Get Adobe Flash player

Komemorativni sastanak u spomen na akademika Ivana Jurkovića

 
 
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti održala je u utorak 16. veljače komemorativni sastanak u spomen na akademika Ivana Jurkovića, istaknutog hrvatskog geologa koji je umro 30. prosinca 2014. Kako je istaknuo tajnik Razreda za prirodne znanosti akademik Ivan Gušić, akademik Jurković bio je redoviti član HAZU punih 45 godina te je u trenutku smrti bio akademik s najdužim stažom. „Bio je aktivan do zadnjeg daha, a članstvo u Akademiji shvaćao je ozbiljno i savjesno, osobitno kad se radilo o izboru novih članova. Odbijao je dužnosti u Upravi Akademije, kao i mjesto predsjednika, ali mnogi predsjednici Akademije tražili su njegove savjete zbog njegovog bogatog iskustva. Rado je prihvaćao funkcije bliske struci pa je bio prvi predsjednik Znanstvenog savjeta za naftu i Znanstvenog savjeta za daljinska istraživanja“, kazao je akademik Gušić, dok su o životu i radu akademika Jurkovića opširnije govorili prof. dr. sc. Goran Durn, član suradnik HAZU, i prof. dr. sc. Vesnica Garašić.
https://gorskenovosti.files.wordpress.com/2015/01/ivan-jurkovic487.jpg?w=635
Ivan Jurković rodio se 27. ožujka 1917. u Ogulinu. U Zagrebu je 1939. diplomirao kemiju na Odjelu kemijskog inženjerstva Tehničkog fakulteta gdje mu je profesor bio Vladimir Prelog, kasniji nobelovac i počasni član HAZU, a 1942. je na Filozofskom fakultetu diplomirao geologiju. Doktorirao je 1956. na Tehničkom fakultetu. Od 1939. radio je kao asistent u Mineralogijsko-petrologijskom zavodu Tehničkog fakulteta, a od 1945. do 1957. u istom je Zavodu bio viši asistent. Od 1959. dio je docent, zatim do 1963. izvanredni te od 1963. do 1987. redoviti profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zavodu za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine. Akademik Jurković 2000. je postao professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Od 1979 do 1982. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu, a od 1982. do 1984. predsjednik Skupštine Sveučilišta. Dopisni član Akademije postao je 1963., a 1969. i redoviti član. Od 1969. do 1972. bio je i član Predsjedništva Akademije.

 

Od 1947. do 1949. bio je direktor i glavni geolog Rudarsko-geološkog instituta Ministarstva industrije i rudarstva NR Hrvatske, a zatim do 1951. glavni geolog Ministarstva crne i obojene metalurgije FNRJ. Od 1967. do 1971. bio je zastupnik u Saboru SR Hrvatske u Društveno-političkom i Kulturno-prosvjetnom vijeću Sabora. Od 1968. do 1978. bio je i član Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske za nauku, tehnologiju i informatiku. U isto vrijeme bio je i predsjednik Republičkog Savjeta za naučni rad od 1971. do 1978. i Republičkoga savjeta za obrazovanje, znanost i kulturu od 1978. do 1982.
 
Akademik Ivan Jurković značajan je za razvoj rudarsko-geološke struke i geološke službe u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Kao geolog obavio je sistematizaciju svih poznatih rudarskih ležišta u Hrvatskoj na osnovu teorije o geološkoj evoluciji Zemlje, a istraživao je i boksitna i gipsna ležišta na području bivše Jugoslavije te vodio geološka znanstvena istraživanja planina u srednjoj Bosni. Također je vodio geološka istraživanja u više zemalja Afrike, Azije i Južne Amerike. Akademik Jurković zaslužan je za osnutak Sveučilišnog računskog centra Sveučilišta u Zagrebu (SRCE), kao i za izgradnju nove Nacionalne i sveučilišne knjižnice kojoj je 1988. položio kamen-temeljac, zajedno s akademikom Androm Mohorovičićem. Prof. dr. sc. Goran Durn istaknuo je da je akademik Jurković 1971. upozorio na nepravednu podjelu novca namijenjenog za znanstvena i tehnološka istraživanja te se izborio za pravedniju podjelu temeljem koje su financijska sredstva za znanost u Hrvatskoj iz Saveznog Fonda za naučni rad udvostručena. „Bili smo fascinirani njegovom marljivošću i ljubavlju prema geologiji i rudnim ležištima. Unaprijedio je ne samo svoju struku, nego i društvo u kojem je živio“, rekla je prof. dr. sc. Vesnica Garašić.
 
Svoja sjećanja na akademika Jurkovića kao profesora i suradnika iznio je prof. dr. sc. Ladislav Palinkaš, član suradnik HAZU, istaknuvši da je akademik Jurković geologiju otkrivao u svoj njenoj cjelovitosti. Akademik Vladimir Bermanec spomenuo je da je akademik Jurković znanstvene radove objavljivao u rasponu od 76 godina, što je svjetski kuriozitet, te da je svojom širinom iznenađivao i mlađe kolege.
 
Na komemoraciji su bili i predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić, potpredsjednici akademik Jakša Barbić i akademik Velimir Neidhardt, glavni tajnik HAZU akademik Pavao Rudan i tajnica HAZU Marina Štancl, članovi Razreda za prirodne znanosti i drugi akademici te članovi obitelji pokojnog akademika Jurkovića.
 

Marijan Lipovac

Nema nikakve povezanosti između Zika virusa i mikrocefalije

 
 
Skeptici i protivnici genetski modificiranih organizama i mikroorganizama godinama upozoravaju na moguće ozbiljne i nepoznate posljedice izazvane genetskim onečišćenjem. Naime, genetski modificirani organizmi pušteni / oslobođeni u okoliš, pa makar i u najboljoj namjeri, mogu u prirodnom svijetu uzrokovati pravi „nered“ što bez svake sumnje ima negativne učinke na ekosustave i ljudsku civulizaciju. A moguće štetne i kobne posljedice ne može nitko predvidjeti, pa ni najugledniji svjetski znanstvenici. Naime, u ovom trenutku svi smo suočeni s prvim valom jedne takve zastrašujuće destrukcije (uništenja) koja je pokrenuta jednim genetski modificiranim organizmom. Pojava Zika virusa koji se trenutačno neobuzdano i divlje širi s vrlo okrutnim posljedicama smatra se posljedicom „puštanja“ u prirodu genetski modificiranih komaraca za koje su znanstvenici smatrali i nadali se da će znatno utjecati na smanjenje broja slučajeva određenih bolesti.
https://d1o50x50snmhul.cloudfront.net/wp-content/uploads/2010/11/dn19717-1_300.jpg
Radi što potpunijeg razumijevanja i ozbiljnosti situacije, potrebno je vratiti se nekoliko ili čak više godina unatrag. „Global Research“ objavio je u prosincu 2010. tekst pod naslovom „Genetski modificirani komarci“ („Genetically Modified Mosquitoes“, autor: Brandon Turbeville) u kojem ističu kako se već godinama „znanstvenici“ bave genetskom modifikacijom kukaca ali „tek odnedavno su počeli govoriti i javno raspravljati o njihovom puštanju u prirodni svijet.“ Pod izlikom iskorjenjivanja denga groznice koju uzrokuje virus a prenose ženke komaraca, genetski modificirani komarci pušteni su u okoliš 2009. na Kajmanskim otocima. U tekstu se posebno ističe podatak kako posljednjih nekoliko desetljeća (!) u Sjevernoj Americi nije zabilježena denga groznica (barem ne ona nastala u prirodnim uvjetima).
 
Virus denga groznice prenosi jedna specifična vrsta komaraca, Aedes aegypti. U javnosti je objašnjeno da će se mužjaci genetski modificiranih komaraca pariti slobodno u prirodi sa ženkama koje prenose uzročnika denge, ali će njihovo potomstvo biti sterilno i ne će moći prenositi virus denge ili će larve jednostavno uginuti. Ovi genetski modificirani komarci poznati su kao OX513A a 'stvoreni' su u laboratorijima britanske biotehnološke kompanije 'OXITEC Ltd.' te su milijuni komaraca (mužjaka) pušteni u okoliš 2009. i 2010. na Kajmanskim otocima (prekomorski posjed Velike Britanije). Najveći dio posla odradila je britanska kompanija 'OXITEC Ltd.' ali ovaj projekt nije bio samo njihov, već su u 'razvoju' GM komaraca određenu ulogu imale slijedeće institucije: Bill and Melinda Gates Foundation, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), PEW Charitable Trust, državne (vladine) agencije SAD-a, Engleske, Malezije i dr.
 
Kao što je već navedeno, denga groznica desetljećima nije bila zabilježena u Sjevernoj Americi, ali prvi slučajevi denge zabilježeni su na Floridi 2009., a već 2010. broj registriranih slučajeva denga groznice je u znatnom porastu. Svi su odjednom bili u čudu: „Odakle se sada pojavila denga groznica a desetljećima nije zabilježena?“ A mediji i službena izvješća namjerno su izostavljali važan podatak: 2009. 'oslobođeni' su mužjaci GM komaraca na Kajmanskom otočju – i to svega nekoliko milja daleko od Floride (Key West).
http://cdn.theantimedia.org/wp-content/uploads/2016/01/zika-microcephaly-2.jpg
„Global Research“ i autor teksta posve jasno navode slijedeće: denga groznica je još od sredine 20-tog stoljeća zauzimala posebno značenje i interes kod američke Vlade i vojske (US Army) te CIA-e. Istraživanja i pokusi u svezi denge kao mogućeg biološkog oružja provodili su se još od 1942. u državi Maryland (Fort Detrick). U provođenju „projekata s komarcima“ uz vladine (državne) agencije sudjeluju i tzv. ne-vladine udruge, akademska zajednica /sveučilišta i druge organizacije. Jedna od poznatijih operacija takve vrste poznata je pod imenom „Bellweather“ a eksperiment je proveden 'u živo' 1959. na odabranim područjima u nekoliko američkih saveznih država (Georgia, Maryland, Utah, Arizona i Florida). Ovaj eksperiment koordiniran je s institutom Rockefeller (Rockefeller Institute) čije sjedište je u New Yorku. Isto tako poznata je i uloga američke vojske i CIA-e s izbijanjem epidemije denge na Kubi 1981. kada se ova bolest pojavila niodkuda a posljedice su bile ozbiljne s više od stotinu tisuća oboljelih. Američki istraživač William H. Schaap (urednik časopisa Covert Action) tada je tvrdio da je pojava denga groznice izazvana „aktivnošću“ CIA-e, a to potvrđuju  i dvoje bivših znanstvenika-istraživača iz Fort Detricka.
 
Ruska optužba
 
Ruski mediji su 1982. optužili CIA-u da je u Pakistanu i Afganistanu pokušala izazvati epidemiju denge. Isto tako, 1985. i 1986. vlasti u Nikaragvi također optužuju CIA-u da su pokušali izazvati epidemiju denge. Osim toga, postoje izvješća koja jasno navode da su se ovi pokusi vršili i u američkim državnim i federalnim zatvorima na zatvorenicima (naravno, bez njihovog znanja). Intenziviranje kampanje zaprašivanja kao metode sprječavanja pojave i širenja denga groznice također je brzo došlo pod upitnik. Naime, tvrdilo se da će zaprašivanje iskorijeniti komarce, prenosnike virusa denge ali se dogodilo upravo suprotno: broj oboljelih bio je u stalnom porastu. Puštanje na „slobodu“ tj. u okoliš milijuna genetski modificiranih komaraca doprinijelo je porastu broja slučajeva i denge i malarije. No, tu nije kraj, jer 2009. „Bill i Melinda Gates Foundation“ doniraju 100.000 US dolara (svakome pojedinačno) znantvenicima u 22 države svijeta u svrhu „stvaranja komaraca koji će djelovati kao leteće injekcije“. Ovo je zapravo bio 'prvi krug' petogodišnjeg projekta vrijednog 100 milijuna US dolara za „promicanje inovativnih ideja za globalno zdravlje“ pod nazivom „Grand Challenges Explorations“.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ8OYeyT_G8-ojpwSi76Cqjd9mfCiHxNyoSLfONKYw0VOnEK2Nq0Q
Novac, golema financijska potpora dana je raznim akademskim institucijama, neprofitnim organizacijama i udrugama, državnim agencijama i privatnim kompanijama, a namjera je genetskim inženjeringom stvoriti komarce (ženke) koji će svakim svojim ugrizom aplicirati „cjepivo“ ili čak „cjepiva.“ Namjera je zapravo 'stvoriti' ženke komarca koje će u svojoj slini sadržavati protutijela (antitijela) za određene bolesti, a ta će protutijela prenijeti na čovjeka svakim svojim ubodom ili ugrizom, kako vam drago. Ova metoda je sada već i moralno upitna i od same znanstvene zajednice. I ne samo to: „leteće injekcije“ nikada ne će poletjeti jer ovakav način cijepljenja jednostavno nije moguć, upozorili su pojedini znanstvenici u tekstu objavljenom u časopisu „Science.“ Pa zašto bi onda „Gates Foundation“ doslovno bacila milijune dolara u istraživanja čiji rezultati su unaprijed osuđeni na propast? O odgovoru morate razmisliti sami. Jedno je sigurno: istraživanja se provode, genetski modificirani komarci i drugi kukci naša su stvarnost, a posljedice njihovog puštanja u okoliš tek ćemo vidjeti.
 
„Pojava i širenje Zika virusa u Južnoj Americi vjerojatno je potaknuto puštanjem genetski modificiranih komaraca u okoliš 2012.“, izvijestio je „The Mirror.“ Britanska biotehnološka kompanija 'Oxitec Ltd.' koja za sebe kaže da je „...pionir u kontroli kukaca koji šire bolesti i nanose štete usjevima“ obznanila je u srpnju 2012. postojanje „farme genetski modificiranih komaraca“ u Brazilu. Cilj kompanije 'Oxitec' i ovdje je bio smanjiti broj slučajeva denga groznice koju šire komarci iz roda Aedes jednako kao i Zika virus.
 
Ovi GM komarci pušteni su u okoliš u Brazilu 2015. Ubrzo nakon toga, u srpnju 2015. kompanija označava ovaj projekt uspješnim uz tvrdnju da su potpuno sposobni kontrolirati komarce roda Aedes (A. aegypti) koji prenose uzročnika denga groznice, 'chikungunya' groznice te Zika virus. Međutim, u listopadu 2015. ljudi iz brazilskih područja gdje su u okoliš pušteni GM komarci suočeni su s vrlo ozbiljnim i teškim posljedicama radi infekcije uzrokovane rapidnim širenjem Zika virusa. U razdoblju od listopada 2015. do kraja siječnja 2016. u Brazilu je rođeno otprilike 4.000 djece s vrlo teškim manama i deformacijama, od kojih je najozbiljnija mikrocefalija ili „mala glava.“ Djeca s mikrocefalijom obično prežive, ali su mentalno (duševno) zaostala i imaju poremećaj mišićne koordinacije i druge „smetnje“. Pojava ovih zastrašujućih deformacija kod novorođenčadi povezuje se s pojavom Zika virusa. Genetski modificirani komarci roda Aedes (A. aegypti) trebali su prema tvrdnjama znanstvenika smanjiti pojavu denga groznice i Zika virusa. No, nešto je krenulo po zlu. Međutim, odgovorne javnozdravstvene i druge institucije u Brazilu nedavno su u biltenu brazilskog Ministarstva zdravstva objavili značajan podatak: provedeno je testiranje djece i njihovih majki u svrhu otkrivanja i potvrde povezanosti Zika virusa s masovnom pojavom mikrocefalije. Tako je otkriveno sljedeće: svega 4,2 % slučajeva infekcije Zika virusom kod djece s mikrocefalijom. To znači da gotovo 96 % slučajeva registrirane mikrocefalije kod novorođenčadi nema veze sa Zika virusom. Stoga opravdano pitanje glasi: Ima li uopće infekcija Zika virusom ikakve veze s pojavom mikrocefalije? Iz navedenog se može zaključiti da nema nikakve povezanosti između Zika virusa i mikrocefalije. A zašto je onda Svjetska zdravstvena organizacija objavila da Zika virus predstavlja opasnost za globalno javno zdravlje, a prema njihovim stručnim procjenama virusom bi se moglo zaraziti između 3 i 4 milijuna ljudi i to samo u Sjevernoj i Južnoj Americi?
 
(Nastavak slijedi)
 

Odabrala i prevela: Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Održan 4. Onkološki kolokvij HAZU-a

 
 
Povodom Svjetskog dana borbe protiv raka, u četvrtak 4. veljače održan je 4. Onkološki kolokvij Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod naslovom Prevencija i terapija: dva puta prema istom cilju na kojem su govorili prof. dr. sc. Nataša Antoljak i prof. dr. sc. Fedor Šantek s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tema predavanja prof. dr. sc. Nataše Antoljak bili su nacionalni programi ranog otkrivanja raka koji se u Hrvatskoj provode za rak dojke, rak debelog crijeva i rak vrata maternice. Ona je upozorila da su maligne bolesti drugi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, tako da je u 2013. od njih umrlo 14.102 ljudi ili 28 posto umrlih te godine. Istaknula je da se broj umrlih od raka dojke kreće između 25 i 30 na 100.000 stanovnika, ali da ipak ima pomaka nabolje. Od raka vrata maternice u Hrvatskoj godišnje oboli više od 300 žena, a u 2014. umrlo ih je 127. Taj rak je deveti po smrtnosti, ali među mladima je na drugom mjestu, zbog čega se preporuča cijepljenje protiv HPV-a. Prof. dr. sc. Fedor Šantek koji je ujedno i koordinator onkoloških timova u Kliničkom bolničkom centru Zagreb predstavio je njihov rad i istaknuo da jedino multidisciplinarnost i interdisciplinarnost mogu osigurati preduvjete kvalitetnog provođenja onkološke zaštite, posebno kada su financijski resursi ograničeni.
Na Onkološkom kolokviju govorio je i predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić koji je spomenuo uspjehe koje onkologija u Hrvatskoj ostvaruje u posljednje vrijeme, što toj grani medicine donosi ugled u zdravstvenom smislu i percepciji kakav nekad nije imala. Govoreći o prevenciji, kazao je da je odaziv žena na preglede za rano otkrivanje raka dojke odaziva oko 60 posto žena, dok je odaziv na preglede za rano otkrivanje raka debelog crijeva manji od 30 posto. Osim prevencije i ranog otkrivanja raka, akademik Kusić je istaknuo da uspjeh u borbi protiv raka leži i u optimalnom liječenju temeljenom na personaliziranoj medicini koja svaki slučaj raka promatra kao zasebnu bolest i svakom bolesniku propisuje zasebnu terapiju.
 
Tajnik Razreda za medicinske znanosti HAZU akademik Marko Pećina spomenuo je aktivan angažman Razreda upravo u onkološkim temama kojima je u 2015. bilo posvećeno 10 od ukupno 52 skupa sa zdravstvenom tematikom. Među njima se posebno ističe znanstveni sastanak o tumorima dojke koji je lani održan po 25. put. Na 4. Onkološkom kolokviju HAZU kojeg je vodio prof. dr. sc. Nikola Đaković, upravitelj Zavoda za imunologiju i genetiku tumora HAZU bio je nazočan i prorektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga te studenti Medicinskog fakulteta.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Jeste li iznenađeni izbornim rezultatima?

Utorak, 07/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1078 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević