Get Adobe Flash player
Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Lustracija znači skidanje stigme s hrvatskoga naroda da je...

"Duboka država", Manolić i Buda

Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći...

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Plenkovićeva Hrvatska - poslušan i pouzdan provoditelj stranih...

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Je li HAZU ozbiljna znanstvena institucija u Hrvata ili tračerski...

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Poslijepotresni grafiti na površinama javnog prostora u...

  • Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    srijeda, 08. srpnja 2020. 08:00
  • "Duboka država", Manolić i Buda

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:36
  • Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:30
  • Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:33
  • Zaustavite Reuters i Eurostat!

    Zaustavite Reuters i Eurostat!

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:26

Zanimljiva je povijest Trumpove opsesije Rusijom

 
 
On se obvezao da će učiniti svoju zemlju ponovno velikom silom. Govori da mu riječi nisu dovoljne, rušeći tabue na veselje svoje publike. On obećava da će osloboditi svoju zemlju islamske prijetnje. Nema obzira prema medijima koje smatra lažljivom bagrom. Narodu se predstavlja kao običan tip iz susjedstva, ali ima slabost na palače i manekenke. Europski čelnici se smiju na njegove najneukusnije viceve. Kad je postao predsjednički kandidat liberali su se nadali i bili uvjereni da će ga zaustaviti slobodni mediji, udruge civilnog društva i pravosuđe ali je ispalo da su u krivu.
http://i.dailymail.co.uk/i/pix/2015/12/18/15/2F78F14200000578-0-image-a-2_1450453042268.jpg
Donald Trump i Vladimir Putin
 
Ne, nije riječ o Donaldu Trumpu već o Vladimiru Putinu - ruskom predsjedniku od 2000. do danas. Naravno, sličnosti dvojice političara ne treba posebno naglašavati: jedan je bivši časnik KGB-a s ukorijenjenim mentalitetom za urote, izabran od svog prethodnika i podržan od strane ruskih oligarha, dok je drugi oligarh koji izgrađuje političku karijeru na valu antiestablišment osjećaja.
 
Vladimir Putin i Donald Trump. Ruski predsjednik i kandidat koji tek želi postati američki predsjednik. Sličnosti između njih dvojice su frapantne ali važnija je činjenica da jedan drugom pljašću i pružaju si uzajamnu političku potporu. Stoga je sasvim u redu zapitati se: je li Donald Trump Putinov trojanski konj putem kojega ruski vođa želi presudno utjecati na sudbinu Amerike barem kada je riječ o američkom odnosu prema Rusiji? Događaji posljednjih tjedana i mjeseci daju za pravo da se razmatra takvo pitanje. Nedavno naslikani mural u Litvi koji prikazuje ljubljenje Putina i Trumpa (po uzoru na poljubac Leonida Brežnjeva i Ericha Honeckera) potiče na razmišljanje.
 
Trump je učinio neobično otvaranje prema Putinu kad je u lipnju 2013. želio dobiti publicitet za svoj događaj: "Mislite li da će Putin doći na svečanost Miss Universe u studenom u Moskvi? Ako dođe hoće li postati moj novi najbolji prijatelj?" Tadašnji biznismen nekretninama je napisao na twitteru. Poziv je uslijedio manje od 24 sata nakon što su Obama i Putin imali neproduktivan sastanak na skupu svjetskih vođa u Sjevernoj Irskoj o tome kako riješiti konflikt u Siriji. "Naši stavovi ne podudaraju se u cijelosti" - izjavio je Putin.
 
Trump koji je republikanski kandidat za predsjednika Sjedinjenih Država, predložio je promjene američke politike na mnogim poljima uključujući drukčiju poreznu i imigracijsku politiku, nove trgovinske ugovore i drukčiju politiku prema Bliskom istoku. Međutim, ni u kojem dijelu svoje političke platforme nije bio toliko ustrajan i dosljedan kao u svom odnosu prema Rusiji i Putinu - državniku s kojem Amerikanci često imaju zategnute odnose. Trumpova gledišta prema Putinu ne samo da se razlikuju od stajališta predsjednika Baracka Obame već i od njegovih liberalnih i konzervativnih suparnika u predsjedničkoj kampanji. Dovoljno je navesti par rečenica pa da se vidi kakvo mišljenje o Putinu imaju Hillary Clinton i kandidati koji su ispali iz utrke poput Marca Rubija i Teda Cruza.
 
Clinton: „Ostajem uvjerena kako moramo činiti zajedničke napore kako bi nanijeli cijenu Rusiji i posebice Putinu. Spadam u kategoriju ljudi koji su željeli da učinimo više u odgovoru na aneksiju Krima i kontinuiranu destabilizaciju Ukrajine."
Rubio: „Čim preuzmem ured brzo ću pojačati pritisak na Moskvu. Pod mojom administracijom ne će biti molbi za sastanke s Vladimirom Putinom. On će biti tretiran onakvim kakvim jest – gangster i nasilnik.“
Cruz: „Opasno je po diktatore poput Putina kad se Amerikanci prisjećaju njihove izuzetnosti. Jedinstvena kombinacija moći i principa učinila je Sjedinjene Države najvećom silom dobra na planetu i povijesno je predstavljala ozbiljnu prijetnju represivnim nasilnicima.“
 
Za razliku od njih Trump smatra Putina "vrlo bistrim" i "jakim vođom". Ostaje nejasno jesu li Trump i Putin razgovarali otkad je počela predizborna kampanja u SAD-u ali zna se da su izmijenili pohvale u javnim izjavama. U rujnu prošle godine Trump je izjavio: „Dok god on (Putin) napada ISIS ja sam za to. Ako želi isprašiti ISIS bombardirajući ih, što počinje raditi, ako želi bombardirati ISIS neka ih bombardira... Uvijek sam imao dobar osjećaj u vezi Putina. Mislim da je jak vođa... Mislim da je potekao iz 1980-ih... Ne znam tko radi ankete. Možda on radi ankete, ali mislim da ih zapravo rade američke tvrtke.“
 
Trump je išao daleko s pohvalama na Putinov račun u listopadu 2015.: „On uopće ne voli Obamu. On ne respektira Obamu uopće. I ja sam siguran da ga Obama ne voli pretjerano. Ali mislim da bih se vjerojatno dobro slagao s njim. I ne mislim da bismo imali ovu vrstu problema koju imamo sad.“ Ruski predsjednik je uzvratio Trumpu zbog upućenih komplimenata. U prosincu prošle godine na godišnjoj novinarskoj konferenciji, Putin je izjavio: „On je apsolutni favorit u američkoj predsjedničkoj utrci. Žestok je i veoma talentiran, bez sumnje. Kaže kako želi produbiti odnose SAD-a i Rusije, pa kako da to ne pozdravimo? Naravno da to podržavamo.“
 
U predstavljanju svoje vanjske politike u travnju ove godine u washingtonskom hotelu Mayflower Trump je izjavio: "Vjerujem da je ublažavanje tenzija i poboljšanje odnosa s Rusijom moguće, apsolutno moguće. Neki kažu kako Rusi ne će biti razumni. Nastojim to saznati." Samo nekoliko minuta prije tih opaski Trump se susreo s ruskim veleposlanikom u SAD-u Sergejem Ivanovičem Kisljakom ali i s drugim veleposlanicima. Na međunarodnom ekonomskom forumu u lipnju u Petrogradu Putin je opisao Trumpa "kitnjastim" i "raznobojnim". "Vidite kao što sam rekao, Trump je raznobojna osoba. Zar nije raznobojan? Nisam učinio nikakvu drugu karakterizaciju."
 
Korijeni Trumpove privrženosti Rusiji su nepoznati. Putovao je u Moskvu devedesetih u potrazi za sklapanjem poslova vezano za nekretnine ali se smatra kako njegova kompanija nema u Rusiji imovine. Izjavio je da njegova suradnja s Rusima podrazumijeva održavanje svečanosti Miss Universe 2013. u Rusiji. Iznio je ideju o gradnji Trump Towera u Moskvi, ali status tog projekta nije jasan. Kod Rusa je pozitivno primljena ideja da NATO pozornost s Rusije treba preusmjeriti na borbu protiv međunarodnog terorizma.
 
Primarni diplomatski cilj Trumpove vanjske politike prema Rusiji bi mogao biti postizanje sporazuma koji bi podijelili sfere interesa u svijetu između Amerike i Rusije. Nešto slično kao što su napravili Franklin D. Roosevelt i Josif Staljin u Jalti 1945. To nije začuđujuće budući da su rusko-američki odnosi ozbiljno narušeni posljednjih godina zbog ukrajinske i sirijske krize, ali u isto vrijeme diplomati obiju država nastoje pronaći zajednički jezik kroz sporazum o "zamrzavanju" iranskog nuklearnog programa itd.
 
"Postoji mitologija da se vanjskom politikom može upravljati slično kao s biznisom. Ako ti se ne sviđa "deal" možeš jednostavno odšetati - rekao je Michael McFaul, kritičar Trumpa i bivši američki veleposlanik u Moskvi. "U vanjskoj politici ne možeš samo odšetati. Može ti se vratiti i ugristi te. Mogu se stvoriti vakuumi."
 
Trump nije prvi američki čelnik koji govori o poboljšanju odnosa s Rusijom i Putinom. Zadnja dva predsjednika su navodili jednake ciljeve s tim da su svoje ideje prilagođavali realpolitici. 2001. tadašnji predsjednik George W. Bush izjavio je nakon sastanka s Putinom: "Uspio sam osjetiti smisao njegove duše." I Obama je govorio o boljim vezama s Rusijom ali one su se znatno pogoršale 2014. Premda su mnogi konzervativci osudili Trumpov zaokret prema Rusiji mnogi se slažu da je vrijeme da se redefiniraju odnosi SAD-a i Rusije.
 
No nije sve ostalo na izjavama, već Putin aktivno podržava Trumpov put do predsjedničke pozicije. U tolikoj mjeri da neki analitičari smatraju da Vladimir Putin ima plan za uništenje Zapada a da je središnji akter u toj priči upravo Donald Trump. Iako je takva kvalifikacija pretjerana ima zanimljivih činjenica. U zadnjem desetljeću Rusija je pomagala na razne načine desničarske populiste u Europi. Posuđivala je novac Marine Le Pen u Francuskoj kako bi joj pomogla u predsjedničkoj utrci. Takva darežljivost je iskazana i prema Silviju Berlusconiju koji je osobno profitirao od energetskih sporazuma s Rusijom kao što je jednom zabilježio američki veleposlanik u Italiji.
 
Ukratko, šablona glasi: Putin i njegova administracija prikriveno pomažu europskim političarima koji su protiv Europske unije i NATO-a. Putin je na različite načine davao izravnu ili neizravnu potporu ultra desničarskim strankama u EU-u: Zlatnoj zori u Grčkoj, Ataki u Bugarskoj, Nacionalnoj fronti u Francuskoj, Jobbiku u Mađarskoj ali i regionalnoj Sjevernoj ligi u Italiji. Također, ruski utjecaj je zabilježen u Nizozemskoj u travanjskom referendumu o blokiranju bližih veza EU-a i Ukrajine. Argumenti koji su se iznosili protiv približavanja EU-a i Ukrajine bliski su ruskim stavovima. Na TV kanalu RT, kojeg Kremlj financira, bombastično je prikazan brexit jednako kao i Trumpovi uspjesi a negativno se portretira kampanja Clinton.
 
Naposljetku, je li Donald Trump Putinov trojanski konj? Teško. Pogotovo ne u smislu da preko Trumpa Putin želi uništiti Ameriku i Zapad. Uostalom, o političkoj sudbini Trumpa će odlučiti američki birači a ne ruski vođa koliko god se on angažirao u korist Trumpa. Radi se o tome da dva državnika vide mogućnost da jedan s drugim naprave izvrstan "deal", tj. sporazum koji bi redefinirao američko-ruske odnose u budućem periodu. Najlakše bi se bilo izraziti da obojica žele novu konferenciju poput one u Jalti 1945. Nova Jalta bi povukla crte i odredila sfere interesa Washingtona i Moskve u Europi i svijetu. Npr. Trump želi pod američkom sferom zadržati NATO zemlje, uključujući Baltik, ali bi zato Putinu prepustio Ukrajinu, Gruziju, Moldaviju, Siriju, Libiju i sl.
 
Donald Trump nije Putinov trojanski konj. On je američki biznismen koji u politici želi stvarati dogovore poput onih u poslovnom svijetu kako bi implementirao svoj moto "Učinimo Ameriku opet velikom". Za razliku od konvencionalnih političara, Trump ako postane predsjednik ne bi se suzdržavao od izravnih pregovora s antiameričkim dužnosnicima diljem svijeta od Rusije, Kine, Sjeverne Koreje i Irana. Trump ima cilj ostvariti američke interese kao i svi ostali predsjednici samo je njegov stil drukčiji i više osobniji. Zato nema ništa čudno da se republikanski predsjednički kandidat pozitivno izražava o Putinu, Kim Jong-unu, Basharu al-Assadu i drugim "diktatorima".
 
Sličan stil ima i Vladimir Putin koji daje prednost uspostavljanju osobnih odnosa sa stranim državnicima kao što su Xi Jinping, Aleksis Cipras i Viktor Orban. To nije čudno jer je nekad bio časnik KGB-a. Moglo bi se reći da Putin želi otvoren i partnerski odnos s Trumpom kao što ga ima s grčkim i mađarskim predsjednikom. Za sada odnosi Trumpa i Putina proživljavaju svoj medeni mjesec. Na umu jednog i drugog su interesi njihovih zemalja: Amerike odnosno Rusije. Ako Trump postane predsjednik bit će zanimljivo gledati kako će se u realpolitici odvijati njegov odnos prema Rusiji. Možda Trump kad i ako dođe na vlast promijeni politiku pa postane manje "zagrijan" za dobre odnose s Kremljom jer je on ipak "showman nad showmenima" a pozitiva prema Rusiji je možda samo u svrhu političkog marketinga. Za sada mu takav marketing donosi pobjedu za pobjedom.
 

Matija Šerić

Zbog Brexita iz Britanije bježe u Njemačku

 
 
Odluka britanskih glasača da izglasaju izlazak svoje zemlje iz Europske unije pokrenuo je i val iseljenika u potpuno suprotnom smjeru nego što se odvijao prije osamdesetak godina. Naime, posljednjih dana sve više Židova čiji su se preci u Veliku Britaniju doselili za vrijeme nacističkog režima želi povratak u svoju nekadašnju domovinu.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/df/Bundesarchiv_Bild_183-B10817,_Frankreich,_Paris,_verhaftete_Juden.jpg/500px-Bundesarchiv_Bild_183-B10817,_Frankreich,_Paris,_verhaftete_Juden.jpg
Povratak u Njemačku...
 
Ovi se ljudi pozivaju na specifičan njemački zakon koji je donesen upravo kako bi se nesretnicima prognanima iz Njemačke u vrijeme Hitlerove vladavine, ali i njihovim potomcima omogućio normalan život u Njemačkoj. Naime, prema sustavu “vraćenog državljanstva” zakon propisuje da će svim njemačkim građanima koji su između 30. siječnja 1933. i 8. svibnja 1945. bili uskraćeni za državljanstvo zbog političkih, rasnih ili vjerskih razloga državljanstvo biti vraćeno. To se odnosi i na potomke oštećenog njemačkog građanina.
 
Upravo ovaj zakon postao je slamka spasa cijelom nizu Britanaca njemačkog podrijetla kojima se ideja Brexita ne sviđa i koji žele nastaviti život u Europskoj uniji. Naime, upravo je Velika Britanija bila najčešće odredište Židova koji su bježali iz Njemačke kako bi spasili živu glavu pred nacističkim zločincima. Sada se migracija odvija u drugom smjeru. Nitko im, doduše, sada u Britaniji ne radi o glavi, ali ugrožen je europski stil života koji oni ne žele napustiti. Ne traže samo potomci nekadašnjih bjegunaca iz Njemačke mogućnost za iseljavanje iz Velike Britanije. Veleposlanstva cijelog niza zemalja u Londonu posljednjih desetak dana dobivaju sve više upita o mogućnosti trajnog useljenja u njihovu zemlju, kao i o mogućnosti stjecanja državljanstva. Uz Njemačku, na meti Britanaca koji žele napustiti Otok još su i Španjolska, Francuska, Nizozemska, Danska, Švedska... U samo nekoliko dana od referenduma Italija je primila sedamdeset zahtjeva Britanaca koji bi htjeli steći talijansko državljanstvo, dok je takvih zahtjeva u proteklih desetak godina bilo samo nekoliko.
 
Ipak, rekorder po broju zaprimljenih zahtjeva za državljanstvo svakako je Irska. Većinu zahtjeva nisu uputili Englezi, već stanovnici Sjeverne Irske koji ne žele ni pomisliti na ideju kako će zeleni otok biti podijeljen granicom, dok bi oni trebali ostati s one “druge”, britanske strane. Većina podnositelja zahtjeva spremna je preseliti se iz Sjeverne Irske u južni dio otoka. Dok među Britancima na Otoku traje pomama za europskim putovnicama, više od 1,2 milijuna Britanaca koji već žive diljem Europske unije pokušava pronaći način da ostanu u zemlji u kojoj se sada nalaze. Samo u Belgiji ovoga je trenutka 24.000 britanskih državljana koji većinom rade za institucije Europske unije ili za NATO.
 
Promjena državljanstva vrlo je izgledna i za brojne britanske umirovljenike koji svoje pozne godine provode u Španjolskoj ili Portugalu. U ovim zemljama postoje cijela umirovljenička naselja u kojima su Britanci kupili kuće i trajno se preselili kako bi ondje proveli starost. Kombinacija tople klime, niskih cijena i jake britanske funte omogućavala im je starost iz snova. Klima je ostala, cijene u Španjolskoj i dalje nisu visoke, no problem im je što funta više nije jaka.


Bernard Karakaš, Večernji list, http://www.vecernji.hr/eu/zbog-brexita-zidovi-iz-britanije-bjeze-u-njemacku-1097517

Zašto je sud presudio protiv Kine u južnokineskom sporu

 
 
Presuda Međunarodnog suda u Den Haagu od 12. srpnja o Južnokineskom moru povećava napetost u jednoj od najnapetijih regija na svijetu i dosad je najveći udarac pokušajima Kine da dovede u pitanje američki utjecaj u istočnoj Aziji. Presuda ide dalje nego se očekivalo jer kaže da Kina u Južnokineskom moru krši međunarodno pravo.
http://specials-images.forbesimg.com/imageserve/3ef55f7733594d79a89b3ff1523a9124/960x0.jpg?fit=scale
Slučaj su pred sud iznijeli Filipini 2013. nakon što je Kina prisvojila kontrolu nad grebenom pod nazivom Pličina Scarborough, oko 220 milja sjeveroistočno od Manile. Filipini, koji s SAD-om imaju ugovor o obrani, zatražili su da sud objavi da „povijesna prava“ koja Kina prisvaja u toj regiji važe samo ako su skladu s UN-ovom Konvencijom o pravu mora (UNCLOS). Od suda su tražili i da presudi o nekoliko drugih akcija Kine, recimo velike građevinske radove na grebenima. U Južnokineskom moru države koje ga okružuju polažu brojna prava koja se preklapaju, a sve ih prekriva polaganje povijesnih prava Kine na područje  unutar „crte od devet poteza“, koje seže skoro do Bornea i obuhvaća skoro cijelo Južnokinesko more.
 
Sud se složio s Filipinima. Crta nema temelja u međunarodnom pravu. Da stvar bude gora, sud je kazao da je Kina povrijedila suverena prava Filipina unutar ekskluzivne gospodarske zone te zemlje od 200 milja,  nezakonito ometala filipinsko ribarenje oko Scarborougha, riskirala sudare s filipinskim brodovima i kršila obveze koje određuje UNCLOS da će štititi krhke ekosustave (uništavajući ugrožene koraljne grebene, na primjer).
 
Kina je odbila sudjelovati u postupku i rekla da ne će „prihvatiti, priznati ni provesti“ presudu. Ali široka osuda njezinih aktivnosti mogla bi dodatno povećati tenzije u Južnokineskom moru, ohrabriti druge zemlje da i one krenu pred sud i možda navesti Kinu da žestoko reagira. Prije presude govorilo se da bi ona mogla nad cijelim ili dijelom Južnokineskoga mora proglasiti zonu zračne obrane  i zahtijevati da svi zrakoplovi jave svoju lokaciju. Američki ministar vanjskih poslova John Kerry rekao je da ta ideja „provocira i  destabilizira“. Kineski znanstvenici govore o povlačenju iz UNCLOS-a, premda to nije vjerojatno, te o obnovi građevinskih radova na Pličini Scarborough, što je za SAD neka vrsta crvene crte. S druge strane, novi predsjednik Filipina Rodrigo Duterte kaže da želi bolje odnose s Kinom. To mora biti glavna nada – da će presuda značiti početak razdoblja pregovora, a ne neprijateljstava.
 

J. P., The Economist

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Utorak, 14/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1632 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević