Get Adobe Flash player

Dragan Primorac doveo slavnog američkog nobelovca hrvatskog podrijetla

 
 
Hrvatsku je posjetio prof. dr. Paul Modrich, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 2015. godine. Doveo ga je prof. dr. Dragan Primorac, predsjednik Odbora za Međunarodne odnose Američke akademije za forenzičke znanosti te predsjednik Međunarodnoga društva primijenjenih bioloških znanosti (ISABS).
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e1/Paul_L._Modrich_0116.jpg/250px-Paul_L._Modrich_0116.jpg
Prof. dr. Paul Modrich je Nobelovu nagradu dobio 2015. godine za prikaz jednog od najvažnijih otkrića u povijesti medicinskih znanosti: istraživanja kemijskih mehanizama popravaka oštećenja DNK kod bakterije E. Coli, a kasnije je razjasnio i kako se taj proces odvija kod ljudi. Po prvi put je utvrdio da stanice raka kojima nedostaje ovaj mehanizam popravka DNK pokazuju rezistenciju na onkološke lijekove te da u tom nedostatku, koji se nasljeđuje, leži odgovor zašto su neke osobe podložnije razvoju karcinoma, prije svega debelog crijeva, od drugih. Radi na Duke University u North Carolina i dalje se bavi istraživanjem mehanizama popravka DNK kao odgovora na djelovanje kancerogena iz okoliša. U svom životopisu (tijekom dodjele Nobelove nagrade) ističe "My knowledge of my ancestry is limited. My paternal grandparents emigrated from Croatia in the late 1800s and settled in the coalfields of southern Colorado.” Otac (Laurence Modrich) mu je rođen u Coloradu 1912 godine. Ovo mu je prvi dolazak u Hrvatsku, domovinu njegovih predaka.
 
Prof. dr. Modrich u Hrvatsku je došao na poziv prof. dr. Dragana Primorca kako bi sudjelovao u radu “11th ISABS Conference on Forensic and Anthropologic Genetics and Mayo Clinic Lectures in Individualized Medicine” (www.isabs.hr), jednog od najznačajnijih svjetskih znanstvenih događaja tijekom 2019. U radu kongresa, koji strateški pozicionira Hrvatsku u svijetu,  sudjeluje oko 600 znanstvenika iz 45 država. Glavne teme kongresa su: personalizirana i regenerativna medicina, farmakogenomika, molekularna dijagnostika, terapija matičnim stanicama, genska i stanična terapija, epigenetika, mikrobiom, genetika karcinoma, imunoterapija, forenzička genetika u borbi protiv organiziranog kriminala, antropološka genetika, analize drevne DNK itd. U radu ovogodišnjeg kongresa sudjelovalo je četvero dobitnika Nobelove nagrade: prof. dr. Paul Modrich (Duke University), prof. dr. Avram Hershko (Technion), prof. dr. Robert Huber (Max Planck Institute of Biochemistry) i prof. dr. Ada Yonath (Weizmann Institute of Science). (h.f.)

Uvođenje 5G predstavlja pokus na čovječanstvu i okolišu koji se, prema međunarodnom pravu, definira kao zločin

 
 
U veljači 2019. američki senator Richard Blumenthal „spržio“ je predstavnike industrije bežićne tehnologije koji su morali priznati kako „njihova“ industrija nije provela ni jednu jedinu znanstvenu studiju o sigurnosti i zdravstvenim učincima 5G bežične tehnologije. U međuvremenu objavljeno je nekoliko desetaka neovisnih studija koje ukazuju na opasnost bežićne tehnologije 5G jer ona predstavlja značajan rizik za cjelokupan život.
https://i.ytimg.com/vi/ekNC0J3xx1w/maxresdefault.jpg
Za vrijeme 'saslušanja' o budućnosti bežične tehnologije 5G i njezinog učinka na Amerikance i gospodarstvo, a koje provodi Odbor za trgovinu, znanost i transport, američki senator Richard Blumenthal izrazio je zabrinutost zbog nedostatka ikakvih znanstveno-istraživačkih podataka o mogućim zdravstvenim rizicima 5G tehnologije. Blumenthal je oštro kritizirao Federalnu komisiju za komunikacije (Federal Communications Commission, FCC) i američku Upravu za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) – dvije američke, vladine agencije koje su zajedno odgovorne za sigurnost bežićne tehnologije a 'propustile' su provesti i jedno istraživanje o sigurnosti bežićne tehnologije 5G; umjesto toga svoj 'birokratski prst' upiru u industriju bežićne tehnologije. U prosincu 2018. senator Blumenthal i američka predstavnica Anna G. Eshoo uputili su pismo Brendanu Carru, povjereniku FCC-a, zahtijevajući odgovore u svezi mogućih zdravstvenih rizika od strane nove bežične tehnologije 5G.
 
U tijeku navedene sjednice / 'saslušanja' (održano u veljači 2019.) senator Blumenthal kritizirao je Carra zbog toga što nije dao odgovore, već samo ponavlja: „opće izjave FDA-e, koje dijele regulatornu odgovornost za mobitele s FCC-om.“ Blumenthal je također osudio i tvrdnje FDA-e kao „prilično nezadovoljavajuće.“ Tijekom sjednice / 'saslušanja' predstavnika bežićne tehnologije, senator Blumenthal je upitao jesu li proveli istraživanje o sigurnosti 5G tehnologije i mogućih rizika povezanih s radiofrekvencijom i karcinomom, a predstavnici industrije jasno su odgovorili da takva istraživanja nisu provedena. Blumenthal je na kraju postavio pitanje: „Dakle, moje pitanje za vas: Koliko novaca industrija posvećuje podržavanju dodatnih neovisnih istraživanja – ističem neovisna istraživanja? Je li to neovisno istraživanje u tijeku? Je li dovršeno? Gdje ga potrošači mogu potražiti? I govorimo o istraživanju bioloških učinaka ove nove tehnologije.“ Na kraju razmjene mišljenja, Blumenthal je zaključio: „Dakle, uistinu nema istraživanja u tijeku. Mi ovdje na neki način letimo 'u slijepo' što se tiče zdravlja i sigurnosti.“
 
U studenom 2018. američki Nacionalni program toksikologije objavio je konačne rezultate najduže i najskuplje studije o mobitelima i karcinomu tj. raku. Te su studije pronašle „neke dokaze“ o povezanosti s karcinomom, barem kod muških štakora. No, studija se usredotočila samo na rizike povezane s bežićnom tehnologijom i mobilnim telefonima 2G i 3G. A najnovija bežična tehnologija 5G oslanja se na implementiranje tj. postavljanje mnogo novih antena i odašiljača koji će biti mnogo bliže tlu i bliže našim domovima i školama. Stoga je konačni zaključak senatora Blumenthala jedini mogući i ispravan: „Federalna komisija za komunikacije (FCC) do sada nije uspjela na odgovarajući način objasniti kako su utvrdili sigurnost 5G tehnologije.“      
 
Ipak, već postoje desetci dokaza o štetnim učincima bežične 5G tehnologije na zdravlje živih bića. U Nizozemskoj su ljudi krajem listopada i početkom studenog 2018. javljali medijima o ugibanju ptica: „Vrapci padaju s krovova... i čvorci padaju s krovova i drveća...“ Točno, ptice su padale mrtve s krovova i drveća u blizini novopostavljenog 5G tornja u Haagu gdje se ispitivala učinkovitost nove 5G tehnologije. U Australiji je već od ranije poznat slučaj o ugibanju ptica i drugih životinja te njihovom nestanku s područja gdje je uvedena 4G bežična tehnologija. Osobito je poznat slučaj iz australskog područja NARDI, planina NARDI, gdje su bazne stanice i tornjevi nadograđeni s 4G bežičnom tehnologijom: australski botaničar Mark Broomhall zabilježio je egzodus ptica s planine. On je također u svojoj studiji utvrdio da je 70 do 90 posto svih živih bića postalo izuzetno rijetko na području Nacionalnog parka 'Nightcap' ili su potpuno nestali u radijusu između 2 do 3 km unutar izgrađenog kompleksa bežične tehnologije na planini Nardi poznat pod nazivom „Mt. Nardi tower complex“ („kompleks tornjeva na planini Nardi“).
 
Već uvođenjem bežičnih tehnologija 2G i 3G botaničari su otkrivali značajno smanjenje populacije i biološke raznolikosti kukaca te nestanak 27 vrsta ptica. No, nakon postavljanja 4G tehnologije (2012. i 2013.) botaničari svjedoče egzodusu sljedećih 49 vrsta ptica. Slijedeći slučaj također dolazi iz Nizozemske gdje je u Sjevernom Groningenu provedeno testiranje 5G bežićne tehnologije. U blizini testiranja nalazi se Stitswerd – gdje su tamošnji proizvođači mlijeka s pet farmi svjedočili neobičnom ponašanju mlječnih krava koje su u panici bježale, sudarale se jedna s drugom ili udarale u ogradu i dr. I sve to bez vidljivog uzroka a veterinari nisu mogli dati objašnjenje za ovo ponašanje krava. Poznat je slučaj vatrogasaca iz San Francisca koji su izvjestili o iznenadnim i neobičnim zdravstvenim učincima nakon što je u blizini njihove vatrogasne postaje bila postavljena nova 5G bežićna tehnologija. Simptomi su se prvenstveno odnosili na problem pamćenja i konfuziju. Simptomi su nestali tek kada su se vatrogasci preselili u područje gdje nema (još) 5G tehnologije. No, ističe se kako ovdje nije riječ samo o vatrogascima – nego i o ostalima.
 
Znanstvenik Mark Steele, iz Gatesheada u Engleskoj, izvjestio je o ozbiljnim zdravstvenim problemima nakon što je u gradu uvedena nova ulična bežična rasvjeta: pobačaji, mrtvorođenčad, krvarenje iz nosa, insomnia/nesanica, samo su neki od značajnijih simptoma zabilježenih u ovoj zajednici. „Vidimo kako bebe umiru u utrobi jer su ti odašiljači smješteni ispod prozora spavaćih soba. To je humanitarna kriza,“ tvrdi Steele. Ima mnogo sličnih „priča“ točnije svjedočanstava o štetnim zdravstvenim učincima 4G kao i nove 5G tehnologije. No, ovdje nije kraj, jer uvođenjem nove 5G tehnologije tek ćemo se suočiti sa stvarnim hororom ali čiji režiser sada neće biti legendarni Alfred Hitchcock nego pohlepne multinacionalne korporacije povezane s vladama i političarima.
 
Na kraju moram svakako istaknuti da je pokrenut međunarodni apel „Zaustavite 5G na Zemlji i u svemiru“ kojeg je potpisalo do sada više od 100.000 znanstvenika i stručnjaka, organizacija i građana iz najmanje 187 zemalja svijeta. Apel je poslan Ujedinjenim narodima, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji/WHO, Europskoj uniji, Vijeću Europe i vladama svih država. I za kraj samo jedan kratak izvod iz Apela: „Uvođenje 5G predstavlja pokus na čovječanstvu i okolišu koji se, prema međunarodnom pravu, definira kao zločin.“
Cijeli tekst međunarodnog apela možete naći na: www.5gspaceappeal.org uz naglasak da je apel preveden i na hrvatski jezik.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Najznačajniji europski istraživač vegetacije

 

Nepodijeljeno je bilo mišljenje svih koji su istraživali razvoj geobotanike kod nas da je Lujo Adamović bio ne samo naš već i jedan od najznačajnijih europskih istraživača vegetacije i svakako najbolji poznavalac biljnoga svijeta Balkana u razdoblju pred prvi svjetski rat. Njegovi veliki monografski prikazi biljnoga svijeta pojedinih dijelova Europe još su i danas izvor dragocjenih podataka za svakog geobotaničara-floristu, fitogeografa, ekologa ili fitocenologa.
http://library.foi.hr/m3/s/1/n/0000015359.jpg
Lujo Adamović

Negdje od druge polovine 19. stoljeća u krilu geobotaničke znanosti počinje se razvijati jedna nova disciplina - znanost o vegetaciji - kojoj su predmet istraživanja pojedine biljne grupacije, nazvane tada formacije. Takva je formacija, na primjer, zimzelena ili listopadna šuma, livada, pašnjak, utrina, biljni svijet stijene, bare, obalnog grebena i sl. Znanost o biljnim formacijama naglo se počela razvijati i tamo do dvadesetih godina 20. stoljeća dostigla svoj zenit.

Među najznačajnije predstavnike znanosti o formacijama možemo ubrojiti, na primjer, austrijske botaničare A. Kernera i G. Becka-Mannagettu, Šveđanina R. Hulla, Švicarce Steblera i Schrötera, te njemačke geobotaničare A. Grisebacha, A. Englera i O. Drude a, te njihovog dostojnog sljedbenika, našega Dubrovčanina Luja Adamovića, za kojeg je I. Pavlek (1941.) s pravom ustvrdio da »uz Güntera Becka-Mannagettu predstavlja neosporno jednu od najjačih ličnosti« geobotanike u razdoblju pred prvi svjetski rat. Danas, pak, promatrano s vremenske udaljenosti od nekoliko desetljeća, možemo kazati da s Lujom Adamovićem praktički završava era znanosti o formacijama. Nju od početka 20. Stoljeća počinje naglo potiskivati nova, moderna znanost, »nauka o biljnim zajednicama« - fito-sociologija ili fitocenologija, kao jedna od grana moderne biljne ekologije.

Životni je put Luje Adamovića bio toliko buran i pun neočekivanih obrata kao da je živio negdje u Americi, gdje su brzi usponi i još brži padovi bili dio realnosti mnogih velikih ljudi. Kako je, Adamović živio u Europi, opterećenoj svim proturječnostima početka stoljeća i razdoblja Prvoga svjetskog rata, upravo je čudno i zadivljujuće koliku je on energiju imao, da uza sav, u biti tegoban život, ostavi iza sebe tako grandiozno znanstveno djelo.

Lujo Adamović je rođen 31. Srpnja 1864. u Rovinju, gdje mu se je otac Vincent Adamović nalazio kraće vrijeme na službovanju. Vincent Adamović bio je poznati dubrovački povjesničar, književnik i pedagog, učenik Vuka Stefanovića Karadžića. U takvoj je sredini, u Dubrovniku, po preseljenju roditelja iz Rovinja, živio mali Lujo Adamović, što je vrlo povoljno utjecalo na daljnji razvoj njegove ličnosti. Njegova ljubav za prirodu, naročito za biljke, s kojima je drugovao po dubrovačkoj okolici, ispoljila se već vrlo rano. Najveći dio vremena provodi on u promatranju i uzgoju cvijeća i drugoga bilja, pa u školi ne napreduje onako kako je to otac želio. Ipak, do 1883. završava gimnaziju u Dubrovniku, a tada ga je odmah »otac namjestio kao učitelja u jednom malenom konavoskom selu. Ovdje je očito tijesni dodir s prirodom učinio svoje i još većma razbudio u Adamoviću njegovu sklonost i ljubav za botaniku« - piše njegov štovatelj, sugrađanin iz Dubrovnika, Lucijan Marčić [usp. Priroda 25:258 (1935)1. Iz toga vremena potječu i prvi botanički radovi Luje Adamovića. Prvi mu je rad »Botanički izlet na Sniježnicu« bio tiskan u prvom godištu, upravo u 1886. godini osnovanoga, »Glasnika hrvatskog naravoslovnog društva« u Zagrebu.

Mladi Adamović, željan znanja, napušta mjesto učitelja i putuje u Beč, na studij medicine. Međutim, medicinu 1886. napušta i putuje u Beograd, gdje na beogradskom univerzitetu, u razdoblju od 1886.-1888. godine studira prirodne znanosti, a profesor botanike bio mu je Josip Pančić. Po završetku studija postaje Adamović profesor prirodopisa i od 1888.-1896. predaje na gimnazijama u Zaječaru, Pirotu, Gornjem Milanovcu i Vranju. Iz toga vremena potječe niz Adamovićevih radova o flori i vegetaciji pojedinih dijelova Srbije i Bugarske, a otkriva i više novih vrsta, od kojih su se mnoge zadržale u znanosti još i danas (npr. Hesperts macedonica Adamović).

Godine 1897. putuje Adamović ponovno na studije, ovoga puta u Berlin, središte tadanje geobotaničke znanosti, s A. Englerom i O. Drudeom na čelu. Tu dovršava i 6. lipnja 1898. brani svoju doktorsku disertaciju »Die Vegetationsverhältnisse Ostserbiens« (Vegetacijske formacije istočne Srbije). Iz Berlina se Adamović vraća u Srbiju, gdje na Univerzitetu u Beogradu postaje najprije docent, a od 1901.-1905. Profesor botanike i upravitelj botaničkog vrta. Za svoga dugogodišnjega boravka u Srbiji Adamović je proputovao skoro cijeli središnji dio Balkanskog poluotoka, pa je uskoro postao jedan od najboljih poznavalaca flore i vegetacije toga dijela Europe, koji je zbog dugotrajne turske okupacije bio razmjerno teško pristupačan i u prirodoznanstvenom pogledu razmjerno slabo poznat.

L. Adamović je vrlo vjerojatno, za višegodišnjeg školovanja u Austriji (Beč) i Njemačkoj (Berlin) pokazao određene simpatije prema tim zemljama, a to se uklapalo i u službenu politiku u Srbiji, u doba posljednjih Obrenovića. Možemo pretpostaviti da te činjenice nisu bile presudne za njegovo imenovanje profesorom upraviteljem botaničkog vrta na Beogradskom univerzitetu, jer je Adamović već tada imao visoku znanstvenu reputaciju, kojom bi mogao dostojno reprezentirati zvanje profesora na bilo kojem sveučilištu u Europi. Međutim, kad su, poslije Obrenovića, vlast u Srbiji preuzeli Karađorđevići i odnosi se s Austrijom, tijekom 1905.-1908. godine, naglo pogoršali, izgleda da je to bilo razlogom da Adamović 1906. Godine napušta Beograd i prelazi u Beč, u zvanju privatnog docenta iz biljne geografije. Tu obrađuje obilnu skupljenu građu i piše svoje najveće, mogli bismo kazati životno djelo, pod naslovom »Die Vegetationsverhältnisse der Balkanländer« (Vegetacijske prilike Balkanskih zemalja). To opsežno, danas klasično djelo geobotaničke znanosti iz početka 20. stoljeća, obuhvaća oko 600 stranica, s mnogobrojnim ilustracijama i biljnogeografskim kartama, tiskano je 1909. u Leipzigu, kao 9. svezak svjetski poznate serije »Die Vegetation der Erde« koju su mnogo godina izdavali A. Engler i O. Drude. Nedugo iza toga, 1911. objavljuje Adamović znanstveno-popularnu knjižicu opsega oko 140 stranica džepnoga formata, pod naslovom »Die Pflanzenwelt Dalmatiens« (Biljni svijet Dalmacije), kojoj na kraju tekstovnog dijela pridodaje i 72 tablice s preko stotinu crteža najznačajnijih biljaka što rastu u Dalmaciji. Tada nastupa u Adamovićevu životu razdoblje u kojem je on - dakako promatrano s današnjega našeg gledišta - činio neke pogrješke, odnosno krive procjene događaja koji su slijedili i »vukao krive poteze«.

Kad su, naime, tijekom Prvog svjetskog rata, 1915. godine, Austrijanci okupirali Srbiju, vraća se Adamović u Beograd i preuzima dužnost upravitelja Botaničkog vrta. Kao što nam je poznato, iz ne tako davne povijesti, Austrougarska je Prvi svjetski rat izgubila i ujedno se raspala, a južnoslavenski narodi osnovali su novu državu, s dinastijom Karađorđevića na čelu. Po završetku rata Adamović se ne vraća u Austriju, već ostaje u domovini, ali je otpušten iz službe i ostaje bez sredstava za život. Da se nekako prehrani, dolazi u Hrvatsko zagorje, gdje dobiva namještenje u rudniku. Tu ga je, pukim slučajem, susreo mladi i poletni botaničar Ivo Horvat. Evo što on o tom susretu s Adamovićem piše: »Jednoć sam ga sreo u životu u malenom zagorskom selu podno Ivanšćice, prvih godina iza rata. Bio je nadglednik ugljenika! Upoznali smo se i proveli noć u
razgovoru. Govorili smo o bilju i njegovu životu, pripovijedao mi je o svom radu, svojim istraživanjima, a saznao sam i svu težinu sudbine koja ga je snašla«. (I. Horvat 1935:259).

Adamović pod teretom tegoba nije posustao. Vraća se u svoj Dubrovnik i tamo ponovno nastavlja znanstveni rad, kako to ističe i Ivo Horvat: »Mislio sam da je svršeno s njegovim znanstvenim radom, ali prevario sam se. Adamović je radio do groba«! U zadnjem periodu svoga života objavio je Adamović dva velika monografska prikaza biljnog svijeta Sredozemlja, i to »Die Vegetationsverhaltnisse der Adrialander« (Vegetacijske prilike jadranskih zemalja) 1929. i »Pflanzengeographische Stellung und Gliederung Italiens« (Biljnogeografski položaj i raščlanjenost Italije) 1933. godine. Ta dva posljednja djela dragocjeni su izvor mnogobrojnih podataka i još se i danas vrlo često koriste.

Adamović je umro nenadano, još čio i zaokupljen radom, u svojoj 72. godini, 19. srpnja 1935. godine. U ovom kratkom prikazu, kojim smo željeli oteti zaboravu uspomenu na našega velikog botaničara-fitogeografa, nije bilo moguće spomenuti čitav njegov znanstveni opus. On obuhvaća više velikih monografija, od kojih su ovdje spomenute samo neke, te oko 60-ak što manjih, što većih znanstvenih priloga i studija, stručnih i popularnih članaka. Ukaže li se prilika za to, i kad će biti sakupljen potpuniji materijal, želja nam je da značenje našega Luja Adamovića za geobotaničku znanost prve polovine 20. stoljeća obradimo i prikažemo znatno detaljnije negoli je to učinjeno ovom prigodom.

Ovdje bismo, na kraju ovoga kratkog prikaza, željeli s neobičnim ponosom istaknuti da je fitogeografsko i »vegetaciono« znanje Luje Adamovića bilo u potpunom skladu s tadašnjim kretanjima geobotaničke znanosti, ne samo u Europi nego i u svijetu. I još u vrijeme dok je Adamović objavljivao svoje fitogeografske poglede o biljnom svijetu Balkana, već se u krilu naše geobotaničke znanosti - ovoga puta u Zagrebu - rađao novi botanički genij, koji je upaljenu baklju geobotaničke znanosti preuzeo od Luje Adamovića i podigao je još više. Bio je to onaj isti Ivo Horvat koji je s Adamovićem probdio noć u razgovoru o biljkama. Nameće nam se misao da su životne sudbine Adamovića i Horvata bile unekoliko slične.
 

Prof. dr. Ivo Trinajstić, Šumarski fakultet, Zagreb, Priroda, 1977., br. 2.-3., str. 48.-50.

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1876 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević