Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

DVOSTRUKA MJERILA - Neviđeni medijski napadi na Bandića i neviđena medijska šutnja i čuvanje leđa Beljaku

 
 
• Sama najava trbuhozboraca Andreja Plenkovića da će se unutarstranački izbori u HDZ-u ipak održati u ožujku dobra je. To je podosta iznenađujuće i znak da je Plenković procijenio kako će raznim metodama i načinima uspjeti pobijediti svoje protukandidate. Posebice ako krenu u utakmicu razjedinjeno i pojedinačno. Nu, ujedine li se Miro Kovač, Ivan Penava i Davor Ivo Stier i istaknu jednoga kandidata od njih trojice za predsjednika stranke ne vidim načina kako bi u toj situaciji pobijedio aktualni predsjednik osim izbornim prijevarama. Članovi HDZ-a u velikoj većini protiv su Plenkovića, a ništa manje nisu niti protiv njegovih glavnih pobočnika Davora Božinovića i Gordana Jandrokovića. To što se poneki od ministara oglašavaju i u maniri jugoboračkih organizacija daju javnu potporu velikom vođi ništa ne znači. Nakon izbora oni će se odmah prikloniti novom vodstvu i vjerno ga služiti do novoga preokreta.
https://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/9lGk9lLaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTURnN01EQV8vMDhjZjRhNWZlNGRkYmVlMzlhOTBlOTFhMjgzMmI3MDkuanBnkpUDAEfNAyjNAcaTBcyqzKqBAAEhttps://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/2a/Miro_Kovac_%282%29.jpghttps://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/84/Davor_Ivo_Stier_February_2017_%2832903349825%29.jpg
Ivan Penava, Miro Kovač i Davor Ivo Stier
 
• Predsjednički izbori su iza nas. Nema puno niti slavlja niti ima puno tugovanja. Pobjednici su i prije znali da će pobijediti, a poraženi su, ako ne prije, onda prije drugoga kruga već znali da su bivši. Nakon Zorana Milanovića i Kolinde Grabar-Kitarović u žarištu svekolike medijske pozornosti već tjednima je Milan Bandić. Taj bivši komsomolac, predodređen za nasljednika "velikoga vođe" Ivice Račana, kasniji nestašni dečko SDP-a, otpadnik od Partije, ali ne i od ideje komunističkoga internacionalizma, već dva desetljeća na čelu je grada Zagreba. Za to vrijeme ulizivao se vjernicima, šurovao s borcima NOB-a i "antifašistima", kupovao birače pripadnika zagrebačkih vjerskih i političkih manjina, odlazio na derneke u Kozari Boku i Kozari Putovima, klečao u zagrebačkoj džamiji, nosio križ na Mariji Bistrici, jeo prvosvibanjski grah s jugonostalgičarima, jeo pravoslavno koljivo, nosio Titin bedž na Bundeku… Glumio je i još uvijek glumi ako smatra da će mu to koristiti. Taj i takav Mile Bandić kod jednih je omiljen, dok ga drugi mrze. Jedni ga dižu i nebesa, dok ga drugi prozivaju i na ulici. Već godinama ga – bez obzira tko je na vlasti – pokušavaju uništiti sudskim putem, ali bezuspješno. Spektakularno su ga u noćnim satima uhićivali u Bužanovoj ulici, ali i spektakularno pustili iz remetinečkoga pritvora. I danas mu sude u bezbroj slučajeva… Bandić je kao i konj iza kojega se praši. I vole ga i mrze ga.
 
U Zagrebu je, unatoč neviđenoj medijskoj haranzi, i dalje neprikosnoven na izborima za gradonačelnika. Razlog je prozaičan. Još u vrijeme kada ga nisu sudski i medijski progonili kao zvijer u šumi polagano je stvarao svoju izbornu bazu na jedan kumovski način. Zapošljavao je svakoga i kumovao svakomu od kojega je očekivao da će mu koristiti. I dosad je uspijevao. Od zaposlenih i članova obitelji zaposlenih u gradskim brojnim strukturama vlasti i slasti još prije izbora poznato je kako ima sigurnih 250.000 birača koji će dati glas za našega Milu. I ne zatvore li ga prije sljedećih izbora, Bandić će opet pobijediti i medije i sudske progonitelje. I zato je upravo ovih zadnjih nekoliko tjedana Bandić najprogonjeniji čovjek na planetu. Svakodnevno ga progoni Ivan Hlupić na Radio Sljemenu, isto tako progone ga Robert Bajrushi u Jutarnjem listu, Andrej Dimitrijević u Telegramu, Boro Nogalo sa Srebrnjaka, Hrvoje Zovko iz HND-a, Gordan Maras iz SDP-a, Anka Mrak Taritaš iz Glasa… Progone ga znani i neznani. Odjednom ga je počeo progoniti i Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila. Miklenić ga napada selektivno. Ne za posuđene klupe i štandove za pomaganje Željki Markić u kampanji iza koje je bila i Crkva, nego se stavio u ulogu zaštitnika smijenjenoga ravnatelja bolnice na Srebrnjaku. Miklenić je u uvodniku ustvrdio "Ne može opstati država u kojoj je lažna optužba dovoljna za skidanje nečije glave". Ne braneći Bandića, niti imam što protiv Nogala, ali smjena nakon 24 godine na dužnosti ravnatelja ove uspješne bolnice za mene nije nimalo čudna. Čudno je i u hrvatskim i u svjetskim uvjetima da je netko tako dugo opstao i zadržao se na toj dužnosti, neovisno o tomu koliko je tko uspješan. Najslavniji egipatski faraon Tutankamon u XIV. stoljeću prije Krista vladao je tek devet godina, 15 godina manje od Bore Nogala na Srebrnjaku. Znam da iza i Bandića i Nogala i Srebrnjaka postoje interesi, novac, javna nabava, pogodovanja dobavljačima, izvođačima…, ali 24 godine su valjda jedan od razloga da se nekoga smijeni. Točnije zamijeni. Što na kraju krajeva znači da ni Bandić ne može baš za sve biti kriv.
 
• Ali, ako medijski i drugi "crveni Kmeri" organizirano napadaju Milana Bandića, ista ta medijsko-sudbena progoniteljska klika ujedinjena je u nenapadanju Kreše Beljaka. A prvi čovjek do kraja srozane stranke braće Radić zaslužio je da ga prozivaju u medijima i pozivaju na informativne razgovore u policiji i na sudove. Istina je da je saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić prije nekoliko godina rekao da mu je žao što su jugopartizani u svibnju 1945. bili "šlampavi" i premalo ubili Hrvata i istina je da mu se nije ništa dogodilo. Niti ga je SDP izbacio iz Partije, niti ga je DORH pozvao makar na informativni razgovor. Ovdje u "slučaju Beljak" ipak je nešto drugo u pitanju, jer je on i samoborski gradonačelnik i predsjednik HSS-a. A čovjek koji kaže da su udbaši od 1945. do 1990. bili "šlampavi", rečeno stazićevskim rječnikom, i ubili malo Hrvata diljem svijeta u emigraciji, ne bi smio u demokraciji biti na čelu bilo koje političke stranke, a još manje gradonačelnik jednoga grada. Dodatan Beljakov krimen je to što je on i prije ove nedavne izjave godinama prije širio neviđeni govor mržnje. To se posebno odnosi na Beljakovu zločinačku izjavu da "Ako je Bleiburg zločin, onda je zločin i Oluja", u kojoj je izjednačio ubijanje hrvatskih vojnika i civila koji su bježali ispred crvene najezde 1945. s opravdanom vojnoredarstvenom oslobodilačkom akcijom protiv srbočetničkih agresora na okupiranom dijelu Hrvatske 1991. Ništa manje utuživa nije ni njegova izjava i poruka Hrvatima iz BiH koja glasi: "Odgmiži i ti u svoju zatucanu vukojebinu iz koje si došao u Zagreb – grad heroj, koji je dao 50.000 partizana i antifašista".
 
• Gušenje hrvatstva u vrijeme vladavine Andreja Plenkovića nastavlja se. To se potvrđuje na brojnim primjerima kada hrvatska policija kazneno prijavljuje vlasnike hrvatskoga povijesnog stijega – i unutar dvorišta privatne obiteljske kuće – ako je prvi kvadratić bijel. Pišu im protuzakonite prekršajne naloge. Jedan takav slučaj zbio se 24. VII. 2019. kada je neki policajac došao u dvorište obiteljske kuće Hrvata usred Zagreba i napisao nepismeni PREKRŠAJNI NALOG na kojem je između ostaloga zapisano i ovo: "…okrivljeni je u dvorištu obiteljske kuće, izvjesio zastavu RH, koja je na sebi imala grb koji počinje s bijelom kockicom...". Kao i mnogi drugi Hrvati niti on ne zna razliku između kocke i kvadrata, odnosno kockice i kvadratića, i nije ih stid. Ako je policajac nepismen, ne znači da se nije upuštao u tumačenje povijesti, pa tako u svome policijskom PREKRŠAJNOM NALOGU pozvao se, kao utemeljenje opravdanosti svoga protuhrvatskog postupka, na "Zakon o grbu, zastavi i himni i lenti predsjednika RH"! Lentu dosad nisu nosili dvojica crvenih predsjednika i nisu za to kažnjeni.
 
Ovaj policajac vjerojatno nije abolirani Srbin u policiji da ga moramo trpiti, on je vjerojatno nevoljko oduzeo zastavu i napisao prekršajni nalog, ali je odradio nečasnu radnju, i zato bi trebalo i u policiji biti policajaca koji imaju pravo na tzv. priziv savjesti i koji bi odbili nadređenome da rade ono što je protivno njegovoj savjesti. A da policajac, koji je 24. VII. 2019. nenajavljeno banuo u dvorište Hrvata usred Zagreba, nije u pravu potvrđuje i ravnatelj policije Nikola Milina, koji je u jednom prijašnjem pritisku na domoljubne Hrvate »kazao da policija ne će podnositi prijavu protiv Brune Esih i Tomislava Jonjića iz stranke Neovisni za Hrvatsku zbog toga što su iz prostora stranke u Jurišićevoj ulici u centru Zagreba izvjesili zastavu koja na grbu ima prvo bijelo polje« (1. V. 2019.; https://hrvatska-danas.com/2019/05/01/policija-vjesanje-zastave-s-prvim-bijelim-poljem-nije-prekrsaj-ni-kazneno-djelo/). Istoga dana i na istoj mrežnoj adresi zagrebačka policija je pojasnila kada ne djeluje prekršajno protiv hrvatske zastave. Pojašnjenje glasi: »Policijska uprava zagrebačka odaziva se i postupa temeljem dojave građana putem telefona ili putem službene e-pošte sa zadaćom kako bi utvrdila točnost upućenih navoda, odnosno činjenično stanje postoji li sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo ili prekršaj koji se progoni po službenoj dužnosti. U svim takvim slučajevima, pa tako i u ovom, policijski su službenici temeljem dojava građana izašli na mjesto događaja te utvrdili stvarno stanje, odnosno provjerom u ovom konkretnom slučaju, nije utvrđeno počinjenje prekršaja ili kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.« (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ravnatelj-policije-vjesanje-zastave-s-prvim-bijelim-poljem-nije-prekrsaj-ni-kazneno-djelo-necemo-prijaviti-brunu-esih/8808002/) Ovo objašnjenje zagrebačke policije i ravnatelja hrvatske policije Miline dogodilo se nekoliko mjeseci prije i zato je protuzakonito samo slanje policajca u dvorište Vladimira Šubića u Trnjanskoj cesti 39 u Zagrebu, odnosno protivno onomu kako to tumači ravnatelj hrvatske policije.
https://www.index.hr/oglasi/UserDocsImages/oglas/_2019/1/24/1569720/bijelo-240120191103588425.jpg?preset=oglas-slike-view-detaljnoGalOpen2
I sada, na kraju, dolazi ono najzanimljivije. U međuvremenu je 24. srpnja 2019. Šubić dojavio Klubu veterana 148. brigade Hrvatske vojske nenajavljeni ulazak u njegovo dvorište, oduzimanje stijega i pisanje prekršajnog naloga od strane redarstvenika zagrebačke VII. policijske postaje, čime je učinio napad protiv temelja hrvatske opstojnosti. Očito su iz Kluba veterana nazvali VII. policijsku postaju i poslijepodne istoga dana neki drugi redarstvenik vratio je Šubiću stijeg uz ispriku. Ostaje otvoreno pitanje što će se dogoditi nekome drugom od nas Hrvata kada nam u kuću, dvorište ili stan nenajavljen "bane" neki drugi policajac i oduzme naš hrvatski barjak koji se njemu ili njegovome nadređenome ne sviđa, a da za nas nitko od veterana ne intervenira? Ne ćemo se dobro provesti.
 
• Iako je ubojstvo trojice raspačavača droge u Splitu već dobrano iza nas, nije naodmet podsjetiti se bivšeg pitomca JNA Ante Tomića, kako je on taj teški hrvatski problem problematizirao u Jutarnjem listu (https://www.jutarnji.hr/komentari/dok-negdje-drugdje-njihovi-vrsnjaci-razvijaju-aplikacije-za-mobitele-medu-golobradim-splicanima-omiljeni-je-startup-napraviti-zlocinacku-organizaciju/9845674/). Krv na ulicama Splita Antiši je najobičnija zafrkancija. Ismijavao se svim akterima, a posebice vjernicima. Za pucnjavu u gradu neki Splićani su saznali na "misi u samostanu Svetog Frane". Kalašnjikov ubojici je "poklonio krizmani kum". Spomenuo je i imaginarnog svećenika u nekom restoranu gdje je jeo i koji je prema Antiši drugim gostima pojasnio: "Ma, kakve petarde, ono je kalaš", čime se Tomić ruga svećenicima da već po zvuku znaju koje je u pitanju oružje, jer, opet prema njemu, "već i crkveni ljudi vladaju naprednim balističkim znanjima". "Najzvučnija narkodilerska imena današnjice i zelenaške zvijezde u usponu rodile su se nakon rata", zbori i zaključuje vječni pitomac JNA. I zato što su Hrvati razvalili mu dragu Jugoslaviju svi mi sada živimo "u raspadnutom i trulom sustavu".
 
• Moramo priznati da Hrvatima u dijelu središnje Bosne nije lako. Posebice sada kada su ujedinjene sve političke opcije i kada su bivši titovci a takozvani socijalisti u SDP-u, i islamisti Alije Izetbegovića iz SDA, javno zavađeni a stvarno ujedinjeni protiv kršćana – i Hrvata i Srba. Kako je BiH podijeljena, i nakon što su Srbi dobili pola te čudne zemlje, u Federaciji BiH izvan Hercegovine i rijetkih preostalih hrvatskih enklava Hrvati su obespravljeni kao i u vrijeme vladavine Osmanlija do oslobođenja 1878. godine. Nije lako ni Hrvatima u političkom smislu, a nije lako ni Hrvatima kao kršćanima i katolicima. Posebno je to vidljivo kod podijeljene Katoličke Crkve u BiH. Jedna struja je unutar HBK BiH, koju predvodi kardinal vrhbosanski Vinko Puljić, dok je na potpuno drugim pozicijama ona druga kolebljiva i prilagodljiva struja među nasljednicima Anđela Zvizdovića. Nije lako ni jednima, a ni drugima. Prvi se ne daju jer na to imaju pravo, a drugi kalkuliraju misleći da će tako opstati. Jedan od onih iz druge kalkulantske skupine je fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Popularni fra Ivo povremeno se javlja u medijima. U zadnjem javljanju pokušao je izjednačiti različite religije i vjere. Optužio je religije da su se "danas u svijetu pojavile kao politički sustav" i da stoga današnji svijet praktično živi u "religijskim ratovima". Nakon ove općenite općesvjetske opservacije prešao je u domaći tor i izjavio: "I kod nas je bio rat u kojem su muslimani bili na strani Bošnjaka, katolici na strani Hrvata, pravoslavci na strani Srba", što je klasična jugo podjela krivnje, gdje se malo udari po "balijama", a malo po "ustašama" i "četnicima". Marković se zalaže za to da "religije budu dio društva, a ne da se nametnu", jer "naše religije", kako on naziva katolicizam, pravoslavlje i muhamedanstvo, "pokušavaju biti teokratske". Nije mi baš ta usporedba najjasnija, a mislim i mnogim drugima.
 
Nakon ovoga uvoda i jugo podjele krivnje, prešao je na sklizaviji teren i pohvalio "islamski svijet" da se "kreće prema demokraciji". Ali – uvijek ima poneki ali – niti mu to nije dobro, jer su te teokratske zemlje, on ovdje kaže "islamske zemlje". Smeta mu da "religije određuju bit društva, da zemlje budu katoličke, komunističke, islamske, to je nepravedno društvo. Islamske zemlje su nepravedno društvo", uzviknuo je fra Ivo i još je dodao: "U islamskim zemljama svi nemuslimani su građani drugog reda. Najugroženija religija danas su kršćani u islamskim zemljama, njih više od 200 milijuna. O tomu se malo priča, to je službeni stav Vatikana i svekršćanskog svijeta. Tu se mora napraviti pomak, jer to itekako sve više utječe na porast islamofobije, koju susrećemo u Europi". S ovim njegovim zadnjim "pričanjem" da je islamofobija u Europi rezultat progona kršćana u islamskim zemljama iz koji nam dolaze islamski imigranti nimalo se ne slažem jer kod Europljana nema ni najmanje briga za progonjene i ubijane kršćane u Pakistanu, Iraku, Siriji ili Egiptu. Niti ih brine niti išta o njima žele znati. Fra Ivo zaključuje da je rješenje na vidiku jer, po njemu, "demokratski svijet uviđa da mora integrirati više religije u društvo". Fra Ivo pohvaljuje Europsku uniju za pokretanje "europskog projekta koji se zove svjetska promjena religije u društvu" nakon čega "religije u Europi bit će što uključivije i biti faktor što veće integracije europskog društva". Nit mu vjerujem, nit želim da nam eurobirokrati u Bruxellesu određuju bilo što, pa tako i što ćemo i kako vjerovati.
 

Marijan Majstorović

Anketa

Čega se više bojite?

Četvrtak, 09/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1266 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević