Get Adobe Flash player

Primjedbe i prijedlozi vezani uz domenu Komunikacija i jezik

 
 
Akademik Igor Fisković, HAZU i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
 
Kurikul nastavnoga predmeta Likovna kultura i Likovna umjetnost – recenzija
 
Prema dosadašnjim reakcijama na prijedlog reforme osnovnoga i srednjega obrazovanja evidentno je da postoje opsežne zamjerke i da je neophodna šira rasprava. Zato bi valjalo uvažiti poziv Matice hrvatske našoj Akademiji (HAZU) za donošenje zajedničkih stavova, a u to uključiti i Akademiju likovnih umjetnosti kao i Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta - institucije na kojima se izravno obrazuje nastavnički kadar za dano područje.
https://theta.ffzg.hr/ECTS/Multimedija/Profili/5AA72F5B948217F265DE4AB972E856FC.jpg?autorotate=true
Marko Alerić
 
Sa završenom pak karijerom sveučilišnoga nastavnika povijesti umjetnosti ovdje mogu dati tek neke kraće primjedbe na kurikul s obzirom na iskustvo rada sa studentima koji su povijest umjetnosti izabrali za svoj životni poziv te upisali i prošli taj studij. Naglasio bih da su kompetencije koje su oni mogli steći do diplomiranja neodvojive od razumijevanja evolucije govora oblika, što znači vrlo konkretno poznavanje kontinuiranih stilskih gibanja. Na toj osnovi nema dvojbi da je stil u povijesti umjetnosti ključan pojam, a likovnost baza svih vrsta umjetničkoga izražavanja kao i grana umjetničkoga stvaralaštva, razumijevanju kojih je nastava usmjerena. U tome smislu i oko dvojbi koje je istaknuo prof. Miroslav Huzjak na kraju pruženoga nam kurikula držim razložitim zalaganje za termin „likovna kultura“ umjesto „vizualna kultura“ s obzirom da: „Nastavom vizualne umjetnosti nije moguće objasniti svu likovnu djelatnost“ (…), dakle da „aktivnost i sadržaj (nastave i učenja) mora biti najprije likovnost kroz likovno izražavanje i stvaranje, a ne vizualnost i vizualno izražavanje“.  
 
Polazeći od toga, nakon ne baš pomnoga pregleda čitavoga kurikula, smatram da se premalo važnosti daje učenju i znanju, a traži „razumijevanje konteksta likovnog djela“ čak uz „kritičko prosuđivanje i vrednovanje“. Hoće se dohvatiti „suodnose ideja i tematskog sadržaja“ i slično s previše improvizacije i neodređenosti umjesto da promišljanja programa idu od pročišćavanja osnovnih pojmova. U kurikulu, međutim, s pojmom stila počinje se baratati znatno kasnije negoli se učenicima daje u zadatak da „istražuju (…) te daju idejna i konkretna rješenja problema koje prepoznaju u svojoj okolini“. Očito se daju preveliki, mahom suvišni zadaci prije negoli su utvrđene osnovne podloge, što znači da nije utvrđen ni razrađen način kako bi se učenici zbližili s umjetnošću i dostojno ju zavoljeli kao rezultat ljudskoga duha i duhovnih težnji ili nastojanja. U takvome okviru očekuje se i usmjerenost razvijanju opažanja o pojavama u krajoliku, posebice vrednovanja hortikulturne baštine kao jednoga od fenomena umjetničkoga posezanja: da učenici otpočetka potpunije shvate pojave u svijetu oko sebe.       
 
Svakako moja „recenzija“ kurikula nije niti može biti pozitivna dočim mi mnogi njegovi stavovi nisu prihvatljivi kao što nisu bili ni u odnosu na takozvanu Bolonjsku reformu sveučilišnoga studija, na koju je naša zajednica olako pristala, pa me to ispunilo osjećajem nevoljkosti ako ne i uzaludnosti ili nemoći u podučavanju mladih.
 
Prof. dr. sc. Tamara Gazdić-Alerić i doc. dr. sc. Marko Alerić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
 
Primjedbe i prijedlozi vezani uz Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik s osvrtom i na Nacionalni kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
 
Odabir članova Stručne radne skupine izabranih javnim pozivom
 
Način izbora javnim pozivom članova Stručne radne skupine ne jamči njihovu znanstvenu i stručnu osposobljenost za izradu kurikula. Činjenica da u Stručnoj radnoj skupini nema znanstvenika i stručnjaka u podjednakome omjeru, osobito činjenica da nema osobe koja se znanstveno bavi metodikom nastave Hrvatskoga jezika u predmetnoj nastavi i znanstvenika koji se bavi normom hrvatskoga standardnog jezika, predstavlja problem nepovezanosti znanosti i visokoga obrazovanja s praksom osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja.
 
Nazivlje
 
Ponajprije se moramo osvrnuti na naziv kurikulum koji se upotrebljava u svim predloženim kurikulnim dokumentima. Iako je o samome obliku riječi kurikulum jezikoslovna struka već na raznim službenim mjestima rekla i objasnila kako hrvatski jezik treba latinsku riječ „curriculum“ prihvatiti i njome se koristiti isključivo u obliku kurikul, i dalje se bez opravdanih razloga u kurikulnim dokumentima upotrebljava oblik kurikulum. Zanimljivo je što se u skladu s tim oblikom riječi u kurikulnim dokumentima ne upotrebljava i pridjev iz njega izveden - kurikulumski!, nego se navode kurikulski dokumenti, kurikulska reforma i slično. Ponovno kao jezikoslovci ističemo i to da Hrvatski pravopis (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013.) kao temeljni normativni dokument vezan uz pravila pisanja u hrvatskome jeziku, a koji od srpnja 2013. ima preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za upotrebu u javnoj komunikaciji, pa tako i u odgojno-obrazovnome sustavu, na str. 142, savjeti 23 i 25, proskribira upotrebu oblika kurikulum i određuje: "U novije vrijeme u Hrvatskoj se uz nastavni plan i program uvodi i složeniji dokument kojim se planira nastava na nacionalnoj razini i nižim razinama. Taj se dokument naziva curriculum, kurikulum i kurikul. Riječ curriculum neprilagođena je latinska riječ u hrvatski preuzeta iz engleskoga jezika. Kurikulum je djelomično prilagođena tuđica jer, uz to što je glasovno prilagođena, zadržava latinski završetak -um koji se u standardnome hrvatskom jeziku u takvim tuđicama izostavlja, npr. simpozij, kriterij, prezidij. Dakle, u hrvatskome standardnom jeziku pravilno je upotrebljavati samo naziv kurikul, a domaći su nazivi naukovna osnova i (nastavni) uputnik." Prema tome smatramo da se treba uvažavati mišljenje struke. (Napomena: isto je i s nazivom odgajatelj u Nacionalnome kurikulumu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koji također nije u skladu s Hrvatskim pravopisom jer Pravopis riječima odgojitelj, odgojiteljica, odgojiteljičin daje prednost pred riječima odgajatelj, odgajateljica, odgajateljičin.)
 
U dokumentu se razlikuje upotreba naziva domena od naziva područje tako da je naziv domena nadređenica (hiperonim) nazivu područje, koje je podređenica ili hiponim u smislu da pojedina domena sadrži nekoliko različitih područja, što je semantički potpuno neprihvatljivo. Semantički se, naime, radi o sinonimima pa se i u Rječniku hrvatskoga jezika (Novi Liber, Zagreb, 1991.) i u Rječniku stranih riječi (Novi Liber, Zagreb, 1999.) natuknica domena objašnjava upravo riječju područje (područje znanja ili struke). Prema tome, savjet je da se u svim kurikulnim dokumentima umjesto internacionalizma domena upotrebljava hrvatska riječ područje.
 
Primjedbe i prijedlozi vezani uz domenu Komunikacija i jezik
 
Naziv domene
 
Budući da je u predmetu Hrvatski jezik ponajprije riječ o komunikaciji jezikom (a ne o nekome drugom obliku komunikacije, npr. krikom, crtežom i slično), jezik prethodi komunikaciji, on je conditio sine qua non komunikacije, prema tome predlažemo da se na prvo mjesto stavi jezik i da se domena nazove Jezik i komunikacija. Napominjemo da se i jedno od područja ove domene naziva Jezično-komunikacijskim čime se ispravno daje prednost jeziku.
 
Kompetencije
 
Hrvatski se standardni jezik kao službeni jezik Republike Hrvatske sustavno uči u obrazovnim institucijama. Dakle, da bi se komuniciralo standardnim jezikom, ponajprije ga treba učiti. Smatramo da su osnovna jezična znanja u kurikulu zanemarena i da bi u kurikul trebalo uvrstiti više standardnojezičnih sadržaja jer se od djece očekuje da upotrebljavaju pojedine strukture a da o njima prije toga nisu ništa naučila. U dokumentu se sadržajno miješaju pojmovi komunikacijske sposobnosti (kompetencije) i jezične sposobnosti (kompetencije). Kompetencija kao nadležnost za nešto, „poznavanje pravila nekog predmeta", odnosno dispozicija za djelovanje, obuhvaća znanja, vještine i stavove.
 
Lingvistička stručnost, prema tome, označava teorijsko poznavanje jezika, npr. teorijsko znanje po gramatičkim razinama, pravopisna pravila i slično, i preduvjet je za komunikacijsku kompetenciju na standardnome jeziku. Treba napomenuti da se hrvatski standardni jezik kao materinski jezik u širemu smislu i kao komunikacijska osnovica drugim obrazovnim sadržajima sustavno uči od predškolskih dana pa do završetka srednjoškolskoga obrazovanja, a da djeca u školu dolaze s razvijenim komunikacijskim kompetencijama s obzirom da razvoj komunikacijske kompetencije u ranome diskursu prethodi lingvističkoj kompetenciji, što se uostalom navodi i u Nacionalnome kurikulumu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (str. 7.):
 
- Izražava i interpretira svoja razmišljanja, iskustva, osjećaje, potrebe, želje i činjenice u usmenom, a djelomično i u pisanom obliku.
- Razumije i koristi se različitim oblicima i razinama komunikacije.
- Ostvaruje odgovarajuće jezične interakcije u društvenom i kulturnom kontekstu (u odgojno-obrazovnoj ustanovi, obitelji, prijateljskom krugu i sl.) te izmjenjuje uloge u dijalogu.
- Razumije i poštuje osnovne društvene konvencije (da se na različit način razgovara/govori u različitim situacijama, npr. u igri, preko telefona, u gostima, u trgovini).
- Započinje, održava i okončava razgovor o temama koje su mu bliske, tj. relevantne za njegove aktivnosti i svakodnevni život.
- Upotrebljava slova i/ili različite grafičke reprezentacije za bilježenje, organiziranje i komuniciranje vlastitih ideja s drugima, u svrhovitom kontekstu.
Lingvistička je kompetencija u službi jačanja komunikacijske kompetencije jer se u učenju jezika te dvije kompetencije moraju međusobno dopunjavati i isprepletati da bi učenje bilo svrhovito. Prema tome, lingvističkoj kompetenciji treba posvetiti posebnu pozornost u učenju hrvatskoga standardnoga jezika pa predlažemo pojačati teme vezane uz znanje jezika. 
 
Temeljne jezične djelatnosti
 
Među odgojno-obrazovnim ciljevima podučavanja hrvatskoga jezika (str. 4) navedeno je ovladavanje temeljnim jezičnim djelatnostima među kojima se spominje i prevođenje, koje ne pripada temeljnim jezičnim djelatnostima. Ujedno se i u uvodnome dijelu dokumenta domena Komunikacija i jezik riječju i slikom opisuje kao područje koje će se razvijati kroz četiri temeljne jezične djelatnosti: slušanje, govorenje, čitanje i pisanje. Prevođenje se više u predmetnome kurikulu ne spominje i ne obrađuje. Pretpostavljamo da se zabunom tu našlo.
 
Razgovaranje
 
U dokumentu je posebno izdvojeno područje Razgovaranje. Nije jasno zašto se kao područje izdvojila metoda razgovaranja i razgovora, ionako nezaobilazna u ovladavanju bilo kojim obrazovnim sadržajima, pa i jezičnima. Kroz sve su razrede provedeni odgojno-obrazovni ishodi u području razgovora (A1), a tekst ishoda uglavnom je preopterećen ustrajnim ponavljanjem istih fraza koje se u nekim razredima ne navode pa npr. proizlazi da učenik u pojedinim razredima ili u cijelome razdoblju strukovne škole ne treba biti asertivan prema sugovornicima. Inače je asertivnost prema sugovorniku vrlo dvojben odgojni ishod.
 
Povijest hrvatskoga jezika
 
Neprihvatljivo je da se tek u 8. razredu osnovne škole pojavljuju sadržaji vezani uz povijest hrvatskoga jezika (A .8. 7., str. 114) i to samo kao odgojno-obrazovni ishod: „Učenik istražuje informacije o tekstovima i događajima važnima za razvoj hrvatskoga jezika.". Pritom se od učenika na vrlo dobroj i izvrsnoj razini usvojenosti traži da samostalno "istražuje informacije o tekstovima i događajima po vlastitom izboru važnima za razvoj hrvatskoga jezika". Smatramo da učenik ne može sam određivati sadržaje bez valjane metodičke upute jer učenje se treba odvijati sustavno, a obrazovni je proces vođeni proces koji nakon vođenja dovodi do samostalnosti. Do samostalnosti se ne dolazi odjednom nego postupno. Tako se ostavlja previše otvorenih nekontroliranih pitanja poput: koje će tekstove učenik sam izabrati?, po kojim kriterijima?, do kojih će tekstova učenik sam doći?, na koji će ih način istražiti?... Takav način smatramo potpuno metodički neprimjerenim. Ujedno se ne zna po kojemu su ključu u razradi ishoda izabrani predloženi važni tekstovi za povijest hrvatskoga jezika. Smatramo da su probrani nesustavno, da izostaju točni podaci o tekstovima koji se žele istražiti, npr. koja prva gramatika - ona pisana latinskim jezikom ili ona pisana hrvatskim jezikom i slično. Izostaje i bilo koji tekst iz ćiriličnoga korpusa iako se navodi kao ishod da će učenik moći samostalno objašnjavati trojezičnost i tropismenost hrvatskoga jezika. Na taj se način potpuno zanemaruje hrvatska ćirilica kao hrvatski oblik pisma kojim se hrvatski jezik zapisuje od 12. stoljeća.
 
Domena Kultura i mediji
 
U uvodnome se dijelu kurikula (str. 5) navodi da se ova domena odnosi na „istraživanje veza između tekstova i njihovih oblika, između kultura življenja i društvenih odnosa, međuodnosa autora i publike te visoke umjetnosti i popularne umjetnosti. U središtu je učenikova istraživanja i stvaranja tekst koji, sinkronijski i dijakronijski,predstavlja vrijednosti i predrasude, sukobe i razlike, uvjerenja, znanja i socijalne strukture društva". Težište ove domene stavljeno je na tekst, ali se u daljnjoj razradi zanemaruje različitost medija i različitost tekstova prema osobinama pojedinoga medija. Tako se tek u tragovima spominju elektronički i tiskani mediji, a potpuno se zanemaruju djeci bliske društvene mreže.
 
Literatura
 
Knjiga „Hrvatski u upotrebi" (2013.), koja je do danas jedan od najtraženijih jezičnih priručnika (mjesecima je bila i u prvih deset u emisiji „Pola ure kulture“), nije se našla u popisu literature. Knjiga je najsuvremeniji jezični priručnik u kojemu je po jezičnim razinama opisana norma hrvatskoga standardnog jezika te se može smatrati prvom funkcionalnom gramatikom hrvatskoga jezika. Ujedno ju je recenziralo dvoje vrhunskih znanstvenika lingvista.
 
Napomene u vezi s osposobljenosti nastavnika i vrjednovanjem procesa i ishoda učenja
 
Kurikulom se nameće potreba za reorganizacijom sveučilišnih programa na nastavničkim fakultetima koji su vrednovani kao relevantni u akreditacijskim i reakreditacijskim postupcima domaćih i međunarodnih stručnjaka. Smatramo da bi trebalo, uz sve dosad rečeno, razmisliti i o tome da nastavnici nisu dovoljno osposobljeni za provedbu takva kurikula jer akreditirani nastavnički programi ne prate opisane sadržaje. Treba povesti računa i o tome da davanje samostalnosti nastavnicima u odlučivanju u vezi s vrednovanjem procesa i ishoda učenja na način na koji je to zamišljeno ovom kurikulnom reformom dovodi do kaosa u obrazovnome procesu i učenike dovodi u neravnopravan položaj. To se odnosi i na samostalan odabir različitih sadržaja, a bez danih smjernica, poput lektire i slično. Slobodan izbor književnih tekstova dvojben je i zato što takav oblik nije primjeren za zajednički rad učenika u nastavi, za zajedničko promišljanje i raspravu o tekstu i otežava nastavniku analizu i interpretaciju književnoga teksta s učenicima.
 
Zaključne napomene
 
U spomenutim je kurikulnim dokumentima i mnoštvo velikih propusta te zaslužuju i trebaju ozbiljnu doradu prije eksperimentalnoga uvođenja u škole. Ujedno je prije eksperimentalnoga uvođenja potrebno provesti prilagodbu postojećih nastavnih sredstava i pomagala ili izradu novih, što se odnosi ponajprije na udžbenike. Za sva dodatna pojašnjenja stojimo na raspolaganju. Vjerujemo da će reforma omogućiti školovanje mladih naraštaja u skladu s nacionalnim i općim vrijednostima, suvremenim i međunarodnim tendencijama te da će tako školovani mladi ljudi svojim znanjima, vrijednostima, stavovima i sposobnostima biti odgovorni nositelji prosperiteta društva na svim razinama.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Liječnici, cijepljenje protiv gripe i neučinkovito cjepivo

 
 
Jednako kao i prošlih godina, ovosezonska gripa također odnosi ljudske živote diljem SAD-a i Europe, a još ranije (2017.) i u Australiji i dr. Cjepivo protiv ovosezonske gripe (2017.-2018.) pokazalo se gotovo neučinkovito u Australiji, SAD-u, Europi... Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (US CDC) upozorio je kako je soj virusa ovosezonske gripe osobito virulentan, a broj oboljelih od gripe naglo se povećao već u prosincu 2017. s važnom činjenicom da je virus gripe tipa A, soj H3N2 dominantan u američkoj sezoni gripe. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (US CDC) također je krajem prosinca (27. 12. 2017.) objavio kako je „ovogodišnji virus gripe A(H3N2) uzrokovao veliki broj hospitalizacija i smrtnih slučajeva kod osoba u dobi od 65 godina i starijih te kod djece.“ Točno je da gripa može prouzročiti smrt, ali to je ipak rjeđe nego što se govori u javnosti. Međutim, većina zdravstvenih stručnjaka prešućuje da su smrtni slučajevi u pravilu posljedica sekundarne infekcije, a ne samog virusa gripe.
https://www.news-medical.net/image.axd?picture=2017%2F9%2Fshutterstock_520410583.jpg
Značajna je činjenica da su znanstvenici istaknuli povezanost gripe s razvojem težeg oblika sepse – progresivan oblik bolesti kojeg pokreće agresivan, disfunkcionalni odgovor (ili reakcija) imunog sustava organizma na infekciju krvotoka. Nažalost, simptomi sepse često ne budu na vrijeme prepoznati, čak i od strane medicinskih stručnjaka - a bez brze medicinske intervencije tj. liječenja, sepsa može biti kobna. Nažalost, konvencionalna terapija često je bezuspješna.
 
Prema tvrdnjama znanstvenika „sepsa je najčešće uzrokovana bakterijskim oboljenjem.... Međutim, virusi postaju vodeći uzrok težih oblika sepse diljem svijeta.“ Upravo iz ovog razloga sada je ponovno vrlo aktualan video u kojem američki stručnjak iz poznate klinike MAYO (Rochester, Minn.), dr. Steve Peters, pulmolog i specijalist intenzivne medicine, objašnjava i upozorava javnost na simptome sepse i septičkog šoka: „Sepsa je opasna komplikacija gotovo svih infekcija, uključujućii i gripu, upalu pluća, infekcije uzrokovane bakterijom E. coli, infekcije urinarnog trakta, infekcije krvotoka zbog rana, abdominalne infekcije itd....“ („Influenza and sepsis: Mayo expert describes warning signs of severe sepsis, septic shock,“ YouTube, 13. siječanj 2015.). Dr. Peters upozorava javnost da su simptomi sepse često slični simptomima gripe, a to može biti kobno, jer je sepsa stanje koje zahtijeva hitan medicinski postupak i zbrinjavanje pacijenta.
 
Najčešći simptomi sepse: visoka tjelesna temperatura, ubrzani rad srca, brzo i plitko disanje, nizak krvni tlak, nemogućnost fiziološke opskrbe tkiva i organa krvlju, značajno smanjeno mokrenje (urin je tamne boje), letargija i konfuzija, nejasan govor što često upućuje na moguću intoksikaciju itd. Stoga uvijek imajte na umu: virus gripe može uzrokovati sepsu. A pravovremena i točna dijagnoza i liječenje mogu spasiti život.
 
Dr. Paul Marik, liječnik i specijalist intenzivne medicine u bolnici „Sentara Norfolk General Hospital“ u američkoj saveznoj državi East Virginija, razvio je uspješan tretman sepse kojim se smrtnost smanjuje s 40% na 8,5%, ili točnije, smrtnost se peterostruko smanjuje zahvaljujući njegovom otkriću gdje se u terapijskom protokolu intravenoznim putem aplicira vitamin C zajedno s hidrokortizonom i tiaminom (vitamin B1) tijekom dva dana. Ono što je najvažnije, ovaj način liječenja sepse nije skup i jednostavno se može primijeniti. YouTube objavio je razgovor s dr. Marikom 23. ožujka 2017.: „Full interview with dr. Paul Marik.“
 
Nažalost, smrtni slučajevi zbog nastalih komplikacija kod gripe koriste se za sijanje straha i panike među ljudima, a javnozdravstveni stručnjaci tada pozivaju ljude na cijepljenje protiv gripe iako cjepivo nije učinkovito, što je naročito izraženo u ovosezonskoj gripi. U siječnju 2015. dužnosnici američke vlade priznali su kako je cjepivo protiv gripe učinkovito svega između 50 i 60%. No, krajem te iste godine (2015.) CDC je u svojoj analizi otkrio kako je u razdoblju od 2005. do 2015. učinkovitost cjepiva protiv gripe tipa A i B bila manja od 50% i to tijekom dugog vremenskog razdoblja... (CDC, prosinac 21., 2015.: „Influenza Vaccine Effectiveness: How well does the flu vaccine work?“).
 
A kao što je već objavljeno, učinkovitost cjepiva protiv gripe u sezoni 2017.-2018. u SAD-u je svega 10%, dok u Europskoj uniji i ostatku Europe prevladava virus gripe tipa B, linija Yamagata, koji nije uvršten u sadržaj ovosezonskog cjepiva protiv gripe. Nažalost, medicinski stručnjaci također ignoriraju i prešućuju činjenicu da i osobe cijepljene protiv gripe mogu ne samo oboljeti nego i umrijeti od posljedica gripe, što je bio slučaj s dječakom u dobi od osam godina u Arkansasu o čemu je izvjestio i CNN. Stoga svi moraju biti svjesni slijedeće činjenice: cjepiva protiv gripe pružaju neznatnu zaštitu protiv gripe ali jednako tako prema svim dokazima cjepiva mogu ljude učiniti još više prijemljivima i osjetljivijima na ovu infektivnu bolest. Kanadski znanstvenici otkrili su da redovno višegodišnje cijepljenje protiv gripe povećava rizik od oboljenja kao i razvoj mnogo težeg oblika bolesti.
 
Podatci koje su prikupili znanstvenici u Kanadi i Hong Kongu tijekom 2009.-2010., pokazali su da su ljudi koji su 2008. cijepljeni protiv gripe imali dvostruko veći rizik od infekcije s virusom „svinjske gripe,“ H1N1, u usporedbi s onima koji se nisu cijepili (ABC News, ožujak 4, 2011.). Rezultati znanstvenih istraživanja koji su objavljeni 2011. godine jasno su upozorili da cjepivo protiv sezonske gripe oslabljuje imuni sustav organizma kod djece i povećava rizik da obole od gripe čiji uzročnik nije u sastavu cjepiva. Nažalost, pojedini zdravstveni stručnjaci tvrde da će cjepivo pomoći i u zaštiti od uzročnika gripe koji nije u cjepivu. Međutim, znanstveno istraživanje ovu je tvrdnju opovrgnulo (Journal of Virology 2011, Nov; 85(22):11995-2000).
 
Znanstvenici susakupili uzorke krvi zdrave, necijepljene djece kao i djece koja su cijepljena protiv sezonske gripe. Kada su usporedili krvne nalaze, tada su utvrdili da necijepljena djeca imaju u krvi prirodno veći broj protutijela/antitijela protiv brojnih i različitih uzročnika sezonske gripe u odnosu na cijepljenu djecu (Journal of Virology 2011, Nov; 85(22):11995-2000).
 
Redovito cijepljenje protiv sezonske gripe može imati i negativne, štetne posljedice na zdravlje čovjeka, a to je u prvom redu pojava Guillain-Barréovog sindroma kao i kronično oštećenje ramena zbog cijepljenja. Jednako tako ljudi koji se cijepe protiv sezonske gripe mogu oboljeti od teškog i ozbiljnog oblika gripe, a to su dokazali i kineski stručnjaci u studiji provedenoj 2012.: djeca cijepljena protiv sezonske gripe imaju 4,4 puta veću mogućnost od virusnog oboljenja gornjeg dišnog sustava („Clinical Infectious Diseases“ 2012., lipanj 15; 54(12): 1778-1783).
 
Nadalje, stručnjaci upozoravaju i na opasne posljedice primjene protuvirusnog (ili antivirusnog) lijeka poznatog pod trgovačkim nazivom „Tamiflu“ (aktivna tvar je oseltamivir) koji smanjuje simptome gripe u trajanju kraćem od 17 sati. Znanstvenici upozoravaju da „Tamiflu“ ne smanjuje rizik od mogućih ozbiljnih komplikacija gripe, kao što je na primjer upala pluća. Jednako tako znanstvenici upozoravaju da šteta, tj. negativne posljedice izazvane primjenom protuvirusnog lijeka „Tamiflu“ daleko su veće od njegove koristi i dobrobiti (Cochrane Database of Systematic Reviews 2014, Issue 4). U moguće rizike ubrajaju se konvulzije, infekcije mozga, psihoze i drugi neuropsihijatrijski problemi, uključujući halucinacije, smanjenu sposobnost pamćenja, insomniju/nesanicu, suicidalne misli i dr. Provedene znanstvene studije potvrđuju pojavu štetnih, pa i opasnih nuspojava nakon uzimanja lijeka „Tamiflu,“osobito kod djece (časopis „Eurosurveillance,“ srpanj 2009.; 14(30) ).
 
Čak je i časopis „Forbes“ početkom siječnja 2013. objavio članak u kojem navodi važne nedostatke ali i neistine raširene o lijeku „Tamiflu“ („The Myth of Tamiflu: 5 things you should know“). I jedna zanimljiva činjenica koju mnogi možda i neznaju: prije same pojave globalnog straha i panike zbog širenja virusa „svinjske gripe“ H1N1, američka je Vlada stvorila golemu zalihu bezvrijednog protuvirusnog lijeka u vrijednosti 1,5 milijardu US dolara (Forbes, 8.01.2013.). Ovaj novac mogao se mnogo bolje upotrijebiti a ne u svrhu bogaćenja farmaceutske kompanije „Roche.“ Dr. Joseph Mercola, specijalist osteopatije, stoga je uputio poruku javnosti:  „Naučite domaću zadaću i nemojte slijepo slijediti preporuke javnozdravstvenih radnika. Nemojte postati plijenom širenja bezrazložnog straha. Svaka smrt je tragična, ali ljudi umiru zbog posljedica gripe bez obzira jesu li cijepljeni ili nisu. Jednako tako ljudi umiru zbog nedostatka nekog lijeka, ali od lijeka mogu i umrijeti.“
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Kurikul mora definirati opseg jezičnih struktura u slučaju stranoga jezika

 
 
»Učenje 'bubanjem' pukih sadržaja i činjenica prebacuje se na rješavanje problema i kritičko razmišljanje - to je krajnji cilj kurikularne reforme.« Ovo je citat iz pisma ministrice Blaženke Divjak upućenoga učiteljima i nastavnicima. Učenici ne moraju baš znati mnogo, ali zato im nastavnici moraju trajno pomagati.  
https://cdn.newsapi.com.au/image/v1/fd81deac6086e17e5b5d1017fb46e471
U siječnju 2018. ministrica B. Divjak uputila je e-pismo svim učiteljima i nastavnicima u kojemu definira cilj kurikularne reforme. (Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a traži naziv 'kurikulne', koji je u duhu hrvatskoga jezika.) »Dosta je „bubanja“, valja se prebaciti na rješavanje problema i kritičko mišljenje«.
 
Revolucionarna promjena
 
Može se pretpostaviti da je sada javnost dovoljno upoznata s činjenicom da se taj zahtjev za revolucionarnom promjenom pristupu učenja temelji na definiranju ishoda i razradi njihovih razina usvojenosti. No, pobliža analiza ishoda za predmetni kurikul Engleskoga jezika ukazuje na ozbiljan nedostatak. Naime, u svim ishodima za predmetni kurikul Engleskoga jezika svaka razina usvojenosti započinje sljedećim izrazima:
• Zadovoljavajuća razina: „Učenik uz stalnu pomoć (...)“
• Dobra razina: „Učenik uz čestu pomoć (...)“
• Vrlo dobra razina: „Učenik uz povremenu pomoć (...)“
• Izvrsna razina: „Učenik samostalno (...)“
 
Primjećujete li da se ovdje ne radi o razinama usvojenosti, nego o učiteljevom pomaganju učeniku? Ovako definirani ishodi uopće nisu usmjereni na učenika i njegova postignuća, kako to u svim medijima i javnim istupima ponavljaju promicatelji trenutačne verzije CKR-a, nego oni upućuju učitelja koliko mora pomagati učeniku! Ovdje je razina usvojenosti – i usmjerenost na postignuća učenika – samo u izvrsnoj razini!
 
Ako učitelj na svakoj razini (osim izvrsne) mora pomagati učeniku (a stalno pomaganje, npr. na zadovoljavajućoj razini, zapravo znači da učenik samostalno ne može ništa) i to ne u procesu usvajanja znanja nego prilikom demonstracije usvojenosti ishoda, postavlja se i sljedeće pitanje: zar se uopće može očekivati ikakvo kritičko mišljenje i rješavanje problema (ili u slučaju stranoga jezika tečnu uporaba samoga jezika)? „Za razvoj kvalitetnoga kritičkog razmišljanja i rješavanja problema mora se raspolagati s određenim znanjima“ (kako je to u svojoj recenziji kurikula Povijesti naveo dr. sc. Mario Jareb), a ta se znanja nekako moraju usvojiti. Tako i za tečnu uporabu stranoga jezika – da bi bila tečna, učenik prvo mora „bubati” vokabular, uvježbavati mnoge gramatičke strukture i  upotrebljavati sve to u raznim aktivnostima - da bi na kraju mogao nešto tečno i izreći. Slično kao kada učite svirati neki glazbeni instrument.
 
Nužni ishodi za strani jezik
 
Dakle, ishodi za predmetni kurikul Engleskoga jezika, koji uistinu pokazuju razine usvojenosti i koji potiče učenika da preuzme aktivnu ulogu u procesu učenja, morali bi (u vrlo pojednostavljenome obliku) glasiti otprilike ovako:
• Zadovoljavajuća razina: Učenik samostalno koristi osnovne jezične strukture i najosnovniji vokabular.
• Dobra razina: Učenik samostalno koristi jednostavne jezične strukture i osnovni vokabular.
• Vrlo dobra razina: Učenik samostalno koristi složenije jezične strukture i složeniji vokabular.
• Izvrsna razina: Učenik samostalno koristi složene jezične strukture uz širok raspon vokabulara.
 
Namjerno je naveden 'opseg vokabulara' kao jedno od bitnih obilježja. Za bilo kakvu samostalnu uporabu stranoga jezika potrebno je aktivno poznavanje vokabulara, inače komunikacije nema. Također, James Milton (Swansea University) u svojim istraživanjima potvrđuje da je širina vokabulara u izravnoj korelaciji s uspješnim usvajanjem svih četiriju jezičnih vještina – čitanjem, pisanjem, slušanjem i govorenjem. Ono što kurikul mora definirati jest – opseg jezičnih struktura u slučaju stranoga jezika: koji je vokabular najosnovniji, koji tip rečenica i slično, a koji je složen u određenoj godini učenja stranoga jezika. Sami ishodi trebali bi zapravo uvijek biti isti!
 

Ivana Orešić, prof.

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Ponedjeljak, 19/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 631 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević