Get Adobe Flash player

Globalna banka sjemenja na Svalbardu pod nadzorom je nekih vodećih svjetskih zagovornika eugenike i smanjenja svjetske populacije

 
 
U pozadini širenja straha zbog globalne pandemije izazvane koronavirusom (SARS-CoV-2) jedan je događaj potpuno prošao 'ispod radara' tj. nezabilježeno jer se mjesto događaja nalazi tamo daleko pa većina nije ni svjesna njegovog postojanja. Svalbardski globalni trezor (ili banka) sjemenja „Sudnji dan“ namijenjen za slučaj posljednjeg, sudnjeg dana nalazi se na otoku Spitsbergen sjeverno od Arktičkog kruga nedavno je primio još jednu golemu pošiljku sjemenja biljnih sorti za svoju posebnu pohranu. Ono što ovu globalnu banku sjemenja (ili sjemena) čini sumnjivom jest popis njezinih financijskih donatora ili sponzora koji stoje iza ovog globalnog projekta, ističe William Engdahl, strateški savjetnik za rizike, predavač, autor bestsellera.
https://s.france24.com/media/display/2f53b9a8-075b-11e9-9902-005056bff430/w:1240/p:16x9/doomsday-vault.webp
U Svalbardsku globalnu banku sjemenja 25. veljače 2020. pohranjeno je više od 60.000 novog sjemenja biljnih sorti što je najveći depozit odnosno pohrana od njezinog otvaranja. Ovom pohranom ukupan broj biljnog sjemenja premašio je jedan milijun od kada je ova globalna banka sjemenja otvorena početkom 2008. godine. Ukupno je 36 regionalnih i međunarodnih institucija dalo doprinos navedenoj pohrani 60.000 uzoraka sjemenja – uključujući pšenicu i rižu te europske divlje vrste jabuka, zatim luk iz Brazila, grah guar iz središnje Azije, sjeme kukuruza „White Eagle“ („Bijeli orao“) koje ima sveto značenje za Indijansko pleme Cherokee, a uključeno je i 27 vrsta poljskog cvijeća – među kojim se nalaze poljski jaglac i orhideje s livade u domu Princa Charlesa u Velikoj Britaniji (sic.).
 
Svalbardska banka sjemenja nalazi se na otoku koji od 1925. godine pravno pripada Norveškoj prema sporazumu. Norveška Vlada uložila je golema financijska sredstva u izgradnju ove globalne banke sjemenja za koju svi podupiratelji tvrde da je otporna i na eksploziju nuklearne bombe. Jedini problem je što planeri konstrukcije ugrađene u stranu planine nisu učinili vodootpornom pa je ulaz u tunel poplavljen 2016. zbog topljenja permafrosta što je posljedica visokih temperatura na Arktiku kao i obilnih kiša. To je zahtijevalo ulaganje 20 milijuna eura za velike popravke i nadogradnju što je nedavno i završeno.
 
Značajno je i to što je norveška premijerka Erna Solberg istaknula povodom nedavne ceremonije „dočeka sjemenja“ da je 2020. predviđena kao godina u kojoj bi zemlje / države morale OSIGURATI i ZAŠTITITI genetsku raznolikost poljoprivrednih kultura kako bi se ostvario cilj Ujedinjenih naroda „iskorjenjivanje gladi do 2030.“ Godina 2030. predviđena je od strane UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC) kao godina katastrofalne klimatske promjene ukoliko ne dođe do radikalnih akcija / promjena u svijetu, jednako tako 2030. je ključna referentna godina za UN-ovu „Maltuzijansku agendu 2030.“
 
U javnosti se tvrdi da je ovaj projekt globalne banke sjemenja siguran oslonac za brojne regionalne banke biljnog sjemena u slučaju da budu uništene u ratu kao u Siriji ili Iraku, ili uslijed prirodnih ili drugih katastrofa. Svalbardska globalna banka sjemenja naziva se još i „Nojinom arkom sjemena“ a u slučaju globalne katastrofe teoretski će pomoći u obnovi svjetske poljoprivrede. U redu. Zanimljivo. No tko će odlučiti o distribuciji ovog sjemenja u slučaju neke katastrofe nije navedeno.
 
Važan je popis onih koji podržavaju ovo krajnje neobično javno-privatno partnerstvo. Svalbardskom globalnom bankom sjemenja kao i nabavom biljnog sjemena upravlja Svjetska zaklada za raznolikost usjeva (Global Crop Diversity Trust) poznatija kao „Crop Trust“ čije sjedište je u Bonnu, Njemačka. Na svojoj web stranici „Crop Trust“ skromno navodi kako je njihova „jedina misija osigurati opstanak čovječanstva i staviti na raspolaganje svjetsku raznolikost usjeva za buduću sigurnost hrane.“
„Crop Trust“ ima impresivan popis financijskih sponzora koje naziva Vijećem donatora. Među najupečatljivijim nazivima je kompanija 'Bayer Crop Science' u čijem sastavu je i 'Monsanto;' zatim DuPont Pioneer Hi-Bred; Syngenta AG – sada u vlasništvu 'ChemChina.' Ovo su najveći svjetski opskrbljivači patentiranog sjemena genetski modificiranih organizama, GMO-a, uz koje obavezno idu i točno određene pripadajuće agrokemikalije – kao što je „Roundup“ s herbicidom glifosatom. „Syngenta“ koja je u kineskom vlasništvu najveći je svjetski dobavljač kemikalija za usjeve. Nadalje, u popis Vijeća donatora uvrštena je i Zaklada Gates („Bill and Melinda Gates Foundation“) kao glavni donator koji je pokrenuo „Crop Trust“ 2004. godine s UN-ovom Organizacijom za hranu i poljoprivredu (FAO) i organizacijom CGIAR (Savjetodavna skupina za istraživanje međunarodne poljoprivrede) a koja djeluje preko „Biodiversity International.“
 
„Zaklada Gates“ pridružena je organizaciji „Crop Trust“ od strane Zaklade Rockefeller – one koja je prva financirala stvaranje biotehnologije / genetski modificiranih organizama početkom 1970-ih godina u njihovom Međunarodnom institutu za rižu gdje su potrošili milijune pokušavajući razviti tzv. Zlatnu rižu obogaćenu vitaminom A koja je doživjela kolosalni neuspjeh. CGIAR koji je osnovan 1972. od strane Zaklade Rockefeller i Zaklade Ford s ciljem širenja njihovog modela agrobiznisa poznatog kao „Zelena revolucija,“ danas kontrolira (!) većinu privatnih banaka sjemenja – od Filipina do Sirije i Kenije. U ovim bankama sjemenja ima više od 6 i pol milijuna sorti sjemenja od kojih su gotovo dva milijuna „posve različite.“
 
Svalbardska globalna banka sjemenja ima kapacitet za pohranu četiri i pol milijuna uzoraka biljnog sjemena. U vrijeme otvorenja Svalbardske globalne banke sjemenja 2008. predsjednica „Crop Trusta“ bila je Kanađanka Margaret Catley-Carlson. Catley-Carlson bila je 1999. predsjednica u Populacijskom vijeću Johna D. Rockefellera III. – organizacija koja je osnovana 1952. s ciljem smanjenja stanovništva odn. depopulacije uz promicanje programa eugenike obitelji Rockefeller, a sve to provodilo se pod krinkom „planiranja obitelji,“ sredstava za kontrolu rađanja, sterilizacije i „kontrole stanovništva“ u zemljama u razvoju. Catley-Carlson sjedila je također i u odboru „Zaklade Syngenta.“ Biti predsjednik Populacijskog vijeća koje je osnovao Rockefeller nije mala stvar.
 
U 1990-im Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pokrenula je kampanju za cijepljenje milijuna žena u Nikaragvi, Meksiku i na Filipinima u dobi od 15 do 45 godina – navodno protiv tetanusa, bolesti koja se najčešće razvije nakon uboda (ili slično) na zahrđali čavao. Cjepivo nije bilo namijenjeno maloj djeci, muškarcima ili dječacima usprkos činjenici da i oni mogu podjednako kao i žene stati na zahrđali čavao. Upravo zbog ove zanimljive činjenice, Odbor rimokatoličkih laika „Za život“ u Meksiku (Comité Pro Vida de Mexico) posumnjao je u 'dobrobit cjepiva' te su testirali/ispitali uzorke cjepiva. Provedeno ispitivanje cjepiva protiv tetanusa koje je 'širila' Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) namjenivši cjepivo samo ženama u generativnoj dobi, otkrilo je da cjepivo sadrži humani korionski gonadotropin, hCG, prirodni hormon koji u kombinaciji nosača toksoida protiv tetanusa potiče anti- tj. protutijela koja ženi onemogućavaju održavanje ('čuvanje') trudnoće. Dakako, ni jednoj od cijepljenih žena to nije rečeno.
 
Kasnije je otkriveno da je Zaklada Rockefeller zajedno s njegovim Populacijskim vijećem, Svjetskom bankom (koja je 'dom' CGIAR-a) i s Nacionalnim institutima za zdravstvo SAD-a bila uključena u 20-togodišnji projekt započet 1972. godine za razvoj cjepiva s 'nosačem' toksoida tetanusa za WHO. Nadalje, norveška Vlada, domaćin Svalbardske globalne banke sjemenja donirala je 41 milijun US dolara za razvoj cjepiva protiv tetanusa s abortivnim učinkom. Je li to slučajnost da ista Zaklada, tj. Zaklada Gates podržava organizaciju za globalnu pohranu i čuvanje biljnog sjemena na Svalbardu i istovremeno se pojavljuje kao glavni autoritet u borbi protiv epidemije koronavirusa koja je započela u kineskom gradu Wuhanu? U članku koji je napisao za časopis „New England Journal of Medicine“ Gates je izjavio da se COVID-19 „počeo ponašati uveliko kao patogen o kojem smo već jednom u stoljeću brinuli.“
 
Gotovo nepristupačna Globalna banka sjemenja na Svalbardu pod nadzorom je nekih vodećih svjetskih zagovornika eugenike i smanjenja svjetske populacije – zaista izvanredno. S više od milijun nezamjenjive sjemenske baštine svijeta zaključane u Globalnoj banci sjemenja nameće se pitanje: Može li to biti način da biotehnološki agrobiznis i njegovi divovi poput „Bayer-Monsanta“ ili „Syngente“ ilegalno imaju pristup ovom sjemenju u vrijeme globalne krize? Zvuči vrlo nevjerojatno, ali u našem svijetu postoje nevjerojatna događanja. Mogli bismo reći: „Onaj tko kontrolira sjeme usjeva u svijetu, taj kontrolira svijet.“
 
Izvor:
 
1. F. William Engdahl: „What's Going On With the Arctic 'Doomsday' Seed Vault?“; New Eastern Outlook, 3. ožujka 2020.; https://journal-neo.org
2. Pierre-Henry Deshayes & Mark Sabbatini: „The Arctic 'Doomsday' Seed Vault Just Stashed Away 60.000 More Seed Samples,“ Science Alert, 26. 2. 2020.; www.sciencealert.com
3. Bill Gates: „Responding to COVID-19 – A Once-in-a-Century Pandemic?“;  The New England Journal of Medicine, 28. 2. 2020.; www.nejm.org
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Engleski jezik je analitički, dok su hrvatski, kao i francuski te njemački, sintetički i precizniji

 
 
Serija članaka o antropogenim uzrocima klimatskih promjena nije razdijeljeni znanstveni rad. Makar sadrže puno elemenata, tako potrebnih preglednih radova. Koji očito nisu u središtu pozornosti znanstvenika koji se bore za više pozicije. Na to ih prisiljava onaj dio Ministarstva znanosti i obrazovanja koji pokriva znanstvenu politiku. Samo se brinu za radove koji se mogu brojati. Kako bi činovnici mogli birati kandidate.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d3/Plastic_objects.jpg
Priznajem, po tim kriterijima ne bih nikada bio sveučilišni nastavnik. Ali kada sam došao na fakultet kao asistent, imao sam preporuke dvojice francuskih profesora koji su me zaposlili kao volontera, popularno rečeno, „došljaka s ceste“. A tako sam i primljen na posao na današnjem FSB-u. Kasnije sam dobio još podršku dvojice nastavnika. I tako sam postao na kraju profesor emeritus s brojnim znanstvenim nagradama. No najprije isprika.
 
Zaboravljeni naziv
 
U prošlom nastavku opširnije je protumačeno značenje engleskih naziva „greenwashing“ i „hogwash“. Pristigla su dva upozorenja. Navodi se ono istaknutog popularizatora znanosti dr. sc. Nenada Raosa. „Vi ste opširno opisali značenje riječi „hogwash“, ali niste upotrijebili hrvatski naziv“. Sporna dio teksta je glasio: „Pritom se pod pranje preostakom razumijeva otpadna tekućina ili preostala kuhana hrana. Taj kuhinjski preostatak često se koristio kao hrana za životinje koje su okruživale domaćina. Sjećamo se takvog hranjenja svinja u svinjcima koje smo imali u kućanstvima tijekom Drugoga svjetskog rata“, primjećuje N. Raos. „To je u hrvatskom jeziku napoj ili u Dalmaciji spirine. To je i danas uobičajena hrana za svinje. Ili se skuplja domaći otpad ili veći proizvođači uzimaju otpatke iz restorana“. Točno, ali se pridodaje još dva naziva splačine i pomije. Što da se radi, kada sam hranio u svinjcu na terasi, kako smo govorili pajceke s napojem, pred gotovo osam desetljeća. No, u kontekstu ovog rada najbolje odgovara naziv „pranje pahuljica“, dakle onog sporednog.
 
Kanalizacija
 
Do sada nije bilo govora o jednom važnom elementu, osobito gradske infrastrukture. To je kanalizacija. Ima u svijetu primjera vrlo starih kanalizacijskih sustava. Međutim trajnim povećanjem broja stanovnika u gradovima i radom dijela bijele tehnike, perilica rublja i posuđa, moglo bi doći do njezinog zagušenja. Postavlja se pitanje i sigurnosti upotrijebljenih materijala za izradu kanalizacijskih cijevi. Nedavno je primjerice upozoreno i na opasnosti koje prijete od  ulijevanja mlijeka u sudopere. Sve to završi u tom kanalizacijskom sustavu. 
 
Kada i najniža politička jedinica samostalno određuje
 
Diljem svijeta, pa i u nas, gospodarenje otpadom prepušteno je na samostalno odlučivanje i najmanjim političkim jedinicama. Najbolji način da se nađu troje aktivista i da proglase jedan otok na Jadranu oslobođenim plastike. Eventualno vrećica, koje spadaju pod ambalažni makrootpad i ponekoga plastičnog proizvoda s liste EU direktive o jednokratnoj plastici iz 2019. No sada nemaju pravo napasti velike onečišćivače plaža, opuške. Naime za to nemaju podršku u nijednoj EU direktivi. Divan posao za isprane ljubitelje prirode i zaštite čovjeka, profesionalne odvjetnike jedne ili druge strane, razne savjetnike te sve brojnije administracije. A svi navedeni, baš i ne znaju dovoljno o stvarnom problemu. Zato bi trebalo postaviti načela koja vrijede za jednu zemlju. A niži razinama vlasti dopustiti odstupanja. No, sadašnja praksa omogućuje dr. sc. Viktoru Simončiču da ukazuje u svom glasovitom „Viktorovom poučku“ na nelogičnosti šarolikosti rješenja. Upravo je objavljen 250. poučak.  
 
"Polymers" i "Bag"
 
Višekratno je naglašavana važnost preciznog nazivlja. Engleski jezik je analitički i često se tek iz konteksta zna o čemu se radi. Hrvatski, kao i francuski te njemački su sintetički i precizniji. To će ovdje biti rastumačeno na primjeru dviju vrlo učestalih engleskih riječi „polymers“ i „bag“. Postavlja se pitanje što se dobije od monomera postupkom polimeriziranja. Engleski odgovor je jednostavan. Polimer. Od članka Polymers and non-polymers – a new systematisation of substances and materials, Rubber-Fibre-Plastics (2014, dostupno https://www.fsb.unizg.hr/polimeri/fileopen.php?id=1295) pokazalo se da je riječ polimeri potrebna za sve polimere. Od kojih su neki stari preko 4 milijarde godina. I zato je proizvod polimerizacije, polimerizat. Postoje u engleskom riječi „polymerizate“, „polymerisate“ i „polymer“ (Trorječnik polimerstva, časopis Polimeri). Pojednostavljeno, sva plastika i i guma su polimeri, ali svi polimeri nisu plastika i guma. Slično je i s nazivom „bag“. Koja znači vrećica, vreća, torba, torbica. Puno plastičnih vrećica stane u torbu, plastičnu ili tekstilnu. Pri čemu je udio plastike i elastomera u tekstilnim vlaknima već danas viši od 65 %. U nekim krajevima upotrebljava se i izraz kesa ili kesica. Npr. „izgori ti kume kesa“. Navedeno je nametnulo potrebu da se načini definicije razlikovnosti naziva polimer i plastika. Ovo je prvo objavljivanje navedenih definicija i podliježe raspravi.
 
Plastika je dio polimera
 
Polimeri je skupno ime za prirodne i sintetske tvari imaterijale kojih je osnovni sastojak sustav makromolekula (polimerne molekule). Makromolekula se sastoji od velikog broja ponavljajućih strukturnih jedinica, mera. Polimerne molekule se sintetiziraju iz odgovarajućih, najčešće nezasićenih tvari.
 
Plastiku čini skupina organskih i anorganskih polimera, plastomeri i duromeri. Načinjena je polimeriziranjem tvari iz fosilnih izvora, fosilna plastika i bioizvora, bioplastika. Proizvod polimerizacije je tvar, polimerizat, kojem su potrebni dodaci pri pretvaranju u plastični materijal ili tvorevinu. To se ostvaruje tijekom proizvodnje plastomernog materijala ili tvorevine te pri proizvodnji duromernih tvorevina. Plastomeri su prošireniji, taljivi i topljivi, i mogu se ponovno prerađivati. Najpoznatiji su polietileni (PE), polipropilen (PP), poli(vinil-klorid), popularni PVC te PET, poli(etilen-tereftalat). Duromerni proizvodi nastaju praoblikovanjem smola uz dodatak reaktivnih spojeva i po reakciji očvrsnu u duromerni proizvod. Netaljivi su i netopljivi. Najpoznatije je duromer, prva umjetna plastika, „bakelit“, načinjen na osnovi fenol-formaldehidne smole (PF).
 
Vrjednovanje tehnike 30 godina poslije
 
Predavanje o antropogenim utjecajima,  na kojem se temelji ova serija tekstova nije sadržavala koncepte XR, kao ni pomodnu riječ održivost. Kako je to primijetio jedan zeleni aktivist. No treba ponoviti, riječ je bila o uzrocima (tehnika), a manje o posljedicama (društveno-humanistička analiza). Nazire se potreba da se obnovi za sadašnju javnost tri desetljeća stari koncept vrjednovanja tehnike (e. Assessment of Technology, nj. Bewertung der Technik). Koncept je među ostalim, predavan u okviru izbornog kolegija „Uvod u tehniku“ na FSB-u (od 1995. do 2006.). Iz istoimenih skripata, prenosi se dio „Vrjednovanje tehnike“ dio „Društveni kriteriji vrednovanja tehnike - sociologičnost“.  Pored tehničkih kriterija (funkcionalnost) i gospodarskih kriterija (gospodarstvenost), u kriterije vrednovanja tehnike ubrajaju se i društveni kriteriji (sociologičnost). To su: sigurnost,  zdravlje, kvaliteta okoliša i razvoj ličnosti. Treba pridodati 30 godina kasnije. Od početka devedesetih sve su brojnije skupine koje ističu samo jedan kriterij sociologičnosti, zaštita okoliša. Da, ali ravnopravno s ostalim kriterijima sociologičnosti. Ovdje samo naznaka važnosti. Kako je svaka djelatnost u funkciji društveno-humanističkih ciljeva, onda se ne može isticati samo jedna skupina ciljeva. To je poticaj da se obnovi zanimanje za vrednovanja tehnike u konceptu modificirane definicije tehnologije. Ona glasi: Svaku ljudsku djelatnost treba vrednovati s motrišta tehničnosti, društvenosti i humanističnosti. A o konceptima XR u narednom tekstu.
 
(Nastavak slijedi)
 

Igor Čatić, profesor emeritus

Razvio cjepivo protiv kolere

 
 
Sir Waldemar Mordechai Wolff Haffkine CIE (ukrajinski: Vladimir Vladimir Mordehai–Vol'f Havkin, ruski: Mordehaj–Vol'f Havkin (Odesa, 15. ožujka 1860. – Lausanne, 26. listopada 1930.), bio je bakteriolog iz Ukrajine. Emigrirao je i radio u Pasteur Institute u Parizu, gdje je razvio cjepivo protiv kolere koje je uspješno isprobao u Indiji. Poznat je kao prvi mikrobiolog koji je razvio i koristio cjepiva protiv kolerei bubonske kuge. Lord Joseph Listern azvao ga je "spasiteljem čovječanstva".
 
Bio je vitez u Diamond-jubilejskim godišnjicama kraljice Viktorije 1897. godine. Židovska kronika toga vremena zabilježila je "ukrajinskog Židova, školovanog u školama europske znanosti, spašava živote Hindusai Mohameda, a krasi ih potomak Williama Osvajača i Alfred Veliki.
https://blog.nli.org.il/wp-content/uploads/2020/03/715-537-Haffkine.jpg
Bio ječetvrto od petero djece Aarona i Rosalie (kći Davida-Aïsic Landsberga) u obitelji židovskog učitelja u Berdansku, Rusko carstvo (sada Ukrajina). Obrazovanje je stekao u Odesi, Berdansku i Sankt Peterburgu. Haffkine je ozlijeđen tijekom obrane židovske kuće tijekom pogroma. Kao rezultat ove akcije uhićen je, ali kasnije pušten zbog intervencije Ilye Mechnikova. Haffkine je nastavio studije od 1879. do 1883. kod biologa Ilye Mechnikova, ali nakon ubojstva cara Aleksandra II., Vlada je sve više probijala ljude koje je smatrala sumnjivim, uključujući inteligenciju. Haffkine je također bio zaposlen u zoološkom muzeju u Odesi od 1882. do 1888. Godine 1888. Haffkinu je bilo dopušteno da emigrira u Švicarskui započeo je svoj rad na Ženevskom sveučilištu. Godine 1889. pridružio se Mechnikovu i Louisu Pasteouru u Parizu na novoosnovanom Pasterovom institutu, gdje je zauzeo jedino dostupno mjesto knjižničara.
 
Haffkine je svoju znanstvenu karijeru započeo kao protozoolog i protistolog, pod nadzorom Ilije Mečnikova na Sveučilištu Imperial Novorossiya u Odesi, a kasnije na Institutu Pasteur u Parizu. Njegova rana istraživanja bila su na protistimakao što su Astasia, Euglenai Paramecium, kao i najranijim istraživanjima o Holospori, bakterijskom parazitu Paramecij. Ranih 1890-ih Haffkine je svoju pozornost preusmjerio na studije iz praktične bakteriologije.
 
Kolera je u 19. stoljeću pustošila Aziju i Europu. Iako je Robert Koch otkrio Vibrio kolere 1883. godine, medicinska znanost u to vrijeme nije ga smatrala jedinim uzrokom bolesti. Ovo su mišljenje podržali eksperimenti nekoliko biologa, osobito Jaume Ferran i Cluau Španjolskoj. Haffkine je svoje istraživanje usmjerio na razvijanje cjepiva protiv kolere i proizveo oslabljeni oblik bakterije. Riskirajući vlastiti život, Haffkine je 18. srpnja 1892. izvršio prvi test na sebi i 30. srpnja izvijestio svoja otkrića Biološkom društvu. Iako je njegovo otkriće izazvalo entuzijastičan nemir u tisku, ni njegovi stariji kolege, uključujući Mečnikov i Pasteur, nisu ga široko prihvatili, niti europska službena medicinska ustanova u Francuskoj, Njemačkoji Rusiji. Haffkine je smatrao Indiju, u kojoj su stotine tisuća umrle od epidemija koje su trajale, kao najbolje mjesto za testiranje cjepiva. Zahvaljujući utjecaju markiza Dufferina i Ave, koji je bio u Parizu kao britanski veleposlanik, bilo mu je dopušteno da demonstrira svoje ideje u Engleskoj. Odselio se u Indiju 1893. i osnovao laboratorij u Byculli 1896. koji se preselio u Parel i kasnije nazvao Haffkine institut. Haffkine je djelovao na kugu i do 1902. do 3,50. godine cijepljeno je pola milijuna, ali 30. listopada 1902. 19 ljudi je umrlo od tetanusa od 107 cijepljenih u Mulkowalu. Kratko je suspendiran, ali je ponovno imenovan ravnateljem Biološkog laboratorija u Kalkuti. Umirovio se 1915. i patio od malarije, morao se vratiti u Francusku.
 
"Za razliku od tetanusa ili difterije, koji su efikasnim cjepivima brzo neutralizirani 1920-ih, imunološki aspekti bubonske kuge pokazali su se mnogo zastrašujuće." U listopadu 1896. godine Mumbaj je pogodila epidemija bubonske kuge, a vlada je zamolila Haffkinea da pomogne. On je započeo s razvojem cjepiva u improviziranoj laboratoriji u hodniku Medicinskog fakulteta Grant. U tri mjeseca upornog rada (jedan od njegovih pomoćnika doživio je živčani slom; dvojica su odustala), obrazac za ljudska ispitivanja bio je spreman i 10. siječnja 1897. Haffkine ga je testirao na sebi. "Haffkinovo cjepivo koristilo je malu količinu bakterija za stvaranje imunološke reakcije." Nakon što su ovi rezultati objavljeni vlastima, dobrovoljci u zatvoru Byculla inokulirani su i preživjeli epidemije, dok je sedam zatvorenika kontrolne skupine umrlo. "Kao i druga rana cjepiva, i Haffkine formulacija imala je gadne nuspojave i nije pružila potpunu zaštitu, iako je rečeno da je smanjila rizik za do 50 posto." Unatoč Haffkineinim uspjesima, neki su dužnosnici i dalje prvenstveno inzistirali na metodama utemeljenim na sanitarizmu: pranje kuća vatrenim crijevom vapnom, stoka pogođenih i sumnjivih osoba u kampove i bolnice i ograničavanje putovanja. Iako je službena Rusija još uvijek nesklona njegovim istraživanjima, Haffkine ruski kolege, liječnici VK Vysokovichi DK Zabolotny, posjetili su ga u Bombaju. Tijekom izbijanja kolere 1898. godine u Ruskom carstvu, cjepivo pod nazivom "limfa Havkina" ("limfa Havkina", Havkinova limfa) spasilo je tisuće života diljem carstva. (t.t.)

Anketa

Tko nadzire DORH?

Subota, 06/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1872 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević