Get Adobe Flash player
Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Pupavac točno odrađuje ono što je odšutio kada je Vučić...

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Nijednom riječju nije Pupi spomenuo da su ta djeca bila žrtve međusobnog...

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

"Pustimo medije neka rade svoj...

Plenković griješi poput Mačeka

Plenković griješi poput Mačeka

Nikakva Hrvatska, ni srbofilska ni liberalna ni europska ne odgovara...

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Demokracija u rukama jednog čovjeka ne može...

  • Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:05
  • Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:01
  • Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:56
  • Plenković griješi poput Mačeka

    Plenković griješi poput Mačeka

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:51
  • Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:45

Usporavanje kineskog gospodarstva počelo je dovoditi do globalnih posljedica

 
 
Ove se godine činilo da se u veće centre moći diljem cijeloga svijeta uselio osjećaj nelagode i strepnje. Od Pekinga do Washingtona, od Berlina do Brasílije, od Moskve do Tokija, vlade, mediji i građani bili su nervozni i nabrušeni. Takva je globalizirana tjeskoba neobična. Posljednjih 30 godina i više postojala je najmanje jedna svjetska sila koja je djelovala suludo optimistično. Krajem 1980-ih Japanci su još uvijek uživali u desetljećima dugome usponu i samouvjereno kupovali imovinu diljem svijeta. Amerika se 1990-ih naslađivala pobjedom u Hladnome ratu i dugotrajnim gospodarskim rastom. Početkom 2000-ih EU je bio u dobrome raspoloženju, pokrenuo je jedinstvenu valuti i gotovo udvostručio broj svojih članica. A većinu proteklog desetljeća rastuća je politička i gospodarska moć Kine izazivala poštovanje u cijelom svijetu.
http://a5.mzstatic.com/eu/r30/Purple1/v4/84/12/7f/84127f03-4e87-d057-e78b-e1245b908987/screen480x480.jpeg
No trenutačno se svi veliki igrači doimaju nesigurnima, a ponekad i ustrašenima. Jedina djelomična iznimka na koju sam ove godine naišao bila je Indija, u kojoj se čini da atmosferu među poslovnom i političkom elitom još uvijek podiže želja premijera Narendre Modija za reformama. Za razliku od Indije, u Japanu nestaje vjere u to da se radikalnim reformama poznatima kao „Abenomija” može uistinu prekinuti začarani krug duga i deflacije u zemlji. Japanske strahove ojačavaju trajne tenzije s Kinom. Međutim, moj je glavni dojam s posjeta Kini početkom godine bio da se i stanje u toj zemlji čini mnogo nestabilnijim nego prije samo nekoliko godina. Era u kojoj je vlada s lakoćom ostvarivala rast od osam ili više posto godišnje završila je. Sve je više briga zbog domaće financijske stabilnosti, što se pokazalo previranjima na šangajskoj burzi tijekom ljeta.
 
Međutim, glavni je uzrok nesigurnosti politički. Vodstvo predsjednika Xi Jinpinga dinamičnije je od stila njegovih prethodnika, no ujedno je i manje predvidljivo. Među dužnosnicima i poslovnim ljudima širi se strah jer se boje da će biti zahvaćeni protukorupcijskim mjerama koje su dovele do uhićenja više od stotinu tisuća ljudi. Usporavanje kineskog gospodarstva počelo je dovoditi do globalnih posljedica. Kada je Kina bila motor prodaje robe na svjetskom tržištu, povukla je za sobom Brazil, čije se gospodarstvo na nju priključilo kao da skija na vodi za kineskim gliserom. Međutim, ove godine brazilsko gospodarstvo potopili su valovi i smanjilo se za 4,5 posto. Predsjednica Dilma Rousseff našla se u korupcijskom skandalu, a njezini protivnici nastoje dovesti do njezina opoziva.
 
Raspoloženje u Europi također je sumorno. Godinu su obilježila dva krvava teroristička napada u Parizu. U srpnju se činilo da se nazire eskalacija gospodarske krize koja opsjeda kontinent već godinama, i to zbog toga što je Grčka plesala po rubu isključenja iz eurozone. Za to vrijeme Njemačka, koja se dosad isticala kao svijetli primjer političke i gospodarske snage, počela je nailaziti na poteškoće s prihvatom više od milijuna izbjeglica, od kojih većina bježi od sukoba na Bliskome istoku. Euro je već izazvao podjele između Njemačke i nacija južne Europe, a izbjeglička kriza dodatno je produbila jaz između Njemačke i zemalja na istoku kontinenta. U međuvremenu Britanija prijeti odlaskom iz EU-a, a francuski glasači sve se više okreću ekstremnoj desnici.
 
Pokušamo li ocijeniti godinu prema ekonomskim pokazateljima, SAD bi trebao biti iznimka u svom tom sivilu. Ta je zemlja u šestoj godini gospodarskog rasta. Nezaposlenost iznosi otprilike pet posto. SAD dominira internetskim gospodarstvom. Međutim, raspoloženje javnosti nije blistavo. Mogućnost da republikanci, jedna od dvije velike američke političke stranke, zaista nominiraju Donalda Trumpa, surova demagoga, za kandidata za predsjednika države, ne ukazuje na to da su u Americi na miru sami sa sobom. Trumpova cijela kampanja i kampanja njegovih glavnih konkurenata za nominaciju Republikanske stranke zapravo se temelji na pretpostavci da je Amerika u opasnome padu. Ostavimo li po strani te lokalne čimbenike, postoje li zajednički elementi u toj svjetskoj nelagodi? Svjetsko gospodarstvo očigledno se još nije u potpunosti oporavilo od financijske krize. Raširen je i strah od toga da bi se nakon godina iznimno heterodoksne monetarne politike mogla spremati još jedna financijska ili gospodarska kriza.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTrbuKYpHMwi6-YfXv4W_kWsRL5YJPN8P5EnWuTWtujFYzEj8FS
U političkom i sigurnosnom pogledu, nastavlja se implozija Bliskog istoka. Vanjske sile pokazale su se nesposobnima da obnove red u regiji i počinju shvaćati da se nered širi u Afriku i Europu u vidu izbjeglica i džihadističkog terorizma. Najznačajniji zajednički nazivnik ujedno je faktor koji je najteže točno prepoznati – riječ je o bujanju antagonizma spram elita, pri čemu se kombinira nezadovoljstvo zbog nejednakosti i bijes zbog korupcije koji možemo primijetiti u najrazličitijim zemljama, primjerice Francuskoj, Brazilu, Kini i SAD-u. U Americi i Europi takvi se prigovori često povezuju u sveprisutan narativ o nacionalnoj dekadenciji. Ti društveni i gospodarski problemi imaju političke nuspojave, što jača potražnju za „snažnim” vođama kao što su Xi, Trump ili Vladimir Putin, koji (doduše licemjerno) obećavaju da će se boriti protiv korumpiranih elita, zalagati za malenog čovjeka i da će se znati zauzeti za naciju.
 
Zbog sumornog raspoloženja u svijetu međunarodni politički sustav djeluje poput pacijenta koji se još uvijek s poteškoćama oporavlja od teške bolesti koja je počela financijskom krizom 2008. Ako ne dođe do novih negativnih šokova, oporavak bi se trebao nastaviti postupno, a najgori politički simptomi mogli bi izblijedjeti. Međutim, pacijent je osjetljiv. Dođe li do još jednog teškog šoka kao što su veliki teroristički napad ili ozbiljno pogoršanje gospodarskog stanja, moglo bi biti pravih nevolja.
 

Gideon Rachman, The Financial Times, London

Rijad nije održao obećanje o napadima na teroriste

 
 
Najava Saudijske Arabije da će stvoriti koaliciju muslimanskih zemalja protiv terorizma s razlogom je dočekana sa slabim pohvalama i glasnom sumnjom. Ispostavilo se da Pakistan nije imao pojma da je dio saveza, a Afganistan i Indonezija samo razmišljaju o pristupu. Nije pozvana nijedna zemlja sa šijitskom većinom. I po mjerilima međunarodne diplomacije saudijska izjava bila je nejasna: nije rečeno ništa o tome što bi partneri činili ni razmišlja li se o vojnoj akciji. Sve to govori da sporazum nije ništa više od inicijative za spas obraza zemlje koja je ubila i ranila tisuće civila zračnim napadima u susjednom Jemenu, smanjila napore u borbi protiv Islamske države i koja javnom svađom s Iranom i dalje raspiruje bliskoistočne tenzije.
http://www.svet.rs/wp-content/uploads/2014/03/abdulah.jpg
Saudijski kralj Abdullah
 
Ako se Saudijci ozbiljno namjeravaju boriti protiv islamskoga ekstremizma, ima mnogo korisnih koraka koje bi mogli načiniti – počevši s čišćenjem u vlastitoj kući. Privatni saudijski novac već desetljećima odlazi za gradnju džamija i škola po muslimanskom svijetu u kojima se mlade ljude indoktrinira vehabizmom, ekstremističkom saudijskom muslimanskom doktrinom. Saudijski se utjecaj širi i na teroriste u Europi. Nakon napada na Charlie Hebdo u siječnju francuski je parlament razmatrao zakon o zabrani financiranja fundamentalističkih džamija iz inozemstva. Austrija takav zakon ima. Vlada ne financira mnogo izvoz vehabizma, ali Saudijci bi mogli učiniti više da se zaustavi davanje privatnog novca „humanitarnim organizacijama“ povezanim s terorizmom čije vođe saudijska vlada štiti od gonjenja. Kraljevina isto tako daje utočište pojedincima i tvrtkama pod američkim sankcijama zbog pomaganja terorističkim organizacijama.
 
Saudijska Arabija mogla bi primijeniti oštre mjere protiv klerika ekstremista kod kuće, a ne smo protiv onih koji izričito podržavaju Islamsku državu. Saudijski vođe također bi trebali ispuniti obećanje da će iz udžbenika koje izdaje država ukloniti toliko netolerantne dijelove – među kojima su i upute kako je najbolje smaknuti heretike i homoseksualce – da ih je Islamska država skinula s interneta za djecu na svojim teritorijima. Dok počinje kampanju protiv terorizma, Saudijska bi Arabija trebala  prestati sputavati slobodu govora. Jedan zakon, na primjer, izjednačuje otvorene prosvjede i uvrede države s terorističkim djelima. Bloger Raif Badavi, koji je prošli tjedan dobio nagradu Andrej Saharov za ljudska prava, osuđen je na deset godina zatvora i 1000 udaraca bičem samo zato što je pozivao na umjerenost.
 
Saudijska Arabija mogla bi se boriti protiv terorizma i udvostručivanjem diplomatskih nastojanja da se postigne mir s hutijevskim pobunjenicima u Jemenu. Raspad te zemlje čini je leglom terorističkih aktivnosti. Saudijci bi barem mogli prestati bezobzirno bombardirati civilna područja u Jemenu. I konačno, Saudijska Arabija trebala bi ispuniti obvezu i podržati zračne napade i dati financijsku pomoć za borbu protiv Islamske države u Iraku i Siriji. Ona sada ide u samo jedan simboličan napad mjesečno. Saudijski vođe već su obećali mnoge od tih mjera. U takozvanoj deklaraciji iz Džede u rujnu 2014. obvezali su se da će „teroristima odrezati resurse“ i postati „primjer“ borbe protiv ekstremizma. To je obećanje koje mogu ispuniti i sami.
 

Bloomberg, SAD, (urednički komentar)

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Ponedjeljak, 15/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 977 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević