Get Adobe Flash player

Iskustva IRIM-a: Kako zaobići formalni sustav i brzo, a radikalno potaknuti digitalnu pismenost i kreativnost

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Mr. sc. Nenad Bakić, Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM), Zagreb
1. Važnost STEM područja, a posebno digitalne pismenosti i algoritamskoga, neinhibiranog i kreativnog razmišljanja
http://www.jutarnji.hr/incoming/nenad-bakicjpg/6060984/alternates/LANDSCAPE_780/Nenad%20Baki%C4%87.jpg
Prošlogodišnje izvješće Svjetskoga ekonomskog foruma (WEF) New Vision for Education: Fostering Social and Emotional Learning Through Technology prepoznalo je šesnaest ključnih vještina za građane 21. stoljeća podijelivši iz u tri skupine. Ovo je, naravno, samo jedan način gledanja/klasifikacije, ali sva suvremena gledišta govore slično:
a. Osnovne pismenosti, koje služe ljudima da uopće pristupe svakodnevnim aktivnostima: pismenost u užem smislu, numerička, znanstvena, ICT, financijska i kulturno-društvena pismenost.
b. Kompetencije potrebne za pristup složenijim izazovima: kritičko razmišljanje, kreativnost, komunikacija, suradnja.
c. Osobine karaktera: znatiželja, inicijativa, upornost, adaptabilnost, vodstvo, svijest o društvu i kulturi.
 
Iako se učenje uporabe novih tehnologija - primjerice programiranje u najširem smislu uporabom suvremenih mikro-računala i robotika - često smatraju samo dijelom ICT pismenosti ili 'usmjeravanjem' prema inženjerskim zanimanjima, njihova korisnost kudikamo je veća u sofisticiranijim slojevima vještina. U gornjoj klasifikaciji WEF-a označio sam neke na koje se sigurno odnosi. Tema posebnoga članka može biti detaljno pojašnjenje ove tvrdnje, a niže ću to pokazati na primjerima naših projekata.
 
2. Glavni razlozi zašto je predložena reforma kurikula bila loša
 
Iako je bilo mnogo (u velikome broju i opravdanih) kritika na sadržaj i razradu kurikula, recimo u STEM području, čije je značenje u prijedlogu kurikula bilo daleko podcijenjeno, smatram da su dva najvažnija razloga sljedeća. Prvi je društveni konsenzus. Iako, naravno, iskustva finskoga školstva ne mogu biti transplantirana u Hrvatsku, ono je prepoznato kao jedno od najkvalitetnijih u Europskoj uniji, a svakako daleko kvalitetnije od onoga u Hrvatskoj. A u tu poziciju došli su upravo koncentriranim reformskim naporom. Međutim, od odluke o reformi do početka njezine implementacije prošlo je šesnaest godina, koje su utrošene na promišljanje, dizajn i izgradnju konsenzusa. Naravno, nikako ne mislim da bi se reforma trebala osmišljavati tako dugo, ali društveni konsenzus je neophodan. No, naša reforma imala je ideološku dimenziju – s kojom se možemo ili ne moramo slagati, ali svi moramo razumjeti da u društvu ima i onih koji misle drugačije pa je u pitanju djece nužno postići konsenzus pa makar to značilo i ograničavanje dosega reform. Reforma bila i u odabiru tima snažno politički usmjerena, što pak nije ni moglo dovesti do konsenzusa.
 
Veći je problem pak nerazumijevanje vodstva reforme što ona u stvari jest. U ovako zapuštenome sustavu obrazovanja prava reforma mora početi - ili bar imati kao ključnu komponentu - reformu sustava kao dijela javne uprave. Za usporedbu, recimo da smo negdje u inozemstvu i vidimo da drugi koriste najnoviji operativni sustav na računalima (softver), primjerice Windows 10, pa pokušavamo taj softver instalirati na računalo (hardver) koje podržava operativni sustav od prije dvadeset godina, recimo Windows 3.1, a koje je osim toga u međuvremenu dodatno zapušteno mnoštvom suvišnih drajvera, djelomičnim kvarovima hardvera i tako dalje. Sustav (hardver) branit će se (aktivno ili pasivno) i neće dopustiti instalaciju novoga softvera ili će jednostavno funkcionirati još lošije nego prije.
 
Konkretno, evo samo jednoga pokazatelja. Nije tajna da je u zadnjih petnaest godina broj učenika u osnovnim školama po nastavniku (profesoru) konzistentno padao s petnaest na ispod deset, što je u razini najbogatijih zemalja. To se dogodilo kako zbog pada broja đaka, tako i zbog povećanja broja nastavnika. Po meni, velik broj nastavnika po učeniku sam po sebi nije problem, ali su rezultati našega školstva stalno jednako porazni. To znači da sustav vrlo neučinkovito koristi te resurse. U svakome slučaju, velikim dijelom radi se o motivaciji nastavnika koji već jesu u sustavu, ali i motivaciji najboljih da ulaze u takav sustav. S druge strane, primjerice Finska – za koju ne mislim da nam treba biti uzor sama po sebi – reformirala je školstvo tako da je reformirala sustav (hardver) u koji može 'utočiti' kurikulnu reformu kada poželi, a to redovito i rade. Ključan je element osnaživanje učitelja u nekoliko dimenzija: obučavanje, nagrađivanje, autonomija i društveni ugled. No, kada sam voditelje naše predložene reforme pitao kako će se implementirati reforma ako se ne reformira sustav nagrađivanja, barem toliko da najbolji i najvrjedniji dobiju bonuse i druge nagrade, odgovor je bio da to „nije problem ove reforme, ali da će navodno biti reforma javne uprave pa će se u sklopu toga nekako i to riješiti“. Vjerujem da takva uvjerenja dolaze od (kod nas tipičnoga 'javnosektoraškog') razmišljanja koje potiče uravnilovku, a ne suvremen i dinamičan javni sektor, koji je bolji za svoje klijente (cijelo društvo), ali i same zaposlenike u javnome sektoru. Prilagodba uravnilovkom onima najlošijima demotivira dobre i najbolje te dovodi do kritika javnosti o 'uhljebizmu', što je nepravedno prema najvećemu dijelu zaposlenih u javnome sektoru, pa tako i u školstvu.
 
3. IRIM-ov pristup
 
Osim toga, stajalište da 'samo' kurikularna reforma može spasiti sustav, a da se bez nje ništa ne može, nije točna. Primjerice, IRIM (Institut za razvoj i inovativnost mladih) najveći je akter (nakon države) u hrvatskome školstvu. U IRIM-u razumijemo da ne možemo implementirati nove metode u školstvu koristeći nereformirani sustav koji je upravo uzrok problema. Stoga smo ga u uvođenju novih tehnologija potpuno zaobišli, ali smo se neovisno o njemu 'institucionalizirali' uz ogromne transformacijske rezultate na više razina.
 
Uvodimo nove tehnologije i njihovu uporabu nizom projekata, odnosno pomoću svojih 'obitelji platformi', čiji je osnivač, odnosno donedavno glavni član, Croatian Makers liga. U sklopu nje donirali smo – uglavnom donacijama privatnih osoba, osnivača IRIM-a, ali i manjim dijelom donacija drugih – oko 1.800 najnaprednijih edukativnih robota u oko 360 ustanova, uglavnom osnovnih škola u Republici Hrvatskoj (Manji dio su udruge i dvije škole u Bosni i Hercegovini.) te ih organizirali u redovito natjecanje odnosno ligu. Ključan element lige jest redovito i lokalno natjecanje - sudjelovanje, a ne samo rijetko ekskluzivno okupljanje najboljih u 'robotici' kako je to bilo uobičajeno u Hrvatskoj. Oko osam tisuća djece širom Hrvatske zahvaćeno je edukacijom za ligu, a primjerice na prethodno 'fizičko' kolo (za razliku od 'online' kola) došlo je 1650 natjecatelja na 32 lokacije širom zemlje. U kontekstu gore izrečenoga jako je važno kako smo organizirali uključivanje u projekt. Intenzivno smo ga oglasili i očekivali smo dobrovoljne prijave učitelja – nikako nismo htjeli distribuirati informacije kanalima sustava. Ovako smo dobili najmotiviranije učitelje, a da smo koristili službene kanale, lako je moguće da bismo dobili ponajviše one koji misle da bi bilo dobro javiti se jer to Ministarstvo znanosti i obrazovanja od njih očekuje. Zatim  smo ugovorili donaciju opreme i sudjelovanje s ravnateljem – sklopivši 360 ugovora s ustanovama, praktično smo se institucionalizirali. Dodatno smo se osnažili dobivši pokroviteljstvo Predsjednice Republike Hrvatske. Time smo izgradili 'sustav izvan sustava' za koji najodgovorniji ljudi u Ministarstvu znanosti i obrazovanja nisu ni znali da postoji!
 
Drugi član obitelji također je naš originalni koncept - STEM auto. Zamišljen kao koncept 'bibliobusa modernoga doba', on dovodi besplatne radionice digitalne pismenosti, robotike i programiranja u manje razvijene sredine – pokazuje đacima, učiteljima i roditeljima da je 'digitalni jaz' lagano preskočiti te inducira škole da se priključe Croatian Makes ligi. Preostali članovi su projekti Internet stvari i Logo za pedesetak najboljih škola iz Lige, koji su financirani najvećim dijelom sredstvima natječaja „Zajedno smo jači“. Osim  što ovi projekti zahvaćaju velik broj djece, njihov utjecaj multiplicira se tako da osnažuje učitelje, motivira njihove kolege, pokazuje ravnateljima da je promjena moguća te inducira pritisak roditelja na škole.
 
Trenutno je ipak naš najveći projekt STEM revolucija, u okviru kojega smo podijelili skoro dvadeset tisuća malih računala BBC micro:bit u obrazovne institucije, uglavnom osnovne škole, ali i srednje, fakultete te velik broj udruga koje rade s djecom – ukupno skoro njih 950! To jeftino maleno računalo izrazito otvorene arhitekture i radikalno malenih ulaznih barijera, ali jako bogatoga korisničkog okružja i cijeloga ekosustava projekata, a može biti doslovno 'game changer' za digitalnu pismenost i kreativnost. U 2016. godini dobilo ga je svako dijete u 7. razredu u Velikoj Britaniji (ekvivalent našega 6. razreda) i dva razreda na Islandu. Računala smo kupili najvećim dijelom donacijama građana, ali i trgovačkih društava te institucija. Kupnju micro:bitova potaknula je i Vlada Republike Hrvatske donacijom u visini PDV-a na njih, čime ih je de facto oslobodila PDV-a. Prema anketi koju smo proveli s uključenim nastavnicima, ovoj našoj najnovijoj platformi izloženo je oko četrdeset tisuća učenika (u prosjeku oko dvoje po jednom računalu). Važno je napomenuti da ni ovom ni drugim svojim platformama ne mijenjamo kurikul ili nastavni plan. Mi dajemo tehnologiju, edukaciju o njezinoj uporabi, organiziramo aktivnosti i sustav distribucije znanja - osnažujemo sustav, a posebno najbolje ljude u sustavu.
 
Ključan utjecaj na uspjeh ove inicijative imaju upravo učitelji (nastavnici). Stoga smo posebnu pozornost obratili na rad s njima. Iz skupa nastavnika koji vode timoveCroatian Makers lige regrutirali smo tridesetak 'ambasadora' koje smo angažirali na provođenju obuke za ostale. Pri tome smo ih primjereno platili, kako za izvođenje edukacije, tako i za pripremu te čak i za njihovo vlastito prisustvovanje naprednoj edukaciji. Time uvodimo nove paradigme nagrađivanja u školstvu. Zatim smo organizirali 76 radionica širom zemlje za oko osamsto učitelja i ostalih koji rade s djecom. Naravno, znanje izuzetno intenzivno distribuiramo i online kanalima: svojom web stranicom, You Tube kanalom, društvenim mrežama i tako dalje. Rezultati koje postižemo fantastični su. Primjerice, u anonimnoj anketi nakon samo jedne održane radionice za nastavnike (na uzorku od 550) na pitanje: „Imate li nakon ovih radionica namjeru značajnije uvesti projekte iz digitalne kreativnosti i pismenosti u nastavu?“ njih 32,5 % odgovorilo je da ima namjeru, ali ne zna još kako, a čak 64,0 % da namjerava (i već zna kako). Samo 3,5% odgovorilo je da nema namjeru.
 
Ilustrirajmo još kako se ovim aktivnostima potiču, primjerice, znatiželja, inicijativa, upornost, adaptabilnost, vodstvo, svijest o društvu i kulturi, što je već navedeno u prvome dijelu, a ne samo STEM kompetencije. Evidentno je da bogat ekosustav atraktivnih sadržaja omogućava djeci da istražuju što je sve moguće ostvariti tim suvremenim tehnologijama. O upornosti pri izradi takvih projekata ne moramo govoriti. Adaptabilnost je izrazito važna kod algoritamskoga načina razmišljanja i rješavanja realnih problema fizičkim (roboti) ili uređajima raznovrsne uporabe (kao micro:bit). Neki zadaci rješavaju se timski i time se neosporno razvijaju liderske vještine. A samo za ilustraciju posljednjega, pobjednik našega zadnjeg natječaja u projektu Internet stvar orijentiranoga ekologiji jest tim djece iz Osnovne škole Dvor, koji je napravio sustav za rano izvještavanje o poplavama – a upravo je Dvor bio žrtva velike poplave prije tri godine.
 
Ovime pokazujemo kako je s vrlo malo sredstava (s obzirom na ukupni obrazovni proračun, ali i masivne projekte digitalizacije) moguće unutar postojećega kurikula napraviti ogromne pomake unutar sustava koristeći kao polugu mnoge odlične učitelje 'zarobljene' u njemu, a koji uz valjanu podršku i motivaciju već sada mogu znatno unaprijediti nastavu u raznim dimenzijama navedenima u prvome dijelu te stvoriti pozitivno ozračje promjene koja će olakšati sustavnu reformu školstva. Istovremeno, stvorili smo velika očekivanja te promijenili i stav prema školstvu i kod roditelja – mnoge škole uključile su se u naš zadnji projekt upravo zbog pritiska roditelja.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1044 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević