Get Adobe Flash player
HDZ u Zagrebu pao u kafiću

HDZ u Zagrebu pao u kafiću

Zlatko Hasanbegović se -...

Kad padne izborni turizam

Kad padne izborni turizam

Susjeda Dušanka nije dobila ustaške...

Država u državi

Država u državi

Nema Udbe – nema lustracije     Sintagma...

HDZ nakon Tuđmana

HDZ nakon Tuđmana

Izigrano je biračko tijelo imenovanjem ministara koji nisu pripadali...

Hrvatsko iseljeništvo na koljenima

Hrvatsko iseljeništvo na koljenima

Milijuni iseljenih Hrvata izjednačeni s Pupovčevim...

  • HDZ u Zagrebu pao u kafiću

    HDZ u Zagrebu pao u kafiću

    četvrtak, 25. svibnja 2017. 19:33
  • Kad padne izborni turizam

    Kad padne izborni turizam

    četvrtak, 25. svibnja 2017. 16:02
  • Država u državi

    Država u državi

    četvrtak, 25. svibnja 2017. 15:58
  • HDZ nakon Tuđmana

    HDZ nakon Tuđmana

    utorak, 23. svibnja 2017. 20:16
  • Hrvatsko iseljeništvo na koljenima

    Hrvatsko iseljeništvo na koljenima

    četvrtak, 25. svibnja 2017. 15:49

Države EU-a će teško pristati na selidbu Agencije za lijekove u Strasbourg

 
 
Svakog mjeseca kamioni natovareni stvarima europskih zastupnika kreću na put iz Bruxellesa u Strasbourg: Europski parlament dužan je, prema temeljnim ugovorima EU-a, jednom mjesečno zasjedati u tom francuskom gradu. Zato u ured svakog eurozastupnika stigne po jedna velika kutija za seljenje u koju osoblje mora pospremiti sve za što smatraju da bi njihovom šefu ili šefici tih nekoliko dana u Strasbourgu moglo zatrebati. A onda, nakon plenarne sjednice, cijela priča se ponavlja, samo u suprotnom smjeru, iz Strasbourga u Bruxelles. Taj »putujući cirkus« – kako ga nazivaju protivnici dualnog sjedišta Europskog parlamenta – Europljane godišnje košta oko 114 milijuna eura.
http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/02788/strasbourg_2788207b.jpg
Činjenica da Europski parlament zasjeda u dva grada mnogima u EU već je dulje vrijeme trn u oku. No, zahvaljujući Brexitu sada se pojavila inovativna ideja koja bi mogla razriješiti ovu situaciju. Utjecajni europski mediji, poput portala Politico.eu, izvijestili su ovih dana da se u Europskom parlamentu pojavila inicijativa koja zagovara da se Strasbourgu ponudi da bude domaćin Europske agencije za lijekove (EMA), koja se zbog izlaska Velike Britanije iz Europske unije mora preseliti iz Londona. Zauzvrat, Francuzi bi trebali pristati da Europski parlament ubuduće zasjeda samo u Bruxellesu. Tako bi Strasbourg, umjesto na nekoliko dana mjesečno, dobio EU instituciju na cijelu godinu, s 900 zaposlenih i tisuće gostujućih stručnjaka, što znači da bi lokalna zajednica od toga mogla profitirati. EMA bi, pak, mogla koristiti već postojeću zgradu parlamenta u Strasbourgu.
 
I hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu upoznati su s tom idejom.
– Postoji takva inicijativa s objašnjenjem da je seljenje u Strasbourg svakog mjeseca užasno skupo, kazala nam je eurozastupnica Biljana Borzan, koju su po tom pitanju već kontaktirali. Borzan podsjeća da se o seljenju iz Bruxellesa i Strasbourga i natrag uvijek iznova raspravlja kad god je na dnevnom redu proračun EU-a, no podsjeća da je ukidanje jednog sjedišta prije svega politička odluka za koju bi novom francuskom predsjedniku trebalo puno političke hrabrosti. Da bi do takve promjene došlo, naime, potrebna je izmjena temeljnih ugovora EU-a i jednoglasna odluka svih zemalja članica, što znači da bi na to trebala pristati i Francuska koja se dosad tome uvijek žestoko protivila.
 
S inicijativom je upoznat i zastupnik Davor Škrlec koji je, navodeći slične argumente, smatra »nerealnom«.
– Trebalo bi mijenjati temeljni ugovor, a to je vrlo osjetljivo pitanje, kaže Škrlec, napominjući da se, zbog Brexita, mijenjanje temeljnog ugovora sve češće spominje, ali on smatra da se to pitanje neće otvarati barem do kraja mandata ove Europske komisije, odnosno 2019. godine. I europarlamentarac Ivan Jakovčić ističe da ostvaranje ovakve 'zamjene' nije realno.
 
Pitanje je i bi li inicijativa bila prihvatljiva zemljama članicama EU-a koje moraju donijeti odluku o novom sjedištu EMA-e. Većina država, uključujući i Hrvatsku, nada se da će upravo one, nakon Brexita, ugostiti ovu EU agenciju koja bi im donijela značajne ekonomske koristi, zahvaljujući ne samo broju stalno zaposlenih, nego prvenstveno zbog velikog broja gostujućih stručnjaka koji negdje moraju spavati, jesti... Zato je konkurencija za EMA-u žestoka. Iako bi uštede ostvarene trajnim »naseljavanjem« Europskog parlamenta u samo jednom gradu mogle dobro odjeknuti među njihovim biračima, teško je vjerovati da bi se neka vlada tek tako odrekla mogućnosti da dobije jednu od najvećih europskih agencija.
 

Irena Frlan Gašparović, http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/Drzave-EU-ce-tesko-pristati-na-selidbu-Agencije-za-lijekove-u-Strasbourg

Željeznicom do luke Gwadar - to se Indiji ne će sviđati...

 
 
U geopolitičkim analizama već duže vrijeme aktualno je  tzv. „zaokruživanje“, preciznije opkoljavanje. I kao glavni su „zaokruživači-opkoljivači“ Ameri, Nato i njihova saveznički sitniš, ma kako među njima bilo i moćnih i atomskih država. Pa onda to opkoljavanje ide od ruskog Dalekog istoka preko Afganistana, pokušaja infiltracije u centralno azijske države, bivše republike SSSR-a (Kirgistan, recimo) preko Turske, Bugarske, Rumunjske, Mađarske, Poljske i pa do baltičkih država, a na sjeveru skandinavskih zemalja i sve oko Arktika. Okruženje je pritom puno „rupa“.
http://legalinsurrection.com/wp-content/uploads/2014/06/LI-06-India-China-620x419.png
Povijesno gledano, geopolitički svakako, a kako okružiti Rusiju? Možda jedino iz svemira, nekada, a danas niti tako. Realno najveća “rupa“ u „ogradi“ je Ukrajina. Nije ona ovdje tema, tek ću izraziti bojazan za njezinu sudbinu - ne dao joj Bog da ju saveznici sa Zapada po tko zna koji puta budu „podržavali“ tako kao u ne tako dalekoj prošlosti. Navodeći svjetske sile analitičari uglavnom navode tri: Ameriku i njenu skupinu od Australije, Japana, pa uokolo spljoštene „kugle“ nazad do Kanade, te Kinu i Rusiju. Unutar tog trokuta moći mnoštvo je igra svakoga sa svakim i svih protiv sviju i još bezbroj „sitnijih“ vezova. Međutim, ono što iznenađuje, rijetko se spominje četvrti igrač, četvrta, kako bilo da bilo, ipak supersila - Indija. Po stanovništvu tu je negdje s Kinom. Atomska je sila, uspješno razvija i vlastiti svemirski program. Zadnjih godina ima i veći gospodarski rast od Kine. S dva susjeda također atomskim silama, Kinom i Pakistanom, zapravo je u stanju primirja. Sporno je područje na granici indijskih država Jammu i Kašmir, pakistanski dio kojega Indija smatra oduvijek svojim teritorijem, na tromeđi Kine, Indije i Pakistana. Nakon zadnjeg Indijsko-pakistanskog rata i hrvatski vojni promatrači su bili tamo u mirovnoj misiji, ne znam jesu li još uvijek.
 
Amerika i Rusija dva su takva igrača, ali ovdje su na „kupu“ čak tri, pri čemu su Kina i Pakistan bliski saveznici. U Aziji dakle traje još jedno „opkoljavanje“ - Kina nastoji ograditi Indiju. S jedne strane je Pakistan, u dobrim odnosima je s Nepalom i Myanmarom, a sve više je prisutna i u Širi Lanki. Neki dan je održan „Pekinški forum“ na kojemu je glavni sudionik bio Vladimir Putin, ali i mnogi drugi državnici, predsjednici vlada i država – iz Švicarske, Španjolske, Turske, Grčke, Poljske, Bjelorusije, Kazahstana, Mađarske, ali i britanski ministar financija, direktor Svjetske banke, UN i drugi. Najviše se o nazočnosti hvalio se Aleksandar Vučić, naročito kako će „pola Srbije“ ustupiti Kinezima, a pruga od Soluna do Budimpešte bit će gotova za tri godine.
 
Izuzimajući britanskog ministra financija ovom forumu, popularno zvanom „Novi put svile“, nisu nazočili predstavnici zemalja skupine G7. Ali, osim izgleda na nekoj nižoj, „tehničkoj, razini, ni Indija. Ona ga smatra opasnim za svoje interese, nekom vrstom „neokolonijalizma“. Taj grandiozni projekt inače u središtu ima prometno povezivanje, željeznicom, cestovno i pomorski Azije, Afrike i Europe iz gospodarskih i drugih razloga. Izgradnja ceste koja bi spojila Kinu, preko Pakistana do Arapskog mora, gdje je u Pakistanu zakupila luku Gwadar, već je krenula pretpostavka kako će ju slijediti i željeznica, a to je točno Indiji iza leđa, pa će s te strane biti izolirana. Nije za pretpostaviti kako će sve to mirno promatrati, a mogući saveznik bi joj mogla biti Amerika i od-umiruća EUnija. U Aziji Vijetnam i Japan prije svih. Veliki svijet - pa se tamo nadaju i veliki problemi pri čemu sukobi žešćeg intenziteta nisu isključeni.
 

Tomislav Gradišak

Makedonija gori – Europa spava

 
 
Ostat ćemo još malo u Makedoniji. Zašto su tamo već nekoliko godina, nakon predzadnjih izbora 2014. kad su VMRO-DPMNE i DUI (stranka Albanaca, „Demokratska unija integracije“) formirali vladu trajali prosvjedi vođeni kao tipična „šarena revolucija“. Svatko to već zna, pa i vrapci na krovu, kako su njeni razlozi i povodi uvijek i svugdje isti - korupcija. Ona je jedna od tzv. tranzicijskih konstanti - od Središnje Azije, preko Gruzije, Ukrajine, pa do Makedonije, Albanije... I u Hrvatskoj ih je bilo, primjerice „stojadinka“ (bizarno, korumpirani radio u međuvremenu propao borio se za „slobodu“, svašta), odnosno pokušaja više njih i moglo bi se reći kao puzajućih i uspješnih, nu o toj državi kasnije. „Svetoj korupciji“ se onda dodaju još poneke mjesne specifičnosti, vjerske, etničke, „ljudsko-pravne“, seksualne, prvenstveno homo... U Makedoniji je ta specifičnost prošlih godina bila navodno masovno prisluškivanje od strane vlasti, pa udri u demonstracije. Ponegdje, kao u Srbiji svojedobno i u lonce i poklopce. (Organizirao im jedno vrijeme naš dragi „guverner“ Monty. Ne znam, prodao je vilu u Cavtatu, možda se odavno i odselio odavde, nakon što je nastala ta nesnosna turistička gužva u Dubrovniku.)
http://kurir.mk/en/wp-content/uploads/sergej-50.jpg
Svugdje je, manje-više, ista soroševsko-amerska udrugarska struktura i, dakako sredstva. Pojavljuju se često i isti internacionalni borci (nešto kao šareni interbrigadisti, „prepisano“ od Kominterne i Staljina), a bogme je neizostavna i lokalna mafija. Kad na kojoj, ali većinom na pobjedničkoj strani.
 
Nova "filtracija" makedonske političke scene
 
Tako je bilo i zadnje dvije godine u Makedoniji, nu ovdje je nevažno kako, već zašto? Nato je u Makedoniji odavno, ako ne formalno, onda stvarno, u Bugarskoj je, na Kosovu, u Albaniji, u Grčkoj odavno, U Crnoj Gori uskoro, ponešto je smekšao i Srbiju iako je ona formalno „neutralna“. Makedonske vlasti, posebno kombinacija VMRO-DPMNE i DUI, Zapadu, Euniji i Americi bila je i više nego vjerna i poslušna, međuetnički sukobi inducirani u Makedoniji 2001. manje-više su se primirili do te mjere da je jedan od zapovjednika albanskih pobunjenika, Talat Xhafery, bio i ministar obrane. Sad je predsjednik Sobranja, a 17. 5. 2017. je konačno predsjednik Makedonije Georgi Ivanov popustio pod pritiscima izvana i dao mandat za sastav vlade Zoranu Zaevu (makedonski „šareni“ postkomunisti) pa će se tek vidjeti hoće li i nadalje svaki dan preko sto tisuća Makedonaca protestirati, sada i protiv nove vlade, te hoće li se albanske stranke odreći „Tiranske platforme“, koja od Makedonije, za početak čini federalnu, a zatim vjerojatno konfederalnu državu. Dakle zašto je tzv. Zapad odlučio ovdje zamijeniti „konjsku zapregu“, i to samo jednoga „konja“, onog makedonskog, uvjetno desnog, s makedonskim „šarenim“. Korupcija u postkomunističkim, „tranzicijskim“ državama vječni je razlog za politički „auzmiš“ - ta izašle su iz najkorumpiranijeg sustava, komunizma, pa im je ona u „genima“. Ni kapitalizam, poglavito ovaj neoliberalni, na nju nije nimalo imun.
 
Ona, u pravilu nije glavni razlog smjene, već onako za javnost, lako ju guta, a u pozadini je uvijek nešto drugo. Prethodni „igrač“ nije „odradio“ što je i kako je trebao, malo se predomišlja, pa mora otići. Vmro-Dpmne, Nikola Gruevski je izgleda suviše zaigrao „kazačok“ (svojataju ga kao kulturno dobro i Rusi i Ukrajinci, pri čemu Rusi Ukrajince smatraju - Rusima) malo se okrenuo suviše prema Trećem Rimu. Grčko-ruske pravoslavne veze se sve više pletu, naročito u ovo doba zapadnog „žmikanja“ Grčke. Tursko-ruske također, u Bugarskoj je ojačala rusofilija, tu su „mali Rusi“ (Srbi), srpska republika, Viktor Orban je vrlo euroskeptičan, Rusi mu grade novu atomsku elektranu... Zato je odnekud sa Zapada (Velika Britanija, Amerika, Njemačka, koliko može i smije...) Albancima privremeno dopuštena  ideja, „prirodne Albanije“, poznatije kao Velika. Različiti teoretičari inače, poglavito srpski analitičari, drže Albance, sve po svuda, „pješaštvom Natoa“ na Balkanu, najvjernijim saveznicima.
 
„Uloga mafija od početka devedesetih se ovdje inače značajno proširila. Jednu je stvorila s njom operirala, pa ju pustila s lanca, bivša Udba, koja se onda „razlistala“ po državama sljednicama. Globalni „zakon“, točka prva, inače glasi: svaka tajna služba ima svoju mafiju.  Bidni Makedonci kukaju da samo oni nemaju svoju! Druge su se stvarale za različitih embarga i sankcija. Primjerice Momir Bulatović svjedoči kako su spašavali, on i Milo Đukanović, Crnu Goru - švercom cigareta i nafte, morskim putem, ali i preko Skadarskog jezera, znači s Albanijom. Tko bi povjerovao kako tu nije bilo i nema i „vina“ i heroina, različite droge, a danas „robe“ na dvije noge (šverc migrantima). Smatra se kako je trenutno najmoćnija mafija na Balkanu upravo albanska (sociološki je to lako objašnjivo). Malo znamo o situaciji na tzv. Zapadnom Balkanu, ovdje se uglavnom piše o kretenskim istupima kakvog Šešelja, nekog Vulina, a do njih više ni Srbi ne drže, ili ih drže idiotima, a bogme i srpskim štetočinama. Nezamislivo, ali Aleksandar Vučić prijeti, na albanskoj televiziji, kako će svakoga tko i spomene veliku Srbiju 'apsiti, pa Šešelj moli da se njega 'apsi odmah, dok je još živ.
 
Najbogatiji Makedonac - Rus
 
O Makedoniji znamo još manje. Tako se ovdje  ne zna (osim Line Červara i profesionalnih rukometaša i rukometašica Vardara) kako je najbogatiji Makedonac, i desetak i više puta bogatiji od domaćih tajkuna - Rus. Sergej Samsonenko, rođen u Rostovu, vjerojatno etnički Ukrajinac, koji je u Makedoniju došao prije desetak godina, već kao milijunaš s biznisom kladionica. U Makedoniji ih je u međuvremenu zatvorio, ali ih u Rusiji i bivšim sovjetskim republikama ima petstotinjak, dok se ovdje bavi „običnim“ poslovima. Težak je između dvjesto i petsto milijuna dolara, tko zna. Izgradio je športski centar, hotel „Rusiju“, a tu su i drugi poslovi. S obitelji živi u Makedoniji, govori odlično makedonski jezik. S dvanaestak milijuna financira dva rukometna Vardara, oko 9 milijuna godišnje, a s oko tri nogometni. Rukomet im je uspješan u europskim okvirima zahvaljujući i našem Lini, još nekim trenerima i hrvatskim rukometašima. Čini tako Makedoncima jedno športsko veselje. Usko ga povezuju s VMRO-DPMNE pa (i) na tom tragu protivnici traže i vide korupciju te makedonske stranke.
 
Rusija i Kina na Zapadnom Balkanu
 
Ono pak važnije ipak je izgleda sljedeće: Vmro-Dpmne počeo je jače „koketirati“ s Rusima - zainteresiran je „Turski tok“, plinovod koji se već gradi po dnu Crnog mora od Rusije prema Turskoj, pa bi slijedila Grčka, Makedonija, Srbija, Mađarska… U igri su i Kinezi, zakupili bi solunsku luku, izgradili željeznicu Solun - Budimpešta, ceste i pruge po Srbiji već grade, pa ti onda vidi vraga. Ode i gospodarski Eunija. Ne treba potpuno zaboraviti i svojedobne dugotrajne veze komunističke Kine (koja to još uvijek jest) i komunističke Albanije - nemoguće je da su te veze i prijateljstvo sasvim isparile. Spominje se čak i jedan prastari projekt, vjerojatno iz srpske „mašte“, ali danas nimalo nerealan, poglavito kad su Kinezi u pitanju: izgradnja kanala Solun - Dunav, spajanjem korita Vardara i Morave! E pa zbilja onda  te treba skinuti - zbog „korupcije“, iako su i oni koji odlaze i oni koji dolaze  načelno podjednako korumpirani. Skidaju se i kao „nacionalisti“, što im govore i pišu svi zapadni mediji, čak i ovi iz Hrvatske, i eunijski birokrati, pri čemu zastupnici „prirodne Albanije“ to nisu. Makedonci, ovi „nacionalisti“, nadali su se promjeni barem američke politike nakon dolaska na vlast Donalda Trumpa, kako će se riješiti te „sorošijade“, ali ništa od toga. Na vlast, iako najvjerojatnije  i protuustavno dolazi Zoran Zaev. Nije nacionalist, nit' komunist, već doista „konj šarenko“ i eto među prvima opalio je po Aleksandru Vučiću.
 
Hlađenje "prirodne Albanije"
 
U međuvremenu se i među Albancima stvari nekako mijenjaju, kako u Albaniji, tako i na Kosovu. Na Kosovu će uskoro izvanredni izbori, pala je tamošnja vlada, a u Tirani su prilično masovne demonstracije protiv vlasti premijera Edija Rame (stigao na konju „šarene revolucije“), osim ostaloga pokrovitelja „Tiranske platforme“ - zbog unutarnjo političkih problema. I tamo bi trebali biti izbori, oporba ga optužuje za jednostranačje, želi ih bojkotirati, traži novu fazu demokratizacije i „poštene“ izbore. Što se pak „prirodne Albanije“ tiče neki intelektualci s Kosova ju smatraju neprirodnom i čvrsto su za dvije albanske države - Kosovo i Albaniju. I doista, u Albaniji pretežu Toski, povijesno više mediteranska nacija(?), značajno pod utjecajem i kršćanstva, posebno Italije, na Kosovu Albanci Gegi vjerski puno više muslimani. Kosovo smjera utemeljiti vojsku, što će se kad-tad dogoditi, Srbija ga još uvijek i ustavno svojata, neriješen je status njegova sjevera koji je „ni tamo, ni ovamo“… Eunija je u Albaniji zasad na strani Edija Rame, nu pitanje dokle. I tamo će izgleda uslijediti „auzmiš“, filtracija ove ekipe i dolazak nove-stare. Sve u svemu bit će toga još, dok medija iz Hrvatske o tome uglavnom šuti. Ona je izgleda iz onoga prastaroga vica:
- Susjede je l' tvoja krava puši?
- Ne, odgovara ovaj.
- Onda ti gori štala.
Hatevej o tome ne izvješćuje, jer očito stvarno misli kako susjedova krava puši.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko je Srbima iz Novoga Sada u Obrovcu trebao platiti glasovanje?

Subota, 27/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 884 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević