Get Adobe Flash player

Akademik Vretenar dobio 84 glasa od nazočnih 109 redovitih članova Akademije

 
 
Akademik Dario Vretenar novi je glavni tajnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na skupštini HAZU-a održanoj u ponedjeljak 28. siječnja akademik Vretenar dobio je 84 glasa od nazočnih 109 redovitih članova Akademije.
https://narod.hr/wp-content/uploads/2019/01/15-696x464.jpg
Skupština HAZU-a izabrala je i pet članova Predsjedništva. To su akademik Jakša Barbić iz Razreda za društvene znanosti, akademik Slavko Matić iz Razreda za prirodne znanosti, akademkinja Milena Žic Fuchs iz Razreda za filološke znanosti, akademik Boris Senker iz Razreda za književnost i akademik Leo Budin iz Razreda za tehničke znanosti. Uz njih, Predsjedništvo HAZU čine i predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt, potpredsjednici akademik Davor Miličić i akademik Frano Parać te tajnici devet Akademijinih razreda: tajnik Razreda za društvene znanosti akademik Gordan Družić, tajnik Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti akademik Goran Pichler, tajnik Razreda za prirodne znanosti akademik Ferdo Bašić, tajnica Razreda za medicinske znanosti akademkinja Vida Demarin, tajnik Razreda za filološke znanosti akademik Darko Novaković, tajnik Razreda za književnost akademik Pavao Pavličić, tajnik Razreda za likovne umjetnosti akademik Mladen Obad Ščitaroci, tajnik Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju akademik Stanislav Tuksar te tajnik Razreda za tehničke znanosti akademik Ignac Lovrek. Oni izabrani su na skupštini HAZU 15. studenog 2018., a mandat im je počeo 1. siječnja. Glavni tajnik tada nije bio izabran jer niti akademik Vretenar niti njegov protukandidat akademik Andrej Dujella tada nisu dobili potrebnih 68 glasova. Akademik Vretenar dobio je 63 glasa, a akademik Dujella 57 glasova. Na ponovljenom glasanju održanom 5. prosinca akademik Vretenar dobio je 59 glasova, a akademik Dujella 43 glasa.
U izjavi nakon izbora za glavnog tajnika, akademik Vretenar je kazao da pred njim, kao i pred novom Upravom i Predsjedništvom HAZU stoje veliki izazovi. „Akademija se otvorila društvu i postala relevantna institucija hrvatske znanosti i umjetnosti i s tim treba nastaviti. Potrebno je okrenuti se mladima, a Akademija ima puno programa u koje se mogu uključiti mladi znanstvenici“, rekao je akademik Vretenar.
 
Akademik Dario Vretenar rođen je 29. listopada 1958. u Puli. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je fiziku 1982. godine, magistrirao 1985. te doktorirao 1988. radom iz teorijske nuklearne fizike. Poslijedoktorsko usavršavanje provodi na Sveučilištu u Bologni i Sveučilištu Yale (1989.-1991.) te kao stipendist Alexander von Humboldt zaklade na Tehničkom Sveučilištu u Münchenu (1991.-1993.). Od 1982. godine zaposlen je u Zavodu za teorijsku fiziku Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 1993. godine izabran je za docenta, a izvanredni profesor postaje 1997. Za redovitog profesora izabran je 2001., a za redovitog profesora u trajnom zvanju 2006. Bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Bologni, na Tehničkom Sveučilištu u Münchenu i Sveučilištu Tokio. Kao gostujući znanstvenik radio je na sveučilištima u Bologni, Chongqingu, Jyvaskyli, Munchenu, Pekingu, Solunu, Tokiju, te u nacionalnim laboratorijima GSl-Darmstadt (Njemačka), Legnaro (ltalija), IPN-Orsay (Francuska) i Oak Ridge (SAD). Za redovitog člana HAZU izabran je 2012.,. a za člana Europske akademije (Academia Europaea) 2016. Od 2013. predsjednik je Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost.
Područje znanstveno-istraživačkog rada akademika Vretenara je teorijska nuklearna fizika. Objavio je više od 250 znanstvenih radova u časopisima uvrštenim u Web of Science (WoS) bazu, citiranih vise od 8700 puta s h-indeksom 50. Održao je više od stotinu pozvanih predavanja na međunarodnim konferencijama i radionicama i organiziraoje niz medunarodnih konferencija, znanstvenih radionica i poslijediplomskih skola u Hrvatskoj i inozemstvu, te uredio šest zbornika međunarodnih znanstvenih skupova.
 
Predaje kolegije Uvod u kvantnu fiziku i Kvantna fizika na preddiplomskom studiju fizike, te kolegij Teorija strukture atomske jezgre na doktorskom studiju Fizike Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj je smjera Nuklearna fizika na doktorskom studiju Fizike. Dobio je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za područje prirodnih znanosti i matematike 2002., a 2003. Državnu nagradu za znanost iz područja prirodnih znanosti.
 

Marijan Lipovac

Hipokrat: Primum non nocere – Prvo, nemojte naškoditi

 
 
Dr. Matthew J. Kluger, fiziolog na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Michigan (University of Michigan Medical School) jedan je od vodećih znanstvenika koji godinama istražuje pozitivne učinke vrućice, osobito umjerene vrućice: „Za svaki stupanj povišene tjelesne temperature, metabolizam se ubrzava za oko 10 posto: ubrzavaju se otkucaji srca, disanje i metaboličke funkcije.“ Dr. Kluger također je autor knjige: „Fever: Its Biology, Evolution, and Function“ („Groznica: njezina biologija, evolucija, i funkcija;“ objavio Princeton University Press 2015.; knjiga je prvi puta objavljena 1979.).
Pozitivne učinke vrućice u borbi organizma protiv infekcije istražuju također i znanstvenici Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yale (Yale University School of Medicine). A preliminarne studije koje su provedene u Dallasu, Texas (University of Texas Health Science Center) pokazuju da su antibiotici u liječenju bakterijskih infekcija učinkovitiji kod umjerene vrućice. „Provedene studije pokazuju da sniženje tjelesne temperature može prolongirati (produljiti) virusne infekcije te povećati količinu virusa koju možemo prenijeti na druge osobe,“ upozorio je David Earn sa Sveučilišta McMaster (McMaster University, Hamilton, Kanada).      
https://media.newyorker.com/photos/59095e6ec14b3c606c105830/4:3/w_960,c_limit/141110_r25729.jpg
Yao-Chun Wen, znanstvenik iz Nacionalne sveučilišne bolnice u Taiwanu (National Taiwan University Hospital, Taipei) zajedno sa suradnicima proveo je istraživanje o učinku lijekova (aspirin, naproksen, ibuprofen itd.) na respiratorni/dišni sustav kod infekcije dišnih organa tj. gripe te otkrio da se rizik od srčanog infarkta trostruko povećava. Rezultate znanstvenog istraživanja Yao-Chun Wena i suradnika objavio je znanstveni časopis „The Journal of Infectious Diseases“ (Vol. 215 (4), 15. 2. 2017.; str. 503.-509.).
 
No, vratimo se u 1918. godinu, u vrijeme pandemije gripe koja je prema procjenama odnijela između 50 i 100 milijuna ljudskih života.
Dr. W.A.Dewey, liječnik i stručnjak homeopatske medicine, profesor na Sveučilištu Michigan (University of Michigan) bio je 1916. godine odgovoran za popis svih ustanova diljem SAD-a koje su u to vrijeme imale studij homeopatske medicine.
On je sastavio popis od 101 ustanove, a na popisu su bili i: Boston University, University of Minnesota, University of Iowa, New York Homeopathic Medical College (danas poznat pod nazivom New York Medical College), Hahnemann Medical College i Ohio State University.
 
Zašto je ovaj popis iz 1916. važan? Naime, dr.Dewey je 1919. proveo analizu stope smrtnosti od „španjolske gripe“ u svim ustanovama homeopatske medicine koje su provodile brigu i njegu o bolesnicima od „španjolke“ ali i drugih bolesti isključivo prema odredbama homeopatske medicine. U navedenoj 101 ustanovi u 1918., sveukupno je bilo 20.092 kreveta (ili 110.000 bolničkih pacijenata). Ubrojimo li i ne-bolničke pacijente, tj. one koji nisu bili hospitalizirani, tada broj pacijenata iznosi oko 750.000. Tako je na proslijeđeni upit dr. Deweya, odgovorilo 30 liječnika iz Connecticuta: oni su izvjestili o zabilježenih 6.602 oboljelih od „španjolske gripe“ od čega je umrlo njih 55, što znači manje od 1 posto oboljelih.
 
Zanimljiv je bio podatak homeopatskog liječnika iz Chicaga: dr. Frank Wieland izvjestio je o svojem radu u jednoj tvornici s 8.000 zaposlenih gdje su svi oboljeli od „španjolske gripe“ bili liječeni prema pravilima homeopatske medicine, a zabilježen je samo jedan smrtni slučaj. Dr. Dewey bio je zapravo jako iznenađen kada je na temelju dobivenih podataka iz homeopatskih ustanova otkrio da je smrtnost oboljelih od „španjolske gripe“ bila svega 4,1 posto (od 110.000 registriranih pacijenata) za razliku od bolnica gdje su se u liječenju primjenjivale metode konvencionalne medicine i koje su imale smrtnost 30 posto. Dr. T.A. McCann bio je ugledni i cijenjeni liječnik i stručnjak homeopatske medicine koji je surađivao i s liječnicima konvencionalne medicine. Dr. McCann bio je i jedan od homeopatskih liječnika koji je radio za „Federation of State Medical Examining Boards“ te je bio potpredsjednik Federacije u razdoblju od 1914. do 1915.
 
I danas je dr. McCann često citiran na temelju izvješća o impresivnom uspjehu homeopatskog liječenja oboljelih u vrijeme trajanja pandemije „španjolske gripe.“ Na održanoj godišnjoj 77. konvenciji Američkog instituta za homeopatiju 1921. u Washingtonu, dr. McCann je izvijestio o slijedećem: 24.000 oboljelih i liječenih od „španjolke“ u bolnicama konvencionalnom metodom liječenja koje su bilježile stopu smrtnosti od 28,2 posto, dok je 26.000 oboljelih liječeno u homeopatskim ustanovama koje su zabilježile smrtnost od 1,05 posto. Dr. W.A. Pearson, dekan „Hahnemann Medical College,“ Philadelphia, navodi podatak: 26.795 pacijenata liječeno je od „španjolske gripe“ a bolnica je registrirala smrtnost od svega 1,05 posto. Dr. H.A. Roberts izvijestio je također o svojem iskustvu u homeopatskom liječenju vojnika oboljelih od „španjolske gripe“ u vrijeme Prvog svjetskog rata. U vrijeme prijevoza američkih vojnika u Europu on je zabilježio 81 slučaj oboljelih od „španjolke“ i ni jedan smrtni slučaj. A u usporedbi s drugim brodovima gdje su oboljeli vojnici liječeni metodom konvencionalne medicine smrtnost je bila znatna jer su umrli desetci vojnika.
 
Također je zanimljiv i slijedeći podatak: četiri vodeće bolnice u gradu New Yorku bile su homeopatske bolnice i sve su zabilježile izrazito nisku smrtnost oboljelih od „španjolske gripe“ u vrijeme trajanja epidemije. Dr. Royal Samuel Copeland (1868.-1938.) bio je homeopatski liječnik, oftalmolog i otolog, a odigrao je značajnu ulogu u obavješćivanju i umirivanju javnosti u vrijeme trajanja američke epidemije „španjolske gripe.“ Prema izvješću dr. Copelanda, ni jedan grad u svijetu nije imao tako malen broj umrlih od gripe izuzev – New Yorka. Dr. Copeland je zbog svojeg medicinskog uspjeha bio vrlo cijenjen te je 1922. izabran za senatora New Yorka, a njegov voditelj kampanje bio je – Franklin D. Roosevelt. Dr. Copeland čak je tri puta bio izabran za senatora, a postao je „besmrtnim“ kao autor jednog od najznačajnijih zakona o zaštiti potrošača ikada napisanih – bio je to Savezni zakon o hrani, lijekovima i kozmetici iz 1938. godine.
 
Uspjesi i popularnost homeopatske medicine u vrijeme trajanja epidemije „španjolske gripe“ nisu nimalo iznenađujući jer je homeopatska medicina imala više uspjeha u liječenju šarlaha, trbušnog tifusa, žute groznice i kolere. Troje različitih Papa u Vatikanu dodijelilo je najveće moguće priznanje/počast trojici homeopatskih liječnika koji su pružali učinkovito homeopatsko liječenje u vrijeme epidemije kolere i trbušnog tifusa u XIX. stoljeću.
Procijenjeno je da je 50 milijuna ljudi umrlo tijekom epidemije „španjolske gripe“ iz 1918. godine, a Gregory Dana Ullman u svojem tekstu predstavlja uvjerljive dokaze pronađene u arhivima da je velik broj smrtnih slučajeva bio posljedica uporabe visokih doza aspirina i drugih lijekova koji suzbijaju vrućicu. „Kada uzmete u obzir da je oko 40 milijuna ljudi umrlo od AIDS-a u proteklih 40 godina, tada je golemi broj umrlih u samo jednoj godini (od listopada 1918. do listopada 1919.) doslovno razoran. Vrijeme je da konačno priznamo kako je medicinska zajednica odigrala veliku ulogu u smrti tih 50 milijuna ljudi. Priznavanjem ove bolne činjenice, nadamo se da možemo učiti iz nje“ – ovim riječima Ullman završava svoj tekst.
 
A za kraj najpoznatije riječi Hipokrata, otca znanstvene medicine, koji je postavio prvo medicinsko pravilo: „Primum non nocere“ – „Prvo, nemojte naškoditi.“
Kao potvrdu svega navedenog, reći ću Vam slučaj iz moje obitelji:
Moj pradjed Luka bio je učitelj u Svetoj Mariji na Muri i obolio je 1918. od „španjolske gripe“ kao i njegova supruga Doroteja. Liječnik im je odredio terapiju - veliki broj tableta koje su morali popiti svakog dana. Prabaka Doroteja to je odbila rekavši da ona ne će piti „šaku punu tableta“ nego će se liječiti dokazano učinkovitim „narodnim“ lijekom: čaj s rakijom, domaće crno kuhano vino, domaći špek, kobasice, luk, češnjak itd. Pradjed Luka pridržavao se uputa liječnika i gutao tablete – on je nažalost, umro od „španjolske gripe“ 1918. godine, dok je prabaka Doroteja umrla 1942. u visokoj životnoj dobi za ono vrijeme – imala je 84 godine.
Izvor: Gregory Dana Ullman, MPH,CCH: „Lessons from a Century After the Flu Epidemic of 1918: How Conventional Medicine Killed Millions and How Homeopathic Medicines Saved Millions“
 
(Svršetak)
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Glavni i odgovorni urednik knjige je akademik Andrija Mutnjaković

 
 
U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u četvrtak 24. siječnja predstavljena je knjiga Hrvatski muzej arhitekture objavljena u izdanju HAZU, uz potporu Ministarstva kulture, Grada Zagreba, Hrvatske komore arhitekata i Udruženja hrvatskih arhitekata. Glavni i odgovorni urednik knjige je akademik Andrija Mutnjaković, a recenzenti su akademik Branko Kincl i akademik Velimir Neidhardt. Knjiga počinje  nizom tekstova kojima se približava vrijeme i odnosi u kojima su se stvarali temelji na kojima je izgrađena ova Akademijina muzejsko-galerijska jedinica, osnovana 1995. Prvi u nizu je tekst akademika Zvonka Kusića Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - čuvar i promicatelj kulturnih vrijednosti. Slijedi tekst akademika Velimira Neidhardta Hrvatski muzej arhitekture – promotor  međunarodne  arhitektonske suradnje i akademika Andrije Mutnjakovića Hrvatski muzej  arhitekture – memorija hrvatske arhitektonike.  Središnji dio knjige koji govori o samom Muzeju, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, napisala je Dubravka Kisić, kao i tekstove o pohranjenoj građi Planoteka Kabineta za arhitekturu i urbanizam HAZU, Arhiv Majstorske radionice za arhitekturu Drage Iblera i Drage Galića i Osobni  arhivski  fondovi  arhitekata, u  koautorstvu s Marinom Smokvinom.
https://registararhitekture.files.wordpress.com/2013/10/sam_0291.jpg?w=1000
Prezentaciju građe u ovom dijelu knjige osmislile su Borka Bobovec, Tamara Bjažić Klarin, Iva Ceraj, Ana  Kršinić Lozica, Maja Kućan, Ivana Nikšić Olujić i Ana-Marija Zubović. U posljednjem dijelu knjige su tekstovi koji daju uvid u tiskane materijale Muzeja, Izdavačka djelatnost Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU Borke  Bobovec i Zbirka plakata Hrvatskog muzeja arhitekture Ive Ceraj. Na kraju knjige dat je presjek događanja u Muzeju od 1995.do 2015. koji su priredile Dubravka Kisić i Marina Smokvina. Na samom kraju akademik Mutnjaković, voditelj Muzeja, dao je program razvoja kojim će započeti sljedeće razdoblje.
 
Na predstavljanju knjige uvodno je govorio predsjednik HAZU-a akademik Velimir Neidhardt koji je podsjetio na važnost zgrade Hrvatskog muzeja arhitekture, smještenog u nekadašnjoj vili Ehrich u Ulici Ivana Gorana Kovačića u kojoj je svoju majstorsku radionicu držao slavni arhitekt Drago Ibler, a nakon njega Drago Galić. To je bio glavni motiv da se nakon 1990. zgrada sačuva za potrebe arhitekture i uredi kao muzej.
 
Tajnik Razreda za likovne umjetnosti akademik Mladen Obad Šćitaroci  spomenuo je da Hrvatska akademija u svom sastavu ima šest muzejsko-galerijskih jedinica koje su u 2018. organizirale 21 izložbu. Govoreći o osnutku Hrvatskog muzeja arhitekture, kazao je da je ideja rođena u vrijeme Domovinskog rata kada su stradala mnoga djela hrvatske arhitekture i urbanizma. Podsjetio je da se ove godine navršava sto godina otkako je u Akademiju kao prvi od arhitekata za člana izabran Martin Pilar koji je osnovao i Kabinet za arhitekturu i urbanizam iz kojeg je nastao i Hrvatski muzej arhitekture.
Upraviteljica Hrvatskog muzeja arhitekture doc. dr. sc. Borka Bobovec istaknula je da se koncepcija  Muzeja zasniva na programskom tekstu  arhitekta akademika Miroslava Begovića prema kojem je njegov smisao sustavno prikupljanje, čuvanje, stručna zaštita, stručna i znanstvena obrada i prezentiranje arhitektonskih crteža, planova i nacrta kako bi prikupljena arhitektonska dokumentacija, kao dio nacionalne i opće kulturne baštine, služila kulturnim i znanstvenim potrebama naroda i bila sačuvana  za  buduće  naraštaje. „Do 2015. prikupljeno je 87 osobnih arhivskih fondova arhitelata. Danas muzejski fond sadrži oko  150.000 primjeraka muzejske  građe hrvatskih i stranih arhitekata – nacrta, crteža, maketa, rukopisa, studija, publikacija, digitalnih zapisa i sličnog. U proteklom razdoblju Muzej je organizirao 94 izložbe i 45  raznih  događanja (znanstveni skupovi, prezentacije, radionice,  predavanja  i slično) te objavio 72 publikacije. Osnova zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture pretežno je formirana od pojedinačnih djela i cjelovitih opusa hrvatskih arhitekata, koju su sami arhitekti ili njihovi nasljednici darovali Muzeju na trajnu pohranu, arhivsku obradu i postupno znanstveno istraživanje te publiciranje. Veći dio tih darovnica sadrži nacrte i prateće dokumente prikazane na pausu ili kopijama na papiru te maketama, s time da je u novije vrijeme sve više darovnica obrađeno u digitalnom mediju.
 
Voditelj Muzeja akademik Andrija Mutnjaković istaknuo je da se muzeji uvijek osnivaju na temelju postojeće građe, a u slučaju Hrvatske akademije, ona je arhitektonsku dokumentaciju skupljala od 1917. i od tada brinula o hrvatskoj arhitekturi. Podsjetivši da Muzej sadrži građu iz 20. stoljeća, kazao je da je Hrvatska baštini i arhitekturu antike, romanike i renesanse. Stoga će Muzej pokušati prikupti građu i iz tih razdoblja ili o njima objaviti publikacije kako bi prikazao hrvatsku arhitekturu u cijelom vremenu njenog postojanja.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 572 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević