Get Adobe Flash player
Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Ne smetaju im hrvatske kune kad podržavaju Plenkovića i HDZ. Smeta im...

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Andrej oko sebe ima klimavce, puzavce, kameleone, beskralježnjake,...

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Sesardić: Josipović slijedi logiku onog ideološki korumpiranog suda...

Sprega lokalne i državne politike

Sprega lokalne i državne politike

Projekt Brijuni Rivijera Ivana Jakovčića povezuje lokalne i državne...

Desnica zastranila zbog egoizma

Desnica zastranila zbog egoizma

Ništa nisu naučili iz...

  • Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    četvrtak, 18. travnja 2019. 12:16
  • Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:51
  • Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:44
  • Sprega lokalne i državne politike

    Sprega lokalne i državne politike

    srijeda, 17. travnja 2019. 11:10
  • Desnica zastranila zbog egoizma

    Desnica zastranila zbog egoizma

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:39

Budućnost Svijeta je u Aziji

 
 
U sklopu Zbornika „Crna Gora i Osmansko carstvo“, Podgorica, 2017., poučan je tekst dr, Radenka Šćekića. On navodi da će Azija 2020. godine imati 4 od 5, ili 7 od 10 najvećih ekonomija; tada će Azijci stvarati 40 posto svjetskoga BDP-a. Zapad je (valjda Šćekić misli na EU bez SAD?) 1900. Imao 30 % svjetskoga stanovništva, 1993. svega 13 %, a 2025. će pasti ispod 10 %. Zapad je u svjetskoj industriji sudjelovao 1950. sa 64 %, a 2013. sa samo 30 %.
http://www.aljazeera.com.tr/sites/default/files/styles/aljazeera_article_main_image/public/2013/11/18/feth.jpg?itok=u5XwvATt
Fethullah Gülen
 
Od 1999. do 2004. broj stanovnika Francuske povećan je za 1,13 milijuna, od čega su 410.000 potomci doseljenika. Godišnji priljev stranaca je 82.000. Doseljenici čine oko 10 % stanovništva. Prosječan broj rađanja u EU-u je 1,5 po ženi, što je znatno manje od biološki neophodnih radi održanja mase 2,1.
 
Glasovi muslimanskih birača postaju sve važniji. Kod izbora u Njemačkoj Schröder je potukao Stoibera (CDU) za samo 8.864 glasa. Njemački Turci s pravom glasa su ogromnom većinom glasovali za socijalista Schrödera. U Turskoj koja je značajna članica NATO-a samo 12 % anketiranih ima pozitivno mišljenje o SAD-u. Turska želi uglavnom mekom silom obnoviti svoj utjecaj na Kavkazu, Balkanu (riječ na turskom znači šumovite planine) i srednjoj Aziji. Preko 7 milijuna muslimana (bugarskoga, bosanskoga, albanskoga i dr. podrijetla) emigriralo je s Balkana u Anadoliju. Te migracije nisu samo do 1925. izvršene, već i iza 1950. i 1980. godine. Balkan je most između Europe i Azije, te se nalazi na mjestu značajnih energetskih čvorišta – plinovoda i naftovoda. Nakon priznanja država bivše SFRJ Turska je pružila logističku podršku bombardiranju Srbije 1995. godine. Iste godine je sklopila vojni sporazum s Makedonijom, a 1996. sa BiH. U bazi blizu Ankare vršena je obuka jedinica bosanske vojske. (list „Milliyet“, 11. 2. 1996.). Od 2000. Turska ulaže u Srbiju, a ima i značajne projekte u južnoj Hrvatskoj.
 
Pored obitelji Izetbegović jeke emocije prema Turskoj pokazuje i na Sandžaku muftija Muamer Zukorlić, inače srčan čovjek i logičar koji veli; “Mi Tursku doživljavamo kao svoju majku koja je prije 100 godina, zato što je morala, ostavila svoju djecu. Sada dolazi da ih vidi (kao Hasanaginica, op. T.T.), Bosnu kao najstarije dijete, ovo albansko što je ojačalo i nas na Sandžaku (planinski kraj između Srbije i Crne Gore, op. T.T.), kao najmlađe dijete koje se najviše voli. Kada imate takvu braću i roditelje, to je predivan osjećaj.“ (Možda Albanci i Bošnjaci imaju bratske osjećaje prema Zapadu, pa i Hrvatskoj više nego prema Bosporu i Levantu, op. T.T.)
 
Postojao je vojni pakt između Grčke, Turske i (socijalističke) Jugoslavije iz 1953. Kod sklapanja je puno napravio diplomat Koča Popović. To je po E. Yalcinu dalo stabilnost i blagostanje JI Europi u odnosu na SSSR.
 
Nova vanjska politika Turske zasniva se poprilično na djelu Ahmeta Davoglua „Strateška dubina“. To je politika koja želi kombinacijom prije svega meke sile ekonomije i kulture, ali i vojnom snagom učiniti opet Istanbul centrom odlučivanja. G. Friedman u knjizi „Slijedećih 100 godina“ predviđa da će na Balkanu glavnu riječ voditi Rusija i Turska. (a zaboraviste Kinu?, op. T.T.) Davutoglu je istakao da imamo više Bosanaca i Albanaca koji žive u Turskoj nego u matičnim državama. On nastavlja: “mi želimo novu balkansku regiju utemeljenu na političkim vrijednostima, ekonomskoj međuzavisnosti, suradnji i kulturnoj harmoniji. To je bio Osmanski Balkan. Mi ćemo obnoviti ovaj Balkan. Ljudi to zovu neoosmanizmom. Osmanski vjekovi Balkana su uspješna priča. Sada je treba obnoviti.“
 
Zvuči lijepo, ali kada vidim odnos prema kurdskom narodu nekako sam skeptičan, bit će da sivi vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud (op. T.T.). U krojenju pozitivne slike o turskom narodu i povijesti služe i TV emisije, serije, sapunice i sl. Za Fethullaha Gülena koji je u međuvremenu od bliskoga saveznika postao neprijatelj predsjednika Erdogana navodi se da ima oko 300 (svojih) škola u Turskoj i 200 od Balkana do Kine, kao i 8 sveučilišta. Turska je oko 60 puta veća od Crne Gore, ima 130 puta više pučanstva i 160 puta veći državni proračun. (ali manji broj dvometraša, op. T.T.).
 
U istom zborniku navodi dr. Hatidža Oruč mišljenje visokoga časnika (bimbaše) Mehmeda Subhija iz 1901. godine koji detaljno opisuje administrativne, političke, geografske i prije svega vojne činjenice o tadanjoj Crnoj Gori. (Subhi je vjerojatno podrijetlom Albanac, op. T.T.) „Osvrćući se na identitet Crnogoraca Subhi ističe da pripadaju srpskoj grani Južnih Slavena, s tim da tjelesnom građom, tenom i temperamentom više podsjećaju na Albance nego na Srbe. S tim u vezi Crnogorci, Bosanci, Hercegovci i Dalmatinci ne vuku isključivo slavenske korijene, nego predstavljaju mješavinu Slavena i Albanaca. (ilirski preporod, op. T.T.) Turska želi zakoračiti u Europu, kad već ne može u EU; to je jasno. Što pak želi Hrvatska, to nažalost nije jasno.
 

Teo Trostmann

Erdogan: "To nije ništa drugo nego čisti fašizam"

 
 
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ne trpi kritiku. Čak ni od umjetnika omiljenih u konzervativnim krugovima. Mnogi misle da će novi sudski procesi protiv umjetnika i glumaca zastrašiti ostale.
https://ahvalnews.com/sites/default/files/styles/social_image/public/2018-02/metin-akpinar.jpg?h=e0d97e2f&itok=Gy_qyA4r
Metin Akpinar
 
Najnoviji verbalni ispadi zvuče zabavno. 72-godišnja filmska zvijezda Turske Rutkay Aziz preporučio je Erdoganu sljedeće: „Predsjednik bi trebao malo poslušati Beethovena i Mozarta. Možda bi mu godilo."
A s obzirom da je predsjednik protiv konzumiranja alkohola, novinar Yilmaz Özdil je u svojoj kolumni u kemalističko-nacionalističkim novinama "Sözcü" napisao: „Da je Tayyip Erdogan jednom popio pivce, danas bi Turskoj bilo bolje." Na obje izjave Erdogan je u utorak pred zastupnicima njegove stranke AKP reagirao bez imalo humora: „Prisiljavati predsjednika, čiji je stav poznat, da pije pivo ili da sluša Mozarta nije ništa drugo do oličenje fašizma", rekao je Erdogan.
 
Rutkay Aziz je reagirao preko televizije koja program emitira iz inozemstva, iz njemačkog Kölna. On kaže da Erdoganu uopće nije dao savjet. „Rečeno mi je da će Erdogan posjetiti koncert svjetski poznatog pijanista Fazila Saya. I pitali su me, što ja o tome mislim. Rekao sam da bi to bilo dobro. Jer, tamo će čuti Mozarta i Beethovena. To će mu goditi."
Aziz ne može shvatiti da ga je Erdogan nazvao fašistom. „Ne mogu baš shvatiti što se u ovom slučaju mislilo s fašizmom. Jesam li ja fašist ili Mozart?"
 
Istraga zbog „uvrjede" i „huškanja"
 
Glumica Deniz Cakir postala je meta Erdoganovog bijesa, nakon verbalnog sukoba sa ženama koje nose maramu. List blizak vladi je o tome izvještavao: „Predsjednik je rekao da je Cakir zahtijevala od žena koje nose maramu da „idu u Saudijsku Arabiju". I onda je Erdogan još jednom naglasio da „to nije ništa drugo nego čisti fašizam". Protiv Deniz Cakir istragu vodi Državno odvjetništvo zbog „uvrede". Međutim, sve je bilo možda puno drugačije nego što to tvrdi Erdogan i njegovi državni odvjetnici. Cakir je na Twitteru napisala: „Ono što se priča u javnosti ne odgovara istini!". Ovaj slučaj potresao je kulturnu scenu Turske. 76-godišnji Müjdat Gezen i 78-godišnji Metin Akpinar su glumačke legende i cijene ih kako konzervativci tako i ljevičari. No, sadašnja vlada se distancirala od dvojice stariji ljudi. Oni su se kritički izjašnjavali o predsjedniku na oporbenoj televiziji TV Halk. Erdogan ih je pak nazvao „umjetnicima koji bi to rado bili, ali ne znaju kako se to radi".
Glumci zahtijevaju više demokracije.No, Müjdat Gezen i Metin Akpinar nisu samo meta Erdoganovog prozivanja. Protiv njih je pokrenuta istraga. Optužba glasi: „Uvreda predsjednika, prijetnje pučem i ubojstvom".
Nakon saslušanja ova dvojica umjetnika su ipak puštena na slobodu, ali vlasti su im zadržale putovnice i ne mogu napuštati Tursku. Također se moraju jednom tjedno javljati policiji. Državno odvjetništvo je ovoga tjedna predstavilo izvještaj o istrazi protiv njih za „poticanje na oružani ustanak protiv vlade Republike Turske".
 
Metin Akpinar: put iz kaosa je demokracija
 
Poticanje na oružani ustanak? Što su to rekle ove filmske zvijezde? „Jedini način da nadvladamo polarizaciju i kaos jest demokracija", kazao je Akpinar u emisiji „Narodna arena". „Ako nam to ne pođe za rukom, kod nas će se možda dogoditi kao kod svakog fašizma. Ili se držite čvrsto uz skute vođe ili vas otruju u tamnici." I njegov kolega Gezen ne poziva na revolt već kritizira. „On (Erdogan) se svađa sa svakim i svakom prijeti prstom i govori kako bi trebalo da zna svoje granice. Kažem ti, Recepe Tayyipe Erdogane, ne možeš na kušnju staviti našu ljubav prema domovini. Spoznaj svoje granice." Erdogan je reagirao agresivnije. Zašto toliko žestoko napada kulturne djelatnike dok se zemlja nalazi u nemirnom vremenu, kako politički tako i ekonomski, što je zapravo mnogo važnije od kritike s kulturne scene?
 
Gülfem Saydan Sanver je dobitnica nagrade Pollie udruge američkih političkih analitičara (American Association of Political Consultants). Odgovor na ovo pitanje za nju leži u lokalnim izborima koji se trebaju održati krajem ožujka.
 
Erdogan koristi polarizaciju
 
U svim predizbornim kampanjama u prošlosti Erdogan je pokušavao sebe staviti u središte svake rasprave, objašnjava Sanver. „Ako pogledamo rezultate najnovijih izbora, vidimo da polarizacija društva koristi Erdoganu. Javno žigosanje umjetnika je dio te strategije."
 
Erdogan pokušava ostaviti dojam da su konzervativni krugovi društva ugroženi. On pokušava zbiti redove vlastitih birača i spriječiti da do naroda dopru poruke oporbe. Pored toga, Erdogan želi prikriti posljedice ekonomske krize", kaže Sanver. „On je također svjestan da klima straha ide na ruku postojećoj vladi. Jer, društvo koje je u strahu uvijek podržava aktualni sustav. Žestoke riječi i istrage protiv umjetnika odašilju poruku: kritika vlade će nas skupo stajati."
 
Umjetnici kao glas društva
 
Kazališni kritičar Atilla Dorsay tvrdi za DW da u svim demokratskim zemljama vlade i samo društvo posebno poštuju umjetnike. Samo diktatorski režimi pokušavaju praviti pritisak na umjetnike. „Umjetnici koji samo malo kritiziraju vladu završavaju u zatvoru. To je tužna realnost Turske."
Umjetnici koji kritiziraju vladajući AKP ne zastupaju samo oporbena stajališta već izražavaju i zabrinutost društva. „Mudra vlada bi ovakve umjetnike pridobila na svoju stranu kako bi ubirala bodove kod naroda. Ali, u Turskoj ovi umjetnici idu na sud. Ja se tomu odlučno protivim."
 

https://www.dw.com/hr/turska-erdogan-protiv-umjetnika/a-47044422

U Trumpovoj administraciji Trilaterala nema utjecajne osobe

 

 

U Sloveniji je sredinom studenoga 2018. održan "Kongres internacionala liberalnoga kapitalizma". Bio je to skup Trilateralne komisije na kojoj se tri dana raspravljalo na temu "Utjecaj europske osobnosti o budućnosti EU-a, migracijama i krizi liberalne demokracije". Trilateralna komisija je sada u svojevrsnoj krizi. Nema više Davida Rockefellera, umro je, a naslijedio ga je ne toliko uspješni vođa, Henry Kissinger. Trilateralna komisija od godine 1973. zalaže se za gospodarsko otvaranje, za širenje nacionalnih granica, širenje područja slobodne trgovine te uspon liberalne verzije kapitalizma.
https://wearechange.org/wp-content/uploads/2017/03/henry-kissinger-david-rockefeller.jpg
Henry Kissinger i David Rockefeller
 
Zanimljivo je podsjetiti da je u administraciji bivšega američkog predsjednika Baracka Obame bilo jedanaest visokih dužnosnika, koji su imali vezu s Trilateralnom komisijom. Prije je to bio Zbigniew Brzezinski u administraciji Jimmyja Cartera. Iz europskega kraka trokuta valja spomenuti Jean-Clauda Tricheta, nekadašnjega šefa Europske središnje banke, sadašnjega voditelja europske grane ove organizacije. U prošlosti je europsku Trilateralnu komisiju vodio Mario Monti, a u isto je vrijeme bio i na čelu Europske komisije i talijanski predsjednik vlade!

Činjenica je da u administraciji predsjednika Donalda Trumpa Trilaterala nema utjecajne osobe. Dok je David Rockefeller samoga sebe ponosno nazivao »internacionalistom«, Trump s geslom o Ameriki, koja je na prvom mjestu, ne pripada toj političko-gospodarskoj doktrini. Trump je naklonjen izolacionističkoj politici, koja ima utjecaj prije svega u srednjoeuropskih državama. Zato je otvoreno pitanje može li (liberalna) demokracija uopće preživjeti?
 

Zrinko Horvat

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Četvrtak, 25/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 736 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević