Get Adobe Flash player

Jedan je kukuruzni moljac, a drugi je moljac pamuka

 
 
Najnovije znanstveno otkriće opisano je u izvješću stručnjaka neovisnog nacionalnog državnog tijela za znanstvena istraživanja (Commonwealth Scientific and Industrial Research Organization, CSIRO) u Australiji, a otkriva 'nastanak' novog globalnog mega-štetnika u agrarnoj proizvodnji. Dva najveća štetnika u uzgoju pamuka i kukuruza udružili su svoje snage i izvrsno nadmudrili biotehnologe i biotehnološku industriju, uključujući i agrokemijsku industriju.
https://www.gmwatch.org/images/banners/Corn_bollworm_corn_earworm_1200x600.jpg
Naime, u svrhu borbe protiv dva najveća štetnika – jedan je kukuruzni moljac a drugi je moljac pamuka čije ličinke uzrokuju goleme štete u uzgoju pamuka i kukuruza, biotehnolozi su tehnikama genetskog inženjeringa stvorili tzv. Bt-kulture (Bt-pamuk i Bt-kukuruz prema bakteriji tla Bacillus thuringiensis, Bt). Takve genetski modificirane Bt-kulture same proizvode insekticidnu bjelančevinu tj. toksin koji ima svojstva insekticida i štiti biljke od navedenih štetnika. O negativnim učincima Bt-kultura kao i o pojavi otpornosti štetnika na Bt-toksin već sam ranije pisala. No, sada su australski znanstvenici u Brazilu otkrili sasvim nešto drugo.
 
Moljac pamuka, lat. Helicoverpa armigera, i kukuruzni moljac, lat. Helicoverpa zea, razvili su otpornost na Bt-toksin u genetski modificiranom Bt-pamuku i Bt-kukuruzu, a australski stručnjaci otkrili su i potvrdili njihovu hibridizaciju, što znači kako je nastojanje čovjeka u svrhu uništenja ovih štetnika potpuni promašaj biotehnološke industrije, a borba protiv njih sada bi mogla biti još teža i problematičnija, upozoravaju stručnjaci. S obzirom da se radi o hibridizaciji dva najveća štetnika u poljoprivrednoj proizvodnji pamuka i kukuruza na globalnoj razini, novi mega-štetnik mogao bi zadati goleme i ozbiljne probleme u poljoprivredi, upozoravaju stručnjaci CSIRO-a.
 
Moljac, štetnik pamuka (H. armigera) raširen je u Africi, Aziji i Europi gdje uzrokuje štete na više od 100 različitih poljoprivrednih kultura, uključujući soju, rižu, slanutak, sirak, lucernu, rajčicu, duhan, krumpir, lan, različite vrste cvijeća, voćaka, šumskog drveća itd. Ukupne štete i kontrola ovog štetnika godišnje agrarnu proizvodnju košta milijarde dolara. Inače je moljac pamuka vrlo mobilna/pokretna vrsta koja je razvila otpornost na sve insekticide koji su do sada korišteni u njegovom suzbijanju. S druge pak strane, kukuruzni moljac (H. zea) prirodni je stanovnik američkog kontinenta a njegova otpornost je ograničena u odnosu na pamučnog moljca kao i raširenost, budući je kukuruzni moljac štetnik koji se hrani na manje biljnih vrsta.
 
Međutim, novi hibrid između H. armigera i H. zea sada ima neograničene geografske granice što stručnjake naročito zabrinjava.
Znanstveni istraživači CSIRO-a svoje otkriće objavili su početkom travnja 2018. u „US Proceedings of the National Academy of Sciences, PNAS“ s jasnim dokazima o nastalom novom hibridu, mega-štetniku poljoprivrednih kultura.
 
Dr. Paul de Barro, CSIRO, upozorava kako ovaj hibridni moljac može ostati potpuno neotkriven u zemlji u kojoj će se pojaviti te stoga poziva australsku znanstvenu zajednicu na trenutnu reakciju i procjenu biosigurnosnog rizika u svrhu sprječavanja invazije ovog štetnika u Australiji. Naime, situacija je zapravo mnogo ozbiljnija nego što se to na prvi pogled čini, budući su australski znanstvenici otkrili tzv. „hibridno mnoštvo“ – ni jedna gusjenica u provedenoj studiji nije bila ista, svaka pojedina gusjenica bila je zapravo novi hibrid. Drugim riječima, u jednoj populaciji otkriveno je mnoštvo različitih hibrida, upozorava dr. Tom Walsh, znanstvenik CSIRO-a i suradnik studije.
Poljoprivredni stručnjaci Sjeverne Amerike također već sa zabrinutošću prate svaku daljnju pojavu ovog novog hibridnog mega-štetnika koji bi prema tvrdnji autora studije, dr. Craiga Andersona (CSIRO) mogao ozbiljno ugroziti i sjevernoameričku poljoprivredu.
Dr. Walsh upozorava: „Ako samo nekoliko novih ali blisko srodnih vrsta dođe u Australiju i  križaju se/razmnože se s postojećim australskim populacijama, tada postoji ozbiljan rizik od prijenosa i nasljeđivanja osobine insekticidne otpornosti na australske populacije“ te dodao: „U ovom razdoblju globalizacije mi svjedočimo o znatnom porastu križanja srodnih vrsta, a širenje kukaca mnogo je veće s globalnim kretanjem ljudi.“
Što će se dogoditi u bližoj ili daljnjoj budućnosti, to će se tek vidjeti. Nije uopće upitno hoće li se novi hibridni moljac zahvaljujući globalizmu i slobodnoj trgovini proširiti diljem svijeta, već je pitanje koje će biti posljedice za globalnu poljoprivredu i čovječanstvo. 
 
Izvor: „Hybridization and gene flow in the mega-pest lineage of moth, Helicoverpa“ autor:
Craig J. Anderson et al., objavio: „Proceedings of the National Academy of Sciences/PNAS,“ 2. travnja 2018.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Stalna znanstvena, stručna i umjetnička revizija sadržaja, a ne izvanjske forme i organizacije

 
 
(Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Zaključna riječ
 
Napomene uz raspravu o Cjelovitoj kurikularnoj reformi (CKR)
 
Načelno, ako se želi reformirati naobrazba, za to mora postojati razlog, kao i svrha koja se želi postići. Opravdan bi razlog bio da se osuvremene zastarjeli dijelovi planova i programa, da se odgovori na nove potrebe društva i gospodarstva, ali i održanja prirode, kulture i znanosti. Opravdana bi svrha bila da se osposobe budući naraštaji za zadatak da odgovore na te potrebe i da se pri tome svakomu dade mogućnost da se razvije u cjelovitu osobu.
https://i.ytimg.com/vi/IwLo__GhpI8/maxresdefault.jpg
Mislav Ježić
 
Ljudi se od drugih vrsta živih bića razlikuju po nekim tjelesnim i duševnim osobinama, ali i po tome što su razvili kulturu unutar koje naobrazbom prenose iskustva čovječanstva s prijašnjih naraštaja na buduće. Time nastoje iskustva i znanja sačuvati i stalno povećavati i usavršavati. To im je do našega vremena stvorilo mnogo veću prednost pred drugim vrstama nego što su je imali praljudi na početku. Ako toga nismo svjesni i otpočinjemo reformu naobrazbe (npr. prvenstveno od želje da rasteretimo djecu od suvišna učenja i da im damo da biraju samo ono čega su svjesni da ih zanima), vjerojatno nećemo nastaviti ostvarivati svrhu radi koje naobrazba služi ljudskomu rodu.
 
Množina raspoloživih informacija stalno raste eksponencijalnom brzinom. Kapacitet pamćenja učenika nije se bitno promijenio od davnine do danas, a možda je i opao s obzirom na to da su prvo pismenost, a potom i digitalni mediji omogućili da knjige i digitalni dokumenti pamte znanje umjesto nas. No, ne budu li idući naraštaji ljudi više sami mogli nadzirati ta područja znanja i tehničkih vještina i ne budu li mogli donositi odluke o njihovoj uporabi u skladu s potrebama ljudi, pa i planeta Zemlje, taj će veliki potencijal prestati služiti ljudima, a mogao bi ih i ugroziti. Zbog toga dobra naobrazba neće postati suvišna ako ljudi ne postanu suvišni. Zato su glavni zadatci pred svakom reformom naobrazbe revidirati opseg i sadržaje znanja po područjima (npr. predmetima u školi) i ponuditi u redovitim periodima na svoj način novu sintezu sadržaja prema najnovijemu stanju spoznaja, a staviti ju u opseg usporediv s opsegom prijašnjih sinteza znanja i prilagođen mogućnostima učenika i studenata.
 
Stalna znanstvena, stručna i umjetnička revizija sadržaja, a ne izvanjske forme i organizacije, glavni je zadatak svake reforme koja ima smisao. Svaka promjena izvanjske forme i organizacije uzrokuje nered, privremeno nesnalaženje, koči obrazovni proces, donosi nepotrebne troškove, a samo promišljena sadržajna reforma može pokrenuti dalji i bolji poželjni razvoj sustava obrazovanja. Zamisli da se razredna nastava prebaci u više razrede ili da se nastavnici obrazovani za nju prebace u više razrede (od petoga nadalje), da se uvede dodatna godina školovanja (prije prvoga razreda), da se promijene ciklusi (osmogodišnji u devetogodišnji i slično), da se podijeli srednja škola u razrede s obvezatnim programom i one s izbornim programom, pokazuje samo bezidejnost i besadržajnost prijedloga takve reforme. Takve se promjene u načelu ne smiju prihvaćati. Po tome mijenja li organizacijske okvire ili sadržaj (i to znanstveni i umjetnički, a ne ideološki), unaprijed se može znati hoće li reforma vjerojatno dati loše ili dobre rezultate.
 
Da bi se to postiglo, treba uključiti u takvu reformu s jedne strane najbolje znalce i stručnjake za pojedina područja (ili predmet) koji ih izvrsno razumiju i mogu napraviti takvu novu sintezu, a s druge strane djelatnike iz prakse, učitelje i profesore, koji imaju iskustva u radu s učenicima i studentima i znaju kako im treba prenositi znanje i razvijati vještine. U suradnji s ekipom za svako područje (ili predmet) treba uključiti i pedagoga i psihologa koji mogu pomoći svojim savjetom i svojom općom stručnošću za naobrazbu iako ne mogu zamijeniti ni znanja posebnih stručnjaka ni iskustvo učitelja i profesora s učenicima.
 
U radu na prijedlogu Cjelovite kurikularne reforme (CKR) - za razliku od rada na HNOS-u prije desetak godina u kojemu su sudjelovale sve tri kategorije djelatnika, a koji nije valjano iskorišten ni vrjednovan - ne vidim da su sudjelovali takvi vrhunski znalci i stručnjaci pa se ne čini vjerojatnim da će se izraditi potrebne sinteze znanja s programom razvoja pripadnih vještina. A bez njih reforma ne može imati smisla ni postići svrhu. Naprotiv, čini se da je upravo izostanak najboljih znanstvenika i stručnjaka doveo do pretege psihološko-pedagoške brige da se djeca ne preopterete, što je samo jedna od dviju posudica na tezulji dobroga sustava naobrazbe. Bez druge posudice u koju mora stati potrebno znanje, ova će poslužiti samo urušavanju vrsnoće naobrazbe, stvaranju poluobrazovanih ljudi koji su veća opasnost za napredak društva i kulture od posve neobrazovanih jer ne znaju što sve ne znaju i ne razumiju. Takvi i sada već sudjeluju u urušavanju naobrazbe na svim razinama i u Hrvatskoj i u dijelu Europe i svijeta. Bilo bi mnogo svrhovitije upotrijebiti, pa ako treba u čemu i opet osuvremeniti, izvrsne rezultate prethodnoga velikoga rada na HNOS-u za reformu naobrazbe u zemlji.
 
Posebno treba upozoriti da u predloženoj reformi, čini se, nitko nije vodio ni psihološki dio brige za naobrazbu na odgovoran i stručan način. I obični roditelji odlično znaju da djeci u pubertetu (a to su viši razredi osmoljetke i najveći dio srednje škole) treba pokloniti veliku pozornost i imati mnogo razumijevanja za njih, ali im se baš tada manje nego ikada smije sve dati na izbor, bilo u odgoju bilo u obrazovanju, ako ne želimo imati neodgojene i neobrazovane ljude. To je još naglašenije kod dječaka nego kod djevojčica. Stoga je slobodan izbor između različitih ponuda nepotpune naobrazbe upravo u vrijeme puberteta osobito velik psihološki i pedagoški propust u zamisli ove reforme. On još više diskriminira muški nego ženski dio učenika jer su dječaci u tome razdoblju još mnogo češće skloni tomu da odaberu lakši i time nekorisniji dio programa naobrazbe, a time im se oduzima budućnost. To bi svaki psiholog morao dobro znati. Stoga takav prijedlog izbornosti, uz urušavanje i fragmentaciju opće naobrazbe, ima i skrivene elemente diskriminacije po spolu.
 
Napokon, takva bi izbornost mogla značiti ukidanje općih gimnazija (uključujući tu i klasične i matematičke gimnazije), koje su veliko civilizacijsko dobro i iz kojih su se uvijek regrutirali najbolji studenti i poslije najkorisniji članovi društva. Tko je voljan preuzeti na sebe političku i društvenu odgovornost za takvu destrukciju? Dobra opća naobrazba i u humanističkim i društvenim područjima, i u matematici i jezicima, i u prirodoslovnim i tehničkim područjima, najsigurnije je jamstvo za budućnost mlada čovjeka u dinamičnome svijetu kao i za budućnost zemlje koja takav ljudski potencijal želi i umije upotrijebiti za opće dobro.
 
Zamišljeni je prilagođeni pristup naobrazbi prema individualnim potrebama i izboru djece u Cjelovitoj kurikularnoj reformi izvrstan i primjeren u specijalnim školama i centrima za djecu s teškoćama u intelektualnome razvoju i djecu s autizmom. Tamo su njihove individualne i psihološke potrebe mnogo važnije od inzistiranja na zahtjevima naobrazbe koji će ih isfrustrirati. No, prenositi model naobrazbe za djecu s teškoćama na svu učeničku populaciju protivno je razumu i vitalnim potrebama društva.
 
A ako provodimo reformu da bismo sve učenike rasteretili, kao da svi imaju teškoće u razvoju, onda bih molio da se zakonski ukine obvezatnost školovanja koje bi moglo izgubiti svrhu jer će roditelji morati ionako privatno školovati djecu ako budu mogli. No, to je katastrofa za europsku zemlju i postignute civilizacijske standarde. Već i sada nekompetentnost nastavnika (koji su završili nastavnička usmjerenja studija, ali valjda ne vladaju strukom pa ne znaju rastumačiti svoj predmet) prisiljava roditelje da za većinu učenika (osobito za Matematiku i prirodoslovne predmete) traže privatne instrukcije. Odatle je trebalo početi reformu da se ta sramota za obrazovni sustav više ne događa!
 
Suprotno tomu, u današnjemu je svijetu neizbježno ponuditi na neki način kompetitivan sustav naobrazbe jer će inače zemlja u kojoj se reforma provodi dramatično zaostati za drugima u svijetu. Da bi se takav sustav razvio, a da se učenici ne bi našli preopterećeni, potrebno je uložiti malo više promišljanja i napora nego samo u to da se postojeći sustav uruši. No, rješenje je jasno. Treba ponuditi s jedne strane što više slobodnih aktivnosti iz raznih područja (predmeta) znanja / znanosti, umjetnosti i sporta. A s druge, što je mnogo zahtjevnije, ali je dragocjeno, treba ponuditi - možda već od osnovne škole, a sigurno od srednje, no najvjerojatnije od petoga razreda - programe iz svih predmeta na više razina primjerenih različitim sposobnostima djece: iz prirodoznanstvenih predmeta, iz humanističkih i društvenih predmeta, iz umjetničkih predmeta, iz sporta. Dobre škole, npr. u Sjedinjenim Američkim Državama, imaju osnovni program iz predmeta koji svi koji nemaju posebne teškoće moraju svladati (to se ne bira), zatim napredniji program za bolje učenike i intenzivan program za najbolje. Imaju razvijen sustav praćenja napretka svakoga učenika u kojemu se učenik pomiče iz jedne razine programa u drugu prema motiviranosti i uspješnosti, čak i u tijeku iste godine, pa čak i iz jednoga razreda u drugi (viši) ako je toliko napredniji. Time se nitko od učenika ne preopterećuje, svi mogu biti integrirani u društvo, održava se osnovni standard, a najnadareniji nisu zanemareni kao što bi bili u nas, nego se svačije sposobnosti razvijaju u najvećoj mogućoj mjeri. Svi su zadovoljni, a naobrazba je najkompetitivnija na svijetu. Ako tako nešto u malenoj zemlji poput Hrvatske ne znamo i ne možemo pokušati uvesti, molio bih da ni ne provodimo „cjelovite reforme“ necjelovite naobrazbe.
 
Za dobru naobrazbu u javnim školama i učilištima država nosi odgovornost. Mi nemamo prava, pod bilo kakvim izgovorima i floskulama, u svojemu obrazovnom sustavu ne dati svim učenicima najbolju naobrazbu i odgoj koji možemo, a prema njihovim mogućnostima – i iz Matematike i iz jezika, i iz prirodnih i iz humanističkih područja, i iz tehničkih znanja i iz umjetnosti, i iz sportova. Samo u tome slučaju osposobit ćemo mlade ljude da se nose s kompetitivnošću dinamičnoga i nesigurnoga svijeta u kojemu živimo, samo u tome slučaju možemo i Hrvatsku učiniti kompetitivnom koliko je nužno da bi se nosila s tim svijetom i u njem očuvala potrebnu mjeru samostalnosti i slobode svojih građana. Oni koji se time bave, za to moraju snositi i punu odgovornost.
(akademik Mislav Ježić)
 
Poveznice na internetu: "Crvena", "Bijela" i "Plava" knjiga
 
Publikacija Prilozi za raspravu o kurikulnoj reformi i unapređenju hrvatskoga školstva treći je dio („Crvena knjiga") trilogije koja se nastavlja na dvije ranije objavljene publikacije: Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva – doprinos kurikulnim promjenama, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, 2015, („Bijela knjiga") i Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikularnoj reformi, Sveučilište u Zagrebu, Sveučilišna tiskara d.o.o. Zagreb, 2016. („Plava knjiga").
Poveznica na „Crvenu knjigu":
http://recenzije/prilog/obrazovnareforma2017.pdf
Poveznica na „Bijelu knjigu":
http://dominis.phy.hr/~inesv/skolstvo/hrvatsko%20skolstvo%20TISAK.pdf
Poveznica na "Plavu knjigu":
Poveznica na Informativni medijski servis HRT-a (s hiper-linkom na „Plavu knjigu"):
http://vijesti.hrt.hr/357736/akademik-paar-jokic-se-pozivao-na-politicku-podrsku-a-ne-na-strucne-argumente
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Konzumiranje pšenice također prekida dobru opskrbljenost mozga krvlju

 
 
Sredinom dvadesetog stoljeća, oko 1954. godine, u stručnoj medicinskoj literaturi počele su se pojavljivati studije o analizi i rješavanju problema bezglutenskom dijetom jednog psihijatrijskog stanja poznatog pod nazivom šizofrenija. Već više od 60 godina konzumiranje pšenice povezano je s psihijatrijskim stanjima poput šizofrenije, ali tek su novija istraživanja pokazala da je ova bolest jednim dijelom uzrokovana slabim protokom krvi u čeonom (ili frontalnom) režnju mozga. Objašnjenje medicinskih stručnjaka za ovu zagonetnu povezanost pšenice s određenim psihijatrijskim stanjima, osobito šizofrenijom, do nedavno je bilo usredotočeno na prekid iznimno važne 'osovine' crijevo-mozak te na prisutnost raznolikih farmakološki aktivnih polipeptida s opioidnim učinkom i sposobnošću 'iscrpljivanja' glutationa. (Glutation je glavni antioksidans toksičnih međuprodukata, sprječava mutacije DNK, a time i razvoj bolesti poput cistične fibroze, kardioloških upala i dr.). No, u posljednje vrijeme na površinu dolazi jedno uznemirujuće objašnjenje: konzumiranje pšenice također prekida dobru opskrbljenost mozga krvlju.
https://www.drperlmutter.com/wp-content/uploads/2017/06/topgrainbrainwhole.png
Ugledni medicinski časopis za internu medicinu, „Journal of Internal Medicine,“ objavio je 1997. članak u kojem je opisan slučaj pacijenta u dobi od 33 godine s već ranije postavljenom dijagnozom „šizofreni poremećaj,“ a zanimanje medicinskih stručnjaka pobudilo je stanje pacijenta zbog teškog proljeva i gubitka tjelesne težine, što su inače klasični simptomi intolerancije na gluten. Suvremena medicinska tehnologija pretrage mozga pokazala je slabu prokrvljenost kore mozga u čeonom režnju mozga. Bezglutenska dijetalna prehrana pacijenta rezultirala je ne samo normalizacijom funkcije crijeva i auto-protutijela, nego je omogućila ponovno dobru opskrbljenost krvlju čeonog režnja mozga, odnosno normalnu prokrvljenost te nestanak šizofrenih simptoma.
 
Nakon toga, 2004. provedeno je daljnje istraživanje u svrhu potvrde opisanog medicinskog slučaja i nalaza iz 1997. godine – željelo se utvrditi je li to bila samo puka sreća s dobrim završetkom za pacijenta ili je to možda rašireni učinak ne liječene celijakije. Istraživanje su proveli znanstveni istraživači Instituta za internu medicinu Katoličkog Sveučilišta u Rimu, Italija, a rezultati provedene studije objavljeni su u američkom medicinskom časopisu „American Journal of Medicine.“
 
Znanstvenici su tijekom studije proveli usporedbu tri skupine pacijenata: u prvoj skupini bilo je 15 pacijenata s ne liječenom celijakijom i bez neuroloških ili psihijatrijskih poremećaja (jedino uočena anksioznost ili depresija); u drugoj skupini bilo je također 15 pacijenata koji su već gotovo godinu dana bili na bezglutenskoj dijeti, a u trećoj skupini bilo je 24 zdravih dobrovoljaca slične dobi i spola. Svi pacijenti prošli su specifičnu pretragu mozga kompjuteriziranom tomografijom. Rezultati provedene studije bili su izuzetni: otkriveno je drastično smanjenje prokrvljenosti mozga kod pacijenata s ne liječenom celijakijom. Rezultati su bili slijedeći:
 
„Od 15 pacijenata s ne liječenom celijakijom, kod njih 11 (73%) otkriveno je najmanje jedno slabo prokrvljeno područje mozga, dok je kod 15 pacijenata na bezglutenskoj dijeti (druga skupina), loša prokrvljenost mozga uočena samo kod jednog pacijenta (7%), a u trećoj kontrolnoj skupini ovo stanje nije otkriveno ni kod jednog zdravog, dobrovoljnog ispitanika. Prokrvljenost mozga bila je značajno niska/loša (P < 0,05) kod pacijenata s ne liječenom celijakijom – od 26 moždanih područja u njih 7 bila je loša prokrvljenost u usporedbi sa zdravom, kontrolnom skupinom. Također nisu uočene neke značajne razlike u prokrvljenosti mozga između pacijenata na bezglutenskoj dijeti i zdravih, iz kontrolne grupe.“
Stoga je zaključak znanstvenika slijedeći: „Ovo je dokaz o nedostatnoj opskrbi mozga krvlju u moždanim regijama kod ne liječenih pacijenata sa celijakijom.“
 
A što zapravo znači slaba/loša prokrvljenost mozga, ili hipoperfuzija mozga? Hipoperfuzija znači lošu, nedostatnu opskrbljenost organa krvlju. Bez obzira radi li se o unutarnjem organu poput bubrega, mišiću ili mozgu, organ će biti izložen smanjenoj opskrbi kisikom (hipoksija) i nutritivnim tj. hranjivim tvarima, te će zbog toga njegova fiziološka funkcija biti smanjena. Cerebralna hipoperfuzija, odnosno slaba prokrvljenost mozga, organa koji ima ekstremno visoku potrebu za energijom i o kojem ovisi naša svjesnost i brojne funkcije, ne može biti bez ozbiljnih posljedica. Dr. David Perlmutter autor je New York Times-ovog 'bestsellera' pod naslovom: „Grain Brain“ – knjiga u kojoj autor ima jasan pristup te upoznaje svijet s činjenicom da žitarice negativno tj. štetno djeluju na zdravlje mozga a time i čovjeka.
 
Iako je danas poznato da sam sadržaj ugljikohidrata iz žitarica doprinosi razvoju dijabetesa tipa 3, inače poznatijeg pod nazivom Alzheimerova bolest, otkriće da pšenica štetno utječe na prokrvljenost mozga, tj. uzrokuje slabu opskrbu mozga krvlju i to osobito u kori čeonog režnja mozga, ima ozbiljno i duboko značenje.
Nažalost, sam mehanizam učinka konzumirane pšenice na lošu/slabu prokrvljenost mozga još uvijek nije poznat.
 
Izvor: 1. „Shizophrenic symptoms and SPECT abnormalities in a coeliac patient: regression after a gluten-free diet;“ Journal of Internal Medicine, studeni 1997.; 242(5):421-3.
2. „Regional cerebral hypoperfusion in patients with celiac disease;“ American Journal of Medicine, ožujak 2004; 116(5):312-7.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1725 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević