Get Adobe Flash player
Opasno traćenje vremena

Opasno traćenje vremena

EU ciljano ispražnjava Hrvatsku za naseljavanje...

Podržali Istanbulsku, podržavaju i

Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

Popis HDZ-ovaca koji podržavaju »Globalni sažeti dogovor za sigurna...

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Hrvatski sabor najodgovorniji za stanje u...

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Ne ostaju i ne opstaju najjači, nego...

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Suspendiran zbog ljubakanja sa studenticama, a na ispitima pita studente u...

  • Opasno traćenje vremena

    Opasno traćenje vremena

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:41
  • Podržali Istanbulsku, podržavaju i

    Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 15:48
  • Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    srijeda, 14. studenoga 2018. 08:38
  • Političko preživljavanje političkih zvijezda

    Političko preživljavanje političkih zvijezda

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:34
  • Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    utorak, 20. studenoga 2018. 13:04

Aktualna Vlada nema izborni i politički legitimitet građana, što znači da je režim a ne demokratska vlast

 
 
Post festum 'napada' na Dolcu
U središtu pozornosti i javnog interesa već je mjesecima dr. Milorad Pupovac, član (ne)formalne vladajuće koalicije HDZ-Restl HNS-SDSS-SDP (prikrivena „velika koalicija“) u Saboru Republike Hrvatske (povratak u – genitiv!). Čime pak on to izaziva ne samo pozornost i zanimanje, nego i frustracije, poniženje, osjećaj nemoći pa i latentnu agresiju velikog dijela hrvatskoga društva (ostanak u – nominativu!)? Time što programirano i planski svojim izjavama, postupcima i ponašanjem na tuzemnoj i inozemnoj razini kontinuirano iritira, podcjenjuje, obezvrjeđuje („omalovažava“), ponižava i vrijeđa veliki dio hrvatskoga društva i naroda! U tome pak njegovom programiranom psihološko-propagandnom djelovanju i provokacijama  posebno mjesto i ulogu ima tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti, koje po svojoj uređivačkoj koncepciji i politici kao da su nekadašnji vodeći komunistički dnevnik i ideološki malj Borba, a ne glasilo jedne nacionalne manjine!
https://wordlesstech.com/wp-content/uploads/2013/03/Giant-Elephant-bird-egg-up-for-Auction-11-640x471.jpg
Od tjedna do tjedna svakoga petka programatski koncipirano i stilizirano objavljuje tekstualne i slikovne provokacije, poluistine, neistine, fake news, paskvile, pamflete, uvrjede itsl.; što po svojoj osnovnoj izobrazbi (ostalo je prošireno na edukativno-operativnim „kursovima“ i tečajevima odgovarajućih službi!) lingvist dr. Milorad Pupovac cinično naziva – satirom! I upravo zahvaljujući toj i takvoj „satiri“, dr. Milorad Pupovac postao je jedna od najnepopularnijih pa i najomraženijih javnih osoba u hrvatskoj javnosti i društvu (što ne znači da je to isto i u javnosti i društvu u Hrvatskoj!).
 
Gotovo sve uskrate odnosno frustracije te jad i nevolje zbog društvene nepravde, ponižavanja, šikaniranja, nepostojanja vladavine prava i stvarne trodiobe vlasti, pravne nesigurnosti, „vimpulšek(s)ovskog“  pravosuđa, borgovskog kriminalno-ortačkog kapitalizma, „dogovornog“ višestranačja, karikaturalne demokracije, etatizma, antitržišne  ekonomije te posljedičnog stampeda radnoaktivnog stanovništva u inozemstvo, dominantne uloge političke oligarhije („gremij“: Budimir Lončar, Franjo Gregurić, Vladimir Šeks, Davor Božinović, Nikica Valentić, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Luka Bebić, Branko Roglić, itd.) i „duboke države“ u svim političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim i kadrovskim procesima; nepostojanja medijskog pluralizma, programiranog institucionalnog  psihološko-propagandnog djelovanja režimskih medija i tzv. javne televizije protiv demokratskih stečevina i temeljnih sociokulturnih vrjednota i tradicije hrvatskoga društva i naroda; ograničavanja demokratskih prava i sloboda građana te primjena „light“ totalitarnih metoda i postupaka u provođenju vlasti Vlade RH koja nema izborni i politički legitimitet građana što znači da je režim a ne demokratska vlast, nedemokratskog izbornog zakonodavstva, te istog takvog izbornog sustava i procesa; masovnog kršenja ustavnih prava građana i na izravnu demokraciju, klijentelizma, nepotizma, trgovanja utjecajem i korupcije; socijalne bijede i siromaštva, nezaposlenosti, negativnog nataliteta i demografskog „danse macabrea“, depopulacije i ostale socijalne patologije; paradoksalno i na odgovarajućim činjenicama neutemeljeno većim dijelom ostaju izvan vidokruga i fokusa pozornosti pauperiziranih, poniženih i potlačenih hrvatskih građana!
 
Kako i zašto?
 
Najvećim dijelom zbog nepostojanja pluralizma i slobode medija, te totalitarnim državama i društvima prispodobivim masovnim psihološko-propagandnim manipulacijama, obmanama i „alternativnim istinama“ odnosno lažima, te teoriji zavjere i imaginarnog neprijatelja kao modusa operandi u razrješavanju političkih antagonizam i društvenih konflikata; prijeziru ljudi, društva, demokracije i humanosti, te apoteozi tuge demokracije. Upravo zahvaljujući toj i takvoj etatističko-birokratskoj tehnologiji provođenja vlasti režima Andreja Plenkovića Borga i „gremija“, dr. Milorad Pupovac inkarniran je u dežurnog dnevnopolitičkog krivca za gotovo sve frustracije, poniženja i patnje hrvatskih građana! Čime su  animozitet, gađenje i agresija građana odmaknuti od pravog i jedinog krivca a to su Vlada u Republici Hrvatskoj i njezin predsjednik, te (pre)usmjereni na simboličnog društvenog „grješnog jarca“ – dr. Milorada Pupovca. Što i jest primarni i glavni cilj te masovnopsihološke i medijske manipulacije te obmane koju je kreirao i provodi režim Andreja Plenkovića Borga i „gremija“.
 
Koordinativna strategija dr. Milorada Pupovca
 
No, u hrvatskome društvu, nažalost, još uvijek ne postoji „kritična masa“ građana koji dostatno poštuju svoju inteligenciju i zdrav razum te imaju razvijeno odgovarajuće samopoštovanje, pa da mogu vidjeti i shvatiti da je dr. Milorad Pupovac kao simbolični društveni „grješni jarac“ (tzv. Pedro); stvarno projekt, program i izvedba Andreja Plenkovića Borga i „gremija“ koji ga je instalirao na vlast, te ga dnevnopolitički instruira, upravlja i servisira! Politička i društvena taktika i strategija koju primjenjuje i provodi dr. Milorad Pupovac velikim su dijelom planirani, koordinirani i sinkronizirani s predsjednikom Vlade i HDZ-a Andrejom Plenkovićem Borgom i „gremijem“ s jedne strane; te s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem s druge strane! A primjer i dokaz tome su i „paljenje hrvatske zastave u Narodnoj skupštini Srbije“, „zabrana ulaska u Hrvatsku ministru Aleksandru Vulinu“, „provokativni govori Šešeljeva sina Aleksandra na zasjedanjima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe“; i mnogi drugi režirani, međusobno „uvezani“ i sinkronizirani navodni „incidenti, provokacije i konflikti“.
 
Pa što bi to bez te i takve koordinativne taktike i strategije mogao i do kada činiti dr. Milorad Pupovac, tj. da ga ne potiče, programira te politički, financijski, medijski i logistički podupire Andrej Plenković Borg, te i „gremij“ kao neformalni i nelegitimni centar moći i vlasti u Hrvatskoj? Logično je da bi mogao vrlo malo ili ništa od onoga što već mjesecima čini; nego bi radio, ponašao se i djelovao onako i samo onako kako su to odredili Ustav RH, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, te odgovarajući zakonski i podzakonski akti. A tko bi od toga da u svom političkom, društvenom i javnom djelovanju dr. Milorad Pupovac poštuje i provodi Ustav RH te odgovarajuće zakone i podzakonske akte, imao najviše političke i društvene štete?
 
Vjerojatno će čitatelji u prvi mah pomisliti – pa sâm dr. Milorad Pupovac, ali će se ako se odluče za tu opciju - prevariti? Ne dr. Milorad Pupovac, nego nitko drugi do li  Andrej Plenković Borg i njegova bez izbornog i političkog legitimiteta Vlada! A kako i zašto? Pa zato i zbog toga što bi tek tada većina u hrvatskoj javnost i među domoljubima mogla prepoznati i shvatiti kolosalnu manipulaciju, obmanu i prijevaru kojom se prikriva pravi subjekt i glavni krivac za gotovo sve ili veliku većinu političkih, društvenih, gospodarskih i socijalnih devijacija, anomalija te i doslovno anomiju u Hrvatskoj; a društveno nezadovoljstvo, animozitet i agresija se usmjeruju na  pogrješnu adresu tj. simboličnog društvenog „grješnog jarca“ dr. Milorada Pupovca, te posredno i spontano fenomenom „difuzije afekta“ posve neopravdano, a na štetu i hrvatskog društva, naroda i države; širi na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj!
 
„Napad“ na Dolcu na dr. Pupovca
 
No, omraza koja je velikim dijelom zahvaljujući upravo političkom projektu i politici Andreja Plenkovića Borga i „gremija“ stvorena u hrvatskome društvu prema članu (ne)formalne vladajuće koalicije dr. Miloradu Pupovcu, širi se neutemeljenim i pogrješnim poistovjećivanjem neopravdano i nepravedno na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, zbog toga što je navodno Pupovac njezin „izabranik“ i vodeći politički predstavnik. A to je na izbornim rezultatima neutemeljena konstrukcija, mistifikacija i političko podmetanje, jer vrlo mali broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti glasuje za manjinske izborne liste u XII. izbornoj jedinici, tako da dr. Pupovac te njegova politička stranka SDSS i u kontekstu posebnog biračkog prava nemaju niti najskromnijim demokratskim standardima primjeren izborni legitimitet i političku potporu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj!
 
Kada se tome doda i bitna činjenica da je većina pripadnika srpske nacionalne manjine u vrlo osjetljivim, složenim i teškim ratnim društvenim uvjetima ostala lojalna svojoj domovini Hrvatskoj, a više od 10.000 ih je aktivno sudjelovalo u postrojbama Hrvatske vojske u Domovinskom osloboditeljskom ratu, moralo bi biti čak i onima u hrvatskome društvu koji previše ne drže do vlastite inteligencije, zdravog razuma i samopoštovanja; da je na izbornim i političkim činjenicama neutemeljeno te stoga krajnje iracionalno, nerazumno, kontraproduktivno i štetno saborskog zastupnika bez demokratskim standardima primjerenog izbornog legitimiteta i političke potpore srpske nacionalne manjine – dr. Milorada Pupovca, na bilo kakav način i u bilo kojem vidu poistovjećivati odnosno sinonimizirati s tom istom srpskom nacionalnom manjinom!
 
Programirano institucionalno stvaranje u društvu ozračja netrpeljivosti, omraze i latentne agresije prema Pupovcu kao tzv. vodećem političaru srpske nacionalne manjine i navodno isključivom inspiratoru  i autoru estetski neukusne, uvrjedlive i provokativne „satire“ u tjedniku Novosti, kao i godišnjim izvješćima/publikacijama Srpskog narodnog vijeća o „raspomamljenom nacionalizmu,  kleronacionalizmu, šovinizmu, ksenofobiji, ustašluku, fašizmu i klerofašizmu“ u Republici Hrvatskoj a sve po lako prepoznatljivim metodama i postupcima psihološko-propagandnog djelovanja i „rata“; kulminiralo je u petak 28. rujna 2018. na središnjoj zagrebačkoj tržnici Dolac gdje je Saša Mučnjak gađao i pogodio dr. Milorada Pupovca kriškom limuna! Svatko tko poštuje vlastitu inteligenciju i zdrav razum, može i mora prepoznati društveni kontekst i trenutak odnosno „tajming“ tog incidenta, činjenicu da se „dogodio“ u vremenu pripremanja humanitarnog skupa empatije, potpore i solidarnosti sa žrtvama ratne agresije na grad Vukovar; štrajkova i ugrožene egzistencije radnikâ  u brodogradilištima „Uljanik „ i „3. maj“, te u tijeku još jednog u nizu bakarićevskih „demokratskocentralističkih“ diferencijacija, harangi, linčeva i obračuna sa stranačkim političkim neistomišljenicima („neprijateljima“) u HDZ-u, ovaj put s njegovim podpredsjednikom Milijanom Brkićem.
 
Znajući za edukativno leglo i komunikološku „školu“ iz koje dolazi Plenković, marksističku inspiraciju, vokabular, temu i teze njegove brošure s naslovom „Sredstva masovne komunikacije“ koja je publicirana u SFR Jugoslaviji 1989.,  te mu političku karijeru, mentore, metode i praksu; osnovano se može pretpostaviti da u krug onih kojima u tom trenutku politički apsolutno odgovara i koristi „napad“ i javno poniženje društvenog „grješnog jarca“ saborskog zastupnika dr. Pupovca, nedvojbeno te sigurno spada i Andrej Plenković Borg! Tim više jer su režimski mediji (a drugih u karikaturalnoj demokraciji kao što je ova u Hrvatskoj i – nema!), taj u stvarno demokratskim državama čin i izraz prosvjednog demokratskog folklora uobičajen i prihvaćen kao način izražavanja političkog nezadovoljstva slobodnih i demokratskom te pravnom državom zaštićenih građana od ucjena, pritisaka, straha i represije; odmah i unaprijed kvalificiran, ozloglašen i osuđen kao „nacionalistički i šovinistički napad na Srbina“, a ne kao što to on dijelom stvarno i jest, estetski neukusan prosvjedni čin protiv javne osobe, političara, saborskog zastupnika te štoviše člana (ne)formalne vladajuće koalicije Pupovca, od čijeg glasa u parlamentu izravno ovisi čak i sâm opstanak Vlade u Hrvatskoj! Sad možete zamisliti u kojim „strahotnim“ društvenim dimenzijama je ruban, efemeran, ostarkiran i nemoćan dr. Pupovac, kada ima političku poziciju i moć da u Saboru može srušiti vladu jedne države i izazvati prijevremene izbore!
 
Osim toga ali ne i manje važno, u dirigiranim medijima a takvi su svi mainstream a oporbenih uopće i nema (!), nigdje nije ni spomenuto da se hrvatska javnost, društvo a neizravno i veći dio naroda, planski i programirano kontinuirano mjesecima frustrira, ponižava, ozloglašava i stigmatizira političkim govorom, postupcima i ponašanjem Pupovca te provokacijama tjednika Novosti. Kao da se institucionalno i sustavno željelo artikulirati politički kontekst i društveno ozračje, koje će potaknuti i izazvati takav ili sličan prosvjedni čin ili fingirani incident! A koji će onda medijski i psihološki biti manipuliran, usmjeren i zlorabljen na način i s ciljem, kako je to institucionalno planski i učinjeno s „napadom na Srbina“; a ne i na javnu osobu, političara, saborskog zastupnika i člana vladajuće koalicije – Pupovca!
 
Tko je Saša Mučnjak?
 
Na kraju ostaje i pitanje na koje treba pokušati i odgovoriti: tko je, što je i čiji je Saša Mučnjak; koji se kriškom limuna nabacio na Pupovca, i time dao razlog i povod za monstruoznu huškačku medijsku kampanju i demonizaciju hrvatskoga društva i naroda takvih dimenzija koje su apsolutno nerazmjerne povodu, kao da je „napad“ kriškom limuna gotovo jednak zločinu političkog atentata ranjavanja i ubojstva Stjepana Radića i ostalih HSS-ovih zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca! Za počinitelja „napada“ odnosno izgrednika jer to u demokratskoj državi može biti te doista i jest samo i jedino politički prosvjedni čin ili izgred, javnost je brzo saznala jer se on sâm prijavio policiji! Ubrzo je potom dao i javno obrazloženje motiva svog čina na Dolcu, za koje se može steći i dojam da je na intelektualnoj razini osobe blaže ometene u intelektualnom razvitku, ali i da djelomice estetski i literarno korespondira sa „satirom“ (ili satarom?) kojom Pupovac mjesecima obdaruje hrvatsko društvo!?
 
Dakle, motiv i poticaj za bacanje kriške limuna bio je (pra)davni događaj od prije desetak i više godina, kada se dr. Pupovac  tada djevojci a danas supruzi Saše Mučnjaka „uvaljivao“ na terasi nekog kafića! Slučajni (ili „slučajni“?) susret s „udvaračem“ na Dolcu pobudio je sjećanje na (pra)davno nedolično ponašanje znatno starijeg muškarca, probudio povrijeđenu čast supruga koji tada kako se to iz obrazloženja može shvatiti današnju suprugu uopće nije ni poznavao (!), te je iz toga slijedila autohtona osobna odnosno individualna prosvjedna akcija zaštite ženske časti i dostojanstva činom bacanja kriške limuna u  (pra)davno nametljivog „matorog“ udvarača! Uvjerljivo i vjerodostojno (kao da je od Plenkovića Borga!) kao što to tako formulirano i može biti u vrlo širokom rasponu, a obrnuto razmjerno kvocijentu inteligencije čitatelja.
 
No, da bi se u to obrazloženje motiva nabacivanja kriškom limuna  kao samo i isključivo „osobnog“ prosvjednog čina i akcije moglo i (po)vjerovati, potrebni su i još neki podatci iz životopisa njegova autora Saše Mučnjaka. Kao na primjer, što je i gdje radio te od  kojih prihoda je živio nakon povratka iz SAD-a u Hrvatsku i Zagreb? Gdje i kod koga je zaposlen posljednje tri-četiri godine, tko mu daje plaću, u kojoj je banci tekući račun na koji mu se uplaćuje plaća, je li plaća redovita i ukupni prihodi dostatni za život obitelji na barem prosječnom životnom standardu? Je li nakon svega spoznao i shvatio, da navedenim činom na Dolcu nije učinio uslugu hrvatskome društvu, kulturi, narodu i državi? Misli li da bi se zbog toga trebao javno i ispričati? Pitanja su to na koji bi svaki pristojan i domoljuban čovjek morao odgovoriti, nakon neprocjenjive štete koju je navodno „osobnim razlozima“ motiviranim činom nanio hrvatskom društvu, kulturi, narodu i državi! U protivnom, u tom istom društvu, kulturi, narodu i državi; moglo bi se i moralo naći savjesnih, odgovornih, etičnih i domoljubnih pojedinaca koji bi se osnovano mogli i morali upitati: je li taj Saša Mučnjak doista Saša Mučnjak, ili je on možda ipak – Aleksandar Mućak?
 

Erih Lesjak

Srpski i crnogorski agresori došli naoružani u Hrvatsku i sada još tuže hrvatske branitelje!

 
 
"Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu". Ova vijest tjednika "Dan" može iznenaditi svakoga, osim notorne četnike: Specijalno državno tužiteljstvo je na prijavu prosrpskoga (28. 3. 2017.) "Udruženja boraca ratova od 1990." (?, pa 1990. nije bio rat, op. T.T.) pokrenulo istragu protiv pukovnika Marka Miša Mujana iz Korčule. Slijedi citat: "U mje­stu Če­pi­ku­će kod Du­brov­ni­ka ubi­je­ni su Ran­ko Bo­jić, Vo­ji­slav Bu­la­to­vić i To­mi­slav Bu­la­to­vić iz Ko­la­ši­na, Želj­ko Pan­du­ri­ca i Mi­lo­van Smo­lo­vić iz Moj­kov­ca i Ra­di­sav Sr­da­no­vić i Ra­sim Mu­rad­ba­šić iz Pod­go­ri­ce. U do­pi­su Udru­že­nja bo­ra­ca na­ve­de­no je da je uz po­moć Ko­na­vlja­ni­na Lu­ke Kor­de, pred­sjed­ni­ka op­štin­skog HDZ-a, i nje­go­vog bra­ta Đu­ra, te uz lo­gi­stič­ku po­dr­šku ru­ko­vo­di­la­ca Du­brov­ni­ka Želj­ka Ši­ki­ća i Pe­tra Po­lja­ni­ća, u lje­to 1991. go­di­ne u Ko­na­vli­ma or­ga­ni­zo­va­no vr­bo­va­nje, ob­u­ča­va­nje i na­o­ru­ža­va­nje do­bro­vo­lja­ca – pri­pad­ni­ka zbo­ra na­rod­ne gar­de (ZNG). Na če­lu jed­ne gru­pe je bio sa­da po­koj­ni Ni­jaz Ba­tlak (zvani daidža, te Šarlija, op. T.T.), biv­ši usta­ški ju­ri­šnik iz Zve­ko­vi­ce kraj Cav­ta­ta, a na če­lu dru­ge gru­pe bio je Mar­ko Mu­jan – po­bu­nje­nik, ko­man­dant Te­ri­to­ri­jal­ne od­bra­ne Kor­ču­le, ko­ji se is­ta­kao u pre­u­zi­ma­nju ta­mo­šnjih obje­ka­ta JNA, da bi u lje­to 1991. go­di­ne bio ime­no­van za za­po­vjed­ni­ka ZNG-a u Du­brov­ni­ku. Ba­tlak i Mu­jan su ka­sni­je ob­je­di­ni­li svo­je sna­ge u Če­pi­ku­ća­ma".
https://sites.google.com/site/galerijalikova/_/rsrc/1357477015863/marko-mujan/marko%20mujan.jpg?height=320&width=297
Marko Mišo Mujan
 
Moj dragi prijatelj Marko Mišo Mujan (politolog, ratni pukovnik) kazao je; "da su oni došli sa šugamanima (ručnicima, op. T.T.) i opremom za plažu popili bismo piće i počastili bi ih domaćom spizom". Ovako došli su naoružani u Hrvatsku, bez poziva i mandata, paleći susjedno selo Trebimlju i naselje Ravno, granatirajući Dubrovnik i Konavle, te pljačkajući i ubijajući, uz asistenciju naoružanih osoba u četničkim odorama. Naravno, Mujan kao zapovjednik TO Korčula mogao je i morao biti u Čepikućama, ali što su ljudi iz Kolašina, Podgorice, Mojkovca tražili u BiH, te Hrvatskoj? Tko ih je poslao, tko ih je pozvao? Tko će ikada odgovarati za protjerivanje Bošnjaka i Hrvata iz Trebinja, pljačku njihove imovine, prisilnu mobilizaciju, premlaćivanja do smrti, silovanja itd.
 
Crna Gora nema interesa gurati ovu sramotnu tužbu agresora na hrvatski jug, ali službena Srbija zakulisno ima jer naša diplomacija ne koristi svoje adute, pa ovi vrše inicijativu, odnosno tlače na raznim jurističkim, diplomatskim,ekonomskim  razinama; ne tvrdim izričito i u ovom slučaju. Možda je to i način da se pokvari crnogorsko-hrvatske odnose i neutralizira Mujana koji je poslanik MOST-a u županijskoj skupštini i koji je prof. Caporu iz Srđa, pa i meni koji sam tada bio uz don Grubišića, pružio lavovsku podršku u borbi protiv projekta Gornji horizonti (slijevanje voda Neretve u Trebišnjicu), gradnje HE Ombla, te pitanja Golf resorta na Srđu. Mujan je ujedno predsjedavajući najveće i najvažnije gradske braniteljske udruge; osobno častan i nepotkupljiv čovjek!!!
 
Ova provokacija ne treba dužeg komentara; ipak naglašavam da formalno do priznanja Republike Hrvatske kao samostalne države kretanje i djelovanje tzv. JNA jest legitimno uz uvjet da je opravdano naredbama zapovjednika savezne vojske generala Kadijevića (koji upravo zbog gubitka kontrole nad tzv. JNA u vrijeme napadaja iste na Dubrovnik daje ostavku, te vrhovnog zapovjednika Stjepana Mesića Predsjednika predsjedništva tadanje SFRJ!). Bilo je i časnih ljudi poput Crnogorca kontraadmirala Krsta Đurovića koji je podmuklo likvidiran pri pokušaju da svojim zapovjedničkim autoritetom natjera JNA na povlačenje iz Konavala.
 
Hrvatska je imala pravo na pojačanu posebnu policiju (koja se tada zvala ZNG, tj. "garda" i može se tretirati kao TO (teritorijalna obrana), dopuštena po Ustavu (podsjetimo, oružje TO je oduzeto uoči rats, a način kako će tzv. JNA voditi rat je opisao već 1985. jugogeneral Branko Mamula u knjizi "Savremeni svet i naša odbrana." Djelovanje paravojnih jedinica Srba u Hrvatskoj i postavljanje prepreka (balvana, barikada), te smjena legalnog rukovodstva u pokrajinama Kosovu i Vojvodini, te Republici Crnoj Gori otvaraju pitanje je li već tada Jugoslavija nezvanično umrla kao država i ostala bez legitimiteta. Upadaji u platni sustav S. Miloševića i Fikreta Abdića otvorili su put hiperinflaciji, ali i želji zapadnih razvijenih Republika da izađu iz države koja se ubrzano pretvarala u Veliku Srbiju.
 
Lako naoružani hrvatski pješaci su zaustavili modernu armiju, dali vremena Hrvatskoj da se organizira za borbu protiv agresora i omogućili postupno otrježnjenje Zapada i država svijeta od očuvanja hladnoratovske tvorevine Jugoslavije pod svaku cijenu! Ustav iz 1974. je omogućio Republici Hrvatskoj da pokrene proces razdruživanja sa SFRJ!Uza sve poteškoće s ekonomijom, administracijom, zdravstvom, izbjeglicama mi još moramo trpjeti tvorne napadaje onih koji nikad nisu priznali svoj grijeh agresije, kamoli platili neku simboličnu odštetu, a o Hrvatskoj umnogome ovise, kako u prijmu u EU i NATO, tako i u gradnji suvremenih cesta itd. Želim da budućnost donese međusobnu suradnju i prijateljske odnose, ali da netko radi Hrvatskoj i Hrvatima zlo, pa da poslije neuspjeha oružanoga napada još i pravno goni i ucjenjuje branitelje ("krive" što su obranili Domovinu?), to je bezobraština i na to svaka razumna i poštena Hrvatska politika ne može pristati
 

Teo Trostmann

Zašto se snaha Slavena Letice ne preziva Letica ili Orešković Letica?

 
 
Kad se kaže kako u Hrvatskoj više nema ustaša, kako je ustaštvo osuđeno i kažnjeno, što se time želi reći? Je li to što je ustaštvo osuđeno i kažnjeno nešto pozitivno? Što je to ustaštvo i ima li ga ili nema? Jasno da ga ima. Ne samo djelomično. Ono je državno i državotvorno. Samo je u pitanju percepcija ustaštva. Odnosno istina o ustašama. Istina o Jasenovcu. Istina zbog koje su povjesničar Igor Vukić i urednica HRT-a Karolina Vidović Krišto udaljeni sa HRT-a. Zbog te istine koju iznose u javnost slovenski povjesničar hrvatskih korijena Roman Leljak i hrvatski filmski redatelj Jakov Sedlar, Dragan Markovina osniva u Hrvatskoj centar za studij demokracije o (anti)fašizmu - fašizaciji društva, oživljavanju ustaštva, klerikalizaciji medija... s predavačima: Zoran Pusić, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dražen Lalić, Ivo Josipović…
https://i0.wp.com/priznajem.hr/wp-content/uploads/2017/11/sarajevo-05-1992.jpg?fit=810%2C500&ssl=1
Agresiju i pokolje Hrvata izveli su pripadnici tzv. jugo-antifašista sa crvenom zvijezdom na čelu
 
Svakako da je doček hrvatske nogometne reprezentacije sa SP-a iz Rusije ustaštvo. I za mene i za društvo oko Dragana Markovine. Kao i za pisca Zorana Ferića koji 4. 11. 2018. kod Aleksandra Stankovića u Nu2 kod Aleksandra Stankovića govori o karnevalu i kamufliranju desnice. I da bi ogadio ustašu, najvjerojatnije izmišlja priču iz svoga djetinjstva o njegovu ocu partizanu i susjedu ustaši koji se vratio iz Kanade. Susjed ustaša koji se vratio iz Kanade umire, i njegovu se ocu partizanu zaklinje da u njegovu selu nitko nije bio u ustašama. Tako Zoran Ferić sugerira kako svaki ustaša na samrti bježi od ustaštva. Ako je to ustaša rekao, to je rekao da sačuva selo od partizana.
 
A meni jedan pravaš reče da je HOS-ovu ploču u Jasenovcu postavio Labrador. Ima tu svega i svačega. Svakakvih laži o ustašama i o Jasenovcu. Da je dozvoljena istina o Jasenovcu, ustaštvo uopće ne bi bio problem. A tko su interesne strukture koje stoje iza produkcije zvijezdâ poput Dalije Orešković? Odgovor na to pitanje treba tražiti u pitanju: zašto se snaha Slavena Letice ne preziva Letica, ili Orešković Letica? Očito postoji razlog.
 

Jure Vukić, Tribanj

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1108 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević