjima i danas pate od gladi i pothranjenosti. To se događa baš kada se 82 posto svjetskog bogatstva nalazi pod kontrolom 1 posto stanovništva. Seljačka domaćinstva svugdje su gotovo „potopljena“ golemim dugovima, dok prosječna plaća na Wall Streetu raste oko 422.500 US dolara. Ovi statistički podatci jasno optužuju agresivni neoliberalizam pod vodstvom Svjetske banke i MMF-a koji su nametnuli privatizaciju i deregulaciju u svim regijama (svijeta).
 
Predstavnici organizacije „La Via Campesina“ koji su predstavljali seljake iz država poput Istočnog Timora, Tajlanda, Kambodže, Kenije, Malezije, Indonezije, Južne Koreje, Indije, Nepala, Sri Lanke, Argentine, Nikaragve i Francuske podijelili su iskustva s kojima se suočavaju: nasilno otimanje zemlje, osobito poljoprivrednih površina u golemim razmjerima, zatim šuma, rijeka pa i oceana kako bi bili 'slobodni' za masovne infrastrukturne projekte koje financiraju Svjetska banka i MMF. Jugoistočna Azija, Istočna Azija, pacifička Azija pretvoreni su u tzv. „PPP laboratorij“ (Public-Private-Partnership labs/laboratoriji Javnog privatnog partnerstva) za Svjetsku banku i MMF s 53 posto globalnog udjela privatnih investicija koje sada ciljaju na ovu regiju. To je najveći izgovor za razlog otimanja zemlje, vode i teritorija od seljaka. Samo u razdoblju od 2001. do 2010. zbog velikih ulaganja koje je vodila Svjetska banka u poljoprivrednom sektoru i to uglavnom u afričkim i azijskim zemljama, prisilno je 'ugrabljeno' (čitaj: oteto) oko 203 milijuna hektara zemljišta.
 
Svjetska banka proširila je svoje aktivnosti i na područje ublažavanja klimatskih promjena. Jedan od takvih primjera je i Investicijski program za šume u okviru UN-ovog programa REDD (Reducing Emissions from Deforestation and Forest Degradation / Smanjenje emisija iz krčenja i degradacije šuma). Cilj UN-ovog programa REDD je ublažavanje klimatskih promjena smanjenjem neto emisija stakleničkih plinova kroz poboljšano upravljanje šumama u zemljama u razvoju. No, Investicijski program za šume samo se na prvi pogled čini dobrim, ali zapravo ima negativan utjecaj na zajednicu, osobito na seljake i autohtono stanovništvo. Program zapravo legalizira prisilno otimanje šumskog zemljišta od seljaka pod krinkom očuvanja, tj. zaštite zemljišta. Seljaci koji se organiziraju i odupiru ovom nasilnom otimanju zemljišta suočavaju se s nasilnim represijama, ponekad i ubojstvima, vrlo često su kriminalizirani i procesuirani jer samo brane svoje. Te represije provode se nekažnjeno, a kreatorima krize dozvoljava se djelovanje i provođenje neoliberalnog projekta s malom ili nikakvom odgovornošću.
 
Danas manje od 20 globalnih korporacija kontrolira globalni lanac hrane i upravlja hranom koju kupujemo i određuje kako ju kupujemo. Slobodni trgovinski režim koji diljem svijeta nameću Svjetska banka, MMF, druge Međunarodne financijske institucije (IFI) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO) rezultiralo je preuzimanjem kontrole deset tisuća godina starog prehrambenog sustava u ruke samo nekoliko korporacija – koje su svoje poslovanje konsolidirale preko prehrambenog lanca kroz spajanja i mega spajanja.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Podcjenjuje li Strategija o plastici izvrsna svojstva plastičnih materijala

 
 
EU je vodeća u pitanjima naprednog razmišljanja i djelovanja spram okoliša, pa niti nova strategija nije iznimka. Međutim, bit će teško uskladiti neminovnu potrebu za promjenom s potencijalnim gubitkom poslova koja takva promjena izaziva. Treba misliti i na 15 milijuna Europljana zaposlenih u plastičarskoj industriji. A ne treba zaboraviti ni da za plastične materijale još nije pronađena dovoljno dobra zamjena. Posebno ne u području ambalaže.
http://zg-magazin.com.hr/wp-content/uploads/2017/09/kruzno_gospodarstvo_zgm.jpg
Kružno gospodarstvo (Zg-magazin, 5. rujna 2017.)
 
Stručnjaci koji dulje vrijeme prate kretanja na području plastike znaju. S vremena na vrijeme otvara se neka od tema kojom se osporava prednosti plastičnih proizvoda. Najčešće se radi o akcijama koje u određenom trenutku usredotočuju pozornost najšire javnosti na plastiku kao krivca za ukupni suvremeni otpad. Pri čemu se isluženim plastičnim proizvodima pripisuju „grijesi“ koje zapravo stvaraju svojim neznanjem ljudi. To je slučaj s plastičnim vrećicama, PET-plastenkama ili neko vrijeme i PVC-om.
 
Najnoviji je primjer čišćenje oceana od plastike. Pritom se radi o krupnom otpadu, najlonskim ribarskim mrežama. No sada je na djelu dvojbeno propitivanje opravdanosti jednokratne ambalaže. Dosadašnje akcije pokazale su da se iza takvih napada na plastične materijale ili proizvode kriju neki drugi interesi. A ne briga o živim bićima i zaštiti okoliša. Ono što posebno zabrinjava jest da se organizacije koje trebaju braniti interese proizvođača plastike na određeni način priklanjaju takvim gibanjima. Ne nudeći pritom dobro obrazložena rješenja. Namjera je teksta ukazati upravo na takva nepredložena alternativna rješenja.
 
Plastika – blagodat ili najomraženiji materijal u povijesti čovječanstva
 
Podaci o svjetskoj proizvodnji plastike stvarno su neuobičajeni za neki svakodnevni materijal. Godine 1951. svjetska proizvodnja je bila 1,5 milijuna tona da bi poslije 65 godina porasla za punih 220 (dvjesto dvadeset) puta. Očito je da postoje brojni razlozi takvom ubrzanom razvoju jedne skupine materijala.
 
Strategija o plastici Europske komisije
 
U siječnju 2018. usvojena je Strasbourgu Strategija o plastici. Kao dio prijelaza prema kružnom gospodarstvu.
 
Namjera Strategije je zaštita okoliša od onečišćenja plastikom, zapravo plastičnim proizvodima, uz promicanje rasta i inovacije. Prema novom planu, sva plastična ambalaža na europskom tržištu trebala bi biti oporabljiva do 2030. Istodobno se uporaba jednokratnih plastičnih proizvoda mora smanjiti, a namjerna uporaba mikroplastike ograničiti.
 
Prema riječima Fransa Timmermansa, prvoga potpredsjednika Europske komisije, »ukoliko se ne promijeni proizvodnja plastike i uporaba plastičnih proizvoda, bit će do 2050. više otpadnih plastičnih proizvoda, skraćeno otpadne plastike, nego riba u oceanima. Mora se zaustaviti ulaz plastike u naše vode, hranu, pa i naša tijela. Jedino dugoročno rješenje je smanjenje plastičnog otpada koje će se postići povećanjem recikliranja i ponovne uporabe. To je izazov koji se tiče svih – građana, industrije i vlada. S pomoću Europske strategije o plastici kreće se prema novom poslovnom modelu, onom kružnog gospodarstva. Pritom će se investirati u nove, inovativne postupke koje će zaštititi građane i okoliš, uz istovremeno održavanje konkurentnosti industrije«.
 
Strategija o plasticipostavit će temelje za novo kružno gospodarstvo u plastičarskoj industriji. To će pomoći smanjiti količine plastičnog otpada na kopnu, u zraku i u morima uz otvaranje novih mogućnosti za inovacije, konkurentnost i visokokvalitetne poslove. To je velika prilika za europsku industriju u smislu razvoja globalnog vodstva u novim postupcima i materijalima.
 
U Europi se godišnje odbaci oko 26 milijuna plastičnih proizvoda, od čega se reciklira nešto manje od 30 %. Cilj Strategije o plastici je jednostavan – smanjiti količine otpada i sačuvati vrijednost proizvoda, materijala i resursa u gospodarstvu što je dulje moguće. U Strategiji su obrađena pitanja oporabljivosti, biorazgradljivosti, prisutnosti opasnih tvari u plastici.
 
Posljednjih godina posebno važna tema postao je otpad u morima. Strategija o plastici treba promijeniti način konstrukcije proizvoda, proizvode i recikliranje u Europskoj uniji. Cilj je zaštita okoliša uz postavljanje temelja novog plastičarskog kružnog gospodarstva. U kojem se proizvodi konstruiraju i proizvode uz ispunjavanje ciljeva koji uključuju ponovnu uporabu, popravljanje i recikliranje te razvoj održivih materijala.
 
U usvojenoj Strategiji, Europska unija je postavila sljedeće ciljeve:
Učiniti recikliranje profitabilnim. Donijet će se nova pravila vezana uz plastičnu ambalažu koja bi poboljšala oporabljivost plastike koja se nalazi na tržištu i povećala potražnju za plastičnim reciklatima. Povećanjem sakupljanja plastičnog otpada, otvorit će se novi pogoni za recikliranje u Europskoj uniji, uz bolji, standardizirani sustav za odvojeno sakupljanje i razvrstavanje otpada. To će dovesti do uštede od oko 100 EUR po sakupljenoj toni otpada, a i donijet će veću dodanu vrijednost konkurentnijoj, otpornijoj plastičarskoj industriji.
 
Suzbiti plastični otpad. Europsko zakonodavstvo je već dovelo do bitnog smanjenja uporabe plastičnih vrećica u nekoliko zemalja članica. Novi planovi će se okrenuti prema ostalim jednokratnim plastičnim proizvodima te ribolovnoj opremi. To treba ostvariti podupirući kampanje podizanja nacionalne svijesti i određujući djelokrug pravila Europske unije koja će biti predložena u 2018. Europska komisija će uvesti i mjere koje ograničavaju primjenu mikroplastike u proizvodima, te poboljšati oznake za biorazgradljivu i kompostabilnu plastiku.
 
Zaustaviti bacanje plastičnih proizvoda u mora. Nova pravila u lukama za prihvat otpada odnosit će se na otpad vezan uz mora, s mjerama koja osiguravaju da se otpad stvoren na brodovima ili sakupljen u morima ne ostavlja u moru, već da se vrati na kopno gdje će se s njime gospodariti na prikladan način.
 
Potaknuti ulaganja i inovacije. Europska komisija donijet će smjernice za nacionalna tijela i europsku industriju o načinima minimiranja plastičnog otpada na izvoru. Povećat će se potpora za inovacije, s dodatnih 100 milijuna EUR-a za financiranje razvoja oporabljivih plastičnih materijala. Time bi se postupci recikliranja učinili učinkovitijima, te se omogućilo praćenje i uklanjanje opasnih tvari i onečišćivala iz reciklirane plastike.
 
Potaknuti promjenu u cijelom svijetu. Europska unija će surađivati s partnerima iz cijelog svijeta kako bi se došlo do globalnih rješenja i razvile se međunarodne norme.
 
Na papiru, strategija o plastici je izvrsno zamišljena. Treba više reciklirati, manje odbacivati, a plastični proizvodi (poglavito plastična ambalaža) moraju biti oporabljivi. No postavlja se pitanje – u kojoj mjeri je to moguće provesti i kako će to utjecati na kvalitetu života?
Prema izvještaju Europske komisije iz siječnja 2018., potražnja za recikliranom plastikom u Europi danas je na razini od samo 6 % ukupne potražnje za plastičnim materijalima. Tvrtke koje se bave recikliranjem plastičnog otpada smatraju kako bi se plastična ambalaža trebala konstruirati prema smjernicama za recikliranje, kako bi se smanjili troškovi recikliranja i time povećala potražnja za plastičnim reciklatom. To bi primjerice značilo uklanjanje višeslojnih filmova i folija za pakiranje prehrambenih proizvoda, jer ih je vrlo teško reciklirati. No, to drastično smanjuje djelotvornost plastične ambalaže. Naime, svaki sloj u višeslojnoj ambalaži ima svoju svrhu koja osigurava sigurnost hrane.
 
Ne treba zaboraviti, kao što je napomenula Julie Girling, predstavnica Ujedinjenog Kraljevstva u Odboru za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane Europskog parlamenta, da je plastika fantastičan materijal koji ima veliki niz prednosti. Nije teško uočiti primamljivost poziva za drastičnim smanjenjem ili eliminiranjem nekih primjena plastike, no trebalo bi uključiti i određenu dozu opreza.
 
Kako se čini, u Strategiji su izvrsna svojstva plastičnih materijala u određenim primjenama prilično podcijenjena. Prvo pitanje koje se postavlja je što će se dogoditi sa sigurnošću hrane i otpadom od hrane. Primjena plastike u materijalima u dodiru s hranom daje velike prednosti, kao što su produljena svježina, smanjenje onečišćenja i osiguranje dopreme hrane do potrošača bez oštećenja. Te prednosti se ne bi smjele podcjenjivati, a uklanjanjem ili već promjenom određenih materijala plastične ambalaže, kako bi se ona načinila oporabljivom, moglo bi doći do velikih problema sa sigurnošću hrane.
 
Neki će reći, plastična ambalaža bi morala biti biorazgradljiva, još bolje kompostabilna. No to zvuči dobro samo u teoriji, a u praksi dolazi do velikih problema. Prvo, biorazgradljiva plastika se niti cijenom niti svojstvima još uvijek ne može mjeriti s konvencionalnom, nerazgradljivom plastikom. Drugo, biorazgradnja nije proces koji se događa u bilo kojem okolišu, pod bilo kojim uvjetima, i baš onda kada se to želi. Većina biorazgradljivih plastičnih materijala tako je razvijena da se razgradi u industrijskim postrojenjima pod kontroliranim, točno određenim uvjetima topline i vlažnosti, pri čemu temperatura uglavnom dostiže 60 °C i više. Vrlo malo dostupnih biorazgradljivih plastičnih materijala prikladno je za razgradnju pri nižim temperaturama u kućnim kompostištima. Najčešće je brzina kojom će se neki biorazgradljivi plastični proizvod razgraditi, čak i u kontroliranim uvjetima vlažnosti, temperature i mikroorganizama, nepoznata.
 
Europska unija je vodeća u pitanjima naprednog razmišljanja i djelovanja spram okoliša, pa niti nova strategija nije iznimka. Međutim, bit će teško uskladiti neminovnu potrebu za promjenom s potencijalnim gubitkom poslova koja takva promjena izaziva. Treba misliti i na 15 milijuna europskih građana zaposlenih u plastičarskoj industriji. A ne treba zaboraviti niti činjenicu da za plastične materijale, koji su se odavno dokazali održivima, još uvijek nije pronađena dovoljno dobra zamjena. Posebno ne u području ambalaže.
 

Maja Rujnić, Zg-magazin, zg-magazin.com.hr/podcjenjuje-li-strategija-o-plastici-izvrsna-svojstva-plasticnih-materijala/

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Utorak, 20/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 798 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević