Get Adobe Flash player
Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Siguran sam da nije ni retka napisao o pobijenoj osječkoj djeci od strane...

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke...

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj     Možda...

Mamac za naivne i neobaviještene

Mamac za naivne i neobaviještene

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s...

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film...

  • Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 15:49
  • Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:38
  • Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:30
  • Mamac za naivne i neobaviještene

    Mamac za naivne i neobaviještene

    srijeda, 06. studenoga 2019. 08:14
  • HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:27

Novi svijet prema dr. Ivi Jelčiću

 
 
Poslužit ću se nekim ekonomsko-političkim podacima koje donosi bečki Metkovčanin dr. Ivo Jelčić u djelu "Moja mapa" (tisak Sarajevo 2019.) koje se bavi psihologijom. Ostavljajući po strani liberalni svjetonazor dr. Jelčića njegova knjiga sadrži dosta praktičnih prikaza TA (transakcijske analize) i govori pretežno o mentalnim mapama koje se formiraju (pretežno) do treće godine života.
https://dubrovnik.today/wp-content/uploads/2019/10/74909772_10156245618475981_5814834034529796096_o.jpg
U poglavlju o svijetu (str. 199.-265.) navodi točke Washingtonskoga konsenzusa iz 1989. godine sročena od Johna Williamsona, potpredsjednika Svjetske banke. (dajem ih u skraćenom obliku)
1. u svakoj zemlji smanjiti poreze najbogatijima jer će oni tobože reinvestirati dobit. Povećati broj poreznih obveznika.
2. ukinuti sva ograničenja za financijsko tržište
3. jednako tretirati domaće i strane investitore
4. privatizirati javni sektor i državnu imovinu, pa i škole, bolnice, promet, vodu, struju
5. maksimalna deregulacija anacionalnih privreda
6. povećana zaštita privatnog vlasništva
7. liberalizacija trgovine i postupno nestajanje carina
8. podržati izvoznike
9. državni deficit (proračun) svesti na nulu
10. ukinuti subvencije za privatnike, pa i za nižu cijenu osnovne hrane (kruh, mlijeko, riža itd.)
11. poticati gradnju infrastrukture
 
Ističe studije (Winterhoff, Nast, Czerny) o tomu da djeca gledaju TV više nego što borave u školi, da gube koncentraciju, shvaćanje teksta, sposobnost opažanja i predočavanja, verbalne, socijalne i motoričke vještine. (o tomu vidi dr. Ranko Rajović, op., T.T., uključujući mobitele, videoigre te školski sustav) Među djecom od 3 - 4 godine broj djece s govornim poteškoćama narastao je od nekadašnjih 4 % na 24 %. Fiktivni svijet je savršen, ne uči djecu tolerirati grješke, izdržati frustraciju, gube motoriku, lošije uče, agresivnija su, poremećene su pažnje (lažna bolest ADHD!, op., T.T.), deblja, bolesnija, nespretnija. Winterhoff kaže da u prosječnom razredu svega 4 - 5 djece bez smetnji u ponašanju, ne tako davno bio je obrnut srazmjer.
 
Prema prognozama koje ne moraju biti točne do 2100. broj stanovnika  u Americi i Europi ne će se promijeniti, dok će Afrika narasti na 4 milijarde! Oko 80 % svjetskoga stanovništva 2100. živjet će u Africi i Aziji! U 2017. godini u bečke osnovne škole po prvi puta je upisano više djece muslimanske vjere nego katolika i ostalih zajedno, iste godine treće najučestalije ime među novorođenčadi bilo je Muhamed. Svaki treći stanovnik Beča je samac. Slično je u New Yorku i Tokiju gdje postoje i hostklubovi u kojima se za novac dobiva nježnost (ne i spolni odnos, već samo držanje za ruku, milovanje i komplimenti). U EU-u je između 1970. i 2015.  stopa brakova pala sa 7,9. na 4,3. na 1000 stanovnika. Stopa razvoda je 1,9. U Sredozemnom moru je izlovljeno 90 % ribe, pa EU tamani ribu u siromašnim zemljama. U 2017. godini se 82 % stvorenoga svjetskoga bogatstva slilo u džepove 1 % ljudi. Kina je 1978. provela agrarnu reformu i ljubazno odbacila MMF-ove savjete; danas sa 9 % svjetske obradive zemlje hrani 22 % svjetskoga stanovništva, šalje poljoprivredne tehničare (10.000) u Afriku i koristi nezadovoljstvo zemalja u razvoju gusarskim ugovorima sa Zapadom da bi širila svoju trgovinu i industriju.
 
Woltron piše 17. 2. u Kronen Zeitungu da 25.000 lobista u Bruxellesu nastoji utjecati na 751 EU parlamentarca. Lobisti u Bruxellesu tobože raspolažu samo sa 1,5 milijardi eura; na cijelom prostoru EU-a djeluje 11.327 registriranih lobi organizacija (2017.). Čak 82.000 ljudi trudi se promijeniti zakone i odredbe u korist poslodavaca. (sjetiti se kruzera u Dubrovniku i naše brodograđevne industrije, op., T.T.) Goldman Sachs ima svoje ljude u politici koji se nakon obavljena mandata vraćaju materi banci. Zar nije i Juncker učinivši Luksemburg poreznom oazom pripomogao sebi da postane popularni predsjednik EU-a.
 
Od 2010. ne postoje ograničenja za iznose koji lobisti ulažu u američke predsjedničke izbore, tako je predsjednik Donald Trump smanjio poreze na koncerne sa 35 % na 21 %. (jasno možda je to učinio radi sprječavanja bijega kapitala u porezne oaze, op., T.T.) Mnogi autori su mišljenja da je Arapsko proljeće potaknuto radi stvaranja izbjeglica u EU i destabilizacije europsko-ruskih i europsko muslimanskih (arapsko, tursko, iranskih itd.) odnosa.
 
Demokracija donosi i nove odnose moći: stari ljudi čine u razvijenim zemljama i iznad 35 % stanovništva, tako da 40 % socijalnoga proračuna ide za njihove potrebe. (još ako se organiziraju u stranku? op., T.T.) Prosječan Amerikanac je dužan 50.000 dolara, ukupni dug državni je 1.700 milijardi dolara. Da bi se taj dug isplatio svi građani bi morali dvije i pol godine raditi besplatno. Slično je i u Japanu i EU-u. Zanimljivo je da i u demokracijama novinari jednako stradaju kao i u diktaturama, te da je svijet takav da polovica muku muči da smršavi, druga polovica da preživi!
 

Teo Trostmann

Ima ih do tri milijuna i žive u Iraku, Siriji, Armeniji, Turskoj, Iranu, Gruziji, Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u…

 
 
Jezidi su subetnos Kurda koji većinom žive na sjeveroistoku Iraka. Neki smatraju da je riječ o zasebnom indoeuropskom narodu. Govore jezikom jezdiki, dijalektom kurdskoga jezika kurmandži. Rabe većinom latinicu. U svijetu, prema različitim prosudbama, ima od milijun do tri milijuna Jezida koji žive u Iraku, Siriji, Armeniji, Turskoj, Iranu, Gruziji, Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u i u drugim zemljama. U Prvom svjetskom ratu Jezidi su ratovali na strani Ruskoga Carstva protiv vojske Osmanskoga Carstva. U tom ratu Jezidi su se borili zajedno s Armencima za oslobođenje svoje domovine. Jezidi su nakon rata migrirali u Rusiju, a zatim i u druge europske zemlje. Povijesno Jezidi su proganjani od strane muslimanske većine jer su ispovijedali u svojoj vjeri jezidizam koji se je pojavio na osnovi zoroastrizma, monoteističke religije sasanidske Perzije.
https://images.vice.com/vice/images/articles/meta/2014/09/03/were-devil-worshipper-yazidis-there-for-the-birth-of-human-culture-1413237493930.jpeg?crop=1xw%3A0.9398379052369077xh%3Bcenter%2Ccenter&resize=2000%3A*
U 7. st. Jezidi su odbili islam. Jezide su za vrijeme vladavine iračkoga predsjednika Saddama Husseina pokušavali arabizirati i prevesti na islam. Tijekom rata 2014. god. u Iraku vojne snage takozvane Islamske države izvršile su u području Sindžar (Šengal) genocid nad Jezidima. Prema pojedinim podatcima teroristi su ubili oko 10.000 Jezida.
 
Vjera Jezida
 
Vjera Jezida se temelji na usmenoj tradiciji. Postoje također dvije svete knjige s prikazom dogmatike, kanona, kozmogonije i obreda: Kitêba Cilwe (Knjiga otkrovenja) i Mishefa Reş (Crna knjiga). Osim toga postoje himne: kauly (ili kavly od arap. 'riječ', 'izreka') i bejty (arap. 'dvostih'). Jezik pismenosti je kurmandži (sevjernokurdski jezik), a postoje i djela pisana arapskim jezikom. Utemeljitelj vjerskoga učenja je šeik Adi ibn Musafir (1072. - 1162.). Sami Jezidi nazivaju svoju religiju šarfadin. Vjeruju u jednoga Boga, stvoritelja svijeta i vrhovnoga anđela (božanstva) Malaka Tausa (u obliku pauna). Svojega Boga nazivaju Šihadi. Vjeruju u reinkarnaciju duše.
 
U Jezida je zabranjeno jesti kokošje meso, gazele, ribe, a također i tikve. Zabranjeno je izgovarati riječ šejtan i riječi sa skupom glasova š i t, a također nositi odjeću tamnoplave boje. Jedna je od osnovnih molitva: "O, Bože, u početku daj sreću i blago 72 narodima, a zatim nama, Jezidima." Glavna svetište Jezida se nalazi uz mauzolej  šeika Adi u Lališu koji se nalazi 40 kilometara sjeverno od iračkoga grada Mosula.
 
Kulturne posebnosti
 
Jezidi se dijele na tri osnovne kaste. Svaki Jezid se može oženiti djevojkom samo iz svoje kaste. Obično nemaju pravo da se ožene djevojkom drugoga naroda i druge vjere. U jezidskom folkloru postoje molitve, legende i pjesme. Glazbu prate puhačka glazbala duduk, zurla (blur, fik, maje), a u vjerskoj službi rabi se bubanj (daf). Muškarci su prije puštali bradu i dugu kosu koju su pleli u pletenice.  Ženska nošnja se je sastojala od košulje (kras), bijelih šalvara (hevalkras), pojasna odjeća od dviju pregača (dejra), kecelje (šalek), bluze (jelak), zimi od baršunaste vjetrovke (kolk), vunenoga pojasa (bane pšte), stožastoga pokrivala za glavu koje je opšiveno monetama (kofi). 
 
Jezidi u Armeniji
 
U Armeniji živi oko 35.000 tisuća Jezida. Danas Jezidi žive većinom u selima različitih armenskih marzova (županija): Aragacotn, Armavir, Ararat, Širak, a također u gradovima – Jerevan, Gjumri, Vanadzor, Abovjan, Diližan, Tašir. Bave se tradicijski ovčarstvom i poljoprivredom, ali rade i u drugim granama gospodarstva. Armenija je jedina država gdje djeluju škole s obukom iz jezidskoga jezika i književnosti (od 1 do 9 razreda). Njih je sada više od dvadeset. U Armeniji izdaju udžbenike i umjetnička djela na jezidskom jeziku, izdaju časopis Jezdihana. Formiran je i fond za razvoj jezidske znanosti i kulture, postoje svakodnevne radijske emisije na jezidskom jeziku.
 
U Armeniji djeluje Jezidski nacionalni savez. U rujnu ove godine u selu Aknalič Armavirskoga marza (županije) Armenije otvoren je najveći u svijetu jezidski hram. Jezidski narod drži do svojih običaja i slavi nacionalne blagdane.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Pet godina zapadnih sankcija — poklon za rusku privredu

 
 
Sankcije koje su prije pet godina SAD i EU nametnule Rusiji imale su za cilj kazniti Moskvu zbog situacije u Ukrajini, ali su joj, naprotiv, donijele veliku korist i stimulirale ekonomski rast, pa je Rusija od zemlje ovisne od uvoza hrane postala jedna od najvažnijih igrača na svjetskom izvoznom tržištu. Poljoprivreda je u Rusiji postala najbrže rastuća grana ekonomije, pa sada ova zemlja izvozi više poljoprivrednih proizvoda nego oružja.
Slikovni rezultat za Russia - cow farm
Ruski izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda porastao je 16 puta od 2000. godine. Rusija je postala svetski lider u izvozu pšenice, a po pojedinim robnim proizvodima svrstala se među tri najveća izvoznika u svijetu. Osim toga, ruski proizvođači već u potpunosti osiguravaju cijelu državu piletinom i svinjetinom, iako je ranije sve to uvoženo, i to u velikim količinama.
 
„Po pitanju zamjene uvoza, uspjeli smo uraditi mnogo. S moje točke gledišta, najvažnije je da je poljoprivredni sektor dobio vrlo ozbiljan poticaj za razvoj, i sada zadovoljavamo svoje potrebe kada je riječ o gotovo svim poljoprivrednim prehrambenim proizvodima. To su i šećer i svinjetina i proizvodi od povrća i tako dalje. Jedino nismo dostigli tako visok nivo kada je riječ o mlijeku i o proizvodnji goveđeg mesa. Međutim, ovdje se mora reći da je to industrija koja ima duži razvojni ciklus od petogodišnjeg perioda, iako smo se time bavili i prije nego što je embargo uveden s naše strane, kao odgovor na američke sankcije. To zahtijeva veoma velika ulaganja i općenito je ta industrija u svim zemljama prilično problematična i nije je lako razvijati“, kaže ruski ekspert Mihail Beljajev.
On dodaje da je Rusija već postala glavni izvoznik pšenice. Pored toga, izvoze se i druge vrste žitarica, biljno ulje i meso, a glavni kupac u oblasti poljoprivrednih proizvoda je — Kina.
 
„To je, po mom mišljenju, veliko dostignuće. Kako je to postignuto? To se u određenoj mjeri kritizira. Iako su to bile prinudne mjere, glavna stvar je rezultat. Pokazalo se da smo se u određenoj mjeri ’ogradili‘, točnije: ograničavanje konkurencije iz drugih zemalja koje se bave proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda stvorilo je povoljne uvjete za razvoj naše poljoprivredne proizvodnje, koju smo počeli aktivno stimulirati. Ove dvije mjere su dale takav rezultat“, kaže Beljajev. Beljajev odbacuje kritike da su zbog sankcija i protumjera cijene na prehrambene proizvode porasle, a da Rusija ne proizvodi dovoljno delikatesa.
„Kao prvo, delikatese iz uvoza se već u određenoj mjeri zamjenjuju domaćim proizvodima, i to prilično uspješno, a tu prije svega mislim na sireve i druge proizvode, a što se tiče rasta cijena, moram reći da tijekom ovih pet godina inflacija nije mirovala. Stoga, trebalo bi sagledati povećanje cijena poljoprivrednih proizvoda u okviru općih cijena i razumjeti da cijene poljoprivrednih proizvoda rastu brže nego što rastu cijene osnovnih proizvoda. Mislim da ovdje treba aktivnije raditi naša protumonopolska služba, koja bi trebalo vidjeti kako se cijene formiraju upravo na krajnjoj maloprodajnoj vezi i smatram da će ovdje situacija biti dovedena u red. Također smatram da, ako želimo da se ovi uspjesi nastave, i to ne samo u poljoprivrednom sektoru, već uopće i u svim ostalim, ne bi trebalo pridavati veliku pažnju takvim vanjskim faktorima, već bi trebalo započeti više stimulirati opću ekonomsku klimu, što će nam omogućiti da intenziviramo i investicijski i proizvodni proces“, smatra Beljajev.
 
Podsjetimo, odnosi Rusije i Zapada su se pogoršali 2014. godine zbog situacije u Ukrajini. EU i SAD počele su da uvede restriktivne mjere, ne samo protiv pojedinaca i ruskih kompanija, nego i protiv čitavih sektora ruske ekonomije. Kao odgovor na to, Rusija je ograničila uvoz hrane iz zemalja koje su joj uvele sankcije: SAD, EU, Kanade, Australije i Norveške. Tako je rat sankcijama uspjela preokrenuti u svoju korist. Za pet godina smanjila je uvoz hrane za 31,2 posto — sa 43,3 milijarde dolara 2013. godine na 29,8 milijardi 2018. godine. Ruski poljoprivrednici uspjeli su osigurati potreban opseg proizvodnje da bi zadovoljili domaće potrebe i da bi aktivno razvijali izvoz. Prema podacima ruskog Ministarstva poljoprivrede, 2018. godine Rusija je izvezla hranu u vrijednosti od 25,8 milijardi dolara, u usporedbi sa 16,8 milijardi dolara 2013. godine. Očekuje se da će se do 2024. godine izvoz hrane povećati na 45 milijardi dolara godišnje. Da bi se postigla ovaj cilj, država će izdvojiti 406,8 milijardi rubalja.
 
Veliki broj zapadnih medija često piše o „ekonomskom krahu“ Rusije uslijed sankcija zapadnih zemalja, ali ruski dužnosnici su u više navrata isticali da su im sankcije pomogle da reorganiziraju svoju privredu, kao i domaću proizvodnju, te da osnaže trgovinske odnose s drugim zemljama, poput Kine i Indije, Latinske Amerike i niza drugih zemalja. Čak i neki zapadni analitičari ističu da su zapadne sankcije i ruske kontrasankcije bile „poklon“ za rusku poljoprivredu. Kako kažu analitičari — efekt od protumjera bio je takav da su neki predstavnici grana ruske ekonomije, koje su samo djelomice u vezi s poljoprivredom, također počeli moliti da im uvedu sankcije.
 
Nedavno uvedene američke carine na različitu robu prisiljavaju mnoge zemlje da traže druga tržišta za prodaju i kupovinu različite robe. Na primjer — Kina ubrzano postaje tržište za soju i suncokret iz Rusije, čime zamjenjuje američke proizvode. Ruski mediji su na osnovi statističkih podataka Federalne carinske službe izračunali da bi gubici stranih zemalja od prehrambenog embarga, koji je Rusija uvela kao odgovor na sankcije Zapada, mogli da iznose oko 8,3 milijarde dolara godišnje. Većina proizvoda se uvozila iz zemalja EU-a — gotovo 5,9 milijardi dolara. Glavni dobavljači bili su Poljska, Austrija i Nizozemska. Najviše su se uvozile mesne prerađevine — isporuke su iznosile 818 hiljada tona i procijenjene su na 2,1 milijarde dolara. Na drugom mjestu su bili mliječni proizvodi — 464 tisuće tona za 1,8 milijardi dolara, a na trećem — riba i morski plodovi — 546 tisuća tona za 1,7 milijardi.
 
„Naravno — 8,3 milijardi dolara je malo novca za EU, ali je činjenica da je to i primjetno. Primjetno je zato što su ti gubici koncentrirani u određenim industrijama i u određenim regijama, pa su oni veoma značajni. Na primjer, za sjevernu Italiju gubici su bili uočljivi, kao i za niz industrija u Njemačkoj i za poljoprivredni sektor Francuske. U nizu industrija i regija ovi gubici izazivaju vrlo ozbiljno nezadovoljstvo i zabrinutost“, kaže za Sputnjik ruski ekspert Andrej Suzdaljcev. Prema njegovim riječima — zemlje koje su zbog sankcija i kontrasankcija izgubile svoj tržišni udio u Rusiji, malo je vjerojatno da će ga ikada vratiti. Kako je objasnio, radi se o tomu da danas nije problem proizvoditi, već prodati, i izuzetno je teško pronaći nova tržišta. Ekspert podsjeća da je Rusija više puta upozoravala svoje partnere da će, ako napuste rusko tržište, biti praktično nemoguće vratiti se, jer će njihovi proizvodi biti zamijenjeni ili ruskim proizvodima ili proizvodima iz zemalja koje ne podržavaju sankcije.
 

Olivera Ikodinović, https://rs-lat.sputniknews.com/analize/201908061120567851-pet-godina-zapadnih-sankcija--poklon-za-rusku-privredu/

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Srijeda, 13/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1391 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević