Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Zašto američki crnci ne poštuju američku himnu?

 
 
Ma kakav „kimljin Sung“, ako itko Donaldu Trumpu dođe glave doći će mu neki slavni ragbijaš ili košarkaš. Ako je glavni Trumpov slogan bio „Amerika prva“ onda je potpuno, pravocrtno i logično kako je reagirao kad su profesionalni igrači meni potpuno nezanimljivog športa, američkog nogometa, šport šrota, ustvari gladijatorskoga, kojega nisam zapamtio niti jednoga, niti ću, ali za kojim su Amerikanci ludi da ih je pošpotao kad su odbili primjereno i uobičajeno slaviti američku himnu.
https://www.gannett-cdn.com/-mm-/1397046083798e663d83cd01d6b7d88b70f41984/c=0-125-2790-1701&r=x803&c=1600x800/local/-/media/2017/09/25/USATODAY/USATODAY/636419022705618814-USATSI-10305289.jpg
Uglavnom crni Amerikanci, politički korektno rečeno, Afroamerikanci, koji zarađuju desetine milijuna dolara godišnje, odlučili su posramiti američku himnu. Ne poštovati ju. Dirajući u to Trump je dotaknuo osinje gnijezdo - gnijezdo vladajuće mafije u profesionalnom športu. A profesionalni šport - bilo koji - čisti je kriminal. I što je još važnije, daleko važnije služi sluđivanju masa. Prastara priča, ali pali. Netko je i to morao taknuti u Americi, a eto zapalo Trumpa. Zašto to nisu dirali prije Vrag će ga znati, Vrag novca i profita je branio. Trump je izašao upravo iz tog svijeta - nešto ga odabralo. Ma kakav sjevernokorejski diktator debeljuca - tamošnji problem se riješi sa „buuum“. Diktatora više nema, ali i tko zna čega-koga još. Možda ničesa, nu svi paze. Koga briga. Nu, ako svijet opstane, objasnite mi zašto crni Amerikanci, Afroamerikanci, prebogati, milijundolarski k'o Trump, odjednom ne poštuju američku himnu?
 

Mato Dretvić Filakov

Progon muslimanskih Rohingya započeo je nakon osnivanja terorističke organizacije lokalnih muslimana

 
 
Sadašnja kriza započela je 25. kolovoza 2017. kada je gerilska organizacija lokalnih muslimana osnovana u listopadu 2016. godine, Oslobodilačka vojska Rohingja, pokrenula napad protiv više burmanskih vojnih i policijskih meta. Akcije su odnijele 12 života – a vjerojatno je i udarila pečat na sudbinu burmanskih muslimana (Rohingja). U Bangladešu se je naime u dva tjedna nakupilo 370 tisuća izbjeglica. Dnevno petnaestak tisuća ljudi prelazi brdovitu  granicu.
http://3.bp.blogspot.com/-fF6e_xly1dI/T_1dw-uaknI/AAAAAAAAAkY/RlvjxpMMGGA/s1600/575642_250339695072746_869299875_n.jpg
Rohingyini islamski teroristi
 
Prema glasnogovorniku burmanske vojske, „antiteroristička“ akcija provedena je u 471 selu u sjevernomu dijelu pokrajine Rakhine, u blizini Bangladeša, od kojih je 176 u potpunosti, a najmanje 34 djelomično ispražnjeno. Vojska poriče da ljudi bježe strahujući od masakra, oni smatraju kako pojedinci odlaze iz svojih sela jer su u rodbinskoj vezi s teroristima ili ih podupiru, dok su neki od njih i sami teroristi koji se boje uhićenja. Brojke bi mogle biti ispravne, naime, prije sadašnjega etničkog čišćenja u Burmi je živjelo 1,1 milijun muslimana koji sebe zovu Rohingjama, i to u sjevernoj pokrajini na obali mora koja graniči s Bangladešom.
 
Indija i Kina izrazili su suosjećanje i potporu burmanskoj vladi u „borbi protiv terorizma“. U Indiji su na vlasti nacionalistički Hindui, koji na pitanje Rohingja gledaju u okvirima uobičajenoga tumačenja muslimanskoga terorizma, a Kina je pragmatična – od jadnih Rohingja ne može očekivati nikakvu korist. S druge strane, u Burmi su značajne kineske investicije, a u travnju je pušten u rad i naftovod dug 771 km koji vodi od burmanskih luka do rafinerije u Kunmingu. To je od strateškoga značaja u opskrbi Kine energentima, jer uvelike skraćuje transportnu rutu nafte uvezene s Bliskoga istoka i zaobilazi tjesnac Malaka kojega se može lako blokirati i preko kojega su dosada tankeri bili prisiljeni ploviti.
 
Aung San Suu Kyi je razdoblje od 1989. do 2010. provela u kućnomu pritvoru. Tada se je na Zapadu na nju gledalo kao na „burmanskoga Nelsona Mandelu“ koja svojim moralnim autoritetom može iznuditi demokratizaciju zemlje i koja je 1991. godine dobila i Nobelovu nagradu za mir. Suu Kyi je ta očekivanja i potvrdila u 2010-im godinama. U Burmi je vojna hunta doista prepustila vlast civilima, 2008. godine izglasan je novi ustav, održani su izbori, a 2015. godine je stranka gđe Suu Kyi pobijedila na prvim slobodnim izborima. Negdašnja politička zarobljenica postala je čelnicom zemlje, iako je ustvari i danas prisiljena dijeliti vlast s vojskom koja je dijelom sačuvala svoj utjecaj.
 
Suu Kyi kaže:. „Lažne informacije o genocidu samo su vrh ledene sante dezinformiranja. Cilj svega toga samo je kreiranje mase problema među zajednicama i promicanje interesa terorista. Riječju: genocid je fake news, to jest lažna vijest, vlada štiti interese svakoga pojedinačnog građanina pokrajine Rakhine, i to na najbolji mogući način.
 
Burmanci kažu kako su „Rohingje“ bengalski gastarbajteri muslimanske vjere koje su britanski kolonizatori doveli u Burmu kao jeftinu radnu snagu, ili su ilegalni imigranti koji su se kroz granicu infiltrirali iz prenapučenoga Bangladeša u kojem često haraju građanski ratovi. Na sjevernome dijelu pokrajine Rakhine budisti su se našli u manjini – gledano s toga aspekta, cijela priča vrti se oko toga kako mnogobrojni strani imigranti pokušavaju oduzeti državu autohtonoga naroda. Zakon o državljanstvu donesen 1982. godine, za vrijeme vojne diktature, izričito definira kako burmansko državljanstvo mogu steći samo pripadnici „autohtonih“ naroda, no taj status u slučaju Rohingja nisu priznali.
 
Dakle, oni koji sada masovno bježe preko granice, nisu samo beskućnici nego nemaju ni državljanstvo, a država u koju dolaze jedna je od najsiromašnijih i najprenapučenijih zemalja svijeta. Bangladeš je već i zbog svojih unutarnjih problema jedan od najvažnijih polaznih točaka migracije u Europu. Što će se dogoditi ako se u njega sruči više od milijun izbjeglica koji legalno nisu državljani ni jedne države i kojima se nikada ne će dopustiti povratak na svoju rodnu grudu? Vjerojatno će krenuti prema Zapadu, a u globaliziranomu svijetu Sjeverna Burma  od Europe je udaljena svega nekoliko tjedana.
 

Darko Kovačić

Glavno pitanje: koliko će mandata u parlamentu osvojiti AfD, ali i koliko će pasti SPD?

 
 
U nedjelju su izbori u Njemačkoj pa po njemačkoj mediji harače predizborne ankete različitih instituta, ustanova koje se tamo njima bave. U trenutku dok ovo pišem stigla je i jedna od najnovijih prema njoj ovako stoje stvari:
1. CDU/CSU – 36 % i 255 mjesta u Bundestagu
2. SPD – 25 %  i 176 mjesta
3. AfD -12 % i 85 mjesta
4. Linke (Lijevi) 10 % i74 mjesta
5. FDP 7 % i 52 mjesta
6. Zeleni 6 % i 44 mjesta
Ova anketa je specifična po tome što je u obzir uzimala oba glasa birača, i za osobu i za stranku, a većina je uzimala u obzir samo stranačke preferencije.
http://nicosia.cyprustimes.com/wp-content/uploads/sites/4/2016/12/kalpi-germanikes-ekloges.jpg
U prosjeku ankete zadnjih mjesec dana bilježe lagani pad CDU/CSU-a, a SPD je odavno potonuo, međutim briga cijele njemačke medije, komentatora, pa i svih ostalih stranaka je zapravo kako „upokojiti vampira“ - AfD. Ide se toliko aleko da se traži njegova zabrana. Svima njima je pritom važnije hoće li AfD biti treća stranka po snazi, ili će to biti neka druga, čak i Lijevi koje su do sada držali podalje od vlasti, samo ne AfD. Važnije im je to čak i od odnosa među „narodnim partijama“ (CDU, SPD) koji je zabetoniran. Razne ankete AfD-u daju između 6 i najviše 12 posto i nikako da ga izguraju na oko pet, a kamo li ispod pet. Panika biva i veća kad se anketni izborni rezultati  preračunaju u mandate u parlamentu. Liberalne i lijeve analitičare, kakve li već, hvata strah i pri pomisli da bi AfD mogao osvojiti i osamdesetak mandata, pa zatim odgovarajući broj mjesta u parlamentarnim odborima… A joj!
 
Inače istraživači javnog mišljenja postali su prilično oprezni nakon što su dva puta gadno promašili: u slučaju izbora Donalda Trumpa i brexita. Medija i „država nad državom“ uspjela je u Francuskoj gurnuti „desničare“ prema dolje, neke i eliminirati, ali u Njemačkoj to ne uspijeva u mjeri u kojoj bi tamošnja medija, politika i „država nad državom“ (možete ju nazivati i „duboka“) htjela, mada je cenzura, kombinirana s pranjem mozga o „desnoj opasnosti“, više nego očita.  Lako je istraživati velike, „narodne stranke“, tamo ukalkulirana grješka od tri posto ne znači puno, ali kod manjih to može biti pedeset posto, recimo na rezultatu od 6 posto, pa takva stranka može realno osvojiti i više, ali i manje pa ni ne ući u parlament. Kod rezultata za AFD, radile se ankete telefonski ili terenski, istraživači su u strahu kako ih stvarni birači jednostavno lažu (strah je, dakako, medijski induciran) pa se lažno izjašnjavaju za, vjerojatno CDU. Zato neki istraživači pribjegavaju „štosu“ da rezultatima AFD-a nešto dodaju, a CDU/CSU oduzmu. Problem su i oni koji ne izlaze na izbore, a takvih je dosad AfD znao prilično „probuditi“, odnosno oni se odlučuju o svom izboru relativno kasno, pa i onda tko zna za koga. Značajna je i pojava onih koji su počeli mijenjati svoje ustaljene preferencije.
 
I u Njemačkoj slabi povjerenje u politički sustav pri čemu su onda stranke prve na udaru - pogledajmo kako je stranačka infrastruktura u mnogim državama zapadne demokracije jednostavno „preorana“, primjerice u Francuskoj, ali i u Americi, iako je ona specifična. Ovdje se „narodne stranke“ još dobro drže, iako se to za SPD baš ne bi moglo reći, a odatle onda dolazi i promjena preferencija, apstinencija, pa i nastanak stranaka poput AfD-a; kao što su svojedobno „isplivali“ zeleni.
 
SPD posebno težak pad doživljava na područjima bivše Istočne Njemačke, „Osti“ ga u izbornim prognozama, kako u kojoj pokrajini, stavljaju na treće ili čak na četvrto mjesto. Bavarski CSU se pak više pribojava AfD-a od CDU-a najvjerojatnije i stoga što je Horst Seehofer, bavarski ministar-predsjednik, zagovarao daleko tvrđu migrantsku politiku od Angele Merkel, koja ju je u međuvremenu barem na riječima zaokrenula malo u desno. Ankete govore i to kako bi ispitanici najradije vidjeli „crno-žutu“ koaliciju (CDU/CSU-FDP), 23 posto, a nastavak sadašnje njih oko 14 posto. Ipak, po svemu sudeći, njezin nastavak je najizgledniji pri čemu će SPD biti slabiji partner nego li do sada. I doista, najzanimljivije pitanje ostaje: koliko će mandata u parlamentu osvojiti AfD, ali i koliko će pasti SPD? 
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1109 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević