Get Adobe Flash player
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije

Stalne političke pretumbacije

Klecala prepuna bivših komunista     Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...

  • Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47
  • Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16
  • HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    utorak, 19. veljače 2019. 06:56
  • Stalne političke pretumbacije

    Stalne političke pretumbacije

    utorak, 19. veljače 2019. 06:47
  • Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    utorak, 19. veljače 2019. 06:42

Kod "komšija" ništa se nije pomijenilo od devedesetih

 
 
U Srbiji je zadnjih mjeseci sve zanimljivije. Biju se najmanje dva „boja“, jedan kosovski i drugi pretpolitički. Od prošloga tjedna postoje i dvije „šetnje“, ustvari prosvjeda: građanski i patriotski. Građanski je pretpolitički i zalaže se za slobodu medija, slobodne izbore i protiv kriminala i korupcije. Poznat je i kao „1 od 5 milijuna“, krenuo je iz Kruševca gdje su metalnim šipkama prebili oporbenog političara Boška Stefanovića (ljevičar). Zatim su organizirani svake subote u Beogradu, sa sve brojnijim „šetačima“, govori se o njih pedesetak tisuća. Odnedavno se održavaju i u drugim gradovima po Srbiji, sad već u njih četrdesetak, po informacijama prosvjednih „šetača“. Kao formalni organizatori ne pojavljuju se oporbene stranke već „građani“ mrežno organizirani. „Šetači“ su politički nestrukturirani - tu su mnogi od „ljute“ četničke desnice, do ljevice i šarenih „seksualaca“.
http://static.rtv.rs/slike/2019/01/19/setnja-protest-opozicija-beograd.jpg
Nedavno je grupacija oporbenih stranaka pod egidom Saveza za Srbiju sastavila tzv. Sporazum s narodom i predala mu ga na znanje i na potpis. Sporazum je poprilično nalik na sličan iz sredine devedesetih koji je kreirala ondašnja antimiloševićevska oporba. Ništa čudno, jer stanje u Srbiji je neobično nalik onome za Miloševića, uostalom i dio čelnika je isti, kao Aleksandar Vučić i Ivica Dačić. Samo su malo promijenjene uloge - tada su, u drugoj polovici devedesetih, na čelu bili Milošević i njegovi nacional-socijalisti (SPS) a koalicijski partner su bili slični šešeljevci. Sada su (post)šešeljevci, bez Šešelja u vlasti (ha, ha!) ispred a Slobini nacional-socijalisti (SPS) iza.
 
Koncem devedesetih Aleksandar Vučić je bio ministar informiranja pa je očito naučio koliko i kako su mediji važni te kako ih zauzdati, staviti pod potpunu kontrolu: sve tiskane osim Danasa, sve televizije s državnom frekvencijom osim N1 („Cija“), a sve dodatno prekriti opskurnim ali uslužnim tabloidima. Na građanskoj šetnji najčešće se čuje „Vučiću, lopove!“ i „Vučiću, pederu“, dok „patrioti“ skoro isključivo viču „Izdaja, izdaja“, jer njihova tema je Kosovo - ne daju ni pedlja Kosova. Ideja „građana“ nije prvenstveno smjena Vučića, već promjena sustava. Zato se protive izlasku na izbore dok se ne osiguraju „pošteni“ preduvjeti, medijske slobode, srede birački popisi i dr. „Patrioti“ bi, verbalno i u rat za Kosovo, ali svima koji bi Kosovo nazad u mislima je da im ga vrati netko drugi, prvenstveno Rusi, a mogu i Kinezi. Navodno je oko sedamdeset posto Srbijanaca na stajalištu da je „Kosovo Srbija“, ali bi ih daleko manji postotak za njega „krvavio gaće“.
 
Trenutno je glede Kosova u igri tzv razgraničenje, za koje nitko, pa ni Dačić, službeno ne govori gdje bi se povukle granične crte. Tek se spekulira kako bi se radilo o sjeveru Kosova, a time se otvara, nikad skroz zatvorena, balkanska Pandorina kutija: „Zapadna Srbija“, ustvari srpska republika u BiH, Sandžak i tako redom. Većina u EU-u, posebno Njemačka, protive se ovakvom rješenju, protiv su i „patrioti“ (mijenjalo bi se navodno „srpsko za srpsko“). Vučić se malo uplašio večernjih šetnji po Srbiji, pa je upriličio treću, službenu, „šetnju“ - obilazi Srbiju i nudi joj novu bolju, budućnost. Smatra se kako je ovo njegova duga predizborna kampanja.
 
Kako bi skrenuli pozornost javnosti s unutarnjh problema, provučićevski mediji, ali bogme tušta i tma srbijanskih intelektualaca, analitičara deru po Hrvatskoj. Prva je vječna tema Jasenovca, zadnjih dana vrište o splitskom slučaju prisilnog kupanja, a osobito su sretni zbog Tajanijeve izjave o Istri i Dalmaciji. Ma oni bi odmah dali i Istru i Dalmaciju Italiji i kako sam razumio, radit će na tom „projektu“ skupa s Talijanima. Sve tri teme su kompleksne pa ih ne ću gurati u ovaj tekstić. I dok oni odale tako - mi ovdje u Zagrebu, u Mimari, slavimo Dan srbijanske državnosti i Dana vojske Srbije! Nevjerojatno - država koju je ta vojska prije dvadesetak godina, doduše pod drugim imenom, napala sada ovdje slavi tu istu vojsku! Naravno, Dan srbijanske državnosti nije sporan.
 
Da se Dan vojske Srbije slavio u srbijanskom veleposlanstvu - sve u redu, ali u Mimari, ili bilo gdje izvan - ne dolazi u obzir. Još su slavlje počastili Milan Bandić - taj se izgleda glede Srbije skroz pogubio - Mate Granić kao izaslanik Predsjednice, te još niz saborskih zastupnika i raznih uzvanika. Baš svašta! Dok je ta ista država našega ministra obrane Krstičevića proglasila nepoželjnim u Srbiji, dok je  Vučić tik do granice s Hrvatskom organizirao miting kontra Oluje, u  maniri mitinga iz osamdesetih koji su bili uvod u agresiju na Hrvatsku, dotle se ovdje u Mimari slavi Vojska RS-a. Što reći? Ili ovdje fali političkog mozga, ili ga ima previše, ali u antihrvatskom političkom „režnju“.
 

Mato Dretvić Filakov

Zašto su i eurozona i euro osuđeni na nespjeh?

 
 
Beskrajno nabrajanje strukturalnih neuravnoteženosti Eurozone s beskrajnim spašavanjem (skačući padobranom) ne će riješiti fundamentalne asimetrije. Unatoč neprekidnom svakovrsnom „spašavanju“ Europske Središnje Banke (ECB) prisutne su fundametalne asimetrije koje onemogućuju euro, zajednički novac Europske unije, već od njegovog uvođenja 1999. Ključ neuravnoteženosti se nalazi u razlici moćne Njemačkoe koja stvara ogromne viškove i trgovačkim partnerima koji imaju veliki trgovački budžetski deficit, posebno Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska. Oni koji su izvan Europe mogu biti iznenađeni spoznajom da je njemački izvoz ravan kineskom $ 1,2 trilijuna iako stanovništvo Njemačke broji 82 milijuna 6 posto a kineskog stanovništva od 1,3 milijarde. Njemačka i Kina su vrhunski svjetski izvoznici dok SAD stoje daleko niže na ljestvici kao treće u nizu.
https://zh-prod-1cc738ca-7d3b-4a72-b792-20bd8d8fa069.storage.googleapis.com/s3fs-public/styles/max_650x650/public/2018-05/2018-05-28_16-11-53_0.jpg?itok=TB2eWtIV
Njemački naglasak na izvozu stavlja ju u tzv. merkantilisički red zemalja koje ostvaaruju svoj rast i profit isključivo ovisno o izvozu. Druge države koje nisu izvoznice nafte koje redovito stvaraju velike trgovačke viškove su: Kina, Japan, Njemačka i Nizozemska.Dok je izvoz Njemačke rastao začuđujućih 65 posto od godine 2000 do 2008 njena domaća potražnja je bila blizu nule. Bez snažnog izvoznog rasta njemačko gospodarstvo bi bilo u stagnaciji. Nizozemska je također zemlja velikog izvoza s viškom od $ 33 milijarde iako joj je broj stanovnika relativno nizak, 16 milijuna. Države „potrošaći“ s druge strane stvaraju veliki računovodstveni trgovački deficit i veliki državni deficit. Italija, na primjer, ima $ 55 milijardi trgovačkog deficita i budžetski deficit od $ 110 milijardi. Ukupni javni dug je do neba vapijući 115,2 posto brutto nacionalnog dohotka (BDP). Španjolska koja ima otprilike jednak broj stanovnika kao Njemačka ima $ 69 milijardi godišnjeg trgovačkog deficita i vrtoglavih $ 151 milijardi proračunskog deficita. Gotovo 23% državnog deficita je posuđeno.
Donji prikaz ilustrira dinamiku između merkantilističkih i potrošačkih nacija:
 
CIKLUSI MERKANTILISTIČKIH DRŽAVA I POTROŠAČKIH - DUŽNIČKIH DRŽAVA
 
- Središnje banke potrošačkih nacija daju obilate kredite s niskim kamatama da bi poticale ekonomski rast...
- Merkantilističke države koriste utvrđene platežne zone za stvarane strukturalnih konkurentskih prednosti na otvorenim tržištima.
- Merkantilističke države ne mogu ili neće pomagati državama u kojima eksplodira dug i kamate rastu sve više i više...
- Potrošačke nacije kupuju „jeftino“ dobra s obilnim jeftinim dugom. Domaća industirja zaostaje zahvaljujući „jeftinom“ merkantilističkom izvozu.
 
REZULTAT JE = GUBITAK SPOSOBNOSTI PLAĆANJA
- NESOLVENTNOST
- Kako dug i kamate rastu oni koji posuđuju novac strahuju od gubitka sposobnosti plaćanja zbog ogromnog duga, a kupci duga su nerkantilističke države. ******* slijedi ******
- Merkantilističke izvozničke države kupuju dugove potrošačkih država da održe niske kamate i obilno kreditiraju
- Potrošačke nacije moraju posuđivati sve veće svote da bi održale pozitivan brutto nacionalni dohodakl (BDP). ******** Kao posljedica slijedi: Da kamate potrošačkim državama rastu, da privatni i javni dug raste i da se potrošnja smanjuje.
 
IAKO JE EURO TREBAO UČINKOVITO UKLONITI TROŠKOVE BROJNIH VALUTA OPASNO JE PREVIDIO UČINKOVITOST SVAKE OD OVE DVIJE EKONOMIJE EUROZONE (MERKANTILISTIČKU I POTROŠAČKU).
Dok su njemačke plaće velike, njemačka vlada, industrija i sindikati blokirali su troškove proizvodnje čak i onda kada izvoz pada. Kao posljedica toga cijena rada po jedinici unosa trebala je proizvesti mehanizam koji je bio samo 5,8 % u Njemačkoj u vremneu od 2000 – 2009 dok je odgovarajuća cijena troškova rada u Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj i Italiji porasla na 30 %.
 
Posljedice te asimetrične produktivnosti, duga i deficita i troškova unutar eurozone su suptilne i veoma važne. Ustvari euro daje merkantilistima, produktivnoj Njemačkoj strukturalno konkurentne prednosti u usporedbi s uvozničkim državama uvlačeći uvozničke države u platežno sredstvo – euro koji njemačku robu čini jeftinijom od domaćih proizvodnih dobara uvozničkih država. Ili drugačije rečeno. Snižavajući troškove proizvodnje i bivši efikasnija od svojih susjeda Njemačka je stvorila stvarnu devaluaciju – smanjenje vrijednosti  - unutar same eurozone snižavajući cijenu rada po jedinici koštanja robe.
 
Euro ima i drugu štetnu i prijevarnu posljedicu. Jaka novčana jedinica – euro – omogućava dužničkim nacijama da brzo povećaju svoje zaduživanje po niskim kamatama. U suštini euro maskira unutrašnju slabost dužničkih nacija vodeći ih u nepodnošljivi deficit tako da su njihova gospodarstva postala opasno ovisna o problemu mjehura vezanog za rast i poreze na nekretnine (Irska, Španjolska).Prije eura kad je god je pretjerana potrošnja i prezaduživanje dovelo do poteškoća u „potrošačkoj“ ekonomiji neravnoteža se ispravljala prilagođavanjem nacionalne valute. Devalvacijom valute uspostavila bi se ravnoteža ponuda – potražnja i kredita/duga između merkantilističkih i potrošačkih nacija.
 
Da nema eura Grčka bi drahma bila snižena u odnosu na njemačku marku poskupljujući Grcima njemačku robu koji bi onda kupovali manje njemačku robu. Grčki trkogavački deficit  bi se snizio a kreditori bi tražili veće stope za grčke državne obveznice na taj način učinkovito pritiščući vladu da smanji zaduživanje i potrošački deficit.Ali sada su 16 nacija namamljene u jednu jedinstvenu valutu devalulirajući  ostale valute da bi omogućili ravnotežu nemogućeg. To dovodi do toga da se Njemačka mora suočiti s neizbježnošću da spasi „potrošačke“ države, iste one koje su iskoristile jaki euro za prezaduživanje i preveliku potrošnju. S druge strane stanovnici Grčke, Italije, Španjolske, Portugala i Irske se suočavaju sada s neizbježnim efektima reza državnih potpora koje su trebale ujednačiti budžete s produktivnošću nacionalnog gospodarstva. Za vrijeme dok su mediji izvještavali o grčkom planu štednje i obećanjima EU-a da će sudjelovati kao „potpora“, potpuno je jasno da se postojeća duboka strukturalna neravnoteža ne može riješiti s takvim ljepkom.
 
Ili će Njemačka i njeni izvozno – uvozni susjedi neprekidno spašavati eurozonske uvozničke – dužničke – potrošačke države ili će slabije države završiti u deficitu i kliznuti u nesolventnost.Njemačka je pomogla i omogućila svojim prezaduženim  i rasipnim susjedima kupujući njihove državne obveznice. Prema izvještaju BusinessWeek-a njemačke banke su na udici od oko 250 milijardi obveznica onih država eurozone koje su u nevoljama. Sad je neizbježna dvostrukost iskrsnula za Njemačku: Ako Njemačka ostavi svoje slabije susjede u nemogućnosti neizvršavanja obveza i njihovog suverenog duga euro će biti pogođen i oštećen i njemački izvoz unutar Europe će biti u padu. Ako Njemačka postane kreditor u „posljednjoj instanci“ onda će njeni platiše poreza podmiriti račun.
 
Ako javni i privatni dug u državama s problemima nastavi rasti po sadašnjim stopama moguće je da i moćna Njemačka ne bude mogla  / ili ne bude htjela / da podmiruje u biti beskrajno spašavanje. To će stvoriti pritisak i za Njemačku i za dužničke nacije da odbace jedinstvenu valutu koja je dobra u teoriji ali potpuno nemoguća u bloku od 16 različitih država eurozone.
BUDITE OPREZNI U „POPRAVLJANJU“ STRUKTURALNOG SUSTAVA OSUĐENOG NA PROPAST.
 

Charles Hugh Smith, http://charleshughsmith.blogspot.com/2018/05/why-eurozone-and-euro-are-both-doomed.html (Izabrala i s engl. prevela: prof. Kornelija Pejčinović)

Opasan prijelaz na euro

 
 
Veliki potres i financijska kriza je na vidiku i predviđena je od najpoznatijih imena svjetske ekonomije uključujući i Charles Hugha Smithsa. Tko normalan poduzima takav nepredvidiv korak kao prelazak na EURO u trenutku kada je internet prepun opomena od najrenomiranijih stručnjaka o njegovoj upitnosti i sudbini. Op. K.P.
The Next Financial Crisis Is Right on Schedule (2019,)
BY CHARLES HUGH SMITH
POSTED SEPTEMBER 15, 2018
“Conventional thinking that performs well in linear eras is disastrously ill-prepared to navigate non-linear eras like the one we’ll be entering in 2019”…
https://thedailycoin.org/wp-content/uploads/2017/06/public-domain-bank-technology-collapse-720x340.jpg?x10323
TKO JE CHARLES H. SMITH?
Charles H. Smith
Professor Emeritus of Accounting 
Department
Profesor Charles H. Smith bio je šef Revizorskog ureda države Pensilvanije – Chair of Department of Accounting Penn State od 1987 do 2000. Dobio je niz nagrada za izvrsnost kao uspješan profesor i za izvršne razvojne programe. Primio je nagradu PICPA kao izvrsni odgajatelj stručnih kadrova 2004 i nagradu AICPA za odlična postignuća u knjigovodstvnom obrazovanju – Outstanding Educator Award 2004 i Distinguished Achievements in Accounting Education 2005. Profesor Smith je predavao na University of Illinois,  na Urbana-Champaign Arizona State University, na University of Texas u Austinu, na University of Washington – Seattle, na University of Cape Town. Član je brojnih udruženja: American Accounting Association on Council, član brojnih komiteta i direktor je doktorskog konsorcija – director of Doctoral Cosortium. Slijedi cijeli niz njegovih članstava u raznim udruženjima članstva u redakcijama značajnih stručnih časopisa: The Accounting Review, Journal of Accountancy. Konsultant je brojnim korporacijama i institucijama... Ovo je dovoljno da potkrijepi stručnu izvrsnost njegovog mišljenja.
 

Kornelija Pejčinović

Anketa

Jesu li hrvatske vlasti dobro postupile što su dozvolile da se u Muzeju Mimara slavio Dan agresorske "Vojske Srbije"?

Subota, 23/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1061 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević