Get Adobe Flash player

Maštovitost proizvođača hrane za pse je izvanserijska

 
 
Nastavljam s Dnevnikom jednog prpošitelja. Ovih dana dobio sam pismo iz Kanade od Amy. „Studentica sam novinarstva na Sveučilištu u Ottawi i pišem rad o korištenju jednokratnih plastičnih vrećica u Kanadi. Njihovom utjecaju na okoliš i potencijalnim alternativama. Pročitala sam članak o Vama i bila sam impresionirana Vašim istraživanjem kako zabrana plastike ne mora biti od koristi. Pomislila sam kako bi Vas bilo dobro kontaktirati“. Kad ne će naši, hoće oni iz Kanade. Odgovorio sam na postavljena pitanja. No, to nije sve. S tim pismom upoznao sam bivšeg studenta Svena koji već tridesetak godina radi u Kanadi. Radi u vrlo poznatom poduzeću za pravljenje plastičnih dijelova potrebnih automobilskoj industriji u Torontu.
https://images.wallpaperscraft.com/image/dog_cat_kitten_puppy_grass_65389_225x300.jpg
U kojoj sam 1998. održao seminar od 4 nastavna sata. Sven je izrazio želju da i on sudjeluje u anketi. U ovom DJP-a iskoristit ću neke Svenove odgovore. No, najprije na glavnu temu ovog Dnevnika. O utjecaju 1,5 milijardi bića na neke od mogući bilanci koje povezuju okoliš i stvaranje te gospodarenje otpadom.
 
Jesenski odmor
 
Putujem na jesenski odmor. Na putu posjećujem jednu divnu obitelj. Iznenade me prijedlogom. To ti je usput. Mogli bismo sutra zajedno posjetiti Zemaljski raj za predstavnike 1,5 milijarde bića. Poznajući tebe, sigurni smo da ćeš dobiti neku ideju. I dobih je.
Relativno nedavno uvedena je nova podjela ljudi. Oni su, po novo hrvatskom „on-line“ (na vezi) ili „off-line“ (nepovezani). Misli se na povezanost s računalom. I sine mi prva ideja. Kada nisi na računalnoj vezi i produljeno šećeš, „upali se ono tvoje računalo“. I počneš u glavi „pisati“ tekstove. Poput ovog.
 
Milijarda i pol bića
 
Tko čini tih 1,5 milijardi bića? To su, oko 900 milijuna psi, a oko 600 milijuna mačke. Oko njih 10 do 15 posto žive u stanovima s obiteljima kao njihovi kućni ljubimci. To je oko 200 milijuna potencijalnih kupaca hrane u svijetu koja dolazi zapakirana u ambalažu. Kakvu, bit će riječi u nastavku.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Računa se da ima oko 400 tisuća pasa. Što se mačaka tiče, nema zakonske obveze cijepljenja, pa je nemoguća procjena.
Gdje se nalazi „Zemaljski raj za kućne ljubimce“. Radi se o svjetski poznatoj destinaciji koja već dugi niz godina prima u kamp i hotel kućne ljubimce. Često je u kampu više gostiju sa psima nego onih bez njih.
 
Brza analiza
 
Analizirano je što se zbiva na toj lokaciji. Neki parovi vode jednog psa, jedna njih troje. Viđen je jedan pas mase 60 kg. Nije najteži. Nedavno sam u Novom Zagrebu vidio psa od 70 kg koji dnevno pojede oko kilogram hrane. No nisu svi tako teški. Ono što je povijesna novost je činjenica da u pravilu psi, ali i ostali ljubimci, troše kupovnu, tzv. PET-hranu.
Ne preporučuje im se da jedu ono što su „oduvijek“ jeli. Ostatke ljudske hrane. No, reklo mi je nekoliko osoba. Kada psi imaju probavne teškoće da im skuhaju hranu koja je uobičajena u prehrani obitelji.
Maštovitost proizvođača hrane za pse je izvanserijska. Pročitajte na tražilici što sve sadrži hrana za pse. I kakvi su oblici. No to sve treba i odgovarajuće pakovanje, ambalažu. Zna se da je sada proširena plastika, ona na osnovi fosilnih izvora, postala „najogavnijim materijalom“. Zato vrlo svjesni vlasnici kućnih ljubimaca žele znati da ambalaža ne će završiti u oceanima, već traže ambalažu koja se uklapa u nove trendove. Koju je moguće reciklirati i koja je kompostirajuća. Stoga se sada promiče bioplastiku na osnovi biljaka: šećerne trske ili kukuruza, kao „budućnost“ za PET-pakovanja (Bioplastics News. 13. listopada 2019.). To reklamiranje povezano je s nedavno održanim sajmom plastike i gume u Düsseldorfu. Gdje je bioplastika bila u središtu pozornosti. Ne prvi puta. Premda je ima svega oko 2 posto u ukupnoj plastici. S tim izborom postoje dva problema. Rijetko koja ambalaža je certificirana za uporabu kao pakovanje za kućne ljubimce. Drugo, Europska direktiva o plastičnim proizvodima (ne materijalima) iz lipnja 2019. izrazito naglašava da se pod nazivom plastika razumijeva fosilna plastika i bioplastika. U čemu je zapravo razlika između fosilne plastike i bioplastike. U ulazu u proces njihove proizvodnje. Sve je ostalo u načelu isto.
Sada se dolazi do još jedne i vrlo važne pojedinosti. Kao i ljudska bića i životinje jedu hranu zbog proizvodnje potrebne energije. Kao za ljude tako i za kućne ljubimce vrijedi, proizvodnja energije rezultira izmetom. Postoje odredbe kako zbrinuti taj izmet. Potrebna su dva plastična proizvoda. Rukavice i vrećica. Ali i mjesto gdje se to odlaže. Nejasno je tko bi trebao biti organizator ekološkoga, sakupljenog izmeta. Logično, onaj koji sakuplja i ostali lokalni otpad. Ako to nije riješeno, od sakupljanja nikakve koristi. Ako se pokupi izmet i zatim baci vrećicu u prirodu nastalo je nepotrebno opterećenje okoliša. Bolje rješenje bilo bi da ga se ukloni u prirodu bez vrećice.
 
Visoko profitabilna industrija
 
Zbog pasa i mačaka stvorena je visoko profitabilna industrija. Od koje su izdvojeni samo neki elementi. Svima koji se odluče da primaju pse i mačke kao goste u Zemaljskim rajevima, treba poželjeti puno uspjeha. No, svi u tom mjestu moraju preuzeti odgovornost za svoj dio.
Što treba naglasiti? Ako se za humana bića rade razne analize materijala od čega su načinjeni neki proizvodi, poput vrećica ili slamki, potrebne su i odgovarajuće analize za animalna bića. Kao što se radi s fosilnom plastikom potrebne su analize LCA (Live-cycle assesment – životni vijek od „kolijevke pa do groba“). Odjednom bi se otkrilo da takve bilance zaslužuju veliku pozornost. Za Hrvatsku mogla bi biti zanimljiva bilanca uvoza i izvoza te hrane. Prema podacima „Poslovnog tjednika“ iz siječnja 2018., uvoz hrane za životinje bio je 57, 5 milijuna eura, uz pokrivenost od 39 posto.
 
Kako Kanađanin vidi problem vrećica?
 
Na pitanje je li plastične vrećice za jednokratnu upotrebu ugrožavaju okoliš, odgovor glasi. Vrećice s ručkama debljine od 15 do 35, odnosno 50 mikrometara, načinjene pretežno od polietilena (PE) mogu se reciklirati. Zato je moj odgovor NE. Okoliš onečišćuju ljudi svojim neodgovornim bacanjem vrećica.
Mislite li da bi zabrana spornih plastičnih vrećice u Kanadi koristila okolišu ili bi ih ljudi trebali nastaviti koristiti? Nisam sklon zabranama, iako vrećice privremeno djeluje na okoliš. Treba ukloniti uzrok a to je neodgovorno ponašanje ljudi. Naš obrazovni sustav (o. p. svejedno kanadski ili hrvatski)  mora obratiti pozornost na razvijanje opće svijesti kod ljudi o rukovanju s otpadom što bi automatski spriječilo zagađivanje okoliša. I pridodao je Sven. Odlaganje PE vrećica na odlagališta te u rijeke i mora doprinosi onečišćenju okoliša u vrlo malom postotku. U usporedbi s drugim znatno većim onečišćivača okoliša, poput mnogih industrija i motora koji koriste fosilna goriva (npr. oprema za proizvodnju električne energije, automobili itd.). I postavlja Sven pitanje. Jeste li ikada čuli da je netko pokušao zabraniti upotrebu automobila i drugih korisnika fosilnih goriva? Osobno nisam.
 
Zašto ponovno tekst o otpadu? To je postao svjetski problem kojeg nije moguće riješiti bez obrazovanja cjelokupnog pučanstva. Posebno zato što ga se putem faktoidnih, dakle tek djelomično istinitih reklama usmjeruje pogrešno.
 

Professor emeritus Igor Čatić

Sama Parkinsonova bolest nije kobna ali komplikacije mogu biti vrlo ozbiljne i teške

 
 
Novija znanstvena istraživanja ukazuju da pojava i razvoj Parkinsonove bolesti može biti povezana sa zdravljem crijeva odnosno s poremećajem crijevnog mikrobioma.
https://www.genengnews.com/wp-content/uploads/2019/06/203938_web.jpg
Parkinsonova bolest je neurodegenerativni poremećaj koji prvenstveno zahvaća dopaminergičke neurone u posebnom području mozga koje se naziva „substantia nigra“. Simptomi bolesti razvijaju se polagano tijekom godina, a često se razlikuju od osobe do osobe zbog različitosti same bolesti. Tvrdi se da uzroci Parkinsonove bolesti nisu poznati. Bolest se ne može izliječiti, ali terapija uključuje primjenu medikamenata pa i kirurgiju. Sama Parkinsonova bolest nije kobna ali komplikacije mogu biti vrlo ozbiljne i teške te dovesti do smrtnog ishoda.
 
Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) svrstava Parkinsonovu bolest na 14 mjesto po uzroku smrti u SAD-u. Oboljeli od Parkinsonove bolesti prosječno žive između 7 i 15 godina. Prema objavljenim podatcima, 2015. od Parkinsonove bolesti bolovalo je 6,2 milijuna ljudi diljem svijeta, a 1990. od ove bolesti na globalnoj razini bolovalo je 2,5 milijuna ljudi. Engleski liječnik James Parkinson (11.04.1755.-21.12.1824.) prvi je 1817. objavio detaljan opis ove bolesti pod nazivom: „An Essay on the Shaking Palsy“ („Esej o drhtavici“) pa je bolest nazvana po njemu, a Svjetski dan Parkinsonove bolesti obilježava se 11. travnja.
 
Iako medicinska stručna literatura navodi kako uzrok ili uzroci Parkinsonove bolesti nisu poznati, rezultati novijih istraživanja upućuju na moguću povezanost određenih poremećaja u gastrointestinalnom traktu s razvojem ove bolesti. Tome u prilog svakako ide i otkriće o postojanju mikrobioma mozga o čemu sam pisala u prošlom, 489. broju HF-a (18. 10. 2019.). Već je od ranije poznato da crijevo i zdrava, fiziološka crijevna mikroflora, tzv. crijevni mikrobiom, ima važnu i ključnu ulogu za naše cjelokupno zdravlje. Drugim riječima, isto tako ima značajnu ulogu u povećanju rizika od razvoja kroničnih poremećaja i stanja, uključujući bolesti srca, pretilost, probleme s/u crijevima te depresiju.  Parkinsonova bolest kao 'poremećaj' središnjeg živčanog sustava čiji najčešći simptomi su tremor odn. drhtavica i problemi s ravnotežom već dugo vremena smatra se idiopatskom bolesti – tj. bolest nepoznatog uzroka.
 
Međutim, rezultati znanstvenog istraživanja objavljeni u časopisu „Neuron“ u lipnju ove godine mogli bi promijeniti ovu tvrdnju. Naime, provedeno istraživanje upućuje na moguću povezanost Parkinsonove bolesti s poremećajem u crijevnim stanicama koji „putuje“ jednim živcem koji se naziva 'lutajući živac' (lat. nervus vagus) – deseti kranijalni živac koji se proteže od moždanog debla do abdomena tj. trbuha. Ukoliko je tome zaista tako, a studije upućuju da jest, onda ovo saznanje može sada otvoriti nove mogućnosti za prevenciju bolesti kao i njezino liječenje koje se u prvom redu mora odnositi na „jačanje“ zdravog crijeva i njegove fiziološke funkcije a time i zdravog mikrobioma crijeva. Međutim, moraju se svakako uzeti u obzir i drugi čimbenici koji mogu imati ulogu u razvoju Parkinsonove bolesti.
 
Znanstveno je dokazano da proteini tj. bjelančevine povezane s razvojem Parkinsonove bolesti mogu 'putovati' iz crijeva u mozak. Alfa-sinuklein je vrsta bjelančevine od 140 aminokiselina i član je skupine sinukleina (alfa, beta i gama sinukleini). α-sinuklein normalno se nalazi u ljudskom tijelu, različitim tkivima, uključujući i crvene krvne stanice tj.eritrocite, pa tako se nalazi i na završetcima živčanih stanica. No, kada su bjelančevine pogrješno savijene one zajedno mogu prouzročiti oštećenje živčanih stanica što dovodi do odumiranja tzv. Lewyjevih tjelešaca. Takvo područje ili područja (od)umrlih moždanih stanica dovode do pojave simptoma Parkinsonove bolesti kao što su problemi u pokretima i govoru.
 
Njemački znanstvenik dr. Heiko Braak (Institute for Clinical Neuroanatomy, University of Frankfurt) još je 2003. prvi upozorio na moguću povezanost Parkinsonove bolesti s poremećajem gastrointestinalnog tj. želučano-crijevnog trakta. Slijedeće istaživanje provedeno je na laboratorijskim miševima te je ujedno i dokaz da Parkinsonova bolest može započeti u crijevu te se širiti putem lutajućeg živca (nervus vagus), izjavio je dr. Ted Dawson, profesor neurologije na Johns Hopkins University School of Medicine za časopis „The Guardian“ u lipnju 2019.
 
Istraživači su aplicirali/injektirali pogrešno savijenu bjelančevinu alfa-sinuklein u crijeva zdravih miševa a potom su pratili bjelančevinu u tijelu kako bi saznali gdje će ona završiti. Jedan mjesec kasnije alfa-sinuklein je otkriven u moždanom deblu, a nakon tri mjeseca „doputovao“ je do moždane amigdale i srednjeg mozga. Unutar sedam do deset mjeseci alfa-sinuklein se pojavljuje u mnogim regijama mozga. Slijedeća studija također provedena na miševima kojima su u crijevo injektirane pogrešno savijene bjelančevine a lutajući živac, nervus vagus, bio je presječen. Nakon sedam mjeseci nije uočeno odumiranje stanica u mozgu miševa pa se pretpostavlja da pogrešno savijene bjelančevine nisu mogle doprijeti do mozga budući je lutajući živac bio presječen. Nadalje, studija je također procijenila ponašanje miševa i to na primjeru njihove sposobnosti u gradnji gnijezda.  
 
Nakon sedam mjeseci grupa miševa s intaktnim (netaknutim) lutajućim živcem koja je primila u crijevo pogrešno savijene bjelančevine, gradila je manja i neuredna gnijezda što je znak problema s kontrolom pokreta. Druga grupa miševa koja nije dobila u crijevo injekciju pogrešno savijenih bjelančevina kao i treća grupa miševa kojima su injektirane pogrešno savijene bjelančevine i presječen tj. prerezan lutajući živac, nervus vagus, pokazali su znatno veće i normalne aktivnosti u gradnji gnijezda. Nadalje, problemi poremećaja pamćenja i anksioznosti primjećeni su jedino u grupi miševa s nedirnutim/cijelim lutajućim živcem kojima su u crijevo injektirane pogrešno savijene bjelančevine.
 
Lijek „Levodopa“ (poznat kao L-Dopa) djeluje kao prekursor dopamina. Osobe oboljele od Parkinsonove bolesti kod kojih oštećenje živčanih stanica u mozgu uzrokuje nisku razinu dopamina u liječenju dobivaju lijek „Levodopa“ u svrhu povećanja razine dopamina i ublažavanja simptoma bolesti. Međutim, otkriveno je da učinkovitost lijeka „Levodopa“ ovisi o sastavu crijevne mikroflore pacijenta odnosno oboljele osobe. Naime, kod nekih ljudi mikroorganizmi u crijevu mogu metabolizirati lijek „Levodopu“ prije nego što on prođe krvno-moždanu barijeru, zbog čega izostaje učinkovitost lijeka. Istraživanje provedeno na Sveučilištu Kalifornija u San Franciscu te na Sveučilištu Harvard otkrilo je specifične enzime koje proizvode neke crijevne bakterije te tako zajedničkim djelovanjem metaboliziraju lijek „Levodopa“ u crijevu zbog čega izostane učinak terapije. Bakterije koje metaboliziraju „Levodopu“ su Enterococcus faecalis, tzv. fekalni enterokok, i Eggerthela lenta.
 
Znanstvenici su također otkrili molekulu koja je sposobna blokirati enzim(e) bakterije E.faecalis i koja time omogućuje održanje više razine „Levodope“ kod oboljelih od Parkinsonove bolesti. Provedena znanstvena istraživanja ukazuju na stvarnu povezanost crijevnog mikrobioma s razvojem Parkinsonove bolesti: povezanost ima smisla jer gastrointestinalni simptomi poput konstipacije / zatvora mogu početi desetljećima prije pojave Parkinsonove bolesti. S obzirom da postoji povezanost crijevnog mikrobioma s razvojem Parkinsonove bolesti potrebno je otkriti odnosno istražiti moguće uzroke koji dovode do poremećaja u sastavu crijevne mikroflore a time i do drugih, različitih patofizioloških promjena u organizmu. Stručnjaci ističu da prvenstveno treba istražiti učinke toksičnih tvari s kojima je čovjek često ili u svakodnevnom kontaktu, a naročito treba ispitati učinke pesticida. Naime, već je poznato da izloženost tj. kontakt s pesticidima znatno povećava rizik od razvoja Parkinsonove bolesti – i do 80 posto.
 
Jedna provedena studija dokazala je da takav negativan, štetan učinak imaju tri pesticida: totalni herbicid parakvat, fungicid maneb i kontaktni preventivni fungicid ziram (ili „ciram“). Ove agrokemikalije imaju neurotoksičan učinak na dopaminergičke neurone („European Journal of Epidemiology). Agrokemikalije maneb i parakvat onemogućavaju pravilno 'kretanje' mitohondrija a to dovodi / uzrokuje nedostatak energije u neuronima. Autor ove znastvene studije prof. Scott Ryan, Univesity of Guelph, izjavio je slijedeće: „Ljudi izloženi kontaktu s ovim agrokemikalijama imaju 250 posto veći rizik za razvoj Parkinsonove bolesti za razliku od ostale populacije“ te dodao: „Sve do sada, povezanost pesticida s razvijem Parkinsonove bolesti temeljila se isključivo na studijama provedenim na životinjama kao i na epidemiološkim istraživanjima učinka agrokemikalija na zdravlje poljoprivrednika i ostalih koji su s njima u kontaktu. Mi smo prvi istražili što se stvarno događa u humanim stanicama.“
 
Na kraju se mora spomenuti sada već ozloglašeni herbicid glifosat (najpoznatiji pod nazivom „Roundup“ kompanije Monsanto – sada Bayer) koji dokazano ima svojstva antibiotika i stoga ima negativno, štetno djelovanje na fiziološku tj. „dobru“ mikrofloru crijeva jer ima sposobnost ubijanja korisnih i dobrih mikroba. Preporuka medicinskih stručnjaka je: hranite se zdravo, birajte domaću, svježu i raznoliku hranu kao i onu bogatu vlaknima, jedite fermentiranu hranu (povrće, kefir i dr.), izbjegavajte visoko prerađenu industrijsku hranu koja obiluje različitim aditivima koji također imaju negativne učinke na crijevnu mikrofloru; svi šećeri su također „hrana“ za patogene bakterije pa ih treba izbjegavati jednako kao i umjetna sladila koja dokazano mijenjaju fiziološki sastav crijevne mikroflore, izbjegavajte antibiotike osim kada je to zaista neophodno, izbjegavajte pretjeranu higijenu jer dokazano „previše higijene je nezdravo“ a antibakterijski sapuni doprinose razvoju i širenju otpornosti bakterija na antibiotike, često provjetravajte prostorije u kojima boravite itd. jer na ove načine jačate imuni sustav.
 
Izvor:
 
• „Transneuronal Propagation of Pathologic α-Synuclein from the Gut to the Brain Models Parkinson's Disease;“ časopis „NEURON“ Vol. 103(4), 26. 6. 2019.;
• Nicola Davis: „Growing evidence suggests Parkinson's disease starts in gut,“ The Guardian, 26. 6. 2019.;
• Vayu Maini Rekdal et al.: „Discovery and inhibition of an interspecies gut bacterial pathway for Levodopa metabolism,“ Science, Vol. 364, Issue 6445, 14. 6. 2019.;
• Prof. Scott Ryan, Univ. of Guelph: „Study uncovers cause of pesticide exposure, Parkinson's link,“ Science Daily, 23. 5. 2018.;
• „Parkinson's disease risk from ambient exposure to pesticides,“ European Journal of Epidemiology, Vol. 26(7); srpanj 2011.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Ne znaju da se hrvatski mora kazati kurikul, a ne kurikulum

 
 
Osvrćem se nedavne intervjue u ovom listu ministra gospodarstva D. Horvata i predsjednika Hrvatske gospodarske komore L. Burilovića, o dvojnom obrazovanju. Vratili su me u daleku prošlost, jer sam prvu plaću dobio već poslije 8 dana šegrtovanja. Član sam glasovitog Znanstvenog vijeća HAZU-a i voditelj Sekcije za tehniku. Poslije izjave člana Vijeća koji je zaposlen u HGK-i te njegove izjave kako je sklopljen sporazum da će HGK osposobiti 300 frizerki za potrebe Švicarske, Sekciji za tehniku i strukovno obrazovanje je oduzeto područje strukovnog obrazovanja. Koliko znam na razini Znanstvenog vijeća nikada se nije razgovaralo o strukovnom obrazovanju. Kojeg pohađa najmanje dvije trećine učenika.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e2/Bundesarchiv_Bild_183-23958-1926%2C_Zeulenroda%2C_M%C3%B6belfabrik%2C_Lehrling.jpg/220px-Bundesarchiv_Bild_183-23958-1926%2C_Zeulenroda%2C_M%C3%B6belfabrik%2C_Lehrling.jpg
No, treba krenuti redom. Ministar i Predsjednik opravdano se bore za potrebne kadrove čija je osnovna zadaća stvarati vješte stručnjake, zanatnike i to za potrebe ove zemlje. Sa sadašnjom terminološkom zbrkom prouzročenom zbog nerazlikovnosti zanata i obrta, ne mogu si predočiti što sam učio od 1951. do 1954. I kada je nestao taj model dvojnog obrazovanja. U ono vrijeme zvali su me šegrtom, jer nisam smio biti naučnik (nj. Lehrling) zbog značenja u bliskom jeziku. Preciznije bio sam učenik u privredi, zaposlen u Tvornici računskih strojeva. Morao sam raditi u tvornici pola radnog vremena. Za prvih 8 dana rada dobio sam toliko novaca da sam mogao kupiti pet pari čarapa. U TRS-u radili su kalfe, a neki su položili ispit i postali majstori. Sada su šegrti naučnici, a majstori su ostali majstorima. Što je s kalfama? Ima izraz iz 18. stoljeća iz Šibenika. Tko izuči zanat je zanatnik. Prema tome trebamo najprije zanatnike. Od kojih će neki postati, za potrebe vezanih obrta, majstori. I tada će tražiti dopusnicu za otvaranje obrta. Za nevezane obrte, ne treba biti zanatnik. Npr. za proizvodnju plastičnih dijelova. Vjerujem da bi majstorima i poduzetnicima u tom trenutku, dobro došlo školovanje za obrtnike. Koje je orijentirano na poslovne aspekte rada obrtničke djelatnosti.
 
Nejasno mi je. Zašto gospodarstvo i obrtništvo, ako im trebaju zanatnici ne sklapaju ugovore s učenicima i vode račune o njima. Tako bi budući zanatnici kada završe zanatsku školu bili upoznati s najnovijim stanjem u poduzeću ili obrtu za koje ih se obrazovalo. Zanimljivo da svi koji su zato zaduženi, praktički nisu osvrnuli na bijednu satnicu tehnike u školi, 1,5 %. Istina i informatika pripada tehnici. Ali nastajanje potrebnih nam materijalnih proizvoda, škola zanemaruje. S istim problemom se bore i u Njemačkoj (VDI-N, kolovoz 2019.). A veliki dio tehnike može se u školama naučiti u njihovim kuhinjama. Zašto nema u hrvatskom, zamjena za kalfu, nije mi poznato. Što je zapravo zanat? Leonardo da Vinci je jednom rekao. „Umjetničko djelo rezultat usvojenog zanata, zanat plus ono nešto više (art)“. I kada se sintezologijski prouči ova Leonardova misao, nude se zanimljivi odgovori. Svaka ljudska djelatnost, od pisaca do limara, traži da se poznaju „pravila zanata“. Pravila se uče, znanje se pohranjuje u mozgu, a usavršava ponavljanjem. To je vještina. Ono drugo je „art“ (umjetnost ali i umijeće, vještina). Koje dolazi iznutra, srca i duše. Primjer je američki kipar A. Calder. Koji je od oca i djeda naučio zanat, kiparenje, a studij strojarstva mu je omogućio da uvede nove umjetničke oblike, mobile i stabile.
 
Vrlo teško je kada osobe koje odlučuju, prvenstveno one s područja školovanja, ne razlikuju zanat i obrt. Ne znaju objasniti što znači STEM. Zato se kriju iza sintagme područje STEM-a. No ne znaju da se hrvatski mora kazati kurikul, a ne kurikulum.
 

Professor emeritus Igor Čatić

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Četvrtak, 21/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2054 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević