Get Adobe Flash player
Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Svima kojima je Zdravko Mamić smetnja žrtve su opsjene, obmane i...

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

On je jednostavno jednostavan, neponovljiv, prisutan u svakom domu, bećar,...

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

To nije bio nikakav ustanak domicilnih Srba, nego stravičan pokolj Hrvata...

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Talijani podižu spomenik jednome od ideologa...

Novi župan nameće talijanski jezik

Novi župan nameće talijanski jezik

Istarska convivenza u režiji IDS-a nije suživot, nego gušenje...

  • Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:32
  • Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:28
  • Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:25
  • Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:18
  • Novi župan nameće talijanski jezik

    Novi župan nameće talijanski jezik

    četvrtak, 18. srpnja 2019. 15:26

Neke države imaju mafiju, dok u Hrvatskoj mafija ima državu

 
 
Novinar Dnevna Marin Vlahović razgovarao je s kriminalistom Željkom Cvrtilom nakon uhićenja nekolicine tzv. pripadnika kriminalnog miljea iz Knežije i drugih dijelova Zagreba (https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pozadina-velike-policijske-akcije-ugledni-kriminalist-za-dnevno-otkriva-u-prici-ima-vise-elemenata-1334502/). Budući da od devedesetih godina nijedna od akcija policije nije uspjela u borbi s kriminalnim organizacijama, prema riječima Cvrtile niti ova ne će polučiti rezultate. U javnosti se piše i govori da je ova »velika policijska akcija« usmjerena prema »članovima zločinačke organizacije«, a ustvari, prema Cvrtili, ona ima samo - preventivni karakter. Najmanji je krivac policija, puno veći su pravosuđe i izvršna vlast, političari. »Strah od osvete i utjecaja vodećih ljudi organiziranog kriminala u Hrvatskoj, jedan je od motiva radi kojega je priče ovoga tipa gotovo nemoguće pročitati u javnom prostoru, to su teme o kojima se ne govori previše niti u pravosudnim, niti u policijskih krugovima.
https://www.thelocal.it/userdata/images/article/6cc6dee76afcc5e505e5a9c22c37d31aa9a386b2eeb18cd1fdd0cbb7f4918991.jpg
Ključ problema, među ostalim leži i u tome što su se te interesne grupacije uspjele duboko penetrirati u državni sustav i danas pod djelomičnom kontrolom imaju niz medija, gradonačelnika, ministara i drugih predstavnika vlasti. Njihova moć do te je mjere narasla da ih se ne može jednostavno odstraniti kao faktore prilikom donošenja odluka u energetskom, gospodarskom i ostalim bitnim sektorima, postali su integralni dio onoga što se slikovito naziva "duboka država". Pitanje je ima li premijer Andrej Plenković hrabrosti upustiti se u konačni obračun s mafijom?«, pita se novinar Marin Vlahović. A evo što mu je rekao kriminalist Željko Cvrtila:
 
»Policija je najvjerojatnije duže vrijeme nadzirala osumnjičenike. Kriminalisti su vrlo dobro znali o kakvim se točno osobama radi. Znali su i što se od istih može očekivati. Zato su u akciji sudjelovali pripadnici jedinice interventne policije, koja je zadužena za ovakva rizična uhićenja i akcije. Policija sigurno nadzire takve skupine, iako se ponekad čini da je potreban dodatni poticaj za policijsku akciju, što nije dobro. Policija bi trebala raditi neovisno i temeljem svojih saznanja. Tu ima svega od šverca droge, do raznih drugih oblika kriminala. Meni se čini da je ova akcija imala i političku potporu, a takve akcije bi se trebale odvijati mimo drugih zbivanja i interesa. Naime, na dugogodišnju zatvorsku kaznu, nikada nije osuđen niti jedan vođa neke značajnije kriminalne skupine, a kako situacija ne bi potpuno izmakla kontroli policija, i Uskok s vremena na vrijeme ipak pokrenu poneku spektakularnu akciju. Svrha akcija je slanje poruka šefovima kriminalnih akcija, odnosno upozorenje zločinačkim akcijama, da se suzdrže od nasilnih, pa i terorističkih nedjela, kao što su primjerice postavljanja bombi pod vozila, ili neki drugi oblici koji bi u pitanje doveli sigurnost građana, koji s time nemaju nikakve veze. Inače, među dvadesetak uhićenih osoba, u ovoj posljednjoj akciji, nekoliko je imena poznatijih iz kriminalnog miljea. Jedan od njih je i Đorđe Vuletić poznat kao Đoko. Riječ je o bivšem policajcu, koji slovi za neformalnog vođu ekipe mladih, ali nemilosrdnih kriminalaca s Knežije. U tu skupinu pripadaju i Tomislav Sabljo te Gordan Vidović. Vidović je prije deset mjeseci uhićen na zadarskom području s 53 kilograma marihuane, a ostaje nepoznanicom kako je moguće da se nakon toga, uopće i našao na slobodi. Riječ je ujedno i o recidivistu, pripadniku organiziranog kriminalnog kruga, kojega policija istražuje zbog počinjenja nekih od najtežih kaznenih djela. Vidović ima status uličnog vojnika, odnosno istaknutih vođa tzv. kriminalnog podzemlja, privođen je i ranije u spektakularnim policijskim akcijama, ali bi nakon 48 sati ponovno bio puštan na slobodu. I bivši vođa kluba navijača Uvijek vjerni Kruno Grlević spominjao je Vuletića, ali i Sablju te Vidovića kao osobe koje mu prijete, naglašavajući da su ga ti ljudi pretukli u kafiću Stara Knežija, tijekom sastanka na koji ga je namamio M.V. Ono što je zagonetno u cijeloj priči jest kako to da ti ljudi koji se doimaju poput običnih kriminalaca s ceste tako brzo izlaze na slobodu? Kako to da nikada do sada nisu adekvatno odgovarali zbog djela koje su počinili? Je li moguće da iza sebe imaju logistiku i zaštitu moćnih pojedinaca, onih koji se u javnosti prezentiraju kao kontroverzni poduzetnici? Ti su ljudi produkt ratnog kaosa, i tranzicije, a postali su partneri s brojnim ministarstvima, ali i državnim institucijama, njihov utjecaj može se osjetiti u svim porama države, i to do te mjere da se može govoriti o tome da predstavljaju vladu u smjeni, a njihova je pak prednost u tome da ne moraju odgovarati ni javnosti, ni predstavnicima medija. O osobama iz kriminalnog miljea, koje policija sumnjiči za paljevinu automobila čelnika Dinama, pisao je i tjednik 7dnevno u tekstu pod naslovom 'Dečki s Knežije preuzimaju Dinamo i Hrvatski nogometni savez', a kako sada neslužbeno saznajemo moguće je da je ovo epilog, i tih naših pisanja, konkretnije pisma kuvertiranog na adresu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, premijera Plenkovića te ostalih predstavnika institucija:
 
"Dana 22. 8. 2017. godine oko 12,00 sati u mjestu Zidine, BiH, od strane dvojice NN počinitelja pucano je na savjetnika GNK DINAMO Zdravka Mamića, te je isti ranjen u natkoljenicu – nalogodavci i počinitelji nisu otkriveni;
Dana 20. 9. 2017. godine oko 20,00 sati u zagrebačkom naselju Vrbik od strane dvojice NN počinitelja, uporabom palice, napadnut je tadašnji glavni trener GNK DINAMO Mario Cvitanović, koji je tom prigodom zadobio teške tjelesne ozljede – nalogodavci i počinitelji nisu otkriveni;
Dana 6. 12. 2017. godine oko 05,20 sati u zagrebačkom naselju Vrbani podmetnut je požar pod osobni automobil marke „Golf“, vlasništvo Krešimira Antolića, koji je tom prigodom u potpunosti izgorio – nalogodavci i počinitelji nisu otkriveni a od 4. 1. 2018. godine član Uprave GNK DINAMO g. Krešimir Antolić ima 24 – satnu policijsku zaštitu;
Početkom svibnja 2018. godine na javnim mjestima u centru Zagreba od strane NN osoba polijepljeni su plakati s fotografijama članova Izvršnog i Nadzornog odbora kojima se tvrdnjom da su „KRIVI za pljačku DINAMA“ zapravo javno potiče na mržnju prema njima a posredno i na javni linč;
Posljednjih nekoliko mjeseci nalazimo se pod, još uvijek samo verbalnim pritiscima, pojedinih osoba, koji su od strane nadležnih državnih tijela označeni kao nositelji organiziranog kriminala u Republici Hrvatskoj. Oni su se otvoreno, ne krijući svoje namjere, angažirali da ne birajući sredstva (prema javno dostupnim podacima o njihovoj sklonosti različitim kriminalnim aktivnostima možemo pretpostaviti da im metode nisu ograničene zakonskim restrikcijama) preuzmu upravljanje Dinamom", stoji među ostalim u pismu čelnika NK Dinama.
Postavlja se pitanje, tko su osobe koje Dinamovi čelnici ne imenuju? Izgledno je da to nisu Đorđe Vuletić, Goran Vidović i Tomislav Sabljo, jer su navedeni samo mogući izvršitelji kaznenih djela. Drugim riječima, postoji šansa da su nalogodavci poznati, ali ih nitko nema hrabrosti identificirati.«
 
I što nakon svega reći? Najbolje je reći onu staru frazu iz vica kako neke države imaju mafiju, dok u Hrvatskoj mafija ima državu. Imamo mafiju koja se je, po uzoru na mafiju u SAD-u, Italiji i drugdje, „očistila“ i sada „normalno“ s opranim novcem vodi „legalne poslove“ i upravlja državom. I zato ne će se ništa dogoditi niti nakon ovoga uhićenja nekolicine pripadnika kriminalne organizacije. Preopasno je to za političare, a pravosuđe je već odavno 'njihovo'.
 

Darko Kovačić

Ostavimo se »hrvatske šutnje«, okrenimo se budućnosti

 
 
Povijest hrvatske inteligencije duga je i teška. Nositelji naprednih ideja, predvodnike očuvanja nacionalne i vjerske samobitnosti, zajedno s katoličkom crkvom, očuvali su hrvatski jezik, kulturu, povijest, nacionalni identitet. Borili su se svojim umom i perom za napredne ideje, prkosili stranim uplivima u nacionalno biće, svjesni činjenice da spoznajom svoje prošlosti gradimo temelje svoje budućnosti. Moral i moralne norme, općepriznate vrijednosti za intelektualni dio hrvatske populacije, uglavnom nikad nisu bile dovedene u pitanje (osim nečasnih iznimaka, kojih je, kao i kod svakog naroda, bilo i kojih će uvijek biti). Gledano izvana, bila je to nacionalna i cjelovita inteligencija, dok je iznutra bila duboko podijeljena uplivom politike i vlasti na slobodnu hrvatsku inteligenciju i na inteligenciju koja je svoje sposobnosti stavila u funkciju službe aktualnom političkom režimu, zaboravljajući povijesnu činjenicu da se politike i vlasti mijenjaju, a narod ostaje.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRH2bbjC30hHcPRISoIouetlJD6l_2KYXZagk7_gwOTcUr2oyIkQA
Režimski intelektualci nagrađivani su privilegijama, njihova djela su štampana, oni su pisali povijest, a da sami nisu morali imati ni moral ni kvalitetu. Bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost, režim ih je obožavao, a oni su uživali sve blagodati vlasti (“i mane, kada su u modi, prolaze kao vrline”, op. a). Oni pak intelektualci, koji su služili svom narodu i koji nisu došli pod kišobran vlasti, nisu imali nikakvih prava, čak su im ponekad oduzimana i osnovna građanska prava. Režimski i slobodni intelektualci nisu se u javnosti pojavljivali zajedno, niti su zajedno djelovali, budući da su režimski one slobodne doživljavali kao opasnost za svoje sluganski stečene pozicije do kojih su, kako pjesnik kaže, došli podvita repa (“Gospodskom Kastoru”).
 
Nakon osamostaljenja države Hrvatske u intelektualnom dijelu populacije nastao je opći kaos. Odjednom su se na istom putu našli režimski intelektualci (nerijetko dezorijentirani u svome stečenom sluganskom odnosu spram vlasti) i slobodna inteligencija, koja je bila pokretač promjena i koja je i bila bilo i duša naroda. Režimski intelektualci, kameleonski stečenom promjenjivošću, brzo su se snašli, priklonili se novom režimu i ponovno postali (ili još uvijek postaju) moralni uzori, čak na idejama onih, protiv kojih su se do jučer, služeći bivšu vlast, zdušno borili svojim perom i umom. Za njih, ogromna povijesna činjenica koja se je dogodila, kao da se nije ni dogodila. Istodobno, oni drugi, ostali su u zrakopraznom prostoru bez cilja, ponovno osuđeni da budu na margini društva, da iz prikrajka gledaju kako lovorovi vijenci sjedaju na glave raznih Nerona, koji su do jučer žarili i palili, a sada se jednostavno prikazuju u svjetlu tuđih ideja.
 
Tragedija je što se to događa u vlastitoj nacionalnoj državi, oživotvorenoj ideji onih koji su zbog svojega neovisnog stava i sposobnosti za kritike u cilju njenog boljitka, ponovno prokazivani i anatemizirani. Oni su svjesni da vladajući režim državu ne vodi k cilju kako ga oni zamišljaju, cilju koji bi bio najbolji za narod a ne za vlast. Cilj koji oni izlažu prihvatljiv je deklarativno (čak i poželjan) ali praksa postaje prava Odiseja, neizvjesna u svome trajanju i krajnjem odredištu. Ta razlika između deklaratornog i stvarnog (praktičnog) zbunjujuća je. Posebno je zabrinjavajuće da je i sama inteligencija u tome košmaru iskazala svoju bezidejnost, budući da su mnogi držali da je osamostaljenjem hrvatske države njihov cilj ostvaren. Upali su u zamku opijeni srećom da smo kao narod dobili svoju državu, svoj cilj postigli i uvjereni da će se sve drugo samo od sebe riješiti. Međutim, tu su nastali problemi koji svakog dana bivaju sve veći i veći.
 
Osamostaljenjem države Hrvatske, riješen je samo jedan problem, dok je stotinu drugih nastalo. Nakon što se dijete rodi, treba ga odgajati i osposobiti za život. Tek sada je trebalo zasukati rukave i sistematski raditi, postaviti temelje pravne države, uvesti vladavinu pravne i socijalne pravde, državu osposobiti za život i njen ravnopravni položaj u suvremenoj Europi. Dio inteligencije koja se priklonila režimu i stavila u njegovu službu, omogućila je vladajućima da društveno vlasništvo pretvore u državno, a državno u privatno, uz veći ili manji osobni interes. Zaprepašćuje nijemost hrvatske inteligencije i nedostatak hrabrosti da se javno kaže kako bogaćenje bez rada, na kriminalnim osnovama, ne može biti temelj izgradnje društva niti uzor budućim generacijama. Iznenađujuće je kako je pretvorba i sve ostalo prošlo nijemo pored onih koji su znali, trebali, morali dignuti svoj glas, i glas naroda, protiv takvih kojima ništa nije sveto osim vlastitog kapitala, nezakonito stečenog u “pljački stoljeća” hrvatske države.
 
Hrvatska inteligencija izgubila je svoj orijentir, nema svoj program, nema nikakav cilj niti ideal, za koji bi se borila. Umjesto da odredi zadatak i ciljeve, ona je izabrala međusobne svađe, podjele, što se kroz vjekove nije događalo. Podjela branitelja, podjele sindikata, sada pisaca, udruga i udruženja na što veći broj, tako da nitko ne znači ništa, sramota je hrvatskog naroda. Barem nekom zajedništvu, toliko poželjnom u ovim trenucima, nema ni tgraga. Skoro u svim segmentima društva postoje podjele. Te podjele nisu želje naroda, već onih koji od takvih podjela profitiraju po staroj latinskoj izreci “Divide et impera” (Zavadi pa vladaj)
 
Nigdje nema zajedničkog programa. U nastalim podjelama vlada se bez cilja, posljedice su razorne jer je narod izgubio vjeru da će mu biti bolje, izgubio pouzdanje u vlastite mogućnosti da promijeni tijek stvari. Umjesto da politika služi narodu, narod služi politici, dnevnoj i visokoj, kako god da se ona zvala. Narod je prije imao svoju slobodnu inteligenciju, imao je intelektualce, koji su bili uz njega, koji su bili njegova svijest, njegov jezik, njegov bunt. Sada je narod suočen sa činjenicom da se sve okrenulo protiv njega. Inteligencija nema ni jedne organizacije putem koje bi se očitovala kao intelektualna snaga države i ovako rascijepana tek je “strašilo” od kojeg su vrane odavno izgubile strah. Osobni interes postao je osnovni moto života. Biti političar, danas je jamac osobnog prosperiteta, a služenje općem dobru (što je smisao riječi “politika”) samo je otrcana fraza za udžbenike i rječnike stranih riječi. Danas kada se od inteligencije sve više traži da dade svoj doprinos u razvoju hrvatskog društva, nje jednostavno kao da nema, njezin glas se ne čuje. Stječe se dojam da osim režimske inteligencije, koja i te kako zna naplatiti svoje usluge, nikakve druge gotovo da i nema. Blago političarima uz takvu inteligenciju kao i inteligenciji s takvim političarima, koja ih, dodvornički uzdiže na razinu malih bogova, a njihova nedjela na čin bezgrješnosti. Umjesto da se glas naroda proširi kroz usta nezavisne inteligencije, njezin se glas ili ne čuje ili je tek šapat kroz krišom odškrinuta vrata poneke vlastite savjesti. Slušao sam dosta o metafori “hrvatska šutnja” smatrajući da je ona samo odraz jednog vremena, vremena koje je prošlo. Međutim, kada vidimo na koji se način odnarođuju nacionalna bogatstva, poduzeća, hoteli, otoci, obala, šume, rijeke i jezera, ta “hrvatska šutnja” opet je ne samo razumljiva i bliska, nego i vrlo zabrinjavajuća. Hrvatska šutnja danas, rekao bih, hrvatskija je nego ikada do sada, jer ona nažalost nije više samo šutnja naroda, nego i šutnja njegove inteligencije. Vjerujemo da će ta šutnja uskoro prestati te da će se hrvatski narod opet moći osloniti na svoju inteligenciju, koja će ga htjeti i znati štititi i zaštititi, kao sto je to činila kroz vjekove.
 

Niko Šoljak

Plenkoviću su neprijatelji u vlastitim redovima

 
 
Ovakvo bahato šepurenje po Trgu svetog  Marka, u Vladi, pred novinarima, pred narodom, već odavno nije viđeno u Lijepoj našoj. Uz drski smijeh, nadmenost, mudrovanje, prijezir prema svima, relativiziranje, zamagljivanje, blasfemija, ruganje, omalovažavanje sugovornika, diskrepancija zbilje i priče, negiranje argumenata, poopćavanje osobnog krimena, strategije i taktike kako od od anonimca koji prodaje mudante bez deklaracije na placu doći u par koraka do načelnika, pa ministra, odnosno političkog tajnika državotvorne stranke, zorno pokazuje gospodin nekadašnji načelnik Nerežišća, Lovro Kušćević, koji je ponosan na sav svoj dosadašnji rad, djelovanje i zalaganje. Uznosito visoko dignute glave govori kako bi sve to opet ponovio, jer je bilo na svekoliku korist mnogima, naročito mještanima Brača.
 
U tome su ga sve do prije nekoliko dana ga zdušno podupirali svi oni koji su tu korist osjetili i dan danas je baštine. Oni drugi šute, jer se boje govoriti, a kamoli komentirati i argumentirati. To je razumljivo. Bojali bi se i onda da je spomenuti političar ostao lokalni šerif. Kako li se ga ne će bojati sada kad je bio ministar uprave i politički tajnik HDZ-a, gdje je zamijenio Davora Ivu Stiera. Plenković ga je postavio na te dužnosti pa da vidi dokle će izdržati. Poslužio mu je kao vrbov klin. Međutim, čovjek snuje, a Bog (europski moćnici) određuje. Bilo bi vrlo elegantno, lijepo,  učinkovito,  bez ikakvih posljedica, u eri opće konfuzije i nedeterminiranog kaosa s više strana, otići na lukrativnu čelnu poziciju u EU. Nema to veze s domoljubljem, kako su neki htjeli prikazati, tobože odrekavši se nekakve slične funkcije u NATO-u. Kaj god!
https://insights.ehotelier.com/wp-content/uploads/sites/6/2018/05/St-Lawrence.jpg
Žao mi je aktualnog premijera, koji je postao sam sebi, neizmjerno bitan i važan, naročito u upravljanju EU-om ili nekim njenim resorom, za što neosporno ima sve uvjete, čak i više od onih koji su to ovih dana postali.  Čini mi se kako su se neki europski čelnici na ovogodišnjem skupu u Japanu malo poigrali našim premijerom. Tamo se dogovorili, a on za njihov dogovor nije znao. Drago mi je da se pobunio i pokazao kako nije “anemičan” i do kraja poslušan. Nema veze tumačenja Macrona oko toga. Kako bilo da bilo, dogodilo se upravo ono što najviše odgovara  Angeli i Macronu. Plenković se vratio doma gdje ga čeka golemi posao, u Vladi i u stranci. Taj posao mu otežavaju neki članovi njegove vlade i visokopozicionirani stranački dužnosnici. Čovjek se zapita, tko su oni? Čiji su? Nisu li oni zdušno podupirali Tomislava Karamarka? Jasna je velika distinkcija između ta dva političara. Pitanje je kako se gotovo preko noći netko može preokrenuti. Jasno je i nepobitno, zbog osobnog interesa i koristi, za sebe i svoje. Oduvijek je najveći interes takvih pervertita, materijalno bogaćenje, iz čega proizlazi sve ostalo, naročito moć i vlast. Kad se sve to prikaže brigom za narod, radom za boljitak zemlje, djelovanjem za suverenitet države… onda europski orijentiranom premijeru tu nema mjesta, pogotovo ako ničim nije uprljan i u nikakav nepošten i profiterski deal uvučen. Takvoga bi trebalo što prije maknuti. To se najbolje radi iznutra, u tijelu koje bi trebalo biti tim, za čiji rad je odgovoran vođa tima – premijer.
 
Zar premijer to ne vidi? Okomljuje se na novinare. Misli da su mu mediji neprijatelji. Nisu sigurno, iako su neki zlonamjerni i huškački. Neprijatelji su mu u vlastitim redovima, koji se ne mogu pomiriti kako će učestala praksa malo pomalo nestati. Kako će korupcija samu sebe pojesti. Kako će možda, jednom, morati vratiti sve ukradeno i netransparentmo stečeno. Pritajena peta kolona se probudila. Nisu to ustaše, niti partizani. To su ulizice, prebjezi, kameleoni, lopovi, lažljivci, utajivači poreza, špekulanti, tajkuni, tajkunčići, n-telarci, oni koji ližu oltare u podne,  navečer se bave elitnom prostitucijom, u bilo kojem obliku, umreženi su sa svim važnijim liderima političkih stranaka i strančica, nekim biznismenima od kojih izvlače goleme donacije, da bi ih se u trenu odrekli kad ove “uhvati” zakon i budu kažnjeni, makar reda radi, te im se dovoreno omogući “bijeg” u drugu državu. Moguće je da je njihov novac i utjecaj još uvijek u optjecaju i bude korišten u nekoj skoroj izbornoj kampanji, zbog simpatije, “ljubavi”  i očekivanja pomilovanja.
 
Bilo kako bilo, sve ove afere, naročito pojedinih ministara i visokopozicioniranih stranačkih osoba su uperene protiv Plenkovića. Za vjerovati je kako će on to sve uspjeno riješiti, rasvijetliti, pokazati i dokazati da je onakav kakvim smo ga smatrali kad je došao na čelo HDZ-a i postao predsjednik Vlade. Visokoobrazovan, svestrano sposoban, vrlo vješt u upravljanju strankom i državom, Europejac s velikom dozom hrvatstva, suveren, kulturan, odmjeren, siguran u sebe, bez ikakvih repova, pošten, ugodan oko i uhu, kompetentan, kompletan, cjelovita ličnost, velikog ega, bez narcisoizma, samouvjeren, normalan obiteljski čovjek i vjerodostojan državnik. Poneke epizode i ispadanja iz gore navedenog okvira su vjerojatno bile nužno potrebne, za održavanje Vlade i provedbe ostalih zacrtanih planova i programa(?), naročito kad sve nije išlo po planu i potkrale su se neke grješke. Nitko nije idealan. Svi griješe. Grješke bi bilo dobro priznati, ispričati se za njih, ispraviti ih i krenuti dalje, poštivajući ustav i zakone, s poštovanjem prema narodu, čuvanjem jednakopravnosti, suverenosti, neovisnosti, samostalnosti države, borbom protiv korupcije, klijentelizma, nepotizma, karijerizma, partitokracije, politizacije, političke trgovine, uhljebarstva, služenja strancima, marginaliziranja naroda, ostranjivanjem svih vrsta “korova” u politici, raskrinkavanjem državnih lopova, prokazivanjem licemjera, blasfemije, kokošarenja, odbacivanjem nevjerodostojnih koalicijskih partnera s vjerom u sebe i svoj narod, kojem se idioti smiju i poručuju mu: Ništa mi nitko ne može.
 

Ankica Benček

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1774 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević