Get Adobe Flash player

Na Sveučilištu u Splitu, osnovanom 1974., danas studira preko 20.000 studenata

 
 
Sveučilište u Splitu još jednom je potvrdilo svoj status najkvalitetnijeg u državi. Organizacija Times Higher Education, koja vodi jednu od najznačajnijih svjetskih ranking lista sveučilišta, ovoga je puta rangirala sveučilišta u Novoj Europi, odnosno 13 zemalja koje su u Europsku uniju ušle nakon 2004. Sveučilište u Splitu na toj je ljestvici zauzelo visoku osmu poziciju. Priznanje je dodijeljeno upravi Sveučilišta na čelu s rektorom prof. dr. sc. Šimunom Anđelinovićem 25. travnja na konferenciji THE Research Excellence: New Europe Summit u Olomoucu, u Češkoj.
https://www.timeshighereducation.com/sites/default/files/styles/the_breaking_news_image_style/public/ntu_2_0.jpg?itok=KLqXDkjD
„Veliko mi je zadovoljstvo što se jedno hrvatsko sveučilište uspjelo plasirati među 10 najboljih, u tzv. novim državama članicama EU-a. Poseban izvor ponosa je što je Hrvatska zadnja članica koja je ušla u EU i što se uspjela plasirati na osmo mjesto“, rekla je Ines Troha, veleposlanica RH u Češkoj.
 
Rektor Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Šimun Anđelinović je povodom dobivanja ovog važnog priznanja izjavio: „Posebna mi je čast i zadovoljstvo da se splitsko sveučilište našlo u društvu najboljih sveučilišta Nove Europe. Na svečanosti povodom objavljivanja rezultata upoznati smo s kompleksnim sustavom evaluacije koja uzima u obzir izvrsnost u nastavi, znanosti, suradnji s gospodarstvom i razrađenim kriterijima internacionalizacije te procjeni utjecaja sveučilišta na regiju i globalni sustav svjetskog znanja. Tim više je ovaj naš rezultat iznimno značajan za cijelu hrvatsku znanost i visoko obrazovanje jer ne samo što se povećava vidljivost i znanstvena izvrsnost, već se i ukazuje da ne postoje neki lokalni kriteriji izvrsnosti, već samo međunarodni. Ovo je uspjeh svih naših uposlenika, a isto tako i rezultat napornog rada uprave da se objedine svi ovi napori te da se strateškim upravljanjem ubrza razvoj našeg Sveučilišta.“
 
Na mjernoj ljestvici ukupno je bilo 1472 institucije od kojih je izdvojeno njih 53, a prvo mjesto je zauzelo Sveučilište u Tartu iz Estonije. Uz Sveučilište u Splitu iz Hrvatske se na ranking listu pozicioniralo Sveučilište u Zagrebu i to na zbirnoj poziciji od 31. do 40. mjesta. Podsjetimo, i na svjetskoj THE ljestvici, splitsko sveučilište bilo je najbolje rangirano hrvatsko sveučilište, kao i na  U.S. News & News Report ljestvici globalnih sveučilišta iz prosinca prošle godine, a zagrebačko je potpuno podbacilo.
 
Na Sveučilištu u Splitu, osnovanom 1974. godine, danas studira preko 20.000 studenata, na 11 fakulteta, jednoj umjetničkoj akademiji te četiri sveučilišna odjela. Studenti mogu birati između više od 180 studijskih programa koji se izvode u svim područjima znanosti i umjetnosti. Sveučilištu u Splitu, osnovanom 1974. godine, danas studira preko 20.000 studenata, na 11 fakulteta, jednoj umjetničkoj akademiji te četiri sveučilišna odjela.
 
Sveučilište u Splitu spada u srednje velika sveučilišta u EU i svoju ulogu vidi kao vodeće regionalno Sveučilište u ovom dijelu Europe sa čvrstom mediteranskom orijentacijom. Sveučilište u Splitu treba postati prepoznatljivo europsko sveučilište koje svoju snagu crpi u stoljetnoj kulturnoj baštini, duhovnom i materijalnom nasljeđu i činjenici da je kolijevka hrvatske državnosti i pismenosti. Sveučilištu je primarna zadaća provoditi nastavni, znanstveno-istraživački, umjetničko-stvaralački i stručni rad na principima poštivanja kontrole i osiguravanja kvalitete i EU standarda, a isto prenosi na sve suradne ustanove, nastavne baze, lokalnu zajednicu i gradove te gospodarske čimbenike. Ono je lider u prijenosu znanja i rezultata istraživanja u gospodarstvu regije kao temelja bržeg razvoja gospodarstva, pametnih specijalizacija te ekološki prihvatljivog i održivog razvoja društva. Sveučilište se fokusira na cjelovit razvoj svojih studenata kako kroz vrijeme studiranja tako i kroz njihovo postakademsko praćenje i cjeloživotno učenje. S istom pažnjom skrbi i o razvoju i unaprjeđenju kvalitete svojih nastavnika i nenastavnog osoblja kao nositelja i kreatora svih ključnih procesa na Sveučilištu. Sveučilište u Splitu sebe vidi kao društvenog predvoditelja koji zagovara i promiče najviša moralna, etička, društvena i ekonomska načela i standarde na prostoru javnog dobra, a u svrhu razvoja Republike Hrvatske, regije i EU.
Splitsko sveučilište i rektor Šimun Anđelinović sa svojim suradnicima pokazali su kako se vizijom i idejom može parirati najboljim sveučilištima. Iako će uskoro rektorski lanac predati svojem protukandidatu ostavlja mu u naslijeđe uspjeh koje nijedno drugo sveučilište dosad nije postiglo.
 

Nives Matijević

Postoji mogućnost za oštećenje jetre i toksemiju zbog konzumiranja genetski modificirane soje

 
 
Prema izvješću američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) o „Uzgoju genetski modificiranih usjeva u SAD-u“ (veljača 2014.), većina uzgoja soje, više od 90 posto, odnosi se na genetski modificiranu soju. Genetski modificirana soja prvenstveno se koristi u intenzivnom stočarstvu za prehranu stoke, ali se može naći i u hrani za kućne ljubimce.
http://4.bp.blogspot.com/-EwSzNc0FKMI/Va0pDn59dgI/AAAAAAAAp3k/1YOwT3i2ORI/s800/gmo-soy.jpg
Većina genetski modificirane soje stvorena je u svrhu otpornosti na herbicide, prvenstveno na herbicid glifosat (ili glifozat), a u novije vrijeme u SAD-u komercijalno se uzgaja genetski modificirana soja otporna na dva herbicida, a to su glifosat i dikamba. A o katastrofi koju je prouzročio uzgoj soje otporne na glifosat i dikambu pisala sam krajem rujna 2017. (Hrvatski fokus br. 384.). Genetski modificirana soja sastojak je gotovo 70 posto prehrambenih proizvoda u američkim supermarketima, a nalazimo je i u žitaricama „za zdravi doručak,“ u kruhu, sojinom mlijeku, tjestenini i mesu. Genetski modificirana soja dokazano ima negativne, štetne učinke na ljudsko zdravlje i okoliš.
 
Znanstvenik, dr. Michael Antoniou, molekularni genetičar iz Londona, otkrio je da genetski modificirana soja mijenja aktivnost jetre kod miševa i kunića. Stoga postoji mogućnost za oštećenje jetre i toksemiju zbog konzumiranja genetski modificirane soje. Genetski modificirana soja može biti potencijalno opasna za osobe koje pate od alergije na hranu ili visoke osjetljivosti na određenu hranu. Znanstvenici Ruske akademije znanosti i Nacionalnog udruženja za genetsku sigurnost otkrili su povezanost genetski modificirane soje s mortalitetom dojenčadi i neplodnošću. Ruski biolog Alexey V. Surov proveo je s kolegama dvogodišnju studiju na hrčcima koja je pokazala da nakon treće generacije hrčci hranjeni genetski modificiranom sojom nemaju sposobnost rasplođivanja. Pored toga otkrivena je i visoka smrtnost mladunčadi hrčka koji su hranjeni genetski modificiranom sojom. Rezultate ove studije objavio je i Huffington Post 8. rujna 2010. („Genetically Modified Soy Linked to Sterility, Infant Mortality in Hamsters“).
 
Uz samu genetski modificiranu soju tolerantnu odn. otpornu na glifosat, opasnost postoji zbog danas već dokazanih štetnih učinaka glifosata na zdravlje čovjeka i životinja. Jedna znanstvena studija ispitala je učinak glifosata (komercijalni herbicid „Roundup“ kompanije Monsanto) na stanice humane placente, bubrega i pupkovine te je otkriveno da ove stanice umiru u roku od 24 sata. Studiju su proveli francuski istraživači (Benachour, N. i Séralini, Gilles-Éric) Sveučilišta Caen (Institute of Biology, University of Caen), a nalaz studije objavljen je 2009. u časopisu „Chemical Research in Toxicology“ (2009, 22(1); str. 97.-105.).
 
Prije izvjesno dužeg vremena (HF br. 165.) pisala sam o zastrašujućim posljedicama uzgoja genetski modificirane soje u Argentini, a početkom 2018. objavljen je znanstveni rad o najnovijim rezultatima istraživanja štetnih učinaka uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza u Argentini. Naime, ljudi koji žive u argentinskom gradu Monte Maiz, samom središtu i „žili kucavici“ komercijalnog uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza, suočeni su s vrlo ozbiljnim zdravstvenim problemima – stopa spontanih pobačaja trostuko je veća od nacionalnog/državnog prosjeka, dok su porođajni defekti, tj. mane kod novorođenčadi dvostruko češće od nacionalnog prosjeka. Nadalje, znanstvena studija jasno otkriva korelaciju između visoke izloženosti/kontakta s glifosatom iz okoliša i povećanom učestalošću reproduktivnih poremećaja (spontani pobačaj i mane novorođenčadi).
Najnovije istraživanje proveo je argentinski liječnik dr. Medardo Avila-Vazquez koji je predvodio i istragu o stvarnim učincima glifosata na zdravlje argentinske populacije u „srcu“ uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza – u gradu Monte Maiz.
 
Rezultati najnovije argentinske studije objavljeni su u ožujku 2018., a sama studija bila je podijeljena na dva dijela:
1. epidemiološka studija koja je istraživala u seoskim domaćinstvima pojavu/raširenost i učestalost spontanih pobačaja i defekta/mana kod novorođene djece.
2. Analiza okoliša koja je bilježila različite izvore lokalnog onečišćenja i mjerila razinu najčešće korištenih pesticida u tlu, vodi i gomili skladištenih komušina/ljuski usjeva. Mjereni su slijedeći pesticidi: herbicid glifosat, njegov metabolit AMPA, insekticidi klorpirifos, endosulfan, cipermetrin, zatim herbicid atrazin (zabranjen u EU) i sistemski herbicid 2,4-D te fungicid epoksikonazol.
Ove agrokemijske tvari izabrane su jer imaju najveću i najčešću primjenu u ovoj agrarnoj regiji.
 
Komercijalni uzgoj genetski modificirane soje i kukuruza započeo je u Argentini 1996. godine; danas se ove dvije GM kulture uzgajaju na površini od 25 milijuna hektara u čijoj neposrednoj blizini živi oko 12 milijuna ljudi. Uzgoj genetski modificirane soje i kukuruza zahtijeva povećanu primjenu pesticida, prvenstveno herbicida i insekticida.
Argentina godišnje u agroindustrijskoj proizvodnji primjeni oko 240.000 tona glifosata, a u navedenoj agrarnoj regiji, „srcu“ uzgoja GM soje i kukuruza, godišnje se rasprši 650 tona glifosata (79 kg po stanovniku/godišnje). Liječnici u ruralnim područjima gdje se uzgajaju GM soja i kukuruz prvi su primijetili određene zdravstvene promjene i poremećaje kod ruralnog stanovništva, a danas prevladavaju kancerogene bolesti i reproduktivni poremećaji.
 
Autori najnovije studije ističu da se u Monte Maizu u agroindustrijskoj proizvodnji genetski modificirane soje i kukuruza godišnje koristi 10 kg glifosata po hektaru obradive površine. Stoga nimalo ne iznenađuje što je u analizi okoliša glifosat otkriven u 100% ispitanih uzoraka tla i komušina/ljuski od usjeva. Koncentracija glifosata u ovom slučaju bila je deset puta veća od koncentracije drugih ispitanih agrokemikalija (glifosat 3868 ppb; endosulfan II 337,7 ppb i klorpirifos 242 ppb). Stopa spontanih pobačaja tijekom petogodišnjeg razdoblja u Monte Maizu trostruko je veća od državnog prosjeka prema izvješću Nacionalnog ministarstva zdravstva koje se temeljilo na analizi provedenoj 2005., a ujedno je veća i od rezultata analize provedene 2016. u susjednoj Cordobi. U selu Las Vertientes (Cordoba, 180 km od Monte Maiza) stopa spontanih pobačaja je 19 posto. Ovaj rezultat gotovo je isti s rezultatom jedne druge studije (2001.) koja je provedena u Kanadi: „Ontario Farm Family Health Study“ a istražila je zdravstveno stanje, točnije učestalost spontanih pobačaja u obiteljima koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Ova studija otkrila je stopu spontanih pobačaja od 18,7 posto te još jednu karakteristiku: herbicid glifosat uzrokuje kasni spontani pobačaj (u razdoblju između 12. i 19. tjedna trudnoće). Autori studije tada su izjavili: „Toksičnost pesticida na humano reproduktivno zdravlje uveliko je nepoznato – osobito toksičan učinak mješavina pesticida na fetus.“
 
Upravo iz gore navedenih razloga ne tako davno reagirala je Međunarodna federacija za ginekologiju i opstetriciju (International Federation of Gynecology and Obstetrics) koja je u tekstu objavljenom 2015. izrazila zabrinutost zbog štetnih učinaka toksičnih agrokemikalija na reproduktivno zdravlje čovjeka (časopis: „International Journal of Gynecology and Obstetrics,“ 2015., 131., str. 215.-225.). Autori najnovije argentinske studije o štetnim učincima uzgoja genetski modificirane soje i kukuruza i s njima povezanih agrokemikalija, prvenstveno herbicida glifosata, ističu kako u Monte Maizu baš ništa ne može opravdati tako visoku stopu spontanih pobačaja – ni dob majke, ni pušenje niti siromaštvo.
 
Porođajne mane novorođene djece jesu različite abnormalnosti (nakaznosti) nervnog sustava, genitalnih organa, udova (ruke i noge), bubrega i urinarnog sustava, probavnog sustava, srca te rascjep usne (zečja usna). Štoviše, autori također skreću pozornost kako provedena studija pokazuje korelaciju, tj. međusobni odnos između kontakta s glifosatom i štetnih učinaka na reproduktivne organe ali ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu. Uzročna veza može se dokazati jedino novom, drugom studijom na laboratorijskim životinjama. Zanimljiva je činjenica da su rezultati najnovije argentinske studije objavljeni u istom mjesecu (ožujak 2018.) kada i rezultati studije provedene u državi Indiana, SAD, koji ukazuju na korelaciju između kontakta s herbicidom glifosatom i skraćenim trajanjem trudnoće; više od 90 posto ispitanih trudnica imalo je glifosat u urinu, a čija razina je u značajnoj korelaciji sa skraćenom trudnoćom.
 
Izvor: „Environmental exposure to glyphosate and reproductive health impacts in agricultural population of Argentina,“ Medardo Avila-Vazquez et al., Journal of Environmental Protection/JEP, ožujak 2018., Vol. 9, No. 3, str. 241.-253.;
„Glyphosate exposure in pregnancy and shortened gestational length: a prospective Indiana birth cohort study,“ S. Parvez et al., Environmental Health, 9. 3. 2018., 17:23;
Ontario Farm Family Health Study: „An exploratory analysis of the effect of pesticide exposure on the risk of spontaneous abortion in an Ontario farm population,“ Arbuckle, TE et al., Environmental Health Perspectives, kolovoz 2001., 109(8): 851-857.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Hrvatski pravopis i hrvatska norma - odgovornost ministra obrazovanja!?

 
 
Od svoje poznanice dobio sam upit o problemu koji je njezino dijete doživjelo u školi. „Dijete ide u osnovnu školu i ima istoga profesora Fizike i Matematike. Na testu iz Fizike dosljedno je pisao decimalne brojeve s decimalnom točkom i zbog toga je dobio ocjenu nedovoljan. Nakon toga je - poučen tom ocjenom - na testu iz Matematike dosljedno pisao decimalni zarez. Sada je - od istoga profesora - ponovno dobio ocjenu nedovoljan.“ Pita me poznanica što treba učiniti jer ne može prihvatiti takvo učiteljsko ponašanje i „odgajanje“ njezina djeteta. Još manje može prihvatiti „argument“ da tako piše u službeno odobrenome matematičkom i fizikalnom udžbeniku. (Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna!) U čemu je, dakle, problem?
 
a) Pravopisna i hrvatska norma
Decimalni znak je zarez i on je pravopisna norma. To piše u svim našim dosadašnjim pravopisima, pa i u školstvu trenutno obvezujućem Hrvatskom pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz 2013. godine:
Zarez - pravopisni znak (,) kojim se odjeljuju desetinke od cijelog broja. (str. 499.)
Točka sa zarezom - pravopisni znak (;) koji se piše pri jačem odvajanju od onoga koji označuje zarez ... (str. 496.)
Hrvatska je pristupila Europskoj uniji, ali i prije toga prihvatila je europsku normu kao hrvatsku normu na temelju članka 9. Zakona o normizaciji.
U Hrvatskoj normi HRN EN ISO 80000-2 u Veličine i jedinice - 2. dio: Matematički znakovi i simboli ... (ISO 80000-2:2009; EN ISO 80000-2; 2013), koja je prihvaćena kao hrvatska norma piše:
 Kao razdjelnik između brojeva ili izraza može se uporabiti zarez, točka-zarez kao odgovarajući simbol. Zarez je općenito poželjan, osim kad se koriste brojevi s decimalnim zarezom. (str. 2.)
Dakle, Hrvatska norma samo je potvrdila/prihvatila/primijenila pravopisno rješenje naših jezikoslovaca. Kao takva norma nalazi se i u svim službenim dokumentima, pravilnicima itd. u Republici Hrvatskoj. Hrvatski pravopis i hrvatska norma ne odnose se na pisanje decimalnih brojeva u programskim jezicima (primjerice u Pascalu ili Pythonu), koji su računalni jezici. Oni imaju svoju vlastitu sintaksu i redovito se oslanjaju na anglosaksonske običaje i tradiciju.
 
b) Matematička literatura i nastavni planovi/kurikul
U matematičkim enciklopedijama (stranim i našim) piše da je decimalni zarez decimalni znak za kontinentalnu Europu, a da je decimalna točka znak za SAD, Kanadu i englesko govorno područje. Zanimljivo da je u Kanadi na francuskome govornom području decimalni zarez, a na engleskom području decimalna točka. Ostatak Sjeverne Amerike kao i Južna Amerika uporabljuju decimalni zarez. Dva primjera iz naših starih udžbenika ukazuju na raznolikost pristupa uporabe zareza i točke u matematici u povijesti hrvatskoga školstva.
Prvi je primjer iz Računice F. Močnika, koja je objavljena 1880. godine i u kojoj on uporabljuje točku na sredini/polovini veličine slova kao decimalni znak i naziva ju desetinskom točkom, a znak za množenje je „x“ ili „.“ (točka dolje). (Vidi sliku 1.)
Drugi je primjer iz Geometrijske vježbenice K. Zahradnika i D. Segena iz 1899. godine gdje se kao decimalni znak rabi točka gore, a decimale se pišu manjim fontom. Kao znak množenja uporabljuje se točka po sredini.
 
U kasnijim udžbenicima i priručnicima u Hrvatskoj ustalilo se do 1980-ih godina pisanje decimalnog zareza kao decimalnog znaka i točke (po sredini) kao znaka za množenje. No, u udžbeniku Matematika 1 - zbirka zadataka, koju je 1984. godine izdala Školska knjiga „uvodi“ se kao decimalni znak decimalna točka. Ovu knjigu navodimo samo kao primjer neobrazložene i neraspravljene promjene i „uvođenja“ decimalne točke kao i nepoštivanje tadašnjega pravopisa. Navodimo to kao primjer nereda jer je Školska knjiga u nizu svojih matematičkih knjiga poslije uporabljivala i decimalni zarez i decimalnu točku (čak i kod istih autora).
Slično je nepromišljeno i ishitreno, bez „svijesti“ o pravopisnoj normi i njezinu poštivanju 2000. godine postupilo i Hrvatsko matematičko društvo. Citirajmo znanstvenice s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Milicu Mihaljević i Lanu Hudeček: „Hrvatsko matematičko društvo preporučuje točku kao decimalni znak, i to je danas često prihvaćeno u hrvatskim matematičkim udžbenicima, iako je u neskladu s pravopisom i hrvatskom normom. Takvo je stanje neodrživo, te se trenutačno može u hrvatskome preporučiti upraba decimalnog zareza. Kad bi se željelo prihvatiti decimalnu točku, trebalo bi promijeniti i normu i pravopisno pravilo.“
Akademik Sibe Mardešić uočio je to odstupanje od decimalnog zareza te je 2006. godine „ugradio“ popravak tako da je dodao decimalni zarez u Nastavni plan i program za osnovne škole u temi u 5. razredu koja sada glasi: „28. Decimalni razlomci: decimalna točka (decimalni zarez)“. Smatrao je da treba vremena za ispravljanje takve nepravopisne prakse i da će se postupno to kasnije potpuno uskladiti s pravopisom. Godine 2015. naši ugledni znanstvenici Igaly, Antonić, Goldstein, Gusić, Huzak, Matas Ivanković, Milin-Šipuš, Runjaić i Škoda napisali su djelo Hrvatsko matematičko nazivlje, koje je izdao Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U njemu na stranici 17. piše:
 decimala - brojka iza decimalnog zareza,
 decimalni zarez - zarez koji odvaja cijeli dio od razlomljenog dijela decimalnog broja.
Dakle, to je usklađivanje sada moguće vrlo elegantno provesti tako da se u novi kurikul Matematike naznači da je decimalni znak zarez (a ne točka). Po tome bi se novom kurikulu trebali pisati i novi udžbenici i na taj bi se način normaliziralo ovo frustrirajuće stanje učitelja (i roditelja - moje poznanice) kao i nepoštivanje pravopisa i hrvatske norme.
 
c) Sadašnji trenutak
Kako je to u ovome trenutku službeno postavljeno? U prijedlogu Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Matematika - Prijedlog nakon javne rasprave, prosinac 2017., koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH objavilo na adresi:
https://mzo.hr/sites/default/files/dokumenti/2017/OBRAZOVANJE/
NACION-KURIK/PREDMETNI-KURIK/matematika.pdf u napomeni (sic!) na stranici 52. (u 5. razredu osnovne škole) piše: Istaknuti da decimalna točka u matematici odgovara decimalnom zarezu u nekim područjima. Može li biti većega neznanja i nepoštivanja hrvatskoga pravopisa i hrvatske norme upravo onih koji su napisali ovu rečenicu?
Ministrica je na to upozorena i zamoljena da ukloni tu napomenu i sve postavi na pravo mjesto. Nažalost, niti je službeno odgovorila da je zaprimila prijedlog, a kamoli da će ga razmotriti. Na isto je upozoreno i Hrvatsko matematičko društvo, koje je bez argumenata odbilo inicijativu o usklađivanju spomenutih preporuka s hrvatskom normom i pravopisom kao i revizijom ostalih matematičkih oznaka koje nisu u skladu s hrvatskom normom. (Čak nije dopustilo predlagačima da tu inicijativu argumentirano obrazlože prije njihova izjašnjavanja o inicijativi.) Što mislite zašto se tako ponašaju? Citirat ću jednoga od sudionika inicijative pokrenute u matematičkoj zajednici, koja je bez obrazloženja i argumentacije odbijena. (N. N. - podatci poznati autoru.)
 Rado očekujem da matematičari pruže ozbiljne protuargumente iznesenomu, da ih u akademskom i dijaloškom duhu zajedno razmotrimo i otklonimo kao prigovore kako bi se i oni dragovoljno, pod snagom dokaza, pokorili ustavnoj odredbi prema kojoj je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i koja posljedično ne dopušta pisanje decimalnog znaka točkom. U suprotnome riskiraju da kraljicu znanosti preinače u enklavu. I dalje N. N. piše: To je pravilo iz jezika prihvatio i normirao Hrvatski zavod za norme. Već spominjanim mjestima pridodajemo da u ispravi „Sastavljanje i oblikovanje hrvatskih norma i drugih dokumenata dostupnih javnosti“ 6 2014-02-20.pdf, iz veljače 2014., na stranici 12. stoji:
http://www.hzn.hr/UserDocsImages/pdf/UPN
Pravila pisanja veličina i jedinica... a) Decimalni znak mora biti zarez.
Zašto to Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH ignorira?
 
d) Što znaju učitelji/nastavnici?
Nudim okladu svakome relevantnom sudioniku da istraži/anketira koliki postotak učitelja/nastavnika, roditelja i ostale javnosti (posebice matematičara ili onih koji ih predstavljaju!) zna o povijesti decimalnog znaka, o pravopisu i hrvatskoj normi. I koje argumente mogu pružiti za uporabu decimalne točke? Jedino u hrvatskoj školskoj matematici izvan engleskoga govornog područja (Hrvatska to jest - ili možda nije po ponašanju „službenih“ osoba?!) uporno se bez argumenata i ignoriranjem održava uporaba decimalne točke. Mogao bih se kladiti da 90 – 95 % čitatelja (ili anketiranih) ovo prvi put čita/saznaje! Što mislite, hoće li se ovo nezakonito i nepedagoško ponašanje dovesti u red?
Ministar je i državni službenik i političar i (najčešće) znanstvenik te očekujem da stanje s decimalnim zarezom uskladi s pravopisom i hrvatskom normom ili pruži ozbiljne protuargumente zašto to nije potrebno ili zašto to neće učiniti te svjesno „riskira da kraljicu znanosti u RH preinači u enklavu"! Čini mi se, sukladno dosadašnjem ponašanju (jer niti jedan dosadašnji ministar to nije uskladio iako je znao za problem) i mojem iskustvu, da će se ignorirati/prešutjeti/omalovažiti ovaj tekst i poziv za sređivanjem stanja jer za to nema vremena zbog drugih „važnijih“ akcija u kurikulnoj reformi.
 
e) Rješenje problema - prijedlog
Rješenje problema i poštivanja pravopisa, tradicije i hrvatske norme moguće je učiniti na neki/neke od sljedećih načina.
1. Dovoljno je da Ministarstvo upozori sve svoje recenzenate službenih matematičkih udžbenika i materijala kao i izdavače i njihove autore, recenzente i lektore da trebaju dosljedno i bez iznimke poštivati naš pravopis te europsku i hrvatsku normu (koja je i međunarodni propis i obveza!) te da u naš školski sustav neće dopustiti uporabu takve literature koja to ne poštuje.
2. Iz prijedloga predmetnoga kurikula Matematike izbaciti spomenutu „Napomenu“ o decimalnoj točki te upozoriti i međunarodnoga recenzenta o propustu elaboriranja te iste činjenice. (Slovenski recenzent nema pojma o tome i zna li on uopće kako je to u Sloveniji?!)
3. Upozorenje o poštivanju pravopisa i hrvatske norme Ministarstvo treba dostaviti u sve škole i svim učiteljime/nastavnicima Matematike i Fizike te AZOO-u i NCVVO-u.
4. Upozorenje objaviti na web stranici Ministarstva kako bi bilo dostupno roditeljima, učenicima i ostaloj javnosti.
5. izdavači školskih udžbenika samostalno mogu odlučiti (bez upozorenja!) o poštivanju pravopisa i hrvatske norme u budućim matematičkim udžbenicima i ostalim materijalima.
6. Hrvatski zavod za norme (HZN) treba upozoriti MZO, AZOO, NCVVO i izdavače o obvezi poštivanja međunarodne/hrvatske norme.
 
Pitanja ili zaključak
 
Retoričko - ili možda ipak nije retoričko – pitanje glasi: Hoće li ministrica
(i u kojoj funkciji?) razmotriti i riješiti ovo za nju i slične „marginalno“ iliti „nebitno“ pitanje? Što mislite, je li ovo „nebitno" i „marginalno“ pitanje u školskoj Matematici u svjetlu poštivanja hrvatskog pravopisa i hrvatske norme? I je li pedagoški i odgojno uskladiti matematički decimalni znak s relevantnim činjenicama hrvatskog pravopisa i hrvatske norme usuprot ignoriranju matematičkih predstavnika u udruzi HMD? Hoće li se eksperimentalni udžbenici i materijali, koji su natječajem zatraženi od izdavača, uskladiti s pravopisom i hrvatskom normom? Ili će se i dalje „gurati glavu u pijesak“? I kako će moja poznanica i ostali roditelji u sličnoj situaciji riješiti odgojni i obrazovni problem svojega djeteta ako se ne poštuju temeljne hrvatske norme i pravopis?
 
Gledajući sve okolnosti i dostupne činjenice, nisam optimist! Mogu ponuditi (opet!) okladu da će ovaj osvrt biti u stilu poslovice „Psi laju, a karavane prolaze!“ i da aktualnu ministricu, aktiviranoga bivšeg ministra i njima bliske osobe/strukture nije briga za hrvatske norme i djelovanje u skladu s hrvatskim interesima. Blisko vrijeme pokazat će jesam li u pravu!
 

Petar Mladinić, prof.

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Petak, 22/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1084 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević