Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Vrijeme je da napokon počnemo stvarati kulturu sjećanja na žrtve

 
 
Ne postoji životna situacija u kojoj čovjek ne može ostati častan i dostojanstven. Onda kad ga žele poniziti, kad vrijeđaju, lažu, kad raspolažu silom i koriste ju kako bi ga progonili… Uvijek se može ostati častan i dostojanstven. Pitanje je samo cijene koju je spreman platiti. Mi Hrvati, čini se, ponekad to zaboravljamo. I dopuštamo sebi da nas oni koji nam nisu skloni uvaljaju u vlastito blato. Umjesto da ostanemo izvan te kaljuge, mi bez mnogo razmišljanja spremno ulazimo u nju, iako bismo trebali znati kako je to najčešće i cilj onih koji nas pokušavaju u nju uvući.
http://arhiva.dalje.com/slike/slike_3/r1/g2015/m05/x30392572898354133_4.jpg
Punih 45 godina u Hrvatskoj nismo smjeli niti spomenuti Bleiburg, Križni put, Jazovku, Macelj i stotine drugih stratišta, mjesta pokolja i stradanja kroz koja smo prolazili u poraću. Ali, uspomenu su čuvali i sačuvali naši iseljenici, progonjena i žigosana hrvatska emigracija koja se nije mirila s komunističkim lažima i krivotvorinama - i oni malobrojni domoljubi koji su čamili u jugoslavenskim kazamatima zbog istine koju su zastupali i nisu je se htjeli odreći ni po cijenu života. Danas, 2019. godine, Katolička Crkva u Koruškoj brani održavanje svete Mise na Bleiburškom polju. I nije to zasigurno ideja koja je potekla iz glava tamošnjeg svećenstva. Oni su samo provoditelji političkih naloga - čijih, to i nije tako važno.
 
Uglavnom, nakon reakcije HBK koja je u Hrvatskoj naišla na gotovo jednodušnu potporu, pa i u samom političkom i državnom vrhu, uslijedila je reakcija glasnogovornika nadležne dijeceze Gurk-Klagenfurt, Matthiasa Kapellera koji je u ime onih koji su uskratili dozvolu za daljnje održavanje svete Mise za žrtve Bleiburga izjavio kako oni nemaju namjeru nastavljati dijalog s HBK-om po tom pitanju, te da su sve rekli u svome nedavno objavljenom priopćenju. I što sad? Naravno da ne trebamo odustati od pravednih zahtjeva za komemoracijom na mjestu stradanja, ali mali su izgledi da oni koji su postupili po političkom nalogu jačih i moćnijih popuste i prihvate naše argumente. Ne zaboravimo kako Austrija po mnogim pitanjima nije svoj gospodar, kao što ni Vatikan (nažalost) danas nije ono što je bio u vrijeme Ivana Pavla Drugoga.
 
I što nam je činiti? Umjesto jalovog prepucavanja u kojemu su nam male šanse da istjeramo pravdu a velike da se uvaljamo u blato, mogli bi možda to riješiti mnogo elegantnije. U dogovoru s bližnjima i rodbinom žrtava, kao i Počasnim Bleiburškim Vodom i svim drugim udrugama koje njeguju kulturu sjećanja na naše od krvničke komunističke ruke umorene žrtve, razmisliti o tomu da se spomenik oko kojega smo se do sada okupljali na Bleiburgu možda prenese u kompleks Crkve Hrvatskih Mučenika na Udbini ili na Jarun, u crkvu Sveta Mati Slobode. Nije li vrijeme da konačno počnemo stvarati kulturu sjećanja na žrtve tako što ćemo im odavati počast, izražavati pijetet i držati svete Mise na jednom mjestu - svima koji su se kroz našu krvlju i patnjama ispunjenu povijest tijekom stoljeća žrtvovali za svoj rod, dom, Domovinu i vjeru katoličku?
 
Kršćani smo i dobro znamo da molitva jednako vrijedi gdje god je izgovorili i da pijetet i štovanje žrtve naših mučenika ne određuje ni vrijeme ni mjesto - nego osjećaj koji nosimo u duši. Ako se iskreno i čista srca moli, Bog to vidi i čuje, bili mi na Bleiburgu, na Udbini, u Zagrebu ili ma kojemu drugom mjestu. Na kraju, zar i ta simbolika duhovnog povezivanja nas živih i onih koji više nisu s nama, na jednom mjestu - u svetištu nacionalnih mučenika, ne bi bila korak ka onom toliko željenom zajedništvu koje nam nedostaje i još uvijek ga nismo u stanju postići?
 

Zlatko Pinter

Pupovac, Milorad cenzurirao bi govor, HRT, pa čak i karnevale

 
 
Sad je i Vrag odnio šalu, čak i onu veliku, završnu, fašničku, pokladnu, maškaransku, karnevalsku… Spalili ste Pupovac Krnju  pa ste Pupovac Milorada istjerali na crtu, koju on ne će prijeći. Slušam ga i gledam, odgođeno, na N1 u „koreografiji“ Tihomira Ladišića. Taj je već izvještavao za Amere i kad su „pičili“ po Iraku, pa ti vidi kako je sad tamo i u „okolici“. Zato me hvata strah, kad „rajca“ „pravoga“ Pupovca.
https://vijesti.ba/fajlovi/news/opet-zapaljena-lutka-s-likom-milorada-pupovca-pupovac-lutka_5c7ee0d4ac2b4.jpg?size=lg
N1 ujutro, u podne, navečer… totalno pokriva  bivšu Jugu - tek s malo tih jezičnih „varijanti“. Inače se nazire na N1, od Beograda do Zagreba i uokolo neko novo miješanje karata i zraka. Čini mi se kako su samo Slovenci „uskraćeni“ za N1, valjda zbog američke snahe. Ovdje na tom malom, „regionskom“ prostoru djeluju globalna arapska televizija, globalna američka, poluglobalne RTL i Nova, samo nema nikakve kontinentalne europske. Toliko se eto Eunija brine o svom medijskom prostoru. Djeluje (još) i domaća HTV koju se upravo nastoji uništiti pa ću ju, po svemu, čak i ja morati braniti.
 
Dakle, Pupovac kod Ladišića. Nabacio mu je nekoliko „lopti“ za poentiranje. „Događaj“ na Pagu, novinarski prosvjed, paljenje Pupovac Krnje, te onu o „crti“ glede daljnjeg ostanka u koaliciji. Ovdje će nas zanimati samo karnevalski Krnjo. „Kad je riječ o toj tradiciji ona se u pravilu ne odnosi na slabije, drugačije, različite, manjine. Na ljude drugačijeg političkog usmjerenja. Usmjerena je na one koji imaju moć, na biskupe, ministre… A sjedati na rudo onih koji šire mržnju - e to nije karneval“… govori. Spaljivanje lutke s njegovim likom, kaže, jasna je poruka mržnje. U kojoj je, po njegovu mišljenju, hrvatsko društvo guši. Za to je kriva vlast koja u tom smjeru „mijesi“ mase, pri čemu on više sumnjiči crkvenu i medijsku od političke vlasti, a ponajviše HRT.
 
HRT je, dakle, najzaslužniji što je spaljen Pupovac Krnjo. Oh kako je vlast uvrjedljiva i još lažljiva i još se lažno predstavlja, naime kako nije vlast. Milorad Pupovac ima moć, a i, većinska je vlast, bez obzira što je iz „manjine“ došao u „većinu“. Što je pritom još i etnički Srbin potpuno je, barem za karneval, nebitno. Usput, zar na karnevalu nisu svi, najmanje većina pod maskama? Moćniji je i od, rekao bih, mnogih ministara, a da biskupe ni ne spominjem. Žao mi je, ali oni su za njega s obzirom na vlast s kojom raspolažu, obični pik zibneri. Znači - smije mu se lutka, njegov Krnjo spaliti. Ako te prastare, još poganske običaje Pupovac ne razumije, pa zatim ne prihvaća, ili barem o(d)trpi, znači kako nije ovdje kulturno ukorijenjen, iako je negdje izjavio kako je (i) „Dalmatinac“ jer su ti običaji baš tamo najviše ukorijenjeni.
 
Ako tko nije razumio, novi Pupovčev zahtjev bit će – cenzura poklada, fašnika, maškara, karnevala, kao cijena ostanka s Plenkijem  na vlasti. U vezi HRT-a također  se radi o cenzuri, ne bi tamo moglo biti višeglasja, već samo ono što Pupovčevi Srbi dopuste, ali o tome ćemo posebno. U vezi ostanka u koaliciji Pupovac kaže kako je „na crti“, na kojoj će zastati i pitati stranku, znači one koji sudjeluju u vlasti. Baš me zanima kako će „njegovi“ tajnici u ministarstvima, pomoćnici, šefovi u raznim javnim poduzećima reći. Napustiti plaće, zbog spaljivanja Pupovca Krnje, ili ostaviti, barem još dvije godine,  poprilične kune u „manjinskoj“ lisnici? Inače stajanje na crti, u  politici i u športu, je prekršaj, pa ćemo vidjeti kako to vidi Plenković.
 

Mato Dretvić Filakov

Zašto bi većinski narod brinuo o dijelu nacionalne manjine kojoj nije stalo do države u kojoj živi?

 
 
Naravno, bio bi puno sretniji da se Milorad Pupovac pojavio na Večernjakovoj Konferenciji u Esplanadi koju bi, što se njenog učinka tiče, označio kondicionalom „trebalo bi“ i „moralo bi“ umjesto što je, kao karnevalska lutka priređen za lomaču. Da bi Hrvatska prevladala sve što je uspjelo, nekad fašističkoj, danas najmoćnijoj državi EU, Njemačkoj i Milorad bi morao mijenjati retoriku, ponašanje i politiku. Nažalost, Pupovac se pojavio silno iznerviran kao lik jedne primitivne pučke  priredbe u kojoj se spaljuju nepoželjni profili. Taj događaj, spaljivanja lutke, ne razlikuje se od prigoda u kojima gradonačelnici jedan dan u godini od sebe prave budale dijeleći sugrađanima porcije hrane, da bi svi koji ju prime budale i ostale tijekom preostalih dana tekuće godine.
https://www.kurir.rs/data/images/2019/03/05/18/1785049_pup_ls.jpg
Elem, dotični Milorad Pupovac predstavljen je na karnevalskoj priredbi lutkom koja će biti spaljena na lomači, a s njom, tako kreatori te scene misle, bit će spaljena i cijela njegova politička aktivnost u Hrvatskoj u kojoj dominira, po mojem sudu, nepotrebna briga za život i stanje srpske nacionalne manjine koja dijeli sudbinu, ništa manje „ugroženog,“ većinskog naroda. Simbolika tog čina ili lika Milorada Pupovca kao, sasvim sigurno, nečije lutke svjedoči da nije zadobio hrvatsku nacionalnu podršku, a upitno je koliko je njegova politika korisna srpskim nacionalnim interesima koji nisu valjda, ne daj Bože, stvaranje nacionalnih animoziteta. Oblici njegove političke aktivnosti ne svode se  na boljitak, čak ni poslovičnog „trebalo bi-moralo bi,“ građana Hrvatske nego na, kako Pupovac to naglašava, diskriminaciji srpske nacionalne manjine koja uvijek svoje nezadovoljstvo demonstrira s tri prsta, kokardom i mahanjem srpskim zastavama uz tradicionalnu nacionalnu ugroženost.
 
Kod Pupovca se ne prepoznaje građanska lojalnost kao vrlina kojom bi Srbi Hrvatima, mislim hrvatskim građanima, pokazali da su bolji, pametniji, vrjedniji i korisniji  od onih kojima Hrvatska nacionalno, politički i državno pripada. Politici koju zagovara Milorad Pupovac nitko pametan se ne će prilagoditi; ona je neka vrsta tjeranja inata hrvatskoj politici. Hrvatska politika nije sjajna, ali sasvim sigurno nije vođena da bi bila diskriminatorska prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Milorad Pupovac se strašno nervira zbog akronima ZDS, ali mu ne smeta kokarda koja je između dva svjetska rata iznjedrila apel, a ne pozdrav „biti spreman za dom“. Rado odlazi, ne o svojem trošku, u Jasenovac ili mjesto velikog zločina koje Hrvatska ne negira, ali ni ne osuđuje dokazane manipulacije s onima koji u Jasenovcu nemaju svoje ostatke. Ne smatra, niti želi priznati, da se tragedija Vukovara ne razlikuje od bilo kojeg fašističkog zločina. Želim reći da ni u fašizmu nije zabilježen progon građana iz, od strane Srbije, okupiranog Vukovara onako kako svjedoči brojna dokumentacija i još uvijek registar nestalih osoba koje srpska politika ignorira zbog srpskih žrtava agresije, a ne obrane Hrvatske.
 
A što reći za posebne udžbenike i programe učenja za srpsku i za hrvatsku djecu? Pa stvarno gdje ti ljudi žive i za koga se oni, pobogu, školuju? Jesu li podijeljeni programi (srpski i hrvatski) uvod u budućnost suživota od kojeg se očekuje sudar u kojem će se Hrvatska braniti od srpske agresije, a srpska agresija nazvati građanskim ratom? Nije jasno ili u dvojbi sam o mjeri kojom nema smisla napadati samo Milorada Pupovca koji u domovini Hrvatskoj provodi politiku koju mu je omogućila hrvatska politika. Ta ista politika omogućila mu je tiskovinu kojom se vrijeđa i, na neki način, pod egidom satire doslovce satire (uništava) nacionalno nastojanje koje očito ne korespondira s interesima srpske nacionalne manjine, pa se postavlja pitanje: zašto bi hrvatska nacionalna većina brinula o dijelu srpske nacionalne manjine kojoj nije stalo do države u kojoj živi?
 

Željko Mataja

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 604 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević