Get Adobe Flash player

Javlja se u mitologiji različitih naroda, ali i uz život kućanica na selu ili tekstilnih radnika u gradovima

 
 
U grčkoj mitologiji vješta je tkalja bila božica Atena. Arahna je bila žena smrtnica koja ju je odlučila izazvati na dvoboj u tkanju te ju je čak uspjela pobijediti. Budući da se Arahna zbog pobjede u tkanju uzoholila, Atena ju je u bijesu odlučila pretvoriti u pauka. Jedna od fobija danas se zove arahnofobija. To je strah od pauka.
Dok je na zapadu pauk najčešće simbol klopke, kod nekih plemena i naroda ima demijuršku (stvarateljsku) ulogu. Tako je kod zapadnoafričkoga plemena Anansa pauk pripremio tvari za prve ljude stvorivši sunce, kišu, mjesec i zvijezde. U indijskim Upanišadama pauk dostiže svoju slobodu penjući se po tankoj niti. Paukova nit je oslonac duhovnog ostvarenja.
https://puntomarinero.com/images/slavic-symbol-kolovorot-description-and_3.jpg
U grčkoj mitologiji postojale su tri suđenice ili božice sudbine. Zvale su se moire. Prva je Klota koja plete nit života. Druga je Laheza koja dodjeljuje sudbinu. Treća je Atropa koja prekida nit života.
U starom Rimu božice sudbine zvale su se parkama. Prva je bila Parka, druga Dekuma i treća Nona.
Priča o moirama ili suđenicama može se povezati s drugim dijelom Vojnovićeve Dubrovačke trilogije (Suton) gdje Made, Ore i Pavle, kćeri Mare Beneše, zapravo simboliziraju suđenice.
Tkanje je povezano s pojmom ludizam. Eponim ludizam nastaje prema engleskom radniku Nedu Luddu koji je početkom 19. stoljeća zbog potplaćenosti razbio tkalački stan i poveo radnike u pobunu. Ludizam je također pojam vezan uz pjesništvo Ivana Slamniga (1930.-2001.).
Tkanje je povezano s nekim antroponimima. Tako je Adolfo Veber Tkalčević bio na čelu zagrebačke filološke škole u 19. stoljeću te je bio uključen u Gajev i Draškovićev ilirski pokret.
 
Tu je i panslavist Imbro Ignjatijević Tkalac (1824.-1912.), koji je zbog panslavističkih uvjerenja bio protjeran iz Austro-Ugarske Monarhije. U to vrijeme u ilirskom su pokretu postojali panslavisti, ali i jugoslavisti poput biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Dragutina Kušlana, Đure Šurmina i dr.
Svima je poznata Tkalčićeva ulica u Zagrebu koja nosi ime po svećeniku i kaptolskom bilježniku Ivanu Tkalčiću (1840.-1905.). O nezadovoljnim šleskim tkalcima piše Heinrich Heine, njemački romantičarski književnik.
A kad pričamo o tkanju u književnosti, meni je nekako najdraža Tadijanovićeva pjesma o majci, seoskoj ženi i kućanici koja dugo u noć, u zimsku bijelu i gluhu noć… bijelo platno tka…
U hotelu Ned Ludd u engleskom Nottinghamu logo hotela je kolovrat. Kolovrat se nalazi i u slavenskoj mitologijo. Kolo označava sunce, a vratilo je simbol neprestane vrtnje - rađanja i umiranja.
 

Josip Jelčić

Koronavirus: Industrijski uzgoj životinja uzrokovao je većinu novih infektivnih bolesti i prijeti novim pandemijama, upozoravaju stručnjaci

 
 
Pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 uzrokuje sve češća pitanja o našem globalnom ili točnije, globaliziranom prehrambenom sustavu i opasnostima za javno zdravlje koje proizlaze iz takvog sustava. Intenzivan industrijski uzgoj domaćih životinja na golemim farmama uzrokovao je većinu novih infektivnih (zaraznih) bolesti kod ljudi u posljednjem desetljeću – i predstavlja prijetnju za pojavu novih pandemija, upozoravaju stručnjaci.
Stručnjaci iz Ujedinjenih naroda i Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) ističu životinje ili hranu animalnog/životinjskog podrijetla kao glavni izvor pojave i širenja novih bolesti kao što je COVID-19, bolest koja je usmrtila više od 270.000 ljudi diljem svijeta (najnoviji podatak od 8. 6. 2020.: više od 411 tisuća umrlih). Jedno odvojeno izvješće stručnjaka također upozorava da će zamjena otvorenih „vlažnih“ tržnica na kojima se životinje kolju s intenzivnim, industrijskim načinom uzgoja životinja za meso prouzročiti u Aziji vrlo opasna stanja za nastanak i širenje novih visoko virulentnih sojeva virusa.
https://www.greenqueen.com.hk/wp-content/uploads/2020/03/factory-farming-dreamstime.jpeg
Valentina Rizzi, stručnjakinja za bolesti u EFSA-i izjavila je: „Bolesti koje se izravno ili neizravno prenose sa životinja (uključujući i stoku) na ljude zovu se zoonoze. Veliki udio svih infektivnih bolesti kod ljudi potječe od životinja, i još najvažnije da glavnina novih infektivnih bolesti kod ljudi u posljednjih deset godina zaista potječe od životinja ili od hrane životinjskog podrijetla.“
 
Inger Andersen, izvršna direktorica UN-ovog Programa za okoliš (UNEP) izjavljuje za „One Earth“ slijedeće: „Virus obično potječe iz divlje prirode a prenose ga najčešće divlje ptice, šišmiši i dr. na stoku – pripitomljene životinje. Mi se s ovime sve češće susrećemo kod svinja i peradi iako to možete vidjeti bilo gdje. Naravno, ne možemo zanijekati da ove zoonoze često imaju taj usmjereni put – to znademo iz znanosti.“
UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) objavila je još u lipnju 2007. znanstveno izvješće: „Industrijski uzgoj stoke i globalni zdravstveni rizici“ („Industrial Livestock Production and Global Health Risks“) čiji autori su znanstvenici „John Hopkins Bloomberg School of Public Health.“
U navedenom izvješću upozorava se na pojavu novih virusnih bolesti koje su zoonoze: NIPAH virus (NiV) je zoonotski virus iz porodice Paramyxoviridae, rod Henipavirus,  prenosi se s životinja na ljude, može se prenositi i kontaminiranom hranom ili izravno s čovjeka na čovjeka. Nipah virus prvi puta se pojavio u Maleziji i Singapuru 1998./1999. godine; virus kod životinja, osobito kod svinja, uzrokuje teško oboljenje sa znatnim ekonomskim gubitcima za farmere. Kod ljudi Nipah virus uzrokuje široku lepezu bolesti – od asimptomatske infekcije do akutnog respiratornog oboljenja i kobnog encefalitisa. Nipah virus smatra se jednim od najsmrtonosnijih patogena na svijetu!
Zatim na listi nalazimo slijedeće bolesti: epidemije visoko patogene influence ptica – virus H5N1, te SARS u 2002.
S porastom populacije ljudi raste i populacija životinja, javljaju se promjene u uzgoju domaćih životinja, trgovini divljim životinjama, znatne promjene u mobilnosti ljudske populacije itd. – sve to doprinosi i širenju infektivnih bolesti kako među ljudima tako i među životinjama, dakako s mogučnošću prijenosa uzročnika bolesti s životinja na ljude.
Nadalje, UNEP je 2016. upozorio na nove bolesti koje se prenose s životinja na čovjeka, što je posljedica porasta broja životinja u uzgoju za meso i mlijeko.
 
Andersen stoga ističe „kako raste potražnja za 'proteinima životinjskog podrijetla' tako raste i tržište, tj. uzgoj i proizvodnja.“
Objavljeno je i novo izvješće: „Je li slijedeća pandemija na našem tanjuru?“ („Is the next Pandemic on our Plate?“) u kojem se također upozorava na goleme industrijske farme s tisućama ili desetcima tisuća životinja koje imaju jednu od ključnih uloga u pojavi i širenju patogenih mikroorganizama. Autor ovog dokumenta je Peter Stevenson, glavni savjetnik za politiku u „Compassion in World Farming,“ koji smatra da se način uzgoja domaćih životinja mora hitno i bitno promijeniti te da sustavi moraju osigurati ZDRAVLJE i DOBROBIT životinja kako bi se smanjio stres i izloženost bolestima. Takvi sustavi ujedno bi smanjili degradaciju tla, onečišćenje voda, gubitak biološke raznolikosti i krčenje šuma, tvrdi Stevenson.
Prema ovom izvješću, hrana se mora smatrati javnim dobrom a ne robom za trgovanje, te sugerira ekonomske politike koje bi omogućile održivu poljoprivredu i „hranjiv, pravičan“ prehrambeni sustav.
 
Od početka izbijanja epidemije/pandemije koronavirusa SARS-CoV-2 u „mainstream“ medijima vode se rasprave o podrijetlu novog koronavirusa: dok jedni tvrde da je virus 'skočio' s životinje na čovjeka, drugi dokazuju suprotno – da je virus stvoren u jednom od znanstveno-istraživačkih laboratorija.
U većini slučajeva vode se rasprave o ilegalnoj trgovini divljim životinjama koja predstavlja opasnost za zdravlje ljudi, dok malo tko progovara o stvarnim žarištima mogućih epidemija/pandemija, a to su goleme farme za intenzivan, industrijski uzgoj životinja gdje se tisuće pa i stotine tisuća životinja drže u nehumanim uvjetima i dnevno se „hrane“ antibioticima u svrhu što bržeg rasta i sprječavanja pojave bolesti.
A takva mjesta izvrsna su „podloga“ za nastanak tzv. supermikroba otpornih na antibiotike ali i na neke druge lijekove. Kada tome dodamo vrlo loše sanitarije i odvodnu mrežu i neučinkovitu obradu i zbrinjavanje otpada, tada dobivamo još savršeniju podlogu za patogene mikroorganizme koji često uzrokuju kontaminaciju prehrambenog lanca: posljednja dva desetljeća to se prvenstveno odnosi na pojavu i širenje svinjske (H1N1) i ptičje gripe. 
Potrebno je istaknuti i još jednom ponoviti da je korištenje antibiotika na velikim farmama zaprepašćujuće: prema izvješću američke Uprave za hranu i lijekove (FDA) čak 80 posto od ukupne proizvodnje antibiotika prodaje se i koristi na industrijskim farmama.
Jedna studija iz 2019. otkrila je utrostručenje pojave rezistencije / otpornosti na antibiotike kod bakterijskih bolesti u uzgoju životinja i to u razdoblju od 2000. do 2018.
 
Skeptici će sada postaviti pitanje: kakva je povezanost naprijed navedenog s oboljenjima uzrokovanih koronavirusima?
Lyle Fearnley i Christos Lynteris, antropolozi na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj i Sveučilištu za tehnologiju i dizajn u Singapuru, nedavno su otkrili kako su u Kini mali farmeri   
od početka 1990-ih godina polagano ali sustavno i sigurno 'izgurani' iz proizvodnje i tržišta u svrhu dobivanja prostora za goleme farme i industrijski način uzgoja stoke. Naime, početkom 1990-ih započeo je ubrzani gospodarski rast i razvoj Kine.
S vremenom, mali farmeri u Kini 'protjerani' su u nekultivirana područja koja graniče s divljinom i gdje postoji mogućnost infekcije koronavirusima zbog učestalih kontakata ljudi s divljim životinjama koje su nositelji (rezervoari) virusa. S druge pak strane, trenutni intenzivni industrijski uzgoj stoke dodatno pogoršava problem jer patogeni mirkoorganizmi na ovaj način postaju još virulentniji. Jedan od najboljih dokaza za to je bolest poznata pod nazivom 'reproduktivni i respiratorni sindrom svinja' čiji uzročnik je virus iz roda Arterivirus.  
Ova virusna bolest raširena je u intenzivnom uzgoju svinja kod svih dobnih skupina i uzgajivačima nanosi goleme štete. Glavni simptomi bolesti su reproduktivna nesposobnost, upala pluća i povećana sklonost na sekundarne bakterijske infekcije.
Bolest se prvi puta pojavila u SAD-u 1987., a 1991. potvrđena je u Nizozemskoj. Virus je danas proširen diljem svijeta u populacijama svinja. A novi soj uzročnika koji je otkriven u Kini i to nedavno, mnogo je virulentniji od onog otkrivenog u SAD-u.
Jednako tako možemo reći i za gripu – bolest koja ima najveći potencijal postati pandemijskom: u posljednjih 500 godina čak 15 pandemija odnosilo se na – gripu.
 
Marius Gilbert, stručnjak za prostornu epidemiologiju izjavio je za „The Guardian“ kako postoji jasan „dokaz povezanosti pojave visoko patogenih virusa ptičje gripe s intenzivnim industrijskim uzgojem peradi“ u današnjem globaliziranom prehrambenom sustavu.
Ova trenutna pandemija bolesti COVID-19 uzrokovala je golemu krizu u svim područjima naših života, ugrozila zdravlje milijuna ljudi i prouzročila smrt 300.000 ljudi, ugroženo je sveukupno gospodarstvo, poljoprivreda i turizam na globalnoj razini, milijuni ljudi bili su prisiljeni ostati u svojim domovima, tj. u karanteni ili samoizolaciji, a više od pola milijarde djece ne može redovno pohađati nastavu u školama. Svijetu ne treba još jedna pandemija – moramo se odmah suočiti s istinom o ovoj pandemiji jednako kao i s nastalom krizom golemih razmjera što u ovom trenutku još ne osjećamo.
Što prije naučimo lekciju iz ove pandemije i krize, to ćemo prije zahtijevati PROMJENE u načinu proizvodnje hrane – naš prehrambeni sustav mora postati sigurniji i zdraviji za dobrobit svih.
 

Izvor:

 
1. Jane Dalton: „Coronavirus: Industrial animal farming has caused most new infectious diseases and risks more pandemics, experts warn;“ Independent, 8.05.2020.; www.independent.co.uk
2. Sally Ho: „Preventing Another Pandemic: The Link Between Coronavirus And Industrial Livestock Farming;“ Green Queen Media, 1.04.2020.; www.greenqueen.com.hk
3. Laura Spinney: „Is factory farming to blame for coronavirus?“ The Guardian, 28.03.2020.; www.theguardian.com
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Potreban je neovisni tehnologijski projekt o novom pristupu zadovoljavanja potreba čovječanstva

 
 
Dosadašnji dijelovi ovog skupno, vrlo opsežnog teksta, nastali su na temelju predavanja „Antropološki uzroci klimatskih promjena“, održanog 12. ožujka 2020. u Znanstvenom kafiću Studentskog centra u Zagrebu. Zbog mogućnosti pisanja na portalu morale su se praviti zaokružene cjeline. Uvodno su zabilježeni neki mogući antropološki uzroci klimatskih promjena. Središnji dio bio je posvećen kriterijima vrednovanja tehnike, temeljen na Preporuci VDI 3780. Ta je preporuka znatno proširena znanjima i spoznajama iz psiholoških kriterija utjecaja na konačni rezultat razvoja novog proizvoda. Vrlo su važna zapažanja stečena tijekom druženja autora s filozofima, posebno onima koji se bave integrativnom etikom u okviru Znanstveno-istraživačkog centra za integrativnu bioetiku. Upozoreno je na izrazito negativne akcije ekologista koji, posebno u nekim dijelovima svijeta postavljaju nerealne zahtjeve. Konačno se došlo do zaključka da je ponajveći problem suvremenog svijeta težnja za trajnim rastom koji među ostalim rezultira ogromnim količinama otpada. Koji postaje stvarno visoko rangirani svjetski problem.
 
Međutim treba postati svjestan činjenice. Broj stanovnika planete zemlje od 1951. do sadašnjosti, dakle u svega 70 godina porastao je za tri puta, od 2,6 na 7,8 milijardi. A svako ljudsko biće teorijski ima pravo na svoj životni prostor. Trajno raste i broj životinja. Sve to nameće potrebu proizvodnje hrane. No i porast broja transportnih sredstava, održavatelja zdravlja itd.
 
Utjecaji na klimu
 
Promjena klimatskih prilika koja se predočuje porastom temperature nedvojbeno je zbroj prirodnih pojava i utjecaja živoga: sve veće proizvodnje hrane biljnoga i životinjskog podrijetla te neživoga, svega materijalnog, što je stvorilo ljudsko biće. No i ono pridonosi tim promjenama, zadovoljavajući ne samo svoje osnovne potrebe. To proširenje potreba je posljedica sve agresivnijeg marketinga. Pritom ne postoji ne samo konsenzus nego ni izjednačen pogled, npr. na rješavanje problema otpada. Određeni krugovi tvrde da nema antropogenih uzroka. Neki promiču kružno gospodarstvo, koje pretpostavlja za sada praktički mehaničku oporabu, recikliranje. Predvidivo oko 20 % do 2030. Kemijska oporaba ili kemijsko recikliranje je tek u povojima i čini se da ne obećava previše. Usprkos dokazano uspješnoj energijskoj oporabi, spaljivanju, koja ne traži odlagališta, ekologisti se tome snažno protive. Ili barem u nekim zemljama, poput Hrvatske.
 
Promiče se ideja o obnovljivim izvorima energije. Koji ne postoje. Radi se o promjenljivim prirodnim izvorima energije sunca, vjetra, morskih valova itd. Prema novijim podacima, postojeći obnovljivi izvori su pokazali su i brojne nedostatke (VDI-N, 27. ožujka 2020). Poslije 20 godina ubrzanog razvoja tih izvora energije, na temelju Zakona o obnovljivim izvorima energije, koji su zakonski bili izdašno dotirani, sada toga više nema. No u Hrvatskoj će se vjetroelektrane skupo financirati narednih četvrt stoljeća. Valja pridodati, iza uvođenja obnovljivih izvora energije diljem svijeta postoji niz kontroverzi. Koje je izvrsno opisao Borislav Ristić u svom „Pogledu kroz dvogled“ (Večernji list, 6. lipnja 2020.)
Zato je i dalje potreban skup izvora energije koji uključuje nuklearnu energiju, pa i onu, iz još danas pretežnih fosilnih izvora. Fosilnih goriva: nafte, prirodnog plina i ugljena itd. Ozbiljan problem po isteku njihove uporabe, bit će problem oporabe solarnih ćelija (anorganski polimeri) i rotora vjetroturbina (ojačana poliesterska plastika, organski polimer).
Jedan od stvarno nedopustivih primjera neadekvatnog rješenja pitanja otpada je diskriminacija materijala. Kao primjer navodi se diskriminacija cjelokupne plastike, zbog desetak plastičnih proizvoda. S plastičnim vrećicama ili slamkama kao simbolima takve neopravdane hajke. Izbjegava se propisivanje da se mora za svaki proizvod izraditi cjeloživotnu bilancu proizvoda, od „kolijevka pa do groba“. S tim problemom je povezana jedna kontroverza. Određeno je da svaka organizacijska jedinica u zemlji donosi svoja pravila. Umjesto da se donose zakoni na državnim razinama uz dopuštenje dokazivo potrebnih odstupanja.
 
Nitko ne spominje betonske konstrukcije. U svijetu se proizvodi godišnje čelika nešto manje od dvije milijarde tona. Plastike po obujamnom ekvivalentu oko tri milijarde. A samo veziva za betonsku smjesu, cementa (anorganski polimer) oko četiri milijarde. Što znači oko deset do dvanaest milijardi tona betonskih konstrukcija. Bilo bi zanimljivo saznati koliko su stajali pojedine zemlje popravci betonskih konstrukcija zbog korozije čeličnih ojačala. Što je s oporabom tih konstrukcija. I je li moguća zamjena čeličnih ojačala. 
Ova tekst nije rezultat produbljenih istraživanja, nego zapažanja autora koji se uključio u svijet rada tamo daleke 1951, kao alatničarski naučnik (tada se zvalo učenik u privredi). Godinu 1950. može se smatrati prijelomnicom u razvoju života na planetu zemlji koji je nepromjenjive veličine.
Zato bi ovaj tekst mogao poslužiti kao osnova jednog tehnologijskog projekta koji uzima u obzir tehničke, društvene i humanističke kriterije vrednovanja proizvoda. Svjestan da o tome konačnu odluku donosi politika.
 
Stvarni antropogeni uzroci promjene klime
 
Svjesno se izbjegava bilo kakva sistematizacija signifikantnih uzroka. No treba ponovno naglasiti da postoje samo dvije vrste sustava. To su kiber-energijski sustavi i kiber-fizički sustavi. Suštinski su to informacijsko-energijski i informacijsko-energijsko materijalni sustavi. Autor si dopušta da svaki puta pri opisu korištenih materijala naglasi o kojim se tvarima ili materijalima radi. Posebno u slučajevima tako  proganjane plastike, koja se pretežno ubraja u  organske polimere.
 
Trajnost proizvoda
 
Čovječanstvo morat će se naučiti ponovno na dulju uporabu i popravak proizvoda. To se prvenstveno odnosi na bijelu tehniku, sprave i spravice (gadget) za digitalnu transformaciju. No, i modu odjeće i obuće. Pritom treba naglasiti da produljenje uporabe proizvoda pretpostavlja i postojanje vještih popravljača. Koji su kao zvanje i zanimanje sve podcjenjeniji. Valja navesti neke primjere.
Kada je autor nedavno kupovao novu suđericu, konstatirao je da mu postojeća trajala 18 godina. Garancija je tada bila tri godine. Nova ima garanciju od pet godina. No, voditelj prodaje perilica rublja i suđerica, kod koje kupuje te proizvode, još od 1965, rekao je jasno. Ova, koju ste kupili ne će tako dugo trajati. Sve dulji garantni rokovi, sve kraći vijek trajanja proizvoda. A oporabiti te strojeve nije jednostavni zadatak. Posebno u zemlji koja više nema ni jedne talionice materijala na osnovi elementa željeza. Preciznije za oporabu gvozdenih proizvoda. Moda je poseban problem. Svakih pola godine, nova odjeća, sve jeftinija i kratkotrajnija. Postoji dovoljno analiza koje upozoravaju na vrlo ozbiljne ekološke probleme u proizvodnji, npr. pamuka. Već sada je među tekstilnim vlaknima njih više od 65 % od organskih polimera: plastike i gume. I konačno primjer s obućom. Izrađuju se gumene šuplje pete, pokrivnog sloja od kojih dva milimetra. Ako i nađete postolara, tražit će za popravak peta, nerazmjerno visoku cijenu.
 
Poseban je problem vezan uz najnoviji naziv, digitalna transformacija. Sva ta računala, tableti, ekrani, mobilni telefoni i dodatne spravice kratkotrajni su proizvodi. Sve je to načinjeno s velikim udjelom plastike, ali i korištenjem rijetkih zemalja. Čemu pretežno sve to služi? Društvenim mrežama i igranju (gaming). Proizvodnja igara je jedna od najbrže rastućih industrija. To se odražava i na obrazovanje i u Hrvatskoj već postoje obrazovni programi potrebni toj industriji. Pritom je nejasno koliko sve to troši energije, sa stalnim visokim prirastom potrošnje. Jedna procjena navodi da će IKT (informacijsko-komunikacijski) sektor do 2030. trošiti između 10 i 20 % potrošnje električne energije (https://www.enerdata.net/, 2018).
Što je s elektroničkim otpadom. Norveška kao najintenzivnija, stvara godišnje po stanovniku 28,5 kg elektroničkog otpada. Najmanje stvara po broju stanovnika sedma zemlja na svijetu. Nigerija, samo 0,4 kg (VDI-N, 27. ožujka 2020). Kada se to pomnoži s brojem stanovnika, Norveška 5,3 a Nigerija 196 milijuna, da prva stvara oko 150, a druga samo 78 tisuća tona godišnje. A Nigeriji živi više od 70 puta stanovnika od onih u Norveškoj.
 
Energija
 
Pisati o potrebnoj energiji za suvremeno društvo u svijetu, traži tekst usporediv s ovim serijalom. Zato samo neke naznake. Da se zadovolje potrebe digitalnog društva, treba sve više energije. Zapravo je stanje slijedeće. Još uvijek su temelj klasični izvorni na osnovi svih vrsta fosilnih goriva i nuklearne energije. Obnovljivi izvori su pretežno još uvijek pretežno dopuna. Pri čemu su one od energije sunca i vjetra opterećene i brojnim nedostatcima (VDI-N, 27. ožujka 2020.)
Postupno se uvodi novi naziv POWER-to-X (P2X). To je njemački koncept pretvaranja električne energije (primarna energija) dobivene iz obnovljivih izvora u vodik, metanol, gorivo, kemikalije, toplinu  itd. Taj koncept je u ranoj fazi razvoja (razni izvori na internetu, 8. lipnja 2020).  
 
Vozila
 
Nedvojbeno je, vozila: automobili, brodovi i zrakoplovi svojom proizvodnjom i uporabom bitno utječu na klimatske promjene. Samo neki naglasci. Sva vozila na kotače s gumenim pneumaticima, po broju mikročestica u moru, na drugom su mjestu, iza pranja odjeće. Kopnena prometala proizvode ispušne plinove. Istodobno broj velegradova trajno raste. Već je napomenuto da će se morati donijeti politička odluka o uporabi elektro-vozila u gradovima. Usprkos činjenici da po ukupnoj cjeloživotnoj bilanci nisu najbolji. Primjer, automobilske baterije. Jednom istrošena baterija je uvijek otpad. Milijun baterija od e-automobila rezultira s 500 tisuća tona otpada (VDI-N, 28. veljače 2020).
Poseban su problem sve veća vozila. Što rade SUV-ovi u središtima gradova? Osim dokazivanja imovinskog stanja vlasnika. Čemu služe vozila snage više stotina kW i brzinama znatno iznad dopuštenih. Neka se uvede da su to umjetnička djela za čuvanje, a ne za bjesomučnu vožnju. Želeći biti predvodnikom, „Volvo“ je nedavno donio odluku za sva svoja vozila i ograničio je brzinu na 180 km/h (https://newatlas.com/automotive/volvo-limits-speed-112-mph/). Bit će potrebno ograničiti plohu koje vozilo u gradu pri parkiranju smije zauzeti. Primjerice, pogledajte parkirališta od poslijepodnevnih sati i tijekom noći.
 
No istodobno je „Covestro“ predstavio kako zamišlja automobil budućnosti. Kao mobilni, višenamjenski životni i radni prostor. Tko je „Covestro“? »Stvaramo materijale na koje se svijet svakodnevno oslanja. Naši konstrukcijski polimeri upotrebljavaju se u gotovo svim područjima modernog života i u širokom rasponu industrije: automobilskoj industriji, građevinarstvu, zdravstvu, kozmetici, energetici, elektronici, sportu i slobodnom vremenu.«
Foto Covestro, (objavljeno 4. lipnja 2020.)
 
Zaključak, pred automobilskom industrijom su ponajveći izazovi suvremenog društva. S jedne strane što veća i snažnija  vozila s minimalnim emisijama ispušnih plinova. Koje je moguće uključiti u kružno gospodarstvo. S druge strane odakle parkirna mjesta. Jedno je od rješenja sigurno smanjivanje vlastitih osobnih vozila na račun iznajmljivanja.
Još jedan podatak privlači pozornost. EU kažnjava automobile, a nagrađuje brodove. Premda najviše zagađuju. U devet od deset analiziranih zemalja brodovi ispustili više CO2 od automobila. A dobili su dotacije od 24 milijarde eura (VL, 13. prosinca 2019).
 
Ambalaža
 
Primjer, dnevna potrošnja pića u Njemačkoj je dvije litre po osobi, što iznosi oko 58 milijardi litara godišnje (VDI-N, 9. ožujka 2020). Uzme li se za svijet prosječno litra pića na dan, to je godišnje 2,85 bilijuna litara. Gdje to puniti? U staklo ili plastiku? Izvorna, 1,5 L staklena boca „Coca-Cole (nije reklama) bila je mase 1700 g, plastenka kojih 50 ili 60 g. Danas su plastenke sadržaja 1,5 L mase 40 g,  iste staklenke su barem deset puta teže.
Suvremeni život ne poznaje mljekare koji donosi u kuću mlijeko. Postoje istina roboti za tu namjenu, mljekomati. No i za njih su potrebne plastenke. Koje se višekratno koriste. A to znači njihovo pranje.
Suvremeni život prepustio je veliki dio opskrbe hranom i drugim potrepštima trgovačkim lancima. To zahtijeva velike količine raznih pakovanja (ambalaže). Tu postoji nedopustiva raznolikost političkih rješenja. A dovoljna je jedna rečenica. »Povećana upotreba fleksibilne ambalaže za svježe i prerađeno meso i morsku hranu u Kini, zapravo svuda mogla bi donijeti znatno smanjenje rizika od budućih epidemija virusa« (Plastic News, 10. ožujka 2020). Zamijećen je trend pojave rasute hrane u trgovinama ekološke hrane i super marketima. No s njom dolazi i insekt, prehrambeni moljac (Bioplastics News, 9. ožujka 2020).
 
Filtri opušaka
 
EU direktivom o jednokratnim plastičnim proizvoda bila je predviđena zabrana celuloznih filtara (organska plastika) za cigarete. No kapital, uz ne prevelik otpor predlagača uspio je to spriječiti. Zato, primjerice na plažama u Crnoj Gori nema ostalih jednokratnih plastičnih proizvoda, osim opušaka. Tako je to nedavno u jednoj emisiji IV. programa HRT-a svjedočio istaknuti ekolog Viktor Simončič.
Navest će se podatke što je pronađeno tijekom čišćenja koje je proveo „International Coastal Cleanup 2014“. Svi podaci su u postotku. Opušci 14,8, omoti za hranu (bomboni, čiss, itd.) 9, plastične boce 6,5, ··· staklenke 2,6, limenke  te plastične čaše i tanjuri 2,5 (M. Rujnić, Polimeri 1-2/2015). Treba pridodati da je pri čišćenju sakupljeno ukupno 15,2 milijuna odbačenih proizvoda
 
Zaključak
 
Podaci i stavovi navedeni u objavljenih 13 nastavaka potiču na više zaključaka. Potreban je neovisni tehnologijski projekt o novom pristupu zadovoljavanja potreba čovječanstva, koje će uskoro dostići brojku od 8 milijardi ljudskih bića. Pritom treba shvatiti da ljudska bića trebaju proizvode materijalne i duhovne kulture. Da u načelu svako ljudsko biće ima pravo na jednako sudjelovanje u zadovoljavanju njegovih potreba. Istodobno da je čovječanstvu na raspolaganju planet Zemlja koji je konačnih dimenzija. Mnogo toga se promijenilo u razdoblju od svega 70 godina. Broj stanovnika je porastao tri puta, pojavila se prva revolucionarna promjena u proizvodnji, razvoj 3D-tiskanja. Posebno je snažan razvoj u sve proširenijoj dostupnosti informacija. Koje postaju sve moćniji alat u ujednačavanju onoga što većina stanovništva prihvaća kao svoju orijentaciju. Potrebno je sve više energije i materijala što rezultira sve većom količinom otpada.
 
Trenutno je u uporabi pomodni iskaz. „Poslije Korone ništa više ne će biti isto“. Točno, svijet se mora mudro odlučiti što su stvarne, a što nametnute potrebe. Zadovoljavanje potreba znači i određivanje količine otpada. Koji je veliki problem suvremenog svijeta. No želi li ga se rješavati na najbolji mogući način ili se izmišljavaju pomodna rješenja. Jedna od mjera je svakako čvrsti stav da je prirodno samo ono što je rezultat prirodne tehnike, bez intervencije čovjeka. Sve ostalo nužno potrebno rezultat je umjetne, čovjekove tehnike. Bez uzgoja nema potrebne hrane, ali to nije prirodno kako nas se uvjerava. Pritom treba naglasiti novu pojavu, djeca uče roditelje kako gospodariti otpadom. Vrlo opasna manipulacija s djecom. Želi li se smanjiti antropogeni utjecaji na klimatske promjene potrebne su ujednačene promjene, a ne pomodni planovi. 
 
(Svršetak)
 

Igor Čatić, profesor emeritus

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Petak, 07/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1258 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević