Get Adobe Flash player
Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pregršt vijenaca za "postradale" Srbe "prije...

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Nema razlike između Hitlerovog fašizma i Staljinovog (Titinog)...

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Izlazak na izbore trebao bi biti obvezan     Nemam,...

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Lokalni dripac, čiji je otac s aerodroma htio razoriti Pulu i bacao letke...

Plenković: I to treba da se zna!

Plenković: I to treba da se zna!

Hvali se beznačajnim šestomjesečnim...

  • Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:11
  • Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:06
  • Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    ponedjeljak, 18. studenoga 2019. 10:15
  • Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:54
  • Plenković: I to treba da se zna!

    Plenković: I to treba da se zna!

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:44

Poljska: država gdje Keynes susreće Isusa

 
 
Poslovni svijet nipošto nije impresioniran konzervativno obojenim socijalnim programima poljske vladajuće stranke PiS. Ali kod isključenog mikrofona će i ekonomisti priznati da u toj mješavini „možda ima nečeg“.
http://bi.gazeta.pl/im/75/32/16/z23274101V,Prezes-PIS-Jaroslaw-Kaczynski-podczas-konwencji-pa.jpg
Jaroslaw Kaczynski
 
I pred ove izbore za Europski parlament, čelnik poljske vladajuće stranke PiS Jaroslaw Kaczynski je na velika zvona vješao program dječjeg doplatka „500+" predstavljenog 2016., ali i druge mjere koje bi trebale povećati potrošnju. I umirovljenici će dobiti „trinaestu mirovinu" ove godine, a svi mlađi od 26 godina su izuzeti od plaćanja poreza na dobit. „500+" je oblik države potpore gdje svi roditelji dobivaju 500 zlota (oko 115 €) za svako dijete. Obitelji s niskim prihodima će tu potporu dobiti već nakon rođenja prvog djeteta, oni sa nešto višim tek kad i drugi mališan stigne u obitelj.
 
„Čovjek s praznim džepovima nije slobodan čovjek", poručuje Kaczynski na skupovima. To je njegov način govora, nešto između kvazi-biblijske propovjedi i profanog interesa građana.
 
Socijalizam i u kapitalizmu
 
Brian Porter-Szucs, autor knjige „Kad nacionalizam počinje mrziti" ipak ne vjeruje kako je Kaczynski sad odjednom postao komunistom. Ali i dodaje: „Mnogi (u Poljskoj) žele državu u kojoj bi ostala socijalistička težnja socijalnom jedinstvu, kulturnoj homogenosti i nacionalizmu, samo što je protkan vjerskim i katoličkim rječnikom, a ne ljevičarskim." Katolička vjera je za Kaczynskog bitni dio njegovog dugoročnog plana preoblikovanja poljske države i društva u kojoj se spaja konzervativna, vjerska retorika s Keynesovim naukom obuzdavanja kapitalizma za kojeg se i tamo misli kako je otišao predaleko. „Htjeli mi to ili ne, neki od najodvažnijih novih socijalnih inicijativa dolaze od najmanje liberalnih vlada Europe", kaže Mitchell A. Orenstein, profesor ruskog i istočnoeuropskih političkih sustava na Sveučilištu Pennsylvania. „Populistička desnica tjera retoriku i politiku socijalnih demokracija u službu autoritativnih nacionalizma."
Poljski premijer Mateusz Morawiecki najavljuje kako će ovi dodatni prihodi građana povećati i ukupnu godišnju potrošnju u zemlji za 30 do 40 milijardi zlota (7 do 9,3 milijardi €). Ekonomisti procjenjuju kako će i troškovi takvih socijalnih mjera biti oko 9 milijardi eura.
 
Preskupa socijalna skrb
 
Poljski ogranak ING banke je izračunao kako će to biti vrlo skupo: već oko 4,2 milijarde eura ove godine i negdje oko 9 milijardi eura slijedeće godine. To znači čitavih 0,8 % BDP-a Poljske u 2019. i već 1,7 % BDP-a 2020. „To je preko onoga što smo očekivali", rekao nam je glavni ekonomist te banke Rafal Benecki. Vladajuća stranka u Poljskoj pak tvrdi kako si ta zemlja to može i priuštiti. Gospodarstvo Poljske je 2018. bilježilo rast od 5 %, državni deficit je postigao rekord i bio samo 0,5 %. Kad je PiS došao na vlast, stopa nezaposlenosti je bila 7%, sad je samo 3,7 %. Ali ekonomist Benecki kritizira što se državna potrošnja sve više svodi na takvu socijalnu pomoć: „Ne sviđa nam se što praktično tri četvrtine izdataka odlazi na socijalne mjere. To je politički učinkovito, ali osigurava tek kratkotrajni uzlet BDP-a i ne rješava nikakve strukturalne probleme. Ali kratkoročno gledavši, poljski proračun nije ugrožen i već je pokriveno 52 % državne potrebe za pozajmicama. Ali Benecki misli da će to biti malo teže već slijedeće godine.
 
A što je sa školama i bolnicama?
 
Tomasz Kasprowicz, ekonomist zakade Res Publica u Varšavi misli kako su upravo ovi novčani pokloni dijelu stanovništva zapravo kapitulacija ove vlade Poljske doista stvoriti pravu i dobru državnu zdravstvenu skrb, obrazovanje, infrastrukturu i provesti druge socijalne mjere. „Oni uopće ne znaju kako da to učine. Umjesto toga, dijele novac ljudima u nadi da će se onda oni snaći sa tim problemima. Ali taj novac koji se dijeli nije dovoljan za privatne klinike, privatne škole i dugoročno zbrinjavanje u starosti."
 
Prazna učionica u Varšavi - štrajk učitelja u Poljskoj
 
Povrh toga i u Poljskoj se naveliko diskutira o činjenici kako su roditelji koji primaju tu potporu „500+" mnogo češće nezaposleni nego što je to državni prosjek. To su i službene poljske statistike: od 723.000 obitelji koji primaju tu potporu ih je nezaposleno 30,3 %. Štoviše: oko 350.000 do 400.000 nezaposlena roditelja koji primaju tu državnu pomoć onda uopće više niti ne traže radno mjesto.
Kritičari ističu kako je problem i ta granica niskog primanja kad će se dobiti potpora već za prvo dijete: ona jest veoma niska, ali neki roditelji onda odluče uopće niti ne raditi kako bi primali tu pomoć. „U nekim domaćinstvima odluka naći posao može dovesti do povećanja prihoda od samo 15%. Jer tako se onda gube i socijalne povlastice, a onda treba i plaćati porez", objašnjava nam Marcin Lipka iz Cinkciarz.pl.
 
Nagrađivanje nerada?
 
Nagrađivanje nerada je ozbiljna optužba i ovoj poljskoj vladi tako da je i Ministarstvo obitelji, rada i socijalne skrbi službeno priopćilo kako „nema osnova" tvrdnji kako je program potpore roditeljima doveo i do većeg broja radno neaktivnih članova obitelji. „Tu su i drugi razlozi kao što je skrb o djetetu ili starijoj osobi, loši uvjeti rada ili neučinkovit javni prijevoz i koji bi mogli biti podjednako važni", piše Ministarstvo. Poljska je ionako daleko od granice koju je EU propisao za državni deficit od 3 %, ali neki ekonomisti misle kako bi ga ovim mjerama ipak mogla i premašiti. Isto tako misle, ako se većina novca troši na socijalnu potporu, da ga onda neće biti za nužno potrebne veće izdatke u javnom sektoru. Jer kritike kako je Poljska ovim novčanim poklonima zapravo priznala poraz doista učiniti nešto u socijalnoj skrbi imaju osnova: 2017. i 2018. su diljem Poljske štrajkali liječnici i medicinsko osoblje, nezadovoljni plaćama i brigom za njihova radna mjesta. Ove godine štrajkaju učitelji, prvi put u posljednjih 25 godina. Oni odlučno traže povišicu od 30%, na što vlada u Varšavi odgovara kako si to „ne može priuštiti".
 
Aplauz iz – SAD-a
 
I Orban po poljskom modelu - ustupci siromašnim biračima koji biraju desne populiste. Američki profesor politologije Orenstein podsjeća kako autoritativni nacionalisti kao što su Kaczynski u Poljskoj ili Orban u Mađarskoj dobivaju podršku birača ne samo napadima na migrante, nego i „vođenjem ekonomske politike koja odgovara siromašnim i nižem srednjem staležu. On konstatira kako je Poljska doista zabilježila veći natalitet nakon što je 2015. najavljen program potpore „500+" i gdje se onda roditeljima čini kako će biti novaca platiti djeci pribor za školu, odjeću i zdravstvenu skrb. „Ti programi se kritiziraju kao previše skupi, ali deficit Poljske je pao, a ne narastao. Prije bi se moglo reći kako su te mjere potakle gospodarski rast i dramatično smanjile siromaštvo djece i povećale broj đaka u školama", misli američki profesor. „Čini se da se stvara novi politički poredak u Europi i to takav koji će vjerojatno napustiti tradicionalnu političku podjelu na ljevicu i desnicu."
 

https://www.dw.com/hr/poljska-dr%C5%BEava-gdje-keynes-susre%C4%87e-isusa/a-48970108

"Iz poraza u poraz do konačne pobjede"

 
 
Ne znam je li kineski komunistički mega-zločinac i diktator Mao Ze Dong znao za Srbiju i mislio na nju kad je izgovorio krilaticu koja će kasnije postati poznata diljem svijeta ("Iz poraza u poraz do konačne pobjede"), ali sam sasvim uvjeren kako ona vjerno odražava nakaradnu logiku velikosrpske klike. Sumanuto srljanje iz sukoba u sukob, iz rata u rat, tragikomično junačenje bez pokrića i bolesna opsjednutost mitomanijom i megalomanijom, temeljne su značajke ideologije koja je "Veliku Srbiju" pretvorila u "nacionalnu misiju" i u tu je fikciju pripravna uložiti sve i voditi ratove do posljednjeg Srbina. Jedan njihov devedesetih godina prošlog stoljeća jako cijenjeni "umnik", "prorok" i "filozof" Milić Stanković ("Milić od Mačve" - kako je sebe zvao), tvrdio je kako su Srbi "kosmički narod" koji je životom zasijao i nastanio Zemlju (pa su stoga "etnogenetski pupak planete"), ali isto tako je znao i izreći zloguku prognozu (koja se pripisuje stricu i sinovcu Tarabićima, najpoznatijim srpskim prorocima iz sela Kremne), koja kaže "da će doći vrijeme kad će Srba ostati za pod jednu šljivu". 
https://www.predsednik.rs/images/2019/05/28/tan2019-5-271639332180-960x360.jpg?ver=188465
Da se odmah razumijemo, izrekli su to Srbi, čistokrvni Srbi iz Šumadije, tako da ne bude dileme - jer bi se u protivnom moglo shvatiti kao "genocidna namjera". Naravno, nikomu, pogotovu susjedu ne treba željeti nikakvo zlo, ako ni zbog čega drugoga, a ono zato što pokuca li njemu na vrata, znači da je i nama blizu. Dakle, nema nikakve logike da se bilo kojem susjedu - pa i Srbima - ne želi dobro i to potpuno iskreno, bez skepse, zadnjih namjera i ironije. Ali, oni imaju jedan prilično veliki problem (koji kad se pojavi u svome drastičnom obliku postaje i naš).
 
Ideologija auto-destrukcije još uvijek igra važnu ulogu u životu naših istočnih susjeda i oni (ne dođu li pameti na vrijeme) imaju veliku šansu ostvariti spomenuto zloguko proročanstvo svojih Tarabića. Njihove političke elite jednostavno ne znaju riješiti ni jedan jedini gorući problem s kojim se sreću i zato uvijek iznova traže "krivce" izvan Srbije (ili u opozicijskim krugovima).
 
Agresija je konstanta njihove politike od kad su promolili glave iz Beogradskog pašaluka. Uvijek su glavni "neprijatelji" narodi iz okruženja koji "ugrožavaju" Srbe i Srbiju, pa "nebeski narod" mora voditi "preventivne ratove" ne bi li "osigurao vlastiti opstanak" - to je uglavnom model njihovog ponašanja u zadnjih 150 godina. I ne zaboravimo: oni su velemajstori kad su u pitanju specijalni rat i propaganda i tu su nenadmašni. Izvrtanje istine, konstrukcije, laži, "prekrajanje" čitavih povijesnih razdoblja (prema svojim interesima i aršinima), perfidna podmetanja, optužbe na račun drugih naroda i zemalja, sve je to dijelom jedne smišljene kampanje iz koje se kriju egoistični osvajački ciljevi onih koji već stoljećima sanjaju o tomu kako su "gospodari Balkana". Nema toga što oni poduzeti neće kako bi ostvarili taj cilj. Za svoje osvajačke ratove pokušavaju čak pronaći teološko "opravdanje" (u čemu, naravno, ključnu ulogu igra Srpska pravoslavna crkva), svaki njihov rat je "pravedan rat", a "Srbin ne može počiniti zločin" (što god činio i kako god se ponašao). Srbi su nacija koja je uvjerljivo prva na "top-listi" izazivača ratnih sukoba u Europi u posljednjih 200 godina.
 
Prije nekoliko godina, najveća srbijanska živuća stručnjakinja za povijest 19-og i 20-og stoljeća, dr. Latinka Perović, u jednome je intervjuu rekla kako će Srbi (nastave li ovako) nestati kao narod, jer u beskonačnim ratovima koje vode gube svoju biološku supstancu i nisu u stanju stvoriti društvo koje će se razvijati u miru i normalno. No, tko još sluša glasove razuma u zemlji Srbiji u kojoj su još uvijek junačenje i mit glavna preokupacija i duševna hrana širokih narodnih slojeva i intelektualnih, crkvenih i političkih elita? Narodi koji nisu u stanju apsorbirati prošlost, osuđeni su na vječito ponavljanje istih grešaka.  Oni koji oko sebe šire famu kako su im svi susjedni narodi "krvni neprijatelji" samo zato da bi se dočepali njihovih zemalja, nastoje u tom autističnom svijetu mitova i legendi zadržati narod i po potrebi ga homogenizirati kako bi se "branio" od nepostojeće "opasnosti".
 
I ove najnovije performanse bivšeg Šešeljevog potrčka Aleksandra Vučića treba gledati u tom kontekstu. Srbe treba "skuhati" (poput one žabe koja završi u loncu koji se polako i postupno zagrijava) i suočiti ih s konačnom istinom o Kosovu, ali, za to treba vremena. I taj faktor vrijeme igra jako važnu ulogu, jer Vučko ga ima sve manje. Zato pokušava neke stvari riješiti "prečacem", prelomiti preko koljena, pa i po cijenu novoga rata. On već zna kako će "Srbi na severu Kosova uskoro biti napadnuti od Albanaca" - što znači da priprema neki režirani incident, jer unaprijed isključujem mogućnost da je Nostradamus i da je u stanju predvidjeti budućnost. Ne samo što "ne da" Kosovo ni po cijenu (novoga) rata, Vučko je u stanju i zbog očuvanja svoje fotelje izazvati rat. Ne bi bilo prvi put, jer to je već postala tradicija Srbije. Nije to prvi mentalni bolesnik koji se našao na čelu ove zemlje. Neke narode povijest uvijek vraća na prvu lekciju. I nikad je ne savladaju. Ostaju vječiti ponavljači. "Iz poraza u poraz, do konačne pobjede" - rekao bi Mao. Nadajmo se ipak da će prevladati razum i da je u današnjoj Srbiji sve manje onih koji su spremni dati svoje živote za ostvarivanje bolesnih fikcija svojih mentalno bolesnih i neuravnoteženih lidera.
 

Zlatko Pinter

Ne želi samo Katalonija nezavisnost i autonomiju u EU-u

 
 
Bogate sjeverne talijanske regije Lombardija i Venecija žele referendumu glasati o većoj autonomiji. Škoti su 2014. godine, na referendumu o nezavisnosti, koji je London odobrio, glasali protiv. Katalonija nije jedina regija u Europskoj uniji koja traži veću autonomiju ili čak nezavisnost od centralnih vlasti države; od Baskije koja je, također, u Španjolskoj, preko Škotske i Sjeverne Irske u Velikoj Britaniji, te Korzike u Francuskoj i dijelova Italije i Belgije, kao i Šleske u Poljskoj, Moravske u Češkoj, Transilvanije u Rumunjskoj, Sjevernog Cipra te Grenlanda i Farskih Otoka u Danskoj.
https://www.globalsecurity.org/military/world/para/images/ehcities.gif
Povijesna Baskija
 
Baski su osigurali znatnu autonomiju od španjolske krune u Srednjem vijeku. Kasnije se ETA skoro 50 godina borila za nezavisnu državu, a u njenim napadima poginule su stotine ljudi. Ta se grupa 2011. godine odrekla oružane borbe za svoju stvar. Vladajuća baskijska nacionalistička stranka PNV zagovara nezavisnost, ali je sklonija manje radikalnom putu od Barcelone.
 
Škotska nacionalna stranka, koju predvodi šefica Vlade u Edinburghu Nicola Sturgeon, stavila je, za sada, pitanje nezavisnosti u drugi plan, čekajući da se razjasne stvari oko Brexita. Škoti su 2014. godine na referendumu o nezavisnosti, koji je London odobrio, glasali protiv. Na posljednjim nacionalnim izborima SNP je izgubio 21 od 56 mjesta u parlamentu u Londonu. Sturgeon ne pokazuje da bi poduzela jednostrani potez poput regionalne vlade u Barceloni.
 
Ujedinjenje s Republikom Irskom
 
U Sjevernoj Irskoj irski nacionalisti i stranka Sinn Fein smatraju da imaju šansu okončati britansku vladavinu i ponovno se ujediniti s Republikom Irskom.
Mnogi Korzikanci već desetcima godina traže od Pariza veću autonomiju. Separatisti su izvršili nekoliko napada na urede službenih vlasti i vikendice Francuza, no 2014. godine Korzikanska fronta za nacionalno oslobođenje položila je oružje. "Naš cilj nije nezavisnost već autonomija", kazao je šef regionalne vlade Gilles Simeoni. No, odmetnuta grupa FLNC-a zagovara nezavisnost ukoliko Pariz ne pristane na veće ustupke.
Bogate sjeverne talijanske regije Lombardija i Venecija žele na referendumu glasati o većoj autonomiji. Stranka Sjeverna liga, koja je nekada zagovarala podjelu zemlje na bogatiji sjever i siromašniji jug, tvrdi da će referendumi biti unutar zakonskih okvira. Separatisti na Sardiniji ohrabreni su potezom Katalonije. Mauro Pill, vođa pokreta za autonomiju, predstavio je u parlamentu u Rimu nacrt zakona o održavanju referenduma o nezavisnosti.
 
Što se Belgije tiče, krajnji cilj flamanskih nacionalista je "potpuno nezavisna Flandrija". Ministar za migracije Theo Francken, flamanski nacionalist, pohvalio je Katalonce, ali je dodao da njegova stranka "ne želi revoluciju i ne teži odcjepljenju". Cilj je da nacionalna vlada radije preda više ovlasti ili regijama ili EU, sve dok ne postane suvišna.
U Poljskoj je 1990. godine utemeljen Pokret za autonomiju Šleske, koji, ukazujući na posebne kulturne i jezične karakteristike, traži veću autonomiju. RAS ne teži nezavisnosti Šleske, već planira osnovati regionalnu stranku te je već predao sudu sve potrebne dokumente. "Želimo veću financijsku nezavisnost. Ne želimo više financirati centralnu vladu na način kako to sada radimo", kazao je vođa RAS-a Jerzy Gorzelik.
U Češkoj od 2010. godini sve više gradskih vijećnika na praznike ističe zlatno-crvenu zastavu s moravskim orlom, ali nema ozbiljnijih poziva na nezavisnost. Pred podjelu tadašnje Čehoslovačke 1993. govorilo se o tročlanoj federacije Češke, Moravske i Slovačke, no taj se plan nije ostvario. Sve do 1918. godine Moravska je bila dio Austro-Ugarskog carstva.
 
Nema EU-a na Sjevernom Cipru
 
U Transilvaniji, dijelu Rumunjske, etnička mađarska manjina traži autonomiju od pada komunizma, zadajući glavobolje Bukureštu. Napetosti su splasnule nakon što je mađarska stranka od 1996. godine redovno dio vlade. Emocije su zakuhale kada je Rumunjska 2018. slavila 100. godišnjicu "ponovnog ujedinjenja" s Transilvanijom, nekada dijelom Mađarske. Privreda u Transilvaniji bilježi veliki rast.
Sjeverni Cipar se odcijepio od Republike Cipar uz pomoć turske vojske 1983. godine, iako ga priznaje jedino Ankara. Cijeli Cipar je od 2004. godine zakonski gledajući dio EU-a, no zakoni EU-a se ne primjenjuju na sjeveru otoka.
Grenland i Farski Otoci od 1948. godine uživaju relativnu autonomiju od Danske, a 1979. godine Grenland je dobio dodatne ovlasti od Kopenhagena i napustio 1995. godine Evropsku ekonomsku zajednicu, preteču EU-a. Iako na Grenlandu i Farskim Otocima postoje pokreti za nezavisnost, te dvije teritoriju oklijevaju u zahtjevu za punom nezavisnošću zbog ekonomskih razloga. Na Farskim Otocima je održan referendum o novom ustavu, nakon čega bi mogao uslijediti referendum o nezavisnosti. (a.j.)

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1275 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević