Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

Robespierre: Kako bi se kaznili neprijatelji domovine, dovoljno je ustanoviti tko su oni…

 
 
Godine 1990., kada su komunisti znali da je ispred njih obračunavanje s pravom demokracijom, Partija oživljava antifašizam. I tako, dok je Partija promijenila svoje ime od Saveza komunista Hrvatske (SKH) na manje prijeteće Stranka demokratskih promjena, i onda na Socijaldemokratska partija Hrvatske, udruga komunističkih veterana SUBNOR (Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata) se preimenovala u Savez antifašističkih boraca. Ukratko, antifašizam nikada nije postojao neovisno od komunističke partije, i iako su se milijuni pravih demokrata borili protiv fašizma  ti borci za slobodu nisu imali ništa zajedničkog s ideološkom tvorevinom antifašizma, komunizmom. Oni su poslije rata nastavili izgrađivati demokraciju, a komunisti , totalitarnu , partijsku diktaturu.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/21/Execution_robespierre%2C_saint_just....jpg
Od straha kako se ne bi ozlovoljilo utjecajne komunističke kadrove, koji su se 1991. godine pridružili antikomunistima u stvaranju mlade hrvatske države, mnogo se godina šutilo o ovim užasnim zločinima. Do nedavno, većina Partijskih arhiva te arhiva tajne policije ostale su također nedostupne. Lustracije članova Partije nije bilo. Unutar Hrvatske nije se održao niti jedan sudski proces protiv komunističkih dužnosnika: samo se to dogodilo u Münchenu, nakon što je Njemačka uspjela osigurati njihovo izručenje, i dvije su visoko pozicionirane u jugoslavenskoj tajnoj službi osobe dobile doživotnu kaznu za politički odobreno ubojstvo 1983. godine na njemačkom terenu. Predsjednik  nove države Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, navodno se divio Titu; ali dr. Tuđman nikada nije ni sanjao da oponaša Titov kult ličnosti, čiji se učinci još uvijek trebaju uzimati u obzir kada se ocjenjuje Maršalova reputacija. Potrebna je mašta kako bi se listanjem kroz fotografije Titov gizdav, pohlepan, lagodan, rasipnički, besmislen politički život uzeo kao ozbiljna performansa. Jugoslavija ništa nije unutar sebe riješila. Ništa nije postigla izvana. Ali mitovi herojstva nametnuti kroz 45 godina stručnom kontrolom medija toliko su oprali mozgove stanovnika da ti isti i dan danas kažu" Tito je bio velika povijesna osoba", Samo je sustav u kojemu se izgubio dodir s stvarnošću mogao službeno priopćiti u kamenu uklesanu frazu kao svoju lozinku za budućnost svoje zemlje: “Nakon Tita - Tito!”
 
Titova postignuća, onakva kakva su bila, uključujući i većina njegovih zločina, naveliko su zaboravljena; samo se njegovi antifašistički akreditivi još uvijek poliraju. Ipak, antifašizam, nas podsjeća i bez Tita, o tome što je bio komunizam, što su komunisti radili, i što bi njihovi nasljednici opet ponovili, kada bi im se za to pružila prilika!
Zašto?Zašto se komunizam, koji se pojavio 1917. godine, gotovo odmah pretvorio u krvavu diktaturu, a potom u zločinački režim? Jesu li se njegovi ciljevi mogli ostvariti i bez krajnjeg nasilja? Kako objasniti da je komunistička vlast zločin prihvatila i primjenjivala kao svakodnevnu, normalnu i običnu mjeru desetljećima? Činjenica da je taj obrazac od samog početka imao zločinačku dimenziju iznenađuje još više, jer proturječi razvitku socijalističke ideje o humanom društvu. Teror je imao korijenje još iz Francuske revolucije i borbi između frakcija koje je vodio Robespierre. On je izjavio: "Kako bi se kaznili neprijatelji domovine, dovoljno je ustanoviti tko su oni. Ne radi se po tome da se oni kazne, nego da se unište". Ideju je preuzeo Lenjin još iz Internacionale i ona je ubrzo postala metoda stvaranja i jačanja vlasti i moći.
 
Kultura nasilja potječe od raslojavanja u ljudskoj povijesti. Robovlasništvo i feudalizam mogli su se održati samo nasiljem. Pobune robova i kmetova zaustavljale su se samo ubijanjem. Okrutnost pri samom ubijanju je osobito zapanjujuća. U čemu i gdje su korijeni ljudske okrutnosti? Da su ti činovi okrutnosti bili pojedinačni, onda bi se mogli tumačiti kao izopačenu psihologiju pojedinca, ali u svim totalitarnim režimima okrutnost je grupna.  Možda je odgovor u Prvome svjetskom ratu, izrazito brutalnom u rovovima, sa stotinama tisuća poginulih vojnika. Rat ozakonjuje nasilje, briše pojedinca i oživljava kulturu ropstva, rat je borba protiv neprijatelja!
 
Kako se definira neprijatelj? Uvijek je onaj protivnik neprijatelj. Neprijatelj je veliko opravdanje terora, totalitarna vlast ne može bez neprijatelja. Ponestane li ih, izmisle se novi, a čim se identificiraju novi, oni automatski prestaju zasluživati svaku milost... Biti neprijatelj, neizlječiva je i sramotna bolest, neprijatelj se izopćuje iz društva. Komunističke partije kao škart odbacuju neprijatelje, to su oni koji se ne uklapaju u sliku društva i države koju oni stvaraju, a potom ideologijom eliminiranja neprijatelja sa ciljem učvršćivanja vlasti, istrebljenjem svih nečistih elemenata iz društva logički dolazimo do zločina protiv čovječnosti! Nije ta metoda obnašanja  vlasti i moći karakteristična samo za komunizam, već za sve totalitarne režime. Svi totalitarni režimi temelje se na teroru, represiji i zločinu kao načinu učvršćivanja i očuvanja vlasti i moći.
 

Lili Benčik

Bernardić podržao referendum protiv umirovljenika koji je ne tako davno pokrenula njegova Partija

 
 
Koncem travnja i prvih dana svibnja Hrvatska živi u razdoblju graha. Koliko će ga se i gdje za 1. svibnja, s kakvim još mesnim i inim dodatcima i začinima skuhati, koliko tona, koliko će biti porcija…? Odavno je praznik rada, nekada pisan i velikim slovima, ovdje evoluirao u Praznik graha. Grah ionako tih dana zasjeni sve, postane nešto poput svete biljke, naročito u medijima. U njima se od graha ništa ne vidi, ne čuje, ne miriše… Kao da ih obuzmu oni njegovi poznati plinovi, dimovi, naročito intenzivni ako se prva voda ne baci. Kao da su mediji, a onda i njihovi konzumenti omamljeni grahom.
http://www.novosti.rs/upload/images/2015//09/10/00.jpg
Ove godine su izostale i sindikalne povorke - sve je bačeno na grah, kao ono kad se još i gata u grah. U ozračju graha sindikati su se dali na prikupljanje potpisa za protumirovinski referendum. Pod utjecaj graha tako je pao i Davor Bernardić - potpisao je za referendum i protiv svoje Partije i samoga sebe jer je upravo ona, a s njom i on, donijela zakon o odlasku u mirovinu sa 67 godina, tamo nekada kad će proizvodni rad i u Hrvatskoj biti poprilično robotiziran. Ni sindikati se nisu protivili kad je SDP donosio ovaj zakon, bili se pogubili kao što se gube u poimanju postmodernog radništva. Klasična marksističko-lenjinistička priča je prošlost; nije više važna klasa, sad je na djelu rod i rodna revolucija. U Splitu je grah izostao, tamošnji sindikati su se bacili na prikupljanje potpisa za referendum - bez graha, što su mnogi protumačili kao stoljetnu tragediju i veliki propust. Zasjenio je grah i obilježavanje operacije „Bljesak“, grahov dim i bljesak „Bljeska“ je zamračio, poglavito u medijima. Slabo su se vidjeli i kineski spasitelji Uljanika, slabo novi „berlinski kongres“ (berlinsko-pariški) i što sve još grah nije zamračio.
 
U dimu od graha skoro se pogubio i veliki plakat SSDS-a na kojemu se čelnici te stranke, Milorad Pupovac i kandidat za Europski parlament Dejan Jović pitaju: „Znate li kako je biti SRBIN U HRVATSKOJ.“ Ipak, pitanje se nekako probilo do mene, a znam odgovora preko nekoliko. Evo samo dva: Bolje nego Hrvat u Srbiji. A SDSS-ovoj profesionalnoj strukturi bolje i ohoho nego prosječnom Hrvatu, kako političkom tako i etničkom - u Hrvatskoj. Malo se, jednoj majci umiljavaju, malo, drugu, grizu, malo ucjenjuju… Sve u svemu etnobiznis (I. Josipović) samo takav.  
 

Mato Dretvić Filakov

Hrvati su dužni Srbima zajamčiti tri mjesta u Eiropskom parlamentu

 
 
Neki dan nam je Milorad Pupovac pojasnio koliko bi važno bilo (ne samo za Hrvatsku, nego i Srbiju, BiH i "regiju" u cjelini) da Europski parlament dobije "prvog Srbina ili Srpkinju", što će SDSS kao "stranka građanske i lijeve orijentacije" nastojati ostvariti na ovim izborima. Doduše, nije obrazložio paradoks po kojemu stranka s isključivo nacionalnim konceptom (u kojoj postoje jedino Srbi i Srpkinje) može u isto vrijeme biti "građanska i lijeva", ali je zato u nastavku iznio kratki motivacijski pledoaje za vlastito biračko tijelo (i "zabludjele" Hrvate koji još uvijek ne znaju ono što su odavno morali naučiti), te među ostalim podsjetio kako su "Srbi u Hrvatskoj najbrojnija i najpoznatija manjina", odnosno "manjina o kojoj se najviše zna".
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/09/Balvanasi1.jpg
Uvažavajući sve ove razloge doajena manjinske politike u Republici Hrvatskoj, doživotnog saborskog zastupnika, najvećeg (i najvještijeg) etnobiznismena i reketara svih dosadašnjih hrvatskih vlada (kako ga je definirao Ivo Josipović u vrijeme kad je bio predsjednik države), predlažem da se "građanskoj opciji" zvanoj SDSS izravno zajamči NAJMANJE  3 mandata u EU parlamentu - ako je to ikako moguće - tako da ne moraju ionako oskudna stranačka financijska sredstva trošiti na izbornu kampanju. To bi bilo višestruko korisno za "region", Srbiju, pa i šire, u to nema nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića "progura" u EU, nema. Pogotovu sad, kad mu se drma stolac pod guzicom. Ipak, što se tiče Miloradovih tvrdnji o tomu kako je manjina koju politički zastupa "najpoznatija" i da se o njoj "najviše zna", samo jedno kratko podsjećanje. Poznat se može biti iz razno-raznih razloga.
 
Da svedemo to na mikroplan, kako bi bilo razumljivije. Kod mene u kvartu, recimo, svi jako dobro znamo tipa koji svako malo nekomu razbije nos, slon je alkoholu, kocki… I on je zacijelo najpoznatija faca u krugu nekoliko kilometara, pa i šire. Za njega znaju i oni koji ga nikad nisu vidjeli i bogme dobro paze kako ga ne bi slučajno sreli. S druge strane, imam jednog samozatajnog i mirnog susjeda (dr. sc. - predaje na Građevinskom fakultetu u Zagrebu) koji vodi svoju brigu, živi povučeni obiteljski život (kuća-pos'o, pos'o-kuća, što rek'o pokojni Ekrem), pametan čovjek, pristojan, elokventan, miroljubiv - ne pije, ne tuče se i ne kocka i on, zamislite, ni iz daleka nije poznat koliko ovaj "nestašni" žitelj kvarta! Nemam pojma zašto je tako, ali vjerujte na riječ, živa istina!
 
Nije aluzija ni na što, ali eto, samo toliko da se zna kako ne mora svaki publicitet sam po sebi uvijek i u svakom slučaju značiti nešto pozitivno. Inače,  što se mene osobno tiče, ozbiljno mislim kako bi Plenković i naša Vlada sve trebali učiniti ne bi li SDSS dobio jamstvo za ta tri mandata, preko Junckera (ili koga već), a ako budu pružali otpor, skrenuti im pozornost kako će u sljedećem Biltenu SNV-a to biti protumačeno kao "diskriminacija" i "kršenje manjinskih prava", a nije isključeno da završe i u nekome od izvješća U.S. Departmenta, kad dođe vrijeme za to. Ako ni to ne pomogne, ima da im dignemo balvan revoluciju usred Bruxellesa! Pa nek' onda vide što će i kako će.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1044 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević