Get Adobe Flash player

Vrećice nisu predmet te Direktive EU-a, EP-a i Europskoga vijeća od 5. lipnja 2019.

 
 
O svakoj ljudskoj djelatnosti konačnu odluku donosi politika. Odluka ovisi o kvaliteti pripremljenih podloga. Tako su Norveška i Švicarska donijele odluke o ukidanju deponija. Već tri desetljeća svjedoči se zeleno-političkom pokušaju uništenja „najlošijeg proizvoda“ svih vremena. Plastičnih vrećica. Kako današnja politika vidi stanje? Ministarstvo za zaštite okoliša i energetike propustilo je najširu javnost obavijestiti što se promijenilo s 1. siječnjem 2020. na području uporabe deset plastičnih proizvoda. S druge strane SDP, započeo je predizbornom kampanjom tekstom, bivšeg ministra zaštite okoliša gospodina Mihajla Zmajlovića, trenutno saborskog zastupnika i predsjednika Odbora za zaštitu okoliša i energetike (OZOIE). Koji je opravdano potpisao 2013. prijedlog Hrvatske gospodarske komore, temeljen na rezultatima rada članova tadašnjeg Društva za plastiku i gumu, da se odbije tadašnji prijedlog EU-e. A on sada traži zabranu plastičnih vrećica, jer je Vlada to propustila??? A zna li Predsjednik OZOIE-a što će učiniti s jednokratnim proizvodom, pelenama?
https://www.packaginglaw.com/sites/default/files/plastics%20image2.jpg
Polazište u razmatranju prijedloga o zabrani korištenja plastičnih vrećica je naziv DIREKTIVA (EU) 2019/904 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 5. lipnja 2019. Ona ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Vrećice nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu (SUP). Tu se zabranjuju slamke, štapići za uši, tanjuri itd. Smanjenje potrošnje vrećica regulirano je DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. To znači, u EU zakonodavstvu, vrećice se smatraju ambalažom. Mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu ili nekim podzakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom.
 
U svjetlu nepoznavanja prijevoda engleske riječi „bag“ koja znači vrećice i vreće, torbe i torbice, nejasna je izjava M. Zmajlovića  koji “predlažemo zabranu korištenja plastičnih vrećica”? Kojih „bag“? Onih vrećica za nošenje? Ili i onih za smeće, poljoprivredu ili obranu od poplava? Stoga treba definirati vrećice i to prema namjeni (plastične vrećice za nošenje) i debljini u skladu s člankom 1 Direktive (EU) 2015/720. Razlikuju se tri vrste vrećica. To su: plastične vrećice za nošenje s ručkom ili bez ručke, izrađene od plastike koje se daju potrošačima na prodajnom mjestu robe ili proizvodâ, lagane plastične vrećice za nošenje debljine stijenke manje od 50 mikrometara i vrlo lagane plastične vrećice za nošenje, debljine stijenke manje od 15 mikrometara koje su potrebne zbog higijenskih razloga ili koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže spriječiti bacanje hrane. Pritom EU ne predlaže zabranu laganih plastičnih vrećica (15 do 50 mikrometara), već države članice poduzimaju mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih vrećica za nošenje na svojem državnom području. Članice slobodno poduzimaju jednu ili obje mjere koje slijede. Da razina godišnje potrošnje od 31. prosinca 2019. ne premaši 90 laganih plastičnih vrećica po osobi. Od 31. prosinca 2025. predlaže se potrošnja 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi ili istovjetne ciljeve određene u masi. Vrlo lagane plastične vrećice za nošenje mogu se isključiti iz nacionalnih ciljeva potrošnje. Potrebno je osigurati da se lagane plastične vrećice za nošenje od 31. prosinca 2018. ne dijele besplatno na prodajnome mjestu robe ili proizvoda, osim ako se provedu jednako djelotvorni instrumenti. Vrlo lagane plastične vrećice za nošenje mogu se isključiti iz navedenih mjera.”
Prema raspoloživim podacima nijedna država članica EU, osim Francuske, nije zabranila uporabu laganih plastičnih vrećica (između 15 i 50 µm). Francuska dopušta vrlo tanke vrećice (tanje od 15 mikrometara pod uvjetom da su pogodne za tzv. “kućno kompostiranje”, a višekratne nisu predmet ograničenja.
 
Trenutno nisu dostupni podaci o stanju u Hrvatskoj. Najavljeni su za svibanj 2020. Toliko o političkim pogledima na problem. No na razini svakodnevnog života događaju se smiješne situacije. Osobno, kupio sam dva kožna remena. Pita me prodavači želim li ovako definiranu laganu plastičnu vrećicu, uz naplatu. Odbio sam i tražio da mi umota u tanki papir. Vlasnik to ne dopušta. Grohotom sam se smijao što nam nude domaći i strani trgovački lanci. Jedan, usprkos upozorenju da ne postoje, reklamira naplatu PVC vrećica. Drugi prodaju tzv. biovrećice. Teško vama ako s njima pokisnete. Zapakirana roba je odjednom na podu. Neki reklamiraju kompostirajuće vrećice. No, Hrvatska nema potrebnih industrijskih kompostana.
 
Slične rasprave se vode još i danas diljem svijeta. Kada je 2013. tadašnji EU Povjerenik za okoliš Janez Potočnik pokrenuo akciju zabrane ili ograničavanja plastičnih vrećica, reagiralo se tekstom: „Umjesto da otvara, EU radna mjesta zatvara (Hrvatski fokus, 25. listopada 2013.)“. Potaknuta tim tekstom, ugledna novinarka Hrvatskog radija Silva Celebrini je za potrebe emisije „Plastične vrećice u ozračju EU direktive“(Eko radar, 1. program HR, 20. studenoga 2013.) načinila intervju s J. Potočnikom koji je priznao da se ta zabrana ili oporezivanje donose kako bi se suzbila konkurencija izvan EU. I sada EU računa na porez od vrećica. Posebno u ozračju Brexita. Plastične vrećice su možda loše, ali bitno su bolje od svih ostalih, načinjenih od drugih materijala.
 
Vrlo teško pitanje za Predsjednika OZOIE-u. Kako se namjerava riješiti pitanje pelena. S motrišta uporabe moguće je razlikovati dječje pelene, pelene za odrasle i higijenske uloške. Njihovi trenutni svjetski udjeli su sljedeći: dječje pelene 34,6 %, pelene za odrasle inkontinencija i ostali sadržaji) 29,2 %, a ženski higijenski ulošci 24,1 %. Problem je ozbiljan, znatno ozbiljniji nego što su to plastične slamke (0,02 %). Koje su dopuštene za medicinske svrhe. Npr. u zagrebačkom komunalnom otpadu 2016. bilo je 4,04 % pelena. Od kojih su posebno opasne one za odrasle. Gdje su završile, jer su pune vrlo opasnog otpada?
 
I na kraju. Što s time imaju Norveška i Švicarska? Nema tamo raznih jakuševaca i marinšćina. I nepodnošljivog smrada. Tamo se sve što se može reciklirati se reciklira, ostalo se spali. A zašto baš plastične vrećice i slični proizvodi? Da se skrene pozornost od istinskog antropogenog utjecaja na klimatske promjene. Tema javno dostupnog „Filozofskog (stvarno znanstvenog) kafića“ u Studentskom centru 12. ožujka 2020.
 

Igor Čatić, profesor emeritus

"Ja sam morao čekati sedam mjeseci na obranu rada"

 
 
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras na svečanosti u auli Sveučilišta u petak je promovirao 91 sveučilišnoga specijalista. Riječ je o specijalistima koji su završili devet sveučilišnih poslijediplomskih interdisiciplinardnih specijalističkih studijskih programa - Diplomaciju, Ekoinženjerstvo, Javnu upravu, Konferencijsko prevođenje, Prava djece, Reguliranje tržišta elektroničkih komunikacija, Upravljanje gradom, Upravljanje krizama i Priprema i provedba EU projekata.
https://cdn.tomislavcity.com/wp-content/uploads/2019/04/boras-324x160.jpg?x82056
Svečanost u auli Sveučilišta zasjenio je manji incident kada je rektor Boras odbio uručiti diplomu Borisu Jurašinoviću jer mu ovaj nije htio pružiti ruku. B. J. je bio uvrijeđen zato što mu rektor Boras nije odgovorio na pismo u kojemu je ukazao na probleme prilikom pohađanja programa sveučilišta Priprema i provedba EU projekata. "Kolega je meni poslao pismo i tvrdi da mu nisam odgovorio i da mi zato neće pružiti ruku, iako mu ja čestitam na diplomi. Takvom čovjeku ćemo vidjeti zašto ne možemo dati diplomu. To je nepristojno, a ja mu čestitam od srca što je to završio. Diplomu ćemo mu dati izvan ovog protokola", rekao je rektor Boras.
"Ja sam morao čekati sedam mjeseci na obranu rada. Uz to su se događale jako ružne stvari o kojima bolje da ne pričam ovdje", obratio se okupljenima i B. J.
 
Boras je tada rekao da te stvari nije mogao popraviti, već da se to radi kroz administraciju. "Napravili smo sve da se to održi što prije. Svejedno, ja čestitam kolegi. Ovo je sveučilište koje ima svoju tradiciju. Morate se akademski ponašati. Ako želite poštovati tu tradiciju, poštujte i rektora kakav god bio. Nakon što je B. J. replicirao da je povratnik iz Francuske, rektor Boras imao je poruku za njega i na francuskom jeziku.
Uz rektora Borasa, promociji su nazočili prorektor za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije Miljenko Šimpraga te dekani, prodekani i voditelji navedenih studija: Tvrtko Jakovina, Bruno Zelić, Anamarija Musa, Mirjana Polić Bobić, Dubravka Hrabar, Gordan Ježić i Gojko Bežovan.
 

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/video-incident-zasjenio-svecanost-na-sveucilistu-rektor-boras-odbio-uruciti-diplomu-specijalistu-vasa-gesta-je-nepristojna-ponasajte-se-akademski/8696105/

Antiratna i (ne)zaboravna razmišljanja Hermanna Hessea (1877.-1962.)

 
  
„Držim da nije najvažnije koje je čovjek vjere, već da vjeru uopće ima“. /Napisi o književnosti/.
„Tko sudbinu prima izvana, od nje i pogiba, kao divljač od strijele. Tko sudbinu prima iznutra, iz srži svoga bića, ona ga snaži i čini bogom“. /Zaratustrin povratak/.
„Što manje vjerujem u naše doba, sve više mi se čovještvo čini propalim i usahlim, sve manje toj propasti suprotstavljam revoluciju, a sve više vjerujem u čaroliju ljubavi“. /Sabrana pisma/.
„Meko je jače od tvrdoga, voda je jača od stijene, ljubav je jača od sile“. /Siddhartha/.
„Mašta i sposobnost uživljavanja nisu ništa drugo doli oblici ljubavi“. /Sabrana pisma/.
„Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio, već da bi nov život u nama probudio“. /Igra staklenim perlama/.
Slikovni rezultat za Hermann Hesse he thinks
„Kaos želi da ga se prizna i doživi prije nego se da ponovno dovesti u red“. /Napisi o književnosti/.
„Gluposti današnjice brzo iščezavaju, ostaje dobrota i ostaju djela“. /Iz neobjavljenog pisma od 8. 12. 1915./.
(Hermann Hesse, Misli, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2003, str. 106, 109, 167, 195).
 
Antiratna i (ne)zaboravna razmišljanja Hermanna Hessea (1877.-1962.)
 
„Pokatkad mi se (u)čini da čitava svjetska povijest nije ništa drugo do slikovnica čije stranice zrcale najžešću, ali i najsljeplju od svih čovjekovih čežnji - čežnju za zaboravom. Ne iskorjenjuje li pritom svaka generacija sredstvima zabrane, prešućivanja i bahatog izrugivanja upravo ono što je prethodna držala najvažnijim? Nismo li netom doživjeli da čitavi narodi godinama zaboravljaju, niječu i potiskuju jedan čudovišni, dugotrajni i strahoviti [I. svjetski] rat, kao da bi ga najradije čarolijom izbrisali iz sjećanja, ne bi li iznenada, tek što su se malčice odmorili, uz pomoć napetih ratnih romana pokušali prizvati u sjećanje isto ono čime su prije svega nekoliko godina sami sebi naudili i što su sami propatili? […]
Lako mogu zamisliti da se ni povjesničari ne osjećaju drukčije kad nastoje zabilježiti događaje bilo kojeg vremenskog slijeda, a pritom im je još i stalo do istine. Gdje je uporište, nešto zajedničko na što se svi oni odnose i što ih sve drži na okupu? Da bi uopće nastalo nešto poput povezanosti, uzročnosti i smisla, da bi se nešto na svijetu uopće dalo ispričati, povjesničar mora izmišljati cjeline kao što su junak, narod ili ideja, ne bi li se ono što se zapravo događa u bezimenom odjednom dogodilo u ime te izmišljene cjeline. […]
Možda čovjek uz glad za doživljajem ne posjeduje ni jednu jaču glad od one za zaboravom. […]
Ta, što je život, ako je lijep i radostan, drugo nego igra? Naravno da se od njega može napraviti i štošta drugo, obveza ili rat ili zatvor, ali na taj način život ne će postati ljepši.“ (Hermann Hesse, Putovanje na Istok, Šareni dućan, Koprivnica, 2002, str. 15., 42.-43., 49., 60.).
 

[Izvatke odabrao: Đivo Bašić]

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 31/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1172 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević