Get Adobe Flash player
I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

Oštri sukob na hrvatskoj desnici     Ovu...

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Delije u Ateni – protivno velikosrpskim svojatanjima hrvatskoga juga...

Tko financira Miroslava Škoru?

Tko financira Miroslava Škoru?

Ivan Vrdoljak, Vladimir Šeks, Vladimir Putin,...

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih...

Sve je moguće. Favorita nema!

Sve je moguće. Favorita nema!

Onomu tko nas i našu državu učini normalnim, treba dodijeliti...

  • I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:24
  • Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:07
  • Tko financira Miroslava Škoru?

    Tko financira Miroslava Škoru?

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:12
  • Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:01
  • Sve je moguće. Favorita nema!

    Sve je moguće. Favorita nema!

    srijeda, 11. prosinca 2019. 16:57

PREKARIJAT - Uvozom migranata zbog profita žele uništiti obitelji i domaće radnike

 
 
Njemački političar Ali Ertan Toprak, član CDU-a i sam imigrantskog podrijetla, u članku za „Die Welt“ iz listopada ove godine, kazao je otvoreno ono što većina Nijemaca i europskih građana misli, ali se još uvijek suzdržava javno izreći zbog pritiska pogrešno tumačene i pogrešno primjenjivane prakse političke korektnosti – imigracijska agenda njemačke politike je čista katastrofa.Ona je po njemu potpuno promašena i njemačko je društvo dovela na sam rub provalije. Već se, kazuje on, stvaraju paralelna društva i u Njemačkoj i u drugim europskim državama i sve vodi kataklizmičnom sukobu civilizacija. Toprak ističe kako i „sami migranti ranijih generacija koji su uklopljeni u njemačko društvo postaju potencijalne žrtve novih imigranata“ dovedenih političkom odlukom u okviru dobro isplanirane i provedene operacije. U svome članku ističe: „Posljednjih dana ponovno su Njemačku šokirale informacije o huliganskom ponašanju, nasilnim zločinima i ubojstvima koja su, po svemu sudeći, počinili migranti. Bilo da se radi o silovanjima, ubojstvima ili neredima na javnim manifestacijama, sudjelovanje novopridošlih migranata u ovome je sramotna činjenica koja duboko utječe na nas imigrante ranijih generacija u ovoj zemlji. Mi ne možemo vjerovati svojim očima kada vidimo da ljudi koji traže zaštitu i pomoć u Njemačkoj ili su sve to dobili istovremeno izvršavaju i zločinačka djela“.
http://www.returnofkings.com/wp-content/uploads/2015/09/CPNHvwnWwAAfjVY.jpg
„Tko stvarno u Njemačkoj traži pomoć i zaštitu od progona ne čini zločine protiv građana koji mu pomažu. To rade oni koji su ovdje došli iz sasvim drugih namjera i u sasvim druge svrhe“, piše Toprak. U nastavku članka otvoreno kazuje: “U nekim područjima Njemačke zbog ponašanja migranata vlada gotovo izvanredno stanje. Građani su postupno došli do zaključka da naša država na zločine reagira sankcijama i na način koji se teško mogu shvatiti ozbiljno. Činjenica je da zbog svega toga u Njemačkoj postoje sive zone u kojima vladaju migrantski klanovi i državu vuku za nos… Njemačka jednostavno neće moći izdržati sve veći i kontinuirani priljev migranata iz zemalja Bliskog istoka, a da to ne dovede do sukoba kultura i razaranja socijalne strukture društva.“ Na kraju zaključuje: „Nešto je u svojoj suštini pogrešno ako imigracija dovodi do povećavanja potencijalne terorističke opasnosti u zemlji pa Bundestag u Berlinu mora biti okružen nekakvim zaštitnim zidom koji fatalno podsjeća na Berlinski zid u nekadašnjem DDR-u, a ni jedan praznik ili Božić ne mogu proći bez pojačane policijske aktivnosti i dodatnih sigurnosnih mjera.“ Za razliku od političke elite, koja uza sve lažne ograde od postojeće migracijske politike i javna prenemaganja i dalje uporno gura opsežnu imigracijsku politiku, Toprak zahtijeva njezino zaustavljanje i potpuno drugačije reguliranje imigracijskih pitanja. Prije svega, prema njemu imigranti ne smiju beskonačno primati socijalne transfere nego se moraju posvetiti vlastitoj promociji u svijetu rada, ukoliko su zbog rada uopće i došli u Njemačku, u što Ali Ertan Toprak iskreno sumnja. No, nije on jedini dobronamjerni njemački građanin imigrantskog porijekla koji ukazuje na neodrživost masovnog uvoza migrantske mase s bliskoistočnih prostora.
 
Njemačka policajka Tania Kambouri, i sama iz obitelji imigrantskog podrijetla, na samim počecima imigrantske navale javno je isticala ono što Nijemci nisu smjeli ili željeli reći – da je car stvarno gol. Kambouri je otvoreno upozorila njemačko društvo pred čime se našlo: “U Njemačkoj smo suočeni s velikim brojem imigranata od kojih mnogi nemaju nimalo poštovanja prema ženama, njemačkom društvu i državi. Oni žive u nekim svojim drugim paralelnim društvima u kojima se primjenjuju pravila različita od pravila njemačkog društva.” Nakon niza obraćanja javnosti, policijskim sindikatima i političarima kojima je upozoravala  na opasnosti masovne imigracije kroz  pojave masovnog imigrantskog kriminaliteta i stvaranja paralelnih društava kao ugroze samog državnog ustroja, i nakon  zida šutnje i ignoriranja, u listopadu 2015.  godine, u jeku masovne imigracije, u očajničkom pokušaju osvješćivanja njemačkih sugrađana otišla je korak dalje. Objavila je šokantnu knjigu koja je odmah postala bestseler: “Njemačka u plavom svijetlu – alarm jednoga policajca” (Deutschland im Blaulicht – Notruf einer Polizistin). Kambouri je u knjizi, na temelju svog policijskog iskustva, savršeno precizno opisala stanje i predvidjela budući razvoj događaja: “Njemačke kolege su se bojale izraziti svoje mišljenje, jer bi se odmah pokretala stara priča o nacistima. Nijemci su sami sebi nametnuli kompleks i šutnju o takvim pitanjima, povlačeći se pred agresijom i ostavljajući delikventne useljenike da se slobodno razmašu u svojoj kriminalnoj djelatnosti. Šokantno je da policijski rukovoditelji savjetuju policijskim službenicima suzdržavanje prema počiniteljima stranog podrijetla, jer to policijskoj strukturi zbog pritiska politike samo donosi nevolje. Ne bi se smjelo događati da policajci djeluju sa strahom zbog potrebe političke korektnosti tijekom zakonitog postupanja prema imigrantima. Isto tako ne bi se smjelo dozvoliti da imigranti ne poštuju osnovna načela njemačkog društvenog i pravnog  ustroja i u Njemačkoj stvaraju paralelna društva u kojima vrijede njihova pravila. Država ima načina tome stati na kraj, počiniteljima se mogu izdati ne samo novčane kazne nego smanjiti ili ukinuti socijalna pomoć i druge privilegije koje imaju u njemačkom društvu.”
 
No nikakvi razumni argumenti, od koga god dolazili, nisu mogli zaustaviti zahuktalu imigracijsku mašineriju. Pritom je njemački politički vrh, na čelu s kancelarkom Angelom Merkel, i kompleks financijskih institucija i krupnih industrijalaca jako dobro znao što radi kada se prihvatio organiziranog uvoza jeftine radne snage, koju su, kao kolateralnu korist, mislili upotrijebiti u njemačkom  gospodarstvu. Uvezli su, svjesno, nekontroliranu masu koja sada polako nagriza njemačku i europsku društvenu strukturu, uništavajući  postupno europski socijalni ustroj.
 
Svojim istupima i Toprak i Kambouri, kao i mnoštvo drugih njemačkih građana imigracijskog podrijetla, ne iskazuju samo ono što i Nijemci stvarno misle, nego, što je najvažnije, ukazuju na pravo izvorište migracije. A to je njemačka i europska politika. Znajući o čemu se radi, ne obraćaju se ni imigrantskoj masi ni nekakvim tajanstvenim bliskoistočnim izvorištima imigracije nego upravo pravim izvorištima migracija – političkim strukturama Berlina i Bruxellesa. Time jasno ukazuju na pravo izvorište migracijske navale koja je podijelila i radikalizirala cijelu Europu i europsku politiku i potpuno, naizgled besmisleno, se nametnula kao ključno pitanje Europe i Europske unije. Rješenje, jednostavno, nije na bliskoistočnim prostorima nego u središtima financijske, gospodarske i političke moći Njemačke i najmoćnijih članica EU-a koje stoje iza svih događanja na planu imigracije posljednjih godina.
 
Za razliku od floskula vodećih političara o vanjskim izvorištima imigracija, za Ali Ertana Topraka i Taniu Kambouri izvorišta imigracije nisu bliskoistočna mjesta iz kojih kreću imigranti nego se njihova stvarna izvorišta nalaze u Europi, u okriljima njemačke i europske vodeće politike. Kada već Nijemci šute ili neadekvatno odgovaraju na izazov, odnosno odgovaraju na onaj način koji je vodeća politika i planirala, barem su dobronamjerni njemački građani imigrantskog porijekla našli snage izreći ono o čemu Nijemci ne govore ili čak podržavaju, ili zbog čega se pak prepuštaju neproduktivnoj histeriji usmjerenoj prema pojedinačnim imigrantima umjesto prema politici koja ih je dovela pred njihova vrata.
 
Saudijska Arabija poticala islamistički ekstremizam
 
Politički krug oko njemačke kancelarke Angele Merkel ne može reći da to nije očekivao, da se to dogodilo slučajno, ili da je izgubljen nadzor nad inače dobro osmišljenom imigracijom koja je po inerciji globalističkih procesa trebala donijeti profit njemačkom gospodarstvu i oboriti cijenu rada njemačkih radnika. Državni aparat kojim raspolaže njemačka država, vrijedan milijarde dolara, precizno i na vrijeme je političkim centrima odlučivanja i samoj njemačkoj kancelarki dao sve potrebne podatke. Njemačke sigurnosne i obavještajne službe raspolagale su svim potrebnim informacijama i  točno su predvidjele i ukazale na sve posljedice masovne imigracije, uključujući i transfer islamističkog ekstremizma prema Njemačkoj i Europi. Njemačka savezna obavještajna služba BND (Bundesnachrichtendienst) pribavila je saznanja o umiješanosti Saudijske Arabije u poticanje islamističkog ekstremizma na njemačkom i europskom tlu, koji provodi i kroz imigracijske procese, ali je naletjela na zid političkog ignoriranja i ograđivana od njenih izvješća, a potom je naletjela na medijsku minu koju joj je smjestio politički vrh da bi je konačno javno difamirao i ušutkao, što je nezabilježeno u europskim demokracijama nakon Drugoga svjetskog rata. I ostali dijelovi njemačkog sigurnosnog sustava, uključujući saveznu kriminalističku službu, uporno su upozoravali, s  argumentiranim podacima, na porast kriminaliteta koji je izazvala imigracijska masa i na jačanje nasilja prema njemačkim građanima, no u ime političke korektnosti i političkih ciljeva vladajućeg kruga oko njemačke kancelarke Angele Merkel i oni su ušutkani.
 
Umjesto zaustavljanja opasne imigracijske politike njemački i europski političari pustili su u medijski promet tezu o potrebi djelovanja na sama izvorišta imigracijske navale prema Europi, dakle na polazišta imigranata. U tu svrhu diplomatski i politički vojno djeluju na bliskoistočnim prostorima, dakako, bez ikakvoga učinka po imigracijska kretanja, jednostavno zato što je to „djelovanje na izvorima migracija“ zapravo samo maska za projekciju geoekonomskih i geopolitičkih interesa najmoćnijih europskih država koje u cijeloj toj farsi aktivno sudjeluju na tim prostorima. Izvorišta masovne migracijske najezde prema Europi stoga nisu u bliskoistočnim mračnim zakutcima niti skrovištima trgovaca ljudi, koji, budimo razumni, bez prešutne suglasnosti država i tihog odobravanja ne bi mogli preko Sredozemlja prebaciti niti jedan čamac s imigrantima a kamoli voziti cijele konvoje. Ukoliko se uistinu želi zaustaviti imigracijska kretanja prema Europi potrebno je djelovati na pravo izvorište, a u tom bi slučaju europska elita morala djelovati na samu sebe.
 
To joj, dakako, ne pada na pamet jer je postojeća imigracijska navala organizirana operacija epskih razmjera s ciljem dovođenja na europske prostore mase imigranata iz MENA-e (Bliski istok i Sjeverna Afrika) u okviru velike strategije geopolitičke integracije Europe i MENA-e. Primarni ciljevi su za europsku politiku bili pribavljanje radne snage pri čemu uopće nije važna njihova stručnost niti kvalifikacijska struktura jer su za njih namijenjena radna mjesta koja može opsluživati i potpuno neobučeni radnik. Sofisticirana i visoko automatizirana industrijska postrojenja Njemačke i najmoćnijih europskih država ne trebaju stručne radnike, tehnološki razvoj 4. industrijske revolucije toliko je uznapredovao da u proizvodnom procesu više nije potrebna kvalificirana radna snaga. Radnici su potrebni samo za vođenje procesa, a takva radna mjesta nisu namijenjena imigrantskoj masi nego domaćoj, stručnoj radnoj snazi.
 
Imigranti su predviđeni kao niskotarifna radna snaga, potrebna u dijelovima proizvodnih procesa koja nije isplativa automatizirati ili ih je još uvijek nemoguće organizirati u automatiziranom procesu. Za samo upravljanje proizvodnim procesima dovoljan je mali broj visokokvalificirane radne snage, a ostali dijelovi proizvodnje tehnološki su optimizirani brzoj obuci i  radnoj prilagodbi neovisno o obrazovanju radnika. Liberalna agenda ionako već polako razgrađuje mit o značaju obrazovanja za gospodarski rast. Tako profesor Ricardo Hausmann sa Sveučilišta Harvard, bivši ministar planiranja Venezuele i nekadašnji glavni ekonomist  „Inter-American Development Bank“ osporavajući direktnu vezu ulaganja  u obrazovanje i gospodarskog rasta države tvrdi: “Većina vještina koje posjeduje radna snaga su stečene na poslu. U većini modernih tvrtki manje od 15 posto radnih mjesta podobno je za novog radnika bez radnog iskustva, što znači da poslodavci traže nešto što ne pruža obrazovni sustav. Kako bi se povećali prihodi mora se povećati produktivnost radnika, a očito je da nešto drugo, a ne obrazovanje, čini ljude negdje produktivnijima nego na drugim mjestima. Uspješna strategija rasta treba shvatiti što je to“.
 
A što je to, shvatila  je, očito, gospodarska strategija Njemačke i  vodećih europskih država kada se toliko posvetila imigracijskoj radnoj snazi s ratom spaljenih i siromašnih dijelova svijeta. Kako to, zacijelo, nije dobra zarada, jer je europska korporacijska elita trenutačno zaokupljena kako je dokinuti, i domaćim radnicima ostaje samo jedan motiv te nove radne snage – strah imigracijskog radnika da će biti protjeran tamo odakle je došao. To je bit europske filantropije i tobožnje brige za izbjeglice, te istinsko  ishodište njemačke i europske  zapetljanosti u konce imigracijske krize.
 
Podredni i sve očitiji cilj organizirane i vođene imigracijske navale na Europu je rušenje socijalne strukture europskih država, uništavanje vjerskih, kulturoloških i moralnih vrijednosti Europe kako bi se mogla neometano provoditi neoliberalna, gospodarska i socijalna agenda. Za nju radnik, vezan uz svoju obitelj, svoj dom i zavičaj, jednostavno nije isplativ. Potrebna je nova radna snaga, koja se polako ali uporno stvara, oslobođena od istinskih vrijednosti života, prekarijat, koji se može prebacivati s jednog kraja Europe na drugi i naseljavati tamo gdje je potrebno. Obiteljski čovjek s djecom, vezan za tradicije i zavičaj jednostavno se ne uklapa u takve procese.
 
No tu neoliberalni kreatori društva upadaju u veliku dubiozu. Domaća radna snaga nepodobna je iz opisanih razloga, a i nedostatna, pa je stoga bilo potrebno uvoziti masu imigranata iz sasvim drugih dijelova svijeta. To pak u nastavku cijele strategije čini samo pripremnu i u sadašnjim okolnostima neizbježnu fazu razvoja širenja na nova tržišta i uspostavljanje kontrole nad istim onim prostorima s kojeg je uvezena imigrantska radna snaga. Bez toga nema daljnjeg neoliberalnog razvoja gospodarstva jer domaće tržište u jednom trenutku postaje premalo za ozbiljna ulaganja i za plasman proizvoda i usluga. Širenje zahtjeva i kontrolu novih prostora i zaštitu od konkurenata pa su neizbježni procesi – slični stvaranju nekadašnjih imperija. Stoga imigracijska agenda na unutarnjem planu služi i pripremi domaćeg stanovništva za novu imperijalnu ekspanziju. Pored svega toga, cilj masovne imigrantske politike je stvaranje vojnog potencijala od mase imigranata kako bi se u pogodnom, ali i neizbježnom trenutku ukoliko se ovakav geoekonomski i geopolitički razvoj nastavi, imperijalna struktura mogla obračunati sa suparnicima.
 
Malo je u svemu tomu ideologije kakvu znamo iz XX. stoljeća i klasične podjele na ljevicu i desnicu. Svu moć je preuzeo tzv. centar koji sve lijevo i desno od sebe proglašava ekstremizmom. Ideologija se od gospodara financijskog i gospodarskog svijeta koristi samo kao instrument unutarnjeg pritiska na određene društvene grupe. Vodeća politika po potrebi stvara napetosti između različitih interesnih skupina, stvaraju se krizna stanja i rađa unutarnja radikalizacija, sve to kako bi se održala unutarnja napetost i spriječilo stvaranje smislenog društvenog odgovora neoliberalnoj agendi. Pravo izvorište stoljećima neviđene imigracije prema europskim prostorima nalazi se, stoga, u glavama, političkim doktrinama i političkim odlukama vodećih njemačkih i europskih čelnika i njihovih klijenata iz moćnih financijskih i gospodarskih krugova.
 

https://www.geopolitika.news/analize/mario-stefanov-gdje-je-pravo-izvoriste-migranata/

Nacionalizam je potaknuo želju za ponovnim postizanjem nacionalne autonomije

 
 
Završio je tjedan sjećanja na vukovarsku žrtvu s kolonom onih koji su došli odati počast žrtvi i herojskoj borbi vukovarskih branitelja i vukovarskog stanovništva. Na što sam ja mislila gledajući i slušajući ovu veliku godišnju komemoraciju i kolonu? Svi govornici koji su se osvrtali na tromjesečnu obranu Vukovara od rujna do kraja studenog 1991., nisu propustili spomenuti smrt, veličinu, zapovjedničke sposobnosti i ljudske kvalitete Blage Zadre. No što je sa središtem obrane, stožerom obrane u kojem je bio mozak obrane, u kojem su bili zapovjednici Mile Dedaković i Mladi Jastreb? Može li rat i bitka biti bez glavnog stožera i zapovjednika? Bez njihovog vojnog znanja i organizacije obrana Vukovara s malobrojnim braniteljima, manje od 2000 i nedostatnom opremom, imala bi katastrofalan učinak na cijelu Hrvatsku. Kako to da nikomu od predstavnika vlasti, predstavnika medija, braniteljskih udruga, predsjedničkih kandidata, gradonačelniku  Penavi i drugima, nisu nedostajali zapovjednici obrane Vukovara Mile Dedaković i Mali Jastreb u prvom redu umjesto predstavnika vlasti koji nisu omirisali ni barut ni krv. Ove glavne  junake vukovarske bitke jedino su o obrani grada nakon pada Grada ispitivali Josip Manolić i Josip Perković. Njihove metode ispitivanja nosit će u duši, u svijesti i na tjelu do kraja života. Nikoga drugoga u Hrvatskoj njihova priča nakon pada Vukovara nije zanimala.
http://img2.chinadaily.com.cn/images/201907/21/5d33db1fa310d8304551f274.jpeg
HINJIANG - Ujguri, koji se bude...
 
Ne krije li se u ovoj činjenici sva tragedija hrvatskog naroda u slobodnoj i neovisnoj republici Hrvatskoj? Predsjedniku Plenkoviću je trebalo veliko osiguranje. Osigurao se od koga? On koji je zbog teške dijagnoze - malokrvnosti - napustio 1991. Hrvatsku, dobio je u europskim centrima moći transfuziju neke druge krvi različite od hrvatske, tako da na sastanku „pučana“ u Areni koji se odvijao istovremeno kad i komemoracija nije razvio ni hrvatsku zastavu, ni grb ni bilo kakav znak kojim bi gostima dao na znanje da se ne nalaze na Mjesecu nego u Zagrebu, glavnom gradu Republike Hrvatske koja je kao republika i kao neovisna izašla iz strašnog krvavog rata usred te Europe. Nakon vukovarske šetnje u koloni, ili bolje prije nje, nije izvijestio skup o tragediji koju obilježava hrvatski narod i nije ih pozvao da se iskažu minutom šutnje u zemlji u kojoj su najavili žestoku borbu protiv populus – naroda, populizma – narodnjaštva, i nacionalizma – nacije (i države) uz opći pljesak. Prilažem prilog  iz Foreigne Politics koji im je morao biti podijeljen i stavljen na stol.
 
Ovaj uvod posvećujem zapovjednicima herojske bitke za Vukovar, Mili Dedakoviću, Malom Jastrebu, koje osim što su ispitivali specijalnim metodama Josip Manolć i Josip Perković ispustio ih je ih sjećanja i Vukovar i braniteljski zbor i narod. Odajem im počast kao što sam pisala i o Slobodanu Praljku, kao velikim i slavnim predstavnicima vrhunske vojne vještine kojom se Hrvati ističu kroz cijelu svoju povijest, i kao junacima koji su predvodili sve one poginule i žive tokom tri mjeseca i koji su pod njihovim zapovjedništvom osjećali, da ako su ih ostavili birokrati u Zagrebu, nisu ih ostavili zapovjednici u vukovarskom stožeru. (Kornelija Pejčinović)
 
»Godine 2011. napisao sam jednu kolumnu za Foreign Policy „Najjača sila na svijetu.“ Ta moćna sila koju sam imao na pameti nije nuklearno zastrašivanje, internet, Bog, lady Gaga ili čak burzovno tržište dionica. To je nacionalizam. Ideja da ljudi iz različitih plemena koji dijele isti jezik, kulturu, narodnost i samosvijest,  da takva grupa treba biti sposobna upravljati  sa sobom  oblikovala je povijest u zadnjih 500 godina na način koji mnogi još uvijek nedovoljno cijene.
Otada se ništa nije dogodilo što bi promijenilo moje mišljenje. Ako ništa, važnost razumijevanja moći nacionalizma je danas važnije nego ikad. Upravo nacionalizam je potaknuo želju za ponovnim postizanjem nacionalne autonomije koji je povukao Britance da napuste Europsku uniju, iako vođama pokreta nije jasno kako to učiniti, i po cijenu da će napuštanje (EU) vjerojatno Britance učiniti siromašnijim i da može dovesti do raspada čitavog Ujedinjenog Kraljevstva.
 
Američkog predsjenika Donalda Trumpa odvela je nacionalna nostalgija za jednom zamišljenom prošlošću (Učini opet Ameriku velikom) u Bijelu Kuću 2016. i bila je temelj protekcionističke i antimigrantske politike koja i danas čuva vjernost njegove političke baze.Nacionalizam je os ambicioznih napora kineskog predsjednika Xi Jimpinga da Kinu učini svjetskim liderom i zajednička je nit koja ujedinjuje desno krilo europskih političara Francuske, Austrije, Italije, Mađarske i Poljske. Gdje god se pogleda stvarno se osjeća nacionalizam na djelu u današnjem svijetu. Zašto je nacionalizam tako moćan i zašto je njegov utjecaj tako moćan?
 
„Nacija“ je najveća kulturalna grupacija takve vrste koja trajno okuplja svoje članove. Definiranje oznaka koje čine jednu naciju varira ali obično uključuje zajednički jezik, zajedničku kulturu, zemljopisni prostor i zajedničku priču o zajedničkoj prošlosti. Najvažnije je da nacija kao grupa ljudi poima sebe kao konstitutivnu i jedinstvenu zajednicu s posebnim identitetom. U poznatoj frazi Benedicta Anedersona, nacije su zamišljene zajednice u kojima se potpuno nepoznati (članovi) ipak prepoznaju i prihvaćaju jedan drugog kao pripadnike iste grupe.Osim toga, kako John Mearsheimer ističe u svojoj novoj knjizi The Great Delusion – Velika obmana – moć nacionalzma počiva dijelom na njegovoj simboličnoj vezi s državom. S obzirom na konkurenciju i pritisku koji je svojstven svijetu koji nema središnjeg autoriteta, države imaju moćnu inicijativu da potiču nacionalno jedinstvo unutar svojih granica i tako čine svoje građane lojalnim i spremnijim na žrtvu kad ju država ustreba. Promicanje  nacionalizma, a posebno zajedničkog jezika pomaže u stvaranju ujednačenog gospodarstva i produktivnije populacije. Na taj način se uvećava opća državna moć. Isto tako nacionalne grupe koje nemaju svoju državu su ranjivije u opasnosti da budu napadnute, asimilirane, progonjene. Mnogi narodi su se odlučili za vlastitu državu kao najbolji način osiguranja opstanka kao neovisne kulturalne grupe. Tragične povijesti Kurda, Palestinaca, Tamila i mnogih drugih pokazuje što se može dogoditi kad su težnje za nacionalnom državom onemogućene.
 
U modernom svijetu, ukratko, nacije hoće osigurati svoje vlastite države, opstanak i autonomiju, jer države potiču nacionalizam da se osnaže i očuvaju vlastitu neovisnost. Nacionalni pokreti se nadaju uvrstiti u redove članica Ujedinjenih naroda a države čine što god  mogu da suzbiju pokrete za neovisnošću unutar vlastitih granica i stvaraju homogeno tijelo lojalnih građana. U krajnjim slučajevima  manjine su progonjene, ubijane ili preodgajane (kako se u Kini pokušava preodgojiti ujgursku populaciju u Xinjiangu) u naporu da se stvori ujednačenija (pretpostavljeno lojalnija) populacija.Uzevši u obzir sve ove imperative može se  pojasniti zašto nacionalizam kao takav ostaje moćna i trajna snaga. I nemojte posumnjati: Njegov utjecaj je dubok. Čak i veoma obrazovane i uglavnom skeptične osobe (kakav sam i sam) nisu imune na ove činjenice. Zašto mi je žao zbog odsutnosti američkog tima u vrhu muških i ženskih reprezentacija na Svjetskom kupu? Ne zato što poznajem bilo koga od tih natjecatelja osobno ili zato što sam obožavatelj njihovih osobnih vrlina. Oni mogu osobno biti bezveznjaci. Moja je povezanost s njima jedino jer su Amerikanci. Iako sebe smatram kozmopolitom i opreznim s obzirom na zavodnički zov nacionalnog ponosa, ne mogu mu potpuno izmaći«.

 

Stephen M. Walt, 4. V. 2019., https://foreignpolicy.com/2019/06/04/you-cant-defeat-nationalism-so-stop-trying/

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Schengenski i Dublinski ugovori su bili promišljeno nelegalni

 
 
OTVORENO PISMO ANGELI MERKEL OD NJEMAČKE GLUMICE
Vi ste najpodlija i najkriminalnija kancelarka koju je njemački narod ikada izdržavao. Donijeli ste njemačkom narodu teror, rat, siromaštvo i smrt. Nezakonito i namjerno dovodeći ilegalne migrante u našu zemlju, stotine tisuća plaćenika, terorista i kriminalaca druge vrste.
Prema članku 16. Ustava nijedan koji dolazi iz sigurnih država nema pravo na azil u Njemačkoj. To je razlog zbog kojega su Vaši gosti ilegalni kriminalci u Njemačkoj. Schengenski i Dublinski ugovori su bili promišljeno nelegalni. U prisezi Vi ste se zakleli, između ostalog, da ćete Njemačku čuvati, da ćete njemački narod čuvati od opasnosti, ali Vi svakodnevno radite sve suprotno.
http://www.allesroger.at/images/artikel/930.jpg
Silvana Heißenberg
 
Vi niste dobili mandat da brinete brige građana nego da brinete za dobro njemačkog naroda. Briga za dobro njemačkog naroda je Vaš jedini mandat. Vi niste ništa drugo nego službenica njemačkog naroda, jer moć pripada njemačkom narodu a ne Vama.Vi ste svjesno potpalili čitavu naciju jedne protiv drugih, unijeli ste razdor i razorili cijele obitelji. I to činite neprekidno ponavljajući laž da je Nijemcima bolje nego ikad!
Zbog Vaših ilegalnih gostiju svi javni događaji se moraju jako osiguravati postavljanjem ograda i straže naoružane automatskim oružjem. Nema zaštitnih zona u kojima bi žene mogle tražiti zaštitu da ne bi postale žrtva seksualnog nasilja koje čine Vaši gosti. Svakodnevno Vaši gosti počinju nečuvena nasilja.
Siromaštvo starijih i djece je veće nego ikada. Gotovo milijun Nijemaca živi na ulicama. Vaš mandat je pomoć tim ljudima a ne poplaviti Europu s hordama iz drugih kultura i hraniti ih milijardama koje uplaćuju njemački poreski obveznici. Tražite li da Vam se još iskazuje poštovanje?
Vaši gosti, najvećim brojem su kriminalci koji siluju i ubijaju, a u Njemačkoj su još pod zaštitom, obranom - glavnih medija i policije – koji žrtve imigranata predstavljaju kao žrtve desničarskih ekstremista. Ako biste istinski tražili poštovanje i imali savjesti trebali biste za svoje zločine odgovarati na sudu.
Ako Vas ne posjeti pravda posjetit će vas narod, jer moć isključivo pripada narodu i njemački narod je Vaš poslodavac. Vi ste nitko. Nijedan kancelar nije nikada njemačkom narodu prouzročio toliko štete i patnje.
U budućnosti ja želim samo jednu stvar: Da Vi i svi Vaši budete jednom izvedeni pred pravdu za sva kršenja zakona, i da Vi i Vaše kohorte završite u doživotnom zatvoru. Tako strašna izdaja narodnog suvereniteta nikada se nije dogodila u njemačkoj povijesti.Plaćeni komentatori i licemjeri ližu Vam još uvijek stražnjicu nesposobni da progledaju i misle svojom vlastitom glavom. Nijedan ozbiljan čovjek im ne može vjerovati. Ja Vas duboko prezirem i želim Vam kaznu koju zaslužujete. S velikim prijezirom spram Vas i Vaše STASI horde, bivša glumica,
 

Silvana Heißenberg, https://europeansworldwide.wordpress.com/2019/09/18/open-letter-to-angela-merkel-from-german-actress/

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Subota, 14/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1040 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević