Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

Ratovi za naftu i protiv čovječnosti u težnji dugoročne prevlasti nad ljudskom rasom i resursima

 
 
„Venecija, koja je tada bila grad-država na Jadranskom moru, bila je usko povezana s Orijentom. Budući da je imala i jake trgovačke veze s arapskim trgovcima začinima, Venecija je postala iznimno bogata i moćna. Venecija je postala najmoćnija europska pomorska sila upravo zahvaljujući činjenici da je kontrolirala europski uvoz orijentalnih začina kojima su trgovali Arapi. Kad su Arapi zaprijetili Veneciji da će prekinuti dotok začina, grad-država je pokrenula jednu od najokrutnijih i najvećih pljački u povijesti - vjerski pohod iz 1204. godine, puko imperijalističko osvajanje pod krinkom svetog rata. […] Devedesetih godina 19. stoljeća njemački inženjer Rudolf Diesel promijenio je svjetsku politiku i svjetsku ekonomiju izumivši motor s unutarnjim izgaranjem koji je bio do 500% učinkovitiji od tradicionalnog motora na ugljen kakvim su se koristili ratni brodovi. Za dva desetljeća motori na naftni pogon, koji su pokretali vodeće svjetske mornarice i vojske, pokrenuli su najsnažniju promjenu svjetske moći od izuma pranog stroja dva stoljeća ranije. […]
http://www.financeswire.com/wp-content/uploads/2014/04/British_Petroleum.jpg
Kako bi osigurali monopol na svjetske zalihe nafte, a s time i koncentraciju najveće političke moći, mala skupina britanskih i američkih kompanija - koje potajno podupiru njihove vlade - stvorila je jedan od najvećih mitova moderne znanosti. Izmislile su mit o ograničenosti naftnih zaliha, kao i da je riječ o izvoru energije koji se jako brzo troši i koji je nastao od bioloških naslaga prije nekoliko stotina milijuna godina, procesom koji je u zapadnim knjigama o geologiji opisan vrlo nejasno, ako je uopće i opisan. No svejedno se uzima kao nepogrješiva, znanstveno dokazana činjenica. Od početka onoga što se naziva Naftnim dobom, dakle već više od stotinu godina, svijet naveliko vjeruje u taj pažljivo osmišljen mit o ograničenim zalihama nafte, u neznanstvenu tvrdnju da je nafta nastala od fosilnih ostataka dinosaura i biljaka. […] Ta kontrola leži u rukama nekoliko američkih i britanskih naftnih divova koji su se nekoć nazivali 'Sedam sestara', no danas su samo četiri: ExxonMobil, Chevron, BP [British Petroleum] i Shell. […]
 
Kad je George W. Bush pozvao na 'novi križarski rat' protiv očito islamskog svijeta - naftom bogatog Bliskog istoka i Euroazije - usporedba s križarskim ratovima od prije osamsto godina otkrivala je mnogo više nego što je većina ljudi mogla pojmiti. […]  Motivi za pokretanje najvećeg niza destabilizacija režima od pada Berlinskog zida, nakon čega se raspao Sovjetski Savez, nisu imali ništa s istinskom demokracijom - iako je iskorištena ljudska žudnja za njom. […] No ono što je još više zabrinjavajuće za Kinu i brojne druge zemlje, osobito u Zapadnoj Europi, dugoročna je militarizacija cijeloga islamskog svijeta kojom dirigira Washington. […] Kao i kod ratova za začine prije osam stoljeća, i ovdje je najvažnije strateško pitanje tko kontrolira ključni resurs - nafta je najveći ulog u geopolitičkoj igri. […]
 
Motorizirani prijevoz uvelike je počeo mijenjati prirodu rata, a nafta je bila gorivo koje je dovelo do revolucije u modernom ratovanju. […] Godine 1899. Njemačko Carstvo potpisalo je s Osmanskim Carstvom ugovor koji će promijeniti tijek povijesti i pospješiti britansku reakciju, koja je dovela do početka Velikog rata 1914. godine. Tim je ugovorom, iza kojeg je stajala moćna njemačka Deutsche Bank Georga von Siemensa, Deutsche Banku dodijeljena koncesija za izgradnju željeznice koja će povezivati Berlin s udaljenim krajevima Osmanskog Carstva u Mezopotamiji, odnosno današnjem Iraku. […] Pruga od Njemačke do Bagdada pratila je ta novootkrivena ležišta. […] Dana 28. srpnja 1914. godine dogodila su se dva povijesna događaja. Austrougarskog prijestolonasljednika nadvojvodu Franza Ferdinanda ubio je Gavrilo Princip, član srpskog tajnog društva, koje je navodno bilo povezano s britanskim i francuskim tajnim društvima [masonima], te je na taj način pospješio razvoj događaja koji će dovesti do Velikog rata. Tog je istog dana Velika Britanija potajno osigurala prava na crpljenje nafte na području koje će nakon rata postati britanski mandatni teritorij - Iraku, jednoj od naftom najbogatijih zemalja na svijetu. […] Njemački san o sigurnom dotoku nafte iz Mezopotamije neće se ostvariti. […]
 
Britansko preuzimanje kontrole nad iračkim naftnim blagom nije teklo nimalo glatko. U određenom trenutku najveća prepreka nisu im bile snažne nacionalističke snage Mustafe Kemala Paše. Prepreka im je bila Francuska, ratni saveznik Velike Britanije. […] (Britanci su ovu regiju zvali Mezopotamijom, a lokalni stanovnici Irak, prema arapskom nazivu al-Iraq koji se upotrebljava od šestog stoljeća prije Krista. Naposljetku su se i Britanci odlučili za taj naziv.) […] Agentica britanskih obavještajnih službi Gertrude Bell poslana je u Mezopotamiju s konvojem punim zlata, kako bi osigurala političku kontrolu Engleske nad Irakom. […] Versajskim ugovorom iz 1919. godine poraženoj Njemačkoj i Deutsche Banku oduzeta su sva prava koja je Njemačka dobila prije rata za izgradnju Bagdadske željeznice, kao i prava na naftu i minerale. […] stvorena je i Liga naroda kojom su dominirali Britanci. London je sada kontrolirao sva obećavajuća svjetska ležišta nafte: u Perziji, uz pomoć Anglo-perzijske naftne kompanije (BP), koja je bila u vlasništvu Vlade Ujedinjenog Kraljevstva; u Kuvajtu; u Iraku; te u zemlji koja će nastojanjima, između ostalog i britanskog tajnog agenta T. E. Lawrencea, slavnog 'Lawrencea od Arabije', postati Saudijska Arabija. […] I Irak i Palestina postali su područja pod britanskom upravom. Spletkarenjima agentice Bell iz britanskog Arapskog ureda, jedan od sinova šerifa od Meke, Faisal, proglašen je iračkim kraljem. […]
 
U razdoblju nakon I. svjetskog rata ključni strateški igrač na Bliskom istoku bila je kompanija British Petroleum, koja se tada zvala Anglo-perzijska naftna kompanija. Godine 1914. britanska Vlada preuzela je 51 % vlasništva nad kompanijom kako bi osigurala naftu za ratnu mornaricu i vojne snage. Godine 1923. Anglo-perzijska naftna kompanija i britanska Vlada kontrolirale su naftu u Iraku i Perziji, te su imale izvrsne uvjete za kontrolu mogućih otkrića nafte u budućem Kraljevstvu Saudijske Arabije. Veliki rat bio je po mnogočemu prvi rat za kontrolu nad naftom. […] Jedna od najvećih zagonetki njemačkog ratovanja u II. svjetskom ratu bio je propust njemačke vojske da osigura potrebne izvore nafte, te da te iste izvore uskrati neprijateljskim snagama prije pokretanja Operacije Barbarossa protiv Sovjetskog Saveza. […] Do 1940. godine Deutsche Bank i vodstvo Trećeg Reicha razmišljali su o golemim naftnim poljima u Iraku i o tome kako da ponovno vrate stari vlasnički udio Deutsche Banka u Turskoj naftnoj kompaniji u Iraku, koji joj je Engleska oduzela kao ratni plijen 1919. godine. […] No, vlasništvo nafte na papiru bilo je jedno; kako bi ostvario fizičku kontrolu nad iračkom naftom, Hitler će se morati suprotstaviti Mussolinijevim željama i njegovu svojatanju Iraka. […] Glavni britanski izvori nafte bili su Bahrein i Iran, koji su je opskrbljivali sa 16 milijuna tona godišnje preko najveće svjetske naftne rafinerije u Abadanu u Iranu, te preko naftovoda koji je vodio do iračke luke Basre. Kako je jedan viši njemački strateg napisao u povjerljivom dopisu Hitleru, Ribbentropu i Vrhovnom zapovjedništvu, luka Basra i Sueski kanala dvije su strateški najranjivije točke britanske ratne mašinerije. […] Njemačka je 1945. godine pala na koljena zbog ponavljanog i ciljanog bombardiranja njemačke industrije za proizvodnju sintetičke nafte, kao i zbog uništenja naftnih postrojenja u Rumunjskoj i Mađarskoj. […]
 
Poučeni iskustvom iz II. svjetskog rata, Washington i moćni privatni, naftnointeresni krugovi okupljeni oko obitelji Rockefeller izvukli su ključnu pouku. Motor u modernom ratovanju pokreće nafta, tako da kontrola nafte određuje tko će pobijediti ili izgubiti rat te, sukladno tome, tko će vladati svijetom. […] Vodećim američkim krugovima postalo je jasno da su u oba svjetska rata pobijedili zbog sposobnosti da kontroliraju naftu. […] Od tog trenutka američka, ili da budemo precizniji, Rockefellerova kontrola svjetske nafte postaje integralan dio poslijeratne američke moći. Kako je belgijski povjesničar Michael Collon rekao: 'Ako želite vladati svijetom, morate kontrolirati naftu. Svu naftu. Posvuda.' […] A kralj svih kraljeva svjetske nafte 1945. godine bila je Rockefellerova američka grupacija kompanija: Standard Oil Company of New York (Socony Mobil), Standard Oil Company of New Jersey (kasnije Esso, a zatim Exxon), Standard Oil Company of California (Chevron), Standard Oil Company of Indiana (Amoco), te mnoge podružnice Rockefellerova Standard Oil Trusta. […] Do 1950. godine Rockefellerove naftne kompanije u Sjevernoj Americi i Venezueli - koja je tada de facto bila kolonija Standard Oila - proizvodile su 70 % svjetske nafte.
(T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, A Triumph, Anchor Books /Random House/, New York, 1991, str. 3., 17., 23.-26., 29., 31., 33., 36.-37., 39., 55., 89., 99., 101., 172., 270., 329., 333.-336., 661.).
 
(Nastavak slijedi)
 

Đivo Bašić

Dosad 12.000 izbjeglica uz premije dobrovoljno napustilo Njemačku

 
 
Sve više odbijenih tražitelja azila u Njemačkoj koristi program pomoći „StarthilfePlus“ kojim njemačka vlada financijski pomaže one koji se dobrovoljno žele vratiti kućama, prenose njemački mediji. „Dosad je oko 12.000 izbjeglica napustilo Njemačku nakon isplate premije. Više od 1.500 osoba je zemlju napustilo i prije završetka obrade zahtjeva za azilom“, stoji u priopćenju njemačke vlade, objavljenom na upit zastupničkog kluba stranke Ljevica u Bundestagu, u koje je dobio uvid njemački ured francuske agencije AFP, čije izvješće prenose njemački mediji.
http://avropost.com/wp-content/uploads/2018/01/polizisten-von-hinten-mit-flugzeug.jpg
Program „StarthilfePlus“za one koji nemaju izgleda dobiti azil pokrenut je u veljači 2017. i namijenjen je onim izbjeglicama tj. tražiteljima azila koji imaju „male ili nikakve“ izglede za stjecanje dugotrajne boravišne dozvole u Njemačkoj. Novčanim poticajima ove osobe se želi privoljeti na „brzo i dobrovoljno napuštanje zemlje“. Financijska pomoć se kreće od 800 do 1200 eura po odrasloj osobi, a za djecu ispod 12 godina je predviđena polovina tog iznosa. U slučaju da cijele obitelji napuštaju zemlju predviđeno je dodatnih 500 eura po obitelji. Najviši iznos, 1.200 eura, je predviđen za one koji se odluče na dobrovoljan povratak u zemlju podrijetla i prije isteka procesa obrade zahtjeva za azilom. One osobe kojima je odbijen zahtjev za azilom a odreknu se pravnih sredstava tj. tužbe protiv ove odluke, dobivaju po 800 eura. Dosad su ovu pomoć najviše koristili državljani Iraka, iza kojih slijede žitelji Rusije i Afganistana. (v.h.)

Prokletstvo nafte (tzv. crnog zlata)

 
 
Prokletstvo nafte u većoj mjeri ima svoje korijene u Prvome svjetskom ratu, pa je u tom smislu engleski arheolog, pisac i vojnik Thomas Edward Lawrence (1888.-1935.), poznatiji kao Lawrence od Arabije, ostavio zapise koji upečatljivo nadilaze sramotnu naftašku eru u kojoj nažalost još uvijek živimo.
https://images.thenile.io/r1000/9780385418959.jpg
„Neki Englezi, od kojih je glavni [Horatio Herbert] Kitchener [britanski feldmaršal, (1850.-1916.)], vjerovali su da će pobuna Arapa protiv Turaka omogućiti Engleskoj, dok se bori protiv Njemačke, istodobno poraziti i njezinog saveznika Tursku. Njihovo znanje o prirodi i moći i zemlji naroda arapskog govornog područja ponukalo ih je smatrati da će pitanje takve pobune biti sretno, te je pokazalo njihov karakter i postupak. Tako su dopustili početak, nakon što su dobili formalna jamstva o pomoći za nju od britanske vlade. Ipak, ništa manje je pobuna zapovjednika Meke mnogima došla kao iznenađenje, te je zatekla nespremne saveznike. [...]
Sedam stupova mudrosti prvi se put spominju u Bibliji, Mudre izreke (IX, 1). 'Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova.' Naslov se izvorno pripisuje autoru [T. E. Lawrenceu] za knjigu njegovih oko sedam gradova. On je odlučio ne objaviti ovu staru knjigu jer ju je je smatrao nezrelom, ali je prenio naslov kao podsjetnik (uspomenu). [...] Od avanture [za objavu knjige zaslužnog mu brata A. W. Lawrencea], neki od onih koji su radili sa mnom zakopali su se u plitkoj (površnoj) ozbiljnosti javne dužnosti. [...] To je bio arapski rat kojeg su razmahali i vodili Arapi za arapskim ciljem u Arabiji. Moj vlastiti udio bio je omanji, ali zbog britkosti pera, slobodnog govora i određene moždane vještine, preuzeo sam na sebe [...] tobožnje prvenstvo. [...]
 
Svi ljudi sanjaju, ali ne jednako. Oni koji sanjaju noću u prašnjavim predjelima svojih misli bude se danju kako bi zaključili da je to ništavnost: ali sanjari dana su opasni ljudi, jer oni mogu (u)činiti mogućim svoj san otvorenih očiju. Htio sam stvoriti novu naciju, za vratiti izgubljeni utjecaj, kako bi za dvadeset milijuna Semita dao temelje na kojima mogu izgraditi nadahnutu palaču snova svoje nacionalne misli [...] optužili su me da su kraljevske povlastice britanskog benzina (British petrol) u Mezopotamiji postale dvojbene (sumnjive), te da je francuska kolonijalna politika uništena na Levantu. [...] Najponosniji sam u svezi mojih trideset borbi u kojima nisam prolio naše vlastite krvi. Sve naše podaničke provincije nisu mi bile vrijedne jednog poginulog Engleza. [...] Za moj rad na arapskom frontu odlučio sam ne prihvatiti (n)išta. Vlada je potaknula Arape da se bore za nas određenim obećanjima poslijeratne samouprave. Arapi vjeruju osobama, a ne institucijama. Vidjeli su u meni slobodnog agenta Britanske vlade i zatražili od mene potvrdu njezinih pisanih obećanja. [...] Bilo je očito od samog početka da ako dobijemo rat, ta obećanja biti će mrtav papir, a da sam bio iskren savjetnik Arapa, savjetovao bih im da idu kući i ne riskiraju svoje živote boreći se za takve stvari [ ...] Riskirao sam prijevaru, u mojem uvjerenju da je arapska pomoć bila potrebna za naše jeftine i brze pobjede na Istoku. [...]
 
Mentalitet običnih ljudskih robova je strašan – oni su izgubili svijet – a mi smo ih predali, ne samo tijelo, već i dušu, nadmoćnoj pohlepi pobjede. [...] Beduinski putevi bili su teški čak i za one koji su njima dovedeni, a za strance strašni: smrt u životu. [...] Prije muslimanskog osvajanja, ovi prostori bili su naseljeni različitim narodima, koji su govorili jezicima iz arapske obitelji. Nazvali smo ih semitskim, ali (kao i kod većine znanstvenih pojmova) na pogrješan način. Međutim, arapski, asirski, babilonski, fenički, hebrejski, aramejski i sirijski su povezani jezici [...] Možemo ih savršenom umješnošću nazvati rodbinskim - i rođaci su zasigurno, iako nažalost, svjesni vlastite veze. Područja arapskog govora Azije u tom smislu bila su grubi paralelogram. [...] Ovaj četverokut zemljišta, velik kao Indija, formirao je domovinu Semita, u kojoj nijedna strana rasa nije zadržala stalno uporište, premda su Egipćani, Hetiti, Filistejci, Perzijanci, Grci, Rimljani, Turci i Franci pokušavali na razne načine. [...] Egipat, Alžir, Maroko, Malta, Sicilija, Španjolska, Cilicija i Francuska apsorbirale su i oslabile semitske kolonije. Samo u afričkom Tripoliju, te u vječnotrajajućem čudu Židova, odvojeni Semiti zadržali su ponešto od svog identiteta i snage. [...]
 
Tržišta deva u Siriji, Mezopotamiji i Egiptu odredila su populaciju koju su pustinje mogle (p)održati, te strogo regulirati njihov životni standard. [...] Tako vidimo klanove, stvorene u brdskom Jemenu, koje su potisnuli jači klanovi u pustinju, gdje su, nerado, postali nomadi za održati se na životu. [...] Kršćanstvo, prjevedeno u različitom duhu grčkih, latinskih i teutonskih jezika, osvojilo je Europu i Ameriku. Islam je u različitim transformacija podvrgnuo Afriku i dijelove Azije. Ovo su bili semitski uspjesi. Njihove neuspjehe zadržali su za sebe. Rubovi (ekstremi) njihovih pustinja razasuti su slomljenim vjerama. Značajno je da ova olupina od palih religija leži na spoju pustinje i rasijanog. Ukazano je na generiranje svih tih vjerovanja (uvjerenja). To su bile tvrdnje (izjave), a ne argumenti; pa su zato trebali proroka da ih unaprijedi. Arapi smatraju da ima 40.000 proroka: zabilježili smo ih najmanje nekoliko stotina. [...] Osnivači triju velikih vjera ispunili su ovaj ciklus: njihova moguća slučajnost dokazala je zakon paralelnih životnih (pri)povijesti bezbrojnih drugih, nesretnih koji nisu uspjeli, kojima možemo suditi ne manje istinski stručno, ali koje vrijeme i otrežnjenje nije obasulo čistim pokretačima spremnim podvrgnuti se iskušenju (slave). [...]
 
Turska je umrla od prenaprezanja, u pokušaju, umanjenim sredstvima, držati, u tradicionalnom smislu, cijelo carstvo ostavljeno joj u nasljeđe. [...] Njihova uprava postala je iz nužde poslova(nja) spisa i telegrama, visokih financija, rodoplemstva, proračuna. Neizbježno su stari upravitelji, koji su upravljali silom ruku ili silom karaktera, nepismeno, izravno, osobno, morali otići. Vlast je prenesena novim ljudima, agilnim i podatnim prignuti se državnom stroju. Površni i poluuglađeni odbor Mladoturaka činili su potomci Grka, Albanaca, Čerkeza, Bugara, Armenaca, Židova – svih osim Seldžuka ili Osmanlija. Obični ljudi prestali su se osjećati sukladno njihovim upraviteljima, čija je kultura bila levantinska, a politička teorija francuska. [...]
 
U većini, plemenski Arapi Wadi Safre živjeli su u svojim selima pet mjeseci godišnje. Za ostala razdoblja vrtovi su bili povjereni robovima, crncima poput odraslih mladića koji su kao na plitici doneseni za nas, a čiji su čvrsti (nabiti) udovi i punašna sjajuća tijela izgledala začuđujuće neumjesno među pticolikim Arapima. [...] U svojoj naravi kao Sirijac stvorio sam suosjećajnu obazrivost prema arapskim vođama koje je u Damasku pogubio Jemal-paša. Prihvatili su me oštro: objavljeni spisi razotkrili su da su ti ljudi bili u kontaktu sa stranim vladama i spremni prihvatiti francusku ili britansku vrhovnu vlast kao cijenu pomoći. [...] Ispričali su mi priču o Abdulah-el-Rašidu na putu prema Hamri. On mi je gunđao protiv britanskih mornara koji dolaze na obalu svaki dan do Rabegha: 'Uskoro će ostajati po noći, a onda će ovdje živjeti zauvijek, te zauzeti zemlju.' [...]
 
Čuvstvo (raspoloženje) Sirijaca i Mezopotamaca [Iranaca i Iračana] u tim arapskim vojskama bilo je neizravno. Oni su vjerovali da se bore u lokalnim redovima (vojske), čak i ovdje u Hejazu [Hedžazu], oni su bili u obrani općih prava svih Arapa za nacionalnim postojanjem; i bez predviđanja jedne države, ili čak konfederacije država, definitivno su stremili prema sjeveru, u želji pripajanja autonomnog Damaska i Bagdada arapskoj obitelji. [...] Arapi su voljeli nove igračke. Bicikle su zvali vražjim konjima, djecom automobila, koji su sami po sebi bili sinovi i kćeri vlakova. To nam je dalo tri generacije mehaničkog transporta. [...]
 
Čudna je stvar bila navika zmije, noću, lijegati pored nas, vjerojatno zbog topline, ispod ili na deku. Kada smo ovo shvatili, naše ustajanje bilo je beskrajno pozorno, a prvi koji bi ustao pretražio bi štapom uokolo suputnika sve dok zmije ne bi proglasio nesmetajućim. Naša grupa od pedeset ljudi ubijala je možda dvadeset zmija dnevno; barem su nam toliko išle na živce tako da se najsmioniji od nas bojao dotaknuti tlo. [...]
 
Obalni Sirijci su živjeli u različitim kućama, hranili se i radili drukčije, koristeći arapski različitim sprezanjem i tonom od onih iz unutrašnjosti. Oni su nevoljko govorili o unutrašnjosti, kao divljoj zemlji krvi i užasa. [...] Na samom sjeveru, najdalje od nas, granica jezika slijedila je, ne neprikladno, prometni (putnički) put od Alexandrette do Alepa, dok nije susrela bagdadsku željeznicu, od koje je otišla do doline Eufrata; ali enklave turskog govora leže na jugu te općenite crte u turkmenskim selima sjeverno i južno od Antiohije, te u Armenaca koji su bili odijeljeni među njima. [...]
 
Najjužniji, Jeruzalem, bio je prljav grad, kojeg je svaka semitska religija učinila svetim. Kršćani i muslimani došli su tamo hodočašćem u svetišta svoje prošlosti, a neki su Židovi gledali zadobiti ga za političku budućnost njihovog naroda. Ove ujedinjene snage prošlosti i budućnosti bile su toliko jake da grad gotovo nije uspio imati sadašnjost. [...] Bejrut je bio ulaz Sirije, višebojni levantinski zaslon kroz koji su uplavljali jeftini ili trgovačko-prljavi strani utjecaji: predstavljao je Siriju koliko i Soho grofovije oko Londona. [...] Damask je bio zvijezda vodilja na koju su Arapi bili prirodno usredotočeni: glavni grad koji ne bi smio glatko biti podložan bilo kojem stranom narodu. [...] Alep je bio veliki grad u Siriji, ali ne [više] od toga, niti Anadolije, ni od Mezopotamije. Tu su narodi, vjera i jezici Osmanskog Carstva susreli i spoznali jedni druge u duhu kompromisa. [...] Alep je (u)dijelio svim civilizacijama koje su se (o)kretale oko njega: rezultat je, čini se, bio nedostatak poleta (oduševljenja) u vjerovanju naroda. [...]
 
Ljudi, čak i najučeniji, pokazali su neobičnu sljepoću na nevažnost njihove zemlje i zabludu o sebičnosti velikih sila čije je uobičajeno usmjerenje bilo uzeti u obzir svoje vlastite interese prije od onih nenaoružanih naroda. [...] jezgre narodnih skupina, koje su plakale za autonomijom Sirije, imale su znanje o tome što autonomija znači, ali ne znajući Siriju; jer u arapskom nije postojalo takvo ime, niti bilo koji naziv za cijelu zemlju na bilo koju od njih mislili. Verbalno siromaštvo njihove rimske posuđenice imena ukazivalo je na politički raspad. [...] Ako je Sirija po prirodi bila podanička (podložna) zemlja, bila je načinom života i zemlja neumorne agitacije i neprestane pobune. [...]
 
Muslimani čiji je materinji jezik bio arapski zbog toga su gledali na sebe kao na izabrani narod. Njihova baština Kurana i klasične književnosti (o)držala je zajedno narode arapskog govornog područja. Domoljublje, obično zemlje i naroda, bio je zaodjeveno jezikom. Drugi potporanj državljan(stv)a arapske pobude bila je tmurna slava ranog kalifata, čije je sjećanje izdržalo među ljudima tijekom stoljeća turske loše uprave. Nezgoda je u tome da su ove tradicije začinjene prije arapskim (tisuću-i-jednim) noćima nego strmovitom (pukom, golom) poviješću održavajući arapske obične ljude u uvjerenju da je njihova prošlost bila još veličanstvenija od sadašnjosti Otomanske Turske. Ipak smo znali da su ovo bili snovi. Arapska vlada u Siriji, iako poduprta arapskim predrasudama, bio bi jednako 'nametnuta' kao ona turske vlade, stranog protektorata ili povijesnog kalifata. Sirija i dalje ostaje živo obojen narodnosni i vjerski mozaik. Bilo koji široko zacrtani pokušaj nakon ujedinjenja napravit će skrpanu i parceliranu stvar, nezahvalnu prema ljudima čiji se nagoni nisu vratili prema sebi zatvorenom domorodnom vlašću. [...] Sljedeća je na snazi ​​bila ratoborna želja za pobjedom u ratu: podjarmljena do uvjerenja da bez arapske pomoći Engleska neće moći platiti cijenu za pobjedu svog turskog sektora (isječka). Kad je pao Damask, istočni rat - vjerojatno rat u cijelosti - primaknuo se kraju. [...] Sanjao sam, u Gradskoj školi u Oxfordu, o krčenju obrisa (kalupa), (još) dok budem živ(io), nove Azije koju će vrijeme neumitno navući na nas. Da će Meka dovesti do Damaska; Damask do Anadolije, te kasnije do Bagdada; a onda je tamo bio Jemen. Fantazije, takvim će se činiti, onima koji su u mogućnosti p(r)ozvati moje počinjanje (začetak) kao obično nastojanje.“
(T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, A Triumph, Anchor Books /Random House/, New York, 1991, str. 3., 17., 23.-26., 29., 31., 33., 36.-37., 39., 55., 89., 99., 101., 172., 270., 329., 333.-336., 661.).
 
(Nastavak slijedi)
 

Đivo Bašić

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 883 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević