Get Adobe Flash player

Novo čitanje opusa Ivana Meštrovića kroz suvremene umjetničke izričaje

 
 
U Galeriji Meštović u Splitu, u četvrtak,19. prosinca 2019. otvorena je izložba Ivane Tkalčić pod nazivom A(rtificial) I(ntelligence) II. Izložba je dio programa MEŠTART, započetog 2009. godine s ciljem aktualiziranja i novog čitanja opusa Ivana Meštrovića kroz suvremene umjetničke izričaje.
https://wall.hr/cdn/uploads/850x/2019/11/d657f76d/-dsc4106-2.jpg
Od 2009. godine u zagrebačkom Atelijeru Meštrović, te u splitskoj Galeriji Meštrović, autorica projekta, Barbara Vujanović postavila je jedanaest izložbi na kojima je sudjelovalo trinaest domaćih i stranih umjetnica i umjetnika, koji pripadaju različitim generacijama i izražavaju se u različitim likovnim medijima. Njihova su istraživanja, potaknuta izazovom Meštrovićeve baštine, bila usmjerena ka osobnim i univerzalnim temama i iskustvima, baš kao i Meštrovićevo stvaralaštvo – bilo da se radi o intimnim trenucima, poput majčinstva ili da se radi o razmatranju pitanja lokalnog i međunarodnog identiteta umjetnice ili umjetnika, kao i promišljanja samoga medija u kojem se izražavaju.
 
Intervencija Ivane Tkalčić u nekadašnjem životnom i radnom prostoru Ivana Meštrovića prikazuje njegova djela kroz „doživljaj“ umjetne inteligencije. Skulpture koje su do sada bile analizirane alatima povijesti umjetnosti, i koje su bile stavljane u kompleksan kontekst određenog prostora, razdoblja, umjetnikovih suvremenika i nasljednika, i naposljetku samoga promatrača, sa svim njegovim posebnostima, sada su suočene s naizgled simplificiranim i rigoroznim sustavom strojnoga učenja i umjetne inteligencije. Rezultati su na vizualnoj i značenjskoj razini iznenađujući. Oni potiču revalorizaciju i uspoređivanje supostojećih starih i novih načina čitanja i prepoznavanja umjetnosti, kao i stvarnosti koju živimo.
 
Umjetna inteligencija je opći termin koji se odnosi na bilo koji stroj ili algoritam koji ima mogućnost promatranja okoline, učenja i donošenje inteligentnih akcija ili prijedloga odluka na temelju stečenog znanja i iskustva. Mnogo je tehnologija koje se ubrajaju pod široku definiciju umjetne inteligencije. Trenutno je tehnologija strojnog učenja najšire rasprostranjena. Sustavi strojnog učenja se radije treniraju nego eksplicitno programiraju. Pri treniranju sustava strojnog učenja koriste se masivne baze podataka; individualne slike, zvukovi, videozapisi koji se obično definiraju i označavaju. Točnost sustava ovisi o kvaliteti baze podataka koji se koriste u treningu pri čemu je važno kako su ti podatci strukturirani, semantički označeni te koliko su reprezentativni. Zanimljivo je pratiti proces definiranja i dodavanja sadržaja podacima, proučavanje kristalizacije sadržaja ili dodavanje, ukidanje značenja.
 
„Iz moje perspektive je u području umjetničkog istraživanja povezati različite prakse, teorije i medije, razmjenjivati ​​stečena znanja s drugima u zajednici koja ih uključuju u taj proces. Ne vidim medije kao neki fiksni i nepremostivi element u pristupu umjetničkoj praksi. Ja to vidim kao fluidno i promjenjivo, stoga, kada započinjem proces kreiranja, mogu zamisliti neke rezultate koji bi se bolje realizirali kao kratki film, neki kao fotografija, a neki kao instalacija. Prvo počinjem s idejom; konceptom, a zatim izgradnjom kroz medij koji je najprikladniji za realizaciju vizualne i mentalne stimulacije koju želim postići“, kazala je autorica.
 
„Ivana Tkalčić izložbama A(rtificial) I(ntelligence) I  i A(rtificial) I(ntelligence) II. u fokus stavlja iznimno relevantnu temu umjetne inteligencije. Iako je ona prisutna od polovice prošloga stoljeća, a dijelom naše svakodnevnice postala je otprilike od početka ovoga stoljeća, njezini počeci sežu mnogo dalje i dublje. Još će se u Bibliji, odnosno u židovskom misticizmu javiti pojam „golem“ koji označuje bezformu materiju, ljudsko biće koje nije u potpunosti završeno. Prvo se pojam odnosio na Adama, da bi se kasnije formirala legenda o Golemu, to jest o rabinu koji u 16. stoljeću u Pragu oblikuje fantastično biće, koje će umjetnici od 19. stoljeća na ovamo prikazivati kao utjelovljenje umjetne inteligencije.
 
Umjetničina istraživanja temelje se na open source alatima i platformama kako bi prikazala na koji način umjetna inteligencija te strojno učenje mogu analizirati skulpture Ivana Meštrovića. Radovi koji su rezultat ovog zanimljivog procesa pridružena su analiziranim skulpturama, koje su dio stalnoga postava Atelijera Meštrović i Galerije Meštrović. Proces je zapravo sličan onom ljudskom. Pojedinac gradi svoj imaginarni muzej, te se služi literaturom, različitim zbirkama podataka, pa tako i onima koji se nalaze na internetu. Sam rezultat je dakako mnogo rudimentarniji i nezgrapniji, barem u onom verbalnom segmentu, gdje se nižu brojne riječi, odnosno „tegove“ koje program vezuje uz likovni prikaz. Pojedine se odnose na najosnovnije karakteristike skulpture, uopće na samo određivanje medija. Potom se nižu riječi s kojima ne možemo uspostaviti nikakvu logičku poveznicu, koje će nas nasmijati i možda čak podsjetiti na psihički automatizam, kakav je njegovala metoda nadrealizma.
 
Osim toga posredstvom platformi djelu su pridružuju poveznicu poput onih s YouTubea, te fotografije drugih djela, koje umjetna inteligencija prepoznaje kao slične. U zbiru svih informacija pojedinac je pozvan da analizu umjetne inteligencije suoči s vlastitom. U tom srazu spoznaje se važnost širega konteksta umjetničkoga djela koji izmiče open source alatima i platformama, ali isto tako otvaraju se neke nove interpretativne mogućnosti, upravo kroz začudne i često nelogične asocijacije. Osim toga, autorica umjetnoj inteligenciji ne daje samo zadatak analize, nego i kreacije. Temeljem bogate fototeke Muzeja Ivana Meštrovića, koja sadrži tisuće fotografija djela Ivana Meštrovića, od kojih brojna nisu sačuvana, umjetna inteligencija je krenula stvarati vlastite kompozicije. U nejasnim konturama prepoznaju se Meštrovićeve skulpture, odnosno razaznaje se sličnost s njegovim suvremenicima poput Augustea Rodina, Constantina Brâncușija i drugih umjetnika. Nedefinirana masa vraća nas ponovno na Golema, na prvi primjer implementacije umjetne inteligencije, i na vječnu potrebu za oblikovanjem i za davanjem smisla i važnosti. Klasičnim načinima oblikovanja, razumijevanja i općenito svakodnevnoga funkcioniranja sad se pridružuju novi. Ova izložba razmatra supostojanje oba načina, obje stvarnosti, i sigurni smo da ćemo s nje otići bogatiji za novu nijansu razumijevanja Meštrovićeve umjetnosti, kao i novih tehnologija.
 
Valja istaknuti da se po prvi put usporedno priređuju dvije izložbe – Artificial Intelligence I u Atelijeru Meštrović, te Artificial Intelligence II u Galeriji Meštrović u Splitu. U sklopu obje izložbe održana su predavanja o umjetnoj inteligenciji, radionice za djecu, te se promovirao  zajednički katalog.“ (Barbara Vujanović)
Izložba ostaje otvorena do 2. veljače 2020. godine.
 

Nives Matijević

"Njeke vijesti o sisavcima Jadranskoga mora kod Dubrovnika i okolice"

 
 
Obradio sam u Znanstvenoj knjižnici dubrovačkoj  bilješke Balde Kosića o pojavi sredozemne medvjedice ("Njeke vijesti o sisavcima Jadranskoga mora kod Dubrovnika i okolice", Dubrovnik, 1892.), te dubrovačko nazivlje ptica i riba. To su radovi s kraja XIX. i početka XX. stoljeća, većinom tiskani u Zagrebu od prirodoslovnoga društva. Radovi o zmijama (posebno o kravosasu) i delfinima (dupinima) su zanimljivi, ali nazivlje je uglavnom isto kao i danas i nema dubrovačkih lokalizama.
http://library.foi.hr/m3/s/1/n/0000015368.jpg
U rujnu 1889. se Marko Tomašević, upravitelj bolnice na Pilama išao kupati podno bolnice i naišao na razigranu sredozemnu medvjedicu. Po običaju onog vremena koje je na životinje gledalo kao na trofeje potrčao je po pušku,ali je njegov sluga srećom promašio morsku zvjerčicu. Prethodno, u kolovozu iste godine je njegov rođak Melko vidio "medvjedicu" između Lovrijenca i Kolorine. U listopadu je A. Miletić ribajući sa drugom bio prestrašen pod Bokarom od "morskog čovjeka". Krajem ožujka 1890. kapetan Mato Katičić je sa Brsalja vidio tri primjerka u moru (sve su to lokacije na Pilama). Nikola Gluhajević svjedoči autoru da je medvjedica česta na Lopudu (navodi i loklitete, op. T.T.). Ribari prepoznaju kada ona "razdrpa mrežu" kandžama (čamparima, dubr., op., T.T.), osobit "merak" joj je mreža za srdele tzv. sardunara. Mržnju neukih i siromašnih ribara prema dobroćudnim i inteligentnim beštijama razumijem, ali intelektualci su  po običaju podbacili i u tom pitanju.
 
Na stranici četvrtoj Kosić piše "kao već i prije javih megjedice i po obalama kopna Dubrovačkog kotara nije rijetka životinja". Iz "Građe za  Dubrovačku (!) nomenklaturu i faunu ptica", Zagreb, 1888. izdvajam ove: Pastor ruseus (kriješvar - kriješva je dubr. trešnja), Alcedo ispida smiješnog imena (prdidžornata - dolazi od tal. perdi giornata, još je zvahu u Rijeci Dubrovačkoj Marko ribar), Cireus cyaneus (sokolić od blata), Merops apiaster (čelozubac), Athena noctua (čuveta), Sturnus vulgaris (škvrlj), Corvus frigilegus (vrana kopač), Coracias garula (modrulja), Pandion haliaetus (sokol cipolar), Astur palumbarius (sokol patkar), Picus m. (mravozubac), Pica caudata (maruša), Parvus cristatis (sjenica krunata), Upupa epops (Božijak, na Pelješcu Božiji kokotić, navodi Kosić da je Frano Gundulić 1878. ubio albino primjerak (bijeli) kojemu su oči, kljun i noge bili crveni. Zool. Pupovac), Certia familiaris (mravinac), Sittia caesia (vrljez, brljez), Iyux torquilla (vijoglav, mravinac), Parus major (perušula, sjenica), P. caeruleus (preušulin), Cettia sericea (slavić od blata), Merula vulgaris (kosović crni, žutokljun ako je odrastao mužjak, čađavac ako je mlad ili ženka, u Konavlima takvoga zvahu plavurac), Merula torquata (kosović bijelijeh prsi), Tordus visciorus (drozdelj), neke torduse zove narod cikelj, jesenje vinjarul (tal. vigna?, op., T.T.), Matacilla (pliskača), Ruticilla tithys (Petar lončina, ili Petar lončar), Dandalus rubeceola (čučka, petoros), vrabac je bravac(?!), Fringicilla (bitkavac), Melanocorypha calandra (skvrlj, čevrljuga), Cannabina sanguiena (paganio i faganio), Loxia (krocijer i kročijer, zool. krstokljun), Regulus cristata (cice krunata), Starna cinerea (skvržulj), Otis tarda (kokot arbanaški, divlja indijota), Vanellus cristatis (dumnica/dubr. mala časna sestra, klepavica), Ciconia alba (hadžilele, turcizam?), Ardia cinerea (landrin), Coturnix d. tj. prepelice kada su mlade i mršave zvahu šumarice, krupnije su gjilipice, Columba Palumbus (golub grinjac, stari mužjak je glušac), Ardea garzetta (balunčin), A. ralloides (kusica), Gallinago scolopacina (bekačin, bekanot, prkačin), Himantopis rufipes (kovač visokih nogu, marešialo), Anas arecea (skrž), A. boschas (sljez (m) i riska (ž)), A. quercudula (pupčanica, pučanica), Botaurus stellaris (nebogled, bukavac, gak veliki), Crex pratensis (voljak prepeličar), Claugula glaucion (utva u Rijeci Dubrovačkoj, cunj u Konavlima), Margus marganser (njorba velika) Colymbus septentriones (u Rijeci Dubrovačkoj njorba popovača), Carbo graculus (morovran), te jedan preparirani primjerak u Prirodoslovnom muzeju orla štektavca sa nazivom oro lajavac.
 
Morskim bićima ne ću se baviti, samo ću napomenuti da je u Dubrovniku bila radža a ne rađa, te dati poveznicu adrese Kosićevih "ribljih" članaka: http://library.foi.hr/m3/pregled.aspx?B=1&C=S00101&X=S00101&vrsta=&grupa=&H=METELGRAD&R=&css=&dlib=&sql=SDDCDC(C898(DC-D5-DDD-SSDD77&U=kosi%E6*baldo%27)
 
Časopis priroda iz 1928.,br.10 donosi sliku sredozemne medvjedice umorene u Rijeci dubrovačkoj.
 
Kosić, Baldo, hrvatski zoolog i faunist (Dubrovnik, 1829. – Dubrovnik, 18. I. 1918.). Studije je završio u Genovi. Bio je gimnazijski profesor u Kotoru, a poslije u nautičkoj školi i u gimnaziji u Dubrovniku. Dugogodišnji upravitelj Domorodnoga muzeja u Dubrovniku. Ribe iz prirodoslovne zbirke u Biološkom institutu u Dubrovniku uglavnom su njegovi preparati. Djela: Građa za dubrovačku nomenklaturu i faunu ptica (1888.), Ptice Dubrovnika i okolice (1901.), Ribe dubrovačke (1903.). Vrstan preparator životinja i lovac.
 

Teo Trostmann

Riba iz uzgoja sadrži mnogo više nezdrave omega-6 masne kiseline

 
 
U vrijeme Došašća a osobito na Badnjak tradicionalno se priprema kvalitetnija a time i skuplja riba. U pojedinim ribarnicama neki prodavatelji morske ribe imaju natpis(e) „divlja riba“ i/ili „riba iz uzgoja.“ No, kupci često u čudu pitaju: „Divlja riba? A što vam to znači... kakva je to riba?“ i „A koja je razlika između ove 'divlje ribe' i ribe iz uzgoja?“ I tada prodavatelj morske ribe, inače sav u čudu na postavljeno pitanje, daje kratko objašnjenje: „Pa, divlja riba je ulovljena u moru gdje je slobodno plivala, a uzgojena riba dolazi iz – uzgajališta.“ Kao što je poznato, vode se velike i opširne pa i burne rasprave zbog prekomjernog izlovljavanja morske ribe i drugih morskih plodova kao i zbog štetnih posljedica koje akvakultura, u ovom slučaju marikultura ima na okoliš ali i na zdravlje čovjeka.
https://assets.newatlas.com/dims4/default/bbb42de/2147483647/strip/true/crop/1619x1080+151+0/resize/1160x774!/quality/90/?url=https%3A%2F%2Fassets.newatlas.com%2Farchive%2Focean-farming-2.jpg
U rujnu ove godine objavljen je vrlo zanimljiv podatak: „U svijetu se sada uzgojem proizvodi više morske ribe nego što se divlje ribe izlovi.“ U posljednjih pedeset godina globalna proizvodnja morske ribe kao i uzgoj drugih morskih plodova je učetverostručena. U istom ovom razdoblju ne samo da je svjetska populacija više nego udvostručena nego danas prosječan čovjek jede gotovo dvostruko više ribe nego prije pola stoljeća. Zbog same ove činjenice riblji fond se znatno smanjio diljem svijeta.  Prekomjerni izlov morske ribe i drugih morskih plodova uzrokovao je ozbiljne poremećaje u morskim ekosustavima jer zbog neodrživo prekomjernog izlovljavanja riba se ne može tako brzo razmnažati kako ju mi izlovljavamo. Izlov divlje morske ribe u oceanima i morima drastično je smanjen. Stoga je diljem svijeta započeta marikultura odnosno uzgoj morske ribe i drugih morskih plodova kako bi se smanjio pritisak na divlji riblji fond u svjetskim morima i oceanima. No, dok je uzgoj domaćih životinja poznat već tisućljećima, uzgoj morske ribe i drugih plodova mora započeo je prije otprilike pedeset godina. Podatci ukazuju na činjenicu da se globalni izlov divlje morske ribe nije povećao od početka 1990-ih nego ostaje isti s konstantnom količinom između 90 i 95 milijuna tona godišnje. Istovremeno, uzgoj morske ribe brzo se razvija i kontinuirano raste pa je u razdoblju od 1960. do 2015. uzgoj pedesetstruko povećan i iznosi više od 100 milijuna tona godišnje. Proizvodnja morske ribe u uzgajalištima ili 'farmama' naglo raste 1980-ih godina; 1990. svijet je proizveo 'samo' 17 milijuna tona morske ribe a danas se u uzgajalištima proizvede više od 100 milijuna tona. Uzgoj morske ribe u uzgajalištima trenutno je veći nego izlov divlje morske ribe. S obzirom da se predviđa porast potražnje za ribom i drugim morskim plodovima neminovno će doći do povećanja uzgoja morske ribe.
 
Akvakultura podrazumijeva uzgoj vodenih organizama uključujući ribu, rakove, mekušce, morske alge i druge organizme. Postoje dva tipa akvakulture: morski ili marikultura te slatkovodni. Suvremena tehnologija omogućuje uzgoj morske ribe i drugih organizama u obalnim vodama i na otvorenom moru ili oceanu. U hrvatskoj marikulturi prevladava uzgoj bijele i plave morske ribe te uzgoj školjkaša. Najznačajnije vrste ribe u hrvatskoj marikuluri jesu lubin ili brancin, komarča koja se još naziva orada ili podlanica, atlantska plavoperajna tuna, hama (autohtona jadranska bijela riba), a od školjkaša dagnja i kamenica. U svjetskoj marikulturi najznačajniji i ujedno najveći uzgoj odnosi se na lososa i bakalar.
 
Iako je istina da uzgojena riba i divlja riba na prvi pogled izgledaju gotovo isto, postoje značajne razlike u njihovoj nutritivnoj vrijednosti.
Ono što je najznačajnije jest prisutnost važnih masnih kiselina omega-3 i omega-6 te njihov međusobni omjer. Dokazano je da riba iz uzgoja poput lososa ima visok sadržaj omega-6 masnih kiselina koje se smatraju lošim, nezdravim masnim kiselinama jer pokreću upalne procese u organizmu. Istovemeno, divlja riba bogata je sadržajem zdravih i poželjnih omega-3 masnih kiselina. Morska riba iz uzgoja u pravilu sadrži i do 20 posto više masnoća. Sadržaj proteina tj. bjelančevina uzgojenih riba također se bitno razlikuje u odnosu na divlju ribu (u pravilu oko 20 posto). Budući je najveći broj istraživanja proveden u uzgoju lososa i njegove nutritivne vrijednosti, najčešće se koriste upravo ti podatci: divlji losos ima 20 posto veći sadržaj bjelančevina i 20 posto manji sadržaj masti u odnosu na lososa iz uzgoja. Nadalje, uzgojeni losos sadrži gotovo dvostruko više omega-6 masnih kiselina od divljeg lososa.  
 
Već ovi podatci o sadržaju i omjeru omega-3 i omega-6 masnih kiselina kao i sadržaj bjelančevina dokazuju postojanje značajnih razlika u nutritivnoj vrijednosti između ribe iz uzgoja i divlje ribe. Kao što se u intenzivnom farmskom uzgoju domaćih životinja neminovno koriste antibiotici, tako i u procesu uzgoja ribe, osobito morske ribe i drugih morskih plodova moraju se koristiti antibiotici i različite druge kemijske tvari. Od antibiotika najčešće se koriste oni iz grupe oksitetraciklina i kinolona, zatim nitrofurani i sulfonamidi - a sve u svrhu kontrole i sprječavanja pojave patogenih bakterija koje bi mogle uzrokovati ozbiljne bolesti a time i goleme gubitke u 'farmskom' uzgoju ribe.
 
Većini riba u uzgoju dodaje se u hranu karotenoidni pigment (umjetna boja) kantaksantin koji ribljem mesu daje privlačnu i poželjnu ružičastu boju: osobito je to značajno u uzgoju lososa budući meso lososa iz uzgoja ima neprivlačnu sivu boju za razliku od divljeg lososa. Naime, divlji losos prirodno se hrani ružičastim krilom čiji prirodni karotenoidi daju karakterističnu ružičastu boju mesu divljeg lososa (kril je vrsta zooplanktona; na norveškom jeziku 'kril' znači hrana kitova). Ribe u uzgoju koje su karnivori tj. mesojedi (npr. losos, tuna, bakalar, kozice itd.) zahtijevaju prehranu bogatu sadržajem visokovrijednih proteina, stoga njihov mesni obrok mora sadržavati meso drugih riba – najčešće sardina, inćuna i dr.
 
Provedena istraživanja pokazala su da ribe iz uzgoja, uključujući i lososa, predstavljaju osobit zdravstveni rizik za one koji takvu ribu konzumiraju. Naime, provedena toksikološka ispitivanja otkrila su da je uzgojeni losos jedna od najtoksičnijih vrsta hrane u svijetu – čak je peterostruko toksičniji losos iz uzgoja od bilo koje druge vrste ispitane hrane. Znanstveni časopis „Science“ objavio je sada već davne 2004. godine globalnu procjenu za lososa iz uzgoja u kojem je dokazana prisutnost „ne manje od 13 perzistentnih organskih onečišćivača, uključujući poliklorirane bifenile i dioksine.“ Druga su pak istraživanja otkrila da je koncentracija polikloriranih bifenila (insekticidi) u prosjeku osam puta veća kod uzgojenog lososa nego kod divljeg. Jedan od glavnih razloga zašto losos iz uzgoja ima mnogo višu razinu onečišćivača nalazi se u činjenici da uzgojeni losos ima znatno veći sadržaj masnoća od divljeg lososa, a te masnoće vežu i akumuliraju toksične tvari. Naime, divlji losos sadrži između 5 i 7 posto masnoća, dok uzgojeni losos sadrži između 14,5 do 34 posto masnoća.
 
Riba je izvrstan izvor zdravih omega-3 masnih kiselina. Međutim, to se ne odnosi na ribu iz uzgoja koja sadrži mnogo više nezdrave omega-6 masne kiseline. Tako je jedno provedeno istraživanje otkrilo slijedeće: polovica fileta (198 grama) divljeg atlantskog lososa sadrži oko 3.996 miligrama omega-3 i 341 miligram omega-6. No, polovica fileta uzgojenog atlantskog lososa sadrži nešto više omega-3 masnih kiselina – 4.961 miligram, ali jednako tako sadrži i zapanjujućih 1.944 miligrama omega-6 što je 5,5 puta više u odnosu na divljeg lososa. Dakako da takav negativan omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina ima negativne učinke na zdravlje s obzirom da ljudi koji pretežito konzumiraju industrijski visoko prerađenu hranu u organizam unose previše štetnih omega-6 masnih kiselina.
 
Takvo znatno povećanje razine omega-6 masnih kiselina kod uzgojenih riba, u ovom slučaju lososa, posljedica je hrane kojom se hrane ribe u uzgoju: sam taj sadržaj hrane neprimjeren je za ribe jer sadrži masnoće peradi, riblje ulje, riblje brašno, brašno od peradi, cjelovitu pšenicu, sojino brašno, brašno kukuruznog glutena, brašno od perja, ulje repice i dr. Drugim riječima, riba u uzgoju zapravo se hrani visokoprerađenim otpadom i nusproizvodima koji uz to sadrže i visoku razinu toksičnih tvari i lijekove (antibiotike i antiparazitike). Upravo stoga se bitno razlikuje kvaliteta mesa uzgojene ribe u odnosu na divlju ribu jer se sve navedeno negativno odražava na nutritivni sastav a time i nutritivnu vrijednost ribe koju konzumiramo.
 
Na kraju treba svakako naglasiti kako stručnjake osobito zabrinjava činjenica prisutnosti jedne toksične tvari koja dovodi u pitanje i samu sigurnost hrane tj. ribe koju konzumiramo. Naime, kod lososa iz uzgoja (ali ne i kod divljeg) otkrivena je prisutnost toksične tvari etoksikvina koji je kemijski proizvod kompanije „Monsanto“ iz 1950-ih godina prošlog stoljeća. Ova kemikalija koristi se kao stabilizator u proizvodnji guma, kao herbicid, konzervans i antioksidant: sva navedena svojstva u jednoj kemijskoj tvari. Međutim, etoksikvin nema isti onaj pozitivan učinak koji imaju prirodni antioksidanti na sveukupno zdravlje organizma. Etoksikvin naime, samo sprječava oksidaciju masnoća zbog čega se koristi u proizvodnji različitih vrsta hrane za životinje i ribe, uključujući i hranu za naše kućne ljubimce.
 
Izvor:
 
1. Hannah Ritchie: „The world now produces more seafood from fish farms than wild catch,“ 13. 9. 2019., https://ourworldindata.org
2. „Global assessment of organic contaminants in farmed salmon,“ Science 9. 1. 2004; 303(5655):226-9;
3. SelfNutritionData – know what you eat; https://nutritiondata.self.com/facts/
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Tko je "zaslužan" što je 2018. mason Dražen Jelenić došao na čelo DORH-a?

Četvrtak, 20/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1352 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević