Get Adobe Flash player
Opasno traćenje vremena

Opasno traćenje vremena

EU ciljano ispražnjava Hrvatsku za naseljavanje...

Podržali Istanbulsku, podržavaju i

Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

Popis HDZ-ovaca koji podržavaju »Globalni sažeti dogovor za sigurna...

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Hrvatski sabor najodgovorniji za stanje u...

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Ne ostaju i ne opstaju najjači, nego...

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Suspendiran zbog ljubakanja sa studenticama, a na ispitima pita studente u...

  • Opasno traćenje vremena

    Opasno traćenje vremena

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:41
  • Podržali Istanbulsku, podržavaju i

    Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 15:48
  • Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    srijeda, 14. studenoga 2018. 08:38
  • Političko preživljavanje političkih zvijezda

    Političko preživljavanje političkih zvijezda

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:34
  • Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    utorak, 20. studenoga 2018. 13:04

Da su tijela izvršne vlasti radila svoj posao, ne bismo imali trakavicu koja traje mjesecima

 
 
Lopov je lopov, mafija je mafija, kukolj je kukolj a žito je žito. Tako je to i tako je oduvijek bilo, samo što je problem u tomu kako odvojiti žito od kukolja a da pri tomu strada što manje mladica žita. No, u jedno sam sasvim siguran: da se o ovoj državi vodilo računa, da su dosadašnje garniture na vlasti imale minimum časti, poštenja i odgovornosti za Hrvatsku, njezin narod i građane, "Gazda" nikad ne bi ni došao u priliku postati ono što jest.
https://pbs.twimg.com/media/DOJRuSRWsAUVo0e.jpg
Da smo pravna država, "Gazda" ne bi dobio ni priliku uteći u London (nakon što je velikodušno "poklonio" Hrvatskoj svoje carstvo - pred kamerama i onako pompozno), nego bi ga zaskočili specijalci u njegovoj vili, pa ruke na leđa, glava dolje i dalje kako to već ide. Jednaki tretman imali bi i svi njegovi suradnici - svatko tko je pod sumnjom da mu je svojim činjenjem ili nečinjenjem omogućio lopovštinu i malverzacije. A to jako dobro znaju i DORH i USKOK i MUP. Znaju tko je tko u ovoj državi. Nismo Kina od milijardu i pol stanovnika da se ne mogu evidentirati mutikaše, lopovi i profiteri. Dakle, da su tijela izvršne vlasti radila svoj posao, ne bismo imali trakavicu koja traje mjesecima - oko izručenja. I ovog medijskog cirkusa koji prelazi sve razumne granice. "Gazda" bi već odavno "propjevao" i rekao sve ("što zna i ne zna" - kako je nekad u vrijeme komunizma govorila "Služba" zadužena za čuvanje režima), a i društvo oko njega. Kako i zašto je pušten da pobjegne, to je za sada enigma, ali idemo od sadašnje situacije, jer ono što je prošlo izmijeniti se ne može.
 
Ova gorka pilula koju moramo progutati ima svoje lice i naličje. Na jednoj strani medalje zrcali se lik "uspješnog gospodarstvenika" koji je u Hrvatskoj napravio "bum" i u samo nekoliko godina uspio iz vrlo skromne startne pozicije stvoriti gospodarsko carstvo u pravom smislu riječi. Živjelo se na visokoj nozi, gradilo se vile i bazene, kupovalo zrakoplove i helikoptere, zauzimalo čitave otoke na kojima su se baškarili "Gazda", njegova obitelj i povlaštena svita, "Gazda" je financirao izborne kampanje, organizirane su faraonske fešte (vjenčanja, rođendani itd.), kupovali su se dvorci… I te opskurne prispodobe s njime u glavnoj ulozi punile su naslovne stranice tjednika, "Gazdu" se slavilo kao "spasitelja" i "dobrotvora", predsjednici države i Vlade (o drugim nižim dužnosnicima da i ne govorimo) padali su ničice pred njim… A gdje su sad!?
 
Gdje je ta bagra, taj lopovski nakot, ta mafijaška kamarila koja je omogućila da Hrvatska postane talac Ivice Todorića i njemu sličnih megalomana!? Zašto i oni nisu u Remetincu!? Nisu li već odavno trebali (ako ništa drugo) završiti na stupu srama, na javnom popisu, prozvani i obilježeni kao potencijalni osumnjičenici u "aferi Agrokor"!? Zar hrvatska javnost nema pravo znati zbog koga nam danas djeca odlaze tražiti koru kruha po bijelom svijetu!? Zar nema pravo znati tko su ti stvarni ratni profiteri koji su na krvi naše mladosti stjecali bogatstvo dok su naši najbolji sinovi ginuli!? Krimen koji na duši nose "Gazda" i svi oni koji su ga stvorili NIJE OBIČNI KRIMINAL! Grijeh je to prema Bogu i ovom narodu! To je grijeh grjehova! To je najgori i najbezobzirniji oblik pljačke, lešinarenja u jednoj zemlji koja je krvarila u ratu i borila se za preživljavanje! Zato ovaj narod ne može čekati da ih stigne Božja kazna. Bagru u zatvor! Sve redom! Tko god je krao i omogućio lopovštinu! Oduzeti imovinu i osuditi na tešku robiju, ali tako da ostatak života provedu radeći najteže poslove - onako kako se to u uređenim državama postupa prema najtežim kriminalcima. I tu nema lijevo-desno, nema stranke, nema ideologije! Lopov je lopov, zločinac je zločinac!
 
Narod čeka pravdu. Građani ove države očekuju istinu o svemu i zaslužene kazne za SVE krvopije koji mu krv sišu od 1990. do danas. Bez izuzetka i povlastica. "Gazda" nije bio sam i nije kriv za sve. On je samo koristio slabosti sustava i veze s moćnicima. Svatko neka položi račun za svoja nedjela. Istinu na sunce!
 

Zlatko Pinter

Nikako da Bero i drugi naivci napokon shvate da je dioničarstvo ortaštvo

 
 
Došlo takvo vrijeme pa dvonožna bića, kako bi ustanovila pada li kiša, ne izlaze iz špilje, niti njihovi današnji potomci otvaraju prozor već „upale“ internet. Pada, kaže taj, pa uzimaju kišobran. I sve je već manje više tako – ništa nije stvarno što nije virtualno. Moglo bi se reći; stvarnosti izvan (koprene) virtualnosti ni nema. Politike osobito, doduše za nju to nije neka novina, primjerice oduvijek je i predstava, pored ratova u raznim inačicama. Naravno, i rat je krvava, kreirana predstava, psina i varka. Zatim agresija i krv. Prisjetimo se Trojanskog konja - ma bez te kljusine nema ni danas agresije. Čitatelj će pomisliti kako krećem u neku geopolitičku analizu, hoće rat, ne će, gdje i tko će koga. Ali ne, samo mačetom krčim šikaru kako bih došao do teme - Agrokora, točnije njezine medijske ekspozicije.
http://www.quaestus.hr/wp-content/uploads/2016/11/borislav-skegro.jpg
Borislav Škegro
 
Od proljetos me se zapravo ne dotiče, promiče pokraj mene. Sve te afere koje iz nje kao izvora, ustvari jezera, istječu. Drago mi je jedino što su radnici iz tog sustava uglavnom ostali na radnim mjestima, ako su, barem za njena trajanja do ovih dana. Malo me opet ta „štorija Todorić“ ponovno zainteresirala oko dana odluke britanskog suda o njegovu izručenju. Ustvari sam se iznenadio potrošnji vremena i prostora u mediji na temu hoće ga - ne će izručiti. Trošila se medija više nego li na dan finala svjetskog nogometnog prvenstva Hrvatska- Francuska. I, možda, samo malo manje nego na dan njihova dočeka. Meni se to činilo bedastim, bespotrebnim - izvještavati cijeli dan o slučaju čiji se ishod unaprijed znao - meni se barem činio poznatim. Zašto, o tome drugom zgodom, možda. Ni Blairica Todoriću nije mogla pomoći - samo si je Bernardića natovario na vrat. Pitat će ga: Odkud ti Todoriću pare? Bero, koji je o parama sigurno puno u fizici učio, još nije dokučio kako su ovdje te „pare“ za koje on uporno pita - novci.
 
Dvorac Agrokor
 
Kako bilo mene se toga dana više dojmio jedan drugi performans. Onaj iz Kulmerovih Todorićevih dvora. Redatelj Brešan jr., koji me sa svojim filmom samo jednom prevario pa sam ga i pogledao, organizirao je predstavu kao predigru novoga filma s naslovom „Koja je to država?“. Djelovalo mi je to em odvratno, em morbidno, kao poziv na linč iz loših „kaubojaca“. Budući sam znao, a već je i medija javila, kako se Todorić vraća kući, računao sam kako je to poziv „masi masa“ da ga s tim namjerama dočeka već na Plesu. Još ni suđen, još ni osuđen, savezni sudac još putuje u kaubojsku prašnjavu zabit - ali vješaj! Da je neki drugi dan bila  upriličena Brešan juniora predstava ni po jada, ali, majku mu kud baš po po' toga? Kad se još u Todorićevim dvorima već postariji junior B. pohvalio kako ga je Andrej Plenković pripustio i u Banske, ostalo mi samo za haknuti. Aha, tu smo dakle! Bila mi je već ta predstava izašla na živce pa sam htio nešto mam tim povodom napisati, ali onda sam se ohladio, misleći već će netko, ali nije.
 
Nečastivi u NSK
 
Zatim je stigla ta Dalićkina knjiga pod naslovom „Slom ortačkog kapitalizma“. Zapravo su me potaknule dvije stvari: prva ta promocija u NSK i druga njezino izdanje upakirano u Jutarnji u, za njegovu čitanost, i novina uopće u bezbroj primjerka. Ta pojava usred umirućeg novinstva me najviše potaknula na pisanje. „Otkud pare“, da citiram Beru, jer u zaradu od takvoga hita kao što je Dalićkin prvijenac ne mogu vjerovati ma me ubili. Jedino možda, pomislio sam, za to malo novaca, „para“ rekao bi Bero, kupit će ju i nepismeni samo da se jednom dočepaju i knjige i novina - jednim udarcem dvije muhe. Na predstavu knjige, predstavljanje, promociju došao je cijeli „Centralni komitet“, barem njegov izvršni dio,, mnogi poslovnjaci („ortaci“), Dalićkin učitelj Škegro, aktualni čuvar, nekad , državne riznice (Narodne banke)… i tko sve ne, čak i, nisam zamijetio druge, i jedan profesor, profesor Vedriš. Taj je tamo knjigu i „posvetio“  rekavši, malo preinačeno, tako sam razumio, kako je Dalićka ustvari napisala „pravce razvoja kapitalizma u Hrvatskoj“. Nu sve to nije ništa do li jedne obične, malo gušće medijine magluštine.
 
Kad sam ju razgrnuo i izašao na svjetlo bistroga dana vidim: najviše me zabrinjava naslov. „Slom ortačkoga kapitalizma“. Znači doktorica Martina Dalić predviđa nam smak svijeta („slom“) jer, osim ostaloga, kapitalizam je i - ortački. Uvijek bio i ostat' će, dakako, dok se ne „slomi“. Doktorirala je inače kod prof. Branka Grčića, kao i dr. Hajdaš. (A „sukob interesa“ - političar gradi viši status, a onda valjda i više bere - kod političara? Zašto taj sukob Oreškovićka nije ispitivala?)
 
Pored interesa, konkurencije u toj nesmiljenoj bitci za profit  nezaobilazna njegova sastavnica je i ortaštvo. A što ono na mnogim tvrtkama piše do li „Taj i taj i partneri“, dakle ortaci. Da ne tamburam, „teoretiziram“ dalje - a što je dioničarstvo do li ortaštvo? Ovdje se dvije, ha, podvrste kapitalizma „ortački“ i rođački“ (rasistička inačica „rodijački“ koju rabe liberal-fašisti) napadaju na pasja kola puna psovki. Dok kapitalizmom i danas, i to globalnim, drmaju - obitelji. Spomenut ću samo dvije stare Rockefellere i Rotschilde, te Bushove i Trumpove. Usput i Trumpa danas napadaju zbog rođačkog kapitalizma.
 
Kad smo kod Todorića, jer on je ipak glavni lik priče, onda se u njegovu slučaju može govoriti o njegovu ortaštvu s državom, pa bi to mogao biti i paradržavni kapitalizam. Ili tranzicijski kapitalizam koji onda pokriva i „rođake“ i „ortake“, a bogme i sve ostalo. Ili, prvobitna akumulacija kapitala u tzv. tranziciji. Baš jedna fina konstrukcija, da se Vlasi ne dosjete, „radnička klasa“, ustvari „masa masa“. Polako bih išao prema kraju, tek pitanje odakle toliko neznanje? Pa u njega smo utopljeni, jedva držimo glavu iznad vode s nama drma medija poput Jutarnjeg, Večernjeg, Indeks, svih tih silnih televizija uključujući i navodnu hrvatsku, najvažniji nam je pisac Ante Tomić, a komediograf i filmaš Brešan jr., tko zna koja derivacija Brešana seniora, pa ti profesori… Neki Vrdoljak nam, preko Divjakice, sad provodi reformu obrazovanja, onaj koji nam je na radijatore prikvačio one razbojnike (razdjelnike“). Stavljam točku dok se još nisam udavio, tek ću ustvrditi: ako se već mnogi trude oko definicije ovdašnjeg kapitalizma meni se najbolja definicija čini - Škegrin kapitalizam. On je taj operativac između naslova. Šutite dakle i plivajte dalje. Europa polako nestaje, a daleko je Amerika, koja se također trese. Tko zna, možda se kapitalizam ipak slomi i prije nego nas sprži globalno zatopljenje.
 

Mato Dretvić Filakov

Papa Siksto V.: Hrvatska, Dalmacija, Bosna i Slavonija su hrvatski državni i etnički prostor

 
 
Strahovi od veličine hrvatskoga državnog prostora
Prikaz knjige: Ljetopis popa Dukljanina – Latinski tekst sa hrvatskim prijevodom i „Hrvatskom kronikom“, priredio, napisao uvod i komentar dr. Vladimir Mošin, hrvatski prijevod latinske redakcije Stjepan Mencinger i Vjekoslav Štefanić, Matica hrvatska, Zagreb, 1950.
http://www.felbar.com/upload/shop/0f5c91fc_500_006.jpg
Hrvatska historiografija, zbog svoje jugoslavističke optike, a u novije doba i pomodarskoga dekonstruktivizma i danas muku muči s jednom od najstarijih hrvatskih knjižica – Ljetopisom popa Dukljanina. Naime, ona zapravo ne zna što bi s tom knjižicom, jer se iz nje, po mišljenju mainstream povjesničara širi opasni pankroatizam, kojeg je potrebno na sve načine relativizirati. Zato se priređivač u našem izdanju, kako ga politika ne bi ocijenila pristranim, držao ravnotežne raspodjele o zajedničkoj pripadnosti tog djela hrvatskoj i srpskoj književnosti, premda auktor „Ljetopisa“ u svom tekstu ni na jednom mjestu ne spominje Srbe. Unatoč raspodjeli, nakladnik je ilustracijama Ljube Babića, koji je skinuo motive starohrvatske pleterne ornamentike iz „Miroslavova evanđelistara“, jasno dao do znanja kako je Dukljaninov „Ljetopis“ hrvatsko djelo, jednako kao i „Miroslavov evanđelistar“, kojega, što zbog ljepote, a opet što zbog kulturološke praznine Srbi posve svojataju kao izraz vlastite kulture.
 
Vrijeme je za novo čitanje Dukljanina
 
Nije mi namjera raščlanjivati hrvatski prijevod latinskoga teksta jer su zato zaduženi oni koji se bave dijačkim govorom. Nu to ne znači da ne bi trebalo upozoriti kako je napokon došlo vrijeme za novo čitanje i prijevod „Ljetopisa“ kojeg je po mišljenju Eduarda Peričića napisao Grgur iz Zadra, što u svoje vrijeme bijaše nadbiskup barski. Zanimljivo je da prevoditelji, a posebice interpretatori, Dukljaninov naslov „Regnum sclavorum“ prevode kao „Kraljevstvo Slavena“ premda Dukljanin to Kraljevstvo upravno dijeli na Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Uostalom, auktor već u uvodu svoga djela ističe kako je zamoljen da djelo prevede sa „sclavonica littera“, što prevoditeljima bezuvjetno znači „slavenski jezik“, premda zapadni izvori pod takvom latinskom formulacijom podrazumijevaju isključivo „hrvatski jezik“, kako to bilježi i „Hrvatska kronika“, čiju je očito jednu od nama danas nepoznatih rukopisnih inačica preveo i pop Dukljanin te ju uvrstio u svoj „Ljetopis“.
 
Što povjesničari zamagljuju?
 
Ono što Dukljanin precizno imenuje, većina hrvatskih povjesničara zamagljuje pod nepreciznim nazivom „slavenskoga“ imena, oduzimajući pritom hrvatskom etnosu pravo na jezik pa i opstojnost, koju bilježi ne samo „Hrvatska kronika“ nego i splitski arhiđakon Toma. Je li riječ samo o osjećaju inferiornosti, što ga je hrvatska historiografija baštinila iz razdoblja jugoslavenskih država ili se pak radi tek o nastranoj i sad već nesvjesnoj i nesavjesnoj potrebi za razbijanjem svake hrvatske cjeline, pokazat će vrijeme.
 
Osim zamagljivanja, koja su tijekom vremena uklapana u hrvatsko humanističko, a kasnije i barokno slavenstvo, postoje u starijim prijevodima i druge nepreciznosti, koje bi poput primjerice termina „Ister“, što je u antičko doba označavao naziv rijeke Dunava, u novom bi se čitanju mogla dobiti razvidnija slika ranosrednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva.
 
Upravno uređenje hrvatske države
 
Prvi dio „Ljetopisa popa Dukljanina“, onaj koji prati zbivanja u jedinstvenoj hrvatskoj državi istovjetan je „Hrvatskoj kronici“, nu ne i i rukopisima Kronike koji su nam se do danas sačuvali. Za nas je posebno vrijedno njegovo IX. poglavlje, u kojem kroničar piše o Duvanjskom, na kojem je po uzoru na antičke upravne jedinice razdijeljena tadašnja hrvatska država. Prema Dukljaninovu opisu kraljevstvo je podijeljeno po toku rijeka. Rijeke koje teku s planina i utječu u more prema jugu, nazva Primorje; rijeke pak koje teku s planina u pravcu sjevera i utječu u veliku rijeku Dunav nazva Surbia. Zatim podijeli Primorje u dvije oblasti: od mjesta Dalme gdje je tad boravio kralj i održao se sabor, do Valdevina nazva Bijelom Hrvatskom, koja se naziva i Donjom Dalmacijom. (…) Isto tako od istoga mjesta Dalme do grada Bambalone koji se sada zove Drač nazva Crvenom Hrvatskom, što se zove i Gornjom Dalmacijom. (…) Surbiu pak koja se zove i Zagorje, podijeli u dvije oblasti: jednu od velike rijeke Drine u pravcu zapada sve do planine Borove, koju još nazva Bosnom, drugu pak od Drine u pravcu istoka do Lapije, koju nazva Raškom. Tako se raška župa, u koju je Bizant po tvrdnji Konstantina Porfirogeneta nastanio Srbe našla pod hrvatskom vlašću.
 
Mletački dužd Dandolo i Hrvatska
 
Mletački pak dužd Andrea Dandolo (1343. - 1354.) za kojeg se ne može reći da je bio sklon Hrvatima bijaše jedan od ponajboljih mletačkih ljetopisaca. U svojoj knjizi „Chronicon venetum“ spominje i upravnu podjelu Hrvatske na hrvatskom saboru u Duvnu: „Svetopulk, kralj Dalmacije... na Duvanjskom polju krunjen je i kraljevstvo svoje Dalmacije razdijeli na četiri dijela... Od polja naime Duvanjskoga do Istre nazva Bijelom Hrvatskom, i od toga polja do Drača (u Albaniji) Crvenom Hrvatskom; a planinski dio od rijeke Drine do Makedonije nazva Raškom, i od te rijeke ovamo, Bosnom... Moderni pak cijelo primorje zovu Dalmacijom, a planinski dio Hrvatskom”. („Svethopolis rex Dalmacie... in plano Dalme coronatus est et regnum suum Dalmacie in IIIIor partes divisit... A plano intaque Dalme usque Ystriam, Chroaciam Albam, vocavit, et a dicto plano usque Duracium, Chroaciam Rubeam, et versus montana, a flumine Drino usque Maceodoniam, Rasiam; et a dicto flumine citra Bosnam nominavit... Moderni autem maritimam totam vocant Dalmaciam, montana autem Chroatiam...”) Za razliku od hrvatskih historiografa, „Surbia“, inače tehnički termin za „sjever“ u sustavu označavanju strana svijeta u bojama, prevode kao ime tada nepostojeće zemlje Srbije, Dandolo jasno raspoznaje kako je Zagorje, odnosno tadašnja Bosna "Chroatia".
 
Talijanski pak pisac Flavije Biondo (Flavius Blondus, 1388. - 1463.) u svojoj „Povijesti“ prenosi Dandolov tekst o Duvanjskom saboru, Bijeloj i Crvenoj Hrvatskoj, nu u vlastitom zaključku piše: "...Raška i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske". Njegovo svjedočanstvo, smatra Dominik Mandić, ima posebnu vrijednost, jer pokazuje, da se sredinom 15. stoljeća, kada je pisao svoje djelo, na Zapadu smatrala Bosna, kojoj je tada pripadao dio Raške, hrvatskom zemljom.
 
Osim izvješća o Duvanjskom saboru, Dukljanin svjedoči i kako su u njegovo vrijeme ili nešto ranije još uvijek bili živi pojmovi Bijele i Crvene Hrvatske. Ti će se pojmovi izumiranjem hrvatske narodne dinastije polako rasplinuti i gubiti u stvaranju pojedinačnih država, premda će na njihovu prostoru sve do danas ostati u dijelovima stanovništva osjećaj etničke i državne pripadnosti hrvatskoj naciji.
 
Hrvatska i Bosna po vlašću ugarskog kralja
 
Dukljaninovu vijest o hrvatskom kralju Krešimiru koji je vladao Bosnom nadopunjuje dubrovački autor Mavro Orbini (1563.-1614.) koji piše kako su nakon Krešimirove smrti, jer nije imao potomaka, osim kćeri udane za ugarskoga kralja, na temelju toga braka ugarski kraljevi prigrabili vlast nad njegovom državom. U ovom slučaju manje važan način ugarskoga preuzimanja kraljevske vlasti od činjenice da je Orbini zabilježio kako su hrvatske zemlje, među kojima i Bosna došle pod vrhovnu ugarsku vlast.
 
Porfirogenetova „zemljica“ u Hrvatskoj
 
U 30. poglavlju svoga inače protuslovnoga djela „De administrando imperio“ bizantski car Konstantin Porefirogenet (905.-959.) piše o Dalmaciji koju su osvojili Hrvati: „Od davnina Dalmacija je započinjala od dračkih međa iliti od Antibara i sezala je do istarskih gora, a širila se do rijeke Dunava. Čitav taj kraj bijaše pod vlašću rimskom, i temat taj bio je odličniji od ostalih zapadnih temata, ali ga osvojiše Avari.“ (…) Jedan rod „Hrvata, naime petero braće – Klukas, Lonelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos, i dvije sestre Tuga i Buga, odijelivši se od njih s narodom svojim dođoše u Dalmaciju i nađoše ondje Avare. Neko vrijeme ratujući jedni s drugima, nadjačaju Hrvati… Od tog doba obladaše tom zemljom Hrvati.“ Zemlja o kojoj piše Porfirogenet istovjetna je zemlji iz „Hrvatske kronike“ razdijeljenoj na Duvanjskom saboru Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Sva su poglavlja sve do 36., u kojima piše o Srbima, Zahumljanima, Trebinjanima, Konavljanima, Dukljanima, Poganima i Neretvanima sastavni dio Porfirogenetove „Povijesti Hrvata“. Opisujući granice Humske pokrajine Porfirogenet piše kako se ona proteže od Dubrovnika do Neretve, a na sjeveru primiče u gorama primiče se Hrvatskoj, što jasno sjedoči da je Bosna bila sastavnim dijelom Bijele Hrvatske.
 
Bijela Hrvatska i Ilirik
 
Tu je Bijelu Hrvatsku u svom djelu „O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske“ potanko opisao Ivan Lučić (1604.-1679.) koji je tom vrlo ozbiljnom djelu pridodao i zemljovid Ilirika posvećen hrvatskom banu Petru Zrinskom. Na tom zemljovidu su ujedinjene inače rascjepkane hrvatske zemlje – Hrvatska, Dalmacija, Bosna i Slavonija, čime je bilo izraženo i stanje u Zboru sv. Jeronima, koji je tada definirao državno i etničko područje hrvatske nacije. Tako je tada na temelju povijesnih činjenica definirano stanje, u kojem Ilirik tvori cjelinu koja se dade definirati i u smislu modernoga međunarodnog prava pa je Sv. Rota 24. travnja 1656. točno odredila granice područja koje naseljava „natio Illyrica“ – hrvatska nacija, isključivši iz ilirskoga naroda pravoslavne Srbe te Kranjce, Štajerce i Koruščane, odnosno i današnje Slovence koji su živjeli u nasljednim austrijskim zemljama.
 
U duhu pape Siksta V. Dalmaciju ili Ilirik činile su samo ondašnja Hrvatska, Dalmacija, Bosna i Slavonija, što i danas jest hrvatski državni i etnički prostor, kojeg u današnjoj Bosni hercegbosanskim Hrvatima pokušavaju osporiti pripadnici „nacije“, koju karakterizira isključivo pripadnost islamu i što tješnja povezanost s Turskom. U raljama između pravoslavnih Srba i muslimanskih „Bošnjaka“ možebitni nestanak Hrvata s hercegbosanskih područja ne bi narušio samo već spomenuto međunarodno pravo, nego bi uništio i jednu staru tisućljetnu europsku kulturu, koja svoje korijene vuče još iz antičkoga doba.
 

Mate Kovačević, http://www.hrsvijet.net/index.php/kultura/74-knjigozori/51891-strahovi-od-velicine-hrvatskoga-drzavnog-prostora

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1135 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević