Get Adobe Flash player

Nije pametno piti bezalkoholna gazirana pića tijekom i nakon fizičkog napora u vrijeme ljetnih vrućina

 
 
Bezalkoholna pića, fizički napor – vježbanje ili težak i naporan rad u vrijeme ljetnih vrućina dobar su „recept“ za moguće oboljenje bubrega. Rezultati novog istraživanja pokazali su da bezalkoholna pića koja su zaslađena, gazirana i sadrže kofein mogu tijekom ljetnih mjeseci i visokih temperatura uz fizički napor povećati rizik od oboljenja bubrega. Znanstvena studija provedena je na Sveučilištu Buffalo u New Yorku, SAD (University at Buffalo, New York), a rezultati su objavljeni 2019. u časopisu „American Journal of Physiology-Regulatory, Integrative and Comparative Physiology“ Američkog fiziološkog društva (American Physiological Society). Svrha provedene studije bilo je ispitivanje hipoteze da konzumiranje zaslađenog, kofeiniziranog i gaziranog pića za vrijeme i nakon fizičkog napora (vježbanje, težak rad i dr.) tijekom ljetnih vrućina uzrokuje povišenje razine biomarkera akutnog oštećenja bubrega kod čovjeka.   
https://www.spotlightnepal.com/media/images/exercise-getty-759.width-1024.jpg
Ne želim čitatelje opterećivati opisivanjem i tijekom cijele znanstvene studije. Ipak, potrebno je istaknuti da su znanstvenici proveli istraživanje kod dvanaest zdravih, odraslih osoba u laboratorijskim uvjetima gdje je simuliran / oponašan fizički rad na polju tokom vrućeg ljetnog dana pri temperaturi od 35ºC. Svi koji su dobrovoljno sudjelovali u ovoj studiji, sudjelovali su u dva pokusa – u prvom su pili bezalkoholno zaslađeno piće a u drugom, odvojenom pokusu (u razmaku od sedam dana) pili su vodu. Znanstvenici su otkrili visoke razine kreatinina u krvi i smanjenu brzinu/stopu glomerularne filtracije (bubrega) – oboje su „biomarkeri“ za oštećenje bubrega kod osoba koje su pile bezalkoholno, gazirano i zaslađeno piće. Ove privremene promjene nisu otkrivene u testu kada su pili vodu.
 
Nadalje, kod dobrovoljaca je također uočena povišena razina hormona vazopresina – antidiuretskog hormona/ADH kojeg izlučuje stražnji režanj hipofize; ADH utječe na povišenje krvnog tlaka i svi dobrovoljni sudionici testa bili su umjereno dehidrirani i to tijekom i nakon provedenog pokusa. Stoga znanstvenici upozoravaju: Pijenje bezalkoholnih, gaziranih, kofeiniziranih i zaslađenih pića tijekom i nakon rada ili neke druge fizičke aktivnosti, odnosno bilo kojeg fizičkog napora tijekom ljetne vrućine NE DOPRINOSI REHIDRACIJI organizma, odnosno tijelo ne može nadoknaditi tekućinu izgubljenu znojenjem. Temeljem rezultata ove studije, stručnjaci savjetuju kako nije pametno piti bezalkoholna gazirana pića tijekom i nakon fizičkog napora u vrijeme ljetnih vrućina. To se naročito odnosi na sve one ljude - radnike koji zbog svoje profesije rade na otvorenom i izloženi su vrućini i jakom znojenju. A slijedeća znanstvena studija trebala bi otkriti dugoročne učinke konzumiranja bezalkoholnih pića za vrijeme fizičkog napora tijekom ljetnih vrućina i odnos (povezanost) s rizikom razvoja bubrežne bolesti.
 
U Meksiku je također provedena slična studija, a proveli su je znanstveni istraživači Laboratorija za patofiziologiju bubrega Nacionalnog instituta za kardiologiju (Laboratory of Renal Physiopathology, Instituto Nacional de Cardiologia – Ignacio Chávez, Mexico City) sa suradnicima, a udruženim istraživanjem dokazali su slijedeće: Rehidracija (nadoknada izgubljene tekućine) organizma konzumiranjem gaziranog, kofeinskog bezalkoholnog pića pogoršava i ubrzava DEHIDRACIJU te pogoršava oštećenje bubrega.
Rezultate ovog istraživanja također je objavio „American Journal of Physiology – Regulative, Integrative and Comparative Physiology“ 1. srpnja 2016.
 
Izvor: Christopher L. Chapman et al.: „Soft Drink Consumption During and Following Exercise in the Heat Elevates Biomarkers of Acute Kidney Injury;“ American Journal of Physiology – Regulative, Integrative and Comparative Physiology, 2019.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Usprkos raširenoj primjeni, mnogi prehrambeni aditivi imaju upitnu zdravstvenu sigurnost

 
 
Industrijski obrađena i prerađena hrana predstavlja stvarnu antitezu zdravoj prehrani – i to iz više različitih razloga, osobito zbog sadržaja nereguliranih i često nepoznatih kemijskih tvari u ovoj vrsti hrane. Osim brojnih i različitih konzervansa, emulgatora, prehrambenih boja i okusa ili umjetnih aroma koji se u pravilu navode kao sastojci hrane, postoji mnogo drugih dodataka koji ne moraju biti navedeni jer se smatraju „pomoćnim sredstvom u preradi.“
https://3c1703fe8d.site.internapcdn.net/newman/csz/news/800/2018/wastingfoodm.jpg
Prehrambeni aditivi koriste se u industrijskoj proizvodnji i preradi hrane u svrhu usporavanja kvarenja, sprječavanja užegnutosti masti i ulja, sprječavanja tamnjenja odnosno posmeđivanja ili pak u svrhu obogaćivanja hrane dodavanjem umjetnih vitamina i minerala kojima se zamijenjuju oni prirodni jer su uništeni tijekom prerade hrane. Nadalje, brojne različite kemijske tvari dodaju se u svrhu poboljšanja okusa, teksture i izgleda, jer većina industrijski obrađene i prerađene hrane izgleda neprivlačno, bezbojno i bljutavo poput kartona i bilo bi nejestivo „bez sve ove 'sile' umjetnih dodataka.“  Međutim, usprkos raširenoj primjeni, mnogi prehrambeni aditivi imaju upitnu zdravstvenu sigurnost - ako je uopće i imaju – budući je vrlo malen broj ovih tvari ispravno i propisno ispitano. Jedna grupa ovih tvari dodanih u hrani u SAD-u nije uopće regulirana zakonskim propisima, a to je skupina prehrambenih aditiva, točnije nanočestice aditiva koje imaju sve veću prednost u primjeni tokom prerade hrane (nanočestice su čestice manje od 100 nanometara).
 
U Švicarskoj (Francuski kanton) provedeno je testiranje određenih prehrambenih proizvoda na sadržaj nanočestica. Uzorci ispitane hrane bili su različiti umaci, keksi i žitarice za doručak. Testiranje uzoraka navedenih prehrambenih proizvoda provedeno je u Institutu „Adolphe Merkle“ Sveučilišta u Fribourgu te u Federalnom uredu za sigurnost hrane i veterinarstvo. Provedena pilot studija otkrila je nanočestice u aditivima i bojama, a otkriven je sadržaj slijedećih nanočestica: titanovog dioksida, TiO2 (samo u Europi ima oznaku E 171), silicijevog dioksida, SiO2 (E 551) te talka, E 553b, u 27 posto ispitanih proizvoda. U pet žvakaćih guma otkrivena je prisutnost nanočestica TiO2 (E 171) ili talka (E 553b). Naime, prema novom propisu švicarskog Zakona o hrani usvojenom 1.05.2017., proizvođači obvezno moraju naznačiti sadržaj nanočestica aditiva u prehrambenim proizvodima.
 
Francuski znanstvenici INRA-e proveli su s partnerima ispitivanja o mogućim štetnim učincima oralnog uzimanja (tj. gutanjem) nanočestica titanovog dioksida /aditiva E 171. Otkriveno je da nanočestice TiO2 prolaze stijenku crijeva životinja i dospijevaju u druge organe gdje mogu prouzročiti neželjene odnosno štetne učinke na stanice i organe, osobito u probavnom sustavu. Nanočestice mogu putem krvotoka doći u različita tkiva i organe i tamo se akumulirati. Dokazano se nanočestice povezuju s procesima upale, oštećenjem jetre, bubrega, srca i mozga. Budući je prehrambeni aditiv E 171, titanov dioksid, odobren u EU, francuska Vlada je temeljem rezultata provedenog istraživanja obavijestila Europsku komisiju o svojoj odluci – a to je ZABRANA PRIMJENE nanočestica aditiva E 171/TiO2 u hrani od 2020. godine.
 
Nanočestice su stekle veliku popularnost u prehrambenoj industriji zbog svoje sposobnosti u „poboljšanju“ teksture, izgleda i okusa (arome) prehrambenih proizvoda. Tako se aditiv silicijev dioksid, SiO2 (E 551) na primjer, dodaje brojnim začinima i soli kao tvar protiv slijepljivanja i/ili taloženja. Prehrambeni aditiv titanov dioksid, E 171, je tvar za „izbjeljivanje“ – umjetna bijela boja za 'bijeljenje' velikog broja različitih prehrambenih proizvoda – od čokolade i guma za žvakanje do gotovih pečenih proizvoda, mlijeka u prahu i majoneza. Iako se TiO2 smatra inertnom tvari, zabrinutost zbog nanočestica aditiva E 171 već godinama se povećava.  
 
Znanstvenici Sveučilišta Duke (Duke University – Center for Environmental Implications of NanoTechnology) proveli su studiju o učincima nanočestica titanovog dioksida unesenih gutanjem u organizam štakora te otkrili da ove nanočestice uzrokuju oštećenje jetre i srčanog mišića te se akumuliraju u tkivu jetre, slezene, bubrega i pluća.
Prof. Christine K. Payne (Duke University) zabrinuto upozorava: „Postoji ozbiljna zabrinutost kada malo dijete koje ima malu tjelesnu masu jede mnogo takvih proizvoda ...“ (E 551, nanočestice aditiva silicijevog dioksida nalaze se npr. i u suhoj hrani na osnovi žitarica za dojenčad i malu djecu).
Nadalje, prof. Payne provodi studije koje se prvenstveno odnose na učinke nanočestica unesenih u organizam inhaliranjem tj. udisanjem, te je tako otkrila „mnogo neočekivanih molekularnih i genetskih učinaka“ čak i kod razina koje su do 100 puta manje od onih koje se smatraju sigurnima temeljem konvencionalnih toksikoloških testova. U razgovoru za „The Guardian“ (29.05.2019.) prof. Payne izjavljuje: „Svi laboratoriji koji provode takva istraživanja otkrivaju učinke ispod razine koja se smatra toksičnom, tako možete raditi s ne-toksičnom koncentracijom ali ćete na primjer vidjeti reakciju u obliku oksidativnog stresa koji može uzrokovati upalu.“
 
U studenom 2017. David Julian McClements (University of Massachusetts) objavio je kritičan osvrt/pregled pod nazivom: „Is Nano Safe in Foods?“ u kojem upozorava na prisutnost anorganskih nanočestica aditiva u hrani: srebra, željeznog oksida, titanovog dioksida, slicijevog dioksida, cinkovog oksida i dr. te nanočestica organskog podrijetla – lipida, proteina/ bjelančevina i ugljikohidrata, te između ostalog raspravlja o učincima nanočestica aditiva na probavni sustav čovjeka. McClements također upozorava da nanočestice mogu i neizravno dospjeti u hranu. Naime, nanotehnologija se koristi i u proizvodnji ambalaže za pakiranje hrane i gotovih prehrambenih proizvoda pa nanočestice mogu dospijeti u hranu nakon kontakta hrane s ambalažom. I u tom slučaju one (tj. nanočestice) mogu imati štetne učinke na zdravlje. Tako na primjer nanočestice srebra koje se često koristi kao antimikrobna tvar u prehrambenoj industriji, mogu ubiti dobre i korisne bakterije u crijevu te prouzročiti promjenu crijevnog mikrobioma.
Časopis „NPJ Science of Food“ objavio je 4.12.2018. rezultate istraživanja o učincima nanočestica iz prehrambenih aditiva na korisne i patogene bakterije u crijevu čovjeka jer se nanočestice mnogo koriste u prehrambenoj industriji (u proizvodnji hrane i pića) kao „funkcionalni sastojci.“
 
Rezultati australskog istraživanja objavljeni u svibnju 2019. („Frontiers in Nutrition“) pokazali su da nanočestice aditiva titanovog dioksida (E 171) dodane u vodu za piće djeluju negativno tj. štetno na crijevnu mikrofloru miševa i to na način koji je „okidač“ za razvoj upalne bolesti crijeva i/ili kolorektalnog karcinoma. Istraživanje je između ostalog pokazalo da TiO2 (E 171) značajno utječe na homeostazu crijeva: promjene uzrokuju upalu a time i smanjenje duljine crijevnih kripta (Lieberkühnove kripte) itd. Rezultati istraživanja dokazuju da TiO2 nije inertna tvar jer negativno utječe na homeostazu crijeva što je pak primarni uzrok za razvoj naprijed navedenih oboljenja.
 
Izvanredni profesor Wojciech Chrzanowski, stručnjak nanotoksikologije (University of Sidney's School of Pharmacy and Sydney Nano Institute) izjavio je slijedeće za „Science Daily“: „Sve je više dokaza da kontinuirani kontakt s nanočesticama ima učinak na sastav crijevnih bakterija, a budući su crijevne bakterije čuvari našeg zdravlja, svaka promjena u njihovoj funkciji utječe na opće zdravstveno stanje.“ Nadalje, prof. Chrzanowski izjavio je slijedeće: „Cilj ovog istraživanja je omogućiti raspravu o novim standardima i regulativama u svrhu sigurne primjene nanočestica u Australiji i globalno. ... Dok se nanočestice uobičajeno primjenjuju u medicini, prehrani, tekstilnoj industriji (odjeća!) i drugdje, mogući rizici / štetni učinci nanočestica – osobito dugoročni učinci nisu istraženi i nisu jasni. .... U posljednjem desetljeću konzumiranje nanočestica aditiva TiO2 (E 171) značajno je poraslo i već sada se dovodi u vezu s nekoliko medicinskih stanja; iako je ovaj aditiv odobren za uporabu u prehrambenoj industriji, njegova sigurnost zapravo je slabo poznata“ te je dodao i slijedeće upozorenje: „Povećane stope oboljenja – demencije, autoimune bolesti, karcinomi i metastaze, ekcemi, astma i autizam samo su neka oboljenja na sve dužem popisu bolesti povezanih s unosom nanočestica aditiva TiO2 u organizam.“
 
Štoviše, časopis „Nanotechnology Reviews“ (Vol. 7, Issue 6) objavio je 25.10. 2018. dokument u kojem su stručnjaci analizirali rezultate različitih znanstvenih studija o korištenju i sigurnoj primjeni nanočestica u hrani i njihovoj potencijalnoj toksičnosti te istaknuli: „Nakon godina istraživanja, mi smo došli do zaključka da materijali u području nanoskale (nanoljestvice) pokazuju drastično različita svojstva i neočekivano ponašanje, a ovo neočekivano ponašanje je upravo ono što nas zabrinjava – a to je njihova toksičnost.“ Nadalje, pojedini stručnjaci upozoravaju da istovremeno konzumiranje više različitih aditiva može imati još drastičnije i ozbiljnije zdravstvene učinke nego što mi to mislimo jer njihova stvarna interakcija nije istražena. Također zabrinjava činjenica što u određenim slučajevima količina aditiva nije propisana odn. određena zakonom ili pravilnikom, nego proizvođač sam odlučuje koliko aditiva će dodati nekoj namirnici; pri tome bi se morao ravnati prema „načelu dobre proizvođačke prakse/DPP utemeljene na pravilu quantum satis prema kojem se namirnicama dodaje samo onoliko koliko je potrebno da se postigne željeni učinak.“
 
Prehrambena industrija drastično je već promijenila našu prehranu a te promjene izravno utječu na tjelesnu težinu i cjelokupno zdravlje, upozoravaju stručnjaci. Veliki dio problema proizlazi iz procesa proizvodnje hrane jer prerada hrane uništava vrijedne hranjive tvari, uklanja veći dio izvornog okusa hrane, a za rješavanje ovih nedostataka koristi se dodavanje sintetskih 'hranjivih' tvari, okusa i aroma, boja i drugih aditiva. Mnoge od tih dodanih kemikalija mogu prouzročiti pravu metaboličku katastrofu jer ljudsko tijelo ne zna što bi s njima. Stoga stručnjaci upozoravaju: „Zapamtite: prehrana industrijski obrađenom hranom je uzrok pretilosti i velikom broju kroničnih zdravstvenih problema – prvenstveno bolesti srca, dijabetes i karcinom (rak) koji su povezani s prehranom. A odgovor na ove ozbiljne zdravstvene probleme nije u tabletama nego, prije svega, u onome što jedete svaki dan.“
 
Jedna od najpoznatijih izreka dr. Ann Wigmore (1906.-1994.; osnovala „Hipocrates Health Institute“ u Bostonu, SAD) danas je možda aktualnija nego ikada: „Hrana koju jedete može biti najsigurniji i najsnažniji oblik lijeka ili može biti najsporiji oblik otrova.“
 
Izvor:
1. www.svissinfo.ch „Study finds nanoparticles in over one-quarter of foodstuffs,“ 23.10.2018.;
2. www.reuters.com „France to ban titanium dioxide whitener in food from 2020;“ 17. 4. 2019.;
3. „Common food additive found to affect gut microbiota – titanium dioxide nanoparticles E 171 may impact human health;“ ScienceDaily, 13.05.2019.;
4. „Impact of the Food Additive Titanium Dioxide (E 171) on Gut Microbiota – Host Interaction,“ časopis 'Frontiers in Nutrition,' 14.05.2019.;
5. „Nanosized food additives impact beneficial and pathogenic bacteria in human gut: a simulated gastrointestinal study,“ NPJ Science of Food, 4.12.2018.;
6. David Julian McClements: „Is Nano Safe in Foods?“ – NPJ Science of Food 1, članak br.6, 20.11.2017.;   
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Moguće je višestruko manipuliranje frazom »vrećice koristite štedljivo«

 
 
»Izvana zeleni, iznutra crveni« potaknuti iz stranih krugova, uspjeli su u Hrvatskoj uništiti razvijenu proizvodnju te važne plastike. Danas je PVC »najzeleniji« materijal. Sintagma Stop jednokratnoj plastici (eng. stop single-use plastics) postala je sadržajem jedne od najvećih manipulacija suvremenog svijeta.
http://makeityours.co.uk/wp-content/uploads/2016/03/spray-painted-plant-pots.jpg
Zbog zakonskih odredbi da na štandu treba pisati »vrećice koristite štedljivo« moguće je višestruko manipuliranje tom frazom. Prvo, nejasno je u odredbi koje vrećice treba koristiti štedljivo. Papirnate, pamučne ili plastične? Kada se misli na plastične, rabe se izrazi: najlonske vrećice (nikada nisu bile), PVC vrećice te rijetko ispravno polietilenske ili polipropilenske vrećice. Najbolje je kada se kaže plastične vrećice.
Slika prikazuje primjer manipulacije. Slika je snimljena u mesnici, a snimio ju je stručnjak za plastične proizvode. Na njegovo pitanje odakle sada PVC vrećice, mesar je odgovorio: »Traži Uprava«. A Uprava se dosjetila kako su devedesetih godina »izvana zeleni, iznutra crveni« sotonizirali već tada izvrsni materijal, poli(vinil-klorid), poznat pod složenom kraticom, ili akronimom, PVC. Potaknuti iz stranih krugova, uspjeli su u Hrvatskoj uništiti razvijenu proizvodnju te važne plastike. Danas je PVC »najzeleniji« materijal.
 
Prema podacima direktora Radne skupine PVC i OKOLIŠ e. V., pridruženog člana tvrtke VinylPlus® Thomasa Hülsmanna od 5. srpnja 2019., građevinski sektor je najveći potrošač energije u Njemačkoj i čini 30 posto emisija CO2. Žele li se postići planirano smanjenje emisija, njemački odgovor glasi: PVC u građevinarstvu. Od visokoučinkovitih plastičnih prozora s recikliranom jezgrom i lakih i higijenskih vinilnih podova do robusnih krovnih i hidroizolacijskih membrana.
 
Posebno treba naglasiti uporabu PVC-a za izradu iznimno robusnih i ekonomičnih cijevnih sustava. Sve većeg problema, od povećanja broja stanovnika na zemlji, tri puta od 1950. Do najnovije zabrane uporabe plastičnog posuđa i pribora.
Nažalost, nema nikoga iz službenih redova koji reagiraju na takve manipulacije.
 

Prof. emeritus Igor Čatić, Zg-magazin

Anketa

Je li prijevara globalni prosvjed za zaštitu klime?

Subota, 21/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 814 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević