Get Adobe Flash player
Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Znate li tko je u povijesti tražio da se cinkaju roditelji, rođaci,...

Faktograf – hrvatska verzija

Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

Faktograf.hr je paradržavno kontrolno medijsko tijelo u službi...

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Europska komisija prijeti sankcijama kako bi nametnula LGBT...

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Problem je što se hvali "postignućima", a ne smatra se...

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Moderna do danas nije proizvela niti jedno cjepivo koje je odobreno za...

  • Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    srijeda, 02. prosinca 2020. 16:07
  • Faktograf – hrvatska verzija

    Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 10:44
  • Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:43
  • Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:32
  • Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 14:36

Ključna vještina libijskog čelnika kojeg su izabrali Ujedinjeni narodi

 
 
Poznat kao slušatelj koji gradi konsenzus, Fayez al-Sarraj mora pridobiti zaraćene strane, ujediniti vojsku, poraziti Islamsku državu, oživjeti gospodarstvo, te zaustaviti protok izbjeglica. Ujedinjeni narodi nemaju običaj odabirati čelnika države, ali su u prosincu bili prisiljeni učiniti upravo to za Libiju. Ova sjevernoafrička država nalazila se u kaosu i građanskom ratu već gotovo pet godina, nakon pada Moamera Gadafija. Islamska država je stekla uporište s tisućama boraca, dok je više od 300.000 ljudi pobjeglo iz Libije u Europu. Dakle, kakvog su čelnika izabrali Ujedinjeni narodi?
http://libyaprospect.com/wp-content/uploads/2016/01/Fayez-Al-Sarraj3.jpg
Fayez al-Sarraj
 
To je Fayez al-Sarraj, koji je svoju karijeru izgradio kao arhitekt i bivši tehnokrat na području građevinarstva, a potječe iz ugledne obitelji iz glavnoga grada. Njegov otac je pomogao u osnivanju postkolonijalne Libije. On se konačno uspio vratiti u Tripoli 30. ožujka kao premijer - pod velikom stražom - nakon što je konsenzusom izabran kao kandidat među velikim libijskim frakcijama tijekom pregovora pod okriljem UN-a. Njegov glavni atribut kao vođe je da može saslušati ljude kako bi postigao konsenzus koji će biti ključan kako bi se ujedinila zemlja podijeljena zbog plemena, regije i ideologije. "On sluša više nego što govori, i promisli prije nego progovori", rekao je bivši libijski veleposlanik i njegov prijatelj iz djetinjstva, Abduu Alhameed, za Bloomberg.
 
U arapskom društvu koje je više naviklo na napadan govor diktatora, Sarraj je neobičan, ali i nužan izbor. On je na čelu novoosnovanog predsjedničkog savjeta koji upravlja novom Vladom nacionalnog sporazuma. Njegova tri zamjenika predstavljaju različite dijelove libijskog društva. Ovo izvršno tijelo mora djelovati na temelju konsenzusa. Također mora surađivati s dva suparnička zakonodavna tijela, od kojih oba tvrde da predstavljaju cijelu Libiju. Njemu će od pomoći biti činjenica da Vijeće sigurnosti UN-a ima vlast nad državnim libijskim fondom od 67 milijardi dolara. Njegov cilj političkog pomirenja je obeshrabrujući. Međutim, on ima dobar početak zbog potpore nekoliko ključnih institucija: središnje banke, nacionalne naftne kompanije i libijske investicijske agencije. To mu daje kontrolu nad državnom kasom, dok pokušava spojiti razne milicije u nacionalnu vojsku koja može pobijediti Islamsku državu. On bi mogao pozvati europske ili američke snage da se uključe u borbu.
 
Za sada, njegova sposobnost slušanja je potrebnija od oružja i novca. "Hrabrost je ono što je potrebno da se ustane i govori, hrabrost je i ono što je potrebno da se sjedne i sluša", rekao je Winston Churchill. UN je možda dobro učinio izabravši Sarraja za Libiju.
 

The Christian Science Monitor (SAD)

Pravi primjer kako zapravo funkcionira međunarodni kapitalizam

 
 
Globalni kapitalizam pretvorio je čitav svijet u teren bogatih. Panamski papiri podsjećaju nas da naš problem nisu izbjeglice, već porezni izbjeglice. Postoji jedna realnost. A to je svijet koji vidite kada se osvrnete oko sebe. Ljudi idu na posao, čekaju autobus, s gradilišta dopire buka... Ali postoji i realnost bogatih. Riječ je tajnom svijetu, skrivenom iza ograda, živica i zidova. Oni se voze helikopterima kako bi ovaj svijet vidjeli odozgo. Bazeni, parkovi i terase… A vi se ne vozite helikopterima, već prašnjavim ulicama. Vi čekate u redu, plaćate poreze! Kako li ste samo glupi!
http://www.donckelly.com/world/panama_display.jpg
Panamski papiri pokazuju kako zapravo funkcionira međunarodni kapitalizam. A to što sada vidimo nije nimalo lijepo: pohlepa, ravnodušnost, prevara, korupcija. Ono što je objavio Südeutsche Zeitung zajedno s drugim medijima jedno je od najvećih curenja podataka svih vremena: 11,5 milijuna dokumenata, 2,6 terabita podataka. e-pošta, isprave, izvaci iz računa, poslovna pisma jednog panamskog ureda specijaliziranog za smještanje novca u offshore tvrtkama. Utješno je to da nije sve od toga kriminalne naravi. Ali ipak većina jest.
 
Porošenko, ukrajinski car čokolade, koji je usput i predsjednik republike, nositelj demokratskih nada postmajdanske Ukrajine i saveznik Zapada, našao se na popisu kao i više bliskih suradnika njegova krvnog neprijatelja, ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ipak novac sve povezuje. Bez obzira na političke konflikte i ideološke razlike – krilaticu pirata Jacka Sparrowa dijele svi ti kriminalci i lopovi koji drže u rukama veliki dio ovog svijeta, a ona glasi: Uzmi što god možeš i ne vraćaj ništa!
 
Kapital je mobilan, a moral nizak. Međunarodni kapital stvorio je novi svijet s vlastitim pravilima, nevidljiv i nepristupačan za sve neodabrane. Riječ je o paralelnoj dimenziji koja nas okružuje, ali koju ne možemo dotaknuti. Na popisima se pojavljuju imena rođaka i suradnika bivših i aktualnih šefova najmanje 35 država, od Angole preko Francuske, Italije, Mađarske, Španjolske do Ujedinjenog Kraljevstva. U kutcima nekadašnjeg britanskog carstva od kojeg su preostale samo male, ali zato korisne porezne oaze, svaki novac pronađe svoje mjesto. Ured u Panami radio je po nalogu više od 300 000 tvrtki, od kojih većina ima sjedište u poreznim oazama koje su pod britanskom upravom ili čak u samoj Velikoj Britaniji.
 
Premijer David Cameron već se prije četiri godine obrušio  na offshore tvrtke „koje nisu korektne ni ispravne“. „Riječi, riječi, riječi“, rekao bi Hamlet u ovakvoj situaciji. Sada je Cameron najavio da će uistinu tu nešto promijeniti. Već je najavljena izmjena zakona prema kojoj bi jedan središnji registar trebao sadržavati podatke o stvarnim vlasnicima i profiterima fantomskih tvrtki. Ali nema razloga za brigu, jer se mala rupa već otvara: registri bi se možda mogli voditi i u drugim zemljama u kojima su registrirane offshore tvrtke. Iz svega možemo izvući pouku da je kapital mobilan, a moral nizak. Svijet globalnog kapitalizma ne poznaje granice za novac. Ni zakone za bogate. Granice i zakoni su za siromašne i glupe. Javnost na Zapadu pjeni se zbog izbjeglica. Jer ih mogu vidjeti. Porezni izbjeglice ostavljaju ih ravnodušnima. Jer su dovoljno moćni da iščeznu.
 
Zapad, koji se toliko ponosi svojim vrijednostima, zatvara svoje granice za preplašene ljude u potrazi za boljim životom. Ali zato ih otvara za prljavi novac u potrazi za boljom lukom. Zločinci koji strancima pale kuće i prebijaju ljude, oni koji parolama mržnje ulijevaju izbjeglicama strah u kosti, uglađena gospoda iz Alternative za Njemačku koja je zahvaljujući svojim hladnokrvnim parolama uspjela osvojiti parlamente – svi su oni korisne budale ovog sustava.
 

Jacob Augstein, Der Spiegel

Sukob zbog nafte i utjecaja

 
 
Ovotjednu krizu u Gorskom Karabahu većina ljudi mogla bi smatrati samo manjim sukobom u zabitom, dalekom mjestu. Međutim, uloga Kavkaza u globalnoj energetskoj trgovini i mogućnost sveobuhvatnog sukoba između Azerbajdžana i njegovog glavnog suparnika Armenije, ili da njegovi klijenti uvuku velike regionalne sile u sukob, dovoljan su razlog da se pažljivo prati hoće li se održati prekid vatre dogovoren 5. travnja. Dva cjevovoda prenose naftu i plin iz Azerbajdžana na zapad preko Kavkaza, a oba prolaze pored sporne enklave Gorski Karabah. Svako proširenje sukoba moglo bi ugroziti i njih i  nade Europe za prodiranje u kaspijsku regiju, kako bi smanjila svoju ovisnost o ruskim izvorima energije.
U isto vrijeme, svaka eskalacija sukoba mogla bi uvući susjedne sile, zbog vojnog sporazuma Armenije s Rusijom i sporazuma Azerbajdžana s Turskom. To bi moglo dovesti do obračuna između Moskve i Ankare, koje su već u sukobu zbog intervencije Rusije u Siriji i zbog toga što je Turska oborila ruski ratni zrakoplov u studenom. Ovo su neke činjenice koje treba uzeti u obzir.
 
Cjevovodi - Kaspijska regija ima bogate rezerve nafte i plina koje zemlje u regiji žele izvoziti u Europu. Međutim, postoje samo dva izvozna pravca. Jedan od njih prolazi sjeverozapadno kroz Rusiju, a drugi jugozapadno preko Kavkaza. Međutim, sjeverna ruta kroz Rusiju ne uklapa se u dugoročna očekivanja Europe da će se jednog dana osloboditi svoje ovisnosti o Moskvi za opskrbu energijom. Nezadovoljstvo Europske unije zbog te ovisnosti raste već godinama, nakon što je doživjela da Rusija koristiti energiju kao sredstvo vanjske politike za vršenje ​​pritiska na države poput Gruzije i Ukrajine. U nekim slučajevima, prekid isporuke plina Ukrajini zbog sporova oko cijena izazvao je smanjenje isporuke istočnim zemljama Europske unije.
 
To je razlog zbog kojeg Europa izuzetno cijeni dva naftovoda i plinovoda koji sada prenose kaspijsku energiju kroz Kavkaz, i zbog čega se nada da će biti još takvih cjevovoda u budućnosti. Međutim, te nade su ograničene sve dok sukob oko Gorskog Karabaha ostaje neriješen. "Potencijalni ratni požar oko Gorskog Karabaha će vrlo vjerojatno utjecati na oba ova cjevovoda", kaže Theodoras Tsakiris, docent za energiju, geopolitiku i ekonomiju na Sveučilištu u Nikoziji, na Cipru. "Oni su od ključne važnosti prvenstveno za Azerbajdžan, onda za Tursku i, u manjoj mjeri, za Europu i globalno gospodarstvo." On napominje da će u slučaju neprekidnog sukoba Azerbajdžan vjerojatno zatvoriti cjevovode iz sigurnosnih razloga, kako bi se izbjeglo izlijevanje nafte i istjecanja plina, ako budu oštećeni. Najizravniji utjecaj na Europu imat će isporuke nafte. Naftovod od Bakua do Ceyhana, na istočnoj mediteranskoj obali Turske, prenosi oko 1 milijardu barela nafte dnevno, veći dio ide u Europu, a manji u Izrael.
 
Tsakiris ističe da bi prekid smanjio nade Europske unije za postupno smanjenje njene sadašnje ovisnosti o Rusiji, za 35 posto njene opskrbe sirove nafte. To vjerojatno ne bi utjecalo na cijene nafte, zbog prevelikih isporuka nafte na svjetskom tržištu. Manje izravna briga Europe bio bi prekid isporuke kaspijskog zemnog plina. Trenutno ukupna količina od 9 milijardi kubičnih metara plina koja iz Azerbajdžana ide zapadno, dolazi na tursko tržište. Međutim, kao i kad je riječi o nafti, Bruxelles se nada da će jednog dana koristiti kaspijski plin kako bi smanjio svoju sadašnju ovisnost o Rusiji za gotovo jednu trećinu svoje opskrbe prirodnim plinom. U okviru svoje strategije o Južnom plinskom koridoru, EU se nada da će ostvariti da  dodatnih 10 milijardi kubičnih metara kaspijskog plina prolazi kroz nove cjevovode prema južnoj i srednjoj Europi do početka 2020-ih. To bi bio prvi korak prema možda još većim  količinama u budućnosti. "Važno je da se otvore koridori, te da postoji mogućnost za izgradnju više cjevovoda kroz jugoistočnu Europu, koji bi u idućih 10 do 15 godina mogli ozbiljno otvoriti Kaspijsko more za buduće zalihe", kaže Tsakiris. Ali tako dugo dok postoji sukob na Kavkazu, svi novi projekti plinovoda i dalje ostaju rizični financijski prijedlozi.
 
Vojni sporazumi - Druga prijetnja koju predstavlja jačanje sukoba u Gorskom Karabahu je mogućnost da susjedne države budu uvučene u sukob. Azerbajdžan i NATO-ova članica Turska potpisali su 2010. Sporazum o strateškom partnerstvu i međusobnoj podršci, u okviru kojeg su se dvije države dogovorile da se međusobno podržavaju "koristeći sve mogućnosti" u slučaju vojne agresije na jednu od njih. Dvije zemlje su nastojale pokazati ozbiljnost svog dogovora izvodeći godišnje zajedničke vojne vježbe. Erevan je bio zabrinut zbog vojne vježbe održane prošle godine u azerbajdžanskoj enklavi Naxcivan, duž armenske jugozapadne granice. To je povećalo mogućnost da se, u slučaju bilo kojeg većeg vojnog sukoba, Erevan suoči s ratom na dvije fronte s Bakuom, u kojem bi Turska mogla intervenirati.
 
Jednako opasna je mogućnost da Rusija intervenira na strani Armenije, temeljem Sporazuma o kolektivnoj sigurnosti, potpisanog između dvije zemlje 1992. godine. Svaki takav sukob dodatno bi pojačao tenzije koji postoje između Rusije i Turske, koje sebe smatraju glavnim regionalnim silama. Ankara, koja ima vojni sporazum s Bakuom, pokazala je da smatra ovu prijateljsku državu  svojom sferom utjecaja. Rusija, kroz potporu Armeniji - gdje ima 5.000 stalno stacioniranih vojnika - odavno je jasno dala na znanje da smatra Kavkaz svojom izuzetno važnom stalnom sferom utjecaja.
 

Charles Recknagel, Radio Free Europe/Radio Liberty, SAD

Subota, 05/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1913 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević