Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Multipolarni svijet pušta i ostavlja svakom pravo da gradi društvo kakvo hoće s vrijednostima koje izabere

 
 
UBOJSTVO GENERALA SOLEIMANIIJA U KONTEKSTU APOKALIPSE
Ubojstvo generala Qasema Soleimanija, zapovjednika Al-Quod specijalnih jedinica Islamske revolucionarne garde, 3. siječnja 2020., ubijenog američkim projektilima je poseban trenutak koji označava potpuno novo stanje u preslagivanju snaga na Bliskom istoku.Ukoliko je Bliski istok ogledalo globalnih geopolitičkih pokreta ovaj događaj ima daleko širu dimenziju koja se tiče svjetskog poretka kao cjeline. Nije slučajnost da mnogi promatrači tumače smrt generala Soleimanija, junaka u borbi protiv ISIL-a u Siriji i Iraku kao početak Trećeg svjetskog rata ili u najmanju ruku rata SAD-a protiv Irana.
Iranski napad projektilima na američku vojnu bazu u Iraku 8. siječnja 2020. izgleda, potvrđuju analitičari: Sulejmanijeva smrt je početak „konačne bitke“. Tako se poima ovaj događaj u svijetu šijita u kojemu je iščekivanje kraja svijeta i dolazak Mahdia, obećanog Spasitelja na kraju vremena, toliko jako da se ono tiče ne samo vjerskih nazora nego i analize svakodnevnih političkih i međunarodnih odnosa. Šijiti vide kraj svijeta kao „konačnu bitku“ između onih koji su pristalice Mahdija i njegovih protivnika, sila Dajjala.
https://cdn.jns.org/uploads/2020/01/800px-Qasem_Soleimani_received_Zolfaghar_Order_from_Ali_Khamenei_1.jpg
Vjeruje se da su Mahdijeve pristalice muslimani (kako šijiti tako i suniti s izuzetkom Wahabi i Salafis sekti koje se prepoznaju kao ekstremisti, heretici i takfiri) dok se Dajjal, islamski antikrist, povezuje sa Zapadom, najprije i ponajviše sa Sjedinjenim Državama Amerike. Najveći dio proroštava govori o konačnoj bitci koja će biti na poprištu Bliskog istoka i sam Mahdi će se pojaviti u Damasku. Osoba Mahdija se može također naći i kod sunita, ali šijita koji vjeruju da se radi o pojavi „skrivenog, tajnog imama“ koji ostaje živ ali je „skriven“ do današnjih dana. Suniti tumače Mahdia kao vođu islamskog svijeta koji će se pojaviti na kraju vremena da otpočne odlučnu bitku protiv Dajjala u kojem većina sunita vidi materijalističku, ateističku civilizaciju modernog Zapada, sukladno tomu američku hegemoniju kao najagresivniju prethodnicu Zapada.
„Taj prostor je također direktno uključen i u druge apokaliptičke obračune koji se tiču drugih religija.
 
Religijski Izrael (Haredim) na primjer, iščekuje dolazak Mesije u Izrael s kojim će Hram u Jeruzalemu, Treći hram, biti ponovno izgrađen. Njegovu pojavu ometa Džamija Al-Aqsa koja se nalazi u Jeruzalemu na mjestu na kojem je postojao Drugi hram. Ekstremne židovske sekte kao što je „Temple Mount Faithful“ više su puta pokušali izgraditi tunel ispod Svetog Brda - Holy Mount i dignuti u zrak Al-Aqsu. To svakako dovodi do arapsko-izraelskih sporova posebnih razmjera. Govori se da je ubijeni general Suleimani predvodio diviziju Islamske revolucionarne garde Al-Qods što znači Jeruzalem i da mu je glavni cilj bio spriječiti Izraelce da otpočnu gradnju Trećeg Hrama i osloboditi Svetu Zemlju od cionista. To se, prema vjerovanju muslimana ima dogoditi upravo uoči kraja vremena.
 
U Sjedinjenim Državama ogroman utjecaj ima evangelička sekta koja u duhu „kršćanskog cionizma“ tumači bliskoistočnu politiku kao predigru „Drugom dolasku Krista“ u kojem se drži da su „Kristovi neprijatelji“ „vojske kralja Goga“ iz „sjeverne zemlje“ koje evangelici tradicionalno povezuju s Rusijom. I doista Rusija aktivno djeluje u Siriji i jača utjecaj u cijeloj regiji.Ako sve ovo objedinimo onda je slika koju dobivamo zlokobna: ubojstvo Soleimanija upada u ovaj kontekst apokaliptičnih očekivanja i tumači se i mnogi ga tumače s početne točke Armagedona ili ga u najmanju ruku uspoređuju s ubojstvom nadvojvode Ferdinanda u Sarajevu koje je bilo iskra koja je potpalila Prvi svjetski rat. „Tako ubojstvo generala Suleimanija i iranski osvetnički napad na američke baze je krajnje radikalan događaj koji iz temelja mijenja značenje i bremenit je teško predvidljivim posljedicama.“
 
MULTIPOLARNOST PREMA UNIPOLARNOSTI
 
Ovim rasponom množine značenja događaja koji su se već zbili u početku 2020. važno je početi s analizom imajući na umu širi opći kontekst. Ovaj kontekst je definiran svjetskim sustavnim prijelazom  od unipolarnog svijeta koji se oblikovao u dvadesetom stoljeću pod jedinstvenom dominacijom Zapada (posebno SAD-a) na multipolarni svijet čije konture postaju sve više jasne u odnosu na povratak Putinove Rusije u povijest kao suverene i nezavisne sile i pogoršanim američko-kineskim odnosima do točke trgovačkog rata.U svojoj predizbornoj kampanji predsjednik Donald Trump je sam obećao biračima da će odbiti intervencije i da će odustati od neoimperijalističke i globalističke politike. To ga je činilo mogućim pristalicom mirne tranzicije prema multipolarnosti. Ali ovom odlukom, ubojstvom Suleimanija, Trump je poništio takvu mogućnost. Još jednom je potvrdio da je mjesto SAD-a u onom sklopu sila koje se očajnički bore da sačuvaju unipolarni svijet. Iza Trumpovih leđa vire one sile američkih neo-konzervativaca i kršćanskih cionista koji vode događaje prema konačnom okršaju. Ali ta bitka, hoće li ona otpočeti sada ili nešto kasnije, odvijat će se u potpuno novim uvjetima: Ruski uspjeh u međunarodnoj politici, impresivno kinesko gospodarstvo kao i postupno zbližavanje Moskve i Pekinga učinili su multipolarni svijet realnim predstavivši drugim državama i civilizacijama, onim malim i onim velikim poput Indije kao i regionalnim vodećim državama poput Irana, Turske, Pakistana i zemalja arapskog svijeta, kao i onim Latinske Amerike i Afrike, mogućnost da biraju mjesto u ovoj antagonističkoj konstrukciji: ili da ostanu podanički sateliti unipolarnog Zapada koji je u agoniji, i ili da stanu na stranu multipolarnog svijeta tražeći svoju budućnost u tom svijetu.
 
SAMOUBOJSTVO DONALDA TRUMPA
 
Nastala je iz temelja nova situacija nakon tragičnih događaja u Iraku 3. siječnja 2020.: General Suleimani kojeg su ubili Amerikanci bio je organski dio multipolarnog svijeta i predstavljao je ravnotežu snaga ne samo Islamske revolucionarne garde ili Irana nego i čitave multipolarnosti. Na njegovom mjestu je mogao biti isto tako i ruski vojnik bez osnove optužen od Sjedinjenih Država da je sudjelovao u pripojenju Krima, ili kineski bankar optužen da je nanio veliku štetu američkom financijskom sustavu. Suleimani je bio simbolička ličnost multipolarnosti kojeg su ubili zagovornici unipolarnosti izvan svih normi međunarodnog prava.
 
„Odlukom da likvidira Suleimanija Trump je djelovao s pozicija unipolarne sile „tako sam odlučio i tako će biti“ ne mareći za posljedice, na rizik rata, na proteste različitih strana. Kao i prijašnji američki predsjednici Trump je djelovao u skladu sa sljedećom logikom: Jedino Sjedinjene Države imaju pravo nalijepiti etiketu „dobri momci“ „loši momci“ i prema „lošim momcima“djelovati kako im se svidi. Teorijski Putin, Xi Jinping ili Erdoğan mogu isto tako postati „loši momci“ i onda je jedino moguće pitanje hoće li se oni moći braniti protiv napada odgovarajući sredstvima, protiv državnog udara (s kakvim se bio suočio Erdoğan) ili obojenom revolucijom (s kojom se Iran neprekidno suočava) ili s „petom kolonom“ liberala s kojim Zapad neprekidno ustrajava protiv Rusije). Sam Trump je uvjerljivo i žestoko kritizirao takve politike prethodnih administracija i republikanskih i onih demokratskih, ali odlukom da ubije Suleimanija pokazao je da nije različit od njih.“
 
To je vrlo važan moment u prijelazu iz unipolarnog u multipolarni svijet. Trump je predstavljao nadu da bi se ova tranzicija mogla dogoditi mirno i da u njoj Sjedinjene Države ne bi bile neprijatelj nego sudionik s mogućnošću koja teorijski pruža mogućnost da znatno ojača svoj vodeći položaj u kontekstu multipolarnog svijeta i osigura privilegirano mjesto u multikulturalnom klubu kao cjelini. Ova nada je propala 3. siječnja 2020., i nakon toga je Trump postao obični američki predsjednik kao i ostali i to još gori a ne bolji. On je potvrdio status SAD-a kao imperijalističkog zmaja u agoniji koji je lud, zloćudan i opasan ali nema šanse izbjeći „konačnu bitku“. Nakon ovoga Trump je prekrižio i svoju osobnu budućnost i budućnost Sjedinjenih Država kao jednog pola u multipolarnom svijetu. Učinivši ovo on je potpisao Americi smrtnu presudu za budućnost.Kako multipolarni svijet raste i jača SAD više nije subjekt tog procesa nego objekt a jednako tako i Trump. Ubojstvom Soleimanija on je postupio ne samo s Teheranom i Bagdadom, Ankarom, Moskvom i Pekingom kao „objektima“ koji jedino predstavljaju smetnju u utvrđivanju američke hegemonije. To znači rat, jer sraz unipolarnosti i multipolarnosti je bitka za status postajanja subjektom. Danas više ne mogu biti dva takva subjekta: Može biti ili samo jedan, to je Trump ponovno pokušao uspostaviti; ili više od dva što je osnova strategije Rusije, Kine, Irana, Turske i svih drugih koji prihvate multipolarnost.
 
USPJEH MULTIPOLARNIH SILA I NOVA RAVNOTEŽA SNAGA: KRAJ  AMERIKE
 
Ova analiza globalne ravnoteže dramatično zaoštrava cijelu svjetsku političku strukturu jer prilike vraća unazad prema politici u duhu George W. Busha, Obame ili Hillary Clinton. Trump koji je sarkastično ismijavao Hillary danas se pojavio u njenom ruhu u ulozi krvavog globalističkog vješca. Ali događaji nedavnih godina, jačanje ruskih pozicija na Srednjem istoku, posebno njezini udarni uspjesi u Siriji, približavanje Rusije i Kine i okupljanje i integracije oko  projekta Svilenog puta – Jednog Pojasa Jednog Puta prema Putinovoj euroazijskoj strategiji i čak Trumpovim ranijih izbjegavanja direktne konfrontacije omogućilo je jačanje multipolarnih snaga na Mediteranu (gdje je najvažniju ulogu odigralo približavanje između Putina i Erdoğana). To je nepovratno izmijenilo ravnotežu snaga. Prvo i najvažnije, ovo se dogodilo na prostoru uz kraljevstvo Armagedona koji je jednodušno, iako po različitim znacima, prepoznat po svim vrstama političkog apokaliptizma.
 
„Razvoj neizbježnih događaja koji su slijedili nakon ubojstva generala Suleimanija dovest će do konfrontacije između, s jedne strane SAD-a i Zapada duž saveznika kao što su Izrael, Saudijska Arabija i zaljevske države, i s druge strane multipolarnih sila Rusije, Kine, Irana i Turske i dignut će je na višu razinu. SAD vodi politiku sankcija i trgovačkog rata protiv svojih protivnika na takav način da jedan veliki postotak čovječanstva trpi pod američkim sankcijama, i to ne samo u Aziji nego i u Europi u kojoj su europske kompanije (ponajviše njemačke) sankcionirane zbog sudjelovanja u projektu Sjeverni tok. To je manifestacija američke arogantne hegemonije koja sa saveznicima postupa kao s lakejima i s njima postupa tako da ih kažnjava. SAD nema prijatelja nego samo robove i neprijatelje. U takvom stanju „usamljene supersile“ stremi prema konfrontaciji, u ovom slučaj protiv cijelog ostatka svijeta. U mogućoj danoj prilici sadašnji „robovi“ će, nema sumnje, nastojati izbjeći od neizbježnog obračuna, kaznem,  zbog njihovog nepopularnog kolaboracionizma.“
 
Washington nije naučio nijednu lekciju iz volje američkog naroda koji je izabrao Trumpa. Narod nije glasovao za nastavak politike Bush / Obama, nego protiv nje i za njezino radikalno odbacivanje. Amerikanci (u najvećem broju globalističke) elite to nisu uzele u obzir nego su sve to otpisale kao manipulaciju „rusih hackera“ i „blogera“. I sad s Trumpom koji je djelomično raširio ruke prema agresivnoj globalističkoj eliti koja je izgubila smisao za racionalno, američkoj  „ušutkanoj većini“ je ostavljena samo jedna opcija: da se potpuno odvrati od američke vlade. Ako je čak Trump završio tako da je postao igračka u rukama globalista onda to znači da su sve legalne metode političke borbe iscrpljene. U srednjoročnoj perspektivi ubojstvo generala Suleimanija će se osjetiti kao početak potpunog građanskog rata u Sjedinjenim Državama. Ako nitko ne izražava volju društva onda će samo društvo ući u prostor posebnih načina pasivne sabotaže. To je ono što se može očekivati u SAD-u. Ako nije Trump, nego američki narod, u svom pravom duhu kulturne i političke tradicije, izabrao multipolarnost, onda to ne će biti s državom nego protiv države koju je „kidnapirala“ globalistička elita kojoj se čak ni prva osoba u Bijeloj kući nije suprotstavila. Ubojstvo generala Suleimanija znači kraj Amerike.
 
UNIPOLARNI SVIJET JE U DUBOKOJ KRIZI
 
Teško da su europski partneri SAD-a spremni na bilo kakvu oštru konfrontaciju s multipolarnim klubom. Ni Merkel, koja je dobila drugu pljusku za Sjeverni tok, a ni Macron, opsjedan žutim prslucima, koji na ovaj ili onaj način shvaćaju da će se morati suočiti s populizmom (otud njegov „posebni položaj“ s Rusijom i projekt o stvaranju europske vojske), a ni Boris Johnson, koji je upravo uspio istrgnuti Britaniju iz zagušljive močvare liberalne Europske unije (i koji se upravo priprema, da teško izboreni kakav takav relativni suverenitet, zamijeni ropstvom ludom čovjeku koje je izgubio svaki smisao za realizam) i koji gori od želje da skoči u vatru Trećeg svjetskog rata koji je potpalio Washington i da bude zatrt u pepelu bez traga.
 
NATO puzi pred našim očima oko Turske koja više gotovo ni u čemu ne podupire SAD na Bliskom istoku i u Mediteranu (koji Turci zovu „Plavom domovinom – Mavi Vatan“) koji će stajati kao njezin prostor suverene kontrole. Dakle, bezuvjetno i potpuno iracionalno, ili, moglo bi se reći, očajničko, i čak izazovna je podrška Washingtona Izraelu u podrivanju odnosa s Arapima, ili šire, s islamskim svijetom. U isto vrijeme Trump svodi savez sa Saudijskom Arabijom na financijski ulog koji nije izgledna osnova za bilo kakav jači savez, a za kakav Sjedinjene Američke Države nisu genetski sposobne.
 
„Tako  Sjedinjene Države ulaze u Treći svjetski rat između unipolarnog svijeta u agoniji i neprekidno jačajuće multipolarnosti svijeta u uvjetima mnogo gorim u usporedbi s onim prethodnih administracija. U takvim uvjetima Trump bi trebao biti ponovno izabran, dok oni koji su ga potakli da ubije Suleimanija još uvijek pokušavaju da ga sruše zbog toga. Ubojstvo Suleimanija bilo ratom ili mirom podjednako podriva Trumpov položaj. Ubojstvo Suleimanija je fatalna odluka koja će ga uništiti.Položaj onih Europljana, populista s desnog krila koji su podržali ovaj samoubojstveni čin Trumpa bit će bitno oslabljen. Čak se ne radi o tome što su izabrali američku stranu nego su zauzeli stranu umirućeg unipolarizma a to može uništiti svaku stranu.
 
NOVI IZGLEDI MULTIPOLARNOG SVIJETA
 
U ovim okolnostima zemlje koje su potpale pod sankcije, najprije Rusija, Kina i sam Iran, već su naučile živjeti pod ovim okolnostima i odgovoriti na njih razvojem svojih vlastitih strateških oružja (Rusija), gospodarskih struktura (Kina, uključujući i prostor izvan njezinog vlastitog teritorija u kontekstu ogromnog prostora projekta Svilenog puta – Jednog pojasa Jednog puta, energetskom nezavisnošću (Iran) i nezavisnom regionalnom geopolitikom (Turska). Sada sve što ostaje raspodjeljuje se među članovima multipolarnog kluba kao najjača dobitna karta i multipolarnost postaje stvarno ozbiljan i relativno neranjiv protivnik. Što je jači ovaj protivnik to je veća mogućnost izbjegavanja Trećeg svjetskog rata u njegovoj vrućoj fazi i ostaje čekanje na kolaps unipolarnosti  koja će neminovno doći sama od sebe.
 
„Niz posljedica ubojstva generala Suleimanija je sasvim jasan. Iran je Pentagon proglasio terorističkom organizacijom kao i ISIL, a to znači isto ono što se dogodilo generalu Suleimaniju može se dogoditi svakom američkom vojniku. S obzirom da nije bilo odgovora na napad projektilima protiv američkih baza u Iraku Iran će biti potpuno samopouzdan usvojiti borbenu efikasnost i počet će razvijati oružja s još većim pouzdanjem povezujući se s Rusijom. Važno je u ovim okolnostima da je Iran oglasio povlačenje iz nuklearnog sporazuma.  Nakon svega više nema što izgubiti. Druga islamska država, Pakistan, također ima nuklearno oružje. Isto tako ga ima i regionalni protivnik Irana, Izrael. Teheran više nema razloga pregovarati s onima koje je proglasio teroristima.“
 
Također je važan položaj Iraka u kojem šijiti čine većinu. Za cijeli šijitski svijet general Qasem Soleimani je bio neupitni heroj. Stoga je irački parlament tražio trenutačno povlačenje svih američkih trupa s iračkog teritorija. Demokratska odluka iračkog parlamenta svakako nije dovoljna za cinične američke ubojice koji su svugdje gdje postoji nešto od čeg mogu profitirati. Ali to znači i početak opće antiameričke mobilizacije iračke populacije, ne samo šijita nego i sunita koji su radikalno antiamerički raspoloženih. To je razlog zašto su mnogi suniti,  pristalice Sadama Husseina, pristupile ISIS-u, u vjeri da se ovi bore protiv Amerikanaca s kojim su šijiti sklapali neke sporazume. Sada svi, i irački šijit i suniti traže povlačenje američkih trupa.  Od sada je sve stanovništvo Iraka, isključujući Kurde koje su Amerikanci nedavno cinično izdali, spremno započeti oružanu borbu protiv okupatora. To je već jako puno i Irak se može povezati u antiameričkom ratu s Rusijom i djelomično s Kinom koje zajedno predstavljaju stupove multipolarnosti jednako kao Iran i Turska.
 
U tim prilikama ruski položaj je ključan. S jedne strane Rusija nije dio regionalnih sporova između država, naroda i religijskih struja, što čini njezin položaj objektivnim i težnju za mirom i uspostavom suvereniteta Iraka iskrenom i pouzdanom. S druge strane, Rusija može poduprijeti značajno oružjem Irak u ratu za slobodu i neovisnost (kao što je to učinila u Siriji u kojoj je Rusija pokazala svoju učinkovitost i što sada čini u Libiji). Irak sad postaje glavno područje svjetske politike. I opet se i ovdje radi o najstarijoj civilizaciji, o srcu Bliskog istoka. U toj se zemlji, prema biblijskoj geografiji, nalazi „raj na zemlji“ koji je danas izopačen u sasvim suprotno.
 
Sada je najvažnije u ovim okolnostima izvući sve prednosti, s globalnog motrišta, iz Trumpove „fatalne pogrješke.“ Ubojstvo generala Suleimanija ne poboljšava položaj SAD-a nego prije daje priliku za mirni scenarij tranzicije prema multipolarnom svijetu i Trumpa lišava bilo kakve mogućnosti za uspješnu dugoročnu reformu američke politike. Situacija s Izraelom, koji je postao talac strašne mržnje naroda koji ga okružuju, je problematična. Kako postojanje Izraela ovisi ne o kompleksnoj ravnoteži snaga nego o taboru koji gubi svoj dominantan položaj, njegova situacija postaje krajnje opasna. Izrael, koji je nepromišljen i pseudo mesijanski projekt prozapadnih nacionalista koji su odlučili ne čekati Mesiju nego umjesto toga njegov dolazak zamijeniti vlastitim voluntarizmom, vjerojatno će pasti žrtvom smrti unipolarnog svjetskog poretka, i za to može zahvaliti Trumpu kao i ekstremnoj izraelskoj desnici koja ga je gurala prema ovom smrtonosnom koraku.
 
RUSIJA JE POSTOJANA I DOBITNIK
 
A što je s Rusijom? Rusiji se nije žurilo da nedvosmisleno stane na stranu Irana jer i sam Iran ima elitu koja bi radije pregovarala sa SAD-om i izbjegla približavanje Moskvi. U obadvjema silama, u Rusiji i u Iranu postoji „peta kolona“ koja na svaki način želi slomiti osovinu Moskva – Teheran i spriječiti savez između šijita i Rusije koji se usprkos svemu oblikovao u Siriji u kojoj su se Iranci (pod generalom Suleimanijem) i Rusi borili jedni uz druge protiv ekstremista koji su se borili u okviru unipolarnog svijeta. Ovakvi pokušaji će se vjerojatno nastaviti i globalisti će pokušati iskoristiti „petu kolonu“ u Iranu i strategiju „obojene revolucije“ za svrgavanje konzervativaca i gurnuti Iran u kaos građanskog rata. Zapad je zacijelo spreman da lansira isti scenarij u Rusiji i to je postalo sve važnije kako se približava kraj zadnjem Putinovom predsjedničkom mandatu koji (Putin) predstavlja glavno jamstvo ruskog suvereniteta i multipolarne politike.
 
„Unipolarni svijet je osuđen na propast ali bi bilo ludo nadati se da će se predati bez borbe. Čak što više, ubojstvo generala Suleimanija je uklonio mirni scenarij za budućnost jer se ni od Trumpa ni od Washingtona ne može više očekivati da dragovoljno pristanu na ovakvu promjenu poretka u svijetu. Oni ne mogu prihvatiti ni priznati nijednog nositelja moći - subjekta – uz Sjedinjene Države.“Jedino što ostaje silama multipolarnog svijeta: Rusiji, Kini, Iranu, Turskoj, Iraku i svim drugima, je da prisile one koji se očajnički suprotstavljaju multipolarnosti da prihvate multipolarnost. Nakon svega to ne znači prisilu na prihvaćanje ruske ili kineske dominacije. Po tome se multipolarnost razlikuje od unipolarnosti. Multipolarni svijet pušta i ostavlja svakom pravo da gradi društvo kakvo hoće s vrijednostima koje izabere. Ne postoje univerzalni kriteriji. Nitko nikomu ne duguje ništa osim poštivanje prava na jačanje vlastitog identiteta, na izgradnju svoje vlastite civilizacije (sviđalo se to nekomu ili ne), i da živi u vlastitoj (a ne u nečijoj tuđoj) budućnosti. Pritisak prema multipolarnosti žrtvuje jedino unipolarni svijet, američku hegemoniju i totalitarnu liberalnu ideologiju zajedno s kapitalističkim sustavom kao univerzalno važećim. Zapad može ostati liberalan i kapitalistički koliko god dugo to želi, ali granice ove ideologije toliko toksične za ostale kulture moraju biti strogo određene. Za ovu borbu koja je u tijeku, mučenik je multipolarnog svijeta, heroj Otpora, veliki iranski general Qasen Soleimani dao svoj život.
 

Alexander Dugin, https://www.geopolitica.ru/en/article/qasem-soleimani-martyr-multipolar-world-and-new-geography-great-war-continents

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Ori zemlju i čekaj bolja vremena! Vrati se u katakombe! Komunizam nije vječan (a ni Bergoglio)

 
 
Što međusobno povezuje sramotnu provokaciju Irana, sramotni razvoj digitalne industrije s protestima u Hong Kongu, vatikansku Istočnu politiku s pljuskom koju je prilijepio kineskoj vjernici biskup u bijelom?Na prvi pogled ništa. To je niz interesantnih podataka vrijednih da budu spojeni, ili bolje rečeno uokvireni u koherentni niz očigledno nespojivih činjenica. Takav pokušaj traži duboki uvid koji,  polazeći od slučajne stvarnosti, iznosi na svjetlo skriveno značenje teološke vizije povijesti one koja tumači splet događaja kao neprekidnu borbu između Kraljevstva Božjeg koje se potvrđuje u svijetu i antikršćanskih pokušaja koji uzaludno pokušavaju spriječiti njihovo napredovanje. Takav pristup će od mnogih dobronamjernih biti odbačen kao apokaliptičan a od eksperata ismijan kao naivan, ali otkrivanje objektivnih sličnosti ne može nas ostaviti ravnodušnim.
http://www.unavox.it/NuoveImmagini/Papa_Francesco/2019_12_31_Francesco_strattonato_reagisce.jpg
Počnimo s informatikom, s tehnološkim sustavom od kojeg ovisi gotova sva ljudska djelatnost i svaki vid našeg života: financije, raspodjela, trgovina, informacije, kultura, komunikacije, obrana, vojska... Kontrola mreže je ravna jednoj bezgraničnoj moći koje je u stanju srušiti i podčiniti čak i nacionalne institucije.Sjedinjene Države su do sada držale monopol zahvaljujući jednom kartelu poduzeća koje čuvaju njihove hegemonističke interese. Donedavno su dva kolosa Google i Facebook s nekoliko kineskih društava povezanih u Huwei činili jedan koncern za ostvarenje jedne nove linije ultrabrzog interneta između Los Angelesa i Hong Konga. Kao protustrana Velika Britanija je prodala Kini Londonsku burzu koja je druga na svijetu po obimu poslova. Nije uzaludno Donald Trump blokirao postavljanje transatlantskog kabela shvativši da će događaji ove vrste biti kraj američkog monopola i izazvat će neizbježno duboku promjenu svjetske ravnoteže. Dva gigantska promicatelja poduzetništva  pripadaju Sjedinjenim Državama ali su saveznici Demokratske stranke i predstavljaju neku vrstu države u državi i  u mogućnosti su da uvjetuju nacionalnu politiku.
 
Kao da i to nije dovoljni, krajem kolovoza 2019. na simpoziju direktora središnjih banaka koji je održan u Jackson Holeu u Wyomingu, guverner Banc of England, Mark Carney (upravni direktor Goldman Sachsa) predložio je uz aplauz stvaranje sintetičke hegemonske valute koja bi zamijenila dolar kao planetarnu rezervnu monetu, a koja bi se naslanjala jedino na kineski yuan. Razlog je potpuno jasan: zelene novčanice su jednostavno otpadni papir s obzirom da Sjedinjene Države nastavljaju tiskanje novca koji nema stvarne podloge. Američki javni dug je jama bez dna, a u zlatnim rezervama Fort Knoxa drži se misteriozna zamjena pozlaćenih lingota od tungstena (koji ima specifičnu težinu jednaku onoj zlata).
Podrazumijeva se, u tom svjetlu, zašto su se Rusija i Kina riješile svog američkog duga čiji su nositelji bili. Prva sila svijeta je u riziku bankrota.
 
Ali otkuda tolika sklonost financijskih moćnika prema Kini? I francusko-njemačka osovina bez obzira na obveze prema drugim državama Europske unije samostalno njeguje jake gospodarske veze s istokom. Francuska i Njemačka, sad čvrsto vezane sporazumom iz Achena od 22. siječnja 2019., surađuju s Kinom na postavljanju mreže 5 G. Koga briga za ozbiljne rizike za zdravlje i sigurnost, za velike prijetnje špijuniranja američkih baza u Europi. U stvari takva zarazna naklonost prema državi koja gazi ljudska prava toliko sveta Zapadu i ne čudi toliko ako se pomisli da komunistički režimi i nisu bili drugo, izuzimajući populističku retoriku, nego ogromni laboratoriji za eksperimente državnog vrha  u provođenju planske ekonomije.Sovjetski Savez bi se urušio u nastanku bez pritjecanja rijeke kapitala od  židovskih banaka sa sjedištem u Sjedinjenim Državama. Mao Tse–tung bi izgubio rat da zapadni financijeri nisu iznenada zatvorili slavine Chiang Kai–sheku. To nas potiče da promislimo da se s ove i s one strane Atlantika provodi zajednički projekt samo s različitim modelima. S ove strane sinarhijski a s one paladistički.
 
Gospodin Carney osim toga što je ključna osoba financijske oligarhije  postavljene na vrh jedne državne banke (što pokazuje još više koliko su javne financije kontrolirane od privatnih) je također sudionik u Koaliciji inkluzivnog kapitalizma – Coalizione per un capitalismo inclusivo čija je predsjednica jedan Rothschild povezan s H. Clinton i engleskom kraljevskom kućom kao i s upravljačkim delegatima glavnih multinacionalnih kompanija.Novi govor, tako zavodljivo korišten kao čarobna riječ politički korektnog predviđa jedan gospodarski sustav  koji je suštinski usmjeren na državu i može proći bez izražene političke volje u zakonodavstva na snazi, primijeniti se na radnike i na sve ostale s neograničenim prednostima za najuži krug osoba koje su vlasnici nezamišljivih bogatstava. Iza prividnosti osobne slobode bez granica (koja se svodi na podljudske razine  slobodne uporabe droga i sveobuhvatnog seksa) skriva se totalna tiranija koja se izgrađuje na ruševinama nacionalnih suvereniteta, na pomračenju uma i na gubitku moralnog dostojanstva.
 
U tom okviru izgleda da je financijski vrh odlučio prenijeti svjetsku moć sa Sjedinjenih Država na Kinu, novi stožer planiranog turbokapitalizma s planetarnom  poplavom  kineskih proizvoda koji ostvaruju moguću globalizaciju i brzu deindustrijalizaciju Zapada i nameću se kao ideologije klimatskih promjena.Kina je na prvom mjestu na svijetu kako po broju stanovnika tako i po gospodarskom rastu. Recesija prouzročena padom zapadne potražnje (određene osiromašenjem nižih slojeva) riješena je povećanom unutarnjom potrošnjom i izgradnjom infrastrukture uz pomoć emisije kapitala središnje banke usmjerene na nacionalna poduzeća koja kontrolira država. Čvrsta ruka se vidi u Hong Kongu u svjetlu projekta koji se namjerava sjediniti s otokom poput Silicon Valley, a narodni protest pokazuje znake jednu od brojnih obojenih revolucija koje orkestrira Washington koji kako vidimo želi spriječiti ostvarenje (projekta).
Stvaranje dvije fronte koja su na djelu može u prvi mah iznenaditi. Reklo bi se da se radi o sudaru titana u postizanju univerzalne vlasti.
U biti, s obzirom da visoke financije vodi određen broj  židovskih obitelji koje su više manje usko povezane s Rotschildima moglo bi se pretpostaviti da postoje dvije smjernice cionizma: s jedne strane cionizam koji možemo nazvati desnim i predstavlja ga Netanyahu u kumstvu  s Trumpom koji je pod utjecajem svoga zeta Chabada Lubavicherijanca, Jareda Kushnera, a s druge strane stoji ljevica kojom upravlja George Soros koji kao najutjecajniji predstavnik  pilotira Europskom unijom i ide tako daleko da postavlja svoje ljude na vrh Vatikana od kojeg je napravio ideološku imigrantsku centralu s tzv. ekološkim obraćenjem.
 
Može se pretpostaviti s velikom vjerojatnošću da natjecanje ima samo svrhu uravnoteženja s učinkom da jedan centar moći ne pretegne nad drugim držeći čovječanstvo u šahu izgovarajući se, jučer hladnim ratom a danas islamskim terorizmom. U svakom slučaju to pomaže okultnim lutkarima da vrše posvuda svoj utjecaj: u svim velikim industrijskim korporacijama, u suprotstavljenim političkim prestrojavanjima kako s ljevicom koja brani banke tako i s desnicom koja je sklona Izraelu.To je uostalom filozofija koju je inspirirao Mayer Amschel Rotschild kad je osnovao svoj financijski imperij: upravljati političkom scenom tako da posuđuje novac državama a nakon toga da ih ucjenjuje špekulirajući, u ratovima financirajući obadvije zaraćene strane tako da zarada bude basnoslovna bez obzira na ishod.
 
Na toj točci treba spomenuti Rusiju koja je do sada ostala pozadi. Federacija je pak stvorila najnapredniju vojnu tehnologiju na svijetu ali je još uvijek po moći iza Sjedinjenih Država. Do 2024. će zajedno s Kinom postići nevjerojatnu nadmoć nad Zapadom. Jedina mogućnost koja preostaje Americi za očuvanje vlastite hegemonije je izazvati rat u sljedeće četiri godine.Iran je jedina od sedam država koje graniče s Izraelom koju prema planu Kivinum iz 1982. treba neutralizirati u ime sigurnosti. Ali Islamska republika je upravo saveznica Rusije i Kine. Ovaj put, dakle, konflikt može biti regionalni ili se proširiti na planetarnu razinu s nepredvidljivim posljedicama. I onda se netko pita tko bi mogao imati razloga da izazove hekatombe nevjerojatnih razmjera? Ne smije se zaboraviti da je oligarhija uvjerena da nas ima previše i smatra neuspješnim sva dosadašnja sredstva (abortuse, kontracepciju i homoseksualizam) za drastično smanjenje svjetskog stanovništva.
 
Prema njihovim ezoteričkim doktrinama civilizacija može prijeći iz jedne ere u drugu jedino kroz razaranje i preporod. Progres prema višim stupnjevima čovječanstva koji se postiže usavršavanjem može tražiti žrtve milijardi anonimnih pojedinaca u korist izabrane rase. Podsjeća li vas ova doktrina na nešto? I ovo dosad nije bilo drugo nego suvremeni laboratorij za jedan daleko širi projekt. Istina je da su mnogi nacistički kriminalci našli utočište u Sjedinjenim Državama. Među njima i Walter Hallstein koji se vratio kao prvi predsjednik Europske ekonomske unije. Naša Europska unija je ostvarila sva obilježja totalitarnog režima dostojnog efikasnog logora, gulaga, laogaija, kako god ih hoćete nazvati. Iako im je privid „demokratski“ dinamike su iste.
 
Zamislite samo da su oni uspjeli preobraziti u tom smislu i strukture Katoličke Crkve! Tko god ne pripada Crkvi na crkveno korektan način podvrgnut je preodgajanju, preobratimljenju u limbu gdje se gubi pamćenje, ali ponetko uspije na neki način još uvijek čuti vlastiti glas.
Slučaj hrabrog kardinala Zena: Stari kardinal se otvoreno izjasnio u više navrata o tajnom ugovoru između kineskog režima i Svete Stolice od 22. rujna 2018. koji je promijenio prethodne stavove: Rim je priznao ekskomunicirane biskupe koji su bili zaređeni po odredbama kineske vlade bez mandata pape dok su oni vjerni papi koji su svoju vjernost platili s dugogodišnjim zatvorima dobili naređenje da pristupe toj patriotskoj Crkvi koja nije drugo nego organ komunističke partije.Odluka je pozdravljena kao obrat koji bi trebao dovesti do nadilaženja podjele koja je trajala desetljećima, ali u stvari prisiljava kineske katolike da se podčine šizmatskoj hijerarhiji i tako ih baca u ralje režima kojemu je cilj potpuno kontrolirati sve vjerske organizacije i nastavlja u okviru ugovora uništavati podzemnu, tajnu Crkvi tako da počinju nestajati svećenici, biskupi, ruše se križevi i crkve, zabranjuje se vjerski odgoj sve do zrelog doba. Ali je nevjerojatna činjenica da vrhovni crkveni autoritet ovim odlukama radikalno proturječi crkvenoj doktrini tjerajući jednu herojsku progonjenu zajednicu na odricanje vjere.
 
Na to se odnosi dramatični poziv kojim se, kako je objavljeno, jedna Kineskinja obratila „Franji“ 31. prosinca 2019., i nedolična reakcija pape. I Vatikan, kako izgleda, sudjeluje u prijenosu carstva: ne samo da je predao lokalnu Crkvu ateističkom i materijalističkom režimu prihvaćajući ga s pretjeranim hvalama, nego se implicite podvrgnuo njemu prepuštajući mu da imenuje biskupe.Konačno izgleda da svi na vjerskom polju surađuju u tom prijenosu svjetske nadmoći osim onih koji brane američku hegemoniju. Ono što bi moglo omesti ovaj projekt je uprava ova mala kršćanska zajednica izuzetno živa koju se želi ugušiti ali koja se čak i u ovim tako teškim uvjetima nastavlja širiti. Zamislite što bi se dogodilo da kineska Crkva dobije slobodu? Zahvaljujući zagovoru brojnih mučenika koji je već uračunat vjera bi se raširila u ogromnom narodu koji ima žarku žeđ  i mogli bi jednog dana evangelizirati naše zemlje koje su izgubile vjeru. Kardinal Zen s karakterističnom mudrošću svoje kulture nije samo ohrabrio zdravi dio klera na odmetništvo nego se i sam vratio u ilegalnost, u podzemlje, da sije vjeru u očekivanju žetve. To je lekcija i nama. Ori zemlju i čekaj bolja vremena! Vrati se u katakombe! Komunizam nije vječan (a ni Bergoglio).
 

Elia, 11. I. 2020., http://www.unavox.it/ArtDiversi/DIV3315_Elia_Venti_di_guerra.html

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Marija Zaharova optužila Britance za tvorce koncentracijskih logora

 
 
Velika Britanija je svjetski rekorder u genocidu, izjavila je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova. ”Oni su se iživljavali i nad Afrikom. Oko 13 milijuna ljudi Englezi su odvezli sa tog kontinenta kao robove. Količina poginulih je pritom 3 – 4 puta veća, tj. ukupna količina žrtava je dostizala 50 – 53 milijuna”, nastavila je ona. Zaharova je također podsjetila na Opijske ratove u Kini, Burske ratove i istrjebljenje Indijanaca.
https://images.jpost.com/image/upload/f_auto,fl_lossy/t_JD_ArticleMainImageFaceDetect/398440
Marija Zaharova
 
”Evo vam još jedne interesantne činjenice: prema otkrivenim dokumentima Nacionalnog arhiva Velike Britanije, engleske vlasti su aktivno pribjegavale korištenju kemijskog oružja sa ciljem da se uguši ustanak Arapa u Mezopotamiji (današnji teritorij Iraka – prim. ured.) u proljeću 1920. godine”, naglasila je Zaharova. U 1870-ih, Britanija je izvršila genocid nad Zulu narodom, a 1954.-1961., u Keniji, u znak odmazde zbog ubojstva 32 bijela kolonista britanska vlast je istrijebila 300.000 pripadnika Kikujua i odvela još 1,5 milijun u koncentracijske logore. Sve u svemu, Zaharova je objavila 17 stranica arhivske građe o genocidnim akcijama Britanije na svjetskoj sceni.
 
ŠTO HISTORIJA KAŽE: Nacizam uopće nije djelo Hitlera i Nijemaca već „džentlmena Engleza“
 
Kada se govori o Velikoj Britaniji i njezinim stanovnicima, većina čovječanstva navede engleski parlamentarizam, kao i velikog Shakespearea. No, nacija „prosvijećenih moreplovaca“ nije to što se misli.
Prvo, Britanija je, a ne Njemačka, domovina nacizma, ideje vlasti rase, točnije izabrane „nordijske rase“ koja treba vladati cijelim svijetom.
Tvorci nacizma su Englezi: Thomas Charlyle (praroditelj), Houston Chamberlain (angloamerički pisac i filozof), James Hunt (napisao 1862. godine rad u kojem je crncima „dodijelio“ ulogu prijelaznog oblika između majmuna i čovjeka), Francis Galton (rođak Charlesa Darwina i osnivač eugenike – „znanosti“ o ljudskoj selekciji radi odgajanja idealne rase), Karl Pearson (biolog i osnivač biometrije – rasističkog smjera socijal-darvinizma), čija je poznata izjava „Pravo na život još ne znači pravo svakoga da produži svoj rod.“
 
„Oduševljavam se engleskim narodom. U kolonizaciji, oni su učinili nemoguće“, pohvalio ih je u jednom govoru Adolf Hitler. Jasno je zašto ih je führer hvalio, sve je ideje preuzeo od Britanaca. Podsjetimo se da je upravo u Velikoj Britaniji stvoren 1932. godine Savez fašista kojim je rukovodio baron Oswald Mosley. Vođa britanskih fašista je uhićen tek 1940. godine i u zatvoru je proveo samo tri godine. Umro je 1980., nikada progonjen zbog svoje prošlosti.
 
Drugo, koncentracijski logori su britanski izum, a ne nacista ili boljševika (Trocki), kako se to danas predstavlja. Istina, ima malih dvojbi jesu li bili Amerikanci tijekom Građanskog rata (1861.-1865.) ili Britanci tijekom Angloburskog rata (1899.-1902.), no većina historičara smatra da su prednjačili Britanci. Amerikanci su u koncentracijske logore slali vojne zarobljenike, a Englezi vojno stanovništvo – čak cijele obitelji. Cilj stvaranja koncentracijskih logora, prema službenim izjavama britanske vlade, bilo je „osiguranje sigurnosti mirnog stanovništva burskih republika“.
Muškarce su Englezi slali u logore na teritoriju Indije, Cejlona i drugih britanskih kolonija. Ukupno u svim britanskim konclogorima bilo je smješteno 200.000 ljudi, što je bila polovina stanovništva burskih republika. U njima je umrlo do gladi i bolesti 26.000 ljudi, a tijekom samo jedne godine, 1901., u konclogorima Engleza od gladi i bolesti je umrlo 17.000 ljudi, od kojih 14.300 djece.
Treće, Englezi su svjetski prvaci u genocidu, jer su praktično istrijebili Indijance na teritoriju današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Da podsjetimo da su tijekom naseljavanja današnjeg SAD-a, Englezi ubili oko 15 milijuna Indijanaca.
Genocid su počinili i tijekom tri kolonizacije Australije. Kolonizacija tog kontinenta je počela 1788. godine, a autohtonog stanovništva je bilo milijun ljudi u oko 500 plemena. Tijekom naseljavanja Australije, Englezi su ubili između 90 i 95 posto Aborídžina, dok su na Tasmaniji starosjeditelji istrijebljeni. Ubojstva starosjeditelja su smatrana uvjetom prosperiteta Engleza.
Četvrto, Englezi su poznati i kao „vješači djece“, na način koji ledi krv u žilama. London je tijekom XVI. stoljeća nosio nadimak Grad obješenih. Tijekom carevanja Henryka VIII. (1509.-1547.) kažnjeno je samo za skitnju 72.000 ljudi. Djecu beskućnike masovno su vješali čak i u narednim stoljećima. Tek 1908. godine Britanija je usvojila zakon po komu se na smrtnu kaznu ne mogu osuditi mlađi od 16 godina.
Peto, Britanci su prvi stvorili narko-mafiju. U tom kontekstu važna je još jedna stranica britanske historije koja je u stručnoj javnosti poznata kao Opijski rat. Međutim, pravilnije bi bilo to nazvati mafijaškim sustavom, čiji je glavni izvor bila trgovina narkoticima, zbog čega su skoro cijeli jedan narod pretvoren u narkomane. Radilo se u to vrijeme (XIX. stoljeće) o 300-milijunskom kineskom narodu.
Čak 13 posto dohotka Indije tijkom britanske vladavine dolazilo je od prodaje opija u Kini. Istovremeno, opij je ubijao Kineze. Samo u periodu od 1791. do 1794. godine, broj licenciranih opijskih pušionica porastao je sa 87 na 663. Istovremeno je Britanija preko opija izvlačila ogroman novac iz Kine, što je sve predstavljalo klasičnu narko-mafijašku shemu.
Ova situacija je dovela do dva razorna „opijska“ rata, kao i do potpune okupacije Kine od strane Britanije. Kada se to dogodilo, Britanija je počela uzgajati mak u Kini, na milijunima hektara, dok se broj korisnika povećao na desetine milijuna. Kraj vlasti narko-mafije u Kini djelo je komunista, koji su jednostavno sve narko-trgovce strijeljali, a plantaže maka spalili.
 

Zoran Milošević, Patriot, TASS, Pečat, 20. IX. 2018., http://patriot.rs/udar-tajfuna-zaharove-u-britaniju-vi-ste-svetski-rekorderi-u-genocidu-ovo-su-vasi-rezultati/?lang=lat

 

Anketa

Čega se više bojite?

Ponedjeljak, 06/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1216 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević