Get Adobe Flash player
Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pregršt vijenaca za "postradale" Srbe "prije...

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Nema razlike između Hitlerovog fašizma i Staljinovog (Titinog)...

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Izlazak na izbore trebao bi biti obvezan     Nemam,...

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Lokalni dripac, čiji je otac s aerodroma htio razoriti Pulu i bacao letke...

Plenković: I to treba da se zna!

Plenković: I to treba da se zna!

Hvali se beznačajnim šestomjesečnim...

  • Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:11
  • Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:06
  • Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    ponedjeljak, 18. studenoga 2019. 10:15
  • Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:54
  • Plenković: I to treba da se zna!

    Plenković: I to treba da se zna!

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:44

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno osudilo političko djelovanje vođe SDSS-a

 
 
Prijedlog Hrvatskoj demokratskoj zajednici
Zbog sve većih i učestalijih verbalnih nasrtaja na lik i djelo našega predsjednika Andreja Plenkovića iz redova naše stranke – Hrvatske demokratske zajednice, Nacionalno vijeće stranke u dogovoru s predsjednikom, pri punoj svijesti, savjesti i odgovornosti  (JEDNOGLASNO) odlučilo je donijeti Zakon o zaštiti lika i djela predsjednika koji će se, u prvoj fazi, odnositi samo na Hrvatsku demokratsku zajednicu. U tom smislu nalažemo članovima, stranačkim organizacijama svih razina,našim saborskim zastupnicima i zaposlenima u državnim ustanovama, javnim poduzećima, ministarstvima i svima drugima gdje obnašaju neku funkciju ili su samo članovi istih, da u interesu digniteta i ugleda našega predsjednika i stranke, svoje djelovanje usklade s postojećim stranačkim aktima i ovim zakonskim nalozima.
https://vignette.wikia.nocookie.net/mkwikia/images/b/b6/Scorpion_MK11_3.png/revision/latest?cb=20190405144918
Čl. 1.
Nalaže se svim strukturama stranke da bez pogovora, nepotrebnih i suvišnih raspra, upita, besplodnih polemika bespogovorno izvršavaju odluke predsjednika stranke i stranačkih tijela. Dugogodišnji staž u stranci našega predsjednika, od mladenačke dobi kao i članova vrhovnih tijela stranke, uključujući ogromno znanje i iskustvo prekaljenih hrvatskih neimara, jamče razborite i za stranku i pojedince ponaosob najkorisnije odluke.
Čl. 2.
Polazeći od toga cjelokupno članstvo i organizacijske strukture dužne su u praktičnom i idejnom djelovanju potencirati i afirmirati pozitivne učinke predsjednika Vlade i stranke, na planu: gospodarskih reformskih uspjeha, stabilizacije gospodarskih tijekova, rasta industrijske proizvodnje, sve većih stranih ulaganja u Hrvatsku, sve veće neovisnosti hrvatske poljoprivrede od uvoza – uključujući sve veći broj OPG-ova napose u stočarstvu i mljekarstvu, trendovskog rasta BDP-a koji će iduće godine dosegnuti čak 2,4 posto, uspjeha u zdravstvenoj i mirovinskoj reformi, demografskoj obnovi, školstvu i obrazovanju – školi za život, javnoj upravi, smanjivanju broja nezaposlenih, uspjeha u privlačenju strane radne snage i nagovještajima sve većega broja medicinskog osoblja da želi ostati u svojoj domovini, saniranju Agrokora, hrvatske brodogradnje, povratka INA-e u hrvatske ruke, bitnom smanjivanju zaduženih građana i poduzeća i sve većega državnoga suficita. Smanjen je broj štrajkova, javnih prosvjeda, prometnih nesreća i stradanja na cestama. Razvidno je povećano povlačenje sredstava iz EU-a. Bez smišljene znanstveno i stručne utemeljene politike Vlade i vodstva na čelu s premijerom Plenkovićem tako nešto ne bi se moglo postići. Napose treba izdvojiti bogatu filmsku produkciju koju financira i Ministarstvo kulture kojom se na radost hrvatskih branitelja i hrvatskoga naroda daje prava slika Domovinskoga rata i odgovornosti za žrtve i materijalne gubitke. Tomu moramo pridodati velike vanjskopolitičke uspjehe Vlade u rješavanju problema s našim susjedima, napose Srbijom glede utvrđivanja i procesuiranja srpskih zločina nad hrvatskim vojnicima i civilima. Pomaci se vide i prema Bosni i Hercegovini u položaju Hrvata u toj nama susjednoj državi, prava na uporabu hrvatskoga jezika i izborno zakonodavstvo koje jamči ravnopravnost Hrvata.
Čl. 3.
Skrećemo pozornost našim članovima na pojedine objede prema našem predsjedniku i stranci glede nekih naših odluka koje smo promovirali, sami ili s drugim partnerima provodili. Radi se o zlonamjernim optužbama, koje trebate znalački opovrgavati, napose ako se one javljaju među našim članstvom. Upozoravamo samo na neke. Primjerice, usvajanje Istanbulske konvencije. Kao demokršćanska stranka prihvatili smo tu konvenciju jer ne promovira rodnu ideologiju. U tome su pojedine slijepe, gluhe i neupućene strukture Katoličke Crkve u nas, pa i Svete Stolice, nerazborito napadale našu dosljedno demokršćansku liniju. Vjerujemo da smo ih našom interpretativnom izjavom razuvjerili, jer nas i dalje srdačno dočekuju pred i u crkvama, i bez problema bezuvjetno nam daju svete sakramente. Marakeškim sporazumom dobili smo mogućnost dogovaranja sa svim akterima migrantske krize tako da je sve manji broj migranata prisutan u našoj zemlji. Izbornom zakonodavstvu, koje su predlagale neke minorne stranke ili strančice, suprotstavili smo se jer bi se kod sastavljanja izbornih lista ograničila stranačka volja te bi izborni proces ličio na puku lakrdiju. Nadalje, stranci bi se smanjile mogućnosti dogovaranja s nama bliskim strankama nakon izbora. Prigovara se stranci i predsjedniku da smo se miješali u referendumske inicijative što je tobože protivno Venecijanskoj povelji. Kakva bi mi bili stranka da smo sve pustili iz ruku? Gdje bi to sve završilo?! Ali, dobro znate da nam zbog toga nitko iz EU institucija nije prigovorio.
Čl. 4.
U zadnje vrijeme učestali su napadi na našega predsjednika kako je tobože uzeo u svoje ruke svekoliku vlast. Ne samo u stranci već i u državi. O svemu odlučuje. Bez njega ne može se ništa usvojiti ni dogovoriti. U svemu kadrovira i odlučuje. Bilo da je riječ o Vladi, ministarstvima, javnim ustanovama, udrugama, tajnim i manje tajnim službama, javnim poduzećima, kadrovima za europske institucije itd. Vjerojatno i sami znate da se radi o zlonamjernim objedama. Naša je stranka demokratska u kojoj ne postoji svemoć pojedinca, pa tako ni gosp. Plenkovića. Dobro znate kako se odluke donose na našim tijelima, kolektivno. Svatko može predlagati pa tako i naš predsjednik. Uza sve poslove koje obavlja upliv u predlaganju kadrovskih osvježenja treba pohvaliti a ne izvrgavati kritici.
Čl. 5.
Našega predsjednika napada se i da detuđmanizira stranku i Hrvatsku. To je posebno opasna teza o kojoj trebate voditi računa. Već na prvi pogled vidite da naš predsjednik i vodstvo stranke sudjeluje u podizanju brojnih spomen obilježja dr. Franji Tuđmanu, da ga se spominje pri svakoj važnoj proslavi državnih blagdana, da mu se polažu vijenci, pale svijeće. Nadalje, napada ga se da je napustio izvorne vrijednosti Tuđmanove stranke: domoljublje, suverenizam, demokršćanstvo a da zbog održanja vlasti kolaborira s hrvatskim neprijateljima. Morate znati da se tu radi o čuvanju i održavanju stabilnosti u državi i pomirbi što je upravo na tragu Tuđmanova djela. Tu nema ničega spornog. A s kim ćemo kolaborirati u vlasti na tijelima je stranke. Ne može o tomu svatko odlučivati.
Čl. 6.
Optužuje se našega predsjednika, među inim, i za nepotizam. Kako tobože sudjeluje u zapošljavanju obiteljskih prijatelja i prijateljica, kolega i poznanika, namještanju poslova – primjerice tzv. afera Borg?! Sve su te lažne objede već dobro opovrgnute u svim onim većinom demokratskim i istinoljubivim medijima, napose Hrvatskoj televiziji i Hini. Optužuje se našega predsjednika da mimo odluke naroda želi uvesti euro! Moramo znati da to pripada autonomnoj odluci Vlade RH.
Čl. 7.
Posebno su opasne objede pojedinaca, ali i nekih, doduše minornih stranaka, da se naš predsjednik dovoljno ne zauzima za procesuiranje srpskih ratnih zločina nad hrvatskim građanima. Veliki broj podignutih optužnica to demantira. No, tu se javlja još jedna opasna objeda. Naime, kako on to čini zbog svjetonazora koji je jugoslavensko-titoistički i komunistički jer je tobože sudjelovao u rezultatima Komisije koja je donijela pravorijek o korištenju političkih simbola, koja je iz totalitarnih izuzela zvijezdu petokraku! Drugi razlog vide u potpori našem koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu. Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno osudilo političko djelovanje vođe SDSS-a. Dapače, odbilo je sve optužbe. Pa što bi onda trebao učiniti naš predsjednik? Nešto neligitimno! Ničega tu nema spornog, tako to i trebate objašnjavati na svakom koraku.
Čl. 8.
Brojne objede, laži, poluinformacije koje se plasiraju iz različitih izvora, pa tako i u našoj stranci, doprinose stvaranju lažne slike o demokratskom karakteru i ideološkom profilu naše stranke i našega predsjednika Andreja Plenkovića. Stranka koja nije u stanju obraniti istinu o njemu i stranačkim vrijednostima bit će osuđena na postupno odumiranje. Stoga razloga trebamo sve učiniti kako bi lik i djelo našega predsjednika prikazali u svjetlu istine, kao čovjeka kojemu su domoljubne vrijednosti, čast branitelja i odanost hrvatskom narodu na prvom mjestu. Čovjeka koji na svakom koraku daje prednost nacionalnim – suverenističkim, a ne globalističkim pozicijama. Čovjeka koji ne će ustuknuti pred prijetnjama i ucjenama različitih globalističkih i sličnih antihrvatskih udruga i pojedinaca u našoj zemlji. Čovjeka koji dosljedno pred svjetskom i domaćom javnošću i hrvatskim narodom brani Hrvatsku od velikosrpskih manipulacija i laži. Čovjeka nadahnutog vrijednostima Domovinskog rata, hrvatskih branitelja i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Čl. 9.
U praktičnom pogledu pred stranačkim tijelima i organizacijama važan je zadatak. Kako sve to pretočiti u djelo. Primjerice. Predsjednika stranke gospodina Andreja Plenkovića ne smije se nazivati: Plenki, šef, gazda, vrhovnik, glavni i sl., nego gospodin predsjednik Plenković. Već smo ranije ustvrdili da se prilikom javnih stranačkih nastupa pljesak odobravanja iskazuje jedino gosp. Plenkoviću. Nadalje, nitko bez znanja viših tijela HDZ-a nema pravo istupati u javnosti. Lik i djelo gosp. Plenkovića najbolje ćemo braniti od laži, insinuacija, objeda ukoliko ćemo temeljem iznijetih činjenica izložiti djela učinjena za domovinu i naš narod te sve građane Lijepe naše. A ona nisu mala. Dapače. Bilo bi dobro o svemu tome organizirati stranačke sastanke i detaljno pripremiti studiozni otpor takvim stranačkim i predsjedničkim  opstrukcijama.
Čl. 10.
Nepridržavanje iznijetih postulata u članstvu stranke, na svim razinama organiziranja, povlačit će za sobom sustavnu odgovornost sukladnu statutu i drugim stranačkim aktima. Za najteže prekršaje nepridržavanja ovoga Zakona i uputstava koja iz njega proizlaze te  stranačkih akata bit će izrečena kazna izbacivanja iz stranke.
Čl. 11.
Za realizaciju Zakona  i odluka zadužuju se: Gordan Jandroković, Branko Bačić, Ante Sanader, Željko Reiner, Davor Božinović i Mario Kapulica.
Politički tajnik stranke: Ante Sanader
U Zagrebu, 1. prosinca 2019.
 

Mijo Ivurek, Zagreb (odričem se honorara)

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko Natlačen

 
 
Na reakciju hrvatskoga predsjednika u Genevi 8. studenoga 2019., vezano za postavljanje spomen-ploče zločincu Mladenu Bratiću (u Novom Sadu) koji je zapovijedao vojnim i paravojnim snagama u napadima na Vukovar, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić uzvratio je primjedbom kako Hrvatska ima ulicu ustaškog zločinca Mile Budaka koji je tobože zagovarao “kako treba trećinu Srba pobiti, trećinu proterati, a trećinu prevesti na katoličanstvo”. Istina je, međutim, kako je spomenuta teza o istrjebljenju potekla iz krugova ruskih antisemita i potom prihvaćena od Srba u desetljeću prije Prvoga svjetskog rata i ona nema nikakve veze s ustaškim pokretom, nego s tradicionalnom srpskom mržnjom prema Židovima. Ovaj plan potječe, dakle iz Rusije, i to s kraja 19. i početka 20. stoljeća, u vrijeme vladavine cara Aleksandra III., kada su Židovi u toj zemlji istrjebljivani svim raspoloživim sredstvima.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e8/Marko_Natla%C4%8Den_1939.jpg
Marko Natlačen - autor pjesme Srbe na vrbe 1914. godine
 
Evo što o tomu kaže jedan od najpoznatijih – i najradikalnijih – antisemita među Srbima u Hrvatskoj s početka XX. stoljeća, bjelovarski novinar, Milan Obradović: “... (...) Čivuti se najviše prilijepiše uz bezazlene Slavene, tako da ih u samoj Rusiji imade danas već 5 miliona. Gde je narod pametan, tu se Juda ne more da širi, nego gde je bedast i zaglamast. Kad su Rusi osjetili, da će ih čivuti požderati i da su u ratu na strani neprijatelja (rusko-japanski rat), Rusi se digoše na čivute, pa ih tuku kao svinje. Čitaj novine, pa ćeš vidjeti, da ih sad u Kijevu kolju, sad u Odesi, itd. I zbog toga bježe iz Rusije na sve strane, a najviše k Magjarima i Jugoslavenima. I zbiće se onako, kako je nedavno jedan veliki Rus kazao: za 25 godina neće u Rusiji biti ni jednog židova, jer 1/3 ćemo poklati, 1/3 će crknuti od glada, a 1/3 će od nas pobjeći od stra!...” (Izvor: Milan Obradović, Slavonski silnici ili prva moja sveta antisemitska poslanica krštenome mome narodu u Slavoniji, Bjelovar, 1912., str. 6. Original brošure pohranjen je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu).
 
Neovisno o činjenicama koje su dobro poznate, mnogi i danas (a među njima i gospođa Florence Hartmann – bivša glasnogovornica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu), ovaj rasistički pamflet distribuiraju u svojim knjigama i tekstovima, pripisujući ga ustaškom pokretu. Bez namjere arbitriranja oko onoga što se događalo u NDH, svatko tko na pošten i objektivan način promatra povijesne činjenice i događaje, mora priznati da ova rasistička teza u svome izvornom smislu nikako nije produkt ustaške ideologije, nego potječe s istoka, iz Rusije, i vezana je za većspomenuti genocid nad Židovima koji se tamo odvijao većprije stotinu pedeset i više godina.
 
Ovakvih iskonstruiranih srpskih “istina”, ima, nažalost, toliko da bi se o njima mogle napisati veće i deblje knjige nego što su one Viktora Novaka i Milana Bulajića. Na ovom mjestu možda je vrijedno spomenuti samo još jednu, od poznatijih i rasprostranjenijih. Većviše od šest desetljeća, nameće se laž da je dobro poznatu parolu kojom se pozivalo na istrjebljenje srpskog naroda (“Srbe na vrbe”) smislio i prvi javno također izgovorio ustaški dužnosnik i književnik dr. Mile Budak (koji je kod Srba očito u ulozi dežurnog krivca). Upravo je ona u dobroj mjeri obilježila ne samo njegov životopis, nego i stav prema ustaškom pokretu uopće, pa u konačnici (kada su srpski šovinisti u pitanju) i prema samome hrvatskom narodu.
 
Istina je, međutim, da je tu kovanicu ispisao još 1914. godine Marko Natlačen, slovenski političar, pravnik, književnik i nacionalist (što mu nije smetalo da poslije postane miljenik srpskoga kralja Aleksandra Karađorđevića, pa da njegovom voljom bude i ustoličen za bana Dravske Banovine u Državi SHS). Njegovu pjesmu pod naslovom “Bojni grom”, u kojoj on osuđuje Srbe zbog atentata na prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju u Sarajevu (i u kojoj isti narod optužuje da većdugo poziva na klanje, što je konačno probudilo Slovence), objavio je list Slovenec, 27. srpnja 1914. godine. Evo te pjesme u kojoj je naglašena krilatica za čije se nastajanje neutemeljeno optužuje Budak:
 
Srbe na vrbe
 
Krvava pesma do nebes vpije.
Krv Ferdinova je v mes Zofije.
Zvali ste nas dolgo dni na klanja...
Iz dolge vstali smo noči in spanja.
S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi...
V imenu Božjem pride k vam armada,
Pogledat, kaj se sveti tam z Belgrada
Očistimo vam sveti križ od praha,
Za nas je bojni grom in piš bez straha.
Nožnicam mač izderemo bliskavi,
Da prestol vam operemo krvavi.
Z zeleno vam odenemo odejo,
Na veke vam zaklenemo vso mejo.
Pravične stvari plačamo dolgove,
Zmagalci spet se vračamo v domove.“
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Srbe_na_vrbe)
 
Četničko-bizantske smicalice i laži serviraju nam se gotovo na dnevnoj razini iz Beograda, otuda se neprekidno sipaju optužbe i otrovna mržnja, ali to ne nailazi na primjeren odgovor, niti od naših političara, niti od akademske zajednice. Žalosno.
 

Zlatko Pinter

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će njihova žrtva

 
 
POPUT GUSAKA SRLJAMO U MAGLI
Dana 24. 11. 1918. proći će 101 godina od vremena kad je Stjepan Radić na sjednici Narodnog vijeća SHS-a u Zagrebu održao povijesni govor kojim je upozorio: „..Ne srljajte kao guske u maglu!“
Stjepan Radić je rođen 1871. godine ili u vrijeme plejade uglednih hrvatskih umjetnika i, na neki način, političara tog vremena, A. G. Matoša rođenog 1873., a deset godina kasnije 1883., rodio se I. Meštrović genijalni i svjetski priznati kipar, da bi se 1891. rodio veliki pjesnik i boem Tin (Augustin) Ujević, a M. Krleža 1893. godine. Golemo je pitanje u kojoj su mjeri spomenuta i vrlo dična gospoda hrvatske umjetnosti, i neizbježne politike tih godina, bili izgubljeni u magli koja se do dana današnjeg nije podigla da bi prepoznali smisao države nastale nekom vrstom plebiscitnog otpora 1991. godine. Bila je to godina povijesnog protesta za život i sudbinu Hrvatske u svim prethodnim državama nastalim od mađarske Pacta Convente 1102. preko Austro-Ugarske monarhije i njenog poraza nakon Prvog svjetskog rata 1918., pa i Drugog svjetskog rata, da ju nazovemo, Titove Jugoslavije.
https://i.etsystatic.com/5980019/r/il/bf7e6b/616562787/il_570xN.616562787_lfc5.jpg
Hrvatska je, kao država uvijek bila, ne svojom voljom, na strani gubitnice svih ratova i dijelila je sudbinu na koju nije mogla utjecati. Nakon Prvog svjetskog rata dodijeljena je, voljom i politikom velikih sila u Versaillesu, Srbiji kako bi postala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta država trajala do 1928. godine ili do dana kad je Puniša Račić (1928.) u Skupštini ispraznio pištolj na hrvatske delegate i smrtno ranio njenog prvaka Stjepana Radića. Njegovom smrću kralj Aleksandar Karađorđević nije tražio razloge nego je ukinuo parlamentarnu skupštinu, a državu SHS proglasio dinastičkom monarhijom pod nazivom: Kraljevina Jugoslavija; ona je trajala sve do travnja 1941. godine kad je kapitulirala i proglasila se istom onakvom državom pod predsjedanjem M. Nedića i fašiste D. Ljotića kakva je u Hrvatskoj nastala proglašenim poglavnikom A. Pavelićem s ustašama. Obje države bile su iste, kao i sve na putu njemačke pobjede od Berlina do Moskve, u provedbi rasnih zakona prvenstveno ustanovljenih za istrebljivanje Židova kojima su u Hrvatskoj dodani Srbi. Ne radi istrebljenja, kako to srpska politika prikazuje, nego radi revanšizma „onih“ koji su se jako dobro poznavali, rekli bi, kao žandari i šverceri duhana. Uče li naša djeca povijest uz prepoznavanje činjenica ili su one jednako zanemarene i zamagljene da bi se pridalo značenje posljedicama umjesto uzrocima?
 
Hrvatska je u Kraljevini SHS, kao i u Kraljevini Jugoslaviji bila jednako beznačajna, a po svemu sudeći, i u Titovoj Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata bila je pod hipotekom osude zbog države NDH. Srbija je sloganom ravnopravnosti i „bratstva i jedinstva“ bila ravnopravnija od ostalih država, ako ni sa čim drugim, sasvim sigurno kadrom za diplomaciju kao i rukovodećim kadrom JNA i ostacima tajnih službi A. Rankovića.
 
Simbolika „magle i hrvatskog srljanja u nju“ sadržana je u politici Hrvatske koja se uspješno obranila od srpske agresije, ali ne i od politike kojom  Srbija, kao gubitnica rata i politike Slobodana Miloševića, uspijeva gubitak rata nastaviti, „drugim sredstvima,“ proglašavajući hrvatsku pobjedu činom obnavljanja NDH ili ustašizacije Hrvatske s kojom suvremena Hrvatska nema nikakve veze izvan one koja joj se nameće od Srbije kojoj nitko nije prigovorio za vraćanje monarhističkog simbola kokarde protiv koje se Srbija navodno borila petokrakom. Zar da bi danas rehabilitacijom Draže Mihajlovića i uz nacionalističku stranku  Vojislava Šešelja legitimirala se fašizmom kojeg pripisuje Hrvatskoj? Suvremena Hrvatska kao članica EU-a nije sposobna obraniti se od srpske političke  agresije, a još i manje dobiti podršku u EU Parlamentu koji nikad nije reagirao na rehabilitaciju  četnika u Srbiji čiji se zločini ni po čemu ne razlikuju od ustaških koje Hrvatska država, unatoč činjenici da ih službeno osuđuje, ali ne i gluposti poput početne boje polja na hrvatskom povijesnom grbu ili pak apelu ZDS-a koji je neovisan o režimu koji ga koristi. Hrvatska je izložena upornim i stalnim osudama ustaških zločina uz toleriranje i rehabilitaciju četničkih, pa i partizanskih zločina. Zar je moguće da nitko nije u stanju argumentima označiti srpsku politiku Memoranduma SANU-a, s primjesama politike u BiH, kao oblik fašizacije?
 
Hrvatska, kao članica EU-a, dužna je naći saveznike koji bi hrvatski politički položaj oslobodila lažnih i osmišljenih optužbi za fašizam od države Srbije koja do dana današnjeg nije odgovarala za ratne sukobe koje je izazvala 1991. godine, a još i manje odgovarala za nestale osobe, za otuđenu i uništenu imovinu, a još i manje je odgovarala za naknadu učinjene ratne štete u Hrvatskoj. Glupi su, sumanuti i krajnje nepotrebni unutarstranački sukobi u kojima dominira borba za pozicije vlasti umjesto za njen gospodarski razvoj o čijem beznađu više od bilo čega svjedoči demografska slika koja ako nastavi istim načinom Hrvatska će u relativno kratkom vremenu izgubiti nacionalni identitet i nužno će biti oslonjena na uvoz radne snage koja neće biti najamnička nego će biti radna i po učinku nagrađena i, budimo sigurni, nadmašit će one koji su radnu snagu uveli kao pomoć što će se ubrzo pretvoriti u kadrovsku i gospodarsku nacionalnu bespomoćnost!
Hrvatska u postojećoj političkoj situaciji troši silnu energiju koja joj nedostaje kako bi artikulirala, prije svih ostalih pitanja, gospodarsku strategiju za energetski program, za poljoprivrednu i za stočnu  proizvodnju u kojoj bi turizam bio uzgredna djelatnost umjesto gospodarskog oslonca ovisnog o klimatskim čimbenicima.
 
Hrvatsko nacionalno pitanje nije u obrazovanju
 
Država Hrvatska stvarana u vatri obrane, pokazalo se, nije u stanju obraniti se od srpskih i političkih fašista koji pod farsom antifašizma pokušavaju slavljem zvijezde petokrake maskirati kokardu i prikazati Hrvatsku kakva ona nije. Budućnost se ne čini dalekom u tehnološkom razvoju koji će, htjeli mi ili ne, razviti posve novi svijet   upravljanja i kontrole za čiji smo potencijal apsolutno nezainteresirani. O našoj, da ju nazovem, nagrađenoj mladosti koja dominira na međunarodnim natjecanjima znanja još se nitko nije interesirao mjerom brige za razvojni sustav primjene njihova znanja i umijeća već se umjesto toga bavimo sustavom obrazovanja u kojem nikad nije dominiralo znanje nego interesi pojedinaca koji s njim vješto manipuliraju u nastavnim predmetima povijesti i literature koja je sve manje stručna, a sve više usmjerena na činjenicu da je berlinski zid srušen samo kao fizička barijera što je ostavila golemi trag u glavama ovisnika o prošlosti koju bi valjalo zaboraviti zajedno s partizanima, ustašama i četnicima jer su svi oni prošlost na koju hrvatski narod nije bio u stanju utjecati ili smo bili dio političke i svake druge magle u kojoj smo poput gusaka što se u njoj ne snalazimo kako nas je upozorio Stjepan Radić.
 
Hrvatsko nacionalno pitanje nije u obrazovanju o čemu zorno svjedoče učenici koji osvajaju medalje na međunarodnim natjecanjima matematike, računarstva, govorništva i drugim suvremenim disciplinama već u nedostatku svega što se drži građanskim civiliziranim normama ponašanja i komuniciranja (ulazak u prometala s naprtnjačama na leđima umjesto u rukama, ne ustupanje mjesta starijim i invalidnim osobama) uz neprimjereno odijevanje u svečanim prigodama. Odgoj naše mladeži, najjednostavnije rečeno, nije na crti uzajamnog poštovanja i tolerancije, a još i manje najnužnije solidarnosti u osuđivanju neprimjerenih pojava u smislu kolektivnog reagiranja, recimo, spram osoba koje otpatke ne bacaju u koš nego ga, da se slikovito izrazim, gađaju. 
 
Da se vratimo podnaslovu. U civiliziranim građanskim društvima prijestupnik ako za svoj neprimjereni čin ne osjeti prijezir njegova okruženja bit će ohrabren umjesto ponižen. Zato bi svima moralo biti jasno da reforma obrazovanja ima puno snažniji socijalni utjecaj ako se članovi zajednice odgajaju za život umjesto što se obrazuju. Razlog je vrlo jednostavan! Obrazovanje je individualna sposobnost ili, ako netko hoće osobnost, a odgoj je čin kolektivne odgovornosti; on nam nedostaje da bi ostvarili disciplinu reda, rada i odgovornosti! Englezi nam u tom smislu mogu biti nesimpatični i po mojem mišljenju nisu nam bili povijesno naklonjeni. Unatoč tomu držim da ih valja poštivati i od njih bi valjalo učiti i njihov odgoj usvojiti.  Australiju su učinili moćnom, velikom i nadasve socijalnom i discipliniranom državom njihovi osuđenici pobunom u Parramatti. Njihova disciplina i odgovornost SAD-a učinili su moćnom i velikom državom zahvaljujući dominaciji jezične i radne kulture. Indiju su kao dijelom kolonijalnog imperija disciplinirali da bi danas njezino gospodarstvo bilježilo golemi uspon. Napokon, engleska tradicija poštovanja obitelji engleske krune dokaz je odnjegovane discipline (kulture) koja je surova i gruba, dosljedna i čvrsta! Englezi su ponosni na svoju kraljevsku tradiciju što je neupitni primjer kolektivnog poštovanja tradicije koja se čuva i kojoj, tako Englezi misle, samo se budale odupiru.
 

Željko Mataja

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1188 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević