Get Adobe Flash player

Nakon svega puno nam je jasnije tko kreira nove školske programe kroz nasilnu seksualizaciju i nastranost mladih

 
 
Svečano otvorenje tunela sv. Gottharda koji se nalazi nedaleko od CERN-a dogodilo se 1. 6. 2016. i 600 uzvanika, svjetskih odličnika. Na svečanost ih je došlo 666!
https://i.ytimg.com/vi/BACLoHfLWW0/maxresdefault.jpg
ILUMINATI SU OBJAVILI SVOJ SCENARIJ ZA NADOLAZEĆE VRIJEME U PROGRAMU SVEČANOG OTVORENJA TUNELA SV. GOTTHARDA, NAJDUŽEG TUNELA NA SVIJETU. U CERN-u u Švicarskoj, gdje se nalazi najveći akcelerator na svijetu za istraživanje čestica i svemira, znanstvenici su se zaigrali i kako jedna od njih u svom prilogu na YouTube kaže: “Učinili smo nešto što nismo smjeli.“ Što su to učinili fizičari u CERN-u što nisu smjeli?
Otvorili su jednu novu dimenziju – put u provaliju – u pakao. Da to nije farsa ni novinarska patka evo dokaza: svečano otvorenje tunela sv. Gottharda koji se nalazi nedaleko od CERN-a dogodilose 1. 6. 2016. i 600 uzvanika, svjetskih odličnika. Na svečanost ih je došlo 666! Među uzvanicima su se nalazili: predsjednik  švicarske vlade, Angela Merkel, François Hollande i Matteo Renzi.
 
Ono što možemo nazvati strašnim, je dugački i mučni program koji je trebao uveličati svečanost, a svakomu tko ga je pogledao, osim Angele Merkel koja je bila ushićena, i pridruženih joj predsjednika, a vjerojatno i uzvanika, svečani program je izazvao led u žilama. Igra koja je započela u CERN-u nastavila se u tunelu sv. Gottharda u kojem su bile tribine na kojima su sjedili uzvanici i  s najvećom pozornošću su promatrali program koji je već djelatan u svijetu i koji se ima dovršiti prema njihovom scenariju u kratkom vremenu. U oskudnom svjetlu, u tunelu, a pakao na zemlji je u pitanju, svečanost otvara starinska kočija s 5 bijelih konja. Broj 5 je oznaka za petokraku zvijezdu, babilonski sotonistički simbol, koji u daljnjoj predstavi najavljuje Bafometa – sotonu, kao glavni lik. Nakon prolaza kočije nastupa gotovo vojna formacija radnika, recimo, naroda, u naranđastim radničkim uniformama i stupa kontroliranim zombi korakom.
 
Cijela ta vojska ima lica zombija, bezizražajna i s gestama i koracima koji su plod dresure. Nakon njih dolazi  vagon na kojemu se nalaze isti takvi ljudi, radnici, narod, zombiji koji su osuđeni na giljotinu. Kada shvate da im je kraj pokušavaju pobjeći, ali bezuspješno. Nakon toga dolazi drugi ogromni dugački otvoreni vagon na kojemu se nalazi Bafomet – sotona i demoni. Oni skaču s vagona i počinju divljati, a Bafomet počinje skakati kao pravi gospodar koji svime upravlja. Nakon ovoga ulazi dugački vagon na kojemu su obnaženi muško-ženski zombiji koji predstavljaju bića iz koncentracijskog logora prisiljenih na nastrane seksualne igre, naravno homo-lezbo. Sa svoda lebdi pali anđeo-hermafrodit koji ih podstiče na erotske igre. Demoni se po spuštenim konopima penju u nebo. Dok vagon prolazi po tlu se valjaju demoni i vrište zajedno sa Bafometom, a ispred njih se valja po zemlji duh sveti obučen u bijelo. Kad je vagon ostavio prazan prostor ulaze kamioneti na kojima su različite grupe ljudi. Na jednom od njih je papa s dvije časne sestre. Na kamionetima se nalaze različiti ljudi, žene i vrlo mladi dječak.
 
Pri prolazu se odrubljuju glave, a i crvena boja koja se projicira na unutrašnjost tunela asocira na krv, na krvne žrtve. Jednoj ženi skidaju glavu, a onda joj stavljaju drugu. To je ona bludnica koja jaše na zvijeri iz Apokalipse.
 
Nakon sotonskog urlanja i meteža drugi dio predstave se odvija na otvorenom pred ulazom u tunel. Na ekranu se vidi Kristovo lice koje Bafomet prekriva svojim i preko Kristovog lica prelaze egipatski skarabeji koj su sotonski simbol. Zombiji se ponovo pojavljuju i svlače, erotski divljaju, povlače se i preoblače se u mladenke i muškarce pod velom, asocira se na Kristu posvećene časne sestre i monahe koje počinju progoniti demoni i napastovati Bafomet. Na kraju Krist umire a Bafomet uskrsava i 11 apostola se klanja Bafometu Jedna Židovka pjeva pjesmu  kojoj sami odredite narav, a uz nju pjeva i druga žena-gojim. Tu su još igre sa satom i vremenom u kojem se svi dolaze pokloniti Bafometu, sotoni. Simboli su brojni, biblijski i asociraju na kraj vremena u kojem ne pobjeđuje Krist nego sotona.
 
Nakon svega puno nam je jasnije tko kreira nove školske programe sa nasilnom seksualizacijom i nastranostima mladih, budućih robova. Bit Puno nam je jasnije da gay parade i sve brisanje kulturne prošlosti dolazi od nekih sotonskih „elita“ s kojim doista pristojan čovjek ne bi želio biti ni u društvu ni u istom prostoru. Dobro razmislite u čijim se rukama nalazimo!Dobro razmislite hoćete li se prepustiti da vam unište sadašnjost, prošlost i budućnost! Dobro zamislite što ćete pitati one koji će se kandidirati za predstavnike naroda u Hrvatskom Državnom Saboru! Hoće li se vaši, naši, izabranici biti u stanju nositi s tim „elitama“? Hoće li to biti one rulje što pred vladinom zgradom reže na kurikularnu reformu ili će to bit reforma u kulturnoj i povijesnoj tradiciji hrvatskog naroda? U ovoj igri pomračene svijesti na kraju vremena, od koje je Angela Merkel pala u zanos, prepoznajte tko su vam prijatelji a tko neprijatelji. Nama Hrvatima je jedino Bog prijatelj. 
 

Kornelija Pejčinović, prof.

Učenici s teškoćama u razvoju

 
 
(Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Sonja Prelovšek Peroš, učiteljica, Osnovna škola Vladimira Nazora, Pazin
 
Učitelji su glavna pokretačka snaga svake promjene pa kvaliteta dokumenta sama po sebi ne znači ništa. Iako se najavljuje uvođenje promjena u sustav obrazovanja, još nisu organizirana intenzivna stručna usavršavanja učitelja, a nisu izvršene nikakve ozbiljne pripreme na terenu (analiza stanja po školama - tehnička opremljenost, opremljenost kabineta prirodoslovnih predmeta i tako dalje).
http://os-vnazora-pazin.skole.hr/upload/os-vnazora-pazin/images/newsimg/1688/Image/20141112_092624.jpg
Trenutno se kao zamjena za ozbiljna stručna usavršavanja održavaju webinari i sastanci županijskih stručnih vijeća, a održan je i niz sugestivnih predavanja po školama na temu kurikulne reforme. Webinari zamišljeni kao dio stručnoga osposobljavanja učitelja svode se na prepričavanje sadržaja kurikulskih dokumenata objavljenih na webu. Suštinski sve podsjeća na izlagačko-pokazivačku nastavu s dodatkom frazeologije u stilu političke kampanje. Komentar sudionika webinara Marina Mihovilovića iz OŠ Jurja Dobrile, Rovinj: „Uzimamo ralicu, tu će biti više štrebanja nego do sada." Razrada predmetnih kurikula prema ishodima učenja više zbunjuje negoli pomaže učiteljima, a prenormiranost ograničava slobodu učenja i vrednovanja, posebno zbog činjenice da su savjetnici AZOO-a naglašavali kako razine ishoda „nisu povezane s ocjenama". Postavlja se pitanje kako onda pouzdano odrediti brojčanu ocjenu. Na to pitanje nitko nije dao konkretan odgovor.
 
Interdisciplinarnost u povezivanju znanja bilo je obilježje i snažan motivator u projektu HNOS-a. Učitelji su ideju slobode poučavanja, suradnje i kreativnosti prihvatili kao priliku za vlastito ostvarenje i istovremenu promjenu paradigme. U dokumentu CKR-a ambiciozno su ali deklarativno navedeni zahtjevi proaktivnoga odnosa učenika prema učenju. Taj idealan opis  daleko je od svake realnosti. Linearna uzročno-posljedična proporcionalna veza ne postoji u upravljanju i vođenju učenika (sustava) u odgoju i obrazovanju, ne postoji racionalni determinizam. Na procese dinamične komunikacije u procesu učenja utječe niz predvidivih, a još više nepredvidivih čimbenika kojima učitelji trebaju znati upravljati onoga trenutka kada se događaju kao dio procesa aktivnoga učenja ili kada se pojave kao problem ili kao kreativan trenutak u komunikaciji s učenicima, sustručnjacima, roditeljima ili stručnom službom škole. Bez dobro pripremljene i osmišljene stručne edukacije učitelji ne mogu promijeniti obrazovnu paradigmu. Nespremnim učiteljima ne može se i ne smije nametnuti odgovornost za moguće neželjene posljedice u obrazovnome sustavu. U kratkome vremenu jednostavno nije moguće dobro predvidjeti (simulirati) sve moguće loše posljedice promjena, posebno u STEM području.
 
Osnovnoškolski odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju
 
Posebno osjetljiva populacija unutar odgojno obrazovnoga sustava jesu učenici s posebnim potrebama: daroviti i učenici s teškoćama u razvoju. Iznimno je važno na vrijeme prepoznati njihove odgojno-obrazovne potrebe te im osigurati posebne sadržaje, metode i načine rada u skladu s važećim pravnim aktima (Zakon o osnovnoj i srednjoj školi te niz pravilnika i drugih pravnih akata). Pravilnici o radu s darovitima i učenicima s posebnim potrebama propisuju mjere koje treba provesti u sustavu odgoja i obrazovanja kako bi se tim učenicima omogućio potpuni razvoj u skladu s njihovim potrebama.
 
U praksi je primjena pravnih akata često povezana s različitim načinima tumačenja i provođenja propisanih uputa, prava i obveza svih sudionika odgojno-obrazovnoga procesa, što može polučiti upravo suprotne ishode od onih propisanih u cilju ostvarenja maksimalne dobrobiti za učenike s posebnim potrebama. U ovome osvrtu navodim primjer iz prakse te neka problematična i nedorečena područja važećih pravilnika kojima se propisuju i utvrđuju postupci za određivanje psihofizičkoga stanja djeteta/učenika te postupci za utvrđivanje vrste teškoća učenika na temelju kojih oni ostvaruju pravo na primjerene programe školovanja. Moguća neusklađenost pojmova proizlazi iz činjenice da ne postoje ustanovljeni 'ključni pojmovi'kao jezične konstantne tijekom vremena u kojemu su dokumenti nastajali.
 
Primjer iz prakse: U konkretnome slučaju riječ je o djetetu s višestrukim teškoćama, koje se školuje po prilagođenome programu iako su njegove teškoće takve da program nije u stanju savladavati niti uz pomoć asistenta. Procedura: U postupku upisivanja djeteta u prvi razred i u postupku određivanja primjerenoga oblika školovanja nadležni su zaobišli propisanu regulativu zbog čega je kasnije nastao ozbiljan problem. Unatoč prilagodbi programa uz individualizirane postupke dijete nije napredovalo pa je tijekom 5. i na početku 7. razreda zatražena pomoć stručne službe u školi. Problem je rješavao viši savjetnik Agencije za odgoj i obrazovanje, koji je bio uključen u problematiku od prvoga razreda.
 
Stručna pomoć (7. razred): Nakon savjetodavne pomoći viši je savjetnik službeno zaključio da se u nastavi 7. razreda ne provodi propisani prilagođeni program. Umjesto toga provodi se takva prilagodba razine odgojno-obrazovnih sadržaja da se može govoriti o vrsti prilagodbe  izvođenja posebnoga kurikula, a što je u skladu s mogućnostima djeteta, ali nije u skladu s rješenjem o primjerenome obliku školovanja. Zbog činjenice da ne postoji poseban kurikul, opisan u izvješću višega savjetnika koji je izvršio uvid u nastavu, postala je upitna zakonska utemeljenost provođenja i izvođenja nepostojećega posebnog kurikula. Jednako je upitna pravna valjanost do sada izdanih svjedodžbi i djetetovih ocjena. Nije jasno tko bi trebao riješiti nastalu situaciju jer je to pravno pitanje ostalo bez odgovora, a učiteljima je rečeno da i dalje rade protivno pravilima struke. Škola to podržava u potpunosti i vrši pritisak na nastavnicu koja je zbog brige za dobrobit djeteta zatražila reviziju prilagođenoga programa.
 
Stručna pomoć (5. razred): Prije navedenoga službenog nalaza tijekom školovanja djeteta u 5. razredu učitelji su argumentirano zatražili promjenu programa školovanja, ali su nadležni izbjegnuli pokretanje postupka, a roditelji su optužili učitelje za nestručnost i neprofesionalno ponašanje te zatražili stručno-pedagoški nadzor (što se na sličan način ponovilo i u 7. razredu). U Nalazu o provedenome nadzoru učiteljima su bile predložene mjere za unaprjeđenje odgojno-obrazovnoga rada, a sadržajna prilagodba koja se provodi prema tim mjerama daleko je ispod najniže razine prilagođenoga programa, što se pokazalo tijekom protekle dvije godine.
 
Odgovornost: Nije mi poznato tko kontrolira rad prvostupanjskih tijela jer na pitanje kojoj se višoj instanci treba obratiti nitko od odgovornih nije dao odgovor. Budući da prvostupanjska  tijela nisu poštovala zakonsku regulativu, može se zaključiti da je djetetu nanesena velika šteta s obzirom da ne napreduje u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima, ali je istovremeno nastao problem falsificiranih dokumenata o čemu se trenutno nadležni na prvostupanjskoj razini ne izjašnjavaju. Umjesto toga naređeno je da nastavu treba provoditi prema propisanome programu, a hoće li se i kada poništiti postojeće rješenje i izdati novo, to nitko ne zna jer postupak poništenja postojećega Rješenja nije pokrenut ni više od tri mjeseca nakon što je zatražena revizija.Postoji velika etička odgovornost svih sudionika u tome slučaju jer sve što se događa ide na štetu djeteta, ali i na štetu druge djece. Problem je što nitko ne zna kome se treba obratiti i postoji li uopće drugostupanjsko tijelo, jer ako postoji, to bi viši savjetnici i ravnatelji škola trebali znati i riješiti situaciju. Ministarstvo bi trebalo objaviti upute za rad prvostupanjskih tijela da se ne smije neistinito prikazivati stvarno stanje i prisiljavati učitelje da postupaju suprotno svojoj profesionalnoj odgovornosti.
 
Učenici s teškoćama u razvoju
 
Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi učenici s teškoćama su: učenici s teškoćama u razvoju, učenici s  teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima, učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima. Dijelovi Zakona i niz pravilnika precizno navode odgojno-obrazovne potrebe učenika s teškoćama u razvoju te propisuju mjere, primjeren oblik školovanja te vrstu pomoći za ostvarivanje navedenih potreba s ciljem napredovanja i razvoja učenika, a u skladu s njihovim potrebama i mogućnostima. Zakonom je također određeno da vrstu teškoća, primjeren oblik školovanja i primjeren oblik pomoćiutvrđuju stručna povjerenstva u skladu s pravilnicima koje donosi ministar. Za školovanje učenika s teškoćama u razvoju ministar donosi iposebne nastavne planove i programe prema vrsti teškoća.
 
Također je važno istaknuti da su u uvodnome dijelu važećega Nastavnog plana i programa za osnovnu školu, pored ostaloga, navedeni odgojno-obrazovni ciljevi, temeljne odrednice odgojno-obrazovnoga i nastavnoga rada prema HNOS-u, odgojno-obrazovni školski i nastavni rad, rad s darovitim učenicima i s učenicima s teškoćama u razvoju. U tekstu Rad s učenicima s posebnim potrebama istaknuta je misija suvremene hrvatske škole koja potiče i omogućava integraciju učenika s lakim teškoćama u razvoju u redoviti školski sustav. Ovisno o stupnju i vrsti teškoće, uz suradnju s roditeljima, određuju se oblici integracije učenika i posebna odgojno-obrazovna podrška koju učenici s teškoćama u razvoju trebaju.
 
Postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta i određivanje primjerenoga oblika školovanja
 
Psihofizičko stanje djeteta potrebno je utvrditi zbog upisa u prvi razred osnovne škole, odgode ili privremenoga oslobađanja od upisa i tako dalje, ali i zbog utvrđivanja primjerenoga  programa školovanja. Postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta bio je propisan najprije Pravilnikom o upisu djece u osnovnu školu (NN, 13/91.), zatim Pravilnikom o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva (NN, 53/211.), a nakon toga trenutno važećim Pravilnikom o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava (NN, 67/14.). Istovremeno, uređuju se oblici integracije učenika s teškoćama u razvoju najprije Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN, 23/91.), koji je prestao vrijediti nakon stupanja na snagu Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN, 24/2015.) u kojemu je izostavljena sintagma 'oblici integracije'. Istim pravilnicima određen je i sastav stručnih povjerenstava koja utvrđuju psihofizičko stanje djeteta i utvrđuju primjen program školovanja djeteta. Utvrđivanje psihofizičkoga stanja učenika za određivanje primjerenoga programa obrazovanja i primjerenih oblika pomoći obavlja se u skladu s potrebamatijekom cijele godine, a na temelju neposrednoga pregleda učenika, razgovora s roditeljima, pojedinačnih mišljenja članova stručnoga povjerenstva, izvješća razrednoga i/ili predmetnih učitelja i tako dalje. 
 
Suradnja roditelja i škole - mogući problemi
 
Pravilnicima je određen i način suradnje roditelja (ili skrbnika) učenika, Stručnoga povjerenstva škole i Stručnoga povjerenstva Ureda državne uprave. Iako je 2014. godine stupio na snagu novi Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava, osnovnu školu još uvijek pohađaju učenici s teškoćama u razvoju upisani prema Pravilniku o upisu djece u osnovnu školu iz 1991. godine pa - za razumijevanje ponekad vrlo složenih aktualnih problema - valja usporediti osnovne smjernice toga Pravilnika s trenutno važećim Pravilnikom. Prema trenutno važećemu Pravilniku o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava (NN, 67/14.), kojim se propisuje utvrđivanje psihofizičkoga stanja djeteta radi upisa u prvi razred osnovne škole i prijevremenoga upisa, utvrđeno je da Stručno povjerenstvo osnovne škole (prije komisija), uz suglasnost roditelja, može predložiti određivanje primjerenoga programa obrazovanja.
 
Mogući problemi roditelj – škola
 
Novim je Pravilnikom (NN, 67/14.) propisano da Stručno povjerenstvo osnovne škole (prije: komisija), uz suglasnost roditelja, može predložiti određivanje primjerenoga programa obrazovanja (čl. 12./1). Ta odredba podliježe detaljnijoj analizi. Što se događa ili se može dogoditi ako roditelj odbije dati suglasnost? Može li i tada Stručno povjerenstvo predložiti određivanje primjerenoga programa obrazovanja? Što se događa ako Stručno povjerenstvo niti ne pokrene postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta zbog pritiska roditelja? Smije li uopće Stručno povjerenstvo djelovati bez suglasnosti roditelja, a na temelju neposrednoga kontakta s učenikom, stručnih zapažanja učitelja, razgovora s roditeljima, pojedinačnih mišljenja članova Stručnoga povjerenstva? Kako tumačiti neodređenu (loše sročenu) odredbu, a da njezino provođenje bude u najboljemu interesu za učenika? Tko je nadležan riješiti problem u slučaju da se stručno mišljenje Povjerenstva ne podudara sa zahtjevima roditelja?
 
Iako je suglasnost roditelja poželjna i važna, nigdje nije istaknuto da je suglasnost roditelja obvezna i da bez te suglasnosti Stručno povjerenstvo škole ne bi moglo predložiti određivanje primjerenoga programa obrazovanja u skladu sa svojim kompetencijama i ovlastima. Prema odredbama navedenoga Pravilnika Stručno povjerenstvo škole utvrđuje psihofizičko stanje učenika za određivanje primjerenoga programa obrazovanja i primjerenih oblika pomoći te na temelju stručnih zapažanja i izvješća razrednoga i /ili predmetnih učitelja postupa prema pravilima struke. Budući da nije navedena obvezna suglasnost roditelja, Stručno povjerenstvo osnovne škole, nakon što obavijesti roditelje i čuje njihovo mišljenje, trebalo bi - prema svojim stručnim kompetencijama i ovlastima, nezavisno od vanjskih utjecaja - predložiti svoje mišljenje Stručnome povjerenstvu Ureda. Na temelju mišljenja Stručnoga povjerenstva Ureda isti Ured donosi rješenje o određivanju primjerenoga programa školovanja ili donosi rješenje o ukidanju rješenja o primjerenome programu za učenike s teškoćama u razvoju. Roditelji imaju pravo žalbe na rješenje Ureda.
 
No, bez obzira na već uspostavljenu dobru i kvalitetnu suradnju, roditelji često ne biraju sredstva kada žele ostvariti svoje ciljeve zanemarujući pritom stvarni interes djeteta. Takav je scenarij nepoželjan ali i moguć u onim slučajevima kada, nasuprot otporu i predrasudama roditelja prema teškoći vlastitoga djeteta, treba zaštititi temeljna prava i interese djeteta. To bi trebalo riješiti unutar sustava. Tome ide u prilog i sadržaj članka 6. st. 2 i 3 novijega Pravilnika (NN, 67/14): "Članovi stručnog povjerenstva škole procjenjuju i u pisanom obliku daju mišljenje o psihofizičkome stanju djeteta u skladu sa zahtjevima svoje struke. (...) Pri pregledu odnosno razgovoru s djetetom svaki član povjerenstva škole dužan je poštovati prava i interese djeteta te postupati u skladu s etičkim kodeksom svoje struke, prema odredbama Ustava Republike Hrvatske, Konvencije o pravima djeteta, drugim međunarodnim dokumentima i propisima Republike Hrvatske." Za utvrđivanje primjerenoga programa školovanja osnovna škola može tražiti da roditelj pribavi potrebno specijalističko mišljenje i nalaz na temelju prijedloga Stručnoga povjerenstva škole ili to može tražiti Ured na prijedlog Stručnoga povjerenstva Ureda (Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava, NN, 67./14). Roditelj je dužan u određenome roku pribaviti potrebno specijalističko mišljenje i nalaze. Ako to ne učini u zadanome roku, dužan je pisanim putem obavijestiti nadležne institucije. U suprotnome će osnovna škola odnosno Ured obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb (čl. 13.). Na temelju mišljenja i prijedloga Stručnoga povjerenstva škole Stručno povjerenstvo Ureda utvrđuje psihofizičko stanje djeteta te Ured donosi rješenje o npr. određivanju primjerenoga programa osnovnoškolskoga obrazovanja ili donosi npr. rješenje o ukidanju rješenja o primjerenome programu osnovnoga obrazovanja. Roditelj ima pravo žalbe (čl. 14., st. 6).
 
Zanimljivo je istaknuti da za učenika s teškoćama koji pohađa srednju školu primjereni program srednjega obrazovanja predlaže Nastavničko vijeće - ako taj program nije utvrđen tijekom osnovnoga obrazovanja ili u slučaju potrebe izmjene donesenoga rješenja. Takve ovlasti nemaju ni Učiteljsko vijeće osnovne škole ni Razredno vijeće matičnoga razreda učenika s teškoćama u razvoju iz čega slijedi da Stručno povjerenstvo automatizmom, nakon zaprimanja prijedloga i saznanja o učeniku, može pokrenuti postupak utvrđivanja primjerenoga programa obrazovanja ili ukidanja prethodno donesenih rješenja. Sustav nije predvidio niti je dao adekvatna rješenja u slučaju kada se mišljenje roditelja ne podudara s mišljenjem struke, a prijepori i pritisci roditelja postoje, pri čemu škola posustaje, a problem se rješava naputcima viših savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje. Nije na odmet spomenuti da postoji niz primjera u kojima je zakazala struka. Dovoljno je „proguglati" internetom, što još više potvrđuje da se Ministarstvo treba ozbiljno posvetiti analizi postojeće pravne regulative i problema koji su postali dio svakodnevice, a njihovo se rješavanje događa tek nakon objave u medijima. U cijeloj problematici najvažnije je reguliranje pitanja odgovornosti za nastale situacije jer, bez obzira na nesavršenost pravnih akata, uglavnom se problemi događaju zbog nestručnosti ili neobaviještenosti onih koji su zaduženi za provođenje istih.
 
Problem promjene obrazovnoga programa
 
Zbog različitih uzroka može se tijekom školovanja praćenjem učenika, izvješćima razrednoga ili predmetnoga učitelja i tako dalje utvrditi da učenik napreduje, što je poželjno i roditelji se neće protiviti. Ako struka utvrdi da dijete ne napreduje, potrebno je, u interesu djeteta, mijenjati rješenje o primjerenome obliku školovanja. To u pravilu može biti izvor nesporazuma i poremećenih odnosa na relaciji škola - roditelj.
 
Manji je problem ako učenik promjenom programa ostaje i nadalje potpuno integriran u matični razredni odjel. To je moguće kada redoviti program treba zamijeniti redovitim programom uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke (prije: prilagođeni program), koji će učeniku olakšati svladavanje odgojno-obrazovnih sadržaja. U tome slučaju postoji velika vjerojatnost da, u interesu djeteta, roditelji prihvate prijedlog Stručnoga povjerenstva. Ako se pak utvrdi da dijete ne napreduje u skladu s očekivanjima, a struka je predložila da redoviti ili redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke treba zamijeniti posebnim programom, to za učenika znači da u matičnome razredu provodi saqmo dio vremena (prije: djelomičnaintegracija). Propisano je da se posebni program uz individualizirane postupke ostvaruje dijelom u redovitome, a dijelom u posebnome razrednom odjelu, a provode ga edukacijski rehabilitator i učitelj. Kako je već rečeno, planove i programe za posebni program donosi ministar. Trenutno vrijede verificirani nastavni planovi i programi odgoja i školovanja učenika s teškoćama u razvoju objavljeni u Glasniku Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, br. 4/1996.
 
U tome slučaju postoji velika vjerojatnost da roditelji neće prihvatiti predloženo rješenje, a škola će popustiti njihovim pritiscima. Upravo se to dogodilo u opisanome primjeru: već je pri početnome upisu u osnovnu školu Stručno povjerenstvo zanemarilo činjenicu da u medicinskoj dokumentaciji uz vrstu teškoće nije naveden i ključan podatak - stupanj teškoće, što je bilo obavezno prema Orijentacijskoj listi vrsta i stupnjeva teškoća, a koja je pripadni dio i staroga i novoga Pravilnika o školovanju djece s teškoćama u razvoju. Zanemarivanjem te činjenice predložen je redoviti program koji dijete od početka nije moglo svladavati. Zatim je predložen prilagođeni program, ponovno bez valjanih specijalističkih mišljenja. (Poznata je je vrsta teškoće, ali ne i njezin stupanj.)
 
S obzirom na iskustvo članova Stručnoga povjerenstva škole teško je povjerovati da se radi o slučajnoj pogrešci. Očito je namjernim izostavljanjem ključnoga podatka, a to je stupanj teškoće (mjera), izbjegnut upis po članku 7. koji propisuje obrazovanje po posebnome programu te uključuje djelomičnu integraciju. Izostavljanjem stupnja teškoće dijete je upisano sukladno čl. 4. i 6. (Pravilnik, NN, 23/91.) te je određen prilagođeni program uz individualne postupke. Pokazalo se da ni to nije dovoljno niska razina da bi na kraju službeno bilo utvrđeno da se u nastavi, zbog izraženih višestrukih teškoća djeteta, izvode posebni kurikuli koje ministar nije propisao. Kako su podaci o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta službena tajna, sve osobe u postupku dužne su čuvati te podatke. Zato su i bile moguće, kroz duže vremensko razdoblje, manipulacije i uvjeravanje učitelja da bespogovorno moraju poštovati donesena rješenja: skraćivati programe do neprepoznatljivosti nastavnoga predmeta bez službenoga odobrenja ministra. Nažalost, velik dio odgovornosti je i na učiteljima, koji uglavnom ne poznaju pravnu regulativu, ali u primjeni iste, izraženim autoritarnim stavom, donose odluke na štetu učenika i vlastitoga profesionalnog digniteta.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Nastavnik je glavni, prvi i posljednji, nezaobilazni i neprikosnoveni činitelj suvremenog odgoja i obrazovanja

 
 
U zadnje vrijeme je bilo sve, potpuno ili djelomično, pa tako i Kurikulna reforma, gurnuto u stranu i potisnuto s javne scene, što ne znači da se na tome nije radilo. Svaka reforma, a naročito kurikulna je dugotrajan, složen i zatijevan proces, kako stručno, tako i organizacijski. Školski sustav je trom, golem, uslojen po horizontali i vertikali, velike promjene su tu potrebne, zapravo promjene bi se stalno trebale događati, gotovo u hodu, ako želimo pratiti suvremena europska i svjetska postignuća u tom području, što je nužno potrebno. Najprije je potrebno uskladii potrebe društva i gospodarstva s obrazovnom politikom, kako ne bi “proizvodili” kadrove koji nikome ne trebaju, ili koji trebaju a nisu za to pripremljeni u svom školovanju, bez obzira na završni stupanj obrazovanja i ocjene u svjedodžbama. “Ništa ne znaju!”, najčešći je odgovor poslodavca kad primi mlade ljude, na bilo kakav posao. To je posljedica stanja “Škola šumom, praksa (život) drumom!” 
https://www.scotjobsnet.co.uk/jobboard/public/5265/cmsImages//21D8433445CF4483B9F5F93C4747B01E.jpg
Kako bi se to promijenilo trebalo bi mijenjati cijelu obrazovnu politiku, nastavne planove i programe, nastavne metode i oblike rada, praćenje, vrjednovanje, ocjenjivanje učenika, evaluaciju rada nastavnika, škola, sustava, te na temelju dobivenih podataka izraditi nove djelotvorne  moderne nastavne planove i programe, stvoriti “alate” i uvjete, za maksimalan razvoj potencijala svakog učenika, razvijanjem njegova interesa, sposobnosti i umijeća, bez prisile, straha i osjećaja nemoći. Bilo bi dobro i poželjno kad bi nastava, učenje, stjecanje raznih različitih vještina, razvijanje sposobnosti, koje proizlaze iz nastavnih sadržaja, s glavnim ciljem “naučiti učiti”, postala dobro organizirana igra u školi, u koju  žele dolaziti, koju smatraju svojim drugim domom, gdje uzajednički  dobro osmišljenim “igrama” svi žele sudjelovati i pobjeđivati.
 
U tome bi zapravo trebala biti bit Kurikulne reforme. Nastojati pobuditi što veći interes učenika za učenje, učiti na njima bliskim primjerima, znati samostalno primijeniti naučeno na rješavanje problema iz života, stvarati asocijacije među poznatim i novim sadržajima (horizontalno i vertikalno), uzročno-posljedično promatrati pojedine procese, samostalno stvarati zaključke, donositi pravila, razumijeti nastavne sadržaje, koji bi se trebali nizati spiralno linearno. Za sve to je potreban multidisciplinarno obrazovan sposoban i vješt nastavnik, čije umijeće edukacije i odgoja, proizlazi iz njega samog, odnosno od njegove ljubavi prema djeci, uživanja u svom poslu,  entuzijazma i empatije, što svakodnevno unosi u razred.
 
Ima takvih nastavnika (učitelja i profesora). Ne treba ih nabrajati niti imenovati. Njihova djela govore za njih. U njihovoj učionici pršti smijeh, postiže se velika sinergija, vlada obostrano poštovanje, eventualni prijepori i nesporazumi se rješavaju demokratski, s ciljem biti što bolji, kao pojedinac i kolektiv (razred). Međutim, ovo društvo ne prepoznaje i cijeni dovoljno takve nastavnike. Dosad gotovo ništa nije napravljeno, da takvih nastavnika bude što više, da se javno ističu, prepoznaju i adekvatno nagrađuju. Prevladava mišljenje kako su svi oni isti, ništa ne rade, stalno se bune, stalno nešto više i bolje traže, isključivo za sebe. To nije točno, jer oni koji su to tražili za sebe, su pobjegli iz škola, na bolje plaćeno radon mjesto, gdje za manje rada, dobiju više lipa i neke druge benefite, kojih u školama nema. Najbolje su prošli oni koji su otišli u politiku, dočepali se Sabora ili drugih visokih funkcija.
 
Možda je to i dobro. Manje društvene štete rade na tim mjestima, nego što bi “štetili” u razredu. Takvi su ljudi zalutali u razred. Djeca nisu papiri, iako ih se previše gleda kroz papire. Najgore je kad takvi “stručnjaci” kojima je “smrdjelo” u razredu postanu eksperti za područje znanosti, obrazovanja i odgoja. To su naši apsurdi, što se godinama stvaraju, ponavljaju, opstaju, implementiraju i petrificiraju. Što i kako će se raditi u školama i razredu, u bilo kojem području, previše često odlučuju oni koji to nisu znali i htjeli raditi u razredu i školi. Postali su činovnici, teoretičari, savjetnici i nositelji “reformi”. Mnogi od njih pojma nemaju o čemu pričaju, govore i pišu, posebice oni koji u područje znanosti, odgoja i obrazovanja dolaze iz politike, bez poznavanja struke. Politike ima i mora biti u svim područjima, jer je društvo tako strukturirano, ali politika mora uzmaknuti pred strukom.
 
Floskule oko kurikulne reforme
 
Čovjeka podilazi jeza i strah kad vidi i čuje tko se sve, iz kojih pozicija i zbog čega, miješa u školstvo, tu hoće biti glavni. Njegova glavna referencija je da on želi ono što je za djecu najbolje i što djeca žele. To je floskula, zbog koje se ugarao u vladu i tobože iz petnih žila upleo u Kurikulnu reformu, bez da zna što je to, na što se naslanja, što sadržava i u čemu je bit te reforme.
 
Svaki učenik je poseban, nikome jednak, jedinstven i neponovljen, jedan novi sasvim drugačiji svijet koji treba upoznavati, ravnomjerno svakodnevno graditi, u skladu s njegovim potrebama, mogućnostima, interesima i potencijaima, naučiti ga kako će permanentno učiti, razvijati i izgrađivati sam sebe, kroz cijeli život, za život, u obitelji i društvu, kao obrazovan i dobro odgojen čovjek, svjestan građanin i koristan član naprednog suvremenog demokratskog društva.
 
U grmlju oko škola, već i vrapci cvrkuću kako je učenik u središtu zbivanja svojeg školovanja, od vrtića do kraja svjeg formalnog obrazovanja. To ponavljaju razni “eksperti” za školstvo, a pojma nemaju što to znači. Ne znaju to niti mnogi nastavnici, jer je njihovo elementarno poznavanje psihologije, pedagogije, sociologije, metodike, didaktike…, nedovoljno, pa sve udaraju na svoju struku, što se pod mus mora “naučiti”, često štreberijom, čak i predmeti poput, matematike, fizike i kemije. To je onda rudarski posao i za učenika i za nastavnika. Učenika bi trebalo zainteresirati za svoj nastavni predmet, pomagati mu usvajanju bitnih činjenica, primjeni u rješavanju problema, pratiti ga, hrabriti i osamostaliti. Nema toga što se ne može naučiti, uz stručan i prilagođen pristup. U jednih to ide brže, u drugih sporije, u trećih jako sporo, ali ide, korak po korak. Ne smije se dopustiti da na nastavnom satu bude ikome dosadno, bilo zbog lakog shvaćanja, bilo zbog neshvaćanja.
 
Učitelj i profesor bi trebao i mogao sam sebi, prema sposobnostima i interesima učenika određivati nastavne sadržaje i tempo rada, imajući u vidu individualne sposobnosti i potrebe svakog učenika. Učenici s posebnim potrebama, su talentirani i daroviti učenici, a ne samo oni koji sporije uče i imaju neke razvojne poteškoće. Takav nastavnički rad izuskuje višestruko znanje, izvanredno nastavničko umijeće,  stalnu osobnu nadgradnju, čvrsti elan, “izgaranje” na nastavnom satu i realizaciju postavljenog cilja na početku školske godine, za svakog učenika i za učitelja.
 
Nažalost, mnogi od onih koji tako rade, nisu prepoznati i primijećeni, a kamoli poslušani. Nemaju priliku izreći svoje mišljenje, pokazati svoja postignuća u praksi, postati mentori ili savjetnici. Oni čak o tome niti ne razmišljaju, ali se tu i tamo čude kako su to postali, neki za koje se zna da malo rade i ne rade dobro. U tome je kvaka i jedan od velikih razloga neuspjeha svih reformi školstva. Trebalo se snaći: preko noći iz Partije prijeći u HDZ, ranih devedesetih, družiti se s podobnima, naročito o mjesnoj zajednici, redovno dolaziti na mise, a ne znati se ni prekrižiti, sa župnicima okolnih župa kartati dugo u noć, s kapelanima ići na skijanje u Češku, davati ocjene po nalogu ravnatelja koji se želi omiliti kvartovskim (seoskim) moćnicima i lokalnim šerifima, jer su oni odlučivali tko će  i do kada biti ravnatelj u njihovoj školi. To što je bio najgori učitelj nema veze…
 
Vjerujem i nadam se das u ta i takva vremena prošla. Dolaze novi visokoobrazovani, nestranački ljudi, koji pršte entuzijazmom i koji nemaju nikakvih repova, normalni su i pristupačni. Bili su uspješni u razredu. Poznaju sustav, znaju za goruće probleme, svjesni su promašaja, poznaju nužne potrebe, biraju sposobne suradnike, poznaju važnost i ulogu nastavnika, cijene i poštuju nastavnički poziv, svjesni činjenice da bez pravog i dobrog nastavnika, nema pozitivnog pomaka. Sve će ostati na japajakanju, tralalakanju i čistom larpurlartizmu.
 
Nastavnike bi trebalo dodatno educirati za drukčiji pristup, oblike i metode rada, te im omogućiti stručno permanentno obrazovanje. Nikakav STEM sustav u prvom planu, nikakva IT-industrija, suvremena tehnika i tehnologija, ne može i ne će nikada zamijeniti učitelja i profesora. Ta “čuda” XXI. stoljeća  nastavnicima samo pomažu, u svim fazama, za ubrzavanje pojedinih dijelova nastavnog sata i cjelokupnog procesa, za zorno promatranje i praćenje, za razvijanje sposobnosti samostalnog mišljenja i logičkog zaključivanja, kao i izlaska iz dugotrajnog lošeg i nedjelotvornog “učenja”, odnosno bubetanja, učenja napamet, zaglupljivanja djece i nastavnika. Svaki roditelj, svaki učenik, svaki političar, svaki pojedinac, cijela društvena zajednica, svaki visoki državni dužnosnik i svaki učitelj i profesor bi trebao biti svjestan  nepobitne činjenice, dokazano trajne spoznaje, kako je bitan, glavni, prvi, posljednji, nezaobilazni i neprikosnoveni činitelj suvremenog odgoja i obrazovanja dobar nastavnik.
 

Ankica Benček, učiteljica u mirovini

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1716 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević