Get Adobe Flash player

Simpozij Endemska nefropatija – 60 godina istraživanja u Hrvatskoj

 
 
U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u petak 4. svibnja održan je simpozij Endemska nefropatija – 60 godina istraživanja u Hrvatskoj koji su pod pokroviteljstvom HAZU-a organizirali Društvo za razvitak nefrologije “prof. dr. Milovan Radonić”, Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju KBC Zagreb, Referalni centar za glomerularne i tubulointersticijske bolesti Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Opća bolnica “dr. Josip Benčević” u Slavonskome Brodu i Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju Hrvatskog liječničkog zbora. 
https://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/02046/kidney-dialysis_2046568a.jpg
Skup je otvorio predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić koji je istaknuo da je endemska ili balkanska nefropatija fenomen koji je dugo vremena okupirao hrvatsku medicinu. Radi se o bolesti bubrega koja je u Hrvatskoj bila karakteristična za nekoliko sela u okolici Slavonskog Broda, no otkrivanjem uzroka te bolesti problem je u najvećoj mjeri riješen. Akademik Kusić je istaknuo zasluge pročelnika Zavoda za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju KBC Zagreb prof. dr. sc. Bojana Jelakovića koji je pridonio tome da Hrvatska bude prepoznatljiva u svjetskoj medicini kad je u pitanju endemska nefropatija. Na početke njenog istraživanja podsjetio je i tajnik Razreda za medicinske znanosti HAZU-a akademik Marko Pećina.
 
Istraživanje endemske nefropatije počelo je prije 60 godina, zajedno s povećanjem razine zdravstvene skrbi za seosko stanovništvo endemskih sela te unaprjeđenjem infrastrukture izgradnjom nasipa i kanala za odvodnju, asfaltiranjem autocesta, uvođenjem vodovoda i izgradnjom suvremenoga mlina, čime je znatno poboljšan ukupni standard i kvaliteta života u siromašnim selima oko Slavonskog Broda. Od samih početaka problemu endemske nefropatije pristupano je multidisciplinarno pa su uz nefrologe, epidemiologe, stručnjake javnoga zdravstva u istraživanjima sudjelovali patolozi, urolozi, biokemičari, toksikolozi, mikrobiolozi, molekularni biolozi, farmaceuti, šumari i mnogi drugi. Nakon što su prije 25 godina u Belgiji opisani prvi slučajevi nefropatije kineskih trava, uočena je podudarnost s patohistološkogim nalazom bubrega oboljelih od endemske nefropatije te je kao njen uzročnik utvrđena aristolohična kiselina. Suradnjom s čitavim nizom vrhunskih stručnjaka iz brojnih država svijeta, hrvatski stručnjaci su sofisticiranim metodama na molekularnoj razini dokazali da je endemska nefropatija okolišni oblik nefropatije aristolohične nefropatije i pridruženih karcinoma prijelaznoga epitela mokraćnog sustava. Za razliku od jatrogenog oblika nefropatije aristolohične kiseline koja je opisana u Belgiji, Tajvanu i nizu drugih država svijeta, bolesnici s endemskom nefropatijom oboljevali su jedući kruh koji je bio kontaminiran fitotoksinom, aristolohičnom kiselinom, iz sjemenki biljke vučje stope (Aristolochia clematitis) koje su ranije bile pomiješane sa sjemenkama žita. Ti rezultati prihvaćeni su od međunarodne znanstvene zajednice i ušli su u brojne udžbenike. Rezultati istraživanja ugrađeni su u redovan klinički rad, tako da endemska nefropatija polagano nestaje i u narednim će desetljećima isčeznuti kao rezultat napretka tehnologije žetve, separiranja i pročišćavanja žita od svekolikog kukolja pa tako i sjemenki vučje stope. No broj bolesnika s karcinomima prijelaznog epitela mokraćnog sustava iz tih krajeva još uvijek će biti znatno veći nego što je u drugim ruralnim predjelima, što je upozorenje nefrolozima i stručnjacima javnog zdravstva da i dalje redovito provode probirne mjere stanovništva koje je ranije bilo izloženo riziku unosa aristolohične kiseline.
 
Simpozij je bio posvećen dvoijci velikana istraživanja endemske (balkanske) nefropatije – profesorima Milenku Iviću i Milovanu Radoniću. Ivić je prije 50-ak godina prvi povezao vučju stopu s bubrežnom bolesti i karcinomima, a prvi je posumnjao da je kontaminiran kruh put unosa fitotoksina u ljudski organizam. No opažanje i ideja desetljećima su bili zanemareni sve dok se nije dokazalo da je bio u pravu. Milovan Radonić, doajen hrvatske nefrologije, jedan je od prvih pionira istraživanja endemske nefropatije. Njegova je pažnja naročito bila usmjerena na ranu dijagnostiku endemske (balkanske) nefropatije.
 

Marijan Lipovac

Na Sveučilištu u Splitu, osnovanom 1974., danas studira preko 20.000 studenata

 
 
Sveučilište u Splitu još jednom je potvrdilo svoj status najkvalitetnijeg u državi. Organizacija Times Higher Education, koja vodi jednu od najznačajnijih svjetskih ranking lista sveučilišta, ovoga je puta rangirala sveučilišta u Novoj Europi, odnosno 13 zemalja koje su u Europsku uniju ušle nakon 2004. Sveučilište u Splitu na toj je ljestvici zauzelo visoku osmu poziciju. Priznanje je dodijeljeno upravi Sveučilišta na čelu s rektorom prof. dr. sc. Šimunom Anđelinovićem 25. travnja na konferenciji THE Research Excellence: New Europe Summit u Olomoucu, u Češkoj.
https://www.timeshighereducation.com/sites/default/files/styles/the_breaking_news_image_style/public/ntu_2_0.jpg?itok=KLqXDkjD
„Veliko mi je zadovoljstvo što se jedno hrvatsko sveučilište uspjelo plasirati među 10 najboljih, u tzv. novim državama članicama EU-a. Poseban izvor ponosa je što je Hrvatska zadnja članica koja je ušla u EU i što se uspjela plasirati na osmo mjesto“, rekla je Ines Troha, veleposlanica RH u Češkoj.
 
Rektor Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Šimun Anđelinović je povodom dobivanja ovog važnog priznanja izjavio: „Posebna mi je čast i zadovoljstvo da se splitsko sveučilište našlo u društvu najboljih sveučilišta Nove Europe. Na svečanosti povodom objavljivanja rezultata upoznati smo s kompleksnim sustavom evaluacije koja uzima u obzir izvrsnost u nastavi, znanosti, suradnji s gospodarstvom i razrađenim kriterijima internacionalizacije te procjeni utjecaja sveučilišta na regiju i globalni sustav svjetskog znanja. Tim više je ovaj naš rezultat iznimno značajan za cijelu hrvatsku znanost i visoko obrazovanje jer ne samo što se povećava vidljivost i znanstvena izvrsnost, već se i ukazuje da ne postoje neki lokalni kriteriji izvrsnosti, već samo međunarodni. Ovo je uspjeh svih naših uposlenika, a isto tako i rezultat napornog rada uprave da se objedine svi ovi napori te da se strateškim upravljanjem ubrza razvoj našeg Sveučilišta.“
 
Na mjernoj ljestvici ukupno je bilo 1472 institucije od kojih je izdvojeno njih 53, a prvo mjesto je zauzelo Sveučilište u Tartu iz Estonije. Uz Sveučilište u Splitu iz Hrvatske se na ranking listu pozicioniralo Sveučilište u Zagrebu i to na zbirnoj poziciji od 31. do 40. mjesta. Podsjetimo, i na svjetskoj THE ljestvici, splitsko sveučilište bilo je najbolje rangirano hrvatsko sveučilište, kao i na  U.S. News & News Report ljestvici globalnih sveučilišta iz prosinca prošle godine, a zagrebačko je potpuno podbacilo.
 
Na Sveučilištu u Splitu, osnovanom 1974. godine, danas studira preko 20.000 studenata, na 11 fakulteta, jednoj umjetničkoj akademiji te četiri sveučilišna odjela. Studenti mogu birati između više od 180 studijskih programa koji se izvode u svim područjima znanosti i umjetnosti. Sveučilištu u Splitu, osnovanom 1974. godine, danas studira preko 20.000 studenata, na 11 fakulteta, jednoj umjetničkoj akademiji te četiri sveučilišna odjela.
 
Sveučilište u Splitu spada u srednje velika sveučilišta u EU i svoju ulogu vidi kao vodeće regionalno Sveučilište u ovom dijelu Europe sa čvrstom mediteranskom orijentacijom. Sveučilište u Splitu treba postati prepoznatljivo europsko sveučilište koje svoju snagu crpi u stoljetnoj kulturnoj baštini, duhovnom i materijalnom nasljeđu i činjenici da je kolijevka hrvatske državnosti i pismenosti. Sveučilištu je primarna zadaća provoditi nastavni, znanstveno-istraživački, umjetničko-stvaralački i stručni rad na principima poštivanja kontrole i osiguravanja kvalitete i EU standarda, a isto prenosi na sve suradne ustanove, nastavne baze, lokalnu zajednicu i gradove te gospodarske čimbenike. Ono je lider u prijenosu znanja i rezultata istraživanja u gospodarstvu regije kao temelja bržeg razvoja gospodarstva, pametnih specijalizacija te ekološki prihvatljivog i održivog razvoja društva. Sveučilište se fokusira na cjelovit razvoj svojih studenata kako kroz vrijeme studiranja tako i kroz njihovo postakademsko praćenje i cjeloživotno učenje. S istom pažnjom skrbi i o razvoju i unaprjeđenju kvalitete svojih nastavnika i nenastavnog osoblja kao nositelja i kreatora svih ključnih procesa na Sveučilištu. Sveučilište u Splitu sebe vidi kao društvenog predvoditelja koji zagovara i promiče najviša moralna, etička, društvena i ekonomska načela i standarde na prostoru javnog dobra, a u svrhu razvoja Republike Hrvatske, regije i EU.
Splitsko sveučilište i rektor Šimun Anđelinović sa svojim suradnicima pokazali su kako se vizijom i idejom može parirati najboljim sveučilištima. Iako će uskoro rektorski lanac predati svojem protukandidatu ostavlja mu u naslijeđe uspjeh koje nijedno drugo sveučilište dosad nije postiglo.
 

Nives Matijević

Postoji mogućnost za oštećenje jetre i toksemiju zbog konzumiranja genetski modificirane soje

 
 
Prema izvješću američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) o „Uzgoju genetski modificiranih usjeva u SAD-u“ (veljača 2014.), većina uzgoja soje, više od 90 posto, odnosi se na genetski modificiranu soju. Genetski modificirana soja prvenstveno se koristi u intenzivnom stočarstvu za prehranu stoke, ali se može naći i u hrani za kućne ljubimce.
http://4.bp.blogspot.com/-EwSzNc0FKMI/Va0pDn59dgI/AAAAAAAAp3k/1YOwT3i2ORI/s800/gmo-soy.jpg
Većina genetski modificirane soje stvorena je u svrhu otpornosti na herbicide, prvenstveno na herbicid glifosat (ili glifozat), a u novije vrijeme u SAD-u komercijalno se uzgaja genetski modificirana soja otporna na dva herbicida, a to su glifosat i dikamba. A o katastrofi koju je prouzročio uzgoj soje otporne na glifosat i dikambu pisala sam krajem rujna 2017. (Hrvatski fokus br. 384.). Genetski modificirana soja sastojak je gotovo 70 posto prehrambenih proizvoda u američkim supermarketima, a nalazimo je i u žitaricama „za zdravi doručak,“ u kruhu, sojinom mlijeku, tjestenini i mesu. Genetski modificirana soja dokazano ima negativne, štetne učinke na ljudsko zdravlje i okoliš.
 
Znanstvenik, dr. Michael Antoniou, molekularni genetičar iz Londona, otkrio je da genetski modificirana soja mijenja aktivnost jetre kod miševa i kunića. Stoga postoji mogućnost za oštećenje jetre i toksemiju zbog konzumiranja genetski modificirane soje. Genetski modificirana soja može biti potencijalno opasna za osobe koje pate od alergije na hranu ili visoke osjetljivosti na određenu hranu. Znanstvenici Ruske akademije znanosti i Nacionalnog udruženja za genetsku sigurnost otkrili su povezanost genetski modificirane soje s mortalitetom dojenčadi i neplodnošću. Ruski biolog Alexey V. Surov proveo je s kolegama dvogodišnju studiju na hrčcima koja je pokazala da nakon treće generacije hrčci hranjeni genetski modificiranom sojom nemaju sposobnost rasplođivanja. Pored toga otkrivena je i visoka smrtnost mladunčadi hrčka koji su hranjeni genetski modificiranom sojom. Rezultate ove studije objavio je i Huffington Post 8. rujna 2010. („Genetically Modified Soy Linked to Sterility, Infant Mortality in Hamsters“).
 
Uz samu genetski modificiranu soju tolerantnu odn. otpornu na glifosat, opasnost postoji zbog danas već dokazanih štetnih učinaka glifosata na zdravlje čovjeka i životinja. Jedna znanstvena studija ispitala je učinak glifosata (komercijalni herbicid „Roundup“ kompanije Monsanto) na stanice humane placente, bubrega i pupkovine te je otkriveno da ove stanice umiru u roku od 24 sata. Studiju su proveli francuski istraživači (Benachour, N. i Séralini, Gilles-Éric) Sveučilišta Caen (Institute of Biology, University of Caen), a nalaz studije objavljen je 2009. u časopisu „Chemical Research in Toxicology“ (2009, 22(1); str. 97.-105.).
 
Prije izvjesno dužeg vremena (HF br. 165.) pisala sam o zastrašujućim posljedicama uzgoja genetski modificirane soje u Argentini, a početkom 2018. objavljen je znanstveni rad o najnovijim rezultatima istraživanja štetnih učinaka uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza u Argentini. Naime, ljudi koji žive u argentinskom gradu Monte Maiz, samom središtu i „žili kucavici“ komercijalnog uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza, suočeni su s vrlo ozbiljnim zdravstvenim problemima – stopa spontanih pobačaja trostuko je veća od nacionalnog/državnog prosjeka, dok su porođajni defekti, tj. mane kod novorođenčadi dvostruko češće od nacionalnog prosjeka. Nadalje, znanstvena studija jasno otkriva korelaciju između visoke izloženosti/kontakta s glifosatom iz okoliša i povećanom učestalošću reproduktivnih poremećaja (spontani pobačaj i mane novorođenčadi).
Najnovije istraživanje proveo je argentinski liječnik dr. Medardo Avila-Vazquez koji je predvodio i istragu o stvarnim učincima glifosata na zdravlje argentinske populacije u „srcu“ uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza – u gradu Monte Maiz.
 
Rezultati najnovije argentinske studije objavljeni su u ožujku 2018., a sama studija bila je podijeljena na dva dijela:
1. epidemiološka studija koja je istraživala u seoskim domaćinstvima pojavu/raširenost i učestalost spontanih pobačaja i defekta/mana kod novorođene djece.
2. Analiza okoliša koja je bilježila različite izvore lokalnog onečišćenja i mjerila razinu najčešće korištenih pesticida u tlu, vodi i gomili skladištenih komušina/ljuski usjeva. Mjereni su slijedeći pesticidi: herbicid glifosat, njegov metabolit AMPA, insekticidi klorpirifos, endosulfan, cipermetrin, zatim herbicid atrazin (zabranjen u EU) i sistemski herbicid 2,4-D te fungicid epoksikonazol.
Ove agrokemijske tvari izabrane su jer imaju najveću i najčešću primjenu u ovoj agrarnoj regiji.
 
Komercijalni uzgoj genetski modificirane soje i kukuruza započeo je u Argentini 1996. godine; danas se ove dvije GM kulture uzgajaju na površini od 25 milijuna hektara u čijoj neposrednoj blizini živi oko 12 milijuna ljudi. Uzgoj genetski modificirane soje i kukuruza zahtijeva povećanu primjenu pesticida, prvenstveno herbicida i insekticida.
Argentina godišnje u agroindustrijskoj proizvodnji primjeni oko 240.000 tona glifosata, a u navedenoj agrarnoj regiji, „srcu“ uzgoja GM soje i kukuruza, godišnje se rasprši 650 tona glifosata (79 kg po stanovniku/godišnje). Liječnici u ruralnim područjima gdje se uzgajaju GM soja i kukuruz prvi su primijetili određene zdravstvene promjene i poremećaje kod ruralnog stanovništva, a danas prevladavaju kancerogene bolesti i reproduktivni poremećaji.
 
Autori najnovije studije ističu da se u Monte Maizu u agroindustrijskoj proizvodnji genetski modificirane soje i kukuruza godišnje koristi 10 kg glifosata po hektaru obradive površine. Stoga nimalo ne iznenađuje što je u analizi okoliša glifosat otkriven u 100% ispitanih uzoraka tla i komušina/ljuski od usjeva. Koncentracija glifosata u ovom slučaju bila je deset puta veća od koncentracije drugih ispitanih agrokemikalija (glifosat 3868 ppb; endosulfan II 337,7 ppb i klorpirifos 242 ppb). Stopa spontanih pobačaja tijekom petogodišnjeg razdoblja u Monte Maizu trostruko je veća od državnog prosjeka prema izvješću Nacionalnog ministarstva zdravstva koje se temeljilo na analizi provedenoj 2005., a ujedno je veća i od rezultata analize provedene 2016. u susjednoj Cordobi. U selu Las Vertientes (Cordoba, 180 km od Monte Maiza) stopa spontanih pobačaja je 19 posto. Ovaj rezultat gotovo je isti s rezultatom jedne druge studije (2001.) koja je provedena u Kanadi: „Ontario Farm Family Health Study“ a istražila je zdravstveno stanje, točnije učestalost spontanih pobačaja u obiteljima koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Ova studija otkrila je stopu spontanih pobačaja od 18,7 posto te još jednu karakteristiku: herbicid glifosat uzrokuje kasni spontani pobačaj (u razdoblju između 12. i 19. tjedna trudnoće). Autori studije tada su izjavili: „Toksičnost pesticida na humano reproduktivno zdravlje uveliko je nepoznato – osobito toksičan učinak mješavina pesticida na fetus.“
 
Upravo iz gore navedenih razloga ne tako davno reagirala je Međunarodna federacija za ginekologiju i opstetriciju (International Federation of Gynecology and Obstetrics) koja je u tekstu objavljenom 2015. izrazila zabrinutost zbog štetnih učinaka toksičnih agrokemikalija na reproduktivno zdravlje čovjeka (časopis: „International Journal of Gynecology and Obstetrics,“ 2015., 131., str. 215.-225.). Autori najnovije argentinske studije o štetnim učincima uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza i s njima povezanih agrokemikalija, prvenstveno herbicida glifosata, ističu kako u Monte Maizu baš ništa ne može opravdati tako visoku stopu spontanih pobačaja – ni dob majke, ni pušenje niti siromaštvo.
 
Porođajne mane novorođene djece jesu različite abnormalnosti (nakaznosti) nervnog sustava, genitalnih organa, udova (ruke i noge), bubrega i urinarnog sustava, probavnog sustava, srca te rascjep usne (zečja usna). Štoviše, autori također skreću pozornost kako provedena studija pokazuje korelaciju, tj. međusobni odnos između kontakta s glifosatom i štetnih učinaka na reproduktivne organe ali ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu. Uzročna veza može se dokazati jedino novom, drugom studijom na laboratorijskim životinjama. Zanimljiva je činjenica da su rezultati najnovije argentinske studije objavljeni u istom mjesecu (ožujak 2018.) kada i rezultati studije provedene u državi Indiana, SAD, koji ukazuju na korelaciju između kontakta s herbicidom glifosatom i skraćenim trajanjem trudnoće; više od 90 posto ispitanih trudnica imalo je glifosat u urinu, a čija razina je u značajnoj korelaciji sa skraćenom trudnoćom.
 
Izvor: „Environmental exposure to glyphosate and reproductive health impacts in agricultural population of Argentina,“ Medardo Avila-Vazquez et al., Journal of Environmental Protection/JEP, ožujak 2018., Vol. 9, No. 3, str. 241.-253.;
„Glyphosate exposure in pregnancy and shortened gestational length: a prospective Indiana birth cohort study,“ S. Parvez et al., Environmental Health, 9. 3. 2018., 17:23;
Ontario Farm Family Health Study: „An exploratory analysis of the effect of pesticide exposure on the risk of spontaneous abortion in an Ontario farm population,“ Arbuckle, TE et al., Environmental Health Perspectives, kolovoz 2001., 109(8): 851-857.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1703 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević