Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Moldavci stalno govore o neutralnosti, ali im nitko ne vjeruje

 
 
Neutralni status i federalizacija Moldavije mogli bi stvoriti stabilnu pozadinu za razvoj, no politička elita je podijeljena u tom pogledu. Možda najveći izazov pred zemljama postsovjetskoga prostora je pronaći mjesto između dvije velesile, Rusije i Europske unije. A to, kako smo imali priliku vidjeti i na primjeru Gruzije ili Ukrajine, uopće nije lišeno konflikata. Posebno u slučaju ako neka država zanemaruje geopolitičke realnosti, pa tako i to što je osnovni sigurnosni interes Moskve da ne pusti u blizinu svojih granica neprijateljski za nju vojni savez, NATO. Baltičke su zemlje mogle pristupiti NATO-u, dok su se srednjoazijske zemlje, te Armenija i Bjelorusija priključile Organizaciji Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB). Tu su, međutim, obje strane povukle crvenu crtu i nastoje ostale zemlje prisiliti na odabir. Ima i onih koji pod svaku cijenu žele i izabrati, pa to plaćaju zamrznutim ili pak aktivnim konfliktima, te podijeljenošću vlastitih društava i političke elite. 
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/28/MoldovaToday.png
Moldavija je u istoj situaciji, no u odnosu na Ukrajinu i Gruziju nastoji ići donekle drukčijim putem. To više jer je već i postizanjem neovisnosti uzela na leđa ozbiljan konflikt zbog separatizma tzv. Pridnjestrovske Moldavske Republike, ili gledano s druge strane, Transnistrije. Novi konflikt, a time i zalog mirnoga razvoja može biti neutralni status čije ostvarenje nije jednostavno, budući da je politička elita podijeljena oko tog pitanja. Osim toga, situaciju dodatno komplicira i stvaranje Velike Rumunjske što se stalno spominje.
 
Moldavski ustav izrijekom govori o neutralnom statusu zemalja, izvan svih vojnih blokova, no suprotno Austriji, to u ovom slučaju ne jamče velesile. Stoga ta situacija za one koji se žele pripojiti Rumunjskoj daje osnovu za osporavanje svrsishodnosti neutralnosti. Istodobno, parlament je još u ožujku 2016. godine donio rezoluciju o ustrajnom zauzimanju za neutralnost i suverenost. Vodstvo zemlje trebalo bi postići potvrdu toga načela na međunarodnim forumima, kao što je to učinio npr. Turkmenistan u Općoj skupštini UN-a. Međutim, moldavska politička elita je podijeljena. Jedno žele predsjednik i njegovi pristalice, a drugo vlada sa svojim pristašama.
 
Pitanje izvanblokovskoga statusa utječe i na rješenje konflikta u Pridnjestrovlju odnosno Transdnistriji. Taj proces reguliranja već se petnaest godina odvija u tzv. formatu 5+2, u kojem osim suprotstavljenih strana – Kišinjeva i Tiraspola – sudjeluju OESS, Rusija i Ukrajina kao posrednici, a Europska unija i SAD kao promatrači. U tom je krugu još ranije naglašeno kako, ako Moldavija izgubi suverenitet i spoji se s Rumunjskom, koja je članica NATO-a, područje Pridnjestrovlja ima pravo na utemeljenje samostalne države.
 
No, istini za volju, u tom se je formatu reguliranju najbliže bilo još na samom početku, 2003. godine, kada je plan federalnog uređenja Moldavije, Gagauzije i Transdnistrije, koji se do danas čini najodrživijim, Kišinjev na kraju odbio. Potom se pojavila nada za to pri smjeni vlasti u Tiraspolu, odlaskom Igora Smirnova – koji je opstao još iz sovjetskih vremena – 2001. godine, no neovisno o promjeni do koje je došlo na predsjedničkoj dužnosti, interesi regije ostali su isti. Potom se je pokušalo proces, koji je zastao zbog ukrajinske krize, revitalizirati, ubrzati za vrijeme prošlogodišnjeg njemačkog, a potom i ovogodišnjeg austrijskog predsjedavanja tom organizacijom. To više što od zamrznutih konflikata u postsovjetskom prostoru to najviše utječe na Europu. Međutim, političke su nesuglasice toliko duboke da se nije uspjelo postići ozbiljni napredak. U nedostatku boljih tema, na sastanku u Beču koji se održava ovih dana, u prvom planu su humanitarna pitanja u kojima se može pokazati i neke rezultate.
 

Gábor Stier, Magyar Nemzet

Većina Korzikanaca smatra da ih Francuzi tretiraju kao koloniju

 
 
Korzikanski autonomisti okupljeni u koaliciji Pe a Corsica (Za Korziku) osvojili su 57 posto glasova na izborima za korzikansku Skupštinu, prvu otkako taj otok s 325.000 stanovnika, četvrti po veličini na Mediteranu, spojen u jednu upravnu cjelinu (prethodno je bio oblast podijeljena u dva departmana).
http://www.ilprimatonazionale.it/wp-content/uploads/2017/07/corsica-is-not-france.jpg
U nedjeljnome drugom krugu autonomistička koalicija ojačala je većinu koju je imala već u prvom krugu. Pretpostavlja se da su za njezine kandidate glasali i pristaše separatističkog pokreta U Rinnovu (Obnova; riječ je o obnovi samostalne u suverene Korzičke Republike iz XVIII. stoljeća). Taj pokret, dobivši 6,7 posto glasova, nije u prvom krugu uspio preskočiti prag, postavljen na 10 posto (!). Pe a Corsica, koju vodi odvjetnik Gilles Simeoni, dosadašnji predsjednik Izvršnog vijeća Korzike a prethodno gradonačelnik Bastije, objedinjuje dvije glavne stranke: Femu a Corsica (Učinimo Korziku) te Corsica libera (Slobodna Korzika) koju vodi odvjetnik Jean-Guy Talamoni, dosadašnji predsjednik Skupštine Korzike, poznat po tezi da je „Francuska susjedna zemlja s kojom Korzika ima prijateljske odnose“.
 
Uspjeh koji je postigla koalicija Pe a Corsica jasniji je ako se zna da je dobila tri i po puta više glasova nego prva sljedeća stranka, Regionalistička desnica, koju vodi Jean-Martin Mondoloni. Još su gore, s po oko 13 posto, prošle najjače francuske nacionalne stranke: bivša Sarkozyjeva a sada Wauquiezova desna degolistička Republicains, odnosno Macronova evroprogresistička La Republique en Marche! U Parizu se Vladin glasonoša Benjamin Griveaux ograničio na suhi komentar: „Surađivat ćemo s izbornim pobjednicima“. Ti pobjednici imaju samo trogodišnji mandat da pokažu svojim biračima da misle ozbiljno i osiguraju podršku za sljedeće razdoblje. Naime, kao glavni cilj najavljuju pregovore s Francuskom i osiguranje bitno širega autonomnog statusau sljedećih deset godina.
 
Popis njihovih političkih zahtjeva je kratak ali perentoran: sloboda za političke zatočenike (naime Korzikance zatvorene i osuđene zbog separatizma ili čak autonomizma), korzički kao službeni jezik paralelno s francuskim, poseban status za prebivatelje Korzike kako bi se suzbila špekulacija nekretninama na otoku.
 
Francuski nacionalistički unitarizam je stisnuo Korziku jednako, a katkad i jače nego pripadnike drugih etnolingvističkih manjina, kako autohtonih internih, poput keltskih Bretonaca (jedinih koji su sačuvali jezik nekadašnjih Gala na koje se Francuska poziva), ili samo lingvističkih (poput Provansalaca, unatoč tome što je Frederic Mistral još 1904. dobio Nobelovu nagradu za poeziju na provansalskome, nekad književnom jeziku od Burgundije do Sicilije - i Polov putopis iz Kine zapisan je na provansalskome), tako još i više manjina stranih matičnih nacija: Baska pri Pirinejima, Katalonaca u Perpinyau (i jedni i drugi su ipak nedavno dobili pravo na službenu uporabu svog jezika), Flamanaca u Dunkirku i, najgore, Korzikanaca, čiji se jezik u ranome srednjem vijeku razdvojio od toskanskoga, potonje baze talijanskoga standardnog jezika. Korzikanci nemaju pravo na osobna imena na svom jeziku, a kamoli na njegovu uporabu u školama i upravi.
 
Korziku je Genova preotela Pisi u XIII. stoljeću, izgubila ju je u XVIII., kada je nakratko samostalna Korzika uvela prosvijećeni ustav i prva u Europi dala biračko pravo ženama, a onda je Genova Versailleskim ugovorom 1768. prodala svoja prava na Korziku za dva milijuna đenoveških lira, dakle za manje nego je hrvatski kralj Karlo Drački prodao svoja prava na Dalmaciju Mlečanima (za pišivih 100.000 dukata). Istraživanje provedeno 1999. pokazalo je da je tada samo 15 posto Korzikanaca željelo odcjepljenje od Francuske, dok bi se dobrih 40 posto Francuza s kontinenta radovalo da se Korzika odcijepi. Smatraju je mafijaškim otokom, daleko sličnijim Sardiniji i Siciliji negoli kontinentalnoj Francuskoj. Većina Korzikanaca smatrala je da ih Francuzi tretiraju kao koloniju, te su htjeli i više novca iz Pariza i veću autonomiju u trošenju tog novca. Sada je stanje drukčije (pa i pod utjecajem katalonske krize): za odcjepljenje je i dalje 10-15 posto, ali oko 75 posto je za punu autonomiju, uključujući i poreznu, makar bez novca iz Francuske.
 

Inoslav Bešker, Slobodna Dalmacija

Trump je ispunio predizborno obećanje o izraelskom glavnom gradu

 
 
Predsjednik Trump u srijedu je ispunio obećanje iz predizborne kampanje kada je priznao Jeruzalem kao glavni grad Izraela. Taj  potez nije početak radikalne politike kako tvrde kritičari, a Trump ga je popratio prihvaćanjem rješenja dviju država koje predsjednici obiju stranaka odavno podržavaju. Kongres je Jeruzalem priznao kao glavni grad Izraela 1995. zakonom na koji  predsjednik Clinton nije  stavio veto. Drugi predsjednici načelno su se slagali, pa čak se njime i služili u kampanjama, ali na dužnosti su odustajali od prava na formalno priznanje ili selidbu američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem. Razlika je u tome da je Trump očito mislio ono što je govorio kao kandidat.
https://www.infochretienne.com/wp-content/uploads/2017/01/israel-conf.jpg
Trump je svoju odluku u srijedu nazvao „priznanjem stvarnosti“ i u pravu je. U Jeruzalemu se nalaze izraelski parlament, vrhovni sud i rezidencije predsjednika i premijera, a američki predsjednici i ministri vanjskih poslova sa svojim se izraelskim kolegama susreću ondje. Ali službena je američka politika to da se Izraelci i Palestinci moraju složiti o budućem statusu Jeruzalema, jer i Palestinci taj grad žele kao glavni grad. Predsjednik Trump ne staje ni na čiju stranu. U izjavi Bijele kuće priznaje se da je „Jeruzalem izuzetno osjetljivo pitanje“ i ne pravi razlika između zapadnog Jeruzalema, gdje se nalazi izraelska vlada, i istočnog Jeruzalema, kojim Izrael upravlja od Šestodnevnog rata 1967.
 
Trump je svoj potez kombinirao s novim pokušajem postizanja mirovnog sporazuma između Izraelaca i Palestinaca i ne isključuje palestinsku državu kao dio rješenja. Vladini dužnosnici to su u srijedu opet ponovili, rekavši da se napredak postiže iza scene. Sumnjičavi smo s obzirom na dugu povijest neuspjeha, ali SAD se trudi. Jedan način na koji bi Palestinska uprava mogla dati znak da ozbiljno misli jest da prestane plaćati obiteljima Palestinaca koji ubijaju nedužne Izraelce. Predstavnički dom u utorak je izglasao zakona Taylora Forcea kojim bi se smanjila američka pomoć Palestincima dok ne prestanu plaćati ubijanje. Glasovanje u senatu moglo bi se održati ovaj mjesec.
 
Arapski vođe osudili su preseljenje veleposlanstva, ali pitamo se kako će dugo bijes trajati. Arapi suniti suočavaju se s prijetnjom islamskog terorizma i iranskog imperijalizma, a Palestinci su trećorazredni problem. Ako je preseljenje američkog veleposlanstva, najavljeno pred više od 20 godina, dovoljno da potopi mirovne pregovore, možda baza za mir još ne postoji.
 

The Wall Street Journal, SAD (urednički komentar)

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Srijeda, 21/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 710 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević