Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Hrvatski političari su dužni nedvosmisleno podržati katalonsku neovisnost

 
 
• „Afera oko Agrokora zemlju bi mogla gurnuti u ponor i ekonomski i politički. Zbog bankrota tog koncerna u opasnosti nije samo 60.000 izravnih radnih mjesta, već i 500.000 drugih koji su neizravno ovisni o koncernu, piše Erich Rathfelder u njemačkom Die Tageszeitungu. Agrokor je do sada ostvarivao oko 15 posto BDP-a Hrvatske te je zapravo mješoviti koncern koji se sastoji od 143 tvrtke. Dobronamjerni politički analitičari su mišljenja kako bi propast koncerna Agrokora mogao sa sobom u ponor povući i Vladu Andreja Plenkovića, više banaka i dobavljače. Istraživački institut WIIW (Vienna Institute for International Economic Studies) iz Beča očekuje da će, zbog Agrokora, hrvatski rast BDP-a 2017. pasti s 3 na 2,7 posto. Raiffeisenovo istraživanje pak dodaje kako se loše piše i vlasnicima vrijednosnica. Tomu treba dodati da je prema Forbesu imetak Ivice Todorića procijenjen na 499 milijuna dolara. Konsolidirani promet iznosio je 2016. oko 49 milijardi kuna (6,5 milijardi eura). Velika važnost Agrokora vidi se po tome što je  koncern prošle godine pridonio hrvatskom BDP-u 2 postotna poena te je zapošljavao 2 posto ukupne radne snage u državi.
http://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/n95ktkqTURBXy84MDBlNzM3MWNkZmY1MjExZjAzZjQ1MjYzN2FkOWFkNy5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Miroslav Mišković i Ivica Todorić
 
Zašto je Agrokor dospio u loš položaj? Prije svega zbog duge i teške recesije. Očekuje se da će BDP tek 2019. i 2020. doseći razinu iz 2007. Za privatnu potrošnju, koja je presudna za maloprodaju, to će vjerojatnije biti 2020. godine. Grupaciju je glave došlo njezino „agresivno širenje poduprto zaduživanjem“, smatraju u WIIW-u. Mnogi vjerovnici nisu bili u stanju prozrijeti netransparentnu strukturu koncerna. Utoliko je gore bilo to što su Hrvati preuzeli Mercator koji je već tada bio jako zadužen. Jedna trećina svih dugova Agrokora otpada na ruske banke, a najvažniji vjerovnici su državne banke Sberbank i VTB. Čak 23 posto potraživanja drže vlasnici vrijednosnica. Jednako je visok udio Mercatorovih dugova u ukupnim obvezama. Daljnjih 13 posto Agrokor je uzeo kao takozvane PIK-ove kredite, koje trenutačno ne mora otplaćivati. Zapadne banke osigurale su 5 posto iznosa. Svekoliki fijasko Agrokora ipak bi mogao donijeti i nešto dobro: razbijaju se netransparentne mreže, istražuju se odgovorni, a vjerovnici će drugi put biti oprezniji, jer je u Hrvatskoj došlo vrijeme za „poštene trgovce.“
 
• Pretpostavlja se da Ivica Todorić živi u Švicarskoj, Kazahstanu, Rusiji, Engleskoj... Njegovi sinovi su u Londonu. U jednoj londonskoj vili je i srbijanski propali bogatun Miroslav Mišković. Ne znamo je li kod njega u gostima i poznati Hrvat.
 
• Svakoga se dana potvrđuje tvrdnja kako „sekta iz Metkovića“, kako jed Most nazvao Stipe Gabrić Jambo, nije dorasla političkom trenutku i da su politički gledano – nezreli. To pokazuju zadnja dva primjera. Komesar Mosta Nikola Grmoja – i nakon što su podignute optužnice protiv čelnih ljudi koncerna Agrokor – traži nastavak rada saborskoga Istražnog povjerenstva za Agrokor, samo kako bi i dalje mogao napadati HDZ. U svojoj žarkoj želji da se nastavi rad Istražnog povjerenstva Grmoja se poslužio lažima. U Saboru je izjavio da je navodno dobio informaciju da se u Uredu predsjednice nalazi kaznena prijava koja je devedesetih godina podignuta protiv Ivice Todorića što pokazuje da su zakazale sve istitucije, i DORH i pravosudni sustav jer po tom pitanju nisu napravili ništa. Odmah se saznalo da je Grmoja, kao i prije, lagao.
 
Ines Šaškor, bivša članica CK SKH, je protiv uhićenja čelnika koncerna Agrokor. Smeta joj pokretanje sudskog postupka i za to optužuje HDZ: „Vidljiva je strategija vlasti – za debakl okriviti bivše uprave koncerna, spektakularnim hapšenjima zadovoljiti gladnu javnost“, čime pokazuje kako se boji da će kroz sudski postupak biti optuženi njoj ipak draži – nasljednici njezinoga SKH.
 
Frankfurter Allgemeine Zeitung, u analitičkom članku o Agrokoru, zaključuje kako bi „ova kriza mogla poslužiti kao 'katalizator za nužno potrebnu konsolidaciju'. Ona i slabu (hrvatsku) vladu dovodi pod pritisak. Ona više ne može bolju fiskalnu situaciju proteklih mjeseci zloupotrebljavati tako da troši više novca. Aktualna koalicija mogla bi se raspasti, što samo po sebi ne mora uopće biti loše za Hrvatsku“. Slažem se.
 
• Da Hrvatska prije 26 godina nije grčevito tražila pomoć diljem svijeta od svih političkih, gospodarskih, vjerskih, kulturnih i drugih čimbenika, ponašanje sadašnje hrvatske elite glede Katalonije ne bi bio problem. Ali njihovo sadašnje ignoriranje opravdanih zahtjeva i poteza u Barceloni u cilju katalonskoga osamostaljenja je sramotno. Da, sramotno. Nismo čuli nijednu riječ potpore Kataloncima od hrvatskoga predsjednika Vlade, Sabora i države. Umjesto toga čujemo ponavljanja onoga što sramotno u Bruxellesu govori predsjednik Europske Komisije Jean-Claude Juncker kako nema šanse da se prizna nezavisnost Katalonije, jer bi onda EU imao 98 država. I takvu centralističku izjavu izjavi Luksemburžanin čije vojvodstvo niti nije jednonarodna dežava, nego se sastoji od većinskih Franucza i manjinskih Nijemaca. Po toj Junckeorovoj izjavi Luksemburg, Malta i slične male državice – i po površini i po broju stanovnika – nikada ne bi bile samostalne.
https://assets.euractiv.com/lazy-load/img/crop/16x9/666.65625/https://www.euractiv.com/wp-content/uploads/sites/2/2017/04/33299373676_013ef4ac6d_k-800x450.jpg
Andrej Plenković i Jean-Claude Juncker
 
„Hrvatska dijeli zabrinutost koja vlada u Europskoj uniji. Važno je da se pronađe miroljubivo rješenje u dijalogu između Madrida i Barcelone koje je u okviru španjolskog ustava“, izjavio je ovih dana Andrej Plenković, predsjednik Hrvatske vlade, za francuski France 24 i dodaje: „Potez španjolskoga premijera Mariana Rajoya, koji se odlučio na striktnu i doslovnu provedbu članka 155 i suspenziju katalonske autonomije, je izbor španjolske vlade. Zabrinjava me sve učestalija pojava pokreta za većom autonomijom pojedinim regijama država članica, ali ne strahujem od raspada EU-a. Dvije važne razlike između Hrvatske i Katalonije su legitimni zahtjevi Zagreba utemeljeni u jugoslavenskom ustavu iz 1974. i podijeljenost katalonskog stanovništva. U Kataloniji vidimo da je stanovništvo podijeljeno. Kod nas je 95 posto birača glasalo za neovisnost“. Slično je rekla i Željana Zovko, europarlamentarka HDZ-a iz BiH u Bruxellesu:„Nije me iznenadila kriza u Kataloniji. U Europskom Parlamentu postoje skupine zastupnika koje lobiraju, riječ je o ekstremnoj ljevici. Zaprepastila me količina neodgovornosti s kojom se u to ušlo i stvaranje neizvjesnosti za Kraljevinu Španjolsku koja ima visok stupanj decentralizacije, pravo na jezik, školovanje i sve što bismo na Zapadnom Balkanu željeli vidjeti“. Ovom je nespretnom izjavom Željana Zovko ustvari zabila nož hercegbosanskim Hrvatima, upravo u nezgodno vrijeme kada se riješava najvažnije pitanje izbornoga zakona.
 
• »Velika je važnost zaštite jednakopravnosti Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda, zato ću animirati veliki broj prijatelja da ne nasjednu na kalkulaciju kako etničko i narodno treba izbrisati iz Ustava BiH kako bi ona ostala građanska, a to građanska u konačnici znači unitarna BiH, što će izazvati i bezbroj problema«, rekao je čelnik Hrvata u BiH Dragan Čović nakon sastanka s Andrejom Plenkovićem u Zagrebu. Još je dodao kako Hrvati u BiH žele osigurati minimum da hrvatski narod može birati svoje predstavnike i u Predsjedništvu BiH i u Domu naroda. Nakon tih Čovićevih upozorenja njegov domaćin Plenković je dodao: »Smatramo da nije dobro da pozitivno zakonodavstvo koje omogućuje da jedan narod drugom bira svog predstavnika u Predsjedništvu BiH bude na taj način«.
 
Andrej Plenković je najavio da će Hrvatska iskoristiti predstojeće razdoblje za dodatni napredak u ispunjavanju svih kriterija za ulazak u Schengen, pri čemu je ulazak u Schengenski prostor nazvao prvom sljedećom etapom. Druga etapa je pokretanje procesa, na temelju vrlo precizne studije, o postupnom prihvaćanju kriterija koji su ključni za ulazak u Eurozonu. „Hrvatska će biti spremna da bude dio užeg kruga, onih članica koje su prošle sve faze integracije“, rekao je predsjednik Vlade. Slično je slušao gazde u EU-u i Ivo Sanader. Ulazak u eurozonu Hrvatskoj ne će donijeti korist. Naprotiv. Ulazak u Schengen je koristan, ali do toga dana još ćemo se načekati. Upravo iz razloga što nam je to korisno.
 
• Ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić bila je domaćin talijanskom ministru vanjskih poslova Angelinu Alfanu, koji je u Zagrebu potvrdio svoje dosadašnje neutralno stajalište Italije po pitanju razgraničenja Hrvatske i Slovenije. Važan podatak.
 
• Vladimir Putinje ponekad toliko bahat da se u javnosti ponaša nediplomatski. Na vanjskopolitičkom forumu u Sočijuje neuspjelo pokušao pomoći Srbiji oko Kosova kako bi našao uporište u protivljenju osamostaljenja Katalonije. „Za razliku od Kosova, stanje u Kataloniji, iračkom Kurdistanu i na Krimu treba tretirati na drugi način. Zašto su morali bez razmišljanja i bezrezervno uz želju da se svide velikom bratu u Washingtonu dati potporu otcjepljenju Kosova uzrokujući time slične procese u drugim regijama Europe i u svijetu“, rekao je ruski predsjednik i dodao: „Kada je Krim proglasio svoju neovisnost, na temelju referenduma o pripojenju Rusiji, to vam se nije svidjelo iz nekog razloga“. O agresiji na Ukrajinu i okupaciju Krima nije riječi.
 
• U Novom Travniku ponovno je oskrvrnut spomenik hrvatskim branbiteljima. To i ne bi bila neka vijest da prvi puta nisu otkriveni pronađeni počinitelji. Vandali su bili, kako se i očekivalo, bošnjački mladići. Radi se o sedmorici Bošnjaka u dobi od 19 do 23 godine, koji su uništili križ težak 70 kilograma sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima. Iako nisu maloljetnici bošnjačke vlasti u Federaciji BiH navele su samo inicijale počinitelja: M. B. (1997.), S. L. (1998.), H. G. (1998.), S. A. (1999.), B. R. (1997.), M. P. (1994.) i M. S. (rođen 2000.). Svi su iz Novog Travnika. Premda je ovo kazneno djelo počinjeno iz mržnje prema Hrvatima, zasigurno nikada ne će biti kažnjeni.
 
• „U nas jača hrvatski nacionalizam, na sceni je oživljavanje ustaštva, raspirivanje mržnje prema Srbima...“, nisu ovih dana izrekli Milorad Pupovac, Rada Borić, Dejan Jović, Željko Jovanović, Saša Kosanović, Saša Milošević ili..., nego je to ovih dana napisao Ratko Dmitrović citirajući Miloša Žanka davne 1967. godine kada je to u Vjesniku, glasilu SSRNJ, napisao napadajući Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Još jedan primjer hrvatskoga izdajništva.
 
• U povodu 25. obljetnice nezavisnosti BiH i 14. od smrti Alije Izetbegovića, u sarajevskom Bošnjačkom kulturnom centru premijerno je prikazan prvi dio televizijskog dokumentarnog filma Alija, posljednji bedem islama (https://www.youtube.com/watch?v=M3IDUdbsUJU). Film je financirao turski predsjednik Reçep Tayip Erdoğan, a snimio turski producent Ömer Erdoğan, bivši turski nogometni reprezentativac rođen u Kasselu u Njemačkoj prije 40 godina. U filmu sultan Erdoğan za Aliju Izetbegovića tvrdi da je bio "posljednji revolucionarni čelnik prošlog stoljeća, čovjek koji je uspio očuvati nezavisnost i suverenitet, čovjek mira, koji se borio da se zaustavi rat i stradanje. Bio je mudrac s civilizacijskim pogledima i bio je veliki prijatelj Turske". Na prijmu su uz sina Bakira Izetbegovića, bili brojni zastupnici turskoga parlamenta i gradonačelnici turskih gradova. Nazočne je pozdravio turski veleposlanik u BiH Haldun Koç i nazvao BiH „prijateljskom i bratskom zemljom“, dok je Bakir Izetbegović rekao da je njegov otac „bio, kako je on sam i govorio, borac za obranu i opstanak islama na ovim prostorima“ i dodao: »Hvala na naporu da se snimi ovaj film, na vašoj bratskoj ljubavi bez koje ova zemlja ne bi mogla opstati. Alija kada se rastajao sa dušom bio je zabrinut za BiH, stanje je još bilo nesigurno, snage koje su je napale bile su još prisutne. On je već tada bio u bolnici, pozvao je tadašnjeg premijera Erdoğana i predao mu u emanet brigu o BiH, prepoznao u njemu budućeg lidera. Ostavio je tada tako dobar utisak da je Erdogan rekao meni "baba je dobro, brzo će se oporaviti". To je bilo u petak, Alija je u nedjelju umro. Naš predsjednik Erdoğan zaista ispunjava emanet. Mi sarađujemo na tome, vidio sam ga u nedjelju i vidjet ću ga ponovo sljedeći ponedjeljak. On uvijek nađe vremena za nas. Hvala njemu i hvala vama svima.« Snimanje u BiH za TRT obavila je turska produkcijska kuća Sançak Medya. 
 
• Prije puta u Rusiju hrvatske predsjednice na Zrinjevcu su odlučili da joj malo zapapre. Ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić bila je jedna od potpisnica pisma Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove talijanskoj ljevičarki Federici Mogherini od 12. listopada. Naime, šefica hrvatske diplomacije – uz šefove diplomacije Češke, Letonije, Litve, Poljske, Rumunjske, Švedske i Velike Britanije na odlasku – zatražila je u pismu da se pojača rad na suzbijanju ruske promidžbe i hibridnog ratovanja. Ovakav potez sa Zrinjevca više je izravan napad na hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, nekoliko dana prija njezina posjeta najvećoj državi na svijetu, nego na Rusiju. Time je još jednom povrđeno kako Hrvatska ima dvije vanjske politike. Jedna protiv Rusije, a druga u korist StratComma, ureda EU-a u Bruxellesu iz ožujka 2015. čiji je zadatak demantiranje „ruskih neistina“.
https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/styles/in_focus/public/2016/10/13/news-on-european-union-in-russian_small.jpg?itok=rfetlFWq
• Još uvijek Kosovo nisu priznale članice Europske unije Grčka, Rumunjska, Slovačka, Cipar i Španjolska. Rumunjska se boji odcjepljenja Mađara u Erdelju, Slovačka se isto boji odcjepljenja Mađara u Žitnom otoku,  Španjolska se boji odcjepljenja Katalonije i Baskije, a Cipar ima problem zbog turske okupacije sjevera otoka. Jedino Grčka nema unutarnji problem, nego se solidarizirala sa ciparskim Grcima. Glede odcjepljenja Katalonije, Škotske, Flandrije ili Korzike na putu stoji tzv. Prodijeva doktrina, prema kojoj svatko tko se osamostali nije više član EU-a.
 
• Simon Tisdall, komentator engleskoga The Guardiana smatra da se Mariano Rajoy i Carles Puigdemont dobro drže u teškoj situaciji, ali da bi ovaj drugi „još uvijek mogao biti pobjednik europske obnove“. Rajoyevi postupci predstavljaju „najgori napad na institucije i narod Katalonije od Francove diktature“ izjavio je Puigdemont. Ta usporedba s pokojnim fašističkim generalisimom bila je vrlo uvrjedljiva, ali ne i daleko od istine. Carme Forcadell, predsjednica katalonskog parlamenta, proširila je povijesnu aluziju nazivajući preuzimanje pučem. „Borba za neovisnost manje je lokalna pobuna, a više egzemplarna obrana zajedničkih demokratskih vrijednosti, među kojima je i pravo na samoodređenje upisano u Europsku povelju temeljnih prava“, tvrdi Puigdemont. Činjenica je da se Europska Komisija neprestano miješa u poljsku, mađarsku i britansku politiku, ali se ne će umiješati u španjolsku politiku glede Katalonije. A morala bi. Galjegos Rajoy je tešku situaciju dosad svladavao uglavnom spretno i strpljivo, ali njegov politički kapital nije neiscrpan, a njegova manjinska vlada ranjiva je. Nasilje na ulicama Katalonije sve bi moglo promijeniti. Policijska akcija za vrijeme referenduma poslužila je kao upozorenje kako se mirna pat-situacija brzo može pogoršati. Bitka za Kataloniju ima i važan ideološki aspekt. Puigdemontova vladajuća koalicija snažno naginje ulijevo pod utjecajem čvrstorukaškog, antikapitalističkog CUP-a. Ako uspije prikazati krizu kao borbu protiv represivne autoritarnosti bezosjećajnog desnog establišmenta – što je njegov pogled na Rajoyevu Pučku stranku – Puigdemont bi još mogao postati corbynski stjegonoša radikalne europske obnove. I zato, ako je naša država samostalna i suverena, trebat će priznati istu takvu Kataloniju, bez obzira na to što se govori da se za nju zalažu samo ljevičari i anarhisti. Radi se o pravu naroda, a ne o ideologiji.
 

Marijan Majstorović

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1013 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević