Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Inteligentni telefon ima sve funkcije potkožnog mikročipa prve generacije

 
 
Svako malo vremena izlazi poneki članak o potkožnom mikročipu. Mnogi su oni među komplotistima koji provaljuju tajne. Na mreži se mogu naći različita mišljenja, često proturječna.Ali zaustavimo se na trenutak i razmislimo: mikročip ispod kože prve generacije mi već imamo, zove se smartfone. Inteligentni telefon ima sve funkcije potkožnog mikročipa prve generacije: GPS: točno zna gdje se nalazimo.
Telekamera naprijed / natrag: Nema veze kako ga položimo na stol oko fotokamere neprekidno vidi svu okolinu.
Mikrofon: Ambijentalno prisluškivanje.
Digitalni otisak prstiju
Prepoznavanje lica / mrežnice – retine
Bill Gates Launches His Human Body-Linked Cryptocurrency (666)
Akcelerometar, žiroskop, magnetometar, fotoelektrični senzor, laserski senzor dubine, senzor Hall efekta, senzor blizine, barometar, kardiofrekvencijski mjerač, itd.
Nosimo ga smartfon na sebi svojom voljom, nitko nas na to nije prisilio.
Baterija se ne može izvaditi. To znači da se smartfon ne može svojom voljom ugasiti. Osim toga mi nosimo smartfon kao mini bombu.
Možemo obaviti bezgotovinsko plaćanje /na to nas neprekidno sve više navode/. Inače raspon mogućnosti korištenja je ogroman. Naš smartfon može kroz eter djelovati na bilo koji predmet (frižider, pećnicu, alarm, idt.). Čitav vaš život je zatvoren u smartfon (poruke, fotografije, video, itd.) i bilo tko da ima pristup ovim podacima ima moć nad vama veću nego možete zamisliti. Ustvari smartfon nudi najvišu razinu kontrole masa... i potkožni mikročip.
Živite sretno! Tommesh.
 

Tommesh, https://comedonchisciotte.org/microchip-sottopelle-per-tutti-lo-abbiamo-gia/

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Iz krize izaći ćemo opelješani

 
 
»Planet je navukao ‘žuti prsluk’ i oštro prosvjeduje« - Objašnjenje: taj sin čistačice (biografska crtica koju često i ponosno stavlja u prvi plan) uvjereni je ultra-liberal koji smatra kako bogatima treba ostaviti slobodu odlučivanja što će, a što ne će platiti. Iako, da su prethodne francuske vlade bogatima ostavljale tu slobodu odlučivanja koju im je dala Macronova, Gérald Darmanin nikada ne bi završio fakultet. Ili sada, kao sin čistačice, ne bi sjedio u vladi, nego bi danonoćno radio na više radnih mjesta da isplati studenski kredit zahvaljujući kojem bi jedino mogao steći visokoškolsko obrazovanje.
https://g8fip1kplyr33r3krz5b97d1-wpengine.netdna-ssl.com/wp-content/uploads/2017/07/GettyImages-809185642-1160x773.jpg
Gérald Darmanin
 
Dok nekom smrkne, drugom svane – poznata je uzrečica koja bi se u potpunosti mogla primijeniti na koronovirusnu krizu. Smrknulo je svim Zemljanima, osim onim impliciranima u farmaceutski business. Tako je, na Veliki petak, francuski laboratorij SANOFI objavio (vijest BFM) kako će, za liječenje pacijenata oboljelih od COVIDa-19 iz pedeset zemalja širom svijeta, dobrohotno donirati 100 milijuna doza hidroksiklorokinina – derivata klorokina koji se inače koristi u liječenju malarije. Tvrtka SANOFI tvrdi da zaprima « sve veći broj narudžbi od vlada širom svijeta », iz kojeg je razloga za 50 % povećala svoje proizvodne kapacitete, a do kraja ljeta će ih udvostručiti. Istodobno upozorava kako učinkovitost i sigurnost njegove uporabe još uvijek nisu dokazani, jer su trenutni klinički dokazi « nedovoljni » prema znanstvenim normama. Dakle, SANOFI-eva donacija u stvari je promidžbeni ulog u budući veliki business koji će, nesumnjivo, biti liječenje nepoznatog i hirovitog novog koronavirusa. Svjetski farmaceutski lobi zadovoljno trlja ruke pred perspektivom milijardske zarade (više nisu milijunske).
 
Osvrnuvši se na pandemiju, poznati pjevač francuskih šansona Pierre Perret je zaključio: „Planet je navukao ‘žuti prsluk’ i oštro prosvjeduje“. I uistinu, Planetom je ovladalo žutilo – ludilo  u kojemu se oni, koji su neke od nas svojom ideologijom i postupanjem doveli u situaciju da navuku žute prsluke, natječu u broju milijardi koje će izvući iz naših džepova (državnih proračuna) kako bi sanirali posljedice svojih pogubnih politika. Tako se Gérald Darmanin, francuski ministar javnih financija, odgovoran za davanje poreznih olakšica najbogatijim Francuzima, danas žali kako bolnice nemaju dovoljno novca. Nakon Žutih prsluka, dvogodišnjeg štrajka zdravstvenih djelatnika i koronovirusne krize, i dalje ne misli vratiti porez za najbogatije, koji je proračun punio stotinama milijardi eura. Umjesto toga, na Internetu je otvorio 'kasicu prasicu' za donacije građana javnim bolnicama. Objašnjenje : taj sin čistaćice (biografska crtica koju često i ponosno stavlja u prvi plan) uvjereni je ultra-liberal koji smatra kako bogatima treba ostaviti slobodu odlučivanja što će, a što ne će platiti. Iako, da su prethodne francuske vlade bogatima ostavljale tu slobodu odlučivanja koju im je dala Macronova, Gérald Darmanin nikada ne bi završio fakultet. Ili sada, kao sin čistaćice, ne bi sjedio u vladi, nego bi danonoćno radio na više radnih mjesta da isplati studenski kredit zahvaljujući kojem bi jedino mogao steći visokoškolsko obrazovanje. U stvari, Darmanin je doveden na vlast kako bi širio lažnu propagandu, prema kojoj danas svi mladi ljudi imaju priliku 'visoko dogurati'. Iako je prava poruka koju njegov slučaj šalje: ja sam uspio, a poslije mene potop.
 
Građanima porezno opterećenje, a happy few donacije
 
Jasno je da happy few izbjegavaju plaćati obvezan porez, pa kako bi onda njihove donacije bile na željenoj razini ? Najbolji je primjer milijardera Bernarda Arnaulta, vlasnika grupe LVMH koja okuplja dobar dio francuskih luksuznih marki. On je, ukidanjem poreza za najbogatije i darovima Europske središnje banke dioničarima (ESB), zaradio 317 milijuna eura dividende u 2017. godini. A gesta, kojom se iskazao tijekom koronavirusne krize, je donacija 10 milijuna maski bolnicama. Na tu količinu, cijena maske ne prelazi 10 centima, što znači da vrijednost donacije nije veća od 1 milijun eura. Znači kako je, od 317 milijuna eura dividende, ostvarene zahvaljujući darovima ESB-a na europskoj razini i poreznog dara na nacionalnoj, Arnault  zajednici svojom donacijom vratio milijun eura. Dakle, društvu se narugao ; jer ono što Bernard Arnault i Grupa LVMH duguju francuskoj državi (proračunu) je iznos koji je mogao poslužiti u izgradnji nekoliko bolnica, zajedno sa svom opremom i plaćama uposlenika u njima. Radi se upravo o onim bolničkim krevetima s respiratorima i o onoj zaštitnoj opremi koja danas Francuskoj nedostaje kako bi se efikasnije suočila s pandemijom.
 
I to nije sve. Za trajanja krize, nezaposlene djelatnike Grupe LVMH plaća država, koja se u to ime zadužila. Taj novi kredit servisirat će svi građani iz proračuna. Za uposlenike spasonosna mjera. Ali još više za kapital najbogatijih. Kako bi ga sačuvali, oni su se radnika odmah « rješavali ». Slali su ih na burzu rada kao tehnološki višak i prenapregnuli fondove za nezaposlene – one iste na čijoj minimizaciji rade već 30 godina. Za nagradu će državna banka za investicije – jednako multinacionalama koliko potrebitima : obrtnicima, malim i srednjim tvrtkama – jamčiti zbog koronavirusne krize podignute kredite. Tim se naporima, kao i obično neučinkovito i kasno, pridružila i Europska unija. Kako su u njoj države tretirane kao tvrtke (velike, srednje i male), one najmanje će najteže dolaziti do kredita, odnosno pod najnepovoljnijim uvjetima. U državama poput Hrvatske, u kojima građani vladajuće ne prozivaju zbog gospodarske neuspješnosti (uvijek glasuju za stranke koje su ih u tu situaciju dovele), već se govori o novom « stezanju remena ». Predlaže se rezanje plaća državnih službenika, među kojima su najbrojniji upravo oni koji su na prvoj liniji borbe protiv pandemije.
 
U isto vrijeme, supranacionalna razina vlasti niti ne pomišlja kresati broj eurokrata u Bruxellesu i njihove privilegirane plaće i mirovine. Iako/jer : europske države i građani iz svih kriza izlaze osiromašeniji u korist happy few; poslovično su spori i neefikasni, a pod njihovim rukovodstvom utjecaj Europljana u svijetu otopio se kao ledenjak na planini Kenekaise – nekoć najvišeg švedskog vrha. Zašto su eurokrati zaštićeni? Zato što im je temeljna funkcija očuvanje neoliberalne dokse i zaštita njenih predstavnika u europskim vladama. Dok se kod najstarijih članica EU sve jasnije profilira ideja kako bi im bez EU bilo lakše, novopriključene članice grčevito se hvataju za tu supranacionalnu tvorevinu. Npr., kako bi u Hrvatskoj Granićeva generacija iz MVP-a na vlasti mogla poduzeti suverenistički zaokret kada je njena vanjskopolitička solucija A: Europska unija i NATO, a solucija B: proširenje NATO-a i EU? Dakle, „cerebralnu smrt NATO-a i EU“ pojme kao vlastitu, pa se usuđuju ono što se vladajući u 'velikim' državama još libe objaviti: rezanje plaća djelatnika u javnom sektoru, a koje već primjenjuju poslodavci u privatnom.  Konstatiramo kako je na djelu dugoročno osiromašenje građana i država, pod pretekstom koronavirusne krize. Paradoksalno, pandemija koja se uzdigla kao svojevrsna prirodna brana protiv toksične mobilnosti u ime  maksimiziranja profita, poslužiti će u posljednjem vulgarnom dekintiranju svih slojeva društva, osim nekolicine odabranih. Iako su neoliberalne političke elite nepravodobno i neprimjereno odgovorile  na koronovirusnu krizu, a ona postala moguća upravo zahvaljujući zabludama neoliberalnog jednoumlja, one se danas natječu tko će prije ovladati zdravstvenom krizom.
 
Borba neoliberala za opstanak
 
„Uspješno“ upravljanje zdravstvenom krizom trebalo bi im osigurati opstanak na vlasti. Stoga nas u Europi bombardiraju različitim interpretacijama nepouzdanih statistika o rasprostranjenosti virusa i njegovoj smrtnosti (zbog različitih metoda opservacije) i proturječnim preporukama znanstvenika, je li ili nije korisna karantena i nošenje maski. Atlantska suradnja slabo funkcionira. Američka predsjednička kampanja je u tijeku, pa Donald Trump EU tretira kao bankomat. Usred koronavirusne krize od EU, u kojoj sve članice nisu i članice NATO-a, potvrđeno mu je kako može računati na 30-ak milijardi pomoći za standardizaciju europskih „tranzitnih ruta“ radi osiguranja vojne mobilnosti – za američke trupe i njihovu opremu. Ostalo će platiti europske države članice Saveza. Neposredno nakon toga, u duhu America First, nije se libio Europljanima (koje tretira kao svoje posilne), ispred nosa krasti narudžbe zaštitnih maski. Europski su vođe bili zgroženi Trumpovim postupanjem u jeku koronavirusne krize. Iako „veliki američki vođa“ samo slijedi neoliberalnu dok su – kojoj su i sami prisegli (zakonima ponude i potražnje). A, ako je Trump tako bogat maske trostruko plaćati, to je upravo iz razloga što su se Europljani, unatoč pandemiji, obvezali povećati svoj doprinos SAD-u za obranu od 'ruske prijetnje': za 400 milijardi dolara. U čemu će sudjelovati i Italija – koja proživljava najžešću zdravstvenu katastrofu, iako njen godišnji doprinos NATO-u već prelazi 26 milijardi eura – više nego što je talijanski parlament odobrio za urgentne potrebe suzbijanja koronavirusne krize: 25 milijardi. Sve te troškove europski neoliberali prihvaćaju jer su NATO i EU jamstvo njihovog opstanka na vlasti. Christine Lagarde, šeficu Europske središnje banke, slave kao heroinu koja će Europljane izvući iz koronavirusne financijske krize. Iako je razvidno kako strategija 'čuvarice neoliberalnog hrama' ekskluzivno vodi spašavanju i debljanju računa europskih happy few, kao što je to bio slučaj u vrijeme zadnje krize. Zašto?
 
Zbog karantene, brojne tvrtke su u situaciji da ne samo što više ne mogu otplaćivati svoje dugove, nego su im za opstanak nužni i dodatni krediti. Kreditna preopterećenost prilikom izlaska iz krize umanjuje šanse za brzi ekonomski oporavak. Zato je lako predvidjeti da banke neće pristati preuzeti rizik odlaska u stečaj zajedno s tvrtkama koje i dalje nisu u stanju vraćati svoja, sada multiplicirana dugovanja. Nameće se jednostavno rješenje: Europska središnja banka (ESB) mogla bi kredite dati izravno tvrtkama, jer ona kontrolira valutu i, dakle, ne može bankrotirati. Međutim to je nemoguće iz ideoloških razloga. Zbog neoliberalnog jednoumlja na kojem se temelje europski sporazumi. Prema njemu, samo privatne banke mogu intervenirati u gospodarstvo. Ne iz razloga što bi intervencija ESB-a bila neučinkovita, nego zato što nije u skladu s neoliberalnom doksom (samo individualne odluke i interesi su legitimni), Središnjoj banci nije dozvoljeno direktno kreditirati tvrtke.
Uz tradicionalna neoliberalna rješenja: prekarizacija i dehumanizacija tržišta rada, stalni pad kupovne moći i socijalnih prava u korist povećanja dobiti manjine koja pribjegava mehanizmima za optimizaciju poreza, pojavila se i eksponencijalna automatizacija tržišnih transakcija. Ona je sve prethodne oblike učinkovite regulacije tržišta učinila utopijskim, tehnički zastarjelim. Naime, od posljednje bankarske krize, financijskim tržištima – kojima vladaju sve složeniji algoritmi – šeću se legije financijskih balona. Zadnjih godina, zarađuju se i gube milijarde u picosekundama, zahvaljujući gotovo neprimjetnim i automatiziranim tržišnim kretanjima. Ti mali financijski 'roboti' (koje nikada ne zabrinjavaju slabosti tehnologije koja ih pokreće) mogu amplificirati pad tržišta sa svojim milijunom transakcija u sekundi. Domino efektom, ostali algoritmi koji su programirani da koriste trendove pada tržišta stvaraju sustavni rizik od munjevitog kraha. Zbog nikada prije viđene multiplikacije broja dnevnih transakcija, i indikatori volatilnosti – koji su u realnom vremenu upozoravali na rizike – su zastarjeli. Stoga su tržišta 'slijepa'. Više ne reagiraju na ništa drugo nego na glasine i tweetove. Nekako kao i mi.
U tom smislu, moguća je fikcija o distropijskom kraju/budućnosti ultra liberalnog financijskog kapitalizma, u kojoj neoliberali posljednji put vulgarno dekintiraju populacije – pod pretekstom nepoznatog virusa, a za krah neoliberala se pobrinu no name financijski roboti.
 

Sanja Vujačić, 29. IV. 2020., https://www.geopolitika.news/analize/dr-sc-sanja-vujacic-neoliberali-bdiju-nad-nama-iz-krize-cemo-izici-dekintirani/

SAD testirao biološko oružje na svom stanovništvu!

 
 
U sveopćoj nervozi i sve češćim optužbama i protuoptužbama oko toga tko je kriv za aktualnu pandemiju koronavirusa COVID-19, iznenađenjima, čini se, nema kraja. U SAD-u se sve češće pojavljuju žučne rasprave oko toga, zašto od COVID-19 najviše stradava crnačko i hispansko stanovništvo (primjerice u Chicagu oko 70 % oboljelih od koronavirusa čine crnci iako je njihov udio u stanovništvu toga, trećeg po veličini američkog grada svega 30 %). Naravno, iako se, možda, pri pokretanju takvih rasprava implicira ili sugerira i na mogućnost koketiranja vlade s rasizmom (ili razne druge tzv. teorije zavjere), ovdje, ipak, prije svega treba imati na umu egzaktne i lako dokažljive činjenice koje ukazuju kako crnačka populacija, općenito gledano, predstavlja najsiromašniji sloj američkih građana, koji teže dolazi do posla, da je u postotku crnačko stanovništvo puno manje zdravstveno osigurano, a zbog nižeg standarda sklonije je i nezdravoj fast food prehrani što ih čini nezdravijima i imunološko osjetljivijima. Sve to, naravno, ne znači kako se lokalne i federalne vlasti i institucije ne bi mogle i morale drugačije i bolje postaviti prema tom negativnom fenomenu u smislu bržeg otklanjanja evidentnih razlika, a što (ne samo) sada nikako nije slučaj.
https://i.insider.com/564083bbdd0895f46b8b46af?width=750&format=jpeg&auto=webp
Jer dobro je znano koliko u uvjetima neoliberalnog kapitalizma ali i degeneriranoj svijesti tamošnjeg društva ustvari znači jedan ljudski život. On uglavnom vrijedi ukoliko iza njega stoji poslovni uspjeh i  novac, dok se svi oni koje život nije mazio ili im sustav uopće i nije dao stvarnu šansu za dokazivanje svojih sposobnosti, najčešće tretiraju prema posebnim „kriterijima“ i nepisanim pravilima – redovito izvan okvira nužne međuljudske solidarnosti. Po tom je pitanju stanje slično i u Velikoj Britaniji i zato nikada ne dozvoljavam da nas oni uče elementarnim temeljima socijalnog prava i zaštite, a najmanje međuljudskoj solidarnosti koja je u tim i takvim društvima blago rečeno selektivna, a zapravo lažna i licemjerna, i u kojoj se sve gleda kroz svemoćni dolar/funtu.
 
Podjela na konzervativnu i liberalnu Ameriku
 
U američkom društvu vidljive su sve veće dubioze, koje se ne ogledaju samo na povećanoj rasnoj podjeli, već i na onoj drugoj – ideološkoj: na konzervativnu i liberalnu Ameriku. A upravo je ona došla na kritičnu razinu u vrijeme aktualne zdravstvene krize, pri čemu se čak mogu čuti i (neslužbene) izjave o mogućem pokretanju procesa za uspostavu nezavisnosti pojedinih saveznih država, poput onih iz Kalifornije – nezadovoljnih načinom rješavanja problema od strane federalnih vlasti. A da o političkom sukobu na saveznoj razini između republikanaca i demokrata uopće i ne govorimo, a on eskalira sukladno približavanju datuma provedbe predsjedničkih izbora (početkom studenog). Naime, demokrati su sada „nanjušili“ da mogu ozbiljno (bar tako oni misle) zaprijetiti Trumpovu reizboru tj. da krajnjom politizacijom sadašnje zdravstvene krize (i dramatizacijom stvarnoga stanja „na terenu“)  njega i konačno detroniziranju s vlasti. Drugih metoda ali i novih prilika, osim ove s epidemijom, demokrati zapravo više i nemaju. Tu je, međutim, zabrinjavajuće, kako se u želji za očuvanjem ili osvajanjem vlasti malo tko od njih uopće i osvrće ili brine oko rijetko kada viđene podjele američkog društva, k tome još i u nikada složenijim globalnim geopolitičkim odnosima, uključivo i onima iz doba hladnog rata kada je Washington, zajedno sa svojim saveznicima i partnerima diljem svijeta imao samo jednog stvarnog političkog ali i ideološkog neprijatelja – SSSR. Danas tog čvrstog savezništva nema, dok je ozbiljnih suparnika sve više, pri čemu se izgubila i ona ideološka „poluga“ koja je bila motivirajuća pa i presudna za američko ustrajavanje u hladnoratovskoj borbi. Jer američki neoliberalizam, vješto izvezen u Europu kroz stvaranje EU i uz pomoć tamošnjih liberalnih elita, doveo je do rastakanja nacionalnih država, njihove samostalnosti i samosvijesti (svedene su na geografske odnosno folklorne pojmove i okvire), dok je istodobno pao omraženi komunizam i nestao SSSR čije je mjesto zauzela Rusija.
 
Međutim, ovoga puta s kapitalističkim modelom gospodarstva i, što je još važnije, duhovnim povratkom na kršćanske temelje i tradicionalne društvene vrijednosti što je sada američkim stratezima teško prikazivati „kao grijeh“ i uporabiti kao „motivacijsku polugu“ budući da upravo te „ruske“ vrijednosti ponovo žele za sebe i mnogi od američkih europskih saveznika i partnera. Zato Washington u tom smislu posljednjih tjedana pokreće novi ideološki rat, više ne protiv Rusije gdje je to sada nemoguće, već protiv Kine (čija je Rusija strateška partnerica pa im dođe nekako na isto, i čime je „oštrica“ američkog „mača“ time usmjerena u njih obje) kroz sve snažnije kritiziranje kineskog komunističkog sustava iako on SAD-u od 70.-ih godina prošloga stoljeća pa sve donedavno uopće nije smetao (štoviše, bio je protuteža SSSR-u do njegovog raspada ali i omogućavao američkim tvrtkama golemo tržište za brzu i enormnu zaradu) te je suradnja između Washingtona i Pekinga tekla vrlo glatko, poglavito ona gospodarska. A što je u tom smislu još tragikomičnije, kineski komunizam od 70.-ih je godina do danas evoluirao do te mjere da ga je sada teško odijeliti od zapadnog neoliberalizma jer su se i jedan i drugi pretvorili u neprobojni bedem zaštite interesa njihovih multinacionalnih kompanija te oba ubrzano klize prema stvarnoj diktaturi i nametanju svojih pravila igre svima ostalima koji se s njima ne slažu – i kod kuće i u svijetu. U toj velikoj „igri“  aktualna pandemija ima itekako važnu ulogu, koja, kako se čini, najviše ide na ruku globalistima i neoliberalizmu koji je već prije nje upao u goleme probleme i prijetio mu je stvarni kolaps. Sada će on, s urušenim ekonomijama čitavoga svijeta, iznova pokušati „loviti u mutnom“ gdje se, tradicionalno, najbolje i snalazi.
 
Kada ludost pomrači um onih koji odlučuju
 
Međutim, od problema s kojima se Washington  susreće na vanjskopolitičkom planu, sada su ipak puno ozbiljniji oni unutarnji s obzirom kako SAD dobro znaju kako ih Rusija i Kina nemaju namjeru vojno napasti. Pritom sve veći broj različitih informacija (naravno i dezinformacija) o „čudnim“ američkim djelovanjima u ne tako davnoj prošlosti i prema svom narodu, ne daju razloga za prevelik optimizam oko stvaranja toliko potrebne unutarnje kohezije ali i poboljšanja američkog vanjskopolitičkog imidža. O tome svjedoči i vijest iz španjolskog medija Publico, koji je 16. travnja objavio zanimljiv tekst pod naslovom „Los ensayos de armas bacteriológicas de EEUU sobre su propia población“, u kojemu se govori o eksperimentima američke vojske s biološkim oružjem na domaćem tlu (https://blogs.publico.es/puntoyseguido/6402/los-ensayos-de-armas-bacteriologicas-de-eeuu-sobre-su-propia-poblacion/).
Evo što je u tekstu navedeno:
Naziv operacije: „Sea-Spray“
Mjesto izvođenja: San Francisco, SAD
Vrijeme provedbe: od 20. do 27. rujna 1950. g.
Predsjednik: Harry S. Truman
Tijekom sedam dana američke pomorske snage su iz golemih spremnika sa svojih minolovaca raspršivale značajne količine bakterija Serratia Marcescens i Bacillus Globigii, stvarajući čitav oblak koji je visio nad 800 tisuća stanovnika zaljeva (San Francisca). Mjesto provedbe operacije izabrano je zbog njegove blizine moru, visoke gustoće naseljenosti, postojanja nebodera, kao i zbog velike naoblake u toj zoni koja je pomagala prikriti masu patogenih tvari i omogućavala njihovo širenje. Cilj vježbe bio je proučavanje posljedica toga oružja ne na zdrave ljude, već na slijedeće:
protok vjetra, koji raznosi smrtonosne bakterije; dim, koji bi prenosio bakterije na ogromne udaljenosti; vrijeme, za koje bi bakterije stigle do drugih regija i količina bakterija nužna za infekciju; proučiti ranjivost velikih gradova u slučaju primjene biološkog oružja, njegov utjecaj na okoliš i način borbe protiv njega.
 
Serratia Marcescensizabrana je prema dvama kriterijima, navodi Publico:
1. Ta bakterija nije toliko smrtonosna kao Bacillus Anthracis, ona ista koju 2003.g. Saddam Hussein nije slao poštanskim kuvertama u SAD-u (što je onda bio jedan od razloga za pokretanje invazije na Irak). Tim se bavio agent FBI-ja Bruce E. Ivins, koji je 18 godina radio u Vojnom institutu za istraživanje zaraznih bolesti i izradio cjepivo protiv te bakterije: on je zarazio 22-oje svojih suradnika, od kojih su petorica umrla.
2. Ona izaziva crveni pigment. zahvaljujući čemu je to postalo svojevrsni „marker“, širenje kojeg omogućuje lako praćenje u prostoru.
Te iste godine slični eksperimenti provedeni su i u okruzima Calhoun (Alabama) i Key West (Florida), gdje je isprovocirana epidemija pneumonije.
Španjolski medij odmah donosi slijedeći zaključak: radilo se o stvarnom uspjehu „kriminalnog vojno-industrijskog kompleksa i njegovih političkih predstavnika“, koji je postao najveći eksperiment u povijesti s biološkim oružjem. Obrasci, uzeti iz 43 oblasti širenja bakterija, pokazali su njihovu učinkovitost: osim samog Zaljeva, patogenim tvarima bili su zaraženi i obližnji gradovi. Njihovi su stanovnici o tome doznali puno kasnije, zahvaljujući novinarskom istraživanju koje je provela novina Longday Newsday 1976. godine.
Međutim, kako dalje navodi španjolski medij, operacija „Sea-Spray“ nije bila ni prva ni posljednja tijekom koje su SAD testirale biološko oružje. U tekstu se navode sve poznate operacije i godine njihove provedbe, počevši od 1920. i završivši s 2013. godinom. Za ovu posljednju se navodi kako se radi o Pentagonovom programu vrijednom 300 milijuna dolara za tajni biološki rat i otvaranju Centra za laboratorijska biološka istraživanja u Gruziji, u blizini granice s Rusijom.
 
Ovdje bih podsjetio kako je upravo na taj američki Centar u Gruziji 18. travnja (dakle 4 dana nakon objave ovog teksta španjolskog medija) službeno upozorilo rusko Ministarstvo vanjskih poslova, kao na jedan od američkih bioloških laboratorijskih centara koji se nalaze u inozemstvu, prije svega na postsovjetskim prostorima, koji mogu biti orijentirani na proizvodnju biološkog oružja. Tada je glasnogovornica ruskog MVP Marija Zaharova kazala kako su SAD u Gruziji otvorile američko-gruzijski Centar za istraživanje javnog zdravlja po imenu Richard Lugar (Richard Lugar Center for Public Health Research), koji je službeno ušao u sastav američkog vojnog sustava za nadzor širenja zaraznih bolesti. Zaharova je izjavila kako su nedavno u tom Centru boravili predstavnici Pentagona, koji su gruzijskoj strani predlagali proširenje spektra istraživanja (vidi poveznicu ispod teksta).
 
Ne vjerujmo ničemu a priori, već sve provjeravajmo
 
Upravo iz ovakvih razloga, kakvi su navedeni u ovom tekstu, u svojim izjavama uvijek upozoravam kako ne treba brzati sa zaključcima i optužbama upućenih s ove ili one strane prema ovoj ili onoj zemlji, da je baš ona kriva za pojavu sadašnje pandemije koronavirusa COVID-19. Kada znamo koliko pomračenih umova sjedi u udobnim i „nedodirljivim“ foteljama, koji se, navodno, primarno brinu za sigurnost vlastitih građana i naroda a obično svoju ulogu u tom smislu rado proširuju i na navodnu brigu za sigurnost čitavog slobodarskog svijeta od „pomračenih režima“ i „povampirenih diktatora“, ne treba nekritički sagledavati i zdravo za gotovo uzimati baš sve što oni kažu, pa makar to na prvi pogled izgledalo i logično. Jer od propusta osude i kažnjavanja stvarnog zločinca gora je jedino osuda nevinoga – bilo pojedinca, bilo naroda ili države. Jasno je kako ovdje prije svega aludiram na sadašnja američko-kineska prepucavanja oko njihove uloge i navodnog spornog činjenja odnosno nečinjenja oko sprječavanja aktualne pandemije, pri čemu sam i ranije navodio kako se ostali svijet ne smije dati uvući u njihove igre (koje, zapravo, niti nemaju nikakve veze s pandemijom već isključivo s borbom za golu dominaciju u svijetu) i a priori se svrstavati za jednu ili drugu stranu. Jer sada je najpametnije stajati sa strane, a zlo se ionako samo od sebe proždre ako ga dodatno ne hranimo svojim glupostima ili strahovima koji proizlaze iz pukog neznanja i nepoznavanja elementarnog stanja stvari i procesa koji se odvijaju u svijetu. A od tog neznanja i(li) gluposti u pravilu stradavaju upravo oni narodi i zemlje koje vode neuki, bojažljivi i neodlučni političari.
 

Zoran Meter, https://www.geopolitika.news/analize/zoran-meter-spanjolski-medij-sad-testirale-biolosko-oruzje-na-svom-stanovnistvu/

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Nedjelja, 05/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1574 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević