Get Adobe Flash player
Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Ne smetaju im hrvatske kune kad podržavaju Plenkovića i HDZ. Smeta im...

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Andrej oko sebe ima klimavce, puzavce, kameleone, beskralježnjake,...

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Sesardić: Josipović slijedi logiku onog ideološki korumpiranog suda...

Sprega lokalne i državne politike

Sprega lokalne i državne politike

Projekt Brijuni Rivijera Ivana Jakovčića povezuje lokalne i državne...

Desnica zastranila zbog egoizma

Desnica zastranila zbog egoizma

Ništa nisu naučili iz...

  • Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    četvrtak, 18. travnja 2019. 12:16
  • Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:51
  • Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:44
  • Sprega lokalne i državne politike

    Sprega lokalne i državne politike

    srijeda, 17. travnja 2019. 11:10
  • Desnica zastranila zbog egoizma

    Desnica zastranila zbog egoizma

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:39

Kina ovo mjesto usred ničega planira pretvoriti u centar globalne ekonomije

 
 
‘Euroazijsko središte nepristupačnosti’ je drugo i nešto upečatljivije ime za pustoš. Ta je točka na čitavom planetu najudaljenija od mora ili oceana. Smještena je u Kini, tek nešto istočnije od granice s Kazahstanom, do najbliže luke ili mora ima najmanje 2.500 kilometara u bilo kojem smjeru i kuda god pogledate okružuju vas bijele stepe i plavo-bež planine. To je najrjeđe naseljeno mjesto na svijetu. I baš tamo, među posljednjim preživjelim nomadskim plemenima centralne Azije, na mjestu smještenom između dvije grane planinskog masiva Tian Shan na rubu Kazahstana, raste najveći infrastrukturni projekt u povijesti moderne civilizacije, piše u velikoj reportaži novinar Ben Mauk za ugledni New York Times.
https://i.ytimg.com/vi/kTvncgDQrLA/maxresdefault.jpg
Oko 130 kilometara od tog središta nepristupačnosti, odmah nakon granice s Kazahstanom, nalazi se selo Khorgos. Većinu svoje povijesti Khorgos je bio na opskurnoj periferiji međunarodnih događanja, a službeno broji tek 908 stanovnika. No, zadnjih nekoliko godina, postalo je mjesto od iznimne važnosti za globalnu ekonomiju.
Mjesto je dio inicijative neformalno poznate kao Novi put svile koji je naumila izgraditi Kina i koji bi trebao sadržavati ogromnu mrežu autocesta, željezničkih pruga i drugih prijevozničkih ruta. Kad bude dovršena, ta ‘Belt and Road Initiative’ (‘Inicijativa pojasa i puteva’) ili B.R.I., kako je formalnije ime projekta, spojit će Kinu i njezine priobalne tvornice s centralnom, jugoistočnom i južnom Azijom, državama Perzijskog zaljeva i Bliskim istokom, s Afrikom, Rusijom i čitavom Europom. Razmjere i ambiciju koja stoji iza ovog projekta teško je i zamisliti.
 
Pobjeda globalnog nad lokalnim
 
Khorgos je početak ovog projekta i međunarodna zona slobodne trgovine koja obećava postati novi Dubai. Zahvaljujući svojoj poziciji na granici Kine, uskoro najveće ekonomije na svijetu, i Kazahstana, zemlje najudaljenije od mora, ovo mjesto postalo je vjesnik u budućnosti povezanog i premreženog svijeta u kojem robe slobodno putuju s jednog kraja planeta na drugi, u kojem se može locirati svaku osobu i koji ima nevjerojatnu mrežu kupaca i prodavača. Takva pobjeda globalnog i industrijskog nad lokalnim, izoliranim i ruralnim pokazuje ono što nam budućnost donosi, ako uopće bude budućnosti za našu vrstu.
 
– Kako će, doista izgledati budućnost? Tko će od nje imati koristi? I koja će biti cijena? Kako bih to saznao, ukrcao sam se prošlog srpnja na vlak (u spavaća kola, dakako) od Alma Ate, najvećeg grada u Kazahstanu, i zaputio prema kineskoj granici gdje sam se probudio okružen pustinjom, piše Ben Mauk u svojoj reportaži. Khorgos je zapravo niz zaselaka koja okružuju nekadašnje trgovačko mjesto zvano Zharkent. NYT-ov novinar piše da je primijetio mnoštvo deva, šarenih džamija i natpisa na ujgurskom koji upozoravaju da se ne zaboravi prošlost. Nekoliko otrcanih brodskih kontejnera služe kao središnja tržnica, a par taksista, među njima i Nunur, koji je u Kazahstan došao 1962. godine iz Kine, beznadežno stoje uz štand s lubenicama. Te iste godine je više od 60.000 kineskih Ujgura i Kazahstanaca pobjeglo u tadašnji Sovjetski Savez i to zahvaljujući putovnicama koje im je izdao konzulat u kineskom Xinjiangu i uz svesrdnu pomoć kineskih graničnih policajaca.
 
Nunur se sjeća kako su ga roditelji nosili preko crvenih planina do Khorgosa.
– Otvorili su granicu i pustili nas na sovjetski teritorij, prisjeća se Nunur, spominjući pritom i glasine da su njihove prijatelje i rođake koji su ostali kasnije zatvorili ili čak ubili. Bojeći se za svoju sigurnost, Nunur nije želio odati svoje prezime. Njegovi roditelji koji su u Kini uzgajali pšenicu, zaposlili su se na kolektivnoj farmi. Majka je kuhala, otac je naučio voziti traktor, a Nunur, s vremenom, popravljati ga te je postao izvrstan mehaničar. Reporter je zamolio Nunura da ga odveze na mjesto odakle bi mogao vidjeti čitav Khorgos. Na putu su prošli uz polja kukuruza koja su mu dodijeljena nakon ukidanja kolektivnih farmi. Iako se nakon osamostaljenja 1991. Kazahstan, barem prema lokalnim standardima, obogatio zahvaljujući nafti, njegova ekonomija se i dalje temelji na poljoprivredi i stočarstvu. Nunur kaže da u njegovom selu kuće i dalje nemaju vodu, a svuda naokolo su ostaci nekadašnjeg centralnog sovjetskog planiranja poput sada zatvorene vinarije i mljekare.
 
Od Kine do Skandinavije
 
Planovi Kine su mnogo ambiciozniji te planiraju svojim B.R.I. pojasom spojiti istočnu Kinu sa Skandinavijom. Do danas se u projekt koji uglavnom financira Kina uključilo 68 država, u kojima živi oko dvije trećine ukupne svjetske populacije. Kineske firme tako ulažu u izgradnju autocesta i elektrana na ugljen u Pakistanu, u luke u Grčkoj, plinovode i naftovode u središnjoj Aziji, u industrijski grad u Omanu, cestovnu infrastrukturu u Laosu i slično. Kina posjeduje dionice luka od Mjanmara do Izraela, od Mauricijusa do Belgije. Dosad je za projekt B.R.I. utrošeno već 200 milijardi dolara, uglavnom u Aziji, a pretpostavlja se da će još biti potrošen bilijun dolara na stotine projekata širom svijeta. Kad se uračunaju i iznosi koje će potrošiti ostale države, cifra se penje na osam blijuna dolara. Bilijun je, pojednostavljeno, milijun milijuna.
 
Projekt B.R.I. je toliko velik da njegovo opisivanje pomalo nalikuje na globalnu vremensku prognozu. Neke pojedinačne komponente protežu se i po nekoliko stotina kilometara, poput koridora Kina-Pakistan vrijednog 68 milijardi ili koridora Bangladeš-Kina-Indija-Mjanmar. Veličina projekta B.R.I. je nedokučiva, no u Khorgosu, početnoj točki, novinar NYT-a mogao se, kako piše, izbliza uvjeriti u razmjere tog posla.
 
Nunur ga je odveo izvan mjesta odakle je mogao vidjeti kinesku granicu te vjerojatno novo raskrižje svjetskih ekonomija.
– Lako je bilo zamijetiti kinesku stranu granice. Instant grad koji je ondje niknuo 2014. također se zove Khorgos i ima oko 100.000 stanovnika. U daljini sam vidio i kranove nove suhe luke, tj. kopnenog logističkog centra za teretne vlakove koji je počeo s radom 2015. i koji bi uskoro mogao postati najveći takav centar na svijetu. Uz tu suhu luku, zapravo kolodvor, prostire se raščišćen prostor za neke buduće tvornice i skladišta za buduće stanovnike Khorgosa, piše Mauk.
– Do nas je došao upravitelj luke i upitao nas želimo li da nam pokaže okolicu. Vratili smo se u auto i prošli pored stražara s puškama na ramenima koji su izgledali kao da se dosađuju. Upravitelj je znao njihova imena i općenito je izgledalo kao da se svi poznaju, navodi novinar.
– Daj mi malo suncokretovih sjemenki, rekao je upravitelj stražaru, a ovaj je posegnuo u džep i nasuo mu hrpu na dlan. Upravitelj im je objasnio da novinar želi vidjeti kinesku stranu. Stražar se odmaknuo i podigao rampu.
 
Nekoliko kilometara dalje prostire se najveća kineska oblast, autonomna regija Xinjiang. Reporterska ekipa ipak nije pokušala onamo ući s obzirom da posljednjih godina kineska vlada ondje provodi politiku tzv. deekstremizacije koja se ponajprije odnosi na muslimane unutar ujgurske etničke grupe koji čine oko pola populacije ovog područja. Prema procjenama, između 800.000 i dva milijuna ljudi, što je oko 15 posto muslimanske populacije u Xinjiangu, vlasti drže zatočenima u koncentracijskim kampovima, kojih je više od 1000.
 
Slijeva stoka, s desna budućnost
 
S mjesta na kojem se NYT-ov novinar nalazio nije se moglo vidjeti ništa od toga. Sve je djelovalo mirno. S njegove lijeve strane moglo se vidjeti pastire i stoku, u daljini polja kukuruza i suncokreta.
A s desne strane uzdiže se moderna budućnost trgovine.
– Mogli ste stisnuti oči i zamisliti da je pred vama čitava povijest ljudskog roda, od prvih stočarskih plemena pa sve do sadašnjosti, opisuje svoje dojmove Mauk. Kina nikad nije objavila službeni mapu B.R.I. pojasa, niti popis odobrenih projekata kao ni točan broj zemalja koje sudjeluju u projektu. No, baš ta maglovitost možda je jedna od prednosti. Umjesto da je predstavljen kao popis megaprojekata i bilateralnih dogovora koji se mogu izjaloviti, B.R.I. je više nekakav nejasno vidljiv projekt međupovezanih infrastrukturnih elemenata u kojima Kina igra glavnu ulogu.
To je također okvir preko kojega kineske vlasti mogu predstaviti gotovo sve elemente svoje vanjske politike – od elektrana u Turskoj, pa do prve vojne baze na nekom stranom teritoriju u Džibutiju – sve to je dio onoga što komunistička partija predstavlja kao neprijeteću viziju win-win globalnog razvoja.
 

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2019/02/01/najveci-projekt-u-povijesti-civilizacije-kina-ovo-mjesto-usred-nicega-planira-pretvoriti-u-centar-globalne-ekonomije/

Relativna stabilnost ili stabilna relativnost država kroz povijest i potreba supraimuniteta

 
 
Ne postoje "najstabilnije" države u povijesti Europe ili svijeta. Države su relativno stabilne dok postoje, a druga je stvar što ljudi ograničuju neke vremenske intervale i daju im statističke odrednice i (u)sporedne - konačnosti! Nikad povjesničari ne će proniknuti u bit sveobuhvatne misli pojedinaca, društava i država kao tankih povezujućih struna lažnosti: jedno je vanjska pojavnost, a drugo unutarnji život. Jedino što im preostaje čuditi se kako to sve stoji na okupu (neko vrijeme) prijetvornosti i zavaravanja, gotovo kao život bankarske kamate i likvidnosti (spremne za svakodnevnu potencijalnu moralnu i svaku drugu likvidaciju). Smiješno je ograničiti ljudsku inteligenciju na mjeru „testa inteligencije“ jer kako znamo koja je gornja granica iste.
https://s2.reutersmedia.net/resources/r/?m=02&d=20180709&t=2&i=1281248238&r=LYNXMPEE681GG&w=1280
Nikad ne znamo što donosi budućnost i koju pak mjeru odnosno mjerila stabilnosti, pa će se onda parametri promijeniti (i poremetiti statistički tijek). Kada bi povijest bila savršena "učiteljica života" nakon određenog (upisanog) vremena nikad više ne bi bilo ratova, ali nije tako. Kada bi okorjelim kriminalcima ili crvenim menadžerima pokušali objasniti „harmoniju sfera“, oni bi iz toga pokušali izvući korist, a nikako po(r)uku ili nastojanje dosega, iako sami možda i ne shvaćaju blesavost jednog i veličanstvenost drugog. To je isto kao usporedba crne naftne boje s nebeski plavom ili npr. snagom Sunca i vjetra. Vjetrovi promjene u tom smislu mogu biti perspektivni, ali potrebno je shvatiti da su s pozicija menadžerske bahatosti takvi pokušaji smiješni, što govori u prilog ogavnosti takvih „utjecajnih“ i „uglednih“ ljudi. Napomenimo da su u svijetu od 7 milijardi živućih bića bilo kakvi pokušaji prolazni, te da će iza tih života ostati jednak broj smrti. Ono što npr. kršćanima nakon smrti može značiti posmrće „vječnog života“, to za „ugledne“ i „utjecajne“ zapravo može značiti „smak svijeta“ kao posljedice vlastitog bezidejnog života i još bezidejnije smrti.
 
U svijetu današnjice, a tako je bilo i prije, vidimo da je „imunitet“ pojedinaca neučinkovit i besmislen, te dodatno potvrđuje puninu zakonske laži da smo „svi pred zakonom jednaki“. Jedina učinkovita mogućnost je postojanje super- ili supraimuniteta. Znači, postojali bi „tajni“ ljudi koji bi računalnim umijećem prebacivali u državne proračune pojedinih zemalja opljačkan novac tih zemalja. Međutim, tu dolazimo do paradoksa: takav postupak bi za neke bio nelegalan, iako u proračun vraćen novac nitko pravno ne bi mogao tražiti jer je opljačkan! Naravno, njihova imena ne bi bila poznata široj javnosti niti bi bili izabrani na tzv. demokratskim izborima. To je iz razloga što bi mnoge „demokratski izabrane“ tzv. političke stranke strjepile pred takvim ljudima jer se financiranja vrše iz, recimo tako, „državnog proračuna“ i „privatnih“ milodara, a ukupnost takvih „proračuna“ pokazala bi znatnu količinu nepostojećeg i opljačkanog novca, što nas dovodi do najmoćnijih protivnika i u isti mah podržavatelja svih sustava bankarskog predznaka. Jedino tako mogle bi nešto dugoročnije opstati neke (male) države. Dobro je primijetiti da iza (moćnih) država stoje još moćnije korporacije, pa će se tako preko fasade država na neki moguće noviji i sofisticiraniji način odvijati ona stara: velike ribe će (pokušati) pojesti male ribe, a to će nazivati održivošću.
 

Đivo Bašić

Francuska nezainteresirana za stabilizaciju ratom uništene Libije

 
 
Matteo Salvini, ultradesničarski zamjenik talijanskog premijera, nazvao je francuskog predsjednika Macrona “međunarodnom sramotom” u utorak 16. listopada 2019. jer je francuska policija dvojicu migranata prevezla preko granice i izbacila ih na talijanskoj strani granice.Napetosti među susjednima rastu nakon što je Rim optužio Pariz za licemjerje zbog nepreuzimanja obveze sudjelovanja u raspodjeli na stotine tisuća migranata koji morskim putem ulaze u Italiju od 2014.
http://www.ilgiornale.it/sites/default/files/styles/large/public/foto/2018/08/29/1535547865-salvinimacron.jpg
Talijanski zamjenik premijera Matteo Salvini rekao je da se nada kako Francuzi ne će izabrati stranku predsjednika Emmanuela Macrona na predstojećim izborima za europski parlament u svibnju, produbljujući tenzije između Pariza i Rima. Odnosi Francuske i Italije, inače bliskih saveznika, pogoršali su se otkako su krajnje desna stranka Liga i Pokret pet zvijezda formirali koalicijsku vladu u Italiji prošle godine te su se okomili na Macronovu proeuropsku stranku En Marche (U pokretu). "Macron možda više ne bude naš sugovornik (u budućnosti)", rekao je Salvini u intervjuu za državni radio RAI. "Njegova je podrška ispod 20 posto. Nadam se da će Francuzi uskoro donijeti drugačiju odluku", dodao je referirajući se na nadolazeće europske izbore u svibnju.
 
Nakon toga Francuska je pozvala talijanskog veleposlanika nakon što je drugi zamjenik premijera Luigi Di Maio optužio Pariz za održavanje siromaštva u Africi i poticanje masovnih migracija prema Europi. Onda je Salvini rekao kako je Francuska nezainteresirana za stabilizaciju ratom uništene Libije - polazne točke za krijumčare koji šalju migrante prema Europi u opasnim čamcima i brodovima - zbog toga što se u Libiji sukobljavaju francuski i talijanski energetski interesi. Salvini, čelnik stranke Lige, dodao je kako nije zabrinut oko posljedica neslaganja i kako će utjecati na vladine napore oko spasa nacionalne zrakoplovne kompanije Alitalije. Talijanske novine javljaju kako je francusko-nizozemska zrakoplovna kompanija Air France-KLM u razgovorima s Rimom oko preuzimanja dijela vlasništva. "Postoje i drugi igrači koji su u poziciji da postanu vlasnici dijela Alitalijina kapitala", rekao je Salvini.(v.h.)

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Četvrtak, 25/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 737 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević