Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Umjetna inteligencija potisnut će ljude čak i iz mnogih intelektualnih poslova

 
 
Ovih dana odlučit će se o tomu kakav će biti život u srednjoj Europi 2030. Glavno pitanje je hoće li V4 preživjeti napade i manipulacije kojima ga Bruxelles želi baciti na koljeno. U regiji bi vodeću ulogu ponovno mogla preuzeti Rusija koja podupire to jedinstvo. Ako V4 preživi to razdoblje, do 2030. godine višegradske zemlje mogle bi postati savezom država sa zajedničkom valutom, zajedničkom ekonomijom i zajedničkom vojskom. Riječ je o skoro 65 milijuna ljudi koji unatoč jezičnim razlikama žive u istoj kulturi, istom sustavu običaja i istom vjerskom okruženju. Unutar toga pučanstva ne će biti prisilno biološko miješanje, iako su se ti narodi donekle već i međusobno izmiješali od početka XVI. stoljeća.
http://www.nouvelle-europe.eu/sites/default/files/styles/panoramic_679x246/public/eap.png?itok=zjdz_S9m
Za očekivati je da će ta četiri naroda do 2030. godine dostići iznenađujuće visoki stupanj razvoja. Pri tomu ne mislim u prvom redu na gospodarsku i tehnološku, nego na mentalnu razvijenost. To će biti, naime, razdoblje u kojem će u svojoj potpunosti moći živjeti svoju slobodu, u kojem će se već u potpunosti odvojiti od imperija i velesila koji su ranije njima upravljali, a odvojit će se i od dosada toliko obožavanoga Zapada. Prema medijskim izvješćima, već je počeo povratak u svoje zemlje tamo zaposlenih građana istočnoeuropskih zemalja koji zapadne gradove smatraju opasnima i lošima za život. U kojima će do 2030. godine već živjeti miješano, uvelike islamizirano stanovništvo. Što se razvoja tiče, višegradske zemlje do tada će već shvatiti kako im vlastiti tradicijski sustav u potpunosti odgovara za život i njegovo ispunjavanje. Ne trebaju uvoziti nikakvu ideologiju i filozofiju. Ukoliko četiri naroda dostignu tu razinu svijesti, oslobodit će se i iz klade koju predstavlja želja za stalnim proširivanjem zona komfora. Danas čovjek razvijenoga svijeta živi upravo u tomu i podnosi sve žrtve, što je među ostalima i razlog zbog kojeg se zapadna društva unaprijed predaju.
 
Porast će važnost pitanja sigurnosti
 
Teško je reći kakvi će biti demografski pokazatelji višegradskih zemalja do 2030. U aktualnom tumačenju vjerojatno će biti negativni jer stanovništvo svih četiriju zemalja stari i smanjuje se. Međutim, dvije stvari mogu dovesti do postupne promjene. S jedne strane porast će važnost pitanja sigurnosti, što može dovesti do povećanja broja rađanja. Posebno ako se tomu pridruži i kvalitetno obrazovanje u okviru kojega će se uspjeti zaštititi kulturu istočne i srednje Europe od vanjskih, nihilističkih utjecaja. To jest, npr. 2030. više ne će moći funkcionirati unutar naših granica formacija slična CEU-u.
 
S druge strane, 2030. godine u formiranju populacijske politike mogu imati ulogu i drugi aspekti. Npr. da će za održavanje određene razine standarda biti potrebno sve manje radničkih ruku. Do tada bi značajne uspjehe mogao postići program kojega se naziva i „industrija 4.0“. To je digitalna revolucija koja je u ekonomiji već i započela i u okvirima koje će umjetna inteligencija ljude potisnuti čak i iz mnogih intelektualnih poslova. Ruski predsjednik Vladimir Putin upravo je ovih dana najavio kako će njegova zemlja veći od dosadašnjega naglasak staviti na istraživanje i razvoj umjetne inteligencije, jer želi izbjeći da se Rusija ponovno nađe u stanju tehnološke zaostalosti. Mađarska je računalna velesila, a ni Česi ne zaostaju. Ukoliko, međutim, V4 odustane od istraživanja i bude samo kupovalo revolucionarno nove tehnologije, ponovno joj može zaprijetiti ovisnost.
 
Važnost Triju mora
 
Savez Triju mora drugi je mogući scenarij za 2030. Ovdje savez formiraju narodi koji žive u trokutu Crnoga, Baltičkoga i Jadranskoga mora. Značajno pučanstvo, veliko unutarnje tržište, različite i brojne sirovine. Značajne su, međutim, kulturne i običajne razlike među tim narodima, a još veće su razlike u stupnju razvijenosti. Osim toga, sasvim je jasno da Ukrajina ni do 2030. godine ne će biti sposobna odustati od prozapadne politike, Rumunjska, pak, oduvijek prati samo kratkoročne interese te je sigurno da će i 2030. inzistirati na američkomu tutorstvu. No pitanje je hoće li Sjedinjene Države biti u stanju da budu skrbnici bilo koga. Pitanje je i kakva će do 2030. biti politička putanja npr. Makedonije gdje ritam života i danas diktira George Soros? Vjerojatno ne će odustati od prozapadne orijentacije ni Slovenija i Hrvatska, potonja to neće učiniti ni zbog turizma.
 
Umjesto Triju mora više se čini da će snažni V4-blok izgraditi tržišne odnose sa zapadnim Balkanom, prije svega sa Srbijom i Hrvatskom. Inače, u zapadnobalkanskoj regiji život uopće ne će biti miran 2030. godine. Šireći se iz Bosne značajni prostor u regiji osvojit će islam, koji, kako to govore brojni muslimanski čelnici, nastoji napredovati prema Sjeveru. Za Mađarsku i višegradske zemlje prijateljstvo sa Srbijom i Hrvatskom bit će važno već i iz razloga što će te dvije zemlje predstavljati tampon-zonu koja će zaustaviti taj prodor.
 
Lako je moguće da 2030. više ne će biti Europske unije, barem je sigurno ne će biti u sadašnjemu obliku. Ona će se erodirati, istrošiti, koncepcija Europe dviju brzina i politička korumpiranost čelništva EU-a ili bezuvjetno posluživanje novoga svjetskog poretka onemogućit će njeno postojanje. Srednjoeuropske zemlje naći će se u gravitacijskomu polju Rusije. Već je krenuo politički proces u znaku kojega se Moskva ponovno pozicionira kao velesila, a spektakularna uvertira toga bila je intervencija u Siriji. A nedavno se dogodilo da je predsjednik Južne Koreje od Vladimira Putina zatražio pomoć za rješavanje krize koju generira Pjongjang.
 
EU slabi, Rusija jača
 
Rusija će do 2030. godine politički i vojno postati vrlo snažnom državom i jasno je da rezultate postignute u digitalizaciji industrije i razvoju umjetne inteligencije neće koristiti samo u vojnoj industriji nego i u običnom gospodarskom životu. Zbog zapadnog embarga na hranu Moskva npr. već i sada ogromnim koracima razvija svoju poljoprivredu. Rusija je država tradicija, a 2030. bi upravo to mogla biti odrednica na tragu koje će odabrati svoje prijatelje, političke partnere. Možda se danas još čini nemogućim, ali i Poljaci bi trebali promisliti isplati li se i dalje održavati četiristogodišnji konflikt koji diže zid između Moskve i Varšave. Jer 2030. ne će biti zapadne velesile – podrazumijevajući u prvom redu sve konfuzniju Ameriku koja polako ali sigurno slabi – na koju bi se mogli osloniti. Ostaje, međutim, V4 kao sigurna točka, jer do 2030. će se dokazati da današnja poljska inicijativa koja na temelju proturuskoga raspoloženja želi surađivati s Ukrajinom i Rumunjskom, vodi u slijepu ulicu
 
Višegradska skupina, naravno, ne će moći održavati jednaku udaljenost od Zapada i od Rusije. Srednjoeuropske zemlje sve će tjerati na suradnju s potonjom. Srbija će prihvatiti čak i vojni savez jer će ju pritiskati islamizirana Bosna. Prema istraživanjima javnoga mišljenja 42 % upitanih Srba uvjereno je da će se Europska unija raspasti, a njih 38 % smatra da će regija ponovno ući u rusku interesnu sferu.
 
Do 2030. vidjet će se i hoće li Moskva biti saveznikom ili rivalom Pekinga. Kina se priprema juanom zbaciti dolar s trona. U zadnjim izvješćima govorilo se o tomu da bi Mađarsku učinila središnjim punktom za izvoz prehrambenih proizvoda u Kinu. A dok Rusi žele ubrzati istraživanja i razvoj u području industrijske digitalizacije i umjetne inteligencije, Kinezi su na tom području već postigli prve konkretne rezultate. Pored nadmetanja rusko-kinesku suradnju ipak može osnažiti zajednički interes da se Ameriku treba staviti postrance.
 

Ferenc Sinkovics, Demokrata, Mađarska

Zbog Junckerova plana reforme EU-a Britanija ne će požaliti što odlazi

 
 
Bruxelles je izložio kako bi se Europska unija mogla reformirati nakon odlaska Britanije i to je dovoljno da se zapitate je li cilj gurnuti i sve ostale prema izlazu.  Umjesto da udvostruči ono što će povećati prosperitet, čini se da šef Europske komisije Jean-Claude Juncker želi suprotno. Iako u svom dugom govoru nije mnogo spominjao Britaniju, Junckerov godišnji govor o stanju Unije bio je djelomice osveta zbog brexita. Obećao je da će reformirati EU tako da će Britaniji biti žao što odlazi iz tako divnog kluba.
http://www.bilderberger.ch/wp-content/uploads/eu_police_portrait.jpg
Neki elementi njegova programa u Londonu će potaknuti zavist. Obećao je da će nastaviti s trgovinskim pregovorima s nizom partnera koji „stoje u redu pred našim vratima”. U to se ubraja i obnova dugo neaktivnih razgovora s Australijom i Novim Zelandom. To je mudra strategija kojom se može pokušati osujetiti globalne protekcionističke porive koji dolaze iz Washingtona Donalda Trumpa. Zaključivanje tih sporazuma bilo bi ubod Britaniji koja će vjerojatno teško potpisati svoje trgovinske sporazume do 2019. Ali veći dio Junckerova plana problematičan je. Popustio je pred francuskim i njemačkim pritiskom da Bruxelles dobije više ovlasti za blokiranje stranih investicija u EU-u, osobito investicija kineskih kompanija. Ako London izbjegne takav protekcionizam,  to će se pretvoriti u odredbu 'investirajte umjesto toga u Britaniju'.
 
Juncker također želi iznova protumačiti europske ugovore da bi Unija mogla odlučivati o poreznoj politici i vanjskim poslovima glasanjem većinom ponderiranih glasova, a ne jednoglasno. To bi Francuskoj, Njemačkoj i Italiji omogućilo da nametnu model viših poreza manjim zemljama koje to neće, poput Irske, Nizozemske i Junckerova Luksemburga. Porezna konkurencija manjih europskih država glavni je pokretač poreznih reformi u velikim gospodarstvima. Ali Junckerov potez oslobodio bi Pariz i Berlin bilo kakve potrebe da se natječu u poreznim stopama ili smanjenju trošenja. Većinsko glasovanje krivo je i za otrovne rasprave o pitanjima vanjske politike, kao što je ono o intervenciji  na Bliskom istoku ili odnosima  s Rusijom.
 
Razgovarati o propuštenoj prigodi. Prije nego je Britanija glasovala o odlasku iz EU-a premijer David Cameron pregovarao je o sporazumu koji bi EU učinio više orijentiranim prema trgovini i gospodarskom rastu. Takav bi sporazum bio vratio državama članicama neke ovlasti nad potrošnjom i useljavanjem i prisilio Bruxelles da se usredotoči na gospodarsku konkurentnost. Ako se Bruxelles zaista želi osvetiti Britaniji zato što odlazi, trebao bi se vratiti toj šabloni i udvostručiti nastojanja da se gospodarski rast poveća pomoću slobodne trgovine i manje regulacije. Čelnici EU-a trebali bi biti mudri i ignorirati Junckera, a dobre su šanse da će to i učiniti. Zbog činjenice da Bruxelles i nakon brexita još uvijek razmišlja na tako imperijalan i birokratski način Britanci neće požaliti što odlaze.
 

The Wall Street Journal (urednički komentar), New York

Godine 1714. "Izbacite Burbonca!", 2017. "Izbacite Španjolce!"

 
 
Prvoga listopada trebao bi se održati referendum o neovisnosti Katalonije. „Ne će se održati“, izjavio je premijer Galicijac Mariano Rajoy u Madridu. Katalonski parlament u petak ujutro donio je zakon o osamostaljenju koji je trebao stupiti na snagu nakon referenduma o neovisnosti 1. listopada. To je pravna osnova za jednostrano planirano odcjepljenje Katalonije od Španjolske; zakon sadrži privremeni ustav koji Kataloniju definira kao neovisnu državu i republiku. Žestoka rasprava o ovom pitanju održavala se u srijedu i četvrtak, i to u vrlo napetom ozračju. Glasovalo se tek u petak nakon ponoći. 71 zastupnik podržao je zakon o odcjepljenju, 10 ih je bilo protiv, a značajna manjina zastupnika nije sudjelovala na glasovanju kao ni na glasovanju o zakonu o referendumu.
http://www.catalunyapress.es/images/showid/395434
Vrhovni sud Španjolske već je i ranije planirani referendum proglasio protuzakonitim, a u četvrtak je i zakon o referendumu proglasio nevažećim. Središnja vlada također planira pravnim putem spriječiti sporni zakon o odcjepljenju, ali i sve buduće zakone i propise o tom pitanju. Glavni državni odvjetnik čak je najavio podizanje optužnice protiv svih članova katalonske vlade i predsjedništva katalonskog parlamenta. Već i ranije institucije u Madridu i Barceloni su se u prijeporu oko postupka neovisnosti pokušavale uzajamno kočiti svim mogućim pravnim koracima. Novi konflikti posljedica su toga što su Katalonci odluke o referendumu i sporni zakon o odcjepljenju progurali kroz regionalni parlament u žurnoj proceduri, ali to je tek sporedno poprište pravnog prijepora.
 
Španjolski premijer Mariano Rajoy u Madridu je izjavio još u vrijeme dok su se u Barceloni vodile rasprave: „Ilegalni referendum neće se održati. Vlada i sudovi ni u kojem slučaju ne bi mogli prihvatiti protuustavne i ucjenjivačke postupke katalonskih separatista.“ Rajoy je predstavnike katalonske vlasti optužio za autoritarizam te ih pozvao da odustanu od puta u protuzakonitost. Istovremeno, ukazao je na to da se ustav može promijeniti: „Dopušteno je tražiti osamostaljenje od Španjolske, ali je nužno poštivati važeće propise.“ Međutim, do sada je Rajoy pokazivao malo spremnosti za vođenje rasprava o izmjenama ustava.
 
Španjolski mediji pišu naveliko protiv Katalonaca i njihovih predvodnika, i to ne samo u Madridu. Čak je i prošpanjolska „La Vanguardia“ u Barceloni konstatirala da je nastupila teška državna kriza. „Separatisti svojim postupku posebno štete katalonskoj autonomiji. Unatoč većini u parlamentu, katalonske separatiste zapravo ne podržava sigurna većina građana. „Separatistička pustolovina dovodi do podjele katalonskog društva.“ „El Periódico” žestoko napada katalonskog premijera koji pozivajući se na ljudska prava i pravo na samoopredjeljenje španjolske zakone proglašava nevažećima. 
 
Zbog zakona o osamostaljenju i referenduma mnogi dužnosnici i službenici u Kataloniji naći će se u nezgodnom položaju jer će dobivati proturječne naputke iz Barcelone i Madrida. Tako je regionalna vlada u Barceloni pozvala načelnike svih općina da u roku od 48 sati odrede izborne jedinice. No prema odluci Vrhovnog suda svatko tko pomaže u pripremi i provedbi referenduma – dakle bilo koji ravnatelj škole koji dopusti glasovanje u svojoj školi – čini kazneno djelo. Prvoga listopada s nemogućom odlukom suočit će se i službenici regionalne policije:  Zaštititi ili spriječiti izlazak na birališta?
 
Što su mnogi Katalonci očekivali od ovogodišnje proslave „nacionalnog praznika“? Ovogodišnja Diada trebala je biti posljednja. Već godinama najava uoči 11. rujna smatra se političkim ritualom: „Sljedeći nacionalni praznik slavit ćemo u neovisnoj Kataloniji.“ Tako glasi obećanje. Za tri tjedna mogao bi doći taj trenutak. Katalonski parlament proteklih je dana stvorio zakonske osnove za referendum o neovisnosti koji bi se trebao održati 1. listopada. Ovaj ponedjeljak Katalonci bi Španjolcima i ostatku svijeta trebali demonstrirati da ih ništa neće zaustaviti, a katalonski predsjednik Carles Puidgemont poziva na „masovan odaziv“. „Ova Diada je ključni korak na našem putu prema vlastitoj državi. Ona će ojačati referendum“, izjavio je Jordi Sánchez, predsjednik Katalonske nacionalne skupštine koja organizira to veliko okupljanje.
 
Letvica je postavljena visoko. Očekivalo se dolazak najmanje milijun ljudi, jer toliko Katalonaca od 2010. sudjeluje na Diadi, 2013. i 2014. okupilo se čak dva milijuna ljudi. Politička simbolika uvijek ima veliku ulogu. Ove je godine Diada trebala biti uvertira za osamostaljenje. Uzor za katalonski 400 km dugi ljudski lanac kroz čitavu Kataloniju u rujnu 2013. bila je borba za slobodu baltičkih država. Stanovnici jedne od triju sovjetskih republika su 1998. u jednom sličnom prosvjedu uzeli jedni druge za ruke. Godinu dana kasnije Litva, Letonija i Estonija bile su neovisne.
 
Godinu kasnije katalonske nacionaliste inspirirao je referendum u Škotskoj: većina Katalonaca bila bi najsretnija kada bi se Barcelona mogla dogovoriti s Madridom oko referenduma, kao što su se dogovorile britanska vlada i Škoti. Tjedan dana nakon Diade, 18. rujna 2014., Škotska je glasovala. Kampanja za „ne“, koje u Kataloniji nikada nije bilo, pobijedila je. U Kataloniji tada za 9. studenog zakazala je referendum s vrlo ambicioznim vremenskim okvirom. Da je većina bila za odcjepljenje, neovisnost bi se bila proglasila 23. travnja 2015. na dan katalonskog zaštitnika sv. Juraja (San Jordi), a na nacionalni praznik birači bi na referendumu potvrdili ustav nove „Republike Katalonije“.
 
U Kataloniji je mase mobilizirala prvo presuda španjolskog Ustavnog suda. U srpnju 2010. suci u Madridu su novi Statut o autonomiji koji je Kataloncima davao više prava proglasili ništavim. Tada je milijun ljudi na masovnim demonstracijama u Barceloni dalo oduška svom bijesu i razočaranju. Broj zagovornika vlastite države povećao se s dvadeset na oko pedeset posto; prema najnovijim ispitivanjima javnog mnijenja njihov je udio nešto niži. U Barceloni se uzdaju u to da će impresivne slike s Diade od ponedjeljka potaknuti i neodlučne birače da se podrže osamostaljenje, kako bi se izbjegao neuspjeh na biralištima.
 
Jer zapravo obilježavanjem Diade ne slavi se nikakva pobjeda, već se prisjeća na jedan od najtežih poraza koji većina Katalonaca ne može zaboraviti: 11. rujna 1714. burbonski kralj Filip V. osvojio je Barcelonu. Katalonci, koji su se u Ratu za španjolsko naslijede borili na strani austrijskih Habsburgovaca i Engleske, sami su branili opkoljeni grad. U uličnim borbama stradalo je na tisuće ljude. Unuk francuskog kralja Sunca Luj XIV. žestoko je kaznio Katalonce ukinuvši im stoljetna prava na autonomiju. Katalonskim nacionalistima Diada je postala simbolom očajničke borbe za vlastitu državu.
 
Kasnije je to poprimilo mazokističke obrise. Nacionalni praznik ne održava se samo na dan poraza. Najava počinje točno u 17:14 sati – u znak sjećanja na godinu kapitulacije Barcelone. Na svim domaćim utakmicama Nogometnog kluba Barcelona navijači u 17. minuti (nakon 14 sekundi) skandiraju „Independencia“ kako bi podsjetili na svoj san o neovisnoj državi. Navodno je jarbol službene katalonske zastave dug 1714 cm. Koliko je sjećanje na pobjedu Burbonaca prije 303 godine žive, moglo se vidjeti u još jednoj prigodi prije dva tjedna. Nakon napada u Barceloni španjolski kralj Filip VI., koji je i sam Burbonac, sudjelovao je u povorci protiv terorizma. No svako toliko odjeknulo bi: „Forá el Borbó!“ što na katalonskom znači „Izbacite Burbonca!“. A zviždalo se i španjolskom premijeru Marianu Rajoyu.
 
Katalonci smatraju da ih Madrid tretira nepravedno i da ih kulturološki ugrožava. Oni optužuju središnju vladu da im otima njihove kulturne posebnosti i zbog toga podsjećaju na najavu bivšeg ministra obrazovanja Josea Ignacija Werta da će hispanizirati katalonsku djecu. No to ne znači da se katalonski narod u prvom redu osjeća žrtvom. Većina Katalonaca ponosi se svojim 'katalonstvom', ekonomskim uspjesima svoje regije, nogometnim klubom FC Barcelona i svjetskoj popularnosti njihova glavnog grada.
 
Veliki prosvjedi povodom Diade stoga nisu tužne povorke, već izraz samopouzdanja. Ove godine organizatori žele da Diada bude početak kampanje za odcjepljenje za referendum 1. listopada. Radikalno lijeva stranka CUP odlazi još korak dalje i zahtijeva „trajnu mobilizaciju“ na ulicama Katalonije. Tijekom vikenda već su stotine aktivista marširali pred vijećnicama gradova čiji su gradonačelnici odbili gradske lokale staviti na raspolaganje za potrebe održavanja referenduma. Katalonci neće ostaviti na cjedilu ni svoje političare u slučaju da ih španjolsko pravosuđe bude gonilo. To se već moglo vidjeli u veljači ove godine kada je 40.000 ljudi ispratilo Puigdemonteova prethodnika Artura Masa na suđenje pred Vrhovnim sudom.
 

Vid Hinković

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1081 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević