Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Nezaustavljiva Kina iza sebe ostavlja i Sjedinjene Američke Države

 
 
Što to Kinezi rade u Patagoniji? Otvaraju svemirsku stanicu. A u Nikaragvi? Otvaraju i grade vodeni prolaz. A u Meksiku, Venezueli, Ekvadoru i Brazilu? Investiraju, trguju, zarađuju. Sve to Kinezi rade pred očima Amerikanaca koji zabrinuto gledaju kinesku ofenzivu u područjima koja su do jučer tradicionalno bila „njihova dvorišta“. Međutim sve to ne iznenađuje puno. Već duže vrijeme Kina se nameće kao jedan od glavnih gospodarskih i financijskih sugovornika i partnera Latinske Amerike. Od 2005. do 2016. godine, „Kineski zmaj“ je raširio svoja krila južno od Rio Grandea u obliku 141 milijarde dolara kredita koje je dao, preuzevši tako funkciju i ulogu Svjetske banke i Međunarodne razvojne banke.
https://1.bp.blogspot.com/-Yd75-ZzQXOA/Vz24if2NbUI/AAAAAAAAFIE/Efuo_bLOqfc4dsGoWASGR_QmFBds3D3WgCLcB/s1600/cscl%2Bvenus%2BAfrican%2BShipping%2BLine.jpg
Za razliku od svojih europskih i sjevernoameričkih konkurenata, pragmatični Kinezi ne postavljaju si ni ideološka, a ni ambijentalne probleme, a ne miješaju se ni u interne probleme svojih partnera. Takav njihov pristup i stav im omogućuje da posluju u „razdrmanoj“ Madurovoj Venezueli (koja preživljava samo zahvaljujući 62 milijarde dolara koje su im Kinezi posudili u zamjenu za naftu), ali i u liberalnom Brazilu Michela Temera (u rujnu je potpisano 14 ugovora o suradnji iz raznih područja, od nuklearne energije pa sve do nogometa) ili da gradeći velike brane mijenjaju sliku Čilea,  države na čijem čelu je socijalistkinja Michelle Bachelet, i koja je postala južnoamerički centar kineskog yuana. U Argentini na čijem čelu je liberalni konzervator predsjednik Mauricio Macri, po obrazovanju inženjer, u spomenutoj Patagoniji Kinezi pak grade svemirsku postaju za prvu Kinesku svemirsku misiju na mjesec.
 
Puno novca, ugovora i intriga, a najambiciozniji projekti se odnose na infrastrukture, komunikacije i prijevoz. Sve ide prema planu i programu koje je osmislio „drug“ Xi Jinping pod nazivom la „Beld and Road Initiative“ (poznatiji kao „Novi putevi svile“). Radi se o strateškom programu na globalnoj razini s namjerom da se kontroliraju uska grla prometnih tokova svjetskih prometnih puteva i otvaraju novi alternativni puteva kako bi se smanjila ovisnost o postojećim putevima.
 
Iz navedenog proizlazi veliki interes Kine za Amerikama. Na vrhu kineskih prioriteta je iskopavanje kanala u Nikaragvi, novog pomorskog puta od 276 kilometara koji bi bilo alternativa Panamskom kanalu. Nakon dužeg odlaganja, „usporena“ vlada Daniela Ortege je potvrdila da je za izvođenje radova zadužila kinesku kompaniju HKND  uz koncesiju za održavanje kanala na četrdeset godina. Prema tvrdnjama Amnesty Internationala, mnogima, zbog mogućeg velikog utjecaja na okoliš, projekt se ne sviđa i nisu uvjereni da se radi o dobrom projektu. Ljudi protestiraju, ali sandinisti bez obzira na proteste idu dalje.
 
Ali i Pekingu svugdje ne cvjetaju ruže. Zajedno s kanalom u Nikaragvu, trebala bi zaživjeti i trans amazonska željeznica. Radi se o 5300 km željezničke pruge koja bi prelazila preko cijelog kontinenta i povezala bi brazilsku luku Porto de Acu na Atlantskom oceanu sa Peruanskom lukom Puento Illo (na Pacifiku).  Radi se o mega, ali prilično kontroverznom djelu koji je trenutno zaustavljeno.
 
Na obalama naših mora, Kinezi su aktivni već odavno. Već godina u Španjolskoj i Turskoj, Kinezi upravljaju najvećim djelom kontejnerskog prometa dok im je u Grčkoj, u Pireju glavni stožer Ocean Shipping Company (Cosco). Upravo potonja, ogromna tvrtka koja se bavi logistikom, je glavni motor i pokretač desetogodišnjeg programa nove kineske ekspanzije na Mediteranu koja predviđa gradnju velikog tehnološkog parka u Tangeriju na Gibraltarskom kanalu luka Sarsai u Alžiru i Ashod u Izraelu. Radi se o pothvatu od velikog strateškog interesa koji je zanimljiv i Italiji. Za sada Cosco je odlučio uložiti u Vado Ligure  u obliku izgradnje do 2018. terminala za kontejnere, a vjerojatno će ulagati i u Trst, jedinu europsku luku koja uživa pravo ekstrateritorijalnosti.
 

Il Giornale, Italija

Kralj Felipe VI. izvan vremena i prostora

 
 
Španjolska, Velika Britanija, Njemačka… U zapadnim državama raste želja za političkom preglednošću. No čelnici država premalo se bave potrebama svojih građana. Dobri kralj, otac nacije, možda se još može naići u Grimmovoj bajci o Drozdobradu. U toj je bajci kralj otac koji dobro razumije svoj narod. On drži ljude na okupu i potiče optimizam. No ono što funkcionira u bajci, rijetko funkcionira u stvarnosti. U Španjolskoj je kralj upravo izgubio dio svog naroda i svojim legalističkim govorom pojačao strah od podjele zemlje. U Velikoj Britaniji kraljica je šutjela kada su Škoti željeli stvoriti 'podijeljeno kraljevstvo' ili kad su Britanci težili izlasku iz Europske unije. Doduše, ni ta suzdržanost nije bila od pomoći. Bez obzira zvao li se danas predsjednikom ili kraljem: kada postoji razdor u državi, pomirenje je sve teže.
http://cdn.cnn.com/cnnnext/dam/assets/140620112436-spain-king-felipe-vi-salutes-horizontal-large-gallery.jpg
Kralj Filip VI.
 
Svaki separatistički pokret ima vlastite pokretače: povijesnu bol, političku nepravda, potlačenost, zapostavljenost, nepoštivanje. Svaki pokret za osamostaljenje motiviran je dubokim bijesom prema vladajućem sustavu. Separatisti žele bolji, jednostavniji i pregledniji sustav. I žele ga za sebe. Prema tome, separatizam je polubrat nacionalizma i izolacionizma. Sve te tri vrste politike ograđivanja zapravo povezuje duboka potreba za samostalnošću i autarkijom. Odcjepljenje od ostatka svijeta, povratak sebi samom, čini se da nudi nešto utješno: sigurnost, preglednost i samoodređenje. Referendum in Katalonien Katalonien begehrt aufNe čudi da su u ovom vremenu koje mnogi doživljavaju kao veliko opterećenje separatizam, izolacionizam i nacionalizam u uzletu. Od Erbila do Ingolstadta političko vodstvo obećava jasnoću i istinu. „America first“ zapravo je slogan čitavog svijeta.
 
Neovisno o tome slijedi li separatizam temeljnu etničku podjelu, kao u slučaju Kurda, ili služi za samoodržavanje, kao u slučaju bavarskog CSU-a, separatisti u pravilu kapituliraju pred kompleksnošću zajednice. Ništa nije drukčije ni u Barceloni: španjolska nacija s gledišta Katalonaca traži previše kompromisa, pa separatisti obećavaju bolji život u samostalnoj Kataloniji. Ponos mora biti vrlo izražen da bi se rizici od takvog odcjepljenja mogli ignorirati. Tko ovih dana prati naslove knjiga u izlozima knjižara, zapravo svjedoči i njemačkom pokušaju samotraženja: „Što je njemački“, „Sjećanja jedne nacije“, „Nijemci i njihova nacija“ … samo su neki od naslova koji svjedoče o dubokim sumnjama u same sebe i potrebi za opstankom. To je začuđujuće s obzirom na to da se radi u zemlji koja se u boljim trenucima već doživljavala postnacionalnom i kojoj je povijesno iskustvo s identitetom i domovinom trebalo otjerati čežnju za šupljim frazama.
 
S druge, pak, strane, isto kao što se katalonska potreba za identitetom ne smije jednostavno podcjenjivati, tako se ne smiju ismijavati ni drugi oblici te politike ograđivanja s obzirom da je upravo takva politika u Bijelu kuću dovela Donalda Trumpa i potaknula Britance na napuštanje Europske unije. No osvrnemo li se na naslove knjiga u izlozima knjižara i rezultat nedavnih parlamentarnih izbora, shvatit ćemo se da ni Nijemci nisu imuni na iskušenja tobože savršenog svijeta bez izbjeglica i jeftine radne snage s istoka.
 
Koji dakle odgovor teba dati Kataloncima? Felipe VI. nije ga dao jer nije dovoljno govoriti o stanju prava. Kralj u bajci pokazao bi svoju dobrotu i mudrost, govorio bi o revolucionarnom vremenu promjena koje od mnogih iziskuje velike napore. Pokazao bi empatiju prema zabrinutima i simpatiju prema pojedinim željama odmetnika. A zatim bi ih suočio s teškom istinom: da nema dobrog života u malome dokle cjelina ne funkcionira; i da nije moguće skrivati se u svijetu u kojem računalo može prepoznati svako lice. Možda bi u tom slučaju obje strane pokazale spremnost na razgovor i pokazale međusobno razumijevanje umjesto da potiču nove nemire. Felipe to vjerojatno nije shvatio, ali zapravo i kod Katalonaca, i Britanaca i svih secesionista još uvijek postoji čežnja za dobrim kraljem. Kao u bajci.
 

Stefan Kornelius, F.A.Z., Njemačka

Novi veliki rat mogu spriječiti Rosnjeft, Exxon i Chevron

 

 

Iračka vojska i šijitske dobrovoljačke jedinice napreduju i osvajaju dio po dio Iračkog Kurdistana nakon što su se borci pešmerge povukli izvan te kurdske autonomne regije u Iraku. Pešmerge su se povukli i s područja Sindžara, gdje su 2014.-2015. teroristi ISIL-a izvršili masakr nad Jezidima i zarobili stotine jezidskih žena i djevojaka.
http://1.bp.blogspot.com/-C8AFpglDtQU/U62y_6E3XXI/AAAAAAAACpI/Jxr09wHyemc/s1600/304514_104556523030058_21829335_n.jpg
U borbama za Sindžar iračkoj vojsci pridružili su se i jezidski borci i Turkmeni jer su i oni glasali protiv neovisnosti Kurdistana. Pred naletom iračkih snaga, Kurdi su počeli povlačiti svoje snage iz područja Mahmura jugoistočno od Mosula, regije Hanakin koja se nalazi na iranskoj granici i iz okolice grada Nimruda te se grupiraju oko grada Erbila, prijestolnice Iračkog Kurdistana. Glavnu operaciju vodi general Kasim Sulejmani, zapovjednik brigade Al Quds, korpusa iranske revolucionarne garde.
 
Iran se odlučio uključiti u borbu protiv Kurda kako bi spriječio mogućnost proglašenja neovisnosti Kurdistana s obzirom na to da je Izrael jedina država koja je dala podršku neovisnosti Kurdistana i koji ima jako dobar odnos s Kurdima. Iranski dužnosnici u nekoliko navrata su kazali kako će pod svaku cijenu spriječiti proglašenje neovisnosti Kurdistana, s obzirom na to da bi Izrael diktirao politiku Kurdistana, što bi ugrozilo nacionalnu sigurnost Irana. Izrael pod svaku cijenu želi stvarati vojnu i obavještajnu ravnotežu s Iranom s obzirom na to da iranska revolucionarna garda već ima nekoliko baza u Siriji koje Izrael smatra opasnima za svoju nacionalnu sigurnost. Neovisan Kurdistan mogao bi postati i vojna baza Izraela, i to na samoj granici s Iranom, poput Iranaca koji su došli na granicu s Izraelom i Sirijom. Predsjednik kurdske regionalne uprave na sjeveru Iraka, Mesud Barzani, smatra da je povlačenje pešmergi iz Kirkuka veleizdaja i jednostrano djelovanje pojedinih političara, te ističe da on nije zapovjedio povlačenje kurdskih snaga.
 
Nakon Kirkuka, iračke snage sigurnosti zauzele su i naftno polje Bai Hasan sjeverozapadno od toga grada. Riječ je o naftnom polju na kojem je regionalna kurdska uprava do sada proizvodila 280.000 barela nafte dnevno, gotovo polovicu ukupne proizvodnje u toj regiji. Iako zasad SAD i Rusija uglavnom pozivaju na dijalog i mirno rješenje problema, analitičari ne isključuju mogućnost vojnog uključenja u sukobe s obzirom na njihovu zainteresiranost za naftu i plin na tom području. I Rusija i SAD već su ulazili u sukobe zbog nafte i plina, Rusija u Siriji, a SAD u Iraku. Nije tajna da Rusija planira povezati naftovod i plinovod iz Kurdistana s Crnim morem preko Turske. Kurdistan je vrlo bogat prirodnim resursima, naftom i plinom. Regija izvozi oko 600.000 barela nafte dnevno preko turske luke, što čini više od 90 posto ukupnog prihoda Kurdistana. Nekoliko ruskih kompanija, uključujući i naftnog diva Rosnjeft, posluje u Kurdistanu. Rosnjeft je nedavno sklopio sporazum o naftovodu u Iračkom Kurdistanu koji bi ga trebao učiniti glavnim izvoznikom nafte i plina prema Turskoj i Europi.
 
Planiran novi cjevovod
 
Cjevovod bi trebao biti sagrađen 2019. a izvoz bi trebao početi 2020. Kako i ruske tako i američke naftne kompanije rade na području Kurdistana, Weatherford, Exxon i Chevron. Također, četiri zapadne naftne kompanije blizu su potpisivanja naftnog ugovora s iračkom vladom koji će im omogućiti povratak u tu zemlju prvi put nakon 36 godina. Exxon Mobile, British Petroleum, Royal Dutch Shell i Total surađivali su s Iraq Petroleum Co. prije nego što je Sadam Husein nacionalizirao naftnu industriju. Ako svijet ne reagira brzo i ne zaustavi zasad politički sukob između Bagdada i Erbila, prerast će u vjerski i etnički poput onog u Siriji i ne će ga biti lako zaustaviti.
 

Hassan Haidar Diab, https://www.vecernji.hr/vijesti/irak-kurdistan-novi-veliki-rat-mogu-sprijeciti-rosnjeft-exxon-i-chevron-1201933

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1136 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević