Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Zar je Aleksandra Zec ubijena, a ostalo 401 hrvatsko dijete poginulo u Domovinskomu ratu?

 
 
U beogradskom dnevnom listu Blic objavljen je 26. studenog 2013. intervju s redateljem Oliverom Frljićem. U tom opširnom razgovoru Frljić iznio je i sljedeće tvrdnje: „Diskriminacija je upisana u same temelje Republike Hrvatske. Božićnim Ustavom iz 1990., Srbi su prestali biti narodom i postali nacionalna manjina“. „Ubojstvo Aleksandre Zec nije incident, kao što se sve ove godine predstavljalo, nego rezultat političkog projekta koji je jasno zacrtao na koji postotak treba svesti broj hrvatskih građana jedne nacionalne zajednice“.
https://www.braniteljski-portal.com/wp-content/uploads/2019/09/ervenik.jpeg
U riječkom HKD Teatar održana je 15. travnja 2014. premijera kazališne predstave „Aleksandra Zec“ redatelja Olivera Frljića. Premda je nakon te premijere Frljić tvrdio da „zločin ni žrtve nemaju nacionalnosti te da je predstavu posvetio svoj djeci žrtvama rata“, u kontekstu njegovih prethodno citiranih stajališta iznesenih u listu Blic, kao i njegovog cjelokupnog kazališnog, ideološkog i političkog rada, može se utemeljeno ustvrditi da je ta predstava još jedan prilog i navodni dokaz u velikosrpskom stigmatizirajućem projektu hrvatske „genocidnosti“, no koja ima i još strašniju sastavnicu a to je – infaticidnost!
 
Osim analiza na estetskoj i kulturološkoj razini, predstava „Aleksandra Zec“ percipirana je te i analitički interpretirana i na njezinoj političkoj i psihološko-propagandnoj dimenziji i poruci. Mnogobrojni novinari, publicisti i drugi javnici u svojim su reakcijama tvrdili da „ubojstvo Aleksandre Zec nije i jedini takav zločin u ratnoj agresiji na Hrvatsku, jer je tijekom te agresije u Hrvatskoj poginulo ukupno 402 djece od čega samo u Slavonskom Brodu 28 djece“. No, školovani a ne slučajni manipulator te redatelj psihološko-propagandnog rata Oliver Frljić upravo ih je tu (sa)čekao i zaskočio: na semantici, na razlici u primarnom značenju kao i konotaciji glagola „ubiti“ i „poginuti“! „Ubiti“ podrazumijeva predumišljaj, plan, namjeru, nakanu i slično; a „poginuti“ podrazumijeva zades, slučaj, incident, nesreću, događaj koji nije planiran i nije namjeran.
 
U skladu s prethodnim, Aleksandra Zec je „osmišljeno, planirano, namjerno i s ciljem ubijena“, a 401 dijete je „slučajno, zadesno, incidentno, neplanirano i nenamjerno poginulo“ u bombardiranju i granatiranju! JNA i paravojna srpska „artiljerija i vazduhoplovstvo“ nisu imali namjeru i cilj baš da djeca budu žrtve, nego su djeca navodno slučajne, incidentne, nenamjerne i kolateralne žrtve. Što je to u apsolutnoj logičkoj suprotnosti s činjenicom da su JNA i srpske paravojne postrojbe bombardirale te granatirale i gradove, naselja i civilne objekte odnosno bolnice, škole, vrtiće i slično u kojima borave i djeca; pa ona stoga nikako nisu mogla biti „slučajne, incidentne, nenamjerne i kolateralne“ žrtve, to Frljić i ostali „režiseri“ psihološko-propagandnog rata vješto prikrivaju i zaobilaze.
 
Umjetničkom senzibilitetu i humanitetu Olivera Frljića „slučajno“ su promakla planirana, namjerna i ciljano izvršena okrutna djecoubojstva braće 4-godišneg Gorana i 11-godišnjeg Slobodana Čengića koje su u siječnju 1992. u njihovoj kući u zaseoku Šašići kraj Ervenika ubila dva pripadnika srpskih paravojnih jedinica, i isto tako planirano, namjerno i ciljano izvršeno okrutno djecoubojstvo brata i sestre 5-godišnje Ane-Marije i 14-godišnjeg Ivana Grgića koje su u ožujku 1993. u njihovoj kući u Novskoj ubila dva pripadnika srpskih paravojnih jedinica. Je li blokadi Frljićeve percepcije i senzibiliteta pridonijelo i to što su s predumišljajem i ciljano ubijena djeca te zajedno s njima i njihovi roditelji – hrvatske nacionalnosti, pa stoga nije dobio inspiraciju za odgovarajući umjetnički projekt? A i kako je mogao dobiti pobudu i nadahnuće kad se taj i takav umjetnički projekt, ne bi uklapao u projekt psihološko-propagandnog rata protiv hrvatskog naroda kojeg režira te vodi i Oliver Frljić!
 
Ubojstvo Aleksandre Zec „nije incident nego rezultat političkog projekta“ tvrdi Frljić u prethodno navedenom intervjuu u Blicu, a kako njegovu solidarnost i umjetnički senzibilitet nisu privukla ubojstva braće Gorana i Slobodana Čengića i sestre i brata Ane-Marije i Ivana Grgića, iz toga se može jedino zaključiti da Frljić drži da su ta ubojstva tek puki incident i da nisu rezultat političkog projekta! Što znači i da je još 397 djece u Domovinskom ratu ubijeno incidentno, slučajno; vjerojatno od latica cvijeća kojim su građani Beograda u ranu jesen 1991. obasipali tenkove koji su vozili „humanitarnu“ pomoć u jedinicama JNA i srpskim paravojnim jedinicama opkoljeni Vukovar pa je zbog atmosferskog incidenta vjetar naglo promijenio pravac, cvijeće odnio u Slavoniju i 397 djece je zbog tog prirodnog slučaja, incidenta - ubijeno! I ono što je najvažnije, mala Aleksandra Zec nije Srpkinja, ona je i Srpkinja i Hrvatica, jer su joj roditelji Srbin (otac) i Hrvatica (majka). Zato i ovaj rasni Frljićev argument ne stoji.
 

Zrinko Horvat

Crveni prešućuju da je razdoblje do 2000. godine bilo najuspješnije razdoblje Tuđmanove i HDZ-ove vlasti

 
 
„Koalicije koje je predvodio SDP već su nekoliko puta pokazale da najbolje funkcioniraju u kriznim situacijama te da imaju ljude i kapacitet za izvlačenje zemlje iz krize. Izolacija, recesija i depresija dočekale su nas i 2000. i 2011. godine“, citat je to iz  uvodnog dijela Izbornog programa SDP-a i Restart koalicije za izbore 2020. godine. Predsjednik stranke Davor Bernardić više je puta izjavio da su oni dva puta „čupali“ Hrvatsku iz krize. Dakle, zaključak se nameće, da im je to i ovaj puta je dano u naslijeđe (corona kriza i potres Zagreb), pa nema razloga ne dati povjerenje ovoj listi. A što se stvarno dogodilo!
https://www.spa-centar-lavandula.hr/wp-content/uploads/2019/04/popust.jpg
Godine 1999. Hrvatska je još uvijek ratno područje. Zrakoplovi NATO-a lete iznad Hrvatske u ratne operacije na Srbiju. Potpredsjednik Sabora Mato Arlović iznosi tada na sjednici Sabora podatak „imali ste 0,3 posto pada nacionalnog proizvoda“. U Saboru je nastao tajac. Nitko se nije snašao. U čemu je problem? Nitko ne zna toga trena odgovor! A zapravo je vrlo jednostavan! O metodologiji je riječ! Ovako izolirano iznošenje rezultata samo jedne godine, ostavilo je dojam teškog kriznog stanja. Stvarni rezultat rada neke vlasti, a i drugih gospodarskih entiteta, ocjenjuju se kada uzmu u obzir najmanje  četiri godine koliko traje mandat. I još nešto! Pad od minus 0,3 % tada je iznosio od 60 milijuna dolara, a to je svota koja se kada nema rata prikupi od turista za tri dana samo u turizmu. Prva mirnodopska godina bila je, kao što je rečeno, 2000-a, a razdoblje do 2000. godine je najuspješnije razdoblje Tuđman HDZ-ove vlasti.
 
Što je ostvareno do 1999. godine? Prosječni rast BDP od 1992. do 1999. godine bio je 1,5 milijardi dolara godišnje u tim ratnim godinama. Prosječna stopa rasta BDP-a za razdoblje od 1992. do 1999. godine bila je 14 %. Realni BDP za to razdoblje iz godine u godinu raste po stopama između 5 i 6,9 %. BDP u godinama 2000. i 2001. nije prešao iznos BDP-a iz najlošije godine Tuđmanove i HDZ-ove vlasti kada je ostvaren minus od 0,3 % (Bilten HNB-a, prosinac 2002. – dolarski iznosi BDP-a tekuće cijene). BDP za kasnije SDP-ove vlasti 2000. do 2003. raste po stopama od 3 do 5 %, a po tim postocima raste i BDP nakon 2004. godine na dalje dolaskom nove vlasti.
 
Godine 1998. ostvaren je tekući višak (suficit) u iznosu od 7.136,4 milijuna kuna, što je bio najveći iznos državne štednje tijekom četiri protekle godine, od 1995. do 1998. godine. Četiri godine uzastopce, od 1995. do 1998. godine ostvaren je  primarni višak (suficit) državnog proračuna, što znači da su ukupni prihodi veći od rashoda bez kamata, a to pokazuje da se kamate isplaćuju iz prihoda a ne zaduženja (Godišnje izvješće Ministarstva financija z 1998. godinu). Suficit državnog proračuna ponovno se ostvaruje tek 2017. godine, upravljanjem ministra Zdravka Marića s novcem poreznih obveznika, dakle 19 godina kasnije. Udio inozemnog duga u BDP kroz cijelo razdoblje 92 do 99. ne prelazi 50 %.
 
Međunarodne pričuve naslijeđene su 1991. s nula dolara a 1999. godine su iznosile nešto više od 3 milijardi dolara. Kamate na pozajmice za isplatu plaća 11. svibnja 1990. godine iznosile su 28 % mjesečno ili na godišnjoj stopi preračunato 1834%. Donošenjem programa iz 1993. godine obuzdana je inflacija. Padaju i kamate. Do 3. siječnja 2000. godine od 162.500 razorenih stambenih jedinica obnovljeno je 80.000 stambenih jedinica a pripremljeno je za obnovu 16.000 stambenih jedinica. Broj obnovljenih stambenih jedinica i onih u pripremi za obnovu je u veličini gradova Osijeka i Splita. I sve to u ratnim okolnostima odnosno kada je Hrvatska bila proglašavana ratnim područjem. Državni proračun raste 88 puta. Koliko je u tom razdoblju primljeno izbjeglica i prognanika kojima su osigurani i smještaj i hrana, o tome također postoje relevantni podaci.
 
Nakon 20 godina, kao da je sve zaboravljeno, kao da ne postoje pokazatelji o rezultatima rasta gospodarstva iz tih vremena. SDP izvlači samo pojedine godine kao opravdani razlog da veliča svoju ulogu da je Hrvatsku izvlačio iz krize, u koju ju je navodno dovela HDZ-ova vlast i to navodi u aktualnom Izbornom programu 2020, što je po njemu razlog da mu se povjeruje i ovaj puta (jer opet prijeti kriza). Što se događalo do 2000. godine to se izostavlja. Proglašava sebe kao spasiteljem Hrvatske, na temelju nametnute, izmišljene krize, što ne odgovara istini. Što je napravila Tuđmanova i HDZ-ova vlast, i o kakvom se padu radi, to je iz navedenih pokazatelja razvidno. 
 
Eksperiment 2015. donosi rast!
 
BDP u Hrvatskoj 2011. godine minimalno pada za 0,3 % i to nakon što je 2009. godine globalna gospodarska kriza poharala gospodarstva svijeta (prosjek pada EZ-a bio je oko minus 5 %, Slovenija minus 7,5 % Mađarska minus 6,7 % i tako sve europske države vrlo oštar pad). Hrvatsko gospodarstvo se oporavlja (2009. godine pad -7,4, 2010. godine -1,5, 2011. godine -0,3 %). Izvukli smo Hrvatsku iz krize nakon 2011. godine, navodi se također u Izbornom programu. Opet se nameće uloga spasitelja, ali bez pokrića. O tomu, da je do pada dovela svjetska globalna kriza, o tomu se ne govori.
 
Drugo, ukupno za vrijeme vlasti SDP-a 2012. do 2015. BDP je imao negativan rast (minus 0,4 %.). 2012. minus 2,2 %, 2013. minus 0,5 %, 2014. minus 0,1 %. 2015. godine plus 2,4 %. Kako je onda izveo Hrvatsku iz krize? Ukupni minus nije značajan, ali kada se promatra cijelo razdoblje, upravljanje je neuspješno. Eksperimentom kojim SDP napušta svoju socijalnu agendu, dolazi do povećanja BDP-a tek 2015. godine, tri godine nakon dolaska na vlast. Mijenjaju se osobni odbici i porezni razredi. (Vladino obrazloženje za smanjenje raspoloživog dohotka bilo je - citat iz obrazloženja 2011: „…dok bi se poreznim obveznicima s plaćom/mirovinom iznad tog iznosa (onima koji ostvaruju plaću iznad 8.000,00 kuna s jednim uzdržavanom članom) plaća/mirovina smanjila, a sve kako bi se porezni teret ravnomjerno rasporedio na porezne obveznike prema njihovoj gospodarskoj snazi, što znači da će veći teret snositi oni porezni obveznici koji imaju veću gospodarsku snagu, a zaštitit će se porezni obveznici sa najnižim primicima.“)
 
Model ne nosi povećanja BDP-a. Godine 2015. SDP napušta socijalnu agendu modela, i  novo obrazloženje za promijene oporezivanja dohotka 2015. glasi:„…promjenom poreznih razreda i povećanjem osobnog odbitka, povećao bi se raspoloživi dohodak tzv. „srednjem sloju građana“ što bi posljedično utjecalo na povećanje potrošnje te se mogu očekivati pozitivna kretanja u gospodarstvu“. Nadalje se navodi da se „očekuje... da će uslijed navedenih izmjena doći do smanjenja prihoda od poreza na dohodak za 2 milijarde kuna na godišnjoj razini“. „…Računa na tzv. „srednji“ sloj građana koji će povećati potrošnju. Sada se vraća poreznim obveznicima kroz povećanje raspoloživog dohotka oko 2 mlrd. kuna, nakon što im je 2012. izbijeno iz novčanika oko 6 mlrd. Te godine BDP konačno raste za 2,4 %. Ukupno za vrijeme vlasti SDP-a pada za minus 0,4 %, što je već rečeno. Ukupno računajući od 2008 godine, od početka krize, Hrvatska je negativni minus pada BDP-a eliminirala 2018. godine nakon što je nova vlada kroz tri porezne reforme primjenjivala  konzistentni model smanjivanja poreznih tereta u oporezivanja dobiti i dohotka. Kroz manji porezni teret ostvarivati veće prihode (manje je više), s posljedicom povećanja plaća, mirovina i drugih proračunskih izdataka.
I to je cijela istina o SDP-ovom izvlačenju Hrvatske iz krize utvrđene  analitičkom metodologijom po kojoj se utvrđuje rezultat koji je ostvaren u nekom određenom razdoblju neke upravljajuće strukture (poslovnog entiteta, države). Sve drugo je politička promidžba bez stvarnih uporišta.
 

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.

IDS je uspio u svome naumu obespraviti 70,41 posto Hrvata

 
 
U Glasu Istre objavljen je razgovor s puljskim gradonačelnikom Borisom Miletićem (https://www.glasistre.hr/pula/intervju-/-boris-miletic-nadam-se-da-cemo-zaustaviti-vlas-nasilja-i-mrznje-648481?fbclid=IwAR39MzvfhRG2t_azf-Sovw_bId52PnqKYjtwJDg-AP606U0T2BjhbicJf1I) u kojem čelnik IDS-a kaže: »Nadam se da ćemo zaustaviti val nasilja i mržnje«. Gdje Boris Miletić vidi nasilje i mržnju? Vjerojatno u sebi, jer ako je itko ispunjen mržnjom prema svemu hrvatskom onda je to upravo Boris Miletić! Godinama potkopava temelje Republike Hrvatske, na sve moguće načine. Kao predsjednik IDS-a i kao puljski gradonačelnik koji neprestano radi na rashrvaćivanju Istre i grada Pule. (Grad Pula talijaniziran je iako u Puli živi 70,41 % Hrvata, a samo 4,43 % Talijana.) Republiku Hrvatsku nikada nije prihvatio kao svoju domovinu, već kao prijelazno razdoblje prema samostalnosti Istre. Istru nikako ne može smisliti u Hrvatskoj. I pri pristupanju Restart koaliciji Boris Miletić, naglasio je da je SDP ispunio sve uvjete koje je IDS postavio, a naročito samostalnost Istre.
https://istarski.hr/app_assets/publications/index/21014/xl_21014_pletikos.jpg
Ivan Pletikos
 
Da ne bi moje riječi bile shvaćene kao pretjerivanje kronološkim redom dokumentirat ću svoje tvrdnje, jer ovim je intervjuom doslovno pretjerao u svakom smislu. Istarski demokratski sabor – IDS je  stranka koja je nastala početkom demokratskih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća. Prve osnivače stranke istarske Hrvate domoljube, na čelu s odvjetnikom Ivanom Pletikosom, na prijevaru su izbacili iz stranke! Dino Debeljuh, Ivan Corrado Pauletta dokumente koje je Pletikos pripremio za registraciju i 14. veljače 1990. godine registrirali IDS. Sam Dino Debelju izjavio je "Sa Paulettom sam se dogovorio da, ukoliko želimo da prođe „naš“ IDS, moramo održati osnivačku skupštinu čim prije a najkasnije u nedjelju, 14. 2." Dino Debeljuh je izgovorio rečenicu koja će odrediti smjer "našeg" IDS-a kao stranke „mi Istrijani nismo Hrvati!“ A smjer je potvrđen 7. srpnja 1991. godine na Prvom redovnom Saboru IDS-a izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS-ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima, nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike Istre i njezinog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 30 godina od stvaranja Republike Hrvatske!
 
Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23. travnja 1994. godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:
-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri
Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama. Na osnovi Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu s Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_02_9_146.html IDS zamišlja Istru kao konglomerat nacionalnoga bezličja s dvojezičnom ili trojezičnom neodređenošću. IDS želi stvoriti istarski međunacionalni koktel kroz pojam istrijanstva, hibridne tvorevine koja briše povijesno pamćenje i kida spone s hrvatskom tradicijom.
Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija.
IDS je protiv nacionalne države: „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija… IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“ Čelnici IDS-a ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba.
 
U vrijeme najžešće velikosrpske agresije, koja je rušila, palila, ubijala i protjerivala civilno stanovništvo, žene, djecu, starce i bolesne, IDS-ovce je brinuo samo nacionalni identitet Istre. Mario Sandrić tada izjavljuje: "Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja“. Za IDS-ovce Domovinski rat nije bio njihov rat! To je bio rat za „nacistička opredjeljenja“. Tada na početku velikosrpske i JNA agresije još su bili "Istrani". Kasnije je Sandrić talijanizirao svoje prezime u Sandri. Lili Benčik odgovara Dinu Debeljuhu na prozivku: Žestoka razmjena argumenata
 
Dana 27. siječnja 1998 . pojavio se Ivan Pauletta s inicijativom Zemlja Istra, koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore (Australija). Projekt Zemlja Istra počinje rečenicom da je: „Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini”. Konkretno, „pravo na samoupravnu autonomiju“ i domete “Ograničenje odredit će sami građani Istre”. Precizirano bi to bilo „Da svako služenje vojnih, policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost” jer da je „necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima”. Zamislite, to se zbilo nakon Oluje 1995. godine!
U projektu „Zemlja Istra“ nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH a to su:
–Donošenje Ustava Zemlje Istre
-Vlastiti fiskalni sustav
-Vlastito sudstvo
-Vlastita teritorijalna policija
-Vlastito školstvo
-Demilitarizacija Istre
-Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!
Naravno da takav projekt nije mogao proći, jer je Republika Hrvatska po Ustavu
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
Međutim duh Ivana Paulette ostao je živjeti u IDS-u, i njegova Zemlja Istra! Licemjerno, sramotno i pokvareno se IDS-ovo čelništvo s Ivanom Jakovčićem odnosilo prema dr. Franji Tuđmanu. Za Istru i Istrane imali su autonomašku retoriku, a dr. Franji Tuđmanu su govorili, da to nije istina, da oni ne govore tako. Godine 1995. je pod patronatom IDS-a organiziran Prvi kongres Istrijana u Puli, na kojem su ugostili talijanske iredentiste, među ostalim talijanskog senatora Lucija Totha, poznatom po anti-hrvatskim stavovima. Drugi talijanski iredentist, parlamentarni zastupnik Roberto Menia, koji tvrdi da su Istra, Rijeka i Dalmacija nepravedno oduzeti Italiji i kako će jednoga dana biti vraćeni njihovoj zemlji, također je posjetio Hrvatsku, što je prošlo bez reakcija IDS-a.
Kongresu Istrijana 1995. godine započeo je bez intoniranja hrvatske himne i ne odavanjem počasti poginulim hrvatskim braniteljima u velikosrpskoj i JNA agresiji, što je hrvatski dio javnosti okarakterizirao kao pokušaj destabilizacije Hrvatske i
prodaju  Istre "talijanskim neofašistima, sve u prilog pisca srpskog memoranduma" (Marino Golob) (Erceg i Lucić 1995). Kongres je završio suprotstavljenim skandiranjima dviju skupina: "Istra, Istra", odnosno "Hrvatska, Hrvatska", pri čemu je vidljiva podjela Istre koju je izravno stvorio IDS.
 
Boris Miletić postaje predsjednik IDS-a
 
Tog i takvog IDS-a Boris Miletić postao je predsjednik 14. veljače2014. Tada je u svom stilu izjavio: "Nalazimo se na pola puta i puno je posla pred nama jer Istru vidim kao najrazvijeniju regiju u Europi. Naš regionalni identitet, antifašizam i multikulturalnost vrijednosti su koje nas određuju. Poštujemo svoju tradiciju, a politički Zagreb često ne razumije Istru neovisno tko je na vlasti jer IDS je uvijek živio za narod. Istra je za nas sveti pojam i o Istri želimo odlučivati iz Istre".
Kazao je da je IDS-u regionalni identitet svetinja te da se u to ne dira, dok autonomija, tvrdi, znači bolji život. Ustvrdio je da je svojevremeno bilo podjela u stranci, no one nisu ništa dobroga donijele rekavši da "u Istri taj korov ne raste". A u stvarnosti taj korov u Istri je IDS, najveće zlo koje je zadesilo Istru! Jer Istra je opljačkana, moralno i politički devastirana, sa uništenom industrijom, zbog okretanja samo prema turizmu, a da bi se sve to sakrilo od javnosti poteže se Istrijanstvo čime se izaziva netrpeljivost prema Hrvatima i Hrvatskoj.
 
"Izazivanje nacionalne i političke polarizacije u Istri ima pozadinu u želji da se spriječi otvaranje kriminalnih afera u koje su umiješane vodeće političke, pravosudne i dijelom polici­jske strukture naše Istarske županije. Istra je naime u cijelosti u raljama organiziranog kriminala, lokalne polit - mafije! Uhićenja zbog kriminalnih malverzacija koja su pripremljena i na koje se čeka gotovo punih godinu dana, onemogućava koruptno lokalno pravosuđe koje blokira pokretanje postupaka. To je stvarni razlog zbog kojeg je Ivan Jakovčić dozvolio da IDS-ov renegat Pauletta nastupi sa svojim starim i pozna­tim tezama na ovoj tribini. Jer ako se radikalizira politička situacija onda bi se možebitne kriminalne afere stavile u kontekst političkog progona. Isprobana taktika koju posljednjih godinu dana prakticiraju na nacionalnoj razini neke oporbene snage. Čim se dotakne kriminal u njihovim redovima odmah se ovi razgalame kako se radi o „političkom obračunu“! Zorno i slikovito si možemo predočiti kako bi grlati i „ratoborni“ Kajin svakodnevno galamio u medijima, posebice onima koji su i sami „do grla“ u kriminalu kada bi se pokrenuo postupak prema nekom njegovom stranačkom drugu!", napisao je
Nino Mogorović 2011. godine (http://www.hkv.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=8075:izazivanje-nacionalne-i-politike-polarizacije-u-istri-u-funkciji-skrivanja-kriminalnih-afera&catid=172:ninoslav-mogorovi&Itemid=151)
 
Svjedoci smo da "grlati i ratoborni" Damir Kajin, neprestano razgolićuje IDS-ov koruptivan način vladanja, ali DORH, umjesto da procesuira Miletića i vrhušku IDS-a, procesuira Damira Kajina koji o tomu progovara. Uljanik IDS-ov spomenik korupcije, kriminala i pljačke! Boris Miletić kao gradonačelnik Pule izabran je 2006. godine, a u predizbornoj kampanji za reizbor 2009. u program je stavio izradu šetnice duž cijelog pulskog zaljeva. Kako veliki dio pulskog zaljeva zauzima brodogradilište Uljanik, nehotice je iznio plan Ivana Jakovčića za uklanjanje Uljanika iz pulskog zaljeva. Tako da su sve Miletićeve priče da je Vlada RH upropastila Uljanik čista neistina i manipulacija javnošću. A kada se pogleda GUP onda je priča o uništavanju Uljanika od strane IDS-a zaokružena. Naime, Boris Miletić kao gradonačelnik Pule proveo je  djelo Jakovčićevi ideju o preseljenju Uljanika, tako da u GUP-u nema brodogradilišta u puljskoj luci, već su marine i hoteli.
 

Lili Benčik

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Nedjelja, 05/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1124 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević