Get Adobe Flash player

Genetski modificirani Bt toksin je imunogen, alergen i uzrokuje prekancerogene promjene u crijevu

 
 
Sve više je znanstvenih dokaza o štetnim učincima genetski modificiranih usjeva na zdravlje čovjeka. Biotehnološka industrija „proizvela“ je metodama genetskog inženjeringa dvije vrste genetski modificiranih usjeva: genetski modificirani usjevi otporni na herbicid glifosat i genetski modificirane Bt-kulture, prvenstveno Bt-kukuruz. Genetski modificirane Bt-kulture zahvaljujući genetskom inženjeringu proizvode Bt-toksine, insekticide koji štetno djeluju na kukce koji se hrane na biljci odnosno usjevima. Biotehnološka industrija tvrdi da su Bt-toksini sigurni za konzumiranje te nisu štetni za zdravlje čovjeka i životinja, a nisu štetni niti za druge žive organizme – štetni su samo za kukce štetnike poljoprivrednih kultura.
Slikovni rezultat za CryIA(a), CryIA(b), CryIA(c)
Biotehnolozi su proizveli Bt-kukuruz s namjerom da riješe problem(e) koje poljoprivrednicima stvara štetnik kukuruzni moljac (lat. Ostrinia nubilalis). Tako su biotehnolozi metodama genetskog inženjeringa prenijeli gen iz jedne vrste mikroorganizma tla – bakterije Bacillus thuringiensis, soj kurstaki, u kukuruz: prenijeli su gen koji kodira proizvodnju insekticidne bjelančevine odn. toksina: CryIA(a), CryIA(b), CryIA(c) itd. Ličinke kukuruznog moljca koje se hrane na biljci genetski modificiranog Bt-kukuruza tako se truju i ugibaju. Poznat je veliki skandal koji je izazvao Bt-kukuruz pod nazivom „StarLink“ krajem 1990-ih godina i početkom 2000.-ih: ovaj Bt-kukuruz američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) 1998. dopustila je samo za hranidbu stoke jer je bilo utvrđeno da insekticid pripada novoj podvrsti toksične Bt-bjelančevine Cry9C. Međutim, „StarLink“ kukuruz ipak se ilegalno našao u našem prehrambenom lancu i u okolišu zbog genetskog onečišćenja, a bjelančevina Cry9C poznata je kao alergen. „Bjelančevina Cry9C otporna je na toplinu te se vrlo sporo razgrađuje u probavnom sustavu zbog otpornosti na želučane sokove“, izjavila je znanstvenica Rebecca Goldburg za „Associated Press“ 27. srpnja 2001.
 
Budući se „StarLink“ našao u mnogim prehrambenim proizvodima od kukuruza (tortilje, Kellogg's proizvodi od kukuruza, kukuruznom brašnu, u pivu itd.) mnogi ljudi ozbiljno su oboljeli nakon konzumiranja prehrambenih proizvoda od Bt-kukuruza „StarLink“, a neki ljudi doživjeli su i po život opasan anafilaktički šok. Od skandala sa „StarLinkom“ pa sve do danas, biotehnološka industrija tvrdi da su Bt-toksini sigurni za prehranu čovjeka i životinja kao i za sve druge živuće organizme koji nisu „meta“ Bt-toksina u Bt-kulturama. Međutim, najnoviji rezultati nedavno objavljene znanstvene studije („International immunopharmacology“, kolovoz 2018.) ozbiljno dovode u pitanje ove tvrdnje o sigurnosti genetski modificiranih Bt usjeva kao i Bt-toksina.
 
Navedena znanstvena studija provedena je na Sveučilištu u Meksiku (Universidad Nacional Autónoma de Mexico) i to na miševima te je otkrila da je genetski modificirani Bt-toksin Cry1Ac imunogen, alergen te da ima sposobnost izazivanja anafilaktičkog šoka, tj. ozbiljnu, tešku alergijsku reakciju organizma koja može biti kobna zbog gušenja. U studiji je „blaga alergijska reakcija“ manifestirana oko područja usta, nosa i uha uz otežano disanje (hripanje), naježenu dlaku i proljev. Nadalje, studija je otkrila da toksična insekticidna Bt-bjelančevina Cry1Ac izaziva limfoidnu hiperplaziju crijeva, najčešće debelog crijeva kod ljudi, što je pak povezano s pojavom alergije na hranu i upalom crijeva te razvojem karcinoma debelog crijeva ili kolona.
 
Biotehnologija i metode genetskog inženjeringa omogućile su, ili točnije stvorile su genetski modificirani Bt-kukuruz koji je dobio sposobnost sinteze/proizvodnje jedne potpuno nove bjelančevine insekticidnog djelovanja koja nikada nije bila u hranidbenom lancu čovjeka i životinja. Stoga je potpuno nemoguće predvidjeti koje će reakcije organizam potrošača razviti na novu bjelančevinu iz 'nove' genetski modificirane hrane.
 
Genetski inženjering tako je zdravstveno sigurni usjev (npr. kukuruz) pretvorio u poljoprivrednu kulturu koja je sposobna pokrenuti tj. izazvati alergijsku reakciju kao i određenu reakciju imunog sustava. Potrebno je također istaknuti da prirodni Bt-toksin koji se koristi već desetljećima u konvencionalnoj i organskoj / ekološkoj poljoprivredi nije isti kao genetski modificirani Bt-toksini u Bt-usjevima. Prema riječima biotehnološke industrije „Monsanto“ genetski modificirani Bt-toksini u Bt-usjevima specijalno su 'dizajnirani' genetskim inženjeringom da budu „super toksini“ jer oni imaju „široki spektar djelovanja.“ Nažalost, u SAD-u zakonom nije propisano posebno označavanje GMO-a niti hrane proizvedene od njih, a razlog tome je uredba Vlade iz 1992. (George H.W.Bush) kojom je utvrđena tzv. „bitna ekvivalentnost“: genetski modificirani usjevi i hrana „bitno su ekvivalentni“ tradicionalnom uzgoju usjeva iste sorte (npr. soje, kukuruza, riže, pamuka i dr.).
 
Drugim riječima, tvrdi se da su genetski modificirani usjevi jednaki konvencionalnim usjevima što nije istina. Zahvaljujući doktrini „bitne ekvivalentnosti“ GMO-i i hrana proizvedena od njih ne zahtijevaju nikakva posebna ispitivanja. Ispitivanja o sigurnosti genetski modificirane hrane koja se provode u Europskoj uniji nisu odgovarajuća, tvrde znanstvenici, jer EU zahtijeva ispitivanje u trajanju od 90 dana, čime se zapravo ispituju/istražuju samo kratkoročni zdravstveni učinci genetski modificiranih organizama i genetski modificirane hrane, dok oni dugoročni učinci ostaju neistraženi i nepoznati. Štoviše, lobisti, znanstvenici i drugi promicatelji GMO-a i genetski modificirane hrane nastoje uvjeriti Europsku uniju da prestane i s takvim kratkoročnim 90-todnevnim ispitivanjima u potpunosti, a to znači da bi u takvom slučaju genetski modificirani usjevi i hrana, pa tako i Bt-usjevi bili na tržištu i u hranidbenom lancu bez ikakvih provedenih ispitivanja o njihovoj zdravstvenoj sigurnosti, odnosno o mogućim štetnim učincima na zdravlje čovjeka i životinja.
 
S obzirom da je biotehnološka kompanija „Monsanto“ sada u vlasništvu njemačkog „Bayera,“ nimalo ne čudi što „Bayer“ vrši snažan pritisak na EU da ukine ispitivanja GMO-a u trajanju od devedeset dana jer „takve studije nemaju smisla“. Stoga je određenu „buru“ izazvao tekst koji je objavio časopis EU-a „The Parliament Magazine“ 15. 5. 2018., a autor je Julian Little, ravnatelj Odjela za odnose s javnošću u „Bayer Crop Science“, Velika Britanija. Zaista, u stvarnosti bi GMO-i i hrana proizvedena od njih morali biti ispitani na moguće dugoročno štetne učinke na zdravlje čovjeka i životinja, jer su već kratkoročna ispitivanja otkrila neočekivanu toksičnost i alergenost.
 
Međutim, ukidanje kratkoročnog ispitivanja o sigurnosti GMO-a i genetski modificirane hrane ne traži samo biotehnološka industrija, nego i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA). Naime, kratkoročne studije o sigurnosti GMO-a i GM hrane koje se provode na laboratorijskim životinjama predstavljaju problem EFSA-i jer je teško na temelju takvih kratkoročnih studija tvrditi da su genetski modificirani usjevi sigurni za prehranu te da su „bitno ekvivalentni“ genetski ne-modificiranim odnosno konvencionalnim usjevima. Genetski modificirani Bt-kukuruz komercijalno se uzgaja u Španjolskoj već od 1998. kada je prva sorta Bt-kukuruza (Bt-176, „Syngenta“) uzgajana na 20.000 hektara; 2003. Europska unija je odobrila komercijalni uzgoj Bt-kukuruza kompanije „Monsanto“ – MON-810.
 
Prema dostupnim podatcima, u Španjolskoj se 2006. godine Bt-kukuruz uzgajao na površini od oko 53.000 hektara, a prema novijim podatcima koje je objavila ISAAA (International Service for the Acquisition of the Agrobiotech Applications/Međunarodna služba za stjecanje agrobiotehnoloških primjena), Španjolska je 2016. uzgajala GM Bt-kukuruz MON 810 na površini od oko 129.081 ha, Portugal na 7.069 ha, Slovačka 138 ha i Češka 75 ha.
 
Na kraju je svakako potrebno istaknuti jedno važno upozorenje stručnjaka. Naime, bakterija tla Bacillus thuringiensis (Bt) i bakterija Bacillus anthracis (uzročnik antraksa, koristi se kao biološko oružje) u bliskom su srodstvu zajedno s još jednom bakterijom tla, Bacillus cereus, koja može uzrokovati i trovanje hranom. Genetičar, prof. Joseph E. Cummins (1933.-2016.) u svojem stručnom tekstu pod naslovom „Biopesticidi i biološko oružje“ („Biopesticide i bioweapons“, objavio: Institute of Science in Society, 23. 10. 2001.) upozorio je na opasnost zbog moguće izmjene plazmida između ovih srodnih bakterija zbog čega bi mogao nastati novi soj bakterije Bacillus anthracis s nepredvidljivim posljedicama.
 
Izvor: „Study of the allergenic potential of Bacillus thuringiensis Cry1Ac toxin following intra-gastric administration in a murine model of food-allergy“, Karla I. Santos-Vigil et al., Universidad Nacional Autónoma de Mexico; objavio: „International immunopharmacology“ Vol. 61, str. 185.-196., kolovoz 2018.).
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Izložba u Strossmayerovoj galeriji starih majstora traje do 15. listopada

 
 
U Strossmayerovoj galeriji starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u utorak 18. rujna otvorena je izložba Marin Getaldić – pogled u novo doba postavljena u povodu 450. godišnjice rođenja ovog hrvatskog matematičara i fizičara. Izložbu je otvorio predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić koji je istaknuo da je cilj ove multimedijske izložbe popularizirati hrvatsku znanost i njene velikane kao što je Getalldić. „Bio je jedan od rijetkih znanstvenika svoga doba koji nije bio svećenik i koji nije djelovao izvan Hrvatske, nego u svom rodnom Dubrovniku“, kazao je akademik Kusić.
https://res.cloudinary.com/glashrvatske/w_760,h_428,c_fill,ar_16:9,g_auto,f_auto,q_auto:best/v1537251168/cgmmtsujoqzbo0ximcko
Autorica izložbe dr. sc. Marijana Borić, voditeljica Akademijina projekta Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu, kazala je da su među ostalim izloženi pretisci svih sedam Getaldićevih djela, kao i instrumenti iz područja kojima se posebno bavio, te umjetnička djela nadahnuta Getaldićem koja su nastala povodom ove izložbe. „Sve dosad Getaldić nije imao svoje poprsje, a sada ih ima nekoliko“, rekla je Marijana Borić. Za djecu i malde na izložbi su pripremljene i računalne igre inspirirane Getaldićevim otkrićima. Po riječima Marijane Borić, Getaldić je matematiku smatrao znanošću koja najpreciznije opisuje svijet. Vjerovao je u primjenu pokusa kao praktičnog aspekta znanosti kojeg potom treba matematički provjeriti i dokazati, a dopisivao se i s Galileom Galileijem.
 
Marin Getaldić (Marino Ghetaldi, Marinus Ghetaldus), najistaknutiji je hrvatski matematičar i fizičar na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Rođen je 2. listopada 1568. u dubrovačkoj plemićkoj obitelji, kojoj se rodoslovlje može pratiti od druge polovice 13. stoljeća, a umro je 8. travnja 1626. u Dubrovniku. Kao dvadesetogodišnjak primljen je u Veliko vijeće Dubrovačke Republike. Važan preokret u Getaldićevu životu nastaje 1595., kada s Marinom Gučetićem putuje u London da bi pomogao u sređivanju ostavštine Nikole Gučetića. Presudne poticaje za bavljenje znanošću dobio je za vrijeme studijskoga boravka u europskim znanstvenim središtima i u susretima sa znanstvenicima (Michel Coignet u Antwerpenu, François Viète i Alexandar Anderson u Parizu, Galileo Galilei u Padovi). Getaldić se u Parizu 1600. susreće s Vièteovom algebarskom metodom.
 
Nakon povratka u Dubrovnik 1601. nastavlja s eksperimentalnim radom započetim u Europi. Tiska u Rimu 1603. prva djela: Neki stavci o paraboli, gdje potaknut optičkim pokusima provodi matematičko istraživanje svojstava parabole, i Prošireni Arhimed, fizikalno djelo o relativnim omjerima težina, sistematizirano u teoreme, probleme i tablice s rezultatima mjerenja vlastitom hidrostatskom vagom, što je rani primjer novovjekovnog, eksperimentalno utemeljenog i matematiziranog pristupa istraživanju prirodnih znanost.
Izložba Marin Getaldić – pogled u novo doba otvorena je do 15. listopada, a zatim seli u Dubrovnik.
 

Marijan Lipovac

Ustanovio kvadratnu antiprizmu za koordinaciju teorija, otkrio alkilživine oksonijeve i sulfonijeve spojeve...

 
 
U petak 7. rujna 2018. u Zagrebu je u 100. godini života umro akademik Drago Grdenić, istaknuti hrvatski kemičar, najstariji član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i njen nekadašnji glavni tajnik te bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu. Rodio se 31. kolovoza 1919. u Križevcima, a gimnaziju je pohađao u Gospiću i Zagrebu. Diplomirao je kemiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1942., a zatim odlazi u partizane. Bio je član Prosvjetnog odjela ZAVNOH-a. Po završetku Drugog svjetskog rata bio je profesor Više pedagoške škole u Splitu od 1945. do 1946.
Od 1946. bio je asistent, od 1952. docent, od 1956. izvanredni, te od 1960. do umirovljenja 1985. redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu za kolegije Opća kemija, Anorganska kemija, Kristalokemija, Anorganska stereokemija, Rendgenska strukturna analiza, Organometalni spojevi i Povijest kemije. Doktorirao je 1951.
http://rektorat.unizg.hr/rektori/portreti/dgrdenic.jpg
Od 1946. do 1948. boravio je u Moskvi  na postdiplomskom studiju u Institutu organske kemije Akademije znanosti SSSR-a gdje se specijalizirao iz rendgenske kristalografije istraživanjem kristalne strukture alkilživinih halogenida, a od 1955. do 1956. pohađao je postdoktorski studij na Sveučilištu u Oxfordu kod profesorice  Dorothy C. Hodgkin (dobitnice Nobelove nagrade za kemiju 1964.) s kojom je objavio dva rada o strukturi bakterijskog pigmenta feroverdina. U Zagrebu je 1952. osnovao Zavod za opću i anorgansku kemiju PMF-a, najprije na Strossmayerovom trgu, a od 1962. u Ulici kralja Zvonimira gdje je adaptirao i opremio prostorije za kemijsku nastavu i istraživanje te osnovao knjižnicu koja broji oko 5200 knjiga.
 
Bio je član Odbora za izgradnju Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, u kojem je od 1952. do 1961. vodio Odjel  strukturne i anorganske kemije. Od 1960. do 1974. bio je direktor Sveučilišnog instituta za anorgansku i analitičku  kemiju, od 1960. do 1962. dekan PMF-a, a od 1976. do 1979. rektor Sveučilišta u Zagrebu. Professor emeritus postao je 1997. Član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti, bio je 59 godina. Izvanredni član postao je 1959., a 1973. redoviti član. Dužnost glavnog tajnika Akademije obnašao je od 1973. do 1975., a zatim je do 1977. bio član Predsjedništva. Bio je osnivač Jugoslavenskog kristalografskog centra pri Akademiji 1966. i njegov prvi predsjednik do 1991. te glavni urednik njegova Godišnjaka
 
Akademik Drago Grdenić bio je i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1975. i Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 1976., kao i član Royal Society of Chemistry od 1955. i American Chemical Society od 1959.
Od 1970. do 1972. bio je predsjednik Hrvatskog kemijskog društva kojeg je bio član od 1945., a od 1980. počasni član. Bio je i odgovorni urednik časopisa Priroda te član savjeta međunarodnog časopisa Inorganica Chimica Acta  od 1974. do 1988.
Drago Grdenić prvi je u Hrvatskoj 1950. primijenio metodu rendgenske difrakcije za određivanje kristalne i molekulske strukture, te s brojnim suradnicima osnovao Zagrebačku školu strukturne kemije. Ustanovio je kvadratnu antiprizmu za koordinaciju teorija, otkrio alkilživine oksonijeve i sulfonijeve spojeve, postavio pravila o  koordinaciji živinog atoma u kristalima živinih spojeva, definirao Hofmannovu bazu i ustanovio permerkurirani metan, acetaldehid i octenu kiselinu i odredio kristalnu strukturu niza živinih kompleksnih i organskih spojeva. Bio je autor 88 znanstvenih publikacija, među kojima je i udžbenik Molekule i kristali – uvod u strukturnu kemiju iz 1973. koji je doživio pet izdanja te Povijest kemije iz 2001. Njegov članak The Structural Chemistry of Mercury jedan je od najcitiranijih članaka nekog hrvatskog kemičara u svijetu. 
 
Za svoj rad akademik Drago Grdenić 2010. je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti, kao i Republičkom nagradom za znanost Ruđer Bošković 1961., Nagradom grada Zagreba 1975., Republičkom nagradom za životno djelo 1985., Nagradom AVNOJ-a 1988. i Medaljom Božo Težak Hrvatskog kemijskog društva 1990. „Smrću akademika Drage Grdenića Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti izgubila je svog najstarijeg člana, i po godinama života i po članstvu u Akademiji u kojoj je proveo 59 godina. U međunarodnim znanstvenim krugovima najpoznatiji je bio po otkrićima brojnih novih spojeva žive i njihove koordinacije. Njegovi rezultati uvršteni su u domaće i strane udžbenike anorganske kemije. Pamtit će ga se i kao osnivača Zagrebačke škole strukturne kemije“, izjavio je povodom smrti akademika Grdenića predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić.
Ispraćaj akademika Drage Grdenića bio u četvrtak 13. Rujna na Krematoriju u Zagrebu.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Srijeda, 26/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 974 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević