Get Adobe Flash player

Pascal Sacré, belgijski liječnik, anesteziolog i stručnjak intenzivne medicine usudio se postavljati pitanja koja zasad ostaju bez odgovora

 
 
»Ako ne promijenite smjer, možete završiti tamo gdje ste krenuli.«
Lao Tse, kineski filozof iz 6. stoljeća prije Krista
 
Čekate li i vi drugi val?
O kojim vrstama valova govorimo?
S ovim pitanjima započinje svoj tekst dr. Pascal Sacré, belgijski liječnik, anesteziolog i stručnjak intenzivne medicine. Dr. Sacré samo je jedan u nizu uglednih i iskusnih liječnika koji razmišljaju, istražuju i usuđuju se postavljati pitanja koja, barem za sada, ostaju bez odgovora. U ovom tekstu dr. Sacré nastoji javnosti „otvoriti oči“ i upozoriti na laži koje se u ovom trenutku šire u vodećim „mainstream“ medijima.
„Vaše oči uperene su na višestrukog agenta nazvanog COVID-19 i čuli ste da će se ovaj agent vraćati svake godine, ili čak nekoliko puta godišnje. Osobno, ja se više bojim valova panike, pljuskova straha i laži kojima smo izloženi svake godine ili čak nekoliko puta godišnje. Vaše misli 'hrane' se različitim strahovima i oprečnim mjerama, ponekad tako apsurdnim kao što je prisiljavanje trinaestogodišnjaka na nošenje zaštitne maske na licu.“
https://www.globalresearch.ca/wp-content/uploads/2020/04/coronavirus-COVID-19-brazil.jpg
Nije iznenađujuće da ljudi svih slojeva, nacionalnosti i kultura počinju gubiti vjeru u ono što im se govori.
Slušamo ad nauseum tj. do samog gađenja kako se suprotstavljeni 'glasovi' nazivaju konspirativnim i to od strane „službenih,“ komercijalno sponzoriranih medija.
Među onima optuženima za promicanje „teorije zavjere“ nalazimo sveučilišne profesore, ozbiljne znanstvenike, istraživače i visoko kvalificirane liječnike. Ovi ljudi imaju dokazan trag ozbiljno obavljenog rada. Oni su pouzdani. Njima možemo vjerovati.
„U stvarnosti, čim i najmanje odstupite od službene linije, vas se naziva konspirativnim širiteljem opasnih dezinformacija, teoretičarem zavjere, ili pojednostavljeno, nerazumnom osobom. Da, idiotom.“
Na sreću, usprkos nastojanjima diskreditiranja svakog drugog mišljenja od onog službenog diskursa, ljudi se počinju „buditi.“ Građani osjećaju da je nešto naopako i oni sve više gube povjerenje u „Ministarstvo istine.“
 
Laž br. 1: Hidroksiklorokin ne djeluje
Laž br. 2: Hidroksiklorokin je previše opasan
 
Neke države koriste lijek hidroksiklorokin s dobrim rezultatima i bez većih nuspojava. U zemljama gdje je propisivanje receptnih lijekova zabranjeno izvan bolnice kao na primjer u Francuskoj i Belgiji, neki terenski liječnici 'oglušili' su se i učinili su ono što su smatrali ispravnim – s dobrim rezultatima tj. ishodima i bez većih nuspojava.
Zamislite! Kvalificiranim, iskusnim liječnicima koji su normalno odgovorni i slobodno propisuju receptne lijekove ne dopušta se da rade svoj posao!
Osim polemike oko znanstvenih zasluga davanja jeftinog lijeka (koji je poznat i propisuje se u golemim količinama već više od 70 godina) zaraženim i simptomatskim osobama ili osobama izloženih riziku (njegovatelji, štićenici domova za starije i nemoćne, bolnički pacijenti), u specifičnim okruženjima/okolnostima (praćenje srca, poštivanje kontraindikacija, doziranja i dr.) i to bez čekanja godinu ili više dana za „zlatni standard dvostruko slijepog randomiziranog kliničkog kontrolnog pokusa“ koji još nije zakazan, postavljam pitanje:
„Zar vlast uz pomoć medija želi ljudima oduzeti svaku nadu?“
 
Svaka nada koja bi mogla zasjeniti skupe, nepoznate i vrlo profitabilne tretmane za trgovce infiltrirane u sve vlade i zdravstvene ustanove, posebno u Francuskoj i Belgiji (ovdje dr. Sacré upućuje čitatelje na svoj tekst: „COVID-19: Provjerite izvor svojih podataka! Rat protiv... korupcije?“ / „COVID-19: Check the Source of your Information! War against... Corruption?“),  ali i u cijeloj Europi i diljem svijeta („Politics and Corruption at the World Health Organization, WHO“ / „Politika i korupcija u Svjetskoj zdravstvenog organizaciji“).
Budimo jasni: svako novo cjepivo, iako može donijeti golemu korist proizvođačima cjepiva, može biti opasno za cijepljene, upozorava dr. Sacré.
 
Za one koji možda ne znaju, moram istaknuti da se lijek hidroksiklorokin (HCQ) već više od 60 godina koristi u liječenju i prevenciji malarije, koristi se i u liječenju nekih autoimunih bolesti poput reumatoidnog artritisa i sistemskog eritemskog lupusa i dr.
Kada govorimo o hidroksiklorokinu moram ovdje također skrenuti pozornost na najnovije otkriće velikog skandala koji je otkrio „The Guardian“ i 3. lipnja 2020. objavio izvorni tekst o velikoj obmani / prijevari koju su objavili prestižni znanstveno-medicinski časopisi: The Lancet i New England Journal of Medicine.
Časopis „The Guardian“ razotkrio je lažnu znanstvenu studiju čiji cilj je bila blokada primjene hidroksiklorokina u liječenju bolesti COVID-19, a dr. Anthony Fauci, direktor američkog Nacionalnog instituta za alergiju i zarazne bolesti (NIAID) navodi se kao osoba na čiji zahtjev je ta studija objavljena. Studija se navodno temeljila na analizi medicinskih podataka 96.032 pacijenata hospitaliziranih zbog bolesti COVID-19 između 20. 12. 2019. i 14. 4. 2020. iz 671 bolnice diljem svijeta. No, baza podataka nije se mogla provjeriti – sve je bila laž!
Časopis „The Lancet“ je odmah povukao ovu lažnu studiju  uz – ispriku.
 
Vratimo se tekstu dr. Sacréa i slijedećoj laži. Treća laž je o dodatcima prehrani a to su cink, vitamin C i vitamin D. „Dozvolite da budem jednostavan kako bi svi mogli razumjeti“ – napisao je dr. Sacré navodeći jasno i slikovito funkciju navedenih vitamina i minerala cinka:
„Naš najbolji saveznik protiv svakog agresivnog patogenog mikroorganizma – odnosno bilo koje infekcije – je naš imuni sustav. To nisu zaštitne maske na licu, fizičko distanciranje, niti cjepiva, nego na prvom mjestu i ispred svih to je naš imuni sustav koji će nas zaštititi. Naš imuni sustav! Analogno tome, imuni sustav je poput obrane zemlje, to su njezine granice, njezini vojnici, radari, oklopna vozila, topništvo, snajperi...“
A ovo dobro zapamtite: cink, vitamini C i D jesu tri esencijalna elementa našeg imunog sustava koji ima ulogu u obrani našeg organizma od „uljeza“ tj. agresora a to su u prvom redu patogeni mikroorganizmi. Ovaj jedan mineral – cink i dva vitamina, C i D, jesu naše streljivo, projektili, gorivo i oklopne jedinice kada mi, tj. naše tijelo krene u rat protiv patogena.
Ovo što slijedi molim pročitajte pažljivo, upozorava dr. Sacré:
Većina populacije ima nedostatak ova tri elementa. Naše zdravstvene vlasti to jako dobro znaju.
Nedostatak cinka u organizmu osobito je važan i ključan je u slučaju razvoja teškog oblika bolesti COVID-19 (slučajevi koji završe na intenzivnoj njezi, i smrt) kod pretilih osoba, dijabetičara i osoba starije životne dobi. Stoga je od izuzetne važnosti populaciji, osobito rizičnoj, dati dodatke u prehrani, osobito cink - bez cinka vaš imuni sustav je neučinkovit: to je kao da vojnike jedne vojske pošaljete na bojišnicu bez streljiva za puške, bez goriva za njihova oklopna vozila.
Nadalje, ovo prolongirano i dugotrajno prisilno ostajanje u zatvorenom prostoru ima jednu značajnu posljedicu a to je nedostatak sunčeve svjetlosti zbog čega se pogoršava nedostatak vitamina D u organizmu: vitamin D nastaje u koži pod utjecajem sunčevih zraka. Sunčevo svjetlo također ubija viruse i to vrlo brzo, a oni nam kažu da „čučimo“ u kući. Međutim, ovaj boravak u zatvorenom ima još jednu opasnu posljedicu: smanjenje fizičke aktivnosti i veliku razinu stresa što dodatno negativno djeluje na naš imuni sustav i njegovu fiziološku funkciju čija učinkovitost se sada ozbiljno smanjuje. Sve navedeno dobro je poznato a i znanstvena istraživanja su to i pokazala tj. dokazala. Stoga je itekako važno oboljeloj osobi odrediti/propisati ili davati navedene dodatke: cink, vitamine D i C jer oni će pomoći organizmu tj. imunom sustavu u borbi kako protiv koronavirusa tako i protiv svake druge infektivne bolesti.
 
Laž broj 4: Svi koji su umrli, umrli su zbog bolesti COVID-19.
NE! Ovo je možda najteže vjerovati. Međutim, svi umrli koji su dobili oznaku COVID-19, nisu umrli od posljedica bolesti COVID-19. Svi umrli kod kojih je uzrok smrti naveden COVID-19 ipak nisu umrli od ove bolesti i o tome postoje brojna, pouzdana svjedočanstva. Osobito to nije slučaj u domovima za starije i nemoćne osobe koji su bili pod autoritarnim nadzorom i zatvoreni bez ikakvog kontakta kao što je to bio slučaj u Francuskoj, Belgiji, Španjolskoj, Italiji.
Tisuće nemoćnih i starih osoba umrlo je zbog ostavljenosti i usamljenosti, zbog stresa, fizičke neaktivnosti, nedostakta cinka, vitamina C i D, umrli su jer nisu mogli sami jesti i piti i bili su lišeni svakog kontakta i pažnje i ljubavi od svojih najmilijih. Preminuli su s COVID-19 ili bez njega. Dr. Sacré pita: „... Je li moguće da je ova velika planirana eutanazija predstavljena kao pandemija COVID-19?“ te na kraju teksta dodaje: „Mogao bih još nastaviti s popisom brojnih laži. I drugi zviždači to čine, a ova priča još nije završila. Umjesto namjerno stvorenog uzburkanog mora strahova i laži, predlažem da to zamijenimo mirnim morem spokoja i zdravog razuma. Sve više i više ljudi uviđa i postaje svjesno da ovdje nešto nije u redu. Postojat će zahtjev za odgovornošću. Trebat ćemo ograničiti lude kapetane koji su nas odveli u ove nemirne vode i vratiti kontrolu nad našim tijelima i našim umom. USKORO. Nadam se da hoćemo.“
 
Na kraju moram još istaknuti jednu obavijest koju je potvrdio i ICC a koju su svi vodeći „mainstream“ mediji prešutjeli:
Španjolska udruga žrtava i osoba pogođenih bolešću COVID-19 podnijela je prijavu Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu (International Criminal Court, ICC) zbog 'genocida' 50.000 ljudi u Španjolskoj. Od onog što je u prijavi navedeno, najpotresnija je činjenica da su stare, bolesne i nemoćne osobe bile ostavljene u domovima bez ikakve pomoći i neophodne medicinske skrbi jer – u domovima nije bilo zdravstvenih radnika koji bi nesretnim ljudima pomogli. A njihovi najmiliji također nisu smjeli (!) k njima.
 
Izvor:
 
  1. Dr. Pascal Sacré: „COVID-19: An Ocean of Fears and Lies,“ Global Research, 13. 5. 2020;  
  2. The Guardian: „Surgisphere: Governments and WHO changed COVID-19 policy based on suspected data from tiny US Company,“ 3. 6. 2020.; www.theguardian.com
  3. Prof. Michel Chossudovsky: „The Corruption of Science. The Hydroxychloroquine Lancet Study Scandal. Who Was Behind It? Anthony Fauci's Intent To Block HCQ on Behalf of Big Pharma,“ Centre for Research on Globalization / Global Research, 10. 6. 2020.
  4. Segundo Sanz: „El Tribunal de La Haya registra una denuncia contra Sánchez por el „genocidio“ de 50.000 personas“ („COVID: The Hague Tribunal Registers a complaint against Spanish President Sánchez for 'genocide' of 50.000 people“), OK DIARIO, 9. 6. 2020.; https://okdiario.com/espana/
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Tri lekcije Yuvala Noaha Hararija

 
 
Zasigurno je Yuval Noah Harari jedan od 200 najvećih mislilaca koji su živjeli na ovoj (samo)dostatno i (samo)zavaravajuće lažljivim ljudima napučenoj i napaćenoj, trusnoj Zemlji. U vremenu tzv. „crnačke revolucije“ (2020.) i antirasističkih prosvjeda čovjek se može zapitati zašto ljudi u određenom vremenu prosvjeduju na ulicama, dok su u drugim vremenima (čak isti ili slični ljudi, znatno podložniji ratnim stradanjima npr. tijekom vijetnamskog rata), organizirali prosvjede i glazbene manifestacije koje nisu urodile bezraćem pa čak ni momentalnim prekidom rata. Možda ljudi jednostavno ne protestiraju do potpunog ispunjenja zahtjeva kao velika množina prosvjednika i to na pogrješnim mjestima umjesto npr. ispred kongresa, državnih odvjetništava, zakonodavnih tijela, diljem svijeta tisuća okružnih i lokalnih uprava i dr. Promjene u ljudskoj povijesti jesu stalne, ali ne moraju biti temeljite i dugoročno bolje od prethodnih. Štoviše, mogu se prilijepiti za prethodni sustav na način da će uništiti i osiromašiti više budućih generacija i sustava bez obzira što novog i znanstveno predivnog oni donijeli.
https://pi.tedcdn.com/r/pe.tedcdn.com/images/ted/2a1d25fa549ff2378390613d4514ddc9fefec5c4_2880x1620.jpg?c=1050%2C550&w=1050
Yuval Noah Harari
 
U temelju jedinki kao uljuđenog sadržaja država (po)stoje ljudi koji su generacijama predodređeni biti jedači izmeta i otpada civilizacijskog šlaga (izuma i znanstvenih dosega) jer kako objasniti proizvodnju nekih zemalja odnosno proizvoda koji su namijenjeni npr. za njemačko tržište za razliku od onog „balkanskog“ (jugoistočnoeuropskog) koji su u pravilu lošije i po zdravlje štetne kvalitete. U javnosti ljudi nešto glasnije ili podosta tiše znaju njorgati i protestirati, pa i po javnom prostoru „mreže svih mreža“ kao stvorene za čovjeka-ribu, a ipak kada im dođu npr. računi za struju i vodu moraju ih platiti iako su znatno veći od nekih razumnih iznosa. Postoje ljudi koji u neplaćanju televizijske pretplate uviđaju stanovitu uštedu (možda i prkos), ali stvar je uzročne prirode po kojoj nitko ne bi trebao plaćati tv-pretplatu, a ne posljedičnog olakšanja i izbjegavanja suočenja s problemom (korporacijske pljačke). Kada bi svi ljudi odlučili ne plaćati tv-pretplatu, bila bi to druga stvar (možda bi se i u tom slučaju stvorila „elita“ predvodnika), ali onda možda ne bi nedjeljom u dva gledali kako ne više debelohonorirani voditelj zapravo izbjegava postaviti prava pitanja nekim notornim crvenim menadžerima prema kojima je sicilijanska mafija dječja igra. Zapravo bi dosta toga trebalo biti besplatno, a plaćala bi se zagađenja na način da ih treba u potpunosti otkloniti. Jer ako milijunima kuna plaćate iznose koji bi se trebali računati u tisućama i stotinama, od tim činom obogaćenih tvrtki ne možete ili ne morate očekivati da će vratiti novac (iako za to postoje predispozicije pravnih mehanizama), već će postati još pohlepnije i njihova krajnja pohlepa moći će se utažiti jedino ljudskom krvlju (u ratovima nastradalih ljudi).
 
Nevjerojatne su države i pojedinci koji se zgražaju pred žrtvovanjem ljudi u kultne svrhe nekih drevnih tzv. „primitivnih“ društava, a na neki način zanemaruju svakodnevni nestanak jedinki koje su umrle od gladi ili onih koje se zbog sličnih razloga nisu niti rodile ili su pak deformirane uslijed radijacije. Te „smetnje u razvoju“ kao da ne smetaju civilizaciji za daljnje scene nepravde i zagađenja. Nevjerojatne su države svijeta i odnosni pravni sustavi u kojima bi samo dva paragrafa u Zakonima o bankama i sličnim zavaravanjima značile kraj prevlasti iživljavanja bankarskog sektora. Iako korporacija npr. u Njemačkoj naplaćuje tri puta manje iznose za telefonske impulse od brdovitog Balkana gdje ćete, ako ne platite račun od 5 lipa, nakon pola do godine dana biti ovršeni za 800-900 Kn, ljudi će ipak rado pogledati što donose tzv. društvene mreže ne obazirući se ne opasnost doslovnog rastakanja civilizacije u praktično svim egzistirajućim segmentima. Uokolo ljudskog života previše je smrti da bi sve olako shvatili i prepustili se iživljavanju.
 
Evo izvadaka iz tri lekcije Yuvala Noaha Hararija: „Kad je Islamska država osvojila velike dijelove Sirije i Iraka, pobila je desetke tisuća ljudi, uništila arheološka nalazišta, srušila spomenike i sustavno uništavala simbole prethodnih režima i kulturnog utjecaja Zapada. Ali kad su borci ušli u lokalne banke i tamo pronašli zalihe američkih dolara prekrivenih licima američkih predsjednika sa sloganima na engleskom koji veličaju američke političke i vjerske ideale - nisu spalili te simbole američkog imperijalizma. Jer dolar je univerzalno cijenjen u svim političkim i vjerskim podjelama. Iako nema intrinzičnu vrijednost - ne možete ga jesti ili piti - vjera u dolar i mudrost američke središnje banke toliko je snažna da u njoj sudjeluju čak i islamski fundamentalisti, meksički narkobosovi i sjevernokorejski tirani. […] I dalje postoje različite vjere i nacionalni identiteti, ali kad govorimo o praktičnim stvarima - kako izgraditi državu, ekonomiju, bolnicu ili bombu - gotovo svi pripadamo istoj civilizaciji. […] Također, 1940. godine Velika Britanija i Njemačka bile su nositeljice suprotnih političkih vrijednosti, ali su svejedno obje bile sastavni dio 'europske civilizacije'. Hitler nije bio manje Europljanin od Churchilla. Dapače, upravo su nesuglasice među njima određivale što je u tom trenutku povijesti značilo biti Europljanin. S druge strane, pripadnik plemena Kung 1940. godine nije bio Europljanin jer za njega unutarnji europski sraz oko rase ili carstva baš i ne bi imao previše smisla. Ljudi s kojima se najviše borimo najčešće su članovi naše obitelji. Identitet se definira konfliktima i dvojbama više nego sporazumima. […]
 
Čak su i SAD svoj status velike sile dugovale vojnom djelovanju, a ne isključivo ekonomskim pothvatima. Godine 1846. napale su Meksiko i osvojile Kaliforniju, Nevadu, Utah, Arizonu, New Mexico i dijelove Colorada, Kanzasa, Wyominga i Oklahome. Mirovnim sporazumom potvrđeno je i prethodno američko pripajanje Texasa. Oko 13.000 američkih vojnika poginulo je u ratu zbog kojeg je SAD dobio 2,3 milijuna četvornih kilometara (što je više nego zbroj teritorija Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Španjolske i Italije). Bila je to pogodba tisućljeća. Stoga su 1914. godine elite u Washingtonu, Londonu i Berlinu točno znale kako izgleda uspješan rat i koliko se iz njega može dobiti. S druge strane, u 2018. godini globalne elite imaju dobar razlog za sumnju da je takva vrsta ratovanja izumrla. Iako neki diktatori Trećeg svijeta i nedržavni akteri i dalje uspijevaju profitirati od rata, čini se da velike sile više ne znaju kako to postići. […] Organizacija poput Islamske države možda i može profitirati od pljačkanja gradova i naftnih bušotina na Bliskom istoku - zaplijenili su više od 500 milijuna američkih dolara iz iračkih banaka i 2015. godine zaradili još 500 milijuna prodajom nafte - ali za velike sile poput Kine ili SAD-a to su neznatni iznosi. Teško je vjerovati da će Kina, s godišnjim BDP-om od više od 30 bilijuna dolara, započeti rat za bijednih milijardu dolara. Što se tiče trošenja bilijuna dolara na rat protiv SAD-a, kako bi Kina mogla otplatiti te troškove i nadoknaditi svu štetu i izgubljene trgovinske mogućnosti? Bi li pobjednička Narodnooslobodilačka vojska Kine opljačkala bogatstvo Silicijske doline? Istina, korporacije poput Applea, Facebooka i Googlea vrijede stotine milijardi dolara, ali to bogatstvo ne možete oteti silom. Ne postoje rudnici silicija u Silicijskoj dolini. […] U bitci kod Hastingsa 1066. Vilim Osvajač pokorio je cijelu Englesku u jednom jedinom danu, a cijena je bila nekoliko tisuća mrtvih. S druge strane, nuklearno oružje i cyber-ratovanje su tehnologije velike štete i malog profita.
 
Takvo se oružje može iskoristiti da se unište cijele zemlje, ali ne i da se izgrade profitabilna carstva. […] Dok bi Džingis-kan ili Julije Cezar napali drugu zemlju bez imalo oklijevanja, današnji nacionalistički vođe poput Erdogana, Modija ili Netanyahua puno govore, ali su jako oprezni kad je posrijedi stvarno pokretanje ratova. Naravno, kad bi netko pronašao formulu za uspješno ratovanje u uvjetima 21. stoljeća, vrata pakla otvorila bi se istog trena. Zbog toga je ruski uspjeh na Krimu osobito zastrašujući. Nadajmo se da će ostati iznimka. Nažalost, čak i ako ratovi ostanu neprofitabilan posao, to nam neće u potpunosti jamčiti mir. Nikad ne smijemo podcijeniti ljudsku glupost. […] Dvadeset godina nakon potpunog uništenja njihovih vojski i sloma njihovih carstava, Nijemci, Talijani i Japanci uživali su u dotad neviđenom bogatstvu. Zašto su onda uopće išli u rat? Zašto su milijunima ljudi nanijeli bespotrebnu smrt i razaranje? Sve je to bio samo glupi i pogrešni izračun. Godine 1930. japanski generali, admirali, ekonomisti i novinari složili su se da je Japan, bez kontrole Koreje, Mandžurije i kineske obale, osuđen na ekonomsku stagnaciju. Svi su bili u krivu. Zapravo je slavno japansko ekonomsko čudo počelo tek nakon što je Japan izgubio sve svoje kopnene bitke. Ljudska glupost jedna je od najvažnijih sila u povijesti, iako je, unatoč tome, često ne uzimamo u obzir. […] Tek je nekoliko vođa u povijesti bilo ludo u užem smislu te riječi, da je nasumce pomicalo pijune i lovce. […] Čak i racionalni vođe ponekad čine vrlo glupe stvari. […] Čak i ako je rat katastrofičan za sve, nijedan bog i nijedan zakon prirode ne štite nas od ljudske gluposti. A mogući lijek za ljudsku glupost je doza poniznosti. […]
 
Zapravo se nije mnogo toga promijenilo otkako smo afričku savanu zamijenili urbanom džunglom. […] Budući da moje postojanje ovisi o zapanjujućoj mreži ekonomskih i političkih veza i budući da su globalne uzročno-posljedične veze toliko zamršene, smatram kako je teško odgovoriti i na najjednostavnija pitanja, poput onog odakle dolazi moj ručak, tko je izradio cipele koje nosim i što mirovinski fond čini s mojim novcem. […] Godine istraživanja mogle bi otkriti činjenicu da vlada za koju sam glasovao potajice prodaje oružje diktatorima na drugom kraju svijeta ili podupire gradnju golf-terena na nekom trećem. Ali u vremenu koje mi je potrebno da to otkrijem možda propuštam mnogo važnija otkrića, poput sudbine kokoši čija sam jaja jeo za večeru ili EU-kokoši koja je kokodakala u bankaroidnom EU-parlamentu njemu u čast. Sustav je strukturiran tako da oni koji se nimalo ne trude nešto saznati, mogu živjeti u blaženom neznanju, a oni koji se trude nešto znati, jako teško dolaze do istine. Kako je moguće izbjeći krađu kad svjetski ekonomski sustav neprestano krade u moje ime i bez mog znanja? […] Najveći zločini suvremenog doba nastali su ne samo iz mržnje i pohlepe, nego iz neznanja i indiferentnosti. […] Ali bez prednosti koje nudi naknadna pamet, sigurnost u moralni odabir možda je izvan našeg dosega. Gorka je istina da je svijet jednostavno postao previše kompliciran za mozgove nas lovaca i sakupljača. Većina nepravdi u suvremenom svijetu nastaje zbog velikih strukturalnih pristranosti, a ne zbog pojedinačnih predrasuda, a mozgovi nas lovaca i sakupljača nisu dostatno napredovali da bi otkrili strukturalne pristranosti. […] Čak i ako sami pripadate nekoj nepovlaštenoj skupini i stoga iz prve ruke istinski razumijete njihovo stajalište, to ne znači da razumijete stajališta drugih sličnih skupina. Jer svaka skupina i podskupina suočava se s drukčijim labirintom prepreka, dvostrukih standarda, kodiranih uvrjeda i institucionalnih diskriminacija. […] Čak i ako počnete s odbacivanjem svih vjerskih dogmi i čvrstom posvećenošću znanstvenoj istini, prije ili kasnije će kompleksnost stvarnosti postati toliko uznemirujuća […] Ni Facebook, ni nacionalizam, ni religija nisu ni blizu stvaranju takve zajednice. Sva današnja ljudska plemena zaokupljena su vlastitim interesima umjesto razumijevanjem globale istine.“ (Yuval Noah Harari, 21 lekcija za 21. stoljeće, Fokus, Zagreb, 2018., str. 117.-120., 184., 189.-192., 235.-239., 241.-242.).
 

Izvatke odabrao: Đivo Bašić

Javlja se u mitologiji različitih naroda, ali i uz život kućanica na selu ili tekstilnih radnika u gradovima

 
 
U grčkoj mitologiji vješta je tkalja bila božica Atena. Arahna je bila žena smrtnica koja ju je odlučila izazvati na dvoboj u tkanju te ju je čak uspjela pobijediti. Budući da se Arahna zbog pobjede u tkanju uzoholila, Atena ju je u bijesu odlučila pretvoriti u pauka. Jedna od fobija danas se zove arahnofobija. To je strah od pauka.
Dok je na zapadu pauk najčešće simbol klopke, kod nekih plemena i naroda ima demijuršku (stvarateljsku) ulogu. Tako je kod zapadnoafričkoga plemena Anansa pauk pripremio tvari za prve ljude stvorivši sunce, kišu, mjesec i zvijezde. U indijskim Upanišadama pauk dostiže svoju slobodu penjući se po tankoj niti. Paukova nit je oslonac duhovnog ostvarenja.
https://puntomarinero.com/images/slavic-symbol-kolovorot-description-and_3.jpg
U grčkoj mitologiji postojale su tri suđenice ili božice sudbine. Zvale su se moire. Prva je Klota koja plete nit života. Druga je Laheza koja dodjeljuje sudbinu. Treća je Atropa koja prekida nit života.
U starom Rimu božice sudbine zvale su se parkama. Prva je bila Parka, druga Dekuma i treća Nona.
Priča o moirama ili suđenicama može se povezati s drugim dijelom Vojnovićeve Dubrovačke trilogije (Suton) gdje Made, Ore i Pavle, kćeri Mare Beneše, zapravo simboliziraju suđenice.
Tkanje je povezano s pojmom ludizam. Eponim ludizam nastaje prema engleskom radniku Nedu Luddu koji je početkom 19. stoljeća zbog potplaćenosti razbio tkalački stan i poveo radnike u pobunu. Ludizam je također pojam vezan uz pjesništvo Ivana Slamniga (1930.-2001.).
Tkanje je povezano s nekim antroponimima. Tako je Adolfo Veber Tkalčević bio na čelu zagrebačke filološke škole u 19. stoljeću te je bio uključen u Gajev i Draškovićev ilirski pokret.
 
Tu je i panslavist Imbro Ignjatijević Tkalac (1824.-1912.), koji je zbog panslavističkih uvjerenja bio protjeran iz Austro-Ugarske Monarhije. U to vrijeme u ilirskom su pokretu postojali panslavisti, ali i jugoslavisti poput biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Dragutina Kušlana, Đure Šurmina i dr.
Svima je poznata Tkalčićeva ulica u Zagrebu koja nosi ime po svećeniku i kaptolskom bilježniku Ivanu Tkalčiću (1840.-1905.). O nezadovoljnim šleskim tkalcima piše Heinrich Heine, njemački romantičarski književnik.
A kad pričamo o tkanju u književnosti, meni je nekako najdraža Tadijanovićeva pjesma o majci, seoskoj ženi i kućanici koja dugo u noć, u zimsku bijelu i gluhu noć… bijelo platno tka…
U hotelu Ned Ludd u engleskom Nottinghamu logo hotela je kolovrat. Kolovrat se nalazi i u slavenskoj mitologijo. Kolo označava sunce, a vratilo je simbol neprestane vrtnje - rađanja i umiranja.
 

Josip Jelčić

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Nedjelja, 27/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1692 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević