Get Adobe Flash player

Ovogodišnji Svjetski tjedan fokusiran je na značajnu ulogu svih zdravstvenih radnika u smanjenju antimikrobne rezistencije

 
 
Europski dan svjesnosti o antibioticima je godišnja europska javnozdravstvena inicijativa čija svrha je podizanje javne svijesti o sve raširenijoj pojavi rezistencije, tj. otpornosti mikroorganizama na antibiotike kao i o važnosti za odgovorno korištenje antibiotika. Posljednji noviji podatci diljem Europske unije potvrđuju da je broj pacijenata inficiranih bakterijama otpornim na antibiotike u porastu te da rezistencija na antibiotike predstavlja sve veći i ozbiljniji javnozdravstveni problem uz ozbiljnu ugrozu ljudskog zdravlja pa i života.
https://www.helsinki.fi/sites/default/files/thumbnails/image/appendicitis_40555477_2000.jpg
„Gotovo polovica svih primjena antibiotika u bolnicama je nepotrebno neprimjerena,“ upozoravaju stručnjaci te dodaju da je upravo pogrješno korištenje antibiotika jedan od glavnih uzroka pojave i širenja antimikrobne rezistencije (AMR). Europski dan svjesnosti o antibioticima obilježava se diljem Europske unije 18. studenog svake godine, počevši od 2008. kada je obilježen prvi puta. Ove godine obilježava se deset godina od proglašenja Europskog dana svjesnosti o antibioticima. Stoga će 15. studenog Vytenis Andriukaitis, Europski povjerenik za zdravlje i sigurnost hrane održati govor u Bruxellesu povodom desete obljetnice obilježavanja Europskog dana svjesnosti o antibioticima a cijeli „događaj“ organizira Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) koji će ujedno objaviti i najnovije podatke o antimikrobnoj rezistenciji u EU. Od 2015. na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) održava se i Svjetski tjedan svjesnosti o rezistenciji mikroorganizama na antibiotike. Svjetski tjedan se obilježava od 13. do 19. studenog 2017.
 
Ove godine Svjetski tjedan fokusiran je na značajnu ulogu svih zdravstvenih radnika u smanjenju antimikrobne rezistencije, tj. otpornosti patogenih mikroorganizama na antibiotike te neophodnoj prevenciji i kontroli infekcija. Infekcije u bolnicama i zdravstvenim ustanovama su najčešće izazvane mikroorganizmima, prvenstveno bakterijama, otpornim na antibiotike i na druge antimikrobne lijekove. Obilježavanje Svjetskog tjedna ima stoga cilj podizanja javne svijesti o globalnom problemu zbog sve raširenije rezistencije mikroorganizama na antibiotike, kao i poticanje tzv. dobre prakse kod javnosti, zdravstvenih radnika i političara kako bi se izbjeglo daljnje širenje antimikrobne rezistencije. Ovogodišnja tema Svjetskog tjedna svjesnosti o antimikrobnoj rezistenciji glasi: „Antibiotici:  Koristiti s oprezom“ koja nam poručuje o važnosti antibiotika i kako se njihova značajna  uloga mora očuvati za dobrobit svih.
 
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europa udružile su se i odazvale na poziv UN-ove Opće skupštine o potrebnim trenutnim mjerama protiv antimikrobne rezistencije. Rezistencija mikroorganizama, prvenstveno bakterija, ne poznaje granice i stoga svi moramo biti udruženi u „globalnoj zajednici“ za odgovorno korištenje antibiotika. U svrhu usporavanja razvoja i širenja rezistencije mikroorganizama na antibiotike od iznimne je važnosti znati da se antibiotici moraju primjenjivati u točno određenu svrhu i vrijeme, u točnoj dozi kroz određeno propisano vrijeme, a vrstu antibiotika mora odrediti liječnik. Antibiotici se nikada ne smiju dijeliti s drugima ili čuvati „za poslije.“
 
Upravo je prekomjerna, neodgovarajuća i neodgovorna primjena antimikrobnih lijekova, prvenstveno antibiotika, zajedno s lošom praksom u nadzoru infekcija dovela do razvoja i širenja antimikrobne rezistencije što ozbiljno ugrožava ljudsko zdravlje na globalnoj razini. Stoga Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti upozorava: „Ukoliko se ovaj trend nastavi, mi ćemo se vratiti u vrijeme kada najobičnije infekcije ne ćemo više moći liječiti.“ Samo u EU-u godišnje umre oko 25.000 pacijenata zbog infekcija uzrokovanih bakterijama otpornim na antibiotike, a na globalnoj razini prema procjenama godišnje umre oko 700.000 pacijenata. Sručnjaci procjenjuju i upozoravaju: „Ako se nastavi ovaj trend, tada će u razdoblju od 2015. do 2050. godišnje umirati oko 10 milijuna ljudi zbog infekcija izazvanih patogenim mikroorganizmima otpornim na antimikrobna sredstva.“
 
Međutim, infekcije uzrokovane bakterijama otpornim na antibiotike uzrokuju i znatne gospodarske i financijske troškove: u EU oni godišnje iznose oko 1,5 milijardi eura zbog ekstra zdravstvenih troškova i smanjenja produktivnosti, a svakako se moraju uračunati i dodatni troškovi zbog produžene hospitalizacije i dugotrajnog liječenja po oboljelom pacijentu. Gubitci se također bilježe i u trgovini i u poljoprivredi: Tako je na primjer 2015. prodaja piletine u Norveškoj bila smanjena za 20 % nakon objave otkrića bakterije E.coli otporne na antibiotike u pilećem mesu.
 
U Europi je u razdoblju od 2010. do 2014. potrošnja antibiotika gotovo udvostručena zbog terapije infekcija izazvanih bakterijama višestruko otpornim na antibiotike (multirezistentne bakterije). Ipak, neke države poput Danske, Estonije, Finske, Luksemburga, Španjolske i Švedske uspjele su smanjiti ukupnu potrošnju antibiotika izvan bolničkog liječenja. Iako je potrošnja antibiotika kod životinja smanjena za oko 12 % u 24 države-članice EU-a u razdoblju od 2011. do 2014., vidljive su značajne razlike među državama (dok je u nekim državama potrošnja smanjena, u 5 država je povećana). No, najveća potrošnja antibiotika ne odnosi se na ljude, nego na životinje: samo u SAD-u, u sektoru stočarstva troši se 80 % antibiotika od ukupne godišnje potrošnje. Predviđeno je još ranije da će u razdoblju između 2010. i 2030. globalna potrošnja antimikrobnih lijekova u uzgoju životinja porasti otprilike za 67 %. U Europskoj uniji je 29. lipnja 2017. usvojen novi i sveobuhvatni akcijski plan protiv antimikrobne rezistencije.
 
Hrvatsko drušvo za kliničku mikrobiologiju Hrvatskog liječničkog zbora u petak, 17. studenoga 2017. organizira Simpozij povodom obilježavanja Europskog dana svjesnosti o antibioticima i Svjetskog tjedna svjesnosti o antibioticima u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ u Zagrebu. Na Simpoziju će govoriti stručnjaci koji će se između ostaloga, osvrnuti na deset godina javne kampanje za podizanje svijesti o problemu rezistencije mikroorganizama na antibiotike i druge antimikrobne lijekove, a govoriti će se i o problemima rezistenicje u veterinarskoj medicini.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Prvi je u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji uveo u rutinski rad i nastavu brojne dijagnostičke i terapijske metode

 
 
Akademik Vladimir Goldner, istaknuti hrvatski internist i kardiolog, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, umro je u ponedjeljak 13. studenog u Zagrebu u 84. godini života. Rodio se 19. prosinca 1933. u Ogulinu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1959., a specijalistički ispit iz interne medicine položio je 1968. Doktorirao je 1980., a 1976. tri je mjeseca proveo na usavršavanju u kardiološkim klinikama u Parizu kao stipendist francuske vlade. Kao liječnik radio je u Domu zdravlja Trnje te u Općoj bolnici „dr. Josip Kajfeš“ (današnja Klinička bolnica „Sveti Duh“) i KBC-u Zagreb, gdje je od osnutka 1973. pa do 1978. bio  šef Koronarne jedinice Zavoda za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb, a od 1978. do umirovljenja 2000. šef Odjela intenzivne skrbi koronarnih bolesnika, za aritmije i elektrostimulaciju srca u Klinici za bolesti srca i krvnih žila.
http://info.hazu.hr/upload/Image/slike_ljudi/Goldner.jpg
Od 1965. do 1970. bio je honorarni asistent interne medicine na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od 1970. do 1981. honorarni asistent interne medicine na Medicinskom fakultetu, od 1981. docent, od 1985. izvanredni, a od 1988. do 2000. redoviti profesor. Od 2001. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Bio je predavač i voditelj kolegija na poslijediplomskim studijima iz kardiologije, pulmologije, kliničke farmakologije i urgentne medicine. U Razred za medicinske znanosti HAZU-a izabran je 1994., a redoviti član postao je 2002. Akademik Vladimir Goldner prvi je u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji uveo u rutinski rad i nastavu brojne dijagnostičke i terapijske metode pa je među ostalim 1977. prvi izvodio elektrofiziološka ispitivanja provodnog sustava srca i osnovao istoimeni laboratorij u kojem je 1985. izveo i prve električne ablacije. Prvi je u svijetu primijenio elektrostimulator srca s RDR sistemom kod neurokardiogene sinkope kardioinhibitornog tipa što je kasnije postala uobičajena praksa.
 
S akademikom Radovanom Ivančićem prvi je objavio povoljne učinke propafenona u liječenju fibrilacije atrija i ventrikulske ekstrasistolije, što je danas obično prvi lijek za takve aritmije. Bio je član ekipa koje su prve u svijetu izvele teleprogramiranje elektrostimulatora srca, konstruirali i primijenili uređaj za neinvazivni trodimenzijski prikaz aktivnosti Hisova snopa, demaskirali skriveni Brugada fenomen propafenonom, a prvi je objavio cjeloviti prikaz stavova i smjernica o ocjeni radne sposobnosti bolesnika s aritmijama srca.
 
Bio je autor odnosno koautor više od 200 radova koji se citiraju više od 200 puta u svjetskoj literaturi, kourednik i koautor jedinog kompletnog udžbenika iz kardiologije na hrvatskom jeziku (Klinička kardiologija), kao i autor poglavlja ili kourednik u 27 knjiga iz područja kardiologije, posebno aritmija srca. Suvlasnik je 4 patenta iz elektrokardiografije. Od 1981. do 1989. bio je predsjednik Kardiološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske, a od 1989. do 1991. predsjednik Udruženja kardiologa Jugoslavije.
 

Marijan Lipovac

Osvrt na objavljene dokumente Cjelokupne kurikulne reforme i ocjena prijedloga kurikula za predmet Informatika

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Akademik Leo Budin, HAZU i Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu
https://www.fer.unizg.hr/images/50013968/oa2012_slika_09.jpg
Leo Budin
 
Sukladno raspravi na 1. sjednici Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU, održanoj 16. veljače 2016. godine, kao i pisma predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Zvonka Kusića od 10. ožujka 2106. godine upućenoga tajnicima Razreda Akademije, kojim je zatražio mišljenja Razreda o objavljenim kurikulnim dokumentima i najavio održavanje rasprave o kurikulnoj reformi na razini Akademije, slobodan sam istaknuti neke refleksije na započeti proces preobrazbe hrvatskoga školstva.
 
STAVOVI HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI KOJE TREBA OSNAŽITI I DOPUNITI
 
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti već dvadesetak godina sustavno upozorava na nužne promjene u hrvatskome školstvu. Tako se u izjavi u izjavi Važnost znanja i primjene znanja za izlazak iz krize i razvoj Hrvatske, usvojenoj na sjednici Predsjedništva HAZU-a od 30. studenoga 2011., nalaze sljedeći odlomci:
 
Preobrazba predvisokoškolskog obrazovanja
 
U preobrazbi hrvatskoga školstva Vlada Republike Hrvatske preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa mora težiti uspostavi obrazovnoga sustava kojim se svakoj osobi treba omogućiti sljedeće:
-                da bude sposobna živjeti u suvremenome civiliziranom svijetu i aktivno sudjelovati u kulturnim zbivanjima te da bude osposobljena za prihvaćanje i sudjelovanje u izgradnji vrijednosnih sustava primjereno načelima suvremene demokracije
-                da bude sposobna djelovati u suvremenome tehnički razvijenome svijetu u kojemu se njeguje pokret održivoga razvoja, što pretpostavlja stjecanje osnovnih znanja iz područja matematike, prirodnih znanosti, tehnike i informatike
-                da bude sposobna cijeli život stjecati nova znanja i vještine te se tako trajno prilagođavati promjenljivim uvjetima života i rada.
Pri razradi novih kurikula predvisokoškolskoga obrazovanja i u mjerama za njegovo oživotvorenje moraju biti primjereno zastupljena sva područja znanja te se mora osigurati da učenici nakon obveznoga obrazovanja steknu ključne sposobnosti za cjeloživotno učenje i prilagodbu vrlo promjenljivu tržištu rada.
 
Kulturne spoznaje i vještine u obveznome obrazovanju
 
Tijekom obaveznoga obrazovanja učenici moraju steći spoznaje o nacionalnome i europskome kulturnom nasljeđu. Nužno je razumjeti kulturalnu i jezičnu različitost u Europi i drugim područjima svijeta, potrebu njezina očuvanja i važnost estetskih čimbenika u svakodnevnome životu. Potrebno je steći vještine koje se odnose i na uvažavanje i na izražavanje: uvažavanje i uživanje u umjetničkim djelima i izvedbama kao i na samoizražavanje kroz različite medije koristeći svoje urođene sposobnosti. Dobro razumijevanje vlastite kulture i osjećaj identiteta mogu biti osnova za otvoreni stav i poštivanje različitosti kulturalnoga izraza.
 
Odgoj i izgradnja sustava vrjednota
 
Školski sustav mora djelovati odgojno i posredstvom društveno-humanističke komponente obrazovanja poticati humanističku orijentaciju, kulturu nenasilja i tolerancije. Treba jačati vrednote novoga identiteta hrvatskoga društva u kojemu strah od budućnosti neće biti motiv odricanja od nekih prava i sloboda u ime prihvaćanja trenutne racionalnosti formalnoga sustava društva. Posljednjih se dvadesetak godina mijenja sustav vrednota pa se umjesto egalitarno-kolektivističkoga modela razvija individualno-liberalni sustav koji favorizira osobni probitak, materijalni interes i korist. Školski sustav ne može sam razviti i širiti humanističke vrednote u društvu. Mediji, obnašatelji javnih dužnosti, poglavito političari, moraju djelovati u korist javnosti i kritički se odnositi prema vrednotama koje propagiraju i šire u javnosti.
 
Poticanje interesa za prirodne, tehničke i biotehničke znanosti
 
Školski sustav mora djelovati tako da potakne zanimanje učenika za studije iz polja prirodnih, biotehničkih i tehničkih znanosti. Zanimanja koja se stječu takvim studijima ključna su za razvitak visokotehnološkoga društva. Politikom upisivanja na sveučilišta i veleučilišta mora se poticati obrazovanje za prirodoznanstvena, tehnička i biotehnička područja. Sustavi potpore – upisnine, stipendije, krediti i slično – moraju pripomoći u poticanju zanimanja za ta područja. Jasno je da se školskim sustavom može samo neznatno djelovati na odabir mladih ljudi. Izbor koji moraju učiniti osamnaestogodišnjaci određen je pretežno uvjetima okruženja. U društvu u kojemu javni sustav vrednota visoko rangira isključivo brz financijski ili društveni uspjeh, zanimanja u području istraživanja i proizvodnje nisu osobito privlačna. Vlada Republike Hrvatska stoga mora, uz uključivanje medija, promicati ulogu prirodnih, biotehničkih i tehničkih znanosti kao nezaobilaznih sastavnica obrazovanja za visokotehnološko inovacijsko društvo znanja.
 
Politika prema obrazovanju i položaj nastavnika
 
Vlada Republike Hrvatske mora hitno odrediti zakonske i materijalne preduvjete za bitno povoljniji status nastavnikā. Nastavnici moraju postati ponosni na svoj poziv, biti mu predani i kreativni u radu s učenicima. Moraju se odrediti jasni i javno prepoznati uvjeti njihova napredovanja u struci. Sveučilišta moraju kao svoju misiju ugraditi obvezu uspostavljanja suvremeno organiziranih studija za nastavnike i njihovu cjeloživotnu izobrazbu jer je vrhunska izobrazba nastavnika važan temelj za preobrazbu hrvatskoga školstva. Zbog toga se u uvjete napredovanja u znanstveno-nastavnim i znanstvenim zvanjima mora uključiti i sudjelovanje u obrazovanju i doobrazovanju nastavnikā predvisokoškolskih obrazovnih institucija te u pripremi udžbenikā i nastavnih pomagala za sve razine obrazovanja.
 
Uključivanje gospodarstva u obrazovni proces
 
Vlada Republike Hrvatske mora preko svojih ministarstava donijeti poticajne mjere kako bi se u odabir i potporu prikladnih projekata i pripremu nastavnih pomagala u školama na lokalnoj razini uključilo i gospodarstvo. Stručnjaci koji djeluju u gospodarstvu mogu pomoći pri utvrđivanju životno zanimljivih projekata i organiziranju praktičnoga rada. Vlada Republike Hrvatske također mora potaknuti institucionaliziranje takve suradnje gospodarstva i škola. Uspjeh neće doći sam od sebe ako se ne stvori čvrsta veza državnih institucija koje donose odluke, gospodarstva i institucija koje obavljaju obrazovnu i odgojnu zadaću. Posebno je važno uspostaviti dobre odnose javnoga i privatnoga sektora u pripremi udžbenika koji moraju zadovoljavati stroge stručne i pedagoške kriterije.
 
Nadalje, u dokumentu Stav Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o nacrtu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, usvojenome na sjednici Predsjedništva HAZU-a od 8. studenoga 2013. godine, između ostaloga se kaže:
 
Važnost obrazovanja iz područja matematike, prirodnih i tehničkih znanosti
 
U radnome tekstu Strategije navodi se da bi predloženim izmjenama u sustavu obrazovanja svakoj osobi između ostaloga trebalo omogućiti: „sposobnost djelovanja u suvremenom, tehnički razvijenom društvu u kojemu se njeguje aktivan pokret održivog razvoja, što pretpostavlja stjecanje važnih znanja i vještina, posebice iz područja matematike, prirodnih znanosti, tehnike i informatike te društvenih i humanističkih disciplina“. Smatra se da temeljna znanja treba stjecati disciplinarno, u predmetnoj nastavi (Hrvatski jezik, strani jezici, Povijest, Matematika, Biologija, Geografija, Informatika, Tehnički odgoj, Likovni odgoj, Glazbeni odgoj, Tjelesni odgoj, Vjeronauk), a tek nakon toga može se ostvariti uspješna interdisciplinarna primjena znanja i stjecanje vještina. Zbog toga ne treba uvoditiintegrirane predmete, kao primjerice Prirodoslovlje, umjesto temeljnih predmeta: Fizike, Kemije, Biologije i Geoznanosti. U pripremi novih kurikula trebaju sudjelovati stručnjaci iz svih predmetnih disciplina, a treba uvažiti i ključne postavke europskih trendova u preoblikovanju obrazovnih sustava.
 
Obrazovanje nastavnika
 
U Strategiji treba predložiti mjeru kojom će kompetentni sudionici sa sveučilištā, iz obrazovnoga sustava te iz državne uprave i državnih agencija pripremiti smjernice za:
-               pripremu programa inicijalnoga osposobljavanje učiteljā i nastavnikā
-               pripremu plana prilagođavanja sveučilišne izobrazbe nastavnikā na prirodoslovno-matematičkim i filozofskim fakultetima te učiteljā na učiteljskim fakultetima
-               pripremu plana osposobljavanja sadašnjih odgojiteljā, učiteljā i nastavnikā
-               plan popularizacije nastavničkih i učiteljskih studija.
 
Priprema udžbenika i ostalih nastavnih materijala te obrazovnih pomagala
 
U Strategiji treba predložiti mjeru kojom će se pokrenuti  rasprava s kompetentnim sudionicima sa sveučilištā, iz obrazovnoga sustava te iz državne uprave i agencija o razradi smjernica za pripremu  udžbenika i ostalih nastavnih materijala uz uvažavanje nekoliko početnih teza.
-                   Preobrazbu obrazovnoga sustava  treba iskoristiti i za korjenitu promjenu nastavne literature.
-                   Koncepciju udžbenikā bilo bi poželjno uskladiti s eventualnim promjenama metoda poučavanja.
-                   Usvajanje kompetencije samostalnoga učenja može se potaknuti dobrim koncipiranjem i strukturiranjem udžbenikā.
-                   Popratne sadržaje trebalo bi na sustavan način pripremiti za digitalne repozitorije dostupne preko interneta.
-                   Kvalitetni udžbenici, koje se pripremile kompetentne skupine autora, mogli bi postati dio nacionalne kulture te poslužiti i pojedincima za cjeloživotno učenje.
 
Treća misija sveučilištā
 
Iz mnogih odrednica Strategije proizlazi da hrvatska sveučilišta moraju odigrati odlučujuću ulogu u preobrazbi obrazovnoga i istraživačkoga prostora a time i društva u cjelini. U posljednje se vrijeme društvena uloga sveučilišta ističe kao njegova 'treća misija' (uz prve dvije: 'poučavanje' i 'istraživanje'). Treća se misija ostvaruje na različite načine.
-                   Sveučilišta moraju uspostaviti suvremeno organizirane studije za nastavnike i njihovu cjeloživotnu izobrazbu jer je vrhunska izobrazba nastavnika ključan temelj za preobrazbu hrvatskoga školstva.
-                   Sveučilišta i istraživački instituti moraju pri redefiniranju svojih misija pojačati svoju društvenu i gospodarsku ulogu i u skladu s tim strateški se usmjeriti prema inovativnosti kako bi se aktivno uključili u gospodarsku reformu i industrijski razvoj. Uvjeti su za to čvršći partnerski odnosi s gospodarstvom i poslovnom zajednicom.
-                   Organiziranje nastave i istraživanja u visokoškolskim institucijama mora rezultirati inovacijskim procesom pri kojemu se znanja i vještine prenose gospodarstvu i društvenoj zajednici preko zajedničkih istraživačko-razvojnih projekata.
-                   Dobro osmišljene institucije cjeloživotnoga obrazovanja preduvjet su za inovativno gospodarstvo koje je svojim procesima, proizvodima i uslugama konkurentno u svijetu. Kako je znanje temeljni preduvjet gospodarskoga rasta, istraživačke mogućnosti sveučilišta postaju temeljni pokretač društvenoga razvoja. Zbog toga sveučilišta moraju osmisliti i uspostaviti načine posredovanja u stjecanju novih znanja i vještina u društvu, pri čemu valja posebice uvažavati demografske trendove i ograničenja.
-                   Obrazovna uloga sveučilišta mora se proširiti i na stručnjake koji su završili redovito školovanje te im omogućiti cjeloživotnu prilagodbu novome, na znanju zasnovanome, tržištu rada, a posebice novim tehnologijama u područjima važnima za razvoj malih i srednjih poduzeća.
Kako bi sveučilišta mogla ispunjavati i svoju treću misiju, mora se redefinirati metrika za vrednovanje rada na sveučilištima te prilagoditi kriteriji napredovanja. Uz ocjenu bibliografske komponente u kriterije za vrednovanje i napredovanje u znanstveno-nastavnim i znanstvenim zvanjima treba uključiti i sudjelovanje u aktivnostima treće misije.
 
Zaključne napomene
 
U spomenutim dokumentima HAZU-a posebno se ističe velika uloga hrvatskih sveučilišta u preobrazbi obrazovnoga sustava. Može se ustanoviti da je to upozorenje Akademije prepoznato na sveučilišnoj razini te je dana 23. ožujka 2016. na Sveučilištu u Zagrebu održan okrugli stol Utjecaj kurikularne reforme na visokoobrazovni sustav i društva na kojemu su sudjelovali i rektori drugih sveučilišta te članovi Rektorskoga zbora Republike Hrvatske. Dana 18. travnja 2016. godine na Sveučilištu u Zagrebu održat će se okrugli stol Položaj područja STEM na Sveučilištu u Zagrebu i utjecaj na širu zajednicuna kojemu će se, između ostaloga, raspravljati o tome kako Sveučilište u Zagrebu može pomoći pri dodatnoj izobrazbi nastavnika u osnovnim i srednjim školama, koji predaju predmete bliske područjima STEM–a. Akademija treba osnažiti svoje dosadašnje stavove uvažavajući nove spoznaje o procesu preobrazbe hrvatskoga školstva nakon donošenja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i započete kurikulne reforme ukazujući na realne mogućnosti njezine provedbe.
 
PRIJEDLOZI RAZREDA ZA TEHNIČKE ZNANSOTI HAZU
 
Povodom pisma Predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Zvonka Kusića upućenoga tajnicima Razreda Akademije Razred za tehničke znanosti na svojoj je 3./145. sjednici održanoj 17. ožujka 2016. godine proveo raspravu o prijedlogu kurikularnih dokumenata i nakon opsežne rasprave uputio Upravi Akademije sljedeće prijedloge:
 
1. Kurikulnu reformu treba osmisliti i provesti projektno te ustrojiti Savjet za provođenje projekta
 
Za sada je posao oko reforme vodila Ekspertna radna skupina, koju je prvotno imenovao ministar Vedran Mornar, a zatim ponovno i ministar Predrag Šustar 11. ožujka 2016. godine. Ekspertna radna skupina uspješno je provela organizaciju izrade sustava nacionalnih kurikulskih dokumenata vodeći računa da svi oni budu oblikovani  u skladu sa suvremenim  spoznajama o odgojno-obrazovnim procesima. Na kurikulnoj reformi radilo je preko 430 stručnjaka organiziranih u različite stručne radne skupine. Te su radne skupine bile organizirane prema područjima djelovanja Cjelovite kurikularne reforme (na nacionalnoj razini i na područnim, međupredmetnim i predmetnim razinama). U svim stručnim radnim skupinama većinu su činili učitelji, nastavnici, odgojitelji, stručni suradnici i ravnatelji iz odgojno-brazovnih ustanova te metodičari i predmetni stručnjaci s visokoškolskih institucija i znanstvenih instituta. Međutim, poslovi koji slijede kudikamo nadmašuju mogućnosti i kompetencije Ekspertne radne skupine (što je jasno vidljivo iz mjera predviđenih u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije).
Zbog toga je potrebno:
-                             daljnji posao na preobrazbi obrazovnoga sustava organizirati projektno (što je i pretpostavka za uporabu sredstava iz europskih fondova)
-                             na razini Ministarstva znanosti i obrazovanja odnosno na razini Vlade Republike Hrvatske osnovati Savjet za provođenje projekta Cjelovite kurikulne reforme (sastavljen od predstavnika sveučilištā, obrazovnih institucija, gospodarstva  i agencija)
-                             po potrebi osnovati koordinacijske radne skupine za pojedina obrazovna područja koje bi obavljale stručnu i znanstvenu recenziju te usklađivanje predmetnih i međupredmetnih kurikula.
 
2. U reformi treba uvažiti rezultate PISA istraživanja
 
Programme for International Student Assessment(PISA) najveće je međunarodno obrazovno istraživanje koje ispituje znanja i kompetencije učenika u dobi od petnaest godina. Provodi se u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i partnerskim zemljama u trogodišnjim ciklusima (2000., 2003., 2006., 2009. i 2012.). Ispituje znanja i sposobnosti iz triju područja: matematičke, prirodoslovne i čitalačke pismenosti. Hrvatski petnaestogodišnjaci u tome istraživanju ostvaruju ispodprosječne rezultate, što ukazuje da se u osnovnim školama mora promijeniti pristup stjecanju znanja, poučavanju temeljnih vještina te osobito usmjerenost primjeni. Tu tvrdnju potkrjepljuje djelomični grafički prikaz istraživanja iz 2009. godine:
                          
Slični su rezultati postignuti i u 2012. godini tako da su hrvatski učenici postigli prosječno 471 bod iz matematičke pismenosti, 485 bodova iz čitalačke pismenosti i 491 bod za postignuća iz prirodoslovne pismenosti. S obzirom da se ispitivanje provodi na učenicima koji imaju petnaest godina, rezultati istraživanja ukazuju na kvalitetu osnovnoškolskoga obrazovanja. Zbog toga bi predloženi Savjet za provođenje projekta Cjelovite kurikulne reforme i pripadne koordinacijske skupine trebale pažljivo analizirati rezultate PISA istraživanja i predložiti kurikulske zahvate koji bi mogli poboljšati status Hrvatske u budućim istraživanjima. Jasno je da ovaj pogled na razinu obrazovanja, koja je u Hrvatskoj ispod razine OECD prosjeka, smanjuje našu konkurentnost jer odbojno djeluje na potencijalne investitore u hrvatsko gospodarstvo.
 
3. Promjena naziva predmeta Priroda i društvo u Priroda, tehnika i društvo
 
Razred za tehničke znanosti smatra da učenici već od početka svojega školovanja moraju postati svjesni da čovjek svojim djelovanjem prilagođava prirodno okruženje kako bi stvorio bolje uvjete života, ali pritom narušava sklad prirodnih procesa i često negativno djeluje na prirodni okoliš. U prvome obrazovnom ciklusu (prva četiri razreda osnovne škole) postoji predmet Priroda i društvo koji obrađuje ove teme. Opis toga predmeta glasi: „Priroda i društvo interdisciplinaran je nastavni predmet koji integrira znanstvene spoznaje prirodoslovnoga, društveno-humanističkoga i tehničko-informatičkoga područja. Prirodne znanosti uvode učenika u svijet istraživanja i spoznavanja prirode, a društvene i humanističke znanosti u život ljudi i društvene odnose koji se temelje na uvažavanju i prihvaćanju ljudske prirode. U procesu učenja i poučavanja bitne su i spoznaje tehničko-informatičkoga područja što uključuje pravilnu, sigurnu i svrsishodnu uporabu različitih oblika tehnologije, a posebice informacijsko-omunikacijske tehnologije.“ U skladu s opisom predmeta i postignućima koja učenici moraju steći predlaže se promjena naziva toga predmeta u Priroda, tehnika i društvo. Taj naslov kudikamo bolje odražava sadržaj predmeta i istovremeno stvara svijest o potrebi usklađenoga djelovanja prirode, tehnike i društva. U 5. razredu taj se predmet dijeli na predmete Priroda i Tehnička kultura, a u 7. razredu predmet Priroda dijeli se na predmete: Fizika, Kemija i Biologija.
 
4. Obvezni predmet Informatika u 3. obrazovnom ciklusu (6., 7. i 8. razred)
 
U dokumentu Nacionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje predviđen je nastavni plan za osnovnu školu prikazan tablicom 1. U tome je nastavnom planu predviđen izborni predmet Informatika u svih osam razreda osnovne škole.
        
Na okruglome stolu o nastavi Informatike, koji je organizirala koordinacijska skupina predstavnika sljedećih visokoškolskih institucija četiriju hrvatskih sveučilišta:
-                   Elektrotehnički fakultet i Odjel za matematiku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
-                   Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci
-                   Prirodoslovno-matematički fakultet i Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu
-                   Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet organizacije i informatike, Filozofski fakultet, Prirodoslovno-matematički fakultet i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
utvrđena je potreba preobrazbe nastave Informatike koja se mora usmjeriti prema rješavanju problema. U predmetnome kurikulu za predmet Informatika dobrim su dijelom uvažene preporuke s toga okruglog stola i uvedena je domena Računalno razmišljanje i programiranje. Ustanovljeno je da suvremena kognitivna znanost podupire tezu da se poučavanje Matematike prvenstveno zasniva na usvajanju matematičkih ideja i novih koncepata. Pritom su konceptne metafore osnovni kognitivni mehanizmi poučavanja. Pokazalo se da računalno razmišljanje i programiranje pruža velike mogućnosti potpore takvim kognitivnim mehanizmima. Računalno razmišljanje može se primijeniti u obrazovnim područjima matematike, prirodoslovlja i tehnike. Zbog navedenoga Razred za tehničke znanosti HAZU-a predlaže da predmet Informatika u 3. obrazovnom ciklusu (6., 7. i 8. razredu) postane redoviti predmet.
 
C) INFORMATIKA I INFORMACIJSKA I KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA U KURIKULNIM DOKUMENTIMA
 
1 . Stavovi strukovnih udruga i visokoškolskih institucija u vezi s oblikovanjem sadržaja nastavnoga predmeta Informatika te uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije
Nastavni predmet Informatika uveden je u hrvatski školski sustav prije nekoliko desetljeća kada je središnja tema bila izučavanje svojstava računalnih sustava. Predmet je tada svrstan u područje tehničke kulture te se i danas u našemu školstvu, pa i u recentnim kurikulnim dokumentima, razvrstava u takozvano Tehničko i informatičko područje.  Međutim, danas se naglasak stavlja na računalne postupke (engl. computation) koji su primjenljivi u svim  granama ljudske djelatnosti uključujući sva područja znanosti i obrazovanja. Prema tome, svrstavanje predmeta u Tehničko i informatičko područje nije više u potpunosti opravdano.
Zbog toga su strukovne udruge koje se bave tim područjem potaknule niz rasprava u koje su se uključile i visokoškolske ustanove. Tako je u svibnju 2014. godine u okviru 37. međunarodnog skupa MIPRO 2014. u Opatiji održan okrugli stol pod naslovom Digitalna pismenost i računarstvo u predvisokoškolskom obrazovanju. Okrugli stol organizirale su četiri strukovne udruge: Hrvatska udruga za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, elektroniku i mikroelektroniku (MIPRO), Hrvatska sekcija IEEE-a, Hrvatska ACM sekcija i Hrvatsko društvo za promicanje informatičkog obrazovanja (HDPIO). Nakon toga okruglog stola pripremljen je dokument pod naslovom „Preporuke za preobrazbu nastave informatike u hrvatskome obrazovnom sustavu“. Izvješće s toga okruglog stola dostupno je preko poveznice: http://www.ieee.hr/_download/repository/MIPRO_IEEE_ACM_HDPIO_preporuke_20140715.pdf
Nadalje, na godišnjemu skupu Računalo u školi u organizaciji Hrvatskoga društva za promicanje informatičkog obrazovanja (HDPIO), koji je održan u rujnu 2014. godine u Šibeniku, na kojemu su sudjelovali nastavnici Informatike i računarstva u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske te članovi akademske zajednice koji se bave obrazovanjem nastavnika i inženjera iz područja informatike i računarstva, organiziran je okrugli stol pod nazivom Informatika u novom Okviru nacionalnog kurikuluma i kompetitivnost Hrvatske. Na tome okruglom stolu prihvaćene su i nadopunjene navedene preporuke četiriju strukovnih udruga i predložene su konkretnije aktivnosti za preobrazbu hrvatskoga obrazovnog sustava. Djelovanje strukovnih udruga popraćeno je interesom visokoškolskih institucija diljem Hrvatske te su se na poticaj Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu one okupile kako bi ocijenile njihove prijedloge i utvrdile mogućnost ostvarenja tih vrijednih društvenih inicijativa u institucionalizirane aktivnosti. Ustanovljeno je da je početnu raspravu najprikladnije provesti organizacijom okruglogs stola u čiju su se pripremu uključile sljedeće visokoškolske institucije četiriju hrvatskih sveučilišta:
-                    Elektrotehnički fakultet i Odjel za matematiku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
-                    Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci
-                    Prirodoslovno-matematički fakultet i Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu
-                    Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet organizacije i informatike, Filozofski fakultet, Prirodoslovno-matematički fakultet i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Prethodno navedena koordinacijska skupina sastavljena od predstavnika tih institucija i predstavnika udruge HDPIO uskladila je program okrugloga stola Nastava informatike u hrvatskom obrazovnom sustavu, koji je održan 14. travnja 2015. godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Dokument je dostupan preko poveznice: http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/Preporuke_okruglog_stola_o_inormatici_od_14_04_15.pdf
 
Nadalje, u studenome 2015. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu održan je okrugli stol koji je potvrdio zaključke prethodnih stručnih okupljanja te utvrdio da projekt Cjelovite kurikulne reforme treba povezati s projektom Razvoj modernih studijskih programa za izobrazbu nastavnika informatike, tehnike, biologije, kemije, fizike i matematike na temeljima razvoja Hrvatskoga kvalifikacijskog okviraSTEM (koji se provodi na Sveučilištu u Splitu). Na svim tim skupovima postignut je konsenzus u vezi nastave iz područja Informatike i uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije. Ustanovljeno je da se pod nazivom Informatika u obrazovnome sustavu uobičajeno podrazumijeva:
-                   stjecanje vještina za uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije (digitalna pismenost) kojom se oblikuju, spremaju, pretražuju i prenose različiti multimedijski sadržaji
-                   uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovnome procesu  (edukacijska tehnologija, e-učenje)
-                   rješavanje problema računalom uporabom nekoga programskog jezika pri čemu su prepoznatljivi sljedeći koraci: specifikacija i raščlamba problema, analiza problema i odabir postupaka za njegovo rješavanje, priprema i izrada programa, ispitivanje programa i uporaba programa (rješavanje problema i  programiranje).
 
Digitalna pismenost i edukacijska tehnologija – uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije
 
S osnovnim znanjima i potrebnim vještinama za uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije učenici bi se trebali upoznati na predmetu Informatika i upotrebljavati ih u pojedinim predmetima u kojima se te tehnologije rabe. Za uporabu tih tehnologija moraju se pripremiti odgovarajuće međupredmetne teme. Osim savladavanja vještina za uporabu različitih programskih pomagala (za pisanje tekstova, pripremu grafičkih sadržaja, pretraživanje informacija, komuniciranje i slično) učenici moraju usvojiti i odgovarajuća društvena, komunikološka i etička načela uporabe te tehnologije. Sve mogućnosti uporabe  edukacijske tehnologije prvenstveno moraju savladati učitelji i nastavnici koji moraju aktivno sudjelovati u pripremi digitalnih edukacijskih repozitorija i koji su ključni nositelji promjena u odgojno-obrazovnom sustavu. Uspješnost primjene edukacijskih tehnologija u znatnoj mjeri ovisi i o opremljenosti škola.
 
Rješavanje problema i programiranje
 
Međutim, težište obrazovnoga procesa u predmetu Informatika u osnovnim i srednjim školama mora biti rješavanje problema. Kod učenika je potrebno poticati razvitak algoritamskoga odnosno računalnoga načina razmišljanja (engl. computational thinking), koje omogućava razumijevanje, analizu i rješavanje problema odabirom odgovarajućih strategija i programskih rješenja. Takav način razmišljanja nadovezuje se na matematički način razmišljanja (engl. mathematical thinking), koji se sustavno mora razvijati u Matematici. Takvi se načini razmišljanja moraju prenositi i na druga područja, posebice u područje prirodoslovlja kao i u praktičan život. Ovakav pristup oblikovanju nastave Informatike, posebice u osnovnoj školi, svakako bi se trebao odraziti i na poboljšavanje PISA rezultata hrvatskih učenika. Važno je utvrditi da današnje stanje razvoja programskih radnih okruženja omogućava da se za sve razine obrazovanja (od predškolskoga odgoja i obrazovanja pa do završnih razreda srednje škole) praktična nastava može obaviti na razumno skromnoj opremi pri čemu čak i svaki učenik takvo jednako radno okruženje može imati i na svojoj vlastitoj opremi.
 
2. Osvrt na objavljene kurikulne dokumente
 
Informatika i informacijska i komunikacijska tehnologija spominju se u više dokumenata objavljenih na mrežnim stranicama Cjelokupne kurikularne reforme od kojih se ističu:
(1)               Nacionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje
(2)               Nacionalni kurikulum za  gimnazijsko obrazovanje
(3)               Nacionalni dokument Tehničkog i informatičkog područja kurikuluma
(4)               Nacionalni kurikulum međupredmetne teme uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije
(5)               Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta Informatika
 
Iz prvih dokumenata vidljivo je sljedeće:
-                   Za osnovnu školu predviđen je izborni predmet Informatika od po dva sata tjedno u svih osam razreda. (Vidjeti tablicu 1. u odjeljku B) 4.)
-                   U gimnazijama je predviđen redoviti predmet Informatika u prva dva razreda (u prirodoslovno-matematičkim gimnazijama u sva četiri razreda) s time da se novi kurikul u gimnazijama uvodi tek školske godine 2020./2021.
 
Dokument 4.) Nacionalni kurikulum međupredmetne teme uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije definira međupredmetne teme u kojima se obrađuju načini uporabe informacijske tehnologije u različitim primjenama. Tim se međupredmetnim temama stječu vještine uporabe programskih alata za oblikovanje,  pohranu, pretraživanje i prijenos različitih multimedijskih sadržaja. U različitim kontekstima dolaze do izražaja sve mogućnosti pojedinih naprava te programskih alata i sustava. Obradom tih tema učenici moraju usvojiti odgovarajuća društvena, komunikološka i etička načela uporabe te tehnologije.
Dokument 3.) Nacionalni dokument Tehničkog i informatičkog područja dobrim je djelom preuzet iz ranijih pokušaja kurikulnih promjena (NOK) pa sadrži i donekle prevladano svođenje informatike na razinu tehničke primjene računala. Tako je u tome dokumentu istaknuto pet domena:
-                   Tehnologija i tehnički sustavi te tvorevine
-                   Tehnički dizajn i materijalizacija zamisli
-                   Informacijska i komunikacijska tehnologija
-                   Rješavanje problema i programiranje
-                   Značenje tehnike i informatike za pojedinca i društvo.
Može se ustanoviti da se domene Informacijska i komunikacijska tehnologija dobrim dijelom obrađuju i razrađuju u već opisanome dokumentu 4.), koji se bavi međupredmetnom temom uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije, dok je domena Rješavanje problema i programiranje temeljna domena u kurikulu nastavnoga predmeta Informatika. Naime, u dokumentu 5.) Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta Informatika predviđene su sljedeće domene:
-                   Informacije i digitalna tehnologija
-                   Računalno razmišljanje i programiranje
-                   Digitalna pismenost i komunikacije
-                   e-Društvo.
Svojevrsni nesklad koji je nastao usporedbom ovih dokumenata autori dokumenta 5.)Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta Informatikaprevladali su sastavljanjem tablice preslikavanja jedne domene u drugu. U doradi ovih dokumenata trebalo bi sadržajno i terminološki uskladiti sve spomenute dokumente i u toj doradi uvažiti preporuke stručne i znanstvene javnosti opisane u točki C) 1.
 
3. Poseban osvrt na dokument
 
Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta Informatika
Dokument Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta Informatika uvodi  u nastavu Informatike već spomenute četiri domene:
-                   Informacije i digitalna tehnologija
-                   Računalno razmišljanje i programiranje
-                   Digitalna pismenost i komunikacije
-                   e-Društvo.
Iz opisa tih domena i njihove razrade u tablicama koje opisuju ishode učenja za sve razrede može se ustanoviti da prve dvije domene: Informacije i digitalna tehnologije te  Računalno razmišljanje i programiranje na primjeren način obrađuju znanja i pripadne vještine u skladu sa suvremenim pogledima na obrazovanje iz toga područja. Iz priložene literature vidljivo je da se pri koncipiranju toga kurikulskog dokumenta vodilo računa o svjetskim trendovima. Isto tako, u popisu literature citirane su i preporuke koje su u zadnje dvije godine nastale u našoj stručnoj javnosti. Druge dvije domene Digitalna pismenost i komunikacije te e-Društvo donekle se preklapaju s međupredmetnim temama primjene informacijske i komunikacijske tehnologije o čemu bi u daljnjoj razradi trebalo voditi računa. Veći dio obrazovnih ishoda tih dviju domena i kontekstno je ovisan te ih je lakše postići kada se povežu s područjima primjene. Prema tome, ove dvije domene u predmetu Informatika treba primjereno skratiti i na taj način osloboditi prostor za temeljitiju obradu prvih dviju temeljnih domena, posebice domene Računalno razmišljanje i programiranje. Još jednom valja naglasiti da se uobičajena predodžba kako računala služe samo za lakše i brže izračunavanje složenih aritmetičkih izraza u zadnje vrijeme promijenila te je postalo jasno da računalno razmišljanje potpomaže i stjecanju novih spoznaja u matematici i prirodnim znanostima.
 
4. Provedivost Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Informatika
 
U predloženome nastavnom planu za osnovnu školu (tablica 1., odjeljak B) 4.) predviđeno je da predmet Informatika bude izborni predmet u svih osam razreda. Kao osnovne prepreke za njegovu pretvorbu u obavezni predmet prešutno se navodi:
-                   nedovoljna opremljenost škola računalnom opremom
-                   nepostojanje udžbenika i ostalih nastavnih sadržaja
-                   nepripremljenost učitelja i nastavnika za provođenje novoga kurikula.
Međutim, te prepreke nisu nesavladive i mogu se u razumnome roku ublažiti pa i otkloniti.
 
Opremljenost škola
 
Ministarstvo znanosti i obrazovanja provodi projekt potpunoga opremanja škola računalnom opremom koja omogućava uključivanje škola u informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu koju podržava CARNet. Potpuno opremanje škola jest skupo i potpuna povezanost svih hrvatskih škola može se očekivati tek za određeni broj godina. Međutim, provođenje nastave iz domene Računalno razmišljanje i programiranje, a djelomično i iz domene Informacije i digitalna tehnologija danas je moguće obaviti na relativno skromnoj računalnoj opremi. Pokazalo se da se programskim jezicima Scratch (sa slikovnim sučeljem koje je prikladno za učenike 1. i 2. obrazovnog ciklusa) i Python(koji uz vrlo pristupačnu sintaksu ima izrazite obrazovne mogućnosti za sve ostale obrazovne cikluse uključujući i visokoškolsko obrazovanje) može uspješno obaviti nastava u osnovnim i srednjim školama. Programska okruženja za uporabu tih programskih jezike besplatna su i mogu se slobodno instalirati na osobnim računalima čak i skromnijih mogućnosti. Učionice s odgovarajućim brojem takvih računala mogle bi se bez većih teškoća (sredstvima lokalne zajednice i donacijama tvrtki) nabaviti za sve škole i to bez izuzetka. Štoviše, ti se programski sustavi mogu instalirati i na računalima svih učenika koji posjeduju već i svoja najskromnija osobna računala. Prema tome, računalna oprema ne bi trebala biti veća prepreka za uspješno izvođenje planirane nastave iz predmeta Informatika.
 
Udžbenici i nastavni materijali te pripremljenost učitelja i nastavnika
 
Veća prepreka za uvođenje predmeta Informatika jest nepostojanje udžbenika i ostalih nastavnih sadržaja. Koordinacijska skupina okrugloga stola Nastava informatike u hrvatskome obrazovnom sustavu(opisanoga u C) 1.) predložila je stoga da se inoviranje nastave u postojećoj osnovnoj školi provede odgovarajućim projektnim pristupom. U tu bi svrhu nakon donošenja nacionalnoga kurikula predmeta Informatika (pa možda već i tijekom njegova donošenja) trebalo pokrenuti sljedeće projektne zadatke:
a)                  Pripremiti  podlogu te osigurati izradu udžbenika i ostalih nastavnih materijala za provedbu kurikula te digitaliziranje i pripremu materijala za e-učenje (u suradnji sa stručnjacima iz CARNeta).
b)                 Razraditi program  inicijalne izobrazbe odgajatelja, učitelja i nastavnika koji će omogućiti provedbu novoga kurikula. Učiteljski i nastavnički fakulteti na temelju toga programa trebali bi pripremiti programe za tako osmišljeno inicijalno i cjeloživotno obrazovanje.    
c)                  Provesti izobrazbu postojećih učitelja i nastavnika za izvođenje pokusnoga provođenja novoga kurikula Informatike u osnovnim školama. Izobrazba bi se mogla organizirati u svim hrvatskim sveučilišnim centrima tijekom 2016. i 2017. godine i to za učitelje i nastavnike onih osnovnih škola koje se odluče za sudjelovanje u pokusnome provođenju kurikula.
d)                 Obaviti izobrazbu svih učitelja i nastavnika osnovnih škola koje nisu bile obuhvaćene eksperimentalnim provođenjem novoga kurikula Informatike u osnovnim školama. Izobrazba bi se mogla organizirati u svim hrvatskim sveučilišnim centrima tijekom 2017. i 2018. godine.
e)                  Kontinuirano praćenje provedbe, analiza i vrednovanje postignuća u razdoblju od 2016. do 2018. godine.
 Rad na ovome projektu moguće je pokrenuti samofinanciranjem institucija sudionika projekta – sudjelovanjem u dijelu radnoga vremena, a sam projekt treba ustrojiti tako da se za provedbu pojedinih faza mogu koristiti i sredstva iz fondova Europske unije. Najveće stavke u financiranju projekta povezane su s izobrazbom učitelja i nastavnika (zadaci b, c i d). Projekt bi trebao okupiti sudionike sa sveučilišta, škola, iz gospodarstva te prosvjetne vlasti. On bi trebao biti vođen tako da bude sukladan aktivnostima koje će se provoditi u planiranim mjerama ostvarenja strategije i koordiniran s Ekspertnom radnom skupinom za Cjelovitu kurikulnu reformu. Bilo bi poželjno da institucije koje su sudjelovale u organizaciji okrugloga stola utvrde mehanizme trajnije suradnje u takvome projektu i usuglase se oko načine rukovođenja projektom odnosno njegovim dijelovima. Projekt bi morao biti otvoren i za druge sudionike. Organizaciju projekta kao nositelj trebala bi preuzeti jedna od institucija koja bi trebala okupiti ostale suradničke institucije. Nakon održanoga okruglog stola konzultativno je ustanovljeno da bi Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Splitu bio prikladni potencijalni nositelj projekta te da bi potencijalni sudionici u pojedinim fazama projekta trebali biti učiteljski i nastavnički fakulteti te fakulteti i visoke škole koje djeluju u područjima informacijskih znanosti i računarstva kao i neke odabrane škole.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 896 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević