Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Najsmješnije je što rasparane hlače koštaju više nego obične

 
 
Nedavno sam gledao dokumentarac o životu konavoske obitelji 1954. godine. Dječak dolazi iz osnovne škole i majka mu daje "tečicu" sa hranom i malu motiku. On pješači do polja gdje nosi ocu hranu i pomaže mu u kopanju. Vidim u mlinici i za stolom lijepi red, slogu, poštovanje starijeg; makar je komunizam na zidu visi slika Isusova; svak ima svoje mjesto i vrijeme i zadatak, od sušenja duhana, priprave hrane, pljevljenja na gumnu, hranjenja životinja, berbe plodova, loženja vatre. Nesretne žene prale su rublje na kamenom pilu sapunom, ali svaka nošnja je čista i utijana (opeglana).
https://peopledotcom.files.wordpress.com/2016/08/koltay-wilson-0-1024.jpg?w=1024
Vratimo se u vrijeme sadašnje. Dijete je ujutro neispavano, mijenja dan za noć. Majka nosi kakao u krevet, dijete doručkuje u slastičara (puno sladora i kruha jedu Hrvati), preko nastave se igra mobitelom, sjedeći u kafiću komuniciraju prijatelji laptopom na facebooku. Lijepo druženje.
 
Po alkoholu smo među prvima na svijetu, kao i duhanu, djevojke rano stupaju u odnose (sa Češkom smo među prvima na toj "slavnoj" listi), travu je SDP želio legalizirati (sadašnja marihuana ima preko 13 posto psihoaktivnog sastojka THC, 1970. je bilo samo 1 posto), loša je za koncentraciju i učenje, nakon dugog uzimanja bezvoljnost stvara se bezvoljnost, može povisiti tlak, a za shizoide je okidač u razvoju bolesti; naravno i "ulaznica" je za teže opijate. O prikladnom odijevanju, bontonu i rječniku ne ću pisati, mislim da svi imamo priliku vidjeti zapuštenost većine mladih osoba. Najsmješnije je što rasparane hlače koštaju više nego obične.
 
Agresivnost je u porastu i sve se ranije pokazuje; naime, gladijatorski borilački športovi se reklamiraju kao nešto dobro i važno. Mediji su puni nasilja, crnila, "selebritija", "realitija" sa neradnicima i duhovnim utopljenicima, reklama koje potiču materijalizam, ispraznih TV sapunica sa propagiranjem smrtnih grijeha - svega osim znanosti, kulture i čovječnosti. Svaki drugi brak se rastaje, djeca su sve češće jedinci, većina stanovništva živi u velikim gradovima. Previše je oslobođenih tjelesnog odgoja, u porastu je populacija sa lošim vidom, ravnim stopalima, astmom, fina motorika je sve lošija, kao i zubi (vidi: dr. Ranko Rajović). Akademskih građana imamo oko 8 posto, s tim da se djeca prečesto odlučuju za lakše fakultete bliže mjestu stanovanja - uglavnom ti menadžeri, glasnogovornici i ekonomisti će uredno povećati broj nezaposlenih.
 
U socijalizmu se asistente (po političkoj i zavičajnoj liniji) biralo među studentima; u SAD -u asistent ne postoji, u radni odnos prima se osoba koja ima najjače znanstvene referencije, obično u ranim srednjim godinama. Ideologija je znatno manje nagrizla prirodne znanosti i medicinu, jer tu je zanimao sustav praktični rezultat; što govoraše drug Mao "crven i stručnjak". Osobno mislim da prosječnome građaninu više koristi poznavanje tehnike negoli više razine matematike, te da su likovni, glazbeni i tjelesni zapostavljeni, i ta negativna praksa se danas naziva rasterećenjem.
 
Nastava subotom i organiziranje slobodnih aktivnosti, te dodatnih sati za nadarene učenike bili bi pun pogodak! Kod upisivanja npr. frizerica u Obrtničku školu boduje se kemija a ne likovni! Zašto, zato jer se smatara da "lakše" predmete svi moraju imati 4 ili 5. Tako je i sa Slikarsko-dizajnerskom školom; zato bi trebalo da odgoji ne ulaze u prosjek i tad bi nastavnici odgoja mogli netalentiranim odlikašima davati realne ocjene koje bi kod upisa u neke smjerove (u ovom primjeru frizerice i slikari - dizajneri) imale veću težinu.
 
Svjetski jedinstveni dar prosvjetarima vječito mrzovoljnoga ministra Željka Jovanovića da djeca s posebnim potrebama mogu upisivati školu koju žele je danajski dar; otežava administraciju i praktični rad, jer takvo dijete zahtijeva posebnu pažnju i u praksi ne može postići željeni rezultat što ga samo frustrira, a nikako socijalizira. Školstvo je uvijek između Scile i Haribde, naime pedagoškog optimizma Makarenka i Šuvara po kojem svak sve može i svak je za sve rođen i američkog modela u kojem pragmatizam stvara barbarske mase bez ćudoređa i kulture. Ali nisu ni Amerikanci ludi; pa je li običnom čovjeku važnija viša razina matematike od prve pomoći, domaćinstva i predvojničke obuke? Tehnika (tehnos je umijeće) narodu!
 

Teo Trostmann

Odmah prijeći na osnivanje posebnoga međunarodnog instituta

 
 
Čim se donese službena odluka Hrvatske vlade i potvrdi u Hrvatskome saboru - odmah prijeći na osnivanje POSEBAN0G MEĐUNARODNOG INSTITUTA ili POSEBNE ODJELE U INSTITUTU „IVO PILAR“ i HRVATSKOG POVIJESNOG INSTITUTA te im osigurati prostore u kojima bi mogli neometano raditi vodeći i priznati povjesničari svijeta koji nisu opterećeni političkim natruhama, povjesničari iz Hrvatske, Izraela, BiH, Slovenije, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Austrije, Njemačke, Mađarske, Rusije, Italije, Vatikana, Francuske, Engleske, SAD-a… i njima pridodati određeni broj iskusnih forenzičara i speleologa, te im osigurati novčana sredstva za neometan rad do kraja njihove misije.
https://i1.wp.com/45lines.com/wp-content/uploads/2017/11/CIA_Vlado_Glavas.jpg
Vlado Glavaš
 
Zašto ovaj INSTITUT? Cijela hrvatska povijest XX. stoljeća je neistražena ili lažno opisana (prava zataškana i javnosti nepoznata), pa je takva u svijetu i prihvaćena. Tko je tome kumovao – jasno je svima koji hoće razmišljati. Promijeniti tu lažnu sliku u svijetu je nemoguće samo sa svojim povjesničarima, pa taman bili i najbolji na svijetu. Upravo je zato potrebno zatražiti razumijevanje i pomoć svijeta da se konačno utvrdi, prizna i prihvati prava povijesna istina na ovom podneblju, posebno u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji a i u Srbiji. Prije samog početka rada ovog INSTITUTA odgovorna hrvatska državna ministarstva morala bi se dogovoriti i usuglasiti s navedenim državama da prihvate i priznaju ovaj međunarodni INSTITUT kao i sve njegove povijesne zaključke. Od tih istih država treba zatražiti da one službeno predlože i imenuju svoje povjesničare ili povijesne timove, a uvjet s hrvatske strane mora biti da su ti povjesničari stručni, priznati i nepristrani. Ujedno zatražiti da dotične države otvore sve potrebne arhive (donijeti zakon s kojim bi prisilio SDP da sve preuzete arhive KPH preda u Državni arhiv i bude otvoren hrvatskoj javnosti) kako bi se moglo obaviti pravo stručno istraživanje.  
 
Zadaća ovog Instituta bila bi pronaći još nepoznate masovne grobnice, jame i rake te skupa s poznatim grobištima, logorima, kaznionicama, a uz pomoć svih tehničkih pomagala i prema postojećim iskazima svjedoka sa obadvije strane, utvrditi točan broj ubijenih i na koji su način likvidirani – kao Jadovno, Jasenovac, Sajmište u Beogradu i… - te  na temelju dokumenata iz svih postojećih arhiva u svijetu donijeti konačne zaključke i napisati vjerodostojnu povijesnu istinu što se to stvarno događalo od 1908. do 1995., posebno u razdobljima od 1918. – 1939., od 1939. do svibnja 1945., od 1945. – 1990. te od 1990. - 1995. na prostorima RH, BiH, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Austrije i Italije. Ispitati kolike su žrtve, čije su žrtve, tko je odgovoran i na temelju ove opsežne znanstvene obrade napisati povijesnu istinu koja mora biti prihvaćena kao jedina istina. Sve druge tzv. istine smatrat će se kao pamfleti, podvale i laži koje bi mogle postati i protuzakonite.
 
Ovu istinitu povijest odmah treba objaviti na svim važnijim jezicima svijeta i tražiti od svih svjetskih i hrvatskih odgovornih institucija da ovu istinu prihvate kao jedinu istinu s kojom nema više poigravanja i od tih institucija tražiti da isprave sve one neistine i laži i izbrišu iz svoje pismohrane, jer će se u protivnom podizati državne i međudržavne tužbe.
 
Dok ovaj Institut ne završi svoj posao u Saboru se mora donijeti zakon s kojim se zabranjuje nošenje na kapama, reverima, javno isticanje četničkog, partizanskog, ustaškog, nacističkog, komunističkog i fašističkog znakovlja te pjevanje i veličanje tih režima. Isto tako je važno ispitati povijesnu istinu o pozdravu ZDS, Rapallske ugovore, Rimske ugovore  - potpisivanju i prekidu - te kome pripada povijesna zasluga pripajanja Istre i Dalmacije RH i odgovornost gubljenja Boke, Neuma, Srijema i Bačke.
 
Isti taj zakon bi vrijedio za školske udžbenike koje su pune povijesnih laži. Svim institucijama, udrugama, izdavačima knjiga, časopisa, novina, slikopisa  i kazalištima koji se ne budu pridržavali tog zakona treba uskratiti novčanu pomoć iz državnog proračuna i  ako je potrebno i zakonski goniti. Normalno bi bilo da se nakon utvrđene povijesne istine i Ustav RH treba mijenjati.  S ovim činom Hrvatska bi se očistila od povijesnih laži koje su Hrvatsku uvijek prisiljavali na ponižavanje i neku vrstu branjenja ili ušutkavanja. Tako bi se zauvijek zaustavila ideološka prepucavanja i podjele u hrvatskom narodu. Borba za hrvatsku istinu nema i ne smije imati cijene, a kako vrijeme brzo prolazi tako se i HRVATSKOJ ISTINE ŽURI – DA SUTRA NE BUDE PREKASNO!!!  
 

Vlado Glavaš

Nema dokaza da su ustaše u Jasenovcu vršili masovna smaknuća

 
 
Od kraja Drugoga svjetskog rata (1945.) do danas na području ustaškog logora Jasenovac (lokaliteti: Gradina, Jablanac, Uštice, Mlaka, Dubica, Granik, Krapje, Stara Gradiška) NISU PRONAĐENI NIKAKVI DOKAZI o postojanju bilo kakvih „masovnih grobnica ustaških žrtava“. Tu leži odgovor na pitanje zašto su se sva dosadašnja istraživanja (iskopavanja, snimanja i sondiranja terena) pomno krila od javnosti i svrstavala u strogo čuvane državne tajne, a dobiveni nalazi trpali u sefove i zaključavali.
https://i0.wp.com/priznajem.hr/wp-content/uploads/2018/02/Screenshot_1-6.png?w=674
Budući da se kao amater-istraživač dugi niz godina bavim ovom temom, prije godinu i pol dana (nakon što sam na internetu slučajno pronašao materijala objavljen u Zborniku radova Vojnogeografskog instituta br. 10; Beograd, 2001.; Vidi: http://www.vgi.mod.gov.rs/preuzmi/digitalna_biblioteka/zbornik_radova_2001.pdf), a u kojemu je citiran dio izvješća s rezultatima multidisciplinarnog istraživanja „logorskog kompleksa Jasenovac“ od ukupno 206 četvornih kilometara što ga je proveo dr. Marinko Oluić sa svojim timom (1983. godine), odlučio sam stupiti u kontakt s njime. Razmijenili smo nekoliko mail poruka. Gospodin Oluić mi je ljubazno zahvalio na tomu što sam mu proslijedio dio citiranog izvješća (koje, kako sam kaže „nikad nije dobio“) i pritom potvrdio autentičnost onoga što je u njemu navedeno, bez ikakvih primjedbi na sadržaj citata.
 
Pozvao sam ga na kavu, ali, očito nije bio raspoložen razgovarati o Jasenovcu (ne znam iz kojih razloga), pa se na taj poziv oglušio. I tako je naša komunikacija završila. Budući da je dr. Marinko Oluić (koliko znam) jedan od najvećih živućih stručnjaka na području daljinskih snimanja u Hrvatskoj (a možda i šire), da je to njegovo istraživanje (koliko znam) bilo jedino takve vrste (multidisciplinarno) koje je objedinilo sve nalaze i rezultate dotadašnjih istraživanja na prostoru Jasenovca, te da je njegov tim poduzeo i daljnje detaljne pretrage terena i to uz pomoć tada (1983. godine) najsuvremenijih metoda snimanja (uključujući i pankromatsko i snimanje infracrvenim zrakama), te da je kao autor osobno potvrdio autentičnost dijela citiranog izvješća o nalazima, odlučio sam objaviti podatke do kojih sam došao, uvjeren da su vjerodostojni i da mogu doprinijeti konačnom utvrđivanje istine vezano za ovo bolno pitanje koje Hrvatsku teško opterećuje već više od 50 godina.
 
U pokušaju rasvjetljavanja nekih okolnosti koje barem dijelom objašnjavaju što se sve i kako poduzimalo u istraživanjima vezano za pronalaženje lokacija mogućih grobišta na području jasenovačkog logorskog kompleksa i eventualnog utvrđivanja broja žrtava, nikako se ne može zaobići ono što je poduzimala JNA, odnosno, njezin Vojnogeografski institut, i to (od 1957. godine nadalje) uz korištenje najsuvremenije opreme i metoda za daljinska geološka snimanja (od običnih aerofotogrametrijskih, do pankromatskih, georadarskih i snimanja infracrvenim zrakama).
 
Zna se kakvu je moć u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji imala JNA (koja je uživala status „sedme republike“) i ona je ta istraživanja (kao i bilo koje druge aktivnosti) mogla provoditi bez ikakvih ograničenja i prethodnih konzultacija s republičkim političkim vodstvima, pa tako i onim u SR Hrvatskoj. K tomu treba imati u vidu da je vojska bila moćan instrument politike koja je stvarala antihrvatske mitove počevši od Jasenovca i Jadovna nadalje i da je logistički provodila sve ono što je nalagao partijski vrh. Uostalom, njezina kompletna kadrovska struktura (od najnižih do najviših razina) bila je u isto vrijeme u članstvu KPJ/SKJ, a JNA je imala i posebnu svoju partijsku organizaciju (Organizacija saveza komunista u JNA) – sasvim nalik režimima u kojima su na vlasti bile vojne hunte.
 
U već spomenutom Zborniku radova br. 10, Vojnogeografskog instituta (Beograd, 2001.), na str. 77.-94. objavljen je specijalistički rad (UDK:355.292.001.5''1941/1945'':571.96) pod nazivom: „Interdisciplinarno istraživanje masovnih stratišta sistema ustaških logora Jasenovac“, autora Jasmina Babića (kapetana „JNA“) u kojemu ovaj nastoji sistematizirati sve do tada poduzete mjere vezano za istraživanje masovnih grobišta na lokacijama Jasenovca, Stare Gradiške i Donje Gradine (odnosno, na lokalitetima koji su spadali u tzv. sistem jasenovačkih ustaških logora).
Na str. 82.-83. ovog rada,  kapetan Babić nabraja sva dotadašnja snimanja načinjena od strane „JNA“ i drugih institucija u razdoblju od 1945. do 1983. godine:
1. 1945. godine izvršeno je prvo panoramsko aero-snimanje;
2. 1946. godine JRV (Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo) snimalo je tok rijeke Save i područje od Krapja do Stare Gradiške;
3. 1957. godine izvedeno je prvo fotogrametrijsko pankromatsko snimanje šireg područja logora Jasenovac od strane Zavoda za fotogrametriju iz Beograda;
4. 1976. godine područje Jasenovca i Donje Gradine snimano je metodom infracrvene tehnike, što je proveo Geodetski zavod Slovenije iz Ljubljane.
 
U nastavku, kapetan Babić navodi:
„Od 1960. do 1990. VGI (Vojno-geografski institut – op. Z.P.) sukcesivno za potrebe dopune sadržaja topografske karte...u panhromatskoj tehnici snima i područje koje je nekada obuhvatao sistem ustaških logora genocida“,
i zatim dalje kaže:
„1983. godine, u organizaciji Spomen područja Jasenovac i Ina-Projekta iz Zagreba, VGI (Vojnogeografski institut – op. Z.P.) u kolor tehnici fotogrametrijski snima 206 km2 u zahvatu reke Save uzvodno od Krapja do Stare Gradiške. Negativi se danas nalaze u arhivi VGI.
(...) Po izvođenju fotogrametrijskog snimanja 1983. godine, Olujić na okruglom stolu održanom 21. aprila 1984. godine, izlaže rad u kome iznosi rezultate istraživanja do kojih je došao interpretacijom snimaka. Pored kolor snimaka iz 1983. na raspolaganju je imaoi panhromatske snimke iz 1957. i infracrvene snimke iz 1976. godine.
Važniji rezultati njegovog rada su doslovno citirani. 'Rezultat provjere bio je slijedeći: na četiri lokacije pronađene su ljudske kosti i lobanje, te razni predmeti kao što su: žlice, četkice za zube, novčanik, katanac, ženske ogrlice (rasute), ženske cipele i razni drugi predmeti. Sve je nađeno na dubini od 80 do 100 cm. Na jednoj od tih lokacija ustanovljeni su ostaci kreča.
 
Na lokaciji koja se nalazi u neposrednoj blizini označenog groblja u bivšem koncentracionom logoru pronađene su goveđe kosti. Prema usmenom saopćenju R. Trivunčića u vrijeme egzistiranja logora tu se nalazila kuhinja i mesnica, pa su u tu jamu bacane kosti životinja.
Na dvije lokacije, izvan bivšeg logora, terenskom provjerom nisu ustanovljeni ostaci koji bi ukazivali na postojanje grobnica.' (Olujić, 1984.).“ (Vidi: http://www.vgi.mod.gov.rs/preuzmi/digitalna_biblioteka/zbornik_radova_2001.pdf; istaknuo: Z.P., stranica posjećena 14. 10. 2015.; izvršen prijepis s ćirilice na latinicu bez ikakvih izmjena teksta)
Toliko od kapetana Jasmina Babića koji piše „specijalistički rad“ o „ustaškom genocidu“ a od genocida ni traga. Kad je riječ o prof. dr Marinku Oluiću, najprije treba istaknuti kako je čovjek spomenuto istraživanje odradio pošteno i profesionalno, ne podliježući nikakvim pritiscima i tako sačuvao i svoj znanstveni kredibilitet, ali i moralni i ljudski integritet.
 
Treba također znati da je u pitanju svjetski priznati stručnjak u oblasti daljinskih istraživanja i snimanja Zemljine kore, koji je diplomirao na studiju geologije PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 1973. godine na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu. Osim što je bio dugogodišnji profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (gdje je 25 godina na redovitom i post-diplomskom studiju držao nastavu iz kolegija Daljinska istraživanja u Geologiji), vodio je značajne znanstveno-istraživačke projekte (Institut za naftu, Industroprojket, Ina-Projekt), radio je u eksperimentalnim timovima OUN-a, EU-a, Japanske svemirske agencije za razvoj i primjenu satelitskih snimanja, jedan je od inicijatora znastvenog  Savjeta za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju u okviru HAZU, autor 6 stručnih knjiga, preko 130 znanstvenih članaka, jedan od najvećih svjetskih autoriteta na polju geologije i seizmologije, posebice vezano za daljinska snimanja i njihovu primjenu.
 
Ako bi bez previše teoretiziranja trebali izraziti rezultate svih do sada poznatih i spomenutih istraživanja provedenih na lokacijama koje spadaju u tzv. kompleks ustaškog logora Jasenovac (od 1945. do 1983. godine – uključujući i ovo koje je spomenuto posljednje a o čemu je dr Oluić govorio na okruglom stolu u Zagrebu travnja 1984.), mogli bismo mirne duše reći: nije pronađeno NIŠTA, jer, upravo NIČEGA od onoga što se tvrdilo od strane službenih komunističkih vlasti, njihovih instituta, organizacija i čitave vojske režimskih „naučnika“, istraživača, povjesničara, novinara i publicista TAMO NEMA.
 
Dakle, NEMA ČAK NI INDICIJA DA POSTOJE IKAKVE MASOVNE GROBNICE S USTAŠKIM ŽRTVAMA i pored toga što je (od 1945. nadalje) bilo poduzeto sve što je bilo moguće (od sondiranja terena – s više stotina sondi, frangmentarnih iskapanja – prema uputama navodnih „svjedoka ustaških zločina“, preko aerofotogrametrijskih i pankromatskih, do snimanja infracrvenim zrakama). Provedena georadarska snimanja (dubinsko skeniranje i snimanje tla radio valovima koje precizno utvrđuje što se nalazi u tlu ispod površine) na području Donje Gradine pokazala su da ni tamo masovnih grobnica nema. To je jedina, prava i nepobitna istina!
Da su komunisti imali bilo što opipljivo što bi potvrđivalo njihove teze, može se zamisliti kakvu bi predstavu napravili od toga i kako bi mahali tim nalazima. Podsjetimo: primijenjenim tehnikama snimanja (pankromatskim, snimanjem infracrvenim zrakama i georadarom) morala bi se otkriti sva pa i najmanja odstupanja u strukturi tla i postojanje bilo kakvih artificijelnih objekata ili artefakata ispod površine Zemlje, uključujući i ljudske kosti i predmete koji su pokopani uz njih.
 
Fantastične priče o „masovnim grobnicama ustaških žrtava“ od kojih su neke (čak) široke po 20 i više metara a duge stotinjak (!) najobičnija su laž i izmišljotina, kao i navodi o „stotinama tisuća pobijenih“ i „dečjim grobnicama“ s preko 20.000 žrtava i kad bi takvo što postojalo vrlo lako bi se moglo otkriti i bez ovako složenih postupaka i specijalnih daljinskih snimanja. Čak i ove ljudske kosti i lubanje koji se spominju u izvješću dr Marinka Oluića (Babić ne navodi koliko ih je bilo – ili ne zna ili je broj premali u odnosu na njegova očekivanja?!), kao i predmeti pronađeni uz njih, ne govore u prilog tomu da je riječ o logorašima – nego prije o osobama koje su dovedene na to mjesto i odmah pobijene – tko su bili egzekutori, također je nepoznanica, jer na tim mjestima su nakon rata ubijali komunisti (i ovo je razlog da su nakon svakoga iskopavanja kosti odmah potom zatrpavane kako se ta istina ne bi otkrila). 
 
Izostavimo li opća mjesta u radu kapetana Babića koja se bave politizacijom Jasenovca, a ne znanstvenom analizom (jer on ovaj materijal piše vjerojatno zbog promaknuća u službi, pa u skladu s tim riječi „ustaški zločini genocida“, „sistem ustaških logora smrti“ i slične fraze mora koristiti htio ili ne), taj tekst upravo potvrđuje kako su neutemeljene i potpuno promašene bile sve dotadašnje procjene i tlapnje o desecima i stotinama tisuća „ustaških žrtava“. Babić nigdje ne navodi mogući broj žrtava (pa niti okvirno, u smislu procjene – a piše „specijalistički rad“ na tu temu, što je u najmanju ruku vrlo zanimljiv pristup!?) i jedino što po tom pitanju poduzima jest obračun s procjenama dr Tuđmana što ih ovaj iznosi u svojoj knjizi 'Bespuća povijesne zbiljnosti'.
 
Za jedan rad koji pretendira biti znanstveni pregled interdisciplinarnih istraživanja i njihovih rezultata na ovom polju kroz razdoblje dulje od 50 godina, to je prilično neozbiljno i neodgovorno. Riječ „genocid“ se redovito rabi, ali nigdje ni jednoga dokaza! Kapetan Babić nije imao petlje izreći istinu, a niti snage ponoviti stare laži o broju žrtava iz vojnih i drugih enciklopedija, jer ih sadržaj analize ovih istraživanja čini bespredmetnim – pa onda pronalazi solomonsko riješenje i prešućuje uopće se odrediti u tom smislu. Što se politikantske frazeologije i njezine primjene tiče, ona je prepisana iz vokabulara beogradskog krivotvoritelja Milana Bulajića, čiji radovi Babiću i jesu osnovna literatura.
 
Osim više puta ponovljenih tvrdnji o „sistematskom istrjebljenju čitavih naroda“, „hrvatskim ustaškim logorima genocida“ – dakle, da ne bi bilo zabune, to u njegovoj interpretaciji nisu samo „ustaški“, nego i „hrvatski logori genocida“ – i napada na Tuđmana, kapetan Babić ne može sakriti svoje razočaranje činjenicom da NDH nije bila osuđena nakon rata kao „genocidna“ i „zločinačka tvorevina“ (kako od strane saveznika, i Međunarodnog vojnog suda za ratne zločine u Nurnbergu, tako i od pravosuđa Jugoslavije i njezinih republika, pa i same NR Hrvatske), kao i time što ustaški pokret nije „proglašen zločinačkom organizacijom“ (nego je samo suđeno pojedincima i skupinama za ratne zločine i zločine protiv civilnog stanovništva). Sve u svemu, on se u svome radu više bavi politiziranjem, propagandom i ideologijom nego znanošću, ponavljajući već otrcane fraze i prežvakane floskule, i tako pokušava prikriti i zabašuriti nepostojanje bilo kakvih dokaza o masovnim ustaškim zločinima, dok o „genocidu“ ili sustavnom ubijanju ljudi nema niti govora.
 
Istini za volju, manipulacije brojem žrtava (pa i one najradikalnije od strane Srboljuba Živanovića, Radomira Bulatovića, Milana Bulajića, Velimira Terzića, Vladimira Dedijera, Antuna Miletića i drugih prljavih srpskih propagandista bez morala u skrupula), ne bi bile moguće, da ovi i slični nalazi nisu od samoga početka (od 1945. godine nadalje) bili pod embargom, kao najstrože čuvana državna tajna. Pogledaju li se pažljivije sva dostupna izvješća o brojnim istraživanjima na području Jasenovca, Stare Gradiške i Donje Gradine (provođena od strane JNA i njezinog Vojnogeografskog instituta, angažiranih stručnih institucija, raznih skupina antropologa i SUBNOR-a, te istraživača pojedinaca), ne može se reći da se nije nastojalo istražiti područja za koja se tvrdilo da kriju masovne grobnice – ali ta su istraživanja poduzimana s isključivim ciljem dokazivanja tada već službenih, drastično preuveličanih  podataka o broju žrtava.
Budući da niti jedno od tih istraživanja ni približno nije potvrđivalo ono što su službeni izvori propagirali – dobiveni su rezultati jednostavno proglašeni državnom tajnom, skrivani i prešućivani, čime se samo pothranjivalo i jačalo već  stvoreni mit.
Dakle, dokaza o masovnim grobnicama s ustaškim žrtvama nema, a tko su žrtve u gornjim slojevima ispod površine na pojedinim lokacijama, (od kojih su neke kako je vidljivo i iz izvješća dr Marinka Oluića otkopane) i tko ih je pobio, to tek treba utvrditi.
 
Istraživač Roman Leljak nedavno je u medijima iznio kako je došao do originalnog dokumenta (iz Vojnog Arhiva u Beogradu) iz 1946. godine, u kojemu stoji kako je ukupan broj osoba koje su smrtno stradale u ustaškom logoru Jasenovac (dakle ne samo ubijeni, nego i oni koji su umrli od bolesti) točno 1.654. Dokument potječe iz fundusa Komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, sastavnim je dijelom dokumentacije koja se koristila u svrhu naplate ratne reparacije od Njemačke, a jedan primjerak nalazi se i u sudskom spisu ustaškog dužnosnika Ljube Miloša (koji je 1948. godine osuđen od jugoslavenskih vlasti na smrt i pogubljen). Od 1.654. do 700.000, milijun (ili čak i više) „ustaških žrtava“ u Jasenovcu!? Takvu perverziju može konstruirati samo srpsko-komunistička propaganda i ni jedna druga!
 
Jedan od besramnih pamfleta koji svojom drskošću prevazilazi čak i ono što je desetljećima smišljao i konstruirao Milan Bulajić sa svojom krivotvoriteljskom ekipom iz beogradskog „Muzeja žrtava genocida“, jeste onaj što ga je u Sarajevu 1990. godine (uoči samoga rata na području SFRJ, u sklopu ratno-huškačke kampanje) objavio sociolog dr. Radomir Bulatović. Njegov rad zvučnog naziva: „Koncentracioni logor Jasenovac, sa  posebnim osvrtom na Donju Gradinu. Istorijsko-sociološka i antropološka studija“ , vjerovali ili ne, sadrži podatak da je u ustaškom logoru Jasenovac ubijeno (ni više ni manje), nego točno 1.110.929 osoba, „pretežito Srba“ (?!), a ono što je u cijeloj priči najzanimljivije, jeste to što autor tvrdi kako je izračun „zasnovan na rezultatima antropoloških istraživanja na području logora Jasenovac“(što je naznačeno i u samom naslovu ovog „naučnog rada“, mada je jako dobro poznato da je do sada antropološki obrađen zanemarivo mali broj posmrtnih ostataka, u svakom slučaju ispod 200!). Bulatovićev izmišljeni broj „jasenovačkih žrtava“ veći je od ukupnog broja izravnih ratnih žrtava na području cijele Jugoslavije za gotovo  90.000 (?!) što je očiti dokaz o kakvom se „znanstveniku“ u ovom slučaju radi.
 
Kad su u pitanju bolesnici i patološki mrzitelji svega što je hrvatsko, nema onoga što je nemoguće. Roman Leljak potvrdio je također kako je u istom arhivu u Beogradu došao do dokumenta potpisanog od Josipa Broza Tita osobno, 21. kolovoza 1948. godine, a riječ je o naredbi kojom on nalaže zatvaranje komunističkog logora Jasenovac, što znači da su ga komunisti koristili više od 3 godine nakon svršetka rata. Koliko su oni osoba pobili na tom mjestu i što se sve nalazi u gornjim slojevima (80-100 cm ispod površine Zemlje), ostaje da se vidi. Jedini siguran način utvrđivanja istine bio bi: PREKOPATI Jasenovac, što čuvari lažnog jasenovačkog mita izbjegavaju već više od 72 godine. Zašto, nije ni potrebno pitati, jer da nemaju debele razloge za to, ne bi krili istinu i služili se prozirnim lažima. U svakom slučaju, danas imaju ozbiljnih razloga za paniku. Jer, kula od karata se urušava, polako, ali sigurno i nepovratno, a njihove izopačene i zloćudne krivotvorine uz pomoć kojih su optužili čitav hrvatski narod izlaze na svjetlo dana. Bilo je i vrijeme.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1363 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević