Get Adobe Flash player

Povjerenstvo za standardizaciju zemljopisnih imena u izostanku jezičnoga zakona

 
 
Povjerenstvo za standardizaciju geografskih imena" je projekt OUN-a. Stvoren je u Hrvatskoj na inicijativu predlagatelja, različitih hrvatskih ustanova i društava: Državna geodetska uprava, Hrvatski hidrografski institut Vinka Kolić, Hrvatski institut za povijest, Hrvatsko geografsko društvo, Hrvatsko kartografsko društvo, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Sveučilište u Zadru (Centar za jadranska onomastička istraživanja i Odjel za geografiju), Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet.
http://www.geocities.ws/cro_tanais/tanajska_ploca.jpg
Ravnatelji i predsjednici navedenih ustanova i društava na osnovi preporuka Ekspertne grupe za zemljopisna imena pri Ekonomskomu i socijalnomu vijeću Ujedinjenih naroda (United Nations Group of Experts on Geographical Names, Economic and Social Council; UNGEGN, ECOSOC) te u skladu sa zaključcima međunarodne konferencije (International Conference on Geoinformation and Cartography) koja je u organizaciji Državne geodetske uprave, Hrvatskoga kartografskoga društva i Geodetskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održane koncem rujna 2018. god. predložili su Vladi Republike Hrvatske osnivanje "Državnoga povjerenstva za geografska imena".
Vlada Republike Hrvatske je 28. ožujka 2019. god. na 149. sjednici imenovala "Povjerenstvo za standardizaciju geografskih imena" na rok od četiri godine. Predsjednikom povjerenstva imenovan je ravnatelj DGU dr. sc. Damir Šantek kao predstavnik središnjega tijela državne uprave nadležnoga za registar zemljopisnih imena. Dana 3. lipnja 2019. god. u Središnjem uredu Državne geodetske uprave održana je prva sjednica toga Povjerenstva.
Uzgred budi rečeno da je još u drugoj Jugoslaviji postojala Komisija za standardizaciju geografskih imena iz 1986. god. kao kolegijalno tijelo saveznih organa uprave i saveznih organizacija pri Saveznomu izvršnomu vijeću SFRJ-a. Tadanja jugoslavenska komisija nije ni počela sa svojim radom zbog raspada SFRJ-a. I sada u Srbiji postoji Komisija za standardizaciju geografskih imena od 2009. god. Komisija se sastoji od predsjednika, zamjenika predsjednika i osam članova. Rad komisije mora završiti 2023. god.
Skupina strukovnjaka OUN-a za nacionalnu standardizaciju zemljopisnih imena pripremila je "Uputu za nacionalnu standardizaciju zemljopisnih naziva" koja je prevedena s engleskoga na nekoliko stranih jezika. Hrvatskoga prijevoda nema, nažalost, još ni danas. Upute OUN-a, osim ostaloga, zahtijevaju sastavljanje nazivoslovnoga normativnoga rječnika zemljopisnih imena u skladu s međunarodnim rječnikom naziva koju je pripremila skupina strukovnjaka OUN-a.
Treba napomenuti da u Hrvatskoj već postoji nekoliko priručnika sa zemljopisnim imenima. Martina Grčević je objavila 2008. god. rječnik Imena hrvatskih naselja: abecedni i odostražni rječnik (Rijeka: Maveda, 2008., 354. str.) u kojem je navela sva imena suvremenih naselja u Republici Hrvatskoj iz popisa Državnoga zavoda za statistiku. Godine 2016. Leksikografski zavod Miroslav Krleža je objavio Hrvatske egzonime I.: Imena država, glavnih gradova i njihovih stanovnika (ur. Ivana Crljenko, Zagreb: LZMK, 2016., 227 str.), a 2018. god. Hrvatski egzonimi II.: Popis suvremenih i povijesnih egzonima (ur. Ivana Crljenko, Zagreb: LZMK, 2016., 296 str.). Isti Leksikografski zavod 2016. god. je izdao Hrvatski mjesni rječnik (gl. ur. Nataša Bašić-Kosić, Zagreb: LZMK, 2016., 702 str.).
 
U Predgovoru Rječniku piše da "Njegov središnji abecedarij čini gradivo prikupljeno u višegodišnjem terenskom istraživanju u okviru znanstvenoga projekta Rječnik naseljenih mjesta i njihovih etnika i ktetika, koji je pod vodstvom akademika Stjepana Babića obavila 1975. - 2000. skupina od 50-ak popisivača, uglavnom profesora kroatistike. Gradivo je 2003. ustupljeno Leksikografskomu zavodu radi doradbe i tiskanja rječnika." (Predgovor). Navedeni priručnici mogu poslužiti osnovicom za daljnji rad u standardizaciji navedenih i drugih zemljopisnih imena, većina barem hrvatskih i osnovnih europskih zemljopisnih imena već je normirana. Četiri je godine premalo za opširan posao Povjerenstva, uzimajući u obzir rad zemljopisaca, povjesničara, jezikoslovaca pa i drugih strukovnjaka pa i prijedloga ili zahtjeva skupine strukovnjaka iz OUN-a.
Toponimika je grana imenoslovlja (onomastike) koja izučava zemljopisna imena, njihovo podrijetlo, značenje, razvoj, suvremeno stanje, pravopisanje i pravogovor. Ona je cjelokupna znanstvena disciplina koja se nalazi na spojištu jezikoslovlja, zemljopisa, povijesti itd. Naravno je da u Povjerenstvu moraju biti predstavnici različitih znanstvenih grana, ali stadardizacija imena više pripada upravo jezikoslovlju.
Prof. Milan Nosić izražava zabrinutost zbog kompetencije u ostvarivanju zadaća standardizacije zemljopisnih imena od strane Povjerenstva. Standardizacija zemljopisnih imena, prema njegovu mnijenju, područje je u većoj mjeri jezikoslovno i bavi se tim onomastika, a u manjoj mjeri zemljopisno. Onomastičari moraju dobro poznavati motivaciju nastanka imena i njegovu etimologiju, transkripciju, transliteraciju, prijevod i dobro znanje stranih jezika kada je riječ o stranim zemljopisnim imenima (M. Nosić: Povjerenstvo za standardizaciju zemljopisnih imena). U tekstu prve održane sjednice navedeno je da će Povjerenstvo morati "provoditi reviziju toponima te po potrebi utvrđivati nove". Kako će Povjerenstvo rješavati, primjerice, prijeporna pitanja pojedinih zemljopisnih imena ? To bi moglo vjerojatno ostvariti Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika, ali ono je raspušteno 8. svibnja 2012. god. odlukom prijašnjega ministra znanosti, obrazovanja i sporta.
Zagana (problem) je i u tom da nije određen ni mehanizam izvedbe odluka Povjerenstva. Na koji način će biti ostvarena provedba usvojenih odluka bez postojanja službenoga standardnojezičnoga tijela za zemljopisne nazive? Na koji način će biti provedena poraba tih standartnojezičnih zemljopisnih imena u različitim područjima društvenoga i gospodarskoga života? Povjerenstvo je stvoreno, a mehanizam ostvaraja budućih odluka, nažalost, nije opisan. Ako prijedlozi i preporuke Povjerenstva ostanu samo na papiru, tada se gubi smisao standardizacije. Možemo bilo što predlagati i preporučivati, ali u jezičnoj praksi ljudi i pojedine ustanove će i dalje svatko na svoj način rabiti zemljopisna imena.
 
Povjerenstvo je preuzelo na sebe pretežak rad standardizacije zemljopisnih imena u odsutnosti vijeća za hrvatski jezik ili državnoga tijela (ureda) pri Vladi te državnoga jezičnoga zakona koji bi regulirao, uz ostalo, i osnovne normativne priručnike. U sklopu toga vijeća trebalo bi utemeljiti nekoliko mogućih povjerenstva: za sastavljanje jezičnoga zakona, za normu: pravopis, pravogovor, rječnik ... U uvjetima globalizacije i nakon stupanja u EU, mnogi su se ljudi, uključujući naravno i jezikoslovce, složili da je Hrvatskoj prijeka potreba uspostava vijeća za hrvatski jezik i usvojenje jezičnoga zakona.
 

Artur Bagdasarov, hkv.hr, www.hkz-kkv.ch

Prema istraživanjima otkriveni štetni biološki ili zdravstveni učinci zbog izlaganja radiofrekventnom zračenju

 
 
Scientific American objavio je u listopadu 2019. tekst pod naslovom: „Nemamo razloga vjerovati da je 5G siguran.“ Nova bežična tehnologija 5. generacije (5G) dolazi, ali suprotno onome što neki govore, mogli bi biti suočeni sa zdravstvenim rizicima. Telekomunikacijska industrija i njihovi stručnjaci optužili su mnoge znanstvenike koji su istraživali učinke zračenja mobitela za „izazivanje straha“ zbog uvođenja nove, superbrze bežične 5G tehnologije.
https://specials-images.forbesimg.com/imageserve/5dd39bb52c886a0007ec7760/960x0.jpg?fit=scale
Budući je velik dio našeg istraživanja javno financiran, vjerujemo da je naša etička odgovornost informirati javnost o onome što nam recenzirana znanstvena literatura govori o zdravstvenim rizicima od bežičnog zračenja. Ajit Pai, predsjedatelj američke Federalne komisije za komunikacije (FCC)  nedavno je (početkom kolovoza 2019.) putem priopćenja za javnost najavio da će Komisija uskoro potvrditi granice izloženosti radiofrekventnom zračenju koje je FCC usvojio krajem 1990-ih godina. Ova ograničenja temelje se na promjeni u ponašanju štakora izloženih mikrovalnom zračenju i osmišljena su kako bi nas zaštitili od kratkoročnih toplinskih rizika izazvanih izloženosti radiofrekventnom zračenju. Ipak, otkada je FCC usvojio ova ograničenja koja se uglavnom temelje na istraživanjima iz 1980-ih godina, više od 500 znanstvenih studija – prevladavaju recenzirana istraživanja, otkriva štetne biološke ili zdravstvene učinke zbog izlaganja radiofrekventnom zračenju i to pri intenzitetu koji je prenizak da bi izazvao značajnije zagrijavanje (toplinski učinak).
 
Citirajući ovo veliko istraživanje, više od 240 znanstvenika koji su objavili znanstveno recenzirano istraživanje o biološkim i zdravstvenim učincima neionizirajućih magnetskih polja (EMF) potpisalo je „Međunarodni apel EMF znanstvenika“ kojim pozivaju na veća ograničenja izloženosti ovom zračenju. U navedenom Apelu između ostalog navodi se sljedeće: „Brojne nedavne znanstvene publikacije pokazale su da EMF utječe na žive organizme na razinama znatno nižim od većine međunarodnih i nacionalnih smjernica. Učinci uključuju povećani rizik od raka, stanični stres, porast štetnih slobodnih radikala, genetska oštećenja, strukturne i funkcionalne promjene reproduktivnog sustava, problemi učenja i pamćenja, neurološki poremećaji i negativni učinci na opće zdravstveno stanje kod ljudi. Šteta nadilazi ljudsku rasu jer je sve više dokaza o štetnim učincima na biljni i životinjski svijet.“
 
Znanstvenici, njih 252 iz 43 države svijeta koji su do 15.10.2019. potpisali ovaj Apel čine većinu stručnjaka iz područja neionizirajućeg zračenja. U stručnim časopisima objavili su više od dvije tisuće (2000) radova i pisama o EMF-u. Ograničenja Federalne komisije za komunikacije/FCC za izloženost radiofrekventnom zračenju reguliraju intenzitet izlaganja uzimajući u obzir samo frekvenciju valova nositelja, ali zanemaruju signalna svojstva radiofrekventnog zračenja. Uz uzorkovanje i trajanje signala, određene karakteristike signala (npr. pulsiranje, polarizacija) povećavaju biološke i zdravstvene rizike odnosno učinke izloženosti ovom zračenju. Potrebna su nova ograničenja za izloženost radiofrekventnom zračenju koja će uzeti u obzir ove različite učinke. Nadalje, ova bi se ograničenja trebala temeljiti na biološkom učinku, a ne na promjeni ponašanja laboratorijskih štakora.
 
Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma (IARC) kao institucija Svjetske zdravstvene organizacije 2011. klasificirala je radiofrekventno zračenje kao „moguće kancerogeno za ljude.“ Prošle godine (2018.) istraživanje u vrijednosti od 30 milijuna USD koje je proveo američki Nacionalni toksikološki program (NTP) pronašlo je „jasne dokaze“ da dvogodišnja izloženost radiofrekventnom/RF zračenju mobitela povećava rak kod muških štakora i oštećenje DNK kod štakora i miševa oba spola.
Institut Ramazzini u Italiji ponovio je ključni nalaz američkog Nacionalnog toksikološkog programa (NTP) primjenom drugačije frekvencije vala nositelja i znatno slabije izlaganje zračenju mobitela tijekom života štakora.
 
Budući da mnogi znanstvenici iz područja EMF-a vjeruju da sada imamo dovoljno dokaza da se radiofrekventno zračenje smatra vjerojatnim ili poznatim kancerogenom za ljude, IARC će vjerojatno 'nadograditi' kancerogeni potencijal RF zračenja u skoroj budućnosti. Usprkos tome, američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) nedavno je u svojem pismu upućenom Federalnoj komisiji za komunikacije (FCC) potvrdila ograničenja izloženosti RF zračenju iz 1996. te da se „eksperimentalni nalazi/dokazi Nacionalnog toksikološkog programa ne smiju primjenjivati na uporabu mobilnih telefona kod ljudi.“
 
Najnovija bežična tehnologija 5G prvi puta će koristiti milimetarske valove uz mikrovalove koji se već koriste u „starijim“ bežičnim tehnologijama, od 2G do 4G. S obzirom na ograničeni domet, 5G će trebati tzv. bazne antene na svakih 100 do 200 metara čime će mnogi ljudi biti izloženi zračenju milimetarskih valova. 5G također koristi nove tehnologije (npr. nove antene koje mogu oblikovati snopove; fazne nizove; 'masivni višestruki ulaz i višestruki izlaz' poznatiji kao masivni MIMO) koji predstavljaju jedinstvene izazove za mjerenje izloženosti RF zračenju.
Milimetarski valovi uglavnom se apsorbiraju unutar nekoliko milimetara ljudske kože kao i u površinskim slojevima rožnice. Kratkotrajna izloženost može imati negativne, štetne fiziološke učinke na periferni živčani sustav, imunološki i kardiovaskularni sustav. Istraživanje upućuje da dugotrajna izloženost ovoj vrsti zračenja može predstavljati zdravstvene rizike za kožu (melanom!), oči (okularni melanom) i testise (neplodnost).
 
Budući je bežična 5G tehnologija potpuno nova tehnologija, ne postoje nikakva istraživanja o mogućim zdravstvenim rizicima tako da mi sada „letimo u slijepo“ kako je rekao jedan američki senator. Međutim, postoji mnogo dokaza o štetnim učincima 2G i 3G. No, učinci izloženosti deset godina staroj 4G tehnologiji malo su poznati jer su vlade odustale od financiranja ovih istraživanja. U međuvremenu, u registrima za karcinom ili rak uočavamo znatan porast u pojavi određenih vrsta tumora glave i vrata koji se barem djelomično mogu pripisati proliferaciji uzrokovanoj zračenju mobitela. Ova povećanja u skladu su s rezultatima kontrolnih studija o rizicima razvoja tumora kod „teških“ korisnika mobitela (tj. kod osoba koje često i mnogo koriste mobitel).
 
Nova bežična 5G tehnologija ne će zamijeniti 4G; ona će se koristiti istovremeno/zajedno s 4G tehnologijom u skoroj nam budućnosti, a vjerojatno i dugoročno. Ukoliko postoje sinergijski učinci od istovremene izloženosti više vrsta radiofrekventnog zračenja, naš sveukupni rizik štetnog učinka od radiofrekventog zračenja može se znatno povećati. Karcinom tj. rak nije jedini rizik jer postoje dokazi da radiofrekventno zračenje uzrokuje neurološke poremećaje i reproduktivne štete, vjerojatno zbog oksidativnog stresa.
Trebamo li kao društvo uložiti stotine milijardi dolara za razmještaj i primjenu 5G, tehnologije koja zahtijeva postavljanje 800.000 ili više novih baznih stanica i antena diljem SAD-a, u blizini mjesta gdje živimo, radimo ili se igramo?  
Umjesto toga trebali bismo podržati preporuke 250 znanstvenika i liječnika koji su potpisali „APEL 5G“ u kojem pozivaju na hitan moratorij primjene 5G i zahtijevaju da naša vlada financira istraživanje potrebno za usvajanje ograničenja temeljenih na biološkoj osnovi koja će štititi naše zdravlje i sigurnost.
 
Na kraju svakako moram naglasiti da je u Zagrebu 13. studenog 2019. u organizaciji Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika održana tribina pod nazivom: „Je li 5G opasna po zdravlje – što kaže znanost?“ O ovoj temi i problematici na tribini su govorili dr. Goran Ivkić, specijalist neurolog, iz Instituta za istraživanje mozga te Robert Markušić, ing.medicinske radiologije i mag.oec. Oni su potvrdili da zdravstveni rizici za čovjeka postoje i da strah od štetnog učinka bežične 5G tehnologije nije neutemeljen. Nažalost, nitko iz medija i predstavnika gradskih vlasti nije prisustvovao tribini iako su bili uredno pozvani. No, najviše zabrinjava šutnja većine hrvatskih medicinskih i javnozdravstvenih stručnjaka koji će radije provoditi „nacionalne programe za rano otkrivanje raka“ i potencijalno zdrave ljude dodatno izlagati zračenju nego progovoriti istinu o stvarnim uzrocima znatnog povećanja stope oboljelih od karcinoma. 
Međunarodni apel znanstvenika, „International Appeal – Scientists call for Protection from Non-ionizing Electromagnetic Field Exposure“ možete pročitati na  https://emfscientist.org
 

Izvor:

 
1. Dr. sc. Joel M. Moskowitz (PhD; University of California, Berkeley): „We Have No Reason to Believe 5G Is Safe,“  Scientific American, 17.10.2019.   
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Radhakrishnan: Ljubav prema bližnjemu nije imperativ nego indikativ

 
 
Jedno na prvi pogled marginalno predavanje izazvalo je u Indiji jedan duhovni preokret, koji je u svom daljnjem razvoju poprimio revolucionarni karakter. Dogodilo se je to 25. veljače 1893. kada je njemački filozof Paul Deussen, posthumni učenik Arthura Schopenhauera, održao jedan govor pred Bombay Branch de Royal Asiatic-Society. Taj događaj se naziva „Kuriozum duhovne povijesti.”
https://images.fineartamerica.com/images/artworkimages/mediumlarge/2/tat-tvam-asi-asha-sasikumar.jpg
O čemu se tu radilo? Deussen je tvrdio da bitni pojmovi u originalnim svetim spisima Upanishadama, kao što su maya, dharma, tat tvam asi, imaju posve drugačije značenje, nego kako se je njih tisućama godina interpretiralo i prije svega prakticiralo. Maya u tradicionalnoj interpretaciji znači da je ovaj svijet samo privid i varka, lila-igra božanskog Brahmana, te da od te igre treba pobjeći i kroz askezu i meditaciju stopiti se sa samim Brahmanom. Dharma je označavala krutu sudbinu, koju čovjek ne može izbjeći, jer on je kao pas, kojega Bog drži na lancu, a isto tako i cijelo društvo, koje je podijeljeno u kaste, a u najnižoj kasti se nalaze otpisani i odbačeni. To je sve posljedica njihovih (ne)djela, koji su oni izvršili u svom prijašnjem životu. Tat tvam asi, „To si ti”, je značilo da su sva bića, također i anorganska, umrežena u jedno biće, u kojem svoje obitavalište ima božanski Brahman. Ta formula identiteta je navodila na to da se čovjek treba riješiti svake individualne i odgovorne akcije, te da se tako kroz pasivnost, uranjanje u samoga sebe, yoga-praktike riješi od svih osobnih želja i potreba, da bi se na koncu mogao staliti sa božanskim Brahman-Atmanom.
 
Dostojanstvo osobe, individualne slobode, socijalna odgovornost u društvu bile su na taj način nepoznanice, što je naposljetku i dovelo do tog stanja da su na tom kontinentu vladali kaos, neimaština, zapuštenost najvećeg dijela stanovništva i konačno i pad pod vlast kolonizatora. Kada je Indija u prošlom stoljeću karizmom M. Gandhija izvojevala svoju samostalnost, nastali su razni sekularni pokreti, koji su htjeli zabraniti hinduizam, jer je u toj religiji, po njihovom mišljenju nemoguća odgojiti ljude, koji bi bili u stanju aktivno sudjelovati u oblikovanju ljudskih sudbina i time jednog humanog društva. Međutim osim toga sekularnog pokreta, postojao je već duže vrijeme i onaj, koji je bio inspiriran tim navedenim predavanjem, te je tražio novu interpretaciju izvornih hinduističkih nauka. To su bili uz spomenutog M. Gandhija ličnosti kao Ram Mohan Roy, Swami Vivekananda, te Sarvepalli Radhakrishnan, na kojega se u prvom redu referiram. Radhakrishnan a i ostali su bili oduševljeni Evanđeljem a u osobi Isusa iz Nazareta, prije svega u njegovom govoru na gori, našli su odgovore na sve nedaće u njihovoj religiji i katastrofalne promašaje u indijskom društvu. Tražili su također ima li nešto tako veličanstvenoga i u njihovim svetim spisima, kao što su pročitali u Evanđelju. I našli su to.
 
Da ne bi bilo nesporazuma: ovdje se ne radi o tome sugerirati čitateljima da između kršćanstva, hinduizma i buddhizma nema nekih bitnih razlika, da oni imaju istu podlogu, dijele ih samo socio-kulturološke razlike, te je onda svejedno, za koju se čovjek odluči. To ne tvrdi nijedan razuman čovjek. Ovdje se radi samo o tome da se otkrije pravi smisao tih starih hinduističkih tekstova ne ulazeći u to kroz koje stranputice je došlo do njihovih iskrivljenih tumačenja.
 
Dogma 'bijeg od ovoga svijeta' pretvara se u dogmu 'briga za svijet'
 
Radhakrishnan je izvršio jedan „kopernikanski obrat”, jednu pravu revoluciju u interpretaciji osnovnih hinduističkih dogmi: Dogma „bijeg od ovoga svijeta” pretvara se u dogmu „briga za svijet”. U svome djelu The Brahman sutra (London, 1960.) on piše da je ovaj svijet stvoren po Božjem planu. Svijet nije naša predodžba, privid i varka, nego je on realnost i Bog nam je usadio sposobnost da se s njime ophodimo sa odgovornošću. Maya, privid i varka je moguća samo u čovjeku i u komunikaciji među ljudima, ali ne u ontologiji realnog svijeta. Kroz etiku odgovornosti otpada i svaka pomisao da je čovjek determiniran kozmičkim zakonima reinkarnacije, koji su posljedica njegovih (ne)djela iz prijašnjeg života. Čovjekov sadašnji život nije rezultat njegovih prijašnjih egzistencija, nego on samoodgovorno odlučuje i oblikuje svoj život.
 
Formula identiteta sa svijetom Tat tvam asi („to si ti”) je tradicionalno praktički značila odstupanje od svake individualnosti i osobne odgovornosti, a ona je ustvari temelj ljubavi prema bližnjemu i socijalne odgovornosti. Jer čovjek se ostvaruje kroz sebedarje drugome, po onoj ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. „Tvoj bližnji je tvoj vlastiti ja i ono što te dijeli od njega je čisti privid” (Deussen: Allgemeine Geschichte der Philosophie, Leipzig, 1920.). Ljubav prema bližnjemu nije imperativ nego indikativ, to je realna ontologija, naglašava Radhakrishnan. U svome djelu Erneuerung des Glaubens aus dem Geist (Frankfurt, 1959.) on piše protiv tradicionalne interpretacije hinduizma, da čovjekov duh određuje kojim će putem on ići, on nije podložen nikakvoj krutoj sudbini, jer svaka vjera u tako nešto vodi ljude u očaj i nihilizam. Mi ne samo da možemo plivati protiv bujice, nego smo i u stanju promijeniti tok rijeke. Prepustiti se neminovnoj sudbini znači postati ono što su priroda i povijest od nas napravili: divljinu, pustoš i kaos. Karma je i za M. Gandhija značila samo dužnost da se akceptiraju osobine i mane kod drugih ljudi, te je on tu dužnost interpretirao kao ljubav prema bližnjemu.
 
U tradicionalnom hinduizmu yoga je bila metoda kako da se čovjek riješi egzistencijalnih, zemaljskih veza i obveza, da bi na taj način izbjegao ponovnu reinkarnaciju, možda čak i reinkarnaciju u neko niže biće svijesti na ovoj zemlji. S mističnim uranjanjem u sebe čovjek treba izgubiti i osjećaj vlastite boli i patnje, napuštajući dimenzije iskustva u vremenu i prostoru, on se stapa sa kozmičkom svijesti. Time se niječe svaka odgovornost za ovozemaljski život. Ali izvorni smisao yoge, naglašavaju Radhakrihnan i ostali reformatori, je jedan posve drugi. Yoga je vježba koncentracije, da bi se postigle one snage u tijelu, koje su potrebne za bolje i slobodnije vođenje života. Zdrav duh u zdravom tijelu nije nešto što se postiže bez napora i truda. Čovjek mora vladati nad svim svojim nagonima i strastima, dapače on mora kontrolirati i svoje fiziološke funkcije.
 
Yoga je i nastala iz prirodne nužnosti. Temperature preko dana su u Indiji čak i preko plus 50 stupnjeva, a po noći padaju i ispod nule. Tu razliku i napetost ljudsko tijelo mora na neki način izjednačiti i izdržati bez zdravstvenih poteškoća. Yogin su preko tih vježbi došli i do neočekivanih
iskustava u stanju kada ljudski duh potpuno vlada nad tijelom. Put jednog sanyasina (učenika) vodi upravo tome cilju, a to je stanje potpune duhovne slobode. Svaki liječnik ima iskustvo da ljudi koji pate od raznih stvarnih ili umišljenih boljki nisu u stanju kontrolirati svoje tijelo, da su duhovni zarobljenici svoga tijela i da je time sloboda duha znatno umanjena ili dapače isključena.
 
Biti duhovno slobodan znači također imati sposobnost i slobodu kroz iskreno sebedarje naći i ostvariti sebe u drugome - u svome bližnjemu. To je pravi smisao od Tat tvam asi – drugi to si ti. Znači altruizam bez primjese koristoljublja, altruizam koji ljudima omogućava da preuzmu odgovornost i brigu za ovaj svijet.
 
Među novotumače hinduizma i buddhizma mora se pridodati i nekoga sa kršćanske strane, a to je u prvom redu Raimon Panikkar (1918.-2010.), sin jedne španjolske katolkinje i oca hindu-Indijca. Od mladih dana je vladao i sanskritom, studirao je i prirodne znanosti, poznat je prije svega kao filozof, antropolog i katolički svećenik-teolog. Njegova mnogobrojna djela su prevođena na desetke stranih jezika. Poznavao je originalne hinduističke i buddhističke spise u potpunosti, tako da smo od njega saznali mnoge i nepoznate povezanosti. Ulazio je i u dubinske teološke strukture. Ističe da je briga za ovaj svijet u jednakoj mjeri naglašena u Evanđelju kao i u Upanishadama a isto tako i u buddhističkoj nauci.
U pripovijetki o milosrdnom Samaritancu Isus se ne upušta u neka spekulativna razmišljanja, nego daje upute što se mora konkretno raditi u takvim slučajevima, kada je bližnji ugrožen. Isti postulati, piše Panikkar, su usidreni kako u hinduizmu tako i u buddhizmu. Tu on navodi četiri osnovna stava, u buddhizmu nazvana „bezkonačni osjećaji” (apramanacitta), a to su samilost (metta), „veliki” suosjećaj, sažaljenje (karuna), radost ovozemaljskog života (mudita) i uravnoteženost (upekkha), te nadovezuje jednu priču, što raditi u konkretnom slučaju kada je čovjek u nevolji: Jedan čovjek je urlikao od bolova valjajući se u svom vlastitom izmetu, nakon perforacije crijeva. Tathagata je prišao k njemu, oprao ga i legao u svoj vlastiti krevet, davajući mu napitke i masažu za ublaženje bolova, te milujuća ga po licu omogućio mu je bar donekle dostojanstvenu smrt.
 
Panikkar nam otkriva da je i u Upanishadama jedna od centralnih zapovijedi – ljubav prema neprijateljima, te da se na zlo treba odgovoriti opraštanjem i ljubavlju. Obrazloženje za to se nalazi u dubinskoj povezanosti jednog mističnog tijela realiteta s kozmičkom karmom, koja nadvisuje, pobjeđuje i daje posve novi smisao svim kauzalnim povijesnim procesima u ovome svijetu. Tako on u „razgovorima o duhovnoj transformaciji” u djelu pod naslovom Das Abenteuer Wirklichkeit (München, 2000.) na stranici 80. kažei sljedeće: „...Ovo zvuči gotovo bezobrazno, ali na temelju Evanđelja i Upanishada nadodat ću i ovo: da je čovječanstvo imalo hrabrosti naknadno oprostiti Hitleru, onda nam se nikada ne bi dogodio Milošević. Ova imena upotrebljavam kao simbole, bez da ikoga demoniziram” (kraj citata).
 
Završimo ova razmišljanja s jednim aktualnim pitanjem: Koji su to ljudi, koji u današnje doba prakticiraju yogu? Pojednostavljeno se može reći da se tu radi o dvije skupine ljudi. Jedni su ezoterici ili pripadnici raznih ezoteričkih New-Age pravaca na zapadnom svijetu, koji tim vježbama i uranjanjem u sebe teže za proširenjem vlastite svijesti u nadi da bi dosegli neke spoznaje iz transcendentnog svijeta, kojeg su oni sami sebi već apriori konstruirali. Ustvari oni izvršuje bijeg od ovoga svijeta i gotovo svake odgovornosti u njemu. Takve grupe i pokrete ne treba uzeti za posebno ozbiljne i odgovorne ljude. Drugu skupinu čine ljudi koji yogom i sličnim praktikama kao Tai-Chi kondicioniraju svoje tijelo do te mjere da se, koliko je moguće, oslobode od svojih vlastitih tegoba, bolesti i boljki, te tako slobodni duhom mogu s osobnom odgovornošću preuzeti brigu za ovaj svijet kroz svoj konkretni rad. U jednoj azijskoj zemlji sam vidio da katolički vjernici prije mise prakticiraju Tai-Chi da bi se mogli bolje koncentrirati na taj sveti događaj, koji slijedi. To ne znači da to moraju svi i svugdje raditi.
Tko ovoj posljednjoj skupini ljudi može išta predbaciti i zamjeriti?
 

Dr. sc. Anto Križić, Berlin, 30. studeni 2019.

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Petak, 13/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1486 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević