Get Adobe Flash player

Opasni herbicid najuže vezan s GM hranom

 
 
Ovoj ozloglašenoj kemikaliji, unatoč prosvjedima, u lipnju bi se mogla produljiti uporaba u EU na dodatnih 15 godina. Monsantu su 62 milijarde dolara, koliko za njega ovih dana nudi njemačka farmaceutska kompanija Bayer, premalo. No vjerojatno je samo pitanje dana ili nekoliko dodatnih desetaka milijunčića kako bi se tom američkom poljoprivredno-biotehnološkom divu konačno jače odškrinula vrata EU i kad je riječ o GMO-u, strepe građani koji su ovih dana diljem Starog kontinenta i šire opetovano prosvjedovali protiv Monsanta i njegovih genetski modificiranih “darova”. Brojne europske zemlje, pa i Hrvatska, odavno su se, naime, deklarirale kao “GMO free”, a tamo gdje ga je bilo ili ga ima, prate ga brojne kontroverzije i sudske tužbe.
http://naturalsociety.com/wp-content/uploads/pesticides_field_guys_735_350-735x350.jpg
U Europi je još jedino legalno “utočište” GMO-a (genetički modificiranih organizama) ostala dolina Ebra u Španjolskoj. No zna li se kako Europska komisija mjesecima odgađa odluku hoće li i koliko produljiti “ostanak” Monsantova otrova glifosata na europskom tlu, koji se kao aktivna tvar herbicida usko povezuje s GM usjevima – ali ga Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) suprotno preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ne vidi mogućim uzrokom niza negativnih učinaka na ljudsko zdravlje, degeneracije jetara i bubrega, raka, endokrinih i genetskih poremećaja – dovoljno je razloga za sumnju da je za ovaj Bayerov posao stoljeća sve unaprijed izlobirano, išao on u smjeru vrlo profitabilnog glifosata, non GMO-a, GMO-a ili svega zajedno. Kao voda i zrak.
 
Znanost, istina, o GMO-u još uvijek nije dala završni sud. No glifosat, kojemu bi se akreditacija u EU nakon 30. lipnja ove godine mogla produljiti na još punih 15 godina, u svijetu je jedna od najozloglašenijih i najviše korištenih poljoprivrednih kemikalija. Što je najgore, više nitko ne može zanijekati da čovjek s njime nije u “suživotu”, gotovo koliko s vodom ili zrakom. Novija istraživanja govore, naime, kako ga ima u hrani na našim tanjurima, u kruhu, pivu, zraku, vodi, našoj krvi i urinu, odjeći koju nosimo... Nedavno je otkriven čak i u ženskim tamponima. Koliko je sveprisutan, možda najzornije dočarava nedavno istraživanje grupacije Zelenih/ESS-a među zastupnicima u Europskom parlamentu.
 
Testiranjem uzoraka urina na prisutnost glifosata dokazali su njegovu prisutnost u mokraći svih 48 zastupnika iz 13 država članica EU, koji su dobrovoljno sudjelovali u provedenom istraživanju, među kojima je bio i hrvatski zastupnik Davor Škrlec. Dapače, Škrlec otkriva kako je kod njega te zastupnika iz Mađarske, Španjolske i Italije zabilježena najviša razina glifosata. Kao četvrti na toj listi i jedini iz RH koji se testirao, on je imao 2,46 mikrograma glifosata po litri, četiri Talijana najviše – u prosjeku 2,84, dok je najniža razina zabilježena kod zastupnika iz Češke Republike, Finske, Irske i Velike Britanije – manje od 1 mikrogram. – U prosjeku, svih 48 eurozastupnika u testiranom je urinu imalo 1,7 mikrograma glifosata po litri, što je 17 puta viša razina od europske norme za pitku vodu (0,1 mikrogram po litri) – kaže Škrlec, objašnjavajući kako je to vjerojatno posljedica nekontrolirane primjene glifosata.
 
No dok svijet već luduje nakon što ga je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala kao tvar “vjerojatno kancerogenu za ljude”, EFSA sve to demantira i stišava strasti pozivajući se na provedena istraživanja koja nisu dostupna javnosti, jednako kao, uostalom, i s insekticidom dimetoatom, koji je Francuska već zabranila na svom tlu. Nakon usvajanja rezolucije oglifosatu 13. travnja, kad je Europski parlament pozvao države članice i EK da uvaži mišljenje zastupnika da se glifosatu produlji dozvola još sedam umjesto 15 godina i ograniči njegovo korištenje u gotovo sve svrhe, 19. svibnja, uoči prosvjeda protiv Monsanta, drugi je put odgođena odluka o tome. EK je ovoga puta nudio autorizaciju glifosata na još devet godina, što je opet “palo” na glasovanju članica. Marijan Jošt, stručnjak za genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo, kaže kako se glifosat, koji se kao totalni herbicid koristi za uništavanje korova u poljoprivredi, danas kao tekućina ili kruta sol javlja u više od 750 proizvoda. Monsanto ga je na tržište stavio daleke 1974. kao zaštićeni patent pod imenom Roundup, da bi danas, naročito od pronalaska GMO-a 1995., njegova prodaja (primjena) u svijetu porasla oko 15 puta, s 51.000 tona (1995.) na 747.000 tona i promet od 6 milijardi eura u 2014., više nego svi ostali herbicidi zajedno.
 
GM usjevi upravo su dizajnirani tako da mogu podnijeti puno veće koncentracije i toksičnost koja dolazi zbog uporabe takvih herbicida, što kod „normalnih“ biljaka nije slučaj. Na primjenu glifosata u GM usjevima soje, kukuruza i pamuka otpada tako oko 56% ukupnog korištenja. U Hrvatskoj službeno nema takvih pa se glifosat koristi uglavnom za suzbijanje korova po jarcima uz puteve ili na strništu prije iduće jesenske sjetve – kaže Jošt, ističući kako je pritisak velikih korporacija kemijske industrije za njegovu primjenu velik, ali nije u interesu Hrvatske koja treba težiti ekološkoj poljoprivredi. Sva sreća da nemamo GM usjeva pa ni legalnog masovnog korištenja glifosata, dodaje on. No, da ga je i tako previše, potvrđuje i jedno od istraživanja u 18 zemalja Europe, među kojima je bila i Hrvatska. Pokazalo se da četiri od 10 Hrvata u organizmu imaju koncentraciju AMPA-e, kiseline koja nastaje razgradnjom glifosata, za koji se u početku govorilo da je bezopasniji od kuhinjske soli ili aspirina, a danas su njime zagađena i tla, tekuće i podzemne vode, ugrožene životinje i bioraznolikost.
 
Jošt kaže kako su glifosatu, kao i drugim kemijskim pripravcima u poljoprivredi, najviše izloženi poljoprivredni radnici: preko kože, udisanjem ili preko vode, dok je gradska populacija izložena kontaminaciji glifosatom preko rezidua (ostataka) u hrani, piću i odjeći (pamuk). U Danskoj i Šri Lanki još se prije nekoliko godina povezivao s epidemijom kronične bolesti jetara. Don Hubert, profesor emeritus sa sveučilišta Purdue i znanstveni savjetnik ministarstva poljoprivrede SAD-a, s više od 40 godina radnog iskustva na području fiziologije i patologije bilja, još je prije nekoliko godina pred britanskim parlamentom optužio glifosate kao najozbiljniju prijetnju okolišu, stočarstvu i ljudskoj vrsti. Uz njegovo izlaganje priložena je lista više od 168 znanstvenih referencija, dok se iza istraživanja za EFSA-u kriju Monsanto i konzorcij europskih kemijskih kompanija, koje od prodaje glifosata imaju najviše koristi, uvjeren je Jošt. Sve to ukazuje da EK ne može unedogled izlaziti s prijedlozima koji očito ne odgovaraju razini zabrinutosti zbog daljnje upotrebe glifosata. No, kako i dalje tjera vodu na vlastiti mlin, sve je očitiji utjecaj lobista poljoprivredno-kemijske industrije na donositelje odluka i konačni zakonodavni okvir, uvjeren je Škrlec, koji i od ministra poljoprivrede Davora Romića traži da se Hrvatska založi za zabranu upotrebe glifosata u neprofesionalne svrhe, u blizini javnih parkova, igrališta i vrtova, te za strogo ograničavanje upotrebe proizvoda koji sadrže glifosat neposredno prije žetve.
 
Lobisti kroje zakone EU-a
 
Nastojanja da se taj herbicid što dulje koristi u Europi lako je povezati i s TTIP-om koji, čini se, ide u pravcu GMO-a. U SAD-u je danas više od 50% usjeva GMO, a dođe li do uvođenja takvih usjeva u Europu, procjenjuje se da bi potrošnja glifosata skočila za još najmanje 800 %. Prof. dr.Valerije Vrček iz Zavoda za organsku kemiju zagrebačkog FBF-a i član Vijeća za GMO glifosat drži novim DDT-jem, kojim je već kontaminirano 40% Hrvatske. Tvrdi kako nam se u paketu genetski modificiranih usjeva, herbicida glifosata i hrane koja sadrži GMO danas prodaju četiri temeljna mita koja služe kao smokvin list za biotehnološku zelenu revoluciju. – Prvi je mit sadržan u apokaliptičnoj prijetnji da se bez GM usjeva ne može prehraniti rastući broj svjetskog stanovništva. Poklič zagovaratelja GM hrane glasi: “Ili GMO ili glad!”, a to je nerealna tvrdnja u svijetu u kojem gotovo jedna trećina proizvedena hrane završi u smeću, u kojem se troškovi bacanja hrane procjenjuju na oko 180 milijardi eura, a njome se mogla nahraniti milijarda ljudi. Nestašica hrane nije biotehnološki, već socioekonomski problem, nije znanstveni, već politički problem. Stoga je biotehnološki poklič o GM hrani obična ucjena – kaže Vrček.
 

Jolanda Rak Šajn, https://www.vecernji.hr/premium/svaki-drugi-hrvat-u-urinu-ima-glifosat-opasni-herbicid-najuze-vezan-s-gm-hranom-1088457

Skupljaju se potpisi protiv upotrebe kancerogenog herbicida:

 
 
Stručnjak za agrikulturnu genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo prof. dr. Marijan Jošt upozorava kako nije zika virus taj koji uzrokuje teške deformacije u novorođenčadi, već su to glifosati, odnosno GMO proizvodnja koja ih koristi. Napominje kako je veći broj mikrocefalije kod dojenčadi, koju službeno uzrokuje zika virus, zabilježen najviše u Južnoj Americi, konkretno u Argentini i Brazilu, ali i u Srednjoj i Sjevernoj Americi. Europska građanska inicijativa predvođena Greenpeaceom u cijeloj je EU pokrenula prikupljanje potpisa građana starijih od 18 godina protiv upotrebe glifosata – herbicida koji se koristi u poljoprivredi, zagađujući ne samo biljke nego i tlo i vodu, a kojeg je Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala kao »moguće kancerogenog«.
http://scd.en.rfi.fr/sites/english.filesrfi/imagecache/rfi_16x9_1024_578/sites/images.rfi.fr/files/aef_image/000_par8201472_0.jpg
Inicijativu je moguće podržati na www.sign.stopglyphosate.org, a prikupi li ona milijun potpisa u narednih godinu dana u najmanje sedam država članica EU-a, Europska komisija će imati obavezu u roku od tri mjeseca nakon toga predložiti svim članicama zabranu upotrebe ove opasne kemikalije. Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu i član Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane Davor Škrlec pozdravlja inicijativu te poziva hrvatske punoljetne građane da joj se priključe i daju svoj potpis. Za ispunjavanje kvote od milijun potpisa Hrvatska bi trebala doprinijeti sa najmanje 8.250 njih.
 
Više alergija
 
– U lipnju prošle godine Komisija je donijela odluku o privremenom produljenju korištenja glifosata od 18 mjeseci na području EU-a, sve dok Europska agencija za kemijske proizvode ne donese svoje mišljenje o sigurnosti upotrebe spornog herbicida, koje se očekuje do kraja ove godine. Pozdravljam pokretanje europske građanske inicijative o ovom izrazito važnom pitanju te vjerujem kako će velika većina građana EU-a biti protiv daljnje upotrebe ovog, najčešće korištenog i potencijalno kancerogenog herbicida – poručuje Škrlec.
 
Kako napominju u Greenpeaceu, građani EU-a imaju jedinstvenu priliku učiniti nešto jako važno, budući da će ove godine EU odlučiti da li upotrebu glifosata dozvoliti na još 15 godina, ili ga zabraniti odnosno ograničiti njegovu upotrebu. »Monsanto, Syngenta i druge kompanije žestoko lobiraju za ostanak glifosata u upotrebi. Osigurajmo da se naši političari tome suprotstave i zaštite naše zdravlje i okoliš, a ne profit velikog poljoprivrednog biznisa«, poručuju iz Greenpeacea, dodajući kako su glifosati samo vrh sante leda u poljoprivredi koja koristi pesticide, proizvodi GMO, i tako nas polako, ali sigurno ubija.
 
Stručnjak za agrikulturnu genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo prof. dr. Marijan Jošt upozorava kako nije zika virus taj koji uzrokuje teške deformacije u novorođenčadi, već su to glifosati, odnosno GMO proizvodnja koja ih koristi. Napominje kako je veći broj mikrocefalije kod dojenčadi, koju službeno uzrokuje zika virus, zabilježen najviše u Južnoj Americi, konkretno u Argentini i Brazilu, ali i u Srednjoj i Sjevernoj Americi.
 
Virus je otkriven davne 1947. godine, no deformacije u dojenčadi su novijeg doba, i javljaju se upravo na područjima sjetve GMO soje, u kojoj se koriste glifosati. Meso stoke koja se hrani Roundup Ready GMO sojom, kaže Jošt, sadrži rezidue glifosata koje čovjek unosi u svoj organizam. Posljedice su, između ostalog, nikad ovoliki broj alergija kao što ih ima danas.
– Svojevremeno je jedan moj kolega, službenik jedne strane kemijske korporacije, uvjeravao nas agronome kako jedan od pesticida koji je reklamirao nije opasan po zdravlje. Da bi to dokazao, on ga je pred nama žličicom unosio u usta. Danas je pokojni - kaže nam prof. Jošt. Profesor iz Križevaca godinama upozorava na opasnost zvanu glifosati i GMO.
Nakon što je krajem prošle godine Europska komisija odobrila za uzgoj tri vrste genetski modificiranog kukuruza, a višegodišnji, obavezni moratorij sjetve GM sjemena zamijenjen je time da svaka država članica za sebe odlučuje želi li GMO, Jošt naglašava kako su se sve naše županije proglasile GMO-slobodnima pa bi to trebalo značiti da nema sjetve GMO usjeva.
– Sva hrana koja sadrži više od 0,9 posto GMO trebala bi biti posebno označena. Takvih oznaka nema, pa proizlazi da u nas nema GMO u hrani.
Profit bogatih
 
U Hrvatskoj se od 2003. godine kontinuirano provodi kontrola prisustva GMO na tržištu, a dr. Krunoslav Capak, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo uvjerava nas da takve hrane nema na tržištu, te da ona nije opasna po zdravlje potrošača. Ako nije opasna, zašto onda nema dozvolu prodaje? Pritisci US Vlade su konstantni. Kad su pred turistički sezonu jedne godine uz autoceste postavljeni plakati koji su reklamirali GMO slobodnu zemlju, pod pritiskom US ambasade morali su biti uklonjeni. Mi, osim što smo mala zemlja, imamo mnoštvo 'velikih Hrvata', prodanih duša, koji bi za profit bili u stanju djelovati, a vjerojatno i djeluju, protiv postojećih zakona. Drugim riječima, ne možete biti sigurni kakvu hranu kupujete«, napominje Jošt.
 
Kako navodi, genetski modificirana Roundup Ready (RR) soja je jeftinija od naše domaće, izvrsne soje, koja vjerojatno odlazi u izvoz za EU, a mi kupujemo jeftiniju, RR-soju. Ta se soja ne koristi za ljudsku prehranu, već se od nje prave stočne smjese.
– U knjizi »GMO (iz)um bez (raz)uma« opisao sam slučaj danskog uzgajivača svinja, koji je imao velikih zdravstvenih problema sa svinjama - neplodnost, manja legla, tjelesne anomalije kod prasadi i ostalo. Kad je ukinuo RR-soju u hranidbi, svega je toga nestalo. Danas farmeri nažalost još ne povezuju uzgojne probleme s RR-sojom«, kaže Jošt. Na pitanje  smatra li da je EU sve slabiji u opiranju Monsantu i njegovim lobistima, odgovara kako u svijetu globalizacije veći proždire manjega.
Glad u svijetu nije uzrokovana nedostatkom hrane koju je zato, kako tvrde zagovornici GMO-a, potrebno modificirati radi povećanja proizvodnje, već zato što dio svijeta hranu baca, a do gladnih istovremeno hrana ne dolazi, kaže agronom. Broj stanovništva, pojašnjava, stalno raste, što će u bliskoj budućnosti biti velik problem op stanka ljudske vrste.
 
– Međutim, GMO usjevi to neće riješiti. Rezultati više od osam tisuća pokusa provedenih u svijetu upozoravaju da RR-soja rodi 7-40 posto manje od onoga što se tvrdilo, a ni Bt-kukuruz nije rodniji. Dakle, spas od gladi treba tražiti drugim putem. Činjenica je da bogati imaju izobilje hrane koja se baca, a siromašni umiru od gladi. No uzmite samo primjer Indije, koja je danas zahvaljujući konvencionalnoj tehnologiji izvoznik pšenice. Istovremeno u toj Indiji djeca umiru od pothranjenosti. Očito je tu problem u državnoj organizaciji društva i pomamom za profitom bogatih«, zaključuje Jošt.
 

Bojana Mrvoš Pavić, http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/Skupljaju-se-potpisi-protiv-upotrebe-kancerogenog-herbicida-Glifosati-i-GMO-krivci-za-deformacije-dojencadi

Hrvatska je dužna osmisliti autentični pristup reformi obrazovanja

 
 
Obrazovanje mora biti u funkciji raspoloživog bogatstva svake države. Hrvatska je bogata prirodnim ljepotama, vodom i čistim zrakom. To treba pretvoriti u resurs čuvanja prirode i gospodarenja  otpadom kako bi se smanjilo zbrinjavanje smeća.
http://www.hzsn.hr/images/stories/news_2015/zeljko-mataja.jpg
Željko Mataja
 
Nije li sintagma: „Zrak i voda su besplatni - do čistog zraka i, sve manje, vode bit će sve skuplje doći“ najvrednije čime Hrvatska raspolaže. U situaciji kad opada broj stanovnika, besplatni čisti zrak kvalitetna voda uz prirodne ljepote treba pretvoriti u resurs nacionalnog bogatstva. Jedan od uvjeta je da se optimalno gospodari otpadom koji nije smeće već vrijedan izvor sirovina. To mora biti ugrađeno u sve nužniju reformu odgoja i obrazovanja. 
 
Reforme našeg školstva slične su poštanskoj škrabici u koju su ubacivane ponude osobnih ili inozemnih iskustava, da bi politička opcija najutjecajnije osobe doslovce vodila rat s propalim ponudama o čemu i danas, na neki način, svjedoči sudar Gutenbergove s digitalnom galaksijom. Pritom podržavanje CKR od strane EU nije jamstvo kvalitete. Hrvatska je dužna osmisliti autentični pristup temeljen na materijalnoj osnovi kojom raspolaže. Stoga očekivanja u odgoju i u obrazovanju ne bi valjalo tretirati kao reformu školstva, nego nastojanjem na promjenama koje nude neku vrst nacionalnog konsenzusa.
 
Djelotvornost obrazovne reforme valjalo bi da je osmišljena u duhu koji se odgaja u onome što se zove filozofija života kojom bi građani Hrvatske živjeli neovisno o političkim, vjerskim, nacionalnim i svjetonazorskim uvjerenjima što ponuđena reforma ne nudi. Najveći, a možda i jedini globalni resurs kojim Hrvatska raspolaže su prirodne ljepote koje nam nisu o(p)stale, zbog pameti nego zbog siromaštva. Valjalo bi ih  pretvoriti u nacionalni resurs čuvnjem sličnom Švicarskoj koja uz svoj novac, čuva tuđi u svojim bankama.
 
Sve obrazovne reforme samo u nazivu su imale odgoj koji u praksi nije postojao.  Svi su se školovali bez odgoja kao imperativa discipline, rada i odgovornosti. Ambicijama bez sposobnosti i bez pedagoškog erosa.[1] u pedeset godina prošle države i nastojanjem u sadašnjoj javljale su se koncepcije pod geslom društva znanja, cjeloživotnog obrazovanja i, naravno, neizbježnom brigom za mlade i za bolju budućnost. To su bile onda, a i danas su, floskule zbog sinekura u kojima su svi ostarjeli ostavivši mladima da brinu o sebi i nitko još nije zbog bilo koje, od brojnih reformi, dočekao bolju budućnost.
 
„Bolja budućnost“ ne smije biti obrazovni cilj nego filozofija života ili odgojni imperativ koji se njeguje dnevno i neovisno o političkim strankama, vjerskim ili o svjetonazorskim uvjerenjima. Koliko god djelovalo cinično prema projekcijama CKR-a  kad bi reformom svih reformi odgojnog procesa u Hrvatskom školstvu započeli odgajanjem za gospodarenje otpadom kao nacionalnim interesom mogli bi tek nakon desetak godina dobiti prvu generaciju, nazovimo ju, ekološke „pismenosti“. Izbjegavanje brojnih nesporazuma moguće je inventurom paradigmi koje valja raspraviti. Tako, primjerice, pitanja udžbenika, slobodnog vremena, nastavnih programa, metodoloških pristupa i zanemarivanje odgoja golemi su prostor za čiju kontrolu od same reforme bila bi važnija disciplina provedbe filozofije života u kojoj se od znanja više mora tražiti odgovornost.
 
INVENTURA NASTOJANJA I POJMOVA KOJE VALJA DEFINIRATI
 
Vrtići i druge predškolske ustanove dužne su provoditi isključivo odgojne mjere i zanemariti obrazovne zahtjeve poput učenja nerazumnih, dakle, dječjoj psihi neprimjerenih pojmova. U vrtićima valja nastojati na higijeni koja pridonosi zdravlju i na disciplini koja podučava što je lijepo, a što ružno, što se smije, a što se brani, što je dobro, a što loše, što je korisno, a što je štetno i tomu slično.
Kreativnost i darovitost se ne podučava u školi! Kao što postoje više ili manje daroviti i kreativni učenici, tako jednako postoje manje ili više kreativni i daroviti nastavnici. To je priroda podarila, a drugo je pitanje hoće li učenici imati sreću da im predaje daroviti nastavnik ili će nastavnik imati sreću i dobiti nadarenog i kreativnog učenika za neki predmet, za neko područje. Iskustvo uči da socijalni napredak ne ovisi o darovitim pojedincima; oni odlaze tamo gdje ih čekaju najbolji uvjeti. O tomu svjedoče brojni primjeri iz područja znanosti, sporta i umjetnosti. Naravno, ovisno o mogućnostima darovitima uvijek valja stvoriti ili otvoriti putove njihova napretka, ali ne na štetu podizanja općeg prosjeka.
 
Prosvjetne vlasti su dužne ustanoviti stupnjeve nastavnih programa:
- u osnovnim školama valja ustanoviti jedinstven nastavni program udžbenikom za razredni i predmetni program, što rasterećuje pretrpanu učeničku torbu.
- u srednjim školama valjalo bi ustanoviti a) minimalni obrazovni program za stanoviti broj stručnih škola (frizerske, pedikerske i slične struke); b) optimalni program za stručne škole kao što su građevinske i elektrotehničke; i c) rigorozni program za škole koje traže neupitno znanje iz matematike, fizike i kemije ili iz predmeta društveno-humanističkih disciplina.
- u višim i visokim školama, te na fakultetima  otvoriti mogućnost slobodnog upisa, ali ograničiti, strogo ograničiti, socijalne privilegije koje donosi upis i nastojati ispitnim zahtjevima, doslovce, zaustaviti hiperprodukciju u korist kriterija.
 
Pri tom je netočno, ali je nažalost ideološki oportuno tvrditi da su svi za sve i da je sve za svakoga. Svima sve može i potrebno je da bude jednako dostupno! Selekcijom je jedino moguće odnjegovati visoke domete. Socijalni napredak je moguć podizanjem prosjeka na višu razinu, a ne bavljenje, ne isključivo bavljenje darovitima! Odgoj, lijepo ponašanje, moralne vrijednosti, smisao demokracije, ljudske slobode i stanje duha nije i ne može biti nastavni predmet. To je nastojanje svakog nastavnog predmeta s tim da nedostatna odgojna postignuća od strane roditelja dužna je nadoknaditi obvezna škola.
 
KAKO POČETI?
 
Valja naglasiti da svaki dio, prvo, razredne a kasnije predmetne nastave, mora imati ugrađen smisao čuvanja prirodnih ljepota i poticanje svih mogućih putova ili pravaca njihova pretvaranja u bogatstvo. To je, primjera radi, da se računski zadaci i matematički problemi postave tako da se u njihovu rezultatu može prepoznati korist ili šteta od skupljanja otpada, kao i njihova sortiranja za potrebe reciklaže. Jednako tomu valjalo bi nuditi primjere koji će izračunom zadaće upozoriti na moguću korist ili pak štetu ako se krivo radi ili postupa s onim što bi valjalo, čuvati, gospodariti, štititi ili na drugi način učiniti štedljivim. Nisu li vožnje automobilom ili upaljene žarulje bez potrebe rasipnost energenta? Tko nas upozorava da nema izlaska iz gospodarske krize, ako se u njoj ne ponašamo i ako ne živimo kao da smo u krizi kako u nju nikad ne bi zapali?
 
Primjeri iz kemije davali bi poticaja ako bi nudili spoznaju o posljedicama korištenja herbicida, pesticida ili insekticida. Povijest bi mogla tražiti primjere iz ratova koji su pokazivali da je destrukcija u samo nekoliko minuta ili sekundi uništavala stoljetne zasade. Zadaćnice iz hrvatskog jezika imale bi teme u kojima bi se domoljublje očitovalo prepoznavanjem onih koji svojim štetnim, nesavjesnim i na drugi način neprimjerenim načinom, uništavaju ili su neodgovorni spram onog što je vrijedno čuvati, njegovati, racionalizirati. Znači da bi domoljubi bili oni koji Hrvatsku čine urednom, štedljivom, susretljivom očuvanom od svake destrukcije ili devastacije. Zastave i himna bi bile u službi dostojanstva, a ne plašenja ili provociranja.
 
Bilješka:
 
1. Dr. sc. Željko Jovanović negativni je primjer bez premca.
 

Željko Mataja, prof.

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Ponedjeljak, 19/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 634 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević