Get Adobe Flash player

Tradicionalno dodijeljene Akademijine nagrade za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Hrvatskoj za 2017.

 
 
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti proslavila je u četvrtak 26. travnja svoj dan i 157. godišnjicu osnutka i tim je povodom u palači HAZU-a održana svečana sjednica na kojoj su tradicionalno dodijeljene i Akademijine nagrade za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2017. Na svečanosti je bio i predsjednik Vlade Andrej Plenković, potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner, izaslanik predsjednice Republike Vito Turšić, potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić, ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac, ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, ministar zdravstva Milan Kujundžić, saborski zastupnici, članovi diplomatskog zbora, predstavnici vjerskih zajednica, ravnatelji kulturnih i znanstvenih institucija kao i druge osobe iz političkog, kulturnog, znanstvenog, gospodarskog i javnog života. Počasni gosti svečane sjednice bili su učenici X. gimnazije „Ivan Supek“ i Osnovne škole „Miroslav Krleža“ iz Zagreba za koje je predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić kazao da su zalog za budućnost.
http://www.hrt.hr/media/tt_news/hazu_p.jpg
U svom je govoru akademik Kusić podsjetio da se 29. travnja navršava 157 godina otkako je Hrvatski sabor na prijedlog biskupa Josipa Jurja Strossmayera donio odluku o osnutku Akademije. „Strossmayerova teza bila je da su znanost, znanje i obrazovanje važni za pozicioniranje Hrvata u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, a da će kultura i umjetnost osigurati naš nacionalni identitet. Te njegove teze vrijede i danas kada je Hrvatska dio Europske unije. Akademija je gradila identitet i modernu povijest Hrvatske te je uz Katoličku crkvu bila supstitut hrvatske državnosti. Iako se nikad nije bavila dnevnom politikom, u fokusu Akademije uvijek je bio državnopravni kontinuitet Hrvatske, težnja za ujedinjenjem hrvatskih zenalja i različito interpretirana samostalnost Hrvatske“, rekao je akademik Kusić. Podsjetio je i na najistaknutije članove u Akademijinoj povijesti, nobelovce Lavoslava Ružičku, Vladimira Preloga i Ivu Andrića te na Nikolu Teslu, Andriju Mohorovičića, Ivana Meštrovića, Vlahu Bukovca, Vladimira Nazora, Miroslava Krležu, Ivana Zajca, Jakova Gotovca, Ranka Marinkovića i Slobodana Novaka kao i najistaknutije predsjednike, Franju Račkog, Tadiju Smičiklasa, Vladimira Mažuranića, Alberta Bazalu, Andriju Štampara, Grgu Novaka i Ivana Supeka. „Pravilnim vrednovanjem društvenih pojava Akademija i akademici dovode do novih društvenih mjerila i vrijednosnog sustava djelujući tako kao korektiv društvenih zbivanja. Hrvatska akademija je neovisna, nepristrana i ideološki neutralna, dok sve druge institucije u društvu imaju parcijalne interese. Akademija donosi stajališta utemeljena na znanstvenim, stručnim i etičkim načelima, ona osigurava kontinuitet koji nam nedostaje u društvu.
 
Rad Akademije je prepoznat i društveno relevantan i to je najveći uspjeh koji je Akademija mogla postići. Akademija danas mora biti otvorena, okrenuta budućnosti i uključena u rješavanje aktualnih problema“, rekao je akademik Kusić. Spomenuo je da HAZU u ovom trenutku ima 138 redovitih članova, 84 člana suradnika i 132 dopisna člana, te je najavio da će se u svibnju održati izbori za nove članove. Akademija ima u svom sastavu i 26 zavoda, od Cavtata do Vukovara, a među 258 zaposlenih ima 96 doktora znanosti i četiri magistra. Osvrnuvši se na 2017., akademik Kusić je iznio podatke da je lani u Akademiji bilo 438 događanja, od čega 114 znanstvenih skupova na kojima su obrađene sve relevantne društvene teme. U protekloj godini zahvaljujući Hrvatskoj akademiji i njenim članovima objavljene su 244 publikacije, dok je Zaklada HAZU lani financirala 196 projekata. Predstavnici HAZU zauzimaju i značajna mjesta u europskim znanstvenim tijelima. „Živimo u doba relatizivacije autoriteta, ali Hrvatska akademija tome odolijeva.
 
Ona je glas razuma i kao takva je prepoznata. Dok se politika bavi aktualnim problemima, mi mislimo dugotročno jer Akademija je čuvar trajnih vrijednosti“, kazao je akademik Kusić, istaknuvši da je Akademija uvijek njegovala kult rada. „Članovi Akademije stvorili su djela trajne vrijednosti. Akademija nije samo skup struka, nego i skup ličnosti. Akademici se legitimiraju svojim radom i vrijednostima za koje se zalažu“, dodao je akademik Kusić.
 
Čestitajući dobitnicima nagrada HAZU-a, podsjetio je da ih je od 1993. do danas dobilo 238 znanstvenika i umjetnika, od kojih su mnogi kasnije ostvarili značajne rezultate u znanosti i umjetnosti i mešunarodno se afirmirali. „Time se šalje poruka društvu u kojem se češće valoriziraju prividne umjesto trajnih vrijednosti. To je poruka na koji način se društvo treba usmjeravati. Volio bih da ovi dobitnici budu uzor i poticaj“, rekao je akademik Kusić koji je uručio diplome dobitnicima nagrada HAZU za 2017. koje je predstavila potpredsjednica Odbora za nagrade HAZU akademkinja Koraljka Kos. Za područje prirodnih znanosti i matematike dodijeljene su dvije nagrade, a dobili su ih  dr.  sc.  Mira  Ristić  za  37  objavljenih  originalnih znanstvenih  radova  u  međunarodnim  časopisima  u posljednjih  pet  godina,  koji  predstavljaju  zaokruženu cjelinu  te  se  mogu  objediniti  pod  zajedničkim  naslovom Sustavno  istraživanje  sinteze,  mikrostrukture  te  fizičkih  i kemijskih svojstava nanočestica i nanonita metalnih oksida, kao i prof.  dr.  sc.  Vlasta  Ćosović  za  rad  Development  of transient carbonate ramps in an evolving foreland basin. Za područje medicinskih znanosti nagradu nagrađen je prof.  dr.  sc.  Mislav  Vrsalović  za  rad  Prognostic Effect of Cardiac Troponin Elevation in Acute Aortic Dissection u kojem je prvi put  dokazana  prognostička  uloga  srčanog  troponina  u bolesnika s akutnim aortalnim sindromom. Za područje filoloških znanosti  Nagradu HAZU dobio je izv.  prof.  dr.  sc.  Vladimir  Rezar  za  knjigu  Damiani Benessae  Poemata, a za područje književnosti Gordana  Benić  za  zbirku  Nebeski  ekvator.
 
Za područje likovnih umjetnosti nagrađen je Josip  Biffel  za  djela  koja  je  ostvario  u posljednjih  pet  godina: dva mozaika iz crkve u Vitezu u Bosni i Hercegovini, sedam vitraja iz novoizgrađene crkve u  Mičevcu  u  Turopolju  te  četrnaest  slika  koje  prikazuju postaje  Križnog  puta  u  crkvi sv. Leopolda  Mandića u Splitu. Za područje glazbene umjetnosti nagrađena je Olja  Jelaska  za  skladbu  Modri  val  za  simfonijski orkestar. Za područje tehničkih znanosti Nagradu HAZU dobio prof. dr. sc. Ivan Petrović za znanstveno postignuće u istraživanju algoritama za sustave autonomije mobilnih robota,  čija  je  svrha  osiguravanje  autonomne  navigacije mobilnih robota u nepoznatim i dinamičkim prostorima te autonomno  obavljanje  raznih  korisnih  poslova  umjesto ljudi ili u suradnji s ljudima, objavljeno u 17 znanstvenih radova  koji  čine  znanstvenu  cjelinu  pod  nazivom Algoritmi za sustave autonomije mobilnih robota. U ime nagrađenih zahvalio se prof.  dr.  sc.  Mislav  Vrsalović koji je istaknuo da je dodjela nagrada HAZU „kruna naših ostvarenja koja nerijetko promaknu svjetlu reflektora u vrtlogu svakodnevnice“. „Jedino pravo i istinsko bogatstvo naše je znanje, iskustvo, vlastita sposobnost. Stojimo ovdje u hramu hrvatske znanosti i umjetnosti i prisjećamo se životnih trenutaka, crtica kada smo se stvarajući i radeći ponekad možda osjećali čudnim i drugačijim od okoline.
 
A sada s ovoga mjesta možemo poručiti generacijama koje stasaju: budite originalni, kreativni i jedinstveni. Na svoj način izvorni i neponovljivi. Kada bude vaš red na ovom mjestu poruku prenesite dalje. I opet dalje do sljedeće generacije. Do sljedećeg pojedinca s jedinstvenom i neponovljivom vizijom i misijom. Jer u umjetnosti i znanosti ne postavljamo granice, pomičemo ih. Naša dostignuća rezultat su predanog i samozatajnog rada naših učitelja, mentora, obitelji i suradnika, ali i životnog odricanja, ljubavi i discipline, upornosti, strpljivosti, ponekad i tvrdoglavosti, bez toga nema rezultata. I stoga ovaj trenutak veći je od nas samih, nadilazi nas i nastavlja se“, rekao je Vrsalović Hrvatskoj akademiji njezin dan zahvaljujući joj na „stalnoj brizi u prepoznavanju i afirmiranju znanstvenih i umjetničkih dostignuća u Hrvatskoj.“ „Današnji događaj kaplja je tog nepresušnog slapa hrvatskog stoljetnog znanstvenog, umjetničkog i kulturnog kontinuiteta i identiteta“, poručio je Vrsalović.
 
U glazbenom dijelu programa na Guarnerijevoj violini King nastupio je Anđelko Krpan u pratnji Julije Gubajduline na glasoviru. Oni su izveli Meditaciju Borisa Papandopula i Rumunjske plesove Bele Bartoka.

 

Marijan Lipovac

Plastika je tip sintetskog polimera koji se može proizvesti od fosilnog goriva ili biomase

 
 
U nedjelju 22. travnja diljem svijeta obilježen je Dan planeta Zemlje s temom: „Zaustavimo onečišćenje plastikom“ ili „Kraj onečišćenju plastikom“ s namjerom podizanja javne svijesti o rastućem globalnom problemu zbog onečišćenja plastikom. Otpadna plastika predstavlja sve veći problem diljem svijeta jer onečišćuje naš okoliš, prvenstveno vodotokove i oceane. A mikroplastika je vodeći problem onečišćenja vodotokova i oceana. Maleni komadići plastike uobičajeno se nazivaju mikroplastika, a prvi puta su opisani početkom 1970-ih, a rašireni su u morima i oceanima. Veći komadi plastike poput vreća i vrećica, užadi i ribarskih mreža mogu imati izravan, štetan učinak na mnoga morska stvorenja i zajednice. No, učinci mikroplastike mnogo teže se određuju.
https://static.toiimg.com/photo/msid-62788818/62788818.jpg?295547
Plastika ima određenu i značajnu ulogu u različitim područjima suvremenog života današnjeg čovjeka – odjevni predmeti, prijevoz, pakiranje, skladištenje, građevni materijali, vrećice za kupovinu itd. Najvažnije svojstvo plastike je njezina trajnost – a to je ujedno i glavni razlog postojanja plastike u oceanima. Ipak, pojam 'mikroplastike' uveden je prije deset ili malo više godina, a odnosi se na malene komadiće plastike čiji dijametar je manji od 5 milimetara. U znanstvenim publikacijama nalaz sićušnih djelića plastike opisan je kod ptica 1960-ih godina a u uzorcima planktona početkom 1970-ih godina prošlog stoljeća. No, mikroplastika zaokuplja znanstvenu zajednicu tek unazad deset godina, a u navedenom razdoblju bilježi se golem broj znanstvenih publikacija o problemima mikroplastike i plastičnih peleta koje zauzimaju jednu posebnu kategoriju kada je u pitanju onečišćenje plastikom.
 
Plastične pelete i plastične čestice proizvode se za posebnu namjenu – korištenje u brojnim kozmetičkim preparatima, abrazivnim sredstvima i sredstvima za čišćenje u domaćinstvima itd. te se nazivaju primarna mikroplastika. A mikroplastika koja nastaje kao posljedica fragmentacije od većih dijelova plastike naziva se sekundarna mikroplastika. Ova podjela je nužna kako bi znali odrediti izvor odn. podrijetlo i na temelju toga mogli donijeti mjere za smanjenje mikroplastike u okolišu, prvenstveno u oceanima. Plastika je tip sintetskog polimera koji se može proizvesti od fosilnog goriva ili biomase. Nastajanje mikroplastike fragmentacijom većih plastičnih artikala najučinkovitije je na morskoj obali i plažama gdje je visoko UV zračenje i izražena fizička abrazija pod utjecajem morskih valova. Veličina čestica mikroplastike u oceanima kreće se između 1 nanometar (1nm) i < 5 milimetara.
 
Mikroplastika je raširena u oceanima, duž morskih obala, na površini vode ili u sedimentu morskog dna – od Arktika do Antarktika. Otkrivena je i u organizmima velikog broja morskih stvorenja – od beskralježnjaka, riba pa do ptica i sisavaca. Plastika često sadrži i kemikalije koje su dodane/korištene u procesu proizvodnje te mogu apsorbirati i koncentrirati kontaminante (onečišćivače) kao što su pesticidi iz morske vode. Postoje već brojni dokazi o ovom načinu unosa kemijskih tvari nakon ingestije / gutanja plastike i njihovom širenju u tkiva. U laboratorijskim uvjetima dokazano je da vrlo sićušne čestice (nanočestice) mikroplastike prolaze staničnu membranu uzrokujući tako oštećenje tkiva.
 
Svijest javnog i privatnog sektora o mogućim ekološkim, društvenim i gospodarskim štetnim učincima mikroplastike daleko je manja od one koja se odnosi na veliki plastični otpad (npr. boce, plastične vrećice i ambalaža itd.). Stoga je potreban učinkovit angažman i edukacija na svim razinama društva (vlade, javnost, privatni sektor) u svrhu podizanja javne svijesti i promoviranja pozitivnih promjena ponašanja.
 
Britanski časopis „The Guardian“ objavio je 12. ožujka 2018. tekst o najnovijem nalazu stručnjaka Sveučilišta Manchester (University of Manchester) o onečišćenju oceana mikroplastikom: “Broj sićušnih komadića plastike koji onečišćuju oceane diljem svijeta mnogo je veći nego što se to do sada mislilo.“ Znanstveni tim analizirao je sediment iz 10 rijeka koje su udaljene od Manchestera otprilike 20 km. Provedeno znanstveno istraživanje otkrilo je do sada najveće svjetsko onečišćenje mikroplastikom u rijeci blizu Manchestera (Ujedinjeno Kraljevstvo), a najgore onečišćenje utvrđeno je u rijeci Temzi: 500.000 čestica mikroplastike po metru kvadratnom riječnog dna, što je najveće onečišćenje ikada opisano (50% veće od onog u Južnoj Koreji). Istraživanje je također otkrilo da je u vrijeme velikih zimskih poplava (2015.-2016.) u ovom području 'isprano' oko 43 milijarde komadića mikroplastike (oko 850 kg) od čega je oko 17 milijardi rijeka otplavila izravno u ocean. Tako golem broj mikroplastike samo iz jedne rijeke naveo je znanstvenike na zaključak da je dosadašnja globalna procjena o onečišćenju oceana mikroplastikom – pet trilijuna - uvelike podcijenjena.
 
Nizozemski stručnjak Erik van Sebille, Sveučilište Utrecht, povodom ovog izvješća izjavio je slijedeće: „Nisam nimalo iznenađen ovim zaključkom. Godine 2015. otkrili smo da se 99% od sveukupne plastike više ne nalazi na površini oceana. Problem je u tome što ne znamo gdje je sada tih 99% plastike. Je li na obalama / plažama, na morskom dnu, u morskim organizmima? Prije nego što počnemo razmišljati o čišćenju, moramo znati kako se plastika distribuira.“ Kao što je već naprijed navedeno, mikroplastika potječe od fragmentacije platičnog otpada, sintetskih vlakana i zrnaca koji se koriste u proizvodima za osobnu higijenu i u kozmetici. Poznato je da mikroplatika negativno, tj. štetno utječe na život u moru i oceanu – živa stvorenja često zamijenjuju mikroplastiku s hranom, a kada čovjek konzumira određene morske plodove (ribe, rakove, školjke i dr.) tada mikroplastiku iz hrane unosi u svoj organizam. Nadalje, mikroplastika je potvrđena i u vodovodnoj vodi te u drugim prehrambenim proizvodima. Zdravstveni rizik za čovjeka još uvijek je nepoznat, ali postoji opravdana bojazan da mikroplastika sadrži akumulirane toksične kemijske tvari, a najmanji djelići mikroplastike mogu prijeći u krvotok.
 
Znanstvenici „State University of New York“ testirali su 259 plastičnih boca vode (negazirane) od 11 najpopularnijih brendova na sadržaj čestica mikroplastike i to na zahtjev ORB Media, neprofitne novinarske organizacije sa sjedištem u Washingtonu, D.C. Ispitani su najčešći/najprodavaniji brendovi pitke vode na tržištu, među kojima su ispitani i: Aquafina, Nestlé Pure Life, Evian, Dasani i San Pelligerino. U prosjeku je svaka ispitana plastična boca pitke vode sadržavala oko 325 komadića mikroplastike po litri – većina mikroplastike je sićušna i nevidljiva 'golim' okom. Prema nalazu, najgora voda je Nestlé Pure Life – većina ispitanih uzoraka kontaminirana je česticama mikroplastike: 10.390 čestica po litri.
 
Uzmemo li u obzir općeprihvaćenu normu da čovjek dnevno mora popiti oko 2 litre vode za dobru hidraciju i zdravlje organizma, a u vrućim i vlažnim područjima ta količina vode je i veća, to znači da čovjek koji popije jednu litru vode iz plastične boce / dan, u organizam godišnje može unijeti desetke tisuća čestica mikroplastike.
Čestice mikroplastike veličine 20 mikrona (0,02 mm) mogu ući u krvotok a potom se zaustaviti i zadržati u bubrezima i jetri. Čak 90 posto čestica mikroplastike iz ispitanih brendova pitke vode u plastičnim bocama bilo je veličine između 100 i 6,5 mikrona – dovoljno sićušne da iz crijeva prijeđu u organe i tkiva. Na temelju izvješća „ORB Media,“ Svjetska zdravstvena organizacija odmah je reagirala i pokrenula ispitivanje o kratkoročnim i dugoročnim rizicima konzumiranja mikroplastike iz pitke vode.   
 
„National Geographic“ objavio je 4. travnja 2016. izvješće u kojem se procijenjuje da je samo u Europskoj uniji 2012. korišteno oko 4.360 tona mikrozrnaca plastike u proizvodima za osobnu higijenu – a ona izravno odlaze u vodotokove i oceane. Zbog golemog onečišćenja mikrozrncima podrijetlom iz kozmetike i proizvoda za osobnu higijenu, u SAD-u je od 1. srpnja 2017. zabranjena proizvodnja svih kozmetičkih proizvoda s mikrozrncima (Microbead-Free Waters Act of 2015); Kanada i Novi Zeland također su usvojili takvu zabranu, dok EU do ovog trenutka nije usvojila takvu mjeru zaštite, iako su pojedine europske države poput Italije, Francuske, Švedske, Velike Britanije najavile zabranu proizvodnje i korištenja mikrozrnaca u kozmetici.  
 
Sljedeći problem onečišćenja mikroplastikom predstavljaju mikrovlakna (akrilna vlakna) iz odjeće koja također onečišćuju vodotokove i oceane. Utvrđeno je da se svakim pranjem jedne flis jakne oslobađa/otpušta oko 1,7 grama mikrovlakana, a što je jakna starija, to otpušta više mikrovlakana (flis, engl. „fleece,“ znači runo; no, ovdje se zapravo radi o mekom tekstilnom materijalu od poliesterskih kemijskih vlakana upredenih u pređu slično vuni). A oko 40 posto svih vlakana prolazi kroz pročistače otpadnih voda i završava u jezerima, rijekama i oceanima.

 

Izvor: GESAMP (The Joint Group of Experts on Scientific Aspects of Marine Environmental Protection): „A Global Assessment: Microplatic in the Ocean“ / „Globalna procjena: Mikroplastika u oceanu“);
The Guardian: „Microplastic pollution in oceans is far worse than feared, say scientists“
autor: Damian Carrington;
ORB Media (https:// orbmedia.org): „Plus Plastic – Microplastic found in global bottled water“
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Predstavljena knjiga Akademik Vladimir Varićak u hrvatskoj i svjetskoj znanosti

 
 
U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u utorak 17. travnja predstavljena je knjiga Akademik Vladimir Varićak u hrvatskoj i svjetskoj znanostiurednice prof. dr. sc. Snježane Paušek-Baždar, objavljena u izdanju HAZU. Knjiga pruža uvid u život i djelo jednog od najvećih hrvatskih matematičara koji je dao nezaobilazan doprinos razvitku matematike i fizike u Hrvatskoj, kao i europskoj i svjetskoj znanstvenoj baštini. Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić kazao je da Varićak pripada među velikane hrvatskih prirodnih znanosti zahvaljujući kojem je hrvatska matematika dosegla međunarodnu razinu. Napomenuo je da je Varićak u Akademiju izabran 1904., u dobi od 39 godina te da je bio među najmlađim Akademijinim članovima.
https://res.cloudinary.com/glashrvatske/w_760,h_428,c_fill,ar_16:9,g_auto,f_auto,q_auto:best/v1523887380/thkc1sbaqggtmdft0a7l
O Varićakovu životu govorio je akademik Andrej Dujella, tajnik Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZU. Varićak je rođen u Švici kraj Otočca 1865., a umro je u Zagrebu 1942. Na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1888. je diplomirao matematiku i fiziku te do 1898. radio kao profesor matematike na nautičkoj školi u Bakru, na realnim gimnazijama u Zemunu, Osijeku i Zagrebu te na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Doktorirao je 1891. s temom iz klasične algebarske analize, što je bio drugi doktorat iz matematike na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon odlaska prvog sveučilišnog profesora matematike Karela Zahradnika u Brno, Varićak 1899. preuzima sveučilišnu nastavu matematike koju vodi sve do smrti. Predavao je  diferencijalni i integralni račun, diferencijalne jednadžbe, račun varijacije, teorije skupova, teorije funkcija, algebarske jednadžbe, eliptičke funkcije, neeuklidsku geometriju i teoriju relativnosti. Bio je i rektor Sveučilišta u Zagrebu (1921.–1922.), a potom dekan Mudroslovnog fakulteta (1922.–1923.) te prorektor Sveučilišta (1928.–1932.). Bio je i dopisni član češke i srpske akademije.
 
Akademik Ksenofont Ilakovac podsjetio je da je Varićak kao profesor educirao  brojne generacije hrvatskih matematičara i fizičara, kasnije akademika i istaknutih stručnjaka u svijetu, od kojih je najpoznatiji Vilim Feller s Princetona u SAD-u. „Svjetski ugled Varićak je stekao svojim doprinosom interpretaciji neeuklidske geometrije Lobačevskoga, a nakon Einsteinove objave specijalne teorije relativnosti 1905. upozorio je da se ona može interpretirati hiperboličkom geometrijom, odnosno neeuklidskom geometrijom Lobačevskoga pomoću koje se većinu formula te teorije moglo pojednostavniti, protumačiti i dokazati“, rekao je akademik Ilakovac, dodavši da je Varićak bio u prijateljskim odnosima s Albertom Einsteinom i njegovom suprugom Milevom Marić koje je posjećivao u Švicarskoj. Einstein i Varićak dopisivali su se u razdoblju 1909. – 1913., a preslike tih pisama objavljene su u ovoj knjizi, kao i prijevod šest Einsteinovih pisama s njemačkog na hrvatski jezik.
 
O sadržaju knjige govorila je prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar koja je istaknula da je Varićak bio među prvima u Hrvatskoj koji su upozorili na važnost i značenje znanstvenog opusa Ruđera Boškovića u razvitku svjetske znanosti te na Boškovićevu znanstvenu i privatnu korespondenciju, koja je sačuvana uglavnom u europskim i američkim državnim i privatnim arhivima. „Iako je bio pravoslavac, a kasnije grkokatolik, Varićak je u ime znanstvene istine ustao protiv teza da je Bošković bio Srbin i dokazao da je pripadao hrvatskom vjerskom i kulturnom okružju“, kazala je Paušek-Baždar.     
 

Marijan Lipovac

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1710 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević