Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Francuska je šarmantna, ali pohlepna za novcem, Poljska gruba, ali iskrena

 
 
Mogućnost ponovnog sudjelovanja SPD-a u njemačkoj vlasti u kombinaciji s isticanjem francusko-njemačkih odnosa s gledišta poljske  vlade u Varšavi najcrnji je scenarij jer je to dijametralno oprečno interesima vladajućeg PiS-a. S poljskog gledišta njemačko-francuska osovina zauzima se za „Europu različitih brzina“, a to je upravo ono što Poljaci žele spriječiti. „Za poljsku vladu to je samo šifrirani naziv za Europu koja se raspada na Europu jezgre i periferiju, a Poljska bi u tom slučaju potpala pod periferiju“, izjavio je Milan Nic, viši savjetnik u centru za srednju i istočnu Europu, Rusiju i srednju Aziju Njemačkog društva za vanjsku politiku.
http://polen-mein-ferienland.de/assets/images/Billigflieger_Deutschland_Polen.gif
A strah od daljnjeg transatlantskog distanciranja Nijemaca povezan je i strah od toga da bi nova njemačka vlada u kojoj bi sudjelovao SPD provodila rusofiliniju politiku. „U SPD-u nema mnogo političara koji pokazuju razumijevanje prema Poljskoj, ali zato ima gomila rusofila“, izjavio je konzervativni poljski publicist Michal Kuz, politolog na Sveučilištu Lazarski u Varšavi. Amerikanci i Poljaci oštro se protive plinovodu Sjeverni tok 2, i to sve više javno. Njihova je poruka da je SAD za Poljsku zapravo jedini pouzdani partner, a da to Njemačka više nije.
 
S gledišta Michala Kuza Njemačka u Francuskoj traži pogrješnog partnera: „Njemačka, Francuska i Poljska, to je priča poput priče iz romana XIX. stoljeća“, kaže on. „Njemačka ima dva obožavatelja. Prvi je Emmanuel Macron koji umije zavesti Njemačku. On je šarmantan, galantan i ističe zajedničke vrijednosti, ali zapravo želi samo novac. Drugi je Poljska koja je možda neotesana, ali je u ekonomskom pogledu bolja opcija.
 

Darko Kovačić

Dokle će Kurdi biti - vječni gubitnici?

 
 
U svijetu živi između 30 i 45 milijuna Kurda koji često sebe opisuju kao „najveći narod bez vlastite države“. Devedesetih godina borci PKK-a, koji je uvršten na popis terorističkih grupacija, otvoreno su tražili vlastitu državu. U međuvremenu su prigušili ton i sada govore o demokraciji i pravima na samoodređenje. No još uvijek Kurdi sanjaju o vlastitoj državi. Taj san ujedinjuje Kurde u Turskoj, Siriji, Iraku i Iranu. To je zapravo razlog zbog kojeg je turska vojska tijekom vikenda svojom ofenzivom protiv kurdskog YPG-a, koji je pružao potporu SAD-u u borbi protiv Islamske države, napala pokrajinu Afrin na sjeveru Sirije u kojoj žive Kurdi. Izričiti cilj operacije bio je spriječiti nastanak kurdske države u Siriji. Službeno, po riječima premijera Binalija Yildirima, operacija 'Maslinova grančica' trebala bi omogućiti uspostavu tampon-zone široke 30 km.
http://historyofkurd.com/english/wp-content/uploads/2016/10/Map-of-historic-Kurdistan-660x330.jpg
Turska vojna ofenziva samo je najnovije poglavlje jedne duge priče o patnji. Čini se da su Kurdi osuđeni na to da ostanu vječni gubitnici krvavih borbi za vlast na Bliskom istoku. Nakon Prvog svjetskog rata nisu iz Turske bili deportirani samo Armenci, već i brojni Kurdi. Pa i na područje današnje Sirije, zbog čega u Afrinu postoji velika kurdska zajednica. I u Iraku bi kurdski ustanci od šezdesetih godina prošlog stoljeća uvijek bili ugušeni u krvi. Sve dok Sadam Hussein Kurde kod Halabdža 1988. nje bombardirao bojnim otrovima, nitko se na Zapadu na to nije pretjerano obazirao.
 
Mnogi Kurdi smatraju su potomcima Meda, indoiranskog naroda iz pretkršćanskog doba. Ali jesu li Kurdi nacija? Kurdi su dugo živjeli u klanskim društvima, podijeljeni u plemenske grupe koje su čak govorile različitim jezicima. Tek krajem 19. stoljeća šeik Ubeydallaha počeo je govoriti o pravima Kurda na vlastitu državu zbog čega su ga vojno porazili i Turci i Iranci. Njegovi zahtjevi oživjeli su ponovno nakon Prvog svjetskog rata kada se činilo da bi se nakon sloma Osmanskog carstva i mogla raspasti oslabljena Turska. U revidiranom Ugovoru iz Sèvresa (1920.) pobjedničke sile zajamčile su Kurdima pravo na samoodređenje. Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća bilo je kurdskih ustanaka, no utemeljitelj turske države Atatürk uspješno ih je ugušio. On je želio stvoriti Tursku kao sekularnu, centralističku nacionalnu državu, što se naravno kosilo s interesima lokalnih kurdskih vođa.
 
Nacionalni identitet u modernom smislu te riječi Kurdi nisu mogli razviti. Kurdi su uvijek prosvjedovali protiv vlada država u kojima su živjeli. Ali to nisu bili nacionalni pokreti, već pitanja plemena kada bi se njihovi članovi uspjeli dogovoriti. Vlastiti identitet Kurdi su razvili tek nakon gerilskog rata PKK-a koji se pojavio sredinom osamdesetih godina. Njihova oružana borba i posljedično okrutno postupanje Turske stvorili su idejne vrijednosti u narodu, kako je to formulirao lider PKK-a Delil Karacocan.
 
Kolektivni identitet Kurda zapravo je posljedica njihovih krvavih žrtava u borbama s Turcima, Iračanima, Sirijcima, ili IS-om. Devedesetih godina u sjevernom Iraku Talabanijevi Kurdi borili su se protiv Barzanijevih Kurda, a te obje grupacije borili su se protiv PKK-a, koji je pronašao sklonište na planini Kandil. Danas to više ne bi bilo zamislivo. Borci PKK-a iz Turske i sjevernoiračke pešmerge pomagali su opkoljenim sirijskim Kurdima u Kobaneu kada im je IS prijetio istrebljenjem. Postupno se Kurdi počinju osjećati kao narod. No kurdsko društvo i dalje je izrazito podijeljeno. Gotovo polovica turskih Kurda, koji su uglavnom pobožni muslimani ili tolerantniji aleviti, skloniji su turskoj državi negoli radikalnom PKK-u. Osim njihovih vlastitih rivaliteta najveći problem kurdskog identiteta bila je činjenica da je ta „nacija“ bila podijeljena na četiri postojeće regionalne sile. Na sjeveru Irana postoji autonomni Kurdistan, koji doduše nije neovisan o Bagdadu. U sirijskom građanskom ratu na sjeveroistoku zemlje etablirala se kurdska protodržava. U ratovima protiv iračkog diktatora Sada,a Huseina kao i kasnije protiv IS-a Kurdi su stekli vrijednu kartu: povjerenje SAD-a. Činilo se da se nazire povijesna prilika za osnivanje kurdske države.
 
Ali Irak nije više toliko slab kao što je nekoć bio. Kada je vodstvo sjevernoiračkog autonomnog područja Kurda 2017. održalo referendum o neovisnosti, posljedica toga bila je invazija iračke vojske. A regionalna sila Turska još jednom pokazuje da je spremna i na drastične korake. Ostaje za vidjeti kako će se ponašati Amerikanci. Sve do nedavno Amerikanci su najavljivali osnivanje kurdske granične postrojbe. Reakcija na to bio je ulazak turske vojske u Afrin. Otada se u Washingtonu granična postrojba ne spominje.
 

Boris Kalnoky, Die Welt

Novi hladni rat diše za vratom, a njegovo je središte u istočnoj Aziji

 
 
Kina ne želi izvesti svoj gospodarsko-politički model, Putin istodobno predstavlja opasnost za jedinstvo Europske unije – rekao nam je Gerard Roland, profesor na kalifornijskom Sveučilištu Berkeley. Belgijski ekonomist koji istražuje azijske gospodarske modele smatra kako je istočna Azija na rubu rata.
https://mno.hu/data/cikkek/2442/24424/cikk-2442468/BD_3574_focuspoint_926x504.jpg
• Prije sedam godina, 2011. napisali ste studiju o šansama eventualne kapitalističke pretvorbe sjevernokorejske ekonomije. Kako sada vidite položaj te azijske diktature?
= Gospodarstvo Sjeverne Koreje se je proteklih godina nažalost snažno razvilo, što je dovelo do jačanja režima, a manja je šansa za urušavanje sustava. Osim toga, iskoristivši razvoj, Sjeverna Koreja postala je nuklearnom silom. Stoga je danas nit vodilja procesa u regiji hladnoratovsko stanje. Zbog toga će u bliskoj budućnosti vjerojatno i Japan i Južna Koreja započeti s razvijanjem nuklearnih sredstava, što može predstavljati ozbiljnu opasnost za status Kine kao regionalne sile.
 
• U spomenutoj studiji iz 2011. godine jedan od scenarija bila je gospodarska pretvorba uz urušavanje režima u Pjongjangu. Što mislite o drugoj mogućnosti, naime da Sjeverna Koreja prijeđe na kineski ili vijetnamski mješoviti gospodarski model?
= Trenutno smatram da su male šanse za to. Pjongjang se naime boji rizika koje to donosi. Za njega je za sada pouka kako gospodarski razvoj vodi do jačanja oružanih snaga, pa tako i moći režima. Istodobno, u svrhu održavanja razvoja u jednom će trenutku morati učiniti nešto sa socijalističkom planskom ekonomijom. Pitanje je koje će biti posljedice toga. Ako uspiju kopiranjem kineskoga ili vijetnamskoga modela izgraditi plansku ekonomiju na kapitalističkim temeljima, režim bi dugoročno mogao ojačati svoju moć.
 
• Tko je odgovoran za toliko jačanje sjevernokorejskih vlasti?
= Dug je proces doveo do toga da je Sjeverna Koreja postala nuklearnom silom. Možemo se samo nadati da će i tamo prevladati hladnoratovska logika te da će uzajamna prijetnja strane odvratiti od agresije... Stoga je porasla uloga Kine: u cilju održavanja stabilnosti Peking pokušava balansirati među dvije naizgled suprotstavljene strane.
 
• Kina nema samo regionalne ambicije, na prošlogodišnjemu forumu u Davosu prijavio se za vodeću ulogu u globalizaciji svjetskoga gospodarstva.
= Namjera Kine je u prvom redu što bolje integrirati svoje nacionalno gospodarstvo u svjetsku ekonomiju. Nije slučajno da je međunarodni institucionalni sustav koji je ona inicirala usmjerena na razvoj infrastrukture. Dobar primjer za to je usmjerenost Kine na srednjoazijska tržišta. U regiji sa zaostalom infrastrukturom jednim udarcem može ubiti dvije muhe: može sudjelovati u razvojnim projektima, a istodobno regiju bogatu sirovinama može povezati sa svojom cestovnom mrežom. Nije slučajno što Kina stalno naglašava važnost međunarodne trgovine jer jedino njome može održati gospodarski rast, što jamči vlast Komunističkoj partiji Kine.
 
• Može li sustav međunarodnih financijskih institucija, Jedna zona jedan put (OBOR), odnosno Azijska infrastrukturna investicijska banka (AIIB)  preuzeti ulogu zapadnih institucija?
- Kina vodi dosljednu gospodarsku politiku, a svjetska gospodarska kriza je još više osnažila njen status. Istodobno, ne mislim da Peking želi izvoziti svoj političko-ekonomski model. Znaju da je njihov sustav vrlo specifičan s kulturnog aspekta, stoga teško da se, osim Tajvana i Hong Konga, može i negdje drugdje implementirati. Drugo je pitanje da u svijetu ima zemalja koje, vidjevši uspjeh kineskoga modela, postavljaju pitanje: „Što će nam demokracija ako je autoritarna opcija održiva?“
 
• Pojava koju spominjete pojavljuje se i u istočnoj i srednjoj Europi. Zapadne države Europske unije optužuju npr. mađarsku vladu da Kina preko nje teži k razbijanju jedinstva EU-a.
= Smatram kako je Kina zainteresirana za jedinstveni i snažni EU, s obzirom da su u međunarodnoj trgovini njihovi interesi identični. Obje strane mogu profitirati od razvoja gospodarskih odnosa. U pogledu SAD-a to se ne može tako odlučno tvrditi, s obzirom da na gospodarske odnose Washingtona i Pekinga više utječe političko rivalstvo. To, inače dovodi do nepravdi kao što je to što u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji ni SAD ni EU ne priznaju Kinu kao tržišnu ekonomiju, ograničavajući time njen manevarski prostor u trgovini. Za EU je opasan ruski predsjednik Vladimir Putin. Bruxelles, naime, kako u Ukrajini tako i u Rusiji podupire proturežimske snage, stoga Putin čini sve kako bi razbio jedinstvo Europske unije.
 
• Može li se uopće izjaviti da suradnja s istočnim partnerima doista vodi do autoritarnih političkih procesa u području srednje i istočne Europe?
= Ne mislim da produbljivanje gospodarskih odnosa vodi do takvih procesa. A to i nije politički cilj Kine. Rusija je zainteresirana za slamanje EU-a i u interesu toga služi se političkim sredstvima: pokušava utjecati na medije, podmićuje političare, povećava korupciju. Istodobno, rusko gospodarstvo je slabašno, dok države Višegradske suradnje jačaju. Stoga, čak i da Moskva namjerava putem gospodarskih odnosa staviti pod svoj utjecaj Poljsku ili Mađarsku, regija postaje sve otpornija na te pokušaje.
 

Viktor Buzna, https://mno.hu/kulfold/nyakunkon-az-uj-hideghaboru-es-kelet-azsia-a-kozpontja-2442468

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Srijeda, 21/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 700 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević