Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Samo je Rusija može spasiti!

 
 
Armenija u velikom problemu, samo je Rusija može spasiti! Problem Gorskog Karabaha još nije riješen, a situacija postaje sve napetija. Armenija je strateški saveznik Moskve na južnom Kavkazu. Bez podrške Rusije i njenih sustava "Iskander", koji čuva njezine granice, male su šanse da bi opstala. Teško da će smjena vlasti u Erevanu tu nešto promijeniti.
https://gdb.rferl.org/1A9799F0-3057-4BE6-AA47-F08F61F95E84_w1023_r1_s.gif
Kavkaz - najnemirnija regija Rusije.Skoro čitave devedesete godine su prošle u smirivanju Čečenije, dok su u Dagestanu i danas svakodnevne antiterorističke operacije ruskih specijalaca. Ni izvan ruskih granica nikad nije mirno. Moskva je morala intervenirati u Gruziji 2008. godine zbog napada gruzijske vojske na njezine mirovnjake u Sjevernoj Osetiji. Zbog tako kompleksne situacije u ovom području, Armenija ima poseban značaj za Moskvu.
 
- To je jedini saveznik Rusije na južnom Kavkazu. Za Rusiju je to vjerojatno prioritetno pitanje na ljestvici sigurnosti. Prvo, postoje duboke historijske veze. U Armeniji je najveća ruska dijaspora koja igra važnu ulogu i u kulturnom i u političkom životu. To je i pitanje sigurnosti u južnim regijama koji su dosta problematični. Iako se na severu Kavkaza situacija značajno normalizirala, za Rusiju je i dalje to opasna regija i važno je prisustvo ruske vojske, između ostalog i izvan njezina teritorija - rekao je znanstveni suradnik Ruskog instituta za strateška istraživanja Konstantin Tasić.
 
Treba naglasiti da se na prosvjedima koji već 15 dana potresaju Armeniju ni u jednom trenutku nisu čule antiruske parole. Štoviše, Nikol Pašinjan, bivši oporbeni čelnik a od svibnja 2018. armenski premijer, obećao je da će stati u ODKB-u i Euroazijskom ekonomskom savezu. Pašinjan polazi iz tekuće situacije, kada sigurnost Armeniji mogu dati samo ODKB i Rusija. On u ovom trenutku nema manevarskog prostora. Ali ipak govori o skoroj budućnosti. Očigledno da će biti nekih promjena u zavisnosti od situacije. Međutim, s ruske točke gledišta, važno je ipak da on vodi računa o nacionalnim interesima Armenije i da će čuvati saveze koji su u interesu Armenije. To je stav za koji se ruska vlast zalaže na međunarodnoj areni - dodao je on.
 
Tasić podsjeća da Armenija u okviru ODKB-a dobiva vojnu pomoć, vojnu tehniku po cijenama za rusko tržište. Jedino ona od stranih država posjeduje operativno-taktički raketni sustav "Iskander" koji je bez uspjeha, između ostalih, više puta tražila Saudijska Arabija. Naravno, Erevan ga je dobio u izvoznoj konfiguraciji - dometa do 300 kilometara, ali i to je sasvim dovoljno da pogodi bilo koju metu svog glavnog neprijatelja - Azerbajdžana.
 
Gorski Karabah - nerješivi problem
 
Nestabilnost Armenije je sigurno obradovala njezine susjede, Azerbajdžan i Tursku, ali oni su bili zauzeti drugim stvarima, tako da zasad nisu mogli reagirati onako kako bi možda željeli. Azerbajdžan je upravo bio domaćin športskog natjecanja "Formula 1", za koji se dugo spremao, dok Turska ima pune ruke posla u Siriji.
- Oni sigurno prate što se događa. Međutim, logično je zbog Gorskog Karabaha da je Azerbajdžan zainteresiran da stvori što veće probleme Armeniji. Kao što vidimo, pragmatičnost pobjeđuje i on ne poduzima nikakve akcije. Bilo je priopćenja da se vrši pomicanje teške vojne tehnike u zoni konflikta, ali to nije potvrđeno i Ministarstvo obrane je to čak i kategorički negiralo - dodao je ruski analitičar.
 
Treba reći i da Ankara i Erevan još uvijek nisu uspostavile diplomatske odnose od raspada SSSR-a. Armenski narod, između ostalog, nikad nije oprostio Turskoj genocid koji je osmanska vojska izvršila nad Armencima u Prvom svjetskom ratu, a i prije njega, a i svestrana podrška Azerbajdžanu oko Gorskog Karabaha samo još više podgrijava međusobnu mržnju. Mnogi analitičari ipak smatraju da je u doglednoj budućnosti neminovna eskalacija sukoba oko Gorskog Karabaha. Situacija na terenu se izmijenila u odnosu na početak devedesetih. Armenija je tada uspjela otrgnuti 30 posto teritorija Azerbajdžana (Gorski Karabah), ali nije se uspjela tamo i demografski učvrstiti.
 
Azerbajdžanci su napustili ovo područje, ali i Armenaca je tamo sve manje. Zbog velikog siromaštva prisutna je velika migracija i u Bakuu, koji se zbog rasta cijena nafte ubrzano razvija ima sve više šansi da jednog dana povrati kontrolu nad ovim područjem. Podsjetimo, Armenija ima samo tri milijuna stanovnika (po statistici, ali je veliko pitanje koliko ih tamo zaista živi), dok Azerbajdžan ima više od devet milijuna.
 
Članstvo Armenije u ODKB-u, sustavi "Iskander", ruska vojna baza i ruski vojnici na granici s Turskom zadržavaju njezine susjede od nepromišljenih akcija. Svjestan je toga i oporbeni čelnik Nikol Pašinjan, zbog čega vodi računa kada govori o odnosima s Moskvom, iako mu je možda Zapad srcu bliži.
 

https://www.srbijadanas.com/vesti/svet/biti-ili-ne-biti-jermenija-u-velikom-problemu-samo-je-rusija-moze-spasiti-2018-05-07

Britansku elitu ne zabrinjava režim granice s Irskom, niti mogućnost povratka sukoba u Sjevernoj Irskoj

 
 
Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, odvijao se on sa ili bez sporazuma sa Europskom unijom, u direktnoj je korelaciji s političkim, socijalnim, ekonomskim i sigurnosnim stanjem u Sjevernoj Irskoj. U svakom slučaju Brexit ugrožava tamošnji krhki mirovni poredak, uspostavljen povijesnim sporazumom sklopljenim na Veliki petak 10. travnja 1998. godine  (Good Friday Agreement), kojim je ako ne okončan,  a ono barem ublažen i s javne scene potisnut dugogodišnji okrutni oružani sukob sjevernoirskih katoličkih republikanaca okupljenih oko IRA-e (Irska republikanska armija- Irish Republican Army) i unionističkih, protestanskih terorističkih skupina i britanske vojske i policije s druge strane.
https://ansionnachfionn.files.wordpress.com/2018/03/border-crossing-welcome-to-northern-ireland-sign-shot-with-bullet-holes.jpg?w=950
Razdoblje otvorenog sukoba tzv. „Nevolja“ („Troubles“) od 1969. godine tijekom kojeg su irski katolički republikanci  primjenom sile pokušavali stvoriti političke preduvjete za eventualne pregovore i mogućnost ujedinjenja Sjeverne Irske  s Republikom Irskom,  a lokalni protestantski unionisti uz političku i vojnu podršku Londona silom održavali status quo, odnosno faktičko stanje okupacije započete davne 1171. godine engleskim osvajanjem neovisne Irske završeno je sporazumom na Veliki petak. On je označio novu fazu razvoja političkih, sigurnosnih,  pa na koncu i geopolitičkih odnosa na irskom otoku, jer  sporazum ima i svoj međunarodno-pravni karakter s obzirom da je njegova potpisnica i Republika Irska, a time se pravni učinci sporazuma dalje prenose i na cijelu Europsku uniju čija je Republika Irska članica.
 
Povijesno gledano  prva faza sučeljavanja na irskom otoku trajala je  od početka engleske okupacije do 1921. godine,  kada je nakon intenzivirane  irske oružane  borbe za nezavisnost  sporazumno došlo do podjele otoka na dva dijela, Slobodnu irsku državu (Irish Free State),  koja je 1949. godine postala Republika Irska i na područje Sjeverne Irske,  koje je ostalo  pod  kontrolom Londona. Druga faza nastupila je nakon 1969. godine otvaranjem oružanih sukoba koji su zaključeni sporazumom na Veliki petak. Taj sporazum, kao početak treće faze sjevernoirskog političkog razvoja, predvidio je  povlačenje direktne britanske vojne uprave iz Sjeverne Irske uspostavljene 1972. godine, stvaranje skupštine Sjeverne Irske i pravo stanovnika Sjeverne Irske da o svom ustavnom položaju može slobodno odlučivati, uključujući i ujedinjenje s Republikom Irskom. Sporazum se, zapravo, sastoji od dva sporazuma: prvi je s lokalnim sjevernoirskim akterima,  a drugi je sporazum između Ujedinjenog Kraljevstva i Republike Irske, sklopljen u cilju stvaranja preduvjeta za realizaciju odredbi mirovnog sporazuma. Tim drugim sastavnim dijelom sporazuma na Veliki petak, koji se orginalno  naziva „Agreement  between the Government  of the United Kingdom of Great Britain and Northern  Ireland  and the Government of Ireland“, utvrđen je i režim granica između Sjeverne Irske i Republike Irske, odnosno u konačnici Europske unije. Granica je postala potpuno otvorena. Uslijedilo je povlačenje paramilitarnih postrojbi  i britanske vojske s terena i relativno mirno razdoblje za Sjevernu Irsku.
 
No Brexit je sve promijenio. Irski republikanski blok na Brexit gleda kao na  novo nametanje  volje Londona jer je Sjeverna Irska tijekom referenduma glasovala protiv Brexita, a lojalistički, unionistički protestantski blok analogno podjelama u britanskoj Konzervativnoj stranci oko Brexita podijelio se možda po prvi put u povijesti britanske dominacije Sjevernom Irskom, pa je nakon posljednjih lokalnih izbora 2017. godine  izgubio većinski udio, a nova vlada zbog potpune političke disperzije volje do današnjeg dana nije formirana. Nepostojanje izvršnih tijela vlasti Sjeverne Irske, koji su predviđeni sporazumom na Veliki petak, tako je postao prvi negativni učinak Brexita na sjevernoirske političke prilike.
 
Dakako, Brexit dovodi u pitanje i režim granice između Sjeverne Irske i Republike Irske, odnosno Europske unije, koji je utvrđen međunarodnim  sporazumom na Veliki petak. U mukotrpnim pregovorima Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije, kako bi se izbjegao taj problem dogovoreno je privremeno rješenje tkzv. „backstopa“, odnosno zadržavanje uspostavljenog  graničnog režima u određenom razdoblju nakon izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a. No mogućnost izlaska bez sporazuma (tzv. „tvrdog Brexita“) u pitanje dovodi sve što se u međuvremenu pregovaralo,  pa i granični režim.
Brexit, tako, pored niza međudržavnih sporazuma sklopljenih sa članicama  Europske unije dovodi u pitanje i ugovor od Velikog petka koji ima međunarodni karakter ugovora između Ujedinjenog Kraljevstva i Republike Irske, odnosno same Europske unije.  Stoga, sve što će se dalje događati u Sjevernoj Irskoj tijekom provođenja Brexita više nije samo unutarnje pitanje Ujedinjenog Kraljevstva nego je i problem Republike Irske i cijele Europske unije.
 
Sasvim je izvjesno da će Brexit pokrenuti nove procese radikalizacije u Sjevernoj Irskoj i da će ponovo na scenu stupiti sljedbenica IRA-e koja se naziva „ Nova IRA“. Ona je proizišla iz disidentske „Prave IRA-e“(RIRA) koja je odbacila sporazum od Velikog petka i nastavila oružanu borbu, potpuno se distancirajući od krovne irske republikanske političke organizacije Sinn Feina. Svoje djelovanje počela je 2012. godine  od kada je izvršila veći broj terorističkih napada i ubojstava, uglavnom pripadnika katoličke populacije koji su u općoj neimaštini  Sjeverne Irske posao potražili u sastavu policije ili lokalnih tijela vlasti. Samo tijekom 2018. godine Nova IRA aktivirala je gotovo dvadesetak eksplozivnih naprava, izvela isto toliko oružanih napada na području cijele Sjeverne Irske. Istovremeno, na scenu se polako vraćaju i pripadnici protestantskih, rojalističkih paravojnih skupina koji su nevoljko pristali na primirje stvoreno sporazumom na Veliki petak, ali se nikada nisu demilitalizirali, predali oružje i odrekli se oružane borbe za očuvanje britanske vladavine Sjevernom Irskom. U novoj sjevernoirskoj  političkoj konfiguraciji izazvanoj Brexitom, republikanske paramilitarne postrojbe na čelu s Novom IRA-om svoje djelovanje opravdavaju otporom jednostranoj odluci Londona o napuštanju Europske unije i time promjenom graničnog režima s Republikom Irskom, a protestantski militanti pozivaju se na potrebu otpora oživjeloj Novoj IRA-i i, prema njima, negiranju suverenog prava Ujedinjenog Kraljevstva da napusti Europsku uniju i da režim granice sa Sjevernom Irskom uredi u skladu sa svojim interesima. Eskalacija sukoba i nasilja je neizbježna, ukoliko se politička zbivanja nastave u smjeru u kojem se danas odvijaju.
 
No u svemu tome uočljivo je da pitanje Sjeverne Irske, tamošnjeg  sigurnosnog stanja, režima granice s Republikom Irskom i mogućnost obnove sjevernoirskog sukoba mnogo više zabrinjava Europsku uniju od Ujedinjenog Kraljevstva. Razvidno je to već na prvi pogled pregledom medijskog izvještavanja. Dok britanski mediji hladno, gotovo nezainteresirano i naizgled fatalistički najavljuju mogućnost novih sjevernoirskih sukoba, dotle su kontinentalni europski mediji zaokupljeni pitanjem što će se nakon Brexita dogoditi sa Sjevernom Irskom i granicom s Republikom Irskom. Vodeći britanski političari, posebice zagovaratelji „tvrdog Brexita“, u svojim nastupima gotovo pristaju na mogućnost obnove sukoba, ponašajući se kao da je to unaprijed ukalkulirana mogućnost u agendi Brexita, a politički dužnosnici Europske unije s druge strane upozoravaju na ozbiljne posljedice koje bi mogle nastupiti eskalacijom nasilja u Sjevernoj Irskoj. Stječe se dojam da je zbog mogućih sukoba u Sjevernoj Irskoj, potaknutih Brexitom, daleko više zabrinuta Europska unija nego samo Ujedinjeno Kraljevstvo kojeg je Sjeverna Irska sastavni dio.
 
Uistinu, London ne izražava gotovo niti minimum zabrinutosti za mogući razvoj događaja u Sjevernoj Irskoj pa se može utemeljeno pretpostaviti da je taj problem zaista unaprijed predviđen strateškom agendom napuštanja Europske unije od strane Ujedinjenog Kraljevstva. S druge strane Europska unija je svjesna da bi obnova sjevernoirskog nasilja na kraju postala veći problem za samu Republiku Irsku i Europsku uniju nego za London koji zapravo nikad nije ni vjerovao u mogućnost mirnoga suživota u Sjevernoj Irskoj. Britanska politička, financijska i vojna elita oduvijek je računala da Sjevernu Irsku može držati u svojim rukama isključivo uz veću ili manju primjenu sile. Ono što danas radi „Nova IRA“ ili će raditi sutra, ima unaprijed pripremljeni odgovor britanskog sigurnosnog sustava. Jednostavnije rečeno i republikanski i rojalistički militanti imaju onoliko prostora za svoje djelovanje koliko im ga prepuštaju britanske obavještajne i sigurnosne službe, a koliko će im se slobodnoga  prostora omogućiti politička je odluka koja se donosi u skladu s trenutnim interesima Londona.
 
Britanska politička elita u ovome trenutku zaokupljena je provođenjem zadaća koje su im zadala središta financijske i gospodarske moći Ujedinjenog Kraljevstva oličena u londonskom City-u ( City of London) i koji su mnogo važniji od pitanja rata i mira u Sjevernoj Irskoj. Ujedinjeno Kraljevstvo predvođeno svojim financijskim interesima grčevito pokušava izaći iz Europske unije, uz manje ili više spretnu izvedbu svojih političara, kako bi sačuvalo svoje novostvoreno offshore carstvo poreznih oaza, što na svom matičnom  teritoriju, što na  svojih 14 prekomorskih teritorija. Procjenjuje se da je u britanskim financijskim institucijama, smještenim u tim poreznim oazama pod britanskom vlašću, počevši od Kanalskih otoka Man, Guernsey i Jersey do prekomorskih teritorija pod vlašću britanskih guvernera kao što su Britanski Djevičanski otoci, Bermudi i Kajmanski Otoci nalazi polog od 21 bilijun dolara. Za usporedbu, prosječni godišnji BDP Ujedinjenog Kraljevstva je oko 3 bilijuna dolara, a američki  vojni proračun prosječno se kreće od 600 do 800 milijardi dolara s posrednim troškovima, najvjerojatnije oko jedan bilijun dolara, a to je najveći vojni proračun svijeta vojno najmoćnije države svijeta. Može se samo zamisliti kolika se moć krije u raspolaganju svotom od dvadesetak bilijuna dolara. To je novac pokraden diljem svijeta od vlasti demokratskih i nedemokratskih režima, izvučen iz velikog broja država svijeta i upućen na pranje, glačanje i pohranu, nigdje drugdje nego u britansko novo carstvo poreznih oaza. Ono se prostire po cijeloj južnoj hemisferi od Kariba do Indijskog oceana i Pacifika. U njoj je čak i Hong-Kong, nominalno pod kineskim suverenitetom, ali koji punom parom za račun londonskog City-a pere uloženi novac, dakako, uz kinesku participaciju. Sadašnji, tobože demokratski pokreti u Hong-Kongu, nisu ništa drugo do poruka Londona Kini da Hong-Kong mora nastaviti tu ulogu za novu britansku imperiju ili je pak riječ o obračunu oko udjela u profitu. U svakom slučaju iza onih dirljivih pro-demokratskih prenemaganja na ulicama ne stoji ništa drugo nego financijski interesi, sučeljavanja i pogodbe zainteresiranih strana oko podjele plijena. Ujedinjeno Kraljevstvo  stvara novu tzv. Global Great Britain, koja se osloncem na tzv. anglo sferu – SAD, Australiju, Novi Zeland, i bliskoistočne saveznike kao što je Saudijska Arabija i saveznike iz indo-pacifičke regije nakon napuštanje Europske unije treba pozicionirati na starim trasama britanskog kolonijalnog carstva. Ta „Global Great Britain“ treba političkom i vojnom silom zaštiti britanske globalne interese i novostvoreno financijsko carstvo. Zato se, između ostalog, Ujedinjeno Kraljevstvo mora izvući iz Europske unije, koja polako ali sigurno, učvršćuje regulativu koja smanjuje mogućnost izbjegavanja poreza i ograničava opcije financijskim institucijama i tvrtkama koje u tome sudjeluju. Geoekonomski i geopolitički Ujedinjeno Kraljevstvo udružuje se s tradicionalnim pomorskim silama, prije svega sa SAD-om, koje trebaju obuzdati i pod svoju kontrolu staviti kontinentalnu Europu i Europsku uniju pod nepobitnim vodstvom Njemačke. To već sada, zajedno sa SAD-om, u velikoj mjeri i postiže. Sve što poduzima Trumpova administracija savršeno je precizno odrađeno i Njemačka, kao i njena Europska unija, polako se opkoljava i ekonomski guši, počevši od uvlačenja u ukrajinsku krizu na istoku do ratova u neposrednom susjedstvu na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, fabricirane i vođene tkzv. izbjegličke krize pa do rušenja nuklearnog sporazuma s Iranom i uvođenja sankcija nakon što su Njemačka i vodeće države EU s Iranom već ugovorile poslove vrijedne milijarde eura. Pri takvim geoekonomskim i geopolitičkim procesima, koji vrijede ne milijarde nego bilijune dolara, što za Ujedinjeno Kraljevstvo može predstavljati sigurnosno stanje u Sjevernoj Irskoj? Ono je za London gotovo potpuno nebitno pitanje koje će se rješavati i održavati pod kontrolom uz pomoć sigurnosnih i obavještajnih službi, a ako je potrebno i vojske.
 
Eskalacija sukoba u Sjevernoj Irskoj i djelovanje Nove IRA-e, što god ona činila, ne će nimalo utjecati na britanska središta financijske, a time i političke moći. Ne postoji ni minimum mogućnosti da to moguće nasilje primjerice umanji kreditni rejting Ujedinjenog Kraljevstva, koje bi, da je riječ o nekoj drugoj manje moćnoj državi taj isti rejting dovelo na razinu “smeća“. Moguće IRA-ino nasilje neće utjecati ni na smanjenje ulaganja u britanske financijske institucije i tvrtke, ni u prekomorske porezne oaze osigurane vojnom silom. Može utjecati samo na bijeg kapitala iz Sjeverne Irske, koja je ionako već gotovo opustošena. Prema Paddyju Gallagheru, glasnogovorniku Saoradha, republikanske stranke za koju policija tvrdi da je zapravo političko krilo Nove IRA-e, mirovni proces, započet sporazumom od Velikog petka, zapravo je „proces osiromašenja društva“. Gallagher za „ Foreign Policy“  od svibnja ove godine navodi: “I dalje patimo zbog nedostatka zaposlenja, nedostatka zdravstvene zaštite, nedostatka obrazovanja, nedostatka stambenog prostora. Dakle sva pitanja koja je trpjela zajednica prije 20, 30 ili 40 godina trpimo i danas. Iskreno, nije se ništa bitno promijenilo.“ Prema posljednjem popisu stanovništva  stopa nezaposlenosti katoličke populacije (8,8 posto) i dalje je viša od stope nezaposlenosti protestantske populacije (5,7 posto) u Sjevernoj Irskoj, a čak je i veća od stope nezaposlenosti u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu koja iznosi 7,5 posto. Ti podaci su još strašniji ako se pri izračunu nezaposlenosti uračunava smo  muška katolička populacija, kada se brojka penje na vrtoglavih 16,9 posto.
 
Dakle, naspram moći financijskog  carstva od dvadesetak bilijuna dolara za čije potrebe se stvaraju nove geostrateške agende i cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo žurno izvlači iz Europske unije uz jačanje vojne sile i pomorskih efektiva, stoji osiromašena i uništena Sjeverna Irska s ogromnom stopom nezaposlenosti, preplavljena drogom i beznađem i slomljena masovnom pojavom PTSP poremećaja izazvanih kumulativnim stresom. Za novo britansko carstvo koje se gradi IRA i Sjeverna Irska su sporedni problem. Tamo se, prema njihovom viđenju, obračunava lokalna sirotinja gdje je IRA trenutno zaokupljena likvidacijama katolika – izdajica koji se pridružuju lokalnoj policiji i upravi, a protestanti u svojim redovima proganjaju svoje izdajice koje šuruju s katolicima. U najgorem slučaju, i ako nasilje Nove IRA-e i djelovanje lojalističkih ekstremista  eskalira do razine onoga iz kraja 60.-ih i kraja 70.-ih godina prošlog stoljeća, nikakva šteta neće nastati za Ujedinjeno Kraljevstvo koje je postavljeno u novi ofanzivni hod djelovanja. Čak štoviše, novi oblik terorizma, pored sada prisutnog islamističkog, savršeno bi odgovarao vladajućoj britanskoj eliti, a tražen je i u cijeloj Europi. Jednostavno zato što vladajuća oligarhija i u Velikoj Britaniji i u Europi traži razlog jačanja represivnog sustava i svaka radikalizacija u biti joj odgovara. Radikalizacija i nasilje sasvim sigurno ne mogu ugroziti temelje moći onih koji vladaju nego im može samo otvoriti mogućnost boljeg i učinkovitijeg nadzora društva. Jednostavno rečeno vladajući neoliberalni gospodarski sustav koji razbija društvene zajednice i njihove  etičke i vjerske vrijednosti može se dalje održati samo sve širim uvođenjem autoritativnih elemenata u društveni i državni sustav, ili pak ratovima. To je, uostalom, budućnost Europe i Europske unije. Ujedinjeno Kraljevstvo i njegova središta financijske i gospodarske moći  kao i uvijek u povijesti to žele raditi na svoj način i, dakako, izvan sustava Europske unije. Zato britansku elitu ne zabrinjava režim granice s Republikom Irskom, niti mogućnost povratka sukoba u Sjevernoj Irskoj. Njihove službe, policija i vojska imat će što raditi i opravdavati svoje postojanje i London hladno računa da će se svi ti mogući problemi zapravo prevaliti na Republiku Irsku i Europsku uniju. Posljedično, to će biti još jedan izvor pritiska na Europsku uniju uz sve dosadašnje koji  su otvoreni u režiji Washingtona i Londona.
 

Mario Stefanov, https://www.geopolitika.news/analize/mario-stefanov-brexit-i-obnova-sjevernoirskog-sukoba-problem-londona-ili-eu/

Brexit – panični britanski bijeg s vrećama prljavog novca

 
 
Politička buka stvorena kaotičnim izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije usmjerila je medijsku pozornost na modalitete i posljedice Brexita i u sjenu gurnula  pitanje stvarnih razloga britanskog napuštanja europske integracije.Stječe se čak dojam da je britanska politika to učinila impulzivno, bez nekog unaprijed stvorenog plana, a dio javnosti prepariran europskim mainstream medijima čak vjeruje da je o sudbini britanskog sudjelovanja u Europskoj uniji odlučio na referendumu ruralni i starački dio britanskog stanovništva.
https://cdn1.i-scmp.com/sites/default/files/styles/768x768/public/images/methode/2017/04/14/06a651c6-202d-11e7-ba38-4217a96bb749_1280x720_111026.jpg?itok=CTXFmUHF
Prava se istina uvijek , pa tako i ovoga puta, nalazi u financijskim sferama moći i političkog odlučivanja. Jednostavno rečeno, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije nije ništa drugo do panični i grčeviti bijeg s punim vrećama prljavog novca, prikupljenog u ispostavama već stvorenog novog britanskog carstva poreznih oaza. Ujedinjeno Kraljevstvo, u situaciji kada najmoćnije države Europske  unije predvođene Njemačkom sve manje žele tolerirati utaju poreza svojih građana i prebacivanje abnormalnih svota novca u offshore zone, ili tzv. porezna utočišta, povlačenjem iz strukture unije želi sačuvati svoje novostvoreno financijsko carstvo. Može se reći da Ujedinjeno Kraljevstvo zapravo bježi iz Europske unije i to iz istih razloga zbog kojih Švicarska nikada nije željela pristupiti europskoj integraciji.
 
Ujedinjeno Kraljevstvo, svjesno prihvaćajući rizik, odlazi na nepoznate putove, ali s druge strane i samo pristupanje Europskoj ekonomskoj zajednici, kasnije EU bilo je za London također put u nepoznato. Unutar europskih integracija odradili su što im je bilo potrebno, koristeći Unijin multiplikator moći, pa je ionako moćna britanska država izvukla korist koja se danas može mjeriti ne u milijunima ili milijardama eura, nego u bilijunima. Simulirajući kroz dugogodišnje razdoblje korektnu i lojalnu članicu EEZ-a, a kasnije Europske unije, ispod stola je gurala svoj dugoročni plan stvaranja novoga carstva. Ono više nije bilo teritorijalno nego financijsko.
 
Cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo praktički je pretvoreno u poreznu oazu u koju se slio prljavi novac iz poreznih utaja, krijumčarenja droge, oružja, roblja i svih mogućih mutnih poslova sa svih strana svijeta. Carstvo financijskih usluga koje je izgradilo Ujedinjeno Kraljevstvo ujedinilo je sve političke opcije od lijevog do desnog ruba političkog spektra i  sve rasne i etničke razlike klijenata. U njene porezne oaze kako na samom britanskom tlu, tako i u 14 prekomorskih teritorija ulagali su i dalje ulažu svi koji pljačkaju svoje vlastite države, od desno i lijevo orijentiranih latinskoameričkih hegemona i njihovih bogatih patrona kojima služe, transnacionalnih kompanija, kineskih novostvorenih tajkuna do ruskih političara i gospodarskih oligarha. U britanskim  bankama, zakladama i sličnim financijskim ustanovama u offshore zonama pod britanskom jurisdikcijom nalazi se novac i najvećih neprijatelja, pa i onih koji u ovome trenutku međusobno ratuju. Tamo je i višestruko očišćen i upakiran novac islamističkih terorističkih organizacija zajedno s utajenim novcem političkih moćnika iz država koje predvode beskrajni rat protiv terorizma i tih istih terorističkih skupina. Čak je i sama britanska kraljevska kuća svojim primjerom,  ulažući novac u britanske offshore zone, pokazala kako  je poželjno ulagati novac, kojem se formalno-pravno gubi svaki trag, u britanski sustav pranja novca i poreznih utočišta.
Britanskoj politici, stoga, više odgovara tkzv. tvrdi Brexit ili napuštanje unije bez dogovora jer kida sve veze Ujedinjenog Kraljevstva s regulatornim sustavom Europske unije. Odatle i grčevita borba moćnih dijelova britanskog političkog establišmenta da se provede upravo takav Brexit, za što su, najvjerojatnije, pridobili dvor i samu kraljicu.
 
Britanska politička elita zaokupljena je provedbom zadaće za račun centara financijske i gospodarske moći Ujedinjenog Kraljevstva, koncentriranog u londonskom City-u. Ujedinjeno Kraljevstvo, motivirano svojim geoekonomskim i geopolitičkim interesima, izlaskom iz Europske unije štiti svoje novostvoreno carstvo poreznih oaza, što na svom matičnom teritoriju što na svojim prekomorskim teritorijima. Procjenjuje se da je u britanskim financijskim institucijama i tvrtakama za pružanje financijskih usluga smještenim u tim poreznim oazama pod britanskom vlašću, počevši od britanskih Kanalskih otoka Man, Guernesey i Jersey do prekomorskih teritorija pod vlašću britanskih guvernera kao što su Britanski djevičanski otoci, Kajmanski Otoci, Bermudi i otoci Turks & Caicos deponirano gotovo 21 bilijun dolara. Za usporedbu,  prosječni godišni  britanski BDP je oko 3 bilijuna dolara. U odnosu na veliki teritorij Ujedinjenog Kraljevstva otoci Turks  & Caicos površine  od svega 616 kilometara  kvadratnih sa jedva 60-ak tisuća stalnih stanovnika i britanskim guvernerom minijaturni su dio britanskog teritorijalnog suvereniteta . No oni su, prema think-tanku „Tax Justice Network“, na samom vrhu tkzv. indeksa financijske tajnosti unutar britanske mreže poreznih oaza i vuku znantan dio vanjskih ulaganja i ostvarenog  profita.
Iznos deponiranog novca na njima nemoguće je utvrditi, ali je poznato da su ti otoci jedan od najizdašnijih elemenata britanskog sustava poreznih utočišta. Prema izvješću „Tax Justice Networka“ indeks financijske tajnosti za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo tijekom 2018. godine bio je 42 (od 100), otoka Man 64, Jerseya 65, Britanskih djevičanskih otoka 69, Gibraltara 71, Kajmanskog otočja 72, Guernseya 72, Bermuda 73 i otočja Turks  & Kaico rekordnih 77.
 
Izvješće „Tax Justice Networka“ za 2018. godinu navodi  da se „ovaj nesrazmjer veličine i ostvarenog profita ne događa slučajno. London voli obavljati svoj prljavi posao drugdje pružajući učinkovitu masku i alibi svojim bankarima, državnim dužnosnicima i svim političarima. Zato tvrdimo da britansko carstvo poreznih oaza treba tretirati kao jedinstvenu cjelinu s Ujedinjenim Kraljevstvom i Londonom u središtu, pa bi se indeks bankarske tajnosti za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo trebao određivati prema otocima Turks  & Caicos, dakle umijesto indeksa 42 Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo bi imati indeks 77, koliki je najveći indeks unutar britanske mreže poreznih oaza“. „Tax Justice Network“ drži da bi zbog izgrađene i funkcionalne bogate mreže poreznih utočišta Ujedinjeno Kraljevstvo moralo biti uključeno na crnu listu Europske unije i na svaku  drugu listu na kojoj se utvrđuju države koje su porezne oaze.
 
Dužnosnici Ujedinjenog Kraljevstva zapravo više i ne skrivaju što žele postići i gotovo sami proglašavaju Ujedinjeno Kraljevstvo velikim poreznim utočištem. Tako još sredinom 2016. godine tadašnji britanski ministar financija George Osborne najavljujući spuštanje korporativne porezne osnovice na 15 posto otvoreno izražava nadu da bi time Velika Britanija postala atraktivnom poreznom oazom i ne ostavlja previše sumnje da se izlazak iz Europske unije pokušava provesti upravo u svrhu veće slobode u dizajniranju nacionalne porezne politike, odnosno održavanja već uspostavljenog carstva poreznih oaza, izvlačeći ga iz regulative Europske unije.  Osborne je naglasio da se „Ujedinjeno Kraljevstvo planira transformirati u visoko konkurentno gospodarstvo s niskim korporativnim porezima i s globalnim fokusom“. Dešifrirano,  Osborne je zapravo izjavio da se Ujedinjeno Kraljevstvo zapravo želi transformirati u globalnu poreznu oazu. Danas je ona upravo to što je 2016. godine priželjkivao tadašnji britanski ministar financija i to je jedan od ključnih razloga zbog kojeg gotovo panično napušta sustav Europske unije i njezine regulatorne mehanizme.
 
Istaknuti hrvatski računovodstveni i porezni stručnjak Vlado Brkanić, kako prenosi  „Poslovni dnevnik“ od srpnja 2016. godine drži da su Osbornove najave logičan i očekivan korak kad je u pitanju smjer britanske politike nakon Brexita. „S obzirom da već jesu porezna oaza ne iznenađuje previše da će Britanci u tome pokušati biti još bolji. Velik je broj država sjedišta nekih od svojih najpozantijih multinacionalnih korporacija preselio u Britaniju,  a ukoliko stopu poreza na dobit spuste na najavljenih 15 posto ostvarit će konkretne prednosti i postati vrlo atraktivna sredina za investitore. Naravno, ostaje za vidjeti kakve će biti reakcije zemalja članica EU, OECD-a, te u konačnici samog tržišta“, zaključuje Brkanić . „Poslovni dnevnik“  u svome članku pod naslovom „Britanija izlaskom iz Europe postaje porezna oaza“ zaključuje: „Britanija, čini se, planira iskoristiti najbolje od onoga što joj se nudi- stvoriti poreznu oazu, zadržati pristup europskoj ekonomskoj zajednici, a istovremeno umaknuti radarima regulatorne Europske Komisije.
 
Već u siječnju 2017.godine najviši britanski dužnosnici postaju još otvoreniji i tadašnja premijerka May i njen Chancellor of the Exchequer, odnosno ministar financija Philip Hammond najavili su strategiju razvoja „Singapura na Temzi“, dakle stvaranje porezne oaze sa srcem u Londonu koja će biti ravna samom Singapuru, jednoj od najsnažnijih poreznih oaza u svijeta. Singapur, kao simbol porezne oaze, je prošlih desetljeća proširio svoju ulogu offshore financijskog središta i trenutno je rangiran na petom mjestu financijske tajnosti (67 od 100). Od tada i drugi visoki dužnosnici Ujedinjenog Kraljevstva, među kojima i bivši ministri vanjskih poslova Jeremy Hunt i ministar unutarnjih poslova Sajid Javid, jasno nagovješćuju da će upravo Singapur, odnosno nadogradnja i očuvanje britanske mreže poreznih oaza biti model koji će Ujedinjeno Kraljevstvo slijediti nakon Brexita.
 
Britanski dužnosnici sasvim otvoreno koriste sintagmu „Singapur na Temzi“ kao najavu budućeg razvoja Ujedinjenog Kraljevstva. Sajid Javid, koji je i sam nekada bio bankar u Singapuru, najavljuje da će politika smanjenja poreza i daljnja deregulacija financijskog sektora biti „strategija šoka i strahopoštovanja“ u cilju transformacije ekonomije Ujedinjenog Kraljevstva nakon Brexita. Sam pojam „Singapura na Temzi“ može se sažeti u nekoliko točki. Prije svega riječ je o politici smanjenja poreza za korporacije i strane bogate fizičke osobe, koje bi ulagale u britanske financijske institucije, potom korištenje poreza kao fiskalnoga oružja prema vanjskim konkurentima, porezne mjere usmjerene na privlačenje nerezidentnih ulaganja u Veliku Britaniju, svobuhvatna deregulacija, uklanjanje velikog dijela socijalne zaštite i zaštite okoliša, izbjegavanje poštivanja međunarodnih mjera protiv pranja novca, odobravanja viza i prava boravka u Ujedinjenom Kraljevstvu bogatim nebritanskim građanima, dakako,  uključujući i korumpirane političare stranih država i sve vrste aktera ilegalnih financijskih tokova. Naravno, ništa od toga nije novo. Ujedinjeno Kraljevstvo zacrtalo je svoj put prerastanja u najveću svjetsku poreznu oazu još krajem 50.-ih godina prošlog stoljeća i uporno je slijedilo tu strategiju razvoja pod svim vladama, bile one konzervativne ili laburističke sve do današnjih dana.
Tako Ujedinjeno Kraljevstvo od nekadašnjega carstva koje je osvajalo otoke s blagom postaje carstvo otoka u kojem skriva tuđa blaga.
Britanska politika ostaje dosljedna,  i početkom rujna ove godine britanski premijer Boris Johnson ponovo koristi sintagmu „Singapura na Temzi“, a otišao je i korak dalje pa je izjavio da zapravo želi izgraditi piratsku ili gusarsku („buccaneering“ ) Britaniju. Odmah je reagirala njemačka kancelarka Angela Merkel govoreći u Bundestagu, kojom prilikom je naglasila da će Ujedinjeno Kraljevstvo predstavljati veliku ekonomsku opasnost ukoliko mu uistinu bude omogućeno postati „Singapur na Temzi“, dajući do znanja da Njemačka i Europska unija potpuno jasno vide razloge zbog kojih Ujedinjeno Kraljevstvo pokušava odustati od sporazumnog Brexita.
 
Nakon izlaska iz Europske unije Ujedinjeno Kraljevstvo namjerava,  razvijajući doktrinu globalne Velike Britanije (Global Great Britain) kao globalnog financijskog carstva, zaštićenog vojnom i diplomatskom silom, sklapati unilateralne,  trgovinske, carinske i financijske sporazume s državama iz tkzv. anglosfere, prije svega sa SAD-om i Australijom, te moćnim zaljevskim petromonarhijama na čelu sa Saudijskom Arabijom i svojim starim azijskim saveznicima. Usporedno pokušat će zadržati svoj politički i financijski utjecaj u kontinentalnoj Europi, pokušavajući sklopiti bilateralne sporazume što je već ovih dana pokušala s Francuskom,  iza leđa Njemačkoj, ali joj nije prošlo. Svoj utjecaj u Europi zadržat će i preko NATO-a gdje je nakon lidera SAD-a jedna od najvažnijih članica. Indikativno,  SAD s kojim Ujedinjeno Kraljevstvo nakon Brexita namjerava sklopiti specijalno savezništvo s ekskluzivnim i za Britance lukrativnim financisjkim, trgovačkim i vojnim sporazumima, zauzuma drugo mijesto na listi svjetskih poreznih utočišta, odmah nakon Švicarske.
Ujedinjeno Kraljevstvo sa svojim prekomorskim teritorijima na toj listi poreznih oaza odmah je nakon SAD-a, dakle treće na rang listi, a slijedi ga Hong Kong i Singapur.  Hong Kong, iako pod kineskim suverenitetom  i dalje za Ujedinjeno Krljevstvo kao i za Peking obavlja financijske transakcije koje su duboko u zoni poreznih utaja.
 
Indikativno je ponovo i to da upravo sa Singapurom, kao moćnom poreznom oazom, Ujedinjeno Kraljevstvo kao i sa SAD-om namjerava uspostaviti specijalne gospodarske, političke i vojne odnose u okviru FPDA saveza. Postaje sve očitije da je stvarni britanski plan nakon napuštanja Europske unije definiran  u agendi tkzv. Global Great Britain – stvaranje moćnog financijskog bloka sa zemljama tkzv. anglosfere, prije svega SAD-om  i saveznicima iz azijskog obrambenog sustava „Five Power Defence Arrangmetts“ (FPDA) u koji, pored Australije i Novog Zelanda, ulaze i Malezija i moćna porezna oaza Singapur. Takav blok  trebao bi  posebnim uvjetima za investitore, odnosno ulagače  novca nepoznatog i neprovjerenog porijekla u doba nove globalne podjele karata i nadmetanja  za kontrolu svjetskih bogatstava sebi privući masivni, možda i najveći dio svjetskog financijskog  kapitala. To bi bloku tradicionalno pomorskih sila stvorilo financijski  dominantnu poziciju nad kontinentalnom Europom, Europskom unijom i njenom predvodnicom Njemačkom.
 
Usporedno, to novo britansko financijsko carstvo i mogući zajednički blok sa SAD-om i bliskim saveznicima koji je u obliku tzv. meke moći, bilo bi zaštićeno američkom vojnom silom i elementima britanske „tvrde moći“ koja se ponovo rekonstruira. Ubrzano se gradi nova britanska  ratna flota sa sposobnošću djelovanja ne samo po pomorskim ciljevima nego i duboko po unutrašnjosti euroazijske kopnene mase. Britanske snage ponovo se raspoređuju na pozicije nekadašnjeg kolonijalnog carstva ili „istočno od Sueza“ , odakle su povučene nakon odluke  britanskog premijera Harolda Wilsona  u siječnju 1968. godine. U tišini se obnavlja trajna britanska vojna prisutnost u Perzijskom zaljevu, u bazama u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu i Bahreinu, i razvija vojna  suradnja sa saveznicima u Indopacifičkoj regiji. Očito, veliki bijeg s punim vrećama prljavog novca Ujedinjeno Kraljevstvo planirano i sistematski provodi uz korištenje svih elemenata svoje ekonomske, diplomatske, ali i vojne moći.
 

Mario Stefanov, https://www.geopolitika.news/analize/mario-stefanov-brexit-panicni-britanski-bijeg-s-vrecama-prljavog-novca/

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1315 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević