Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

U prvi plan izbijaju regionalne sile - Japan, Poljska i Turska

 
 
Bliski istok, konkretno Sirija, trenutačno je poprište sukoba Rusije i Zapada, tu je smješten i ideološki prikriven trajni konflikt 21. stoljeća. „Spremajte se za rat”, izjavio je prije nekoliko dana osnivač privatne obavještajne agencije „Stratfor” George Friedman. Naime, on smatra „da se u svakom stoljeću događa sustavni rat, jer svaki međunarodni sustav ima i sudbinske nedostatke”. Po riječima Friedmana, u današnjem svijetu nestabilnosti u prvi plan izbijaju regionalne sile kao što su Japan, Poljska i Turska, pa on očekuje i pomorski rat između Japana i SAD-a. To kaže osnivač CIA u sjeni, a sve donedavno Japan je nazivao „nepotopivim nosačem zrakoplova Amerike”. Ili George Friedmann samo uspješno koristi određene strahove? Ili nas želi podsjetiti na ne tako daleku prošlost: neki novi ekonomski krah, novu depresiju, nekog novog Hitlera...
http://thumbs.media.smithsonianmag.com//filer/George-Friedman-631.jpg__800x600_q85_crop.jpg
George Friedman
 
Zapravo, priče o trećem svjetskom ratu traju još od 1945. i kao tjeskobno obilježje vremena u kojem živimo. Strah od svjetskog rata, ratne prijetnje i ratna stvarnost postali su trajni fenomen ere od 11. rujna 2001. Kraj nasilja u Iraku, Afganistanu, Libiji, Jemenu i Siriji nije na vidiku, a između Rusije i američko-europskog svijeta vlada ekonomski i hladni rat. U kontekstu zbivanja u Aziji postavlja se i pitanje može li ekonomski uspon Kine trajno ostati miroljubiv, ili će jednog dana dovesti i do vojne konfrontacije s Amerikom? Naravno, nije sve pogrješno u tezi o novom svjetskom ratu. Radikalni islamizam je totalitarni pokret, ali teza o svjetskom ratu, ipak, precjenjuje unutarnje jedinstvo i odlučnost protivnika Zapada.
 
Terorizam i islamski radikalizam, iako uvijek fanatični i krvavi, ne dovode u egzistencijalnu opasnost Zapad u cjelini, pa ni Rusiju. Ekonomska i tehnološka baza ovog protivnika smiješno je slaba u odnosu na Zapad i Rusiju, a njegov duhovni značaj ne može se uspoređivati sa zavodljivom snagom nekadašnjeg komunizma širom svijeta. Stvarni izazovi s kojima se Zapad suočava u 21. stoljeću rastu u Aziji, onaj tko želi voditi svjetski rat na islamskom Orijentu samo rasipa svoju snagu. Gledajući iz Europe, ratovi u Afganistanu i Iraku imaju neobičnu, skoro suprotnu, vizuru. Američka invazija na Irak 2003. godine nije naišla na odobravanje u Europi, osim Britanaca nitko se nije priključio Amerikancima u tom ratu. No, za Europljane je Afganistan bio „dobar rat”.
 
UN mu je dao legitimitet i nitko nije mogao optužiti Zapad da na planinama Hindukuša želi osigurati naftu, već se govorilo kako će vojnici NATO-a pomagati u izgradnji nove afganistanske države. Ali da je u Afganistanu u tijeku pravi rat u kojem se bori, ubija i umire, i da bi taj rat mogao i izgubiti – tu je ideju Zapad, a prije svega Europa, dugo potiskivao. Afganistan je podcijenjeni rat s nesagledivim posljedicama za Zapad, čitav sustav mišljenja, ideja o humanitarnoj vojnoj misiji, o ratu koji to zapravo nije, o tome da taj rat donosi mir i slobodu. Sve se to srušilo na Hindukušu.
 
Kada je Irak u pitanju, taj rat nikada nije imao šansu biti prihvaćen od europskih zemalja. Poslije su na red došle Libija i Sirija, i mi svi sada u Europi kusamo čorbu koju su nam zakuhali Francuzi, Britanci i Amerikanci. Našli smo se na prvoj liniji „fronta” s migrantima-očajnicima koji bježe od rata i bijede, s potencijalnim džihadistima i radikalnim islamistima. Ratovi u Iraku, Afganistanu, Libiji i Siriji, barem kada je Srbija u pitanju, nisu bili, niti su, naši ratovi, ali zbog migranata sada su na neki način i „naši”. Samo što mi na sva ta zbivanja u tim zemljama nemamo baš nikakvog utjecaja.
http://static5.businessinsider.com/image/50db167a69bedd163e000001/professor-dont-be-surprised-if-theres-a-war-between-japan-and-china-in-the-next-year.jpg
Otkad je ruski predsjednik Vladimir Putin 2007. godine na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti u Münchenu poručio Amerikancima „da svijet nije samo njihov”, ideja hladnog rata opet je politička stvarnost. Do otvorenog rata između Rusije i Zapada teško može doći, ali atmosfera je loša i konstantno uzajamno vrebanje na svaki potez druge strane nije dobro za budućnost. Pri čemu nije samo Rusija ili zapadni konflikt s Rusijom ono što je najznačajnije. Najznačajnije jest to koliko motiv hladnog rata postaje opći, koliko se on nudi kao ključna ideja za tumačenje svjetske situacije. Bliski istok, konkretno Sirija, trenutačno je poprište sukoba Rusije i Zapada, tu je smješten i ideološki prikriven trajni konflikt 21. stoljeća. Ali, upravo oko Sirije i migrantske krize Europa se pokazala strateški slabom, jer tenzije i konfrontacije ne odgovaraju EU, koja se nalazi u neposrednom susjedstvu Rusije i islamskog Istoka.
 
Karl Popper je prije mnogo godina rekao „da iz strogo logičkih razloga nije moguće predvidjeti budući tijek povijesti”. Ja bih dodao da hegemonizam izaziva suprotstavljanje, da će svaki vakuum moći biti popunjen, da zlo postoji u povijesti i da razum nije njegov gospodar. Povjesničar Charles Austin Beard jednom je izjavio: „Kada padne mrak, zvijezde počinju sjajiti.” U tom kontekstu srbijanska vanjska politika mora održavati balans između stroge vojne neutralnosti i političke odvažnosti. Izbjegavamo i izbjegavat ćemo sve hladne ratove, koliko god je to moguće. A ako se oni, ne daj Bože, ne budu mogli izbjeći, bit ćemo, nadam se, na pravoj strani.
 

Miroslav Lazanski, Politika, Beograd

Anketa

Tko je najodgovorniji za poraz Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima

Subota, 18/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1075 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević