Get Adobe Flash player

Prije 158 godina osnovana je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

 
 
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti proslavila je u ponedjeljak 29. travnja svoj dan i 158. godišnjicu osnutka i tim je povodom u palači HAZU-a održana svečana sjednica na kojoj su tradicionalno dodijeljene i Akademijine nagrade za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2018. Na svečanosti je bio i predsjednik Vlade Andrej Plenković, potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner, predstavnici vjerskih zajednica, ravnatelji kulturnih i znanstvenih institucija kao i druge osobe iz političkog, kulturnog, znanstvenog, gospodarskog i javnog života. Dan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti slavi se u spomen na 29. travnja 1861. kada je Hrvatski sabor, na prijedlog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, donio odluku o osnutku Akademije. „Od tada, svjedočeći urušavanjima velikih carstava i niza državnih tvorevina, Akademija je nakraju dočekala Republiku Hrvatsku i simbolički prihvatila hrvatsko ime kao vodeća povijesna institucija u skrbi za hrvatski nacionalni kulturni identitet. Vjerna svom utemeljitelju Josipu Jurju Strossmayeru, Akademija od tada pa sve do danas pridonosi razvoju hrvatske znanosti, umjetnosti i kulture i njihovom uključenju u svjetske tokove, čime usmjerava i razvoj i napredak hrvatskog društva u cjelini. Hrvatska akademija promiče izvrsnost i aktivno sudjeluje u diseminaciji najviših dosega hrvatske znanosti i umjetnosti u domovini i svijetu“, rekao je u svom govoru predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt. Podsjetio je na riječi prvog predsjednika Akademije Franje Račkog da je Akademija poprište znanosti, a ne politike, te da je njen rad ozbiljan, neprenagljen i promišljen.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/a/a5/Arhitekt_Velimir_Neidhardt.jpg/220px-Arhitekt_Velimir_Neidhardt.jpg
Velimir Neidhardt
 
„Nadasve je prepoznata i priznata Akademijina uloga u smislu utjelovljenja savjesti hrvatske nacije. Globalni pogled uviđa prijepore u svijetu između postignute univerzalnosti i nastupajućeg partikularizma, novih definicija suvereniteta kao i pogubnog nedostatka volje za kretanja temeljena na održivom razvoju. Hrvatska, milenijski napaćena, vraćena je u legitimni ustroj Europe, u svoju originalnu kulturnu pripadnost stvaranu na temelju antičke civilizacije sve do moderne epohe. Europeizam hrvatske kulture zračio je poviješću i, unatoč svim izazovima, Hrvatska je nakraju ostala postojana kao nezaobilazna činjenica globalne humane aglomeracije“, rekao je akademik Neidhardt. Podsjetio je da se ove godine navršava stota godišnjica od prijenosa posmetnih ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta u Zagreb, kada su bili izloženi javnosti upravo u palači Akademije odakle je 30. travnja 1919. krenuo njihov sprovod prema katedrali. Akademik Neidhardt podsjetio je i da se ove godine navršava stota godišnjica osnutka Akademijinog Umjetničkog razreda koji je bio ishodište današnjih razreda za književnost, likovne umjetnosti te glazbene umjetnosti i muzikologiju. Osvrnuo se i na rad HAZU u 2018., kada je održano ukupno 403 događanja, od čega 115 znanstvenih skupova i simpozija, te bilo objavljeno ukupno 212 publikacija.
 
Akademik Neidhardt uručio je diplome dobitnicima nagrada HAZU za 2018. koje je predstavila predsjednica Odbora za nagrade HAZU akademkinja Koraljka Kos. Za područje prirodnih znanosti i matematike dodijeljene su dvije nagrade koje su dobili prof. dr. sc. Zlatko Drmač, za niz od 10 znanstvenih radova objavljenih u periodu od zadnjih 5 godina u međunarodnim časopisima, povezanih u znanstvenu cjelinu pod nazivom Razvoj robusnih numeričkih metoda linearne algebre za znanstveno računanje s primjenama u prirodnim i inženjerskim znanostima, te dr. sc. Nikola Pernar za knjigu Tlo – nastanak, značajke, gospodarenje. Za područje filoloških znanosti nagradu je dobila dr. sc. Ankica Čilaš Šimpraga za knjigu Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena, za područje književnosti Ratko Cvetnić za knjigu Blato u dvorištu te za područje tehničkih znanosti izv. prof. dr. sc. Hrvoje Pandžić, za 20 znanstvenih radova objavljenih u međunarodnim časopisima povezanih u znanstvenu cjelinu pod nazivom Povećanje učinkovitosti pogona i integracije obnovljivih izvora energije korištenjem spremnika energije.
U glazbenom dijelu programa na Guarnerijevoj violini King nastupio je Orest Shourgot u pratnji Domagoja Gušćića na glasoviru. Oni su izveli Suitu u starinskom stilu Alfreda Schnittkea.                
 

Marijan Lipovac

Internet stvari - idući korak u energetskom poslovanju

 
 
Glavna tema konferencije Touchpoint koja se održava 16. svibnja u Zagrebu bit će Internet of Things (IoT), odnosno internet stvari.
http://images.energetika-net.com/media/articles/predstavljamo/touchpoint-1.jpg
Bruno Crnički
 
Internet of Things (IoT), odnosno internet stvari bit će glavna tema konferencije Touchpoint koja će se održati 16. svibnja 2019. godine u Kongresnom centru 'Aristos' u Zagrebu. Povodom završetka gradnje inicijalne faze Sigfoxove mreže za internet stvari, na Touchpointu će stručnjaci predstaviti što je sve moguće s tom tehnologijom i kakav će biti njezin utjecaj na poslovanje, ali i društvo u budućnosti. Konferenciju organizira IoT Net Adria, tvrtka operater Sigfoxovog interneta stvari koja je prije malo više od godine dana započela s gradnjom mreže interneta stvari. Bruno Crnički, član uprave IoT Net Adrije tim je povodom izjavio: "Ponosni smo što smo u planiranom roku izgradili mrežu i zasnovali prvu komercijalnu suradnju. O svemu tome ćete moći čuti na Touchpointu, kao i o primjenama, mogućnostima i budućnosti interneta stvari u Hrvatskoj i svijetu. Konferencija će skupiti stručnjake koji će raspravljati o poslovnim prilikama u području IoT-ja, kao i odgovoriti na sva pitanja sudionika.
Konferencija je zamišljena kao mjesto gdje će se tehnološki stručnjaci susresti s poslovnim liderima. Bit će predstavljena tehnologija, hardver i softver, kao i posljednji trendovi u IoT-ju. 
 
Internet stvari ima vrlo široko polje primjene, pogotovo u području energetike i postizanju energetske učinkovitosti u različitim industrijama i poslovanjima. Kao jedna od temeljnih tehnologija industrije 4.0, IoT olakšava praćenje potrošnje, prati važne parametre poput curenja i pukotina te omogućava uvid u broj podataka koje do sada niste mogli sakupiti. Konferencija je tematski podijeljena na dva dijela: poslovni i tehnološki. U poslovnom će dijelu stručnjaci globalnih kompanija predstaviti inovativne primjene interneta stvari, ekonomski učinak i pozitivan utjecaj na nacionalnu i svjetsku zajednicu. U tehnološkom će dijelu IoT vizionari prezentirati kako i čime krenuti u IoT izazove, od hardvera do softvera.
 
Osim niza zanimljivih predavanja i demonstracija tehnologije, u završnom dijelu Konferencije će biti proglašeni pobjednici natječaja Do the right IoThing. Najbolja tri tima prezentirat će svoja rješenja te će im biti uručene nagrade. Tvrtka IoT Net Adria je nacionalni operater Sigofoxovog interneta stvari. Sigfox je francuska tvrtka koja je razvila tehnologiju i globalnu mrežu. Tehnologija se temelji na povoljnosti, energetskoj učinkovitosti i globalnosti. Mreža je prisutna u 60 zemalja gdje gradi partnerski ekosustav proizvođača, developera i poslovnog sektora te kontinuirano proširuje poslovanje i uvodi nove primjene interneta stvari.
Bruno Crnički, član uprave tvrtke IoT Net Adria, operatora Sigfoxovog IoT-a u Hrvatskoj ističe: "Ponosni smo što smo u planiranom roku izgradili mrežu i zasnovali prvu komercijalnu suradnju."
 

http://www.energetika-net.com/specijali/predstavljamo/internet-stvari-iduci-korak-u-energetskom-poslovanju-28312

Najprije treba znati proizvesti, a tek tada se može automatizirati, robotizirati, kompjutorizirati i kontrolirati

 
 
U seriji članaka koji su napisani pred trideset godina, u prednosti bio je članak „Osvajanje jezika“. Opravdanost te prednosti najbolje potvrđuje tekst „Znanstvena zajednica priprema promjenu Ustava” (Hrvatski fokus, 15. travnja 2019.). O hrvatskoj znanstvenoj administraciji da se i ne govori. Istodobno, stjecajem okolnosti, prvi članak iz serije bio je naslovljen „Američko čudo“ (Vjesnik, 15. svibnja 1989.). Danas je definitivno jasno da se sada radi o „Kineskom čudu“. No o njemu u jednom od narednih tekstova.
https://www.theoi.com/image/S18.4Tykhe.jpg
»Najprije treba znati proizvesti, a tek tada se može automatizirati, robotizirati, kompjutorizirati i kontrolirati«. Ovo je drugi dio teksta kojeg obavezno napišem studentima III. semestra na prvom predavanju.
Komentar. »Ljudi stvaraju budućnost. Roboti ubrzavaju te procese« (VDI, 22. ožujka 2019.).
 
»U vrijeme kada svi oponašamo (simuliramo), računamo, crtamo, trgujemo, pretražujemo razne baze podataka i znanja s pomoću računala, u doba razvoja mikroelektronike, robota, sve profinjenijih metoda kontrole svega i svačega, ovaj stav može se činiti i vrlo zaostalim. „Trebamo proizvoditi softver, moramo smanjiti potrošnju energije, moramo ovo i ono“ kako to govore mnogi odličnici, u takvom okruženju zalagati se za proizvodnju u ovoj zemlji postaje zaista gotovo neprimjereno. Naglašavati da se mora najprije znati kvalitetno proizvoditi, a tek tada može razmišljati o drugim područjima koja su ipak ili nadgradnja ili pomoćna funkcija proizvodnje, može se shvatiti kao zalaganje za nove investicije u proizvodna sredstva, što opet traži visoka ulaganja u energetiku, uništavanje okoliša itd.
 
Namjera je drugačija. Pokazati da samo uspješna proizvodnja omogućuje smanjenje broja zaposlenih, u neposrednoj proizvodnji, manju potrošnju energije, bolje korištenje informacija, oslobađanje velikog broja ljudi za tercijarni i kvartarni sektor, kraće radno vrijeme, viši standard i zdraviji okoliš. Istovremeno znači gospodarski djelotvorniju i društveno prihvatljiviju djelatnost. Preduvjet za to su odgovarajuće obrazovani kadrovi. A cjelokupnim trendom u prenaglašavanju nekih pomoćnih funkcija ili infrastrukturnih djelatnosti, najbolji kadrovi odlaze tamo gdje im se čini da je „svjetlija budućnost“. Ovaj način razmišljanja mogao bi ovu zemlju stajati nesagledivih posljedica. Valja biti jasniji.
 
Čelnici pod snažnim utjecajem nekih najrazvijenijih zemalja naglašavaju gotovo isključivo važnost informatike. Postoje i jaki energetski lobiji, pri čemu se ne misli isključivo na onaj atomski. Postaje važno samo ono što je u funkciji energetike i informatike. Sve ostalo je sporedno. A je li to opravdano? Prvo, zbog jasnoće valja definirati pojam proizvodnje. To su sve aktivnosti vezane uz dobivanje sirovina i gotovih proizvoda. Po Kukoleči proizvodnja obuhvaća pet područja: rudarstvo, poljoprivredu sa šumarstvom i vodoprivredom, industriju, građevinarstvo i promet. Zalažući se za proizvodnju, zalaže se za uspjeh svih navedenih područja, jer samo njihovo uspješno djelovanje obećava ovoj zemlji uspješan razvoj i izlaz iz krize.
 
Nedavno vidjeh na televizijskom ekranu sliku s jednog savjetovanja. Marketing – velika kružnica, proizvodnja – mali odsječak, na rubu kruga. Točno je da se smije proizvoditi samo ono što se može prodati. Ali, da bi se imalo što uspješno prodavati, mora se najprije znati uspješno proizvoditi. A uspješno znači danas proizvoditi tehnološki. Pod uvjetom da tehnološki znači proizvoditi tehnički ispravno, gospodarski opravdano i za društvo prihvatljivo. Pri tome postoji čvrsta isprepletenost između tehnike, gospodarstva i društva. Dakle nema važnijeg i manje važnog u tom isprepletenom lancu, već samo više ili manje aktivnosti.
 
Profesor Adolf Dragičević razlikuje četiri tehnološke revolucije. Prvu obilježava parni stroj i alatni stroj za kojim je čovjek, a drugu električna energija i mehanizacija. Treću, koja je sada prevladavajuća u najrazvijenijim zemljama, obilježava mikroelektronika i informacija kao osnovne proizvodne snage, pri čemu su proizvodni procesi sve automatiziraniji, kompjutoriziraniji, robotiziraniji i fleksibilniji. Istovremeno nazire novu tehnološku revoluciju s laserskom tehnikom, umjetnom inteligencijom, fuzijom, solarnom energijom, fotonikom, optičkim vlaknima itd. Stoga govori o industrijskoj, mehaničkoj, informatičkoj i znanstvenoj revoluciji.«
 
Komentar, to je ono što se pod Industrijom 4.0 neopravdano naziva četvrta industrijska revolucija. S kobotima imamo i petu revoluciju. No ipak radi se samo o konceptima a ne proizvodima.
»Valja si postaviti iskreno pitanje, gdje je ova zemlja? Sigurno u nekim segmentima posjeduje, zahvaljujući najinteligentnijima, najobrazovanijima i najdarovitijima elemente informatičke revolucije. Ali zaostatak u industrijskoj i mehaničkoj revoluciji, proizvodnja nije još ni danas u cijelosti nadoknadila. Stoga se postavlja pitanje strategije, posebno s kadrovskog stajališta.
 
Iskustva valja uvijek koristiti. Samo se postavlja pitanje čija? Ukratko: pokušajte se trenutno sjetiti nekog proizvoda široke potrošnje kojeg proizvode Sjedinjene Američke Države, kao što imate predodžbu za fotografske aparate, videorekordere ili tranzistorske radio aparate iz Japana, a danas i drugih zemalja. Ili, kao što imaju svi proizvođači predodžbu o strojogradnji SR Njemačke. Odgovor će biti vjerojatno, začuđujući, ali istinit! Nema takvog proizvoda kojeg se moguće trenutno sjetiti. Osim da su SAD veliki izvoznik pšenice, kukuruza i soje. Postoji samo jedan industrijski proizvod gdje su SAD neto-izvoznik. To su zrakoplovi.«
 
Komentar. I mi ćemo stati u red za kupovinu američkih zrakoplova.
»Je li to nešto govori, nešto što bismo i mi mogli naučiti? Čitate li pažljivije američke izvore, u SAD je sve važnije od proizvodnje. Sve se uvozi. Primjerice, oprema za eksperimentalnu mehaniku, iz SR Njemačke gotovo 100 %. Jer u SAD se samo računa i oponaša (simulira) pokuse. SR Njemačka, Japan i Italija vladaju tržištem alatnih strojeva, opreme za preradu plastike i gume, drva, tiskarskim strojevima i na mnogo drugih područja. To su zemlje s najvećim izvozom i najvećim trgovačkim suficitom. Tim se zemljama sada pridružuju Južna Koreja, Tajland, Tajvan i Singapur. Oni su naučili proizvoditi. Nije namjera ovdje da se kaže što treba proizvoditi. To pripada drugima. Ovdje se govori o tome da je proizvodnja temelj svega.
 
Sve zemlje koje znaju proizvoditi imaju uspješne rezultate. Zato naši čelnici trebaju izabrati prava iskustva »na ovom stupnju razvoja« ove zemlje. A ona bi trebala biti: od koga da naučimo dobro proizvoditi (to znaju npr. naši tekstilci), a kasnije ćemo sve to usavršavati. Ti zaista bijedno plaćeni tekstilci su po stanju proizvodnje sigurno u zemlji među vrhunskim granama. Zašto nisu i financijski uspješniji, predmet je neke druge analize.
 
Mi moramo „skakati“ da dostignemo evolucijski put razvijenih zemalja koje su ušle u informatičko doba. Ali nema „velikih skokova“. Znamo kako oni završavaju.
Za te „skokove“ proizvodnja mora dobiti najbolje kadrove. Dobit će ih ako proizvodni tehničari (od tehnika) imaju odgovarajući ugled i materijalno priznanje. A sada im nedostaje i jedno i drugo. Kakvi su to kadrovi potrebni da prave „skokove“, uz pomoć ostalih funkcija potrebnih suvremenoj proizvodnji. Odgovor daje prvi dio teksta kojeg pišem mojim studentima. „Cilj ovog kolegija je razvoj opće, obrazovne i odgojne ličnosti inženjera, osposobljenog za izazove informatičkog i znanstvenog društva budućnosti, a ne fah-idiota za tehnologije prošlosti“«.
 
Naglasimo, ta je analiza objavljena 15. svibnja 1989. Što se promijenilo? U svijetu dogodilo se „Kinesko čudo“, a aditivna proizvodnja počela je konkurirati velikoserijskoj proizvodnji.
No najprije nešto o ovoj sadašnjoj zemlji koju smo stvorili devedesetih godina. Istovremeno smo gotovo u cijelosti uništili proizvodnju vrhunskih proizvoda, poput alatnih strojeva, brodogradnju, proizvodnju plastike. Oslonili smo se samo na jednu „nogu“. Turizam.
 
U proteklom razdoblju, pretežno pod utjecajem američke orijentacije „neka proizvode drugi“ naši utjecajnici (novo hrvatski influenceri), pretežno s područja društveno-humanističkih znanosti, ali i sindikati, stalno su naglašavali samo turizam. Na dan pisanja ovog teksta, „plač o turističkim problemima“. Dakle i ta „noga“ počinje jadikovati.
Tehničari s par izuzetaka su šutjeli i šute. Znanstvena zajednica bila je zabavljena citiranošću i eventualno svojim pa recimo i hrvatskim imidžem. Bez pitanja a što to ona konkretno time pridonosi razvoju Hrvatske.
 
No u proteklom razdoblju iskazali su se sindikati. Samo jedna zgoda opisana u Vjesniku, 12. rujna 1998. Ovdje samo dijelovi teksta, kojeg bi trebalo također ponovno objaviti. U to vrijeme jedna od sindikalnih prvaka proglasila je zastarjelim alatničarstvo, temeljni zanat u svekolikoj kulturi.
 
»Poruku ovog teksta moguće je sažeti u rečenicu: računala nema bez alata, ali ima alata i bez računala. Povod je izjava sindikalne čelnice da se škola mora okrenuti budućnosti, a ne da postoje zvanja i zanimanja poput alatničarstva. Pomogao Bog narodima kojima školski reformatori ne žele obrazovati alatničare. Alatničarstvo je najstarije zanimanje, staro je (o. a. najnoviji podatak) oko 3,3 milijuna godina. Što su to bili jednostavni alati poput kamene sjekire, nebitno je. Upravo ta kamena sjekira pokazuje genijalnost čovjeka, koji je bio istodobno konstruktor (vidio je oblik u komadu kamena) i izvršitelj (obradio je kameni komad). O toj genijalnosti postoji video zapis. Trebali bi ga vidjeti svi učenici tijekom svoga školovanja. Od tada prošlo je mnogo vremena. Ali izradba alata uvijek je bila i zauvijek će biti temelj svega što čovjek pravi. Oblik tvorevini daje alat. Od važnosti alata u povijesti govori i sljedeći iskaz u prijevodu T. Maretića.
 
„Prva je Cerera (kćerka Geje) zemlju razgrnula kukastim plugom (alat). Prva plodove zemlje i hranu slatku je dala.“ … Bez alata nema onoga što se danas razumijeva pod pojmom veliko serijske industrijske proizvodnje, ali ne samo i nje. … Bez alatničarstva se ne će moći ne samo u 21. stoljeću. A našoj sindikalnoj reformatorici to smeta. Krajnje je vrijeme da oni koji promišljaju razvoj škole (osnovne i srednje), shvate da se mora učiti jezike ili povijest, ali da trebaju učenici upoznati tijekom školovanja i tehniku. A tehnika je u sadašnjoj školi u Hrvatskoj na pozitivnoj nuli.«
 
Ovih dana ponovno se govori i piše o smjerovima daljnjeg razvoja. Opet bez naznačenog sudjelovanja proizvodnje. O tome u članku „Kinesko čudo“.
 

Profesor emeritus Igor Čatić

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1006 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević