Get Adobe Flash player

Nisu uzete u obzir ne samo moje primjedbe na kurikul, nego i primjedbe ostalih fizičara

 
 
Recenzija Nacionalnoga kurikuluma nastavnoga predmeta Fizika
- prijedlog nakon javne rasprave
- MZO, prosinac 2017.
Imam moralnu obvezu osvrnuti se na dokument Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Fizika – prijedlog nakon javne rasprave – Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH (MZO), prosinac 2017. (Fizika 2017)i to kao dugogodišnji profesor fizike na Sveučilištu u Zagrebu (a i na gimnaziji), kao član / voditelj (Fizika) povjerenstava za izradu Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnog standardai Nastavnoga plana i programa(HNOS) koji je uveden u osnovne škole 2006. (još uvijek važećega programa u osnovnoj školi), te kao osoba koja je sudjelovala u svim aktivnostima HAZU-a glede obrazovanja posljednjih dvadeset godina.
https://i1.rgstatic.net/ii/profile.image/347620548595712-1459890605183_Q512/Robert_Repnik2.jpg
Robert Repnik
 
MZO je na svojim mrežnim stranicama objavio, nakon javne rasprave, u prosincu 2017. prijedlog Nacionalnoga kurikuluma nastavnoga predmeta Fizika (Fizika 2017.). Uvidom u taj dokument može se zaključiti da se on malo razlikuje od verzije objavljene u proljeće 2016. (Fizika 2016.), kao da javna rasprava nije ni postojala. Niz argumentiranih primjedbi općega značaja na Cjelovitu kurikularnu reformu (CKR) te niz iznimno stručnih posebnih primjedbi na prijedlog Fizika 2016. sadržani su u zbornicima recenzija:     
 
Prilozi za raspravu o Cjelovitoj kurikularnoj reformi, urednik V. Bermanec, Sveučilište u Zagrebu 2016. (ISBN  978-953-6002-93-1; tzv. plava knjiga)
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi kritike i vizije, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb 2017., urednici V. Paar, N. Šetić (ISBN  978-953- 6134-71-7; tzv. crvena knjiga)
 
Međutim, nova Stručna radna skupina (SRS, 2017.), koja je trebala razmotriti te recenzije, ili ih nije razmotrila ili ih uglavnom nije htjela razmotriti (između ostalih, npr. moje u plavoj i crvenoj knjizi, te recenzija akad. D. Vretenara i prof. T. Nikšić u crvenoj knjizi). U Fizici 2017. opaža se mali pomak/napredak, u odnosu na Fiziku 2016, i to u nazivlju i ključnim pojmovima, ali nedosljedno i nepotpuno, tako da i ta bitna sastavnica dokumenta ostaje neuređena. U cijelom dokumentu načinjene su manje (kozmetičke) izmjene, ali je suština ostala jednaka.
 
Na mrežnim stranicama MZO-a i sada (prosinac 2018.) navodi se:
Fizika, prosinac 2017. Recenzija – Slovenija
Recenzija ne zahtijeva doradu dokumenta, a primjeri će biti dostupni u Metodičkom priručniku.
 
Recenzent kurikuluma Fizikabio je Assoc. Prof. Robert Repnik, PhD, Head of the Department of Physics, Faculty of Natural Sciences and Mathematics, University of Maribor (travanj 2018.). Na moju recenziju kurikuluma Fizika, koju sam mu poslao, odgovorio je: „I completely understand that each expert can find positive or negative (or both at the same time) aspects of the document...”. U svojem odgovoru prof. Repniku navodim: „Physics is the exact science. There is no doubt about the interpretation of fundamental laws of Nature, e.g. the 1st law of thermodynamics, the Newton laws of motion, the concept of pressure etc.”. Prof. Repnik nije odgovorio na tu moju poruku o općeprihvaćenim interpretacijama zakonitosti u fizici. 
Ako na stranicama MZO-a piše da recenzija R. Repnika ne zahtijeva doradu kurikuluma Fizika, očito je da nisu uzete u obzir ne samo moje primjedbe na kurikul, nego i primjedbe ostalih fizičara, npr. akad. Darija Vretenatra i prof. Tamare Nikšić, FO, PMF, Zagreb. Zato u mojem osvrtu na kurikul Fizika 2017pripremljenom prije recenzije prof. Repnika (ožujak 2018.) ne treba ništa mijenjati te taj osvrt vrijedi i u prosincu 2018., kao i nadalje.
 
(Nastavak slijedi)
 

Akademik Stanko Popović, redoviti profesor u trajnom zvanju, Professor emeritus - Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu - Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, HAZU, Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti; e-pošta: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.; 26. 3. 2018.; 1. 12. 2018.

Nema etike, a moral je zamijenjen pravnim i političkim sadržajima

 
 
KOMENTAR na Prijedlog kurikul(um)a međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje
Temelj je svakog odgoja neka filozofija, odnosno etika, koja daje teorijske postavke praktičnom moralnom djelovanju, prenosi spoznaju o dobru i zlu, slobodi i dostojanstvu, pravima i dužnostima u zajednici, o vrijednostima i vrlinama jer se jedino na moralnom djelovanju može graditi zdravo i uspješno društvo kao i sretan i ispunjen život. Nekad se to zvalo životno znanje ili mudrost i prenosilo se pomno djeci i mladima tijekom odrastanja.   
http://news.bbcimg.co.uk/media/images/70890000/jpg/_70890407_cs_lewis_2633365.jpg
Clive Staples Lewis
 
Ovdje etike nema, a moral je zamijenjen pravnim i političkim sadržajima. Stoga je ovaj dokument invalidan u samim temeljima. Govoriti o pravima (23 puta) bez spominjanja dužnosti i obveza (0 puta!), znači stvarati neuravnoteženu osobu i nestabilno društvo. Drugim riječima, u ovom kurikulu građanskog odgoja i obrazovanja nema odgoja ni odgajanja. 
Iako u zadnjem od četiriju navedenih ciljeva Građanskoga odgoja i obrazovanja čitamo: razvijati temeljne vrijednosti u demokratskome školskom ozračju i široj demokratskoj zajednici, posebice etičnost, moralnost, vrijednosti obitelji i braka, te se vrijednosti ne vide ni u znanjima ni u vještinama ni u stavovima navedenima u kurikulu. Zato ih je potrebno unijeti i razraditi jer su neophodne ako želimo skladno  društvo i zadovoljne osobe. 
 
Ako je namjera odgajati, a ne preparirati političkim, pravnim i ideološkim sadržajima, onda obvezno treba temelje popraviti i učvrstiti, tj. ugraditi u njih etičke postulate. To znači da u uvodnom dijelu naslovljenom Svrha i opis međupredmetne teme, u rečenici Građanski odgoj i obrazovanje obuhvaća znanja o pravima pojedinca, obilježjima demokratske zajednice i političkim sustavima, treba iza pravima dodati riječi i obvezama (dužnostima). Zatim treba u čitavom dokumentu spominjanje prava popratiti obvezama (dužnostima). Uz poznavanje prava mora ići i poznavanje obveza (dužnosti) ako želimo odgajati učenike za sređeno društvo i istinsku demokraciju, jer su obveze (dužnosti) u osnovi moralnog osjećaja i djelovanja, a bez njih nema budućnosti države, pojedinca, naroda ni čovječanstvu.  
 
Ovo je vrlo važno budući da se dalje u dijelu pod naslovom Svrha i opis međupredmetne teme navodi: Vještine na razvoj kojih je Građanski odgoj i obrazovanje ponajviše usmjeren su kritičko mišljenje i komunikacijske vještine potrebne za društveno i političko sudjelovanje. Kako se vještine razvijaju na temelju znanja, logično je da se bez znanja o obvezama (dužnostima) ne mogu steći vještine kritičkog mišljenja. A bez kritičkog mišljenja komunikacijske vještine bit će čisti sofizam, retoričko i dijalektičko sredstvo za postizanje političkog cilja, bez moralnog prosuđivanja.
 
Iz navedenog proizlazi da bitni etički pojmovi kao što su odgovornost, ljudsko dostojanstvo, sloboda, ravnopravnost i solidarnost, koji se nazivaju  temeljnim vrijednostima koje se promiču učenjem i poučavanjem Građanskoga odgoja i obrazovanja, ostaju mrtvo slovo na papiru. Navodi se dalje da se osobita važnost pridajerazvoju odgovornoga odnosa prema javnim dobrima i spremnosti doprinošenju zajedničkomu  dobru, no to je nemoguće ako se usvajaju prava bez dužnosti. Usmjerujući se samo prema usvajanju pravnih i političkih stavova i uvjerenja i prakticiranje demokratskih principa bez izgrađivanja karaktera, morala i etičkog osjećaja, u učenicima se ubija moral i savjest pa im se bilo što može podmetnuti kao opće dobro. 
 
Dužnosti su jedan od pojmova koji izvorno pripadaju etici. Koristiti riječ odgovornost, koja prema Rječniku Hrvatskoga jezika znači: „savjesno, valjano obavljanje dužnosti“, „preuzimanje obveze i dužnosti u obavljanju posla“, a izbjegavati riječ dužnost, obveza, apsurdno je. Odgovornost nije strogo povezana  s moralom i etikom, a može joj biti i protivna. I kriminalci u bandi preuzimaju neke odgovornosti! Etika bi morala biti potka društvenih odnosa i demokracije. A Građanski odgoj bi trebao  početi definicijom pravde, pravednosti, istinitosti, dobra, zla, savjesti, dužnosti – stupova na kojima počivaju međuljudski odnosi,  no tih riječi nema u dokumentu. Građanski bi odgoj morao osvijestiti razliku između prava i pravde, ali ovaj dokument taj odnos zamagljuje. Pravednost nije isto što i ispravnost,  pravo nije isto što i pravda. Poznavanje prava, pravednosti nije isto što i poznavanje pravde pa razlikovanje vrsta pravednosti (proceduralne, korektivne i distributivne), koje se nalazi u kurikulu, ne dovodi automatski do osjećaja za pravdu i pravednost. Do nje dovodi u praksi ispravno oblikovan moralni osjećaj i odluka volje.
 
Istinski odgoj djeluje ne samo na racionalno, nego i na emocionalno i intuitivno u čovjeku i prenosi univerzalne etičke vrijednosti. On se ne uzima parcijalno, nego cjelovito jer je čovjek cjelovito biće. Odgoj moralnog čovjeka, poštenog, dobrog, istinoljubivog, slobodoljubivog, pravednog, velikodušnog, strpljivog, sućutnog jedino je jamstvo dobrog i aktivnog građanina i stabilnog društva i to bi trebao biti zajednički cilj odgojnog djelovanja u svim predmetima. Takav odgoj bio bi onda univerzalna podloga svemu odgojnom djelovanju u školi, pa i građanskom, a ne bi se građanski odgoj izdvajao kao neka nametnuta i nadređena kategorija svim drugim predmetima tako da svaki predmetni nastavnik mora unaprijed voditi računa kako će ugrađivati u svoj predmet građanski odgoj. Ako odgaja učenika da bude pristojan, pošten, marljiv, istinoljubiv, pravedan, sućutan… nije li to nabolji građanski odgoj?   
 
Ali kad se već izdvaja međupredmetna tema Građanski odgoj, onda bi prva domena trebala biti: Univerzalne etičke vrijednosti. Ona bi omogućila učenicima stjecanje spoznaje i usvajanje vrijednosti na kojima počiva etičko djelovanje; u okviru ove domene učili bi razlikovati dobro od zla, oštriti savjest, razvijati osjećaj za istinoljubivost, poštenje, pravdu, dužnost, disciplinu… Tek bi se tada na takvim temeljima mogle organski, logički  i racionalno nadograđivati ostale domene, koje bi trebale zahvatiti sva područja građanskoga života, a ne samo jedan uski dio formiran u tri domene: Demokraciju, Ljudska prava i Civilno društvo, koje se međusobno preklapaju i čine samo jedan mali dio građanskog života. Građanski bi odgoj trebao obuhvatiti i sljedeća područja: Bon ton (od kojega bi se moralo krenuti), obiteljsko (iz kojeg sve počinje), socijalno (odnos prema drugome), humanitarno (briga za drugoga), političko (istinska demokracija i moć naroda), kulturno (sve vste umjetničkog i kulturnog djelovanja), lokalno (život u užoj zajednici) nacionalno (domoljublje i briga za identitet, tradiciju), duhovno (pomoć za izbjegavanje manipulacija na duhovnom području – npr. opasnost sektaških ponuda, medijskog manipuliranja, ulaženja u okultno),  multikulturalno (kulture kao bogatstvo, ali i opasnosti sukoba kultura i civilizacija), globalno (svijet i čovječanstvo kao jedinstvena zajednica), ekološko (opstanak u svijetu za koji smo odgovorni)… 
 
U Prijedlogu se najviše forsira demokratski način odlučivanja u školi i demokratska organizacija škole te suradnja s nevladinim udrugama i sudjelovanje učenika u političkom životu.  Međutim, izostankom etike, dužnosti, obveze, otvara se ogromna mogućnost zatiranja autoriteta nastavnika, prostor za zlorabljenje učenika i manipulacije nad njima. Uvođenje mogućnosti da se učenici uključuju u sudjelovanje u akcijama sprječavanja nedemokratskih postupanja vlasti u situaciji dok još ne mogu ni glasovati jer nisu punoljetni, dok roditelji odgovaraju za njihovo ponašanje, nedopustivo je politiziranje škole i učenika. U ovom se dokumentu ocrtava podloga za ideološko i političko oblikovanje mladih u skladu s interesima politike i nevladinih udruga, što je apsolutno neprihvatljivo u demokratskom društvu.  
 
Ovaj Prijedlog međupredmetne teme Građanskog odgoja ukida zapravo odgoj za život pod krinkom odgoja za građanstvo. Njime se namjerava uništiti moral preko prava, onako kako se pravno zakonima urušavao moralni zakon na svjetskoj razini. Razliku između nekadašnjeg, starog odgoja i današnjeg, novoga, najbolje je izrekao C. S. Lewis, engleski pisac i prof. na Cambridgeu: „Stara je metoda postupala s učenicima onako kako odrasle ptice postupaju sa svojim mladima kad ih uče letjeti, dok nova postupa kao uzgojitelj na farmi pilića, koji će ih oblikovati u skladu sa svrhom o kojoj oni ne znaju ništa. Jednom riječi, stara je bila prenošenje (znanja, mudrosti), dok je nova samo propaganda.“
 

Matija Grgat, prof. hrvatskoga jezika

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu predstavljena knjiga Mirjane Radan

 
 
Dr. sc. Mirjana Radan, specijalistica ginekologije i opstetricije, subspecijalistica fetalne medicine i opstetricije, održala je predavanje i predstavila svoju knjigu 'Zamjensko majčinstvo – bioetička prosudba'. Uz autoricu o knjizi je govorio doc. dr. sc. Marijo Volarević, program je moderirao prof. dr. Ante Mateljan, a pjesmom ga je uveličao Komorni zbor bogoslova pod ravnanjem don Ivana Urlića.
http://www.biskupija-varazdinska.hr/UserDocsImages//images/SLIKE_2018/DrRadan_zamjensko_majcinstvo_21102018/20181021_dr.Radan_zamjensko_majcinstvo_S_07.JPG
Mirjana Radan
 
Zamjensko majčinstvo je istovremeno stara i nova tema bioetičkih promišljanja. Razvoj biomedicinskih otkrića u borbi protiv neplodnosti danomice nas stavlja u kompleksne bioetičke nedoumice. Zamjensko majčinstvo, kao kontroverzna uslužnost reproduktivne medicinske potpomognute oplodnje uključuje bio/etičku/medicinsku i sociološku/ psihološku/zakonodavnu složenost o kojima upravo ova knjiga progovara i nastoji javnosti probuditi kritičku svijest prema ovom problemu.
 
„Iz samog sadržaja knjige može se zaključiti kako dr. Radan u svojoj knjizi pobuđuje propitkivanja koja proizlaze iz bioetičkih dvojbi koja proizlaze iz etičkog i moralnog premisivizma, hedonizma, utilitarizma i tehnicizma koji nastoje negirati moralnu dimenziju biomedicinskih postignuća na području reproduktivne medicine. Može li medicina sve što može? Smije li se negativnim moralnim sredstvima (zamjenskim majčinstvom) postići dobar cilj a to je novi život odnosno da dvoje partnera samo zato što to želi može dobiti dijete? Katolička moralna teologija je tu jasna da se nikakvo loše sredstvo ne može opravdati dobrim učinkom“ kazao je dr. Volarević.
 
Autorica zamjensko majčinstvo opisuje kao najsloženiji medicinsko-pravno-socijalni oblik reprodukcije. Donosi niz danas nam poznatih učinaka surogatstva na članove ljudske zajednice (na zdravlje zametaka, djece, žena, supružnika te bračnu, obiteljsku i rodbinsku stabilnost). Naglašava nepostojanje ujednačenih zakonodavnih rješenja za ljudsku reprodukciju među pojedinim državama. Potvrđuje kako je teško civilnim zakonom pravno urediti zamjensko majčinstvo ako se ne poštuje ljudsko dostojanstvo, odnosno vječni i naravni zakon. Sagledava omjer između vrlo malog broja dobitaka i višestruko većeg broja gubitaka koje zamjensko majčinstvo nameće svojim sudionicima, zajednici u kojoj žive kao i društvu u cjelini.
 
S obzirom na potpunu prožetost tjelesne, psihičke i duhovne sastavnice svakog čovjeka, raspravlja o naknadi zamjenskoj majci za obavljanje naručenih usluga, o mogućnosti da se ljudska osoba ili neki njezin dio, premda i privremeno unajmi i proda. Ako se i plaća, pita što se plaća, uzmu li se u obzir negativne dugotrajne posljedice koje trudnoća i porod mogu ostaviti na ženi. Trguje li se samo materijalnim dijelom čovjeka ili i nematerijalnim - psihičkim i duhovnim koji ne podliježu strogo vremensko-prostornim kategorijama? Zaključuje kako se pristajanjem na komercijalno zamjensko majčinstvo na određeno vrijeme ne prodaje samo generativni dio žene, nego i čitav njezin organizam, odnosno cijela njezina osoba. Naglašava kako to još više potvrđuje i uozbiljuje duhovni dio osobe koji je u jedinstvu s prethodna dva. Nemoguće ga je izbrisati prestankom moždanih funkcija jer je nadnaravan, bezvremen i vječan, kao što su to i djeca jednom začeta, rođena, odnosno prije ili kasnije namjerno oštećena i uništena.
 
Autorica donosi cjelovite i istinite spoznaje, zaključke i stavove o zamjenskom majčinstvu, kao neprirodnoj ljudskoj reprodukciji. Pruža ispravan smjerokaz o kakvim metodama ostvarenja trudnoće i poroda se radi kako bi medicinska struka i pravo te svi zainteresirani za temu zamjenskoga majčinstva, na jednom mjestu, dobili dragocjene i cjelovite informacije o ovoj problematici. Razmatra brojna pitanja vezana za osobito pravno vrednovanje surogatstva s kojima se već bavi svjetsko, a očekivano uskoro će se njima baviti i hrvatsko zakonodavstvo. Kritičkim, višerazinskim, sveobuhvatnim i interdisciplinarnim procjenjivanjem navedenih postupaka, moguće sudionike točno i pravovremeno upozorava na brojne i dalekosežne posljedice koje mogu proizaći iz takve prakse. Propituje koliko je uopće surogatstvo u najboljem interesu djeteta jer ono može imati psihološke posljedice zbog problema nastalih utvrđivanjem vlastite osobnosti kao i zbog nastajanja zbunjujućih obiteljskih odnosa?; Smije li medicina sve što može?; Smije li negativnim moralnim sredstvima (zamjenskim majčinstvom) pod svaku cijenu htjeti postići dobar cilj (imati dijete)? - jer svaki cilj ne opravdava sva sredstva! Odgovori na ova i još druga tematska pitanja ljudske reprodukcije autorica jednostavnim pristupom problematici zamjenskoga majčinstva razrađuje i daruje zainteresiranim čitateljima.
 

Nives Matijević

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Nedjelja, 20/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1188 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević