Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Na tragu Stipe Mesića mostarski sociolog podučava Hrvate da svoja prava potraže kod Muslimana-Bošnjaka u Sarajevu

 
 
Slavo Kukić, ljevičarski profesor sociologije iz Mostara, koji nikako da preboli raspad zločinačke Jugoslavije, piše òde Andreju Plenkoviću. Vjeruje da će sin komuniste Marija Plenkovića do kraja izdati Hrvate u BiH. A da to nije nategnuta tvrdnja, pogledajmo kakvo mišljenje ovaj tzv. akademik ima o narodu iz kojeg je proistekao, ali ga mrzi više i od drugih neprijateljski raspoloženih susjeda.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/styles/dnevnik__260x120_/public/novosti-slike/zzzz_0.png?itok=a7IUIIV7
Kukić za hrvatske političare prije dolaska detuđmanizatora Plenkovića kaže da su bili »zagovornici endehazijske ideologije«. Pazite, »zagovornici endehazijske ideologije«! Pa tako nas ne tituliraju Aleksandar Vučić, Željko Komšić ili Vojislav Šešelj. Kukić se otvoreno nada da će ponovno u BiH procvjetati bratstvo i jedinstvo i da će Plenković pripomoći da u tom hercegbosanskom vilajetu zaživi unitarna uprava, što znači da Muslimani, oliti od 1993. Bošnjaci, uređuju politiku po svome. Zato najprije zaziva ukidanje Doma naroda. A, što mu baš i ne ide na ruku Plenkoviću, izjednačio ga je s izdajnikom Stjepanom Mesićem, koji već dva i pol desetljeća prodaje bozu i laži da Hrvati iz BiH trebaju svoja prava tražiti kod militantnih Muslimana-Bošnjaka u Sarajevu i da se nikako ne smiju žaliti službenom Zagrebu. Kukić to ovako zamišlja: »Sada, kada je svoje stranačke radikale Plenković neutralizirao, može se očekivati promjena prema BiH. Promjena koja će slijediti onu Mesićevu da je BiH domovina Hrvata koji u njoj žive – i da rješenja za svoja pitanja ne trebaju tražiti u Zagrebu, nego u Sarajevu kao svome glavnom gradu. Dogodi li se to, a ja priželjkujem, već za četiri godine bismo mogli imati i drugačiji odnos Hrvata BiH prema izborima na način da im primarni budu izbori organa vlasti u njihovoj vlastitoj zemlji, a ne izvan nje – a posljednji izbori za Sabor su stvarali baš takav dojam«, što znači da nam se ne piše dobro. Posebice kada pročitamo što sâm Slavo snuje i u što vjeruje: »Vjerujem da će (Hrvatska) u sljedeće četiri godine napraviti zaokret u svojoj politici na način da ona isijava poštivanje BiH kao prvog susjeda i njezina prava da svoje unutarnje odnose uređuje uz politički konsenzus njezinih, a ne politika izvan BiH«. Lijepo, bogami! Neka Hrvate Muslimani-Bošnjaci gaze, progone, preglasavaju, neka im otimaju katoličke crkve i biraju političke predstavnike, a oni se ne smiju buniti.
 
Za Kukića i slične kukiće garancija ove potpune unitarizacije BiH i porobljavanja Hrvata je staro-novi hrvatski predsjednik Vlade. I zato Kukić slavodobitno završava popis svojih želja u cilju konačnoga uništavanja Hrvata u BiH: »Što se Hrvatske tiče, još jednom da ponovim, vjerujem da će u sljedeće četiri godine napraviti zaokret u svojoj politici na način da ona isijava poštivanje BiH kao prvog susjeda i njezina prava da svoje unutarnje odnose uređuje uz politički konsenzus njenih, a ne politika izvan BiH«. Na potezu je Plenković da ga ne razočara, a na nama je da to sve pozorno pratimo i pokušamo zaustaviti.
 

Vid Hinković

Plenkovićeva predizborna manipulacija s Nicolierovom majkom, potvrda je da smo pobijedili vanjskog, ali ne i unutarnjeg neprijatelja

 
 
Prateći predizbornu kampanju jedna mi je pojava privukla pozornost: HDZ je u predizbornu kampanju uključio majku Jean-Michel Nicoliera koji se još vodi kao nestali, odveden s ostalim ranjenicima iz vukovarske bolnice 1991. i ubijen je na Ovčari! HDZ je na listu za dijasporu uključio i Zdravku Bušić, sestru Zvonka Bušića koji je po povratku u Hrvatsku iz američkog zatvora nakon odslužene kazne od 32 godine, izvršio samoubojstvo! Ali kako se ovaj članak odnosi samo na hrvatske branitelje, slučaj Zvonka Bušića ostavljam za neki budući članak!
Jean-Michel Nicolier došao je u Hrvatsku kao dragovoljac, priključio se postrojbi HOS-a u obrani Vukovara. Došao je pomoći hrvatskom narodu, ne jednoj stranki, ni jednom pokretu, nego hrvatskom narodu, jer po njegovim riječima: "Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje", kazao je Jean-Michel svojoj majci prije odlaska u Hrvatsku. Koristiti njegovu žrtvu u stranačke svrhe za mene je duboko nemoralno i nečasno! HDZ-ovci su time samo pokazali koliko su beskrupulozni manipulatori, jer manipuliraju s majkom i uspomenom na njezina sina u stranačke predizborne promidžbene svrhe! Majka ne zna hrvatski jezik, dodijele joj prevoditelja, a prevoditelj prevodi kako mu se naredi i na taj način usmjerava majku u stranačke medijske manipulacije!
 
Kako je hrvatska javnost saznala za Jean-Michel Nicoliera?Velikim angažmanom Antuna Ivankovića, predsjednika Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika, umirovljene profesorice Nevenke Nekić i uz pomoć prevoditelja prvog veleposlanika RH u Rimu Ive Livljanića, nakon 20 godina hrvatska javnost saznala je za žrtvu koju je Jean-Michel Nicolier podnio za Hrvatsku, najvrjednije što je imao - svoj život! Prof. Nevenka Nekić i Antun Ivanković krenuli su u potragu za bilo kakvim podacima o Jean-Michelu Nicolieru, nakon premijere filma Višnje Starešine "Zaustavljeni glas", u kojem su vidjeli Jean-Michelov specifičan osmijeh pa su se zapitali tko je taj mladi čovjek? Antun Ivanković saznao je da Jean-Michela nema na popisu branitelja, pa je preko facebooka pronašao njegovog brata Paula i došao do adrese njihove majke. Prof. Nevenka Nekić prikupila je obimnu dokumentaciju i napisala knjigu o životu Jean-Michela Nicoliera "JEAN ILI MIRIS SMRTI“. Evo što je o tom obimnom poslu napisala prof. Nekić: "Dakle, naša trojka imala je silnoga posla: trebalo ga je uvrstiti u popis branitelja, trebalo je doći do adrese njegove majke u Francuskoj, trebalo je dovesti majku i ovdje prirediti prijme kod ministra branitelja P. Matića, predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, župana Bože Galića, Vesne dr. Bosanac. Trebalo je naći donacije za smještaj majke u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu, isto tako u hotelu Lav u Vukovaru, trebalo je napisati niz pisama koja je prevodio prof. Ive Livljanić kao vrsni romanist, a ja sam svaku etapu odradila kao spisateljica, sastavljač pisama majci, zahtjeva svim navedenim instancijama, dok je Ivanković bio tehnička veza za sve telefone, dokumente i veze oko termina."
 
Svakako je zanimljivo napomenuti da je tadašnji ministar branitelja Predrag Matić srdačno primio majku Lyliane Fournier, a da je Bojan Glavašević, tadašnji zamjenik ministra branitelja pokušao spriječiti prijam delegacije u Ministarstvu branitelja. (http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/m-o/nekic-nevenka/26439-n-nekic-jean-michel-nicolier-u-javnosti.html) Dakle Trojka, kako ih je nazivala prof. Nekić uspjela je dovesti majku Lyliane Fournier i  brata Paula Nicoliera u Hrvatsku, isposlovati mirovinu i stan za majku u Hrvatskoj gdje i danas živi. Za taj pothvat angažirali su odvjetnike, ustanove u obje države, prijevode dokumenata, kontakte s raznim osobama itd.
 
Posao hvale vrijedan obavljen je u vrijeme SDP-ove Vlade i SDP-ova Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.Dana 17. studenog 2011. predsjednik Ivo Josipović posmrtno je dodijelio odlikovanje francuskom državljaninu Jean-Michelu Nicolieru, dragovoljcu Domovinskog rata poginulom u obrani Vukovara. Odlikovanje je primila njegova majka. Bivši predsjednik Ivo Josipović je odlikovao još jednog pripadnika HOS-a. Dana 12. prosinca 2012. Ivo Josipović je na Pantovčaku, Udruzi veterana 114. brigade HV-a, predao post mortem, odlikovanje Reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, za Thomasa Crowleya Irca, koji je poginuo na Južnom bojištu, a bio je pripadnik legendarne 9. bojne HOS-a, koja je kasnije bila pridružena 114. brigadi HV-a, kao časnik HOS-a i HV-a u činu bojnika.
 
Iz navedenog proizlazi da je bivši predsjednik Ivo Josipović odlikovao dva pripadnika HOS-a, što me je posebno iznenadilo s obzirom na njegovu reputaciju kao izrazitog protivnika “ustaške guje”, a HOS ima u svom amblemu “Za dom spremni”. Još me jednom bivši predsjednik Ivo Josipović iznenadio, a to je kada je Miloradu Pupovcu otvoreno rekao da je ETNOBIZNISMEN. Ti postupci Ive Josipovića znače da i on može biti odlučan kada hoće!Ako usporedimo tadašnje postupke Ive Josipovića i današnju političku situaciju i oko HOS-ove ploče u Jasenovcu, onda možemo zaključiti da se Ivo Josipović nije dao ucjenjivati od Milorada Pupovca, već mu je jasno odbrusio da je etnobiznismen, što se za  Andreja  Plenkovića ne može reći. (BIVŠI PREDSJEDNIK LJEVIČAR ODLIKOVAO HOS-ovce”USTAŠE”, A PUČKA PRAVOBRANITELJICA LJEVIČARKA TRAŽI OŠTRE SANKCIJE ZA TE”USTAŠE”!TKO TU KOGA?)
Andrej Plenković nažalost ne želi odbrusiti Miloradu Pupovcu, naime razlog je sasvim “prozaičan”, Milorad Pupovac bliži je Andreju Plenkoviću od na pr. pripadnika HOS-a i zato je spreman “žrtvovati” i spomen ploču i HOS-ovce i hrvatski narod koji mu je ukazao povjerenje, za sve što Milorad Pupovac zatraži. S kojim ciljem? (BIVŠI PREDSJEDNIK LJEVIČAR ODLIKOVAO HOS-ovce”USTAŠE”, A PUČKA PRAVOBRANITELJICA LJEVIČARKA TRAŽI OŠTRE SANKCIJE ZA TE”USTAŠE”!TKO TU KOGA?)
Hrvatska vlast ništa ne poduzima na otkrivanju ubojica koje slobodno šeću Hrvatskom Državom ili su u vlasti, naravno da se ne bi uvrijedilo srpske visoke dužnosnike (Pupavac, itd) ili poremetilo bratstvo-jedinstvo koje provodi Andrej Plenković. Ili da se Srbiji omogući lakši ulazak u EU? Pa zbog želja EU-a da Srbija uđe u EU, Hrvatsku treba poniziti i razarati njezine temelje, Hrvatska treba zaboraviti sve učinjeno zlo da bi opet Srbija bila rehabilitirana za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku!
 
Sve je bio dobar san
 
Dokumentarni film ''Jean ili miris smrti'' posvećen je vukovarskom branitelju iz Francuske Jean-Michelu Nicolieru. Kasnije je film dobio naslov" Sve je bio dobar san" po zadnjoj rečenici iz romana prof. Nevenke Nekić: "Ako nađeš grob na zaboravljenu rubu srijemskoga polja, nedaleko Dunava, naći ćeš ključ jednoga sna. Otključaj ga i uđi u nj. Samo pjesnik i junak mogu od oranice stvoriti domovinu." Scenaristica je Nevenka Nekić, redatelj je Branko Ištvančić, s kojim Udruga ima uspješno iskustvo u realizaciji nagrađivanog dokumentarnog filma "Draga Gospa Ilačka", a sam producent je Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević Tovarnik.
(https://m.vecernji.hr/vijesti/pocelo-snimanje-dokumentarca-o-vukovarskom-junaku-nicolieru-431912- m.vecernji.hr) Hrvatski audiovizualni centar HAVC u okviru Ministarstva kulture nije htio ni nakon ponovljenih molbi i zahtjeva financirati snimanje filma, pa su se autori obratili Ministarstvu branitelja, tako da je film završen uz minimalna sredstva. Vidi se koliko se Ministarstvo kulture angažira za hrvatski film o Domovinskom ratu! Film je rađen u produkciji Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata, Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik i Udruge Artizana iz Zagreba.
 
Film ispričan kroz priču majke Jean-Michela Nicoliera duboko je dirnuo brojno gledateljstvo i pokupio brojne nagrade:
Velika nagrada URTI za autorski dokumentarni film Francuska – nominacija
Festival Trsat Hrvatska – Grand prix za najbolji film, najbolja režija, najbolja glazba
IDFA Docs for Sale Nizozemska
Međunarodni festival dokumentarnog filma Beyond the Borders Grčka– Najbolji dokumentarni film
Međunarodni festival mediteranskog filma Tetouan Maroko
Međunarodni festival dokumentarnog filma Ethnocineca Beč Austrija
Worldfest Houston SAD – Nagrada Brončani remi
Puljski filmski festival Hrvatska– FEDEORA Priznanje za najbolji hrvatski dugometražni dokumentarni film ocjenjivačkog suda međunarodnog udruženja filmskih kritičara Europe i Mediterana Fedeora
Festival novih – festival dokumentarnog filma Slavonski Brod Hrvatska – najbolji film
PerSo festival filmova socijalne tematike Perugia Italija
Human rights film festival Barcelona Španjolska
 
Nakon svega napisanog jasno je da HDZ-a u priči sa Jean-Michelom Nicolierom nema nigdje ni u tragovima, a medijski eksploatira njegovu majku u izbornoj kampanji? Hrvatski narod pobijedio je vanjskog neprijatelja, ali nije uspio pobijediti unutarnjeg neprijatelja, petokolonaše (antife, orjunaše, yugofile, yugoudbaše, iredentiste, autonomaše). Dok je hrvatski narod krvario i ratovao Peta kolona se uvukla u sve pore društva i državnih institucija i razarajući njene temelje, vraćajući nas opet u jednoumlje u kojem su oni osjećaju najugodnije. Svi misle jednako, nema disonantnih tonova, a ako ih kojim slučajem i bude, ponovno će otvoriti Goli otok i preodgajati će nas. Demokratizacija je dug proces koji traje generacijama,ne može suživjeti u 28 godina od kada je nastala Republika Hrvatska, naročito ne sa jugokomunističkim mentalitetom jednoumlja, koji ne prihvaća drugačije razmišljanje i pravo svakog čovjeka na javno iznošenje svojeg svjetonazora, svoje vjere i svojeg mišljenja.
 

Lili Benčik

Ishay Landa maestralno dokazuje da je fašizam vrlo nalik izvornom engleskom liberalizmu (darvinizmu)

 
 
Izraelac Ishay Landa u knjizi "Šegrtov čarobnjak - liberalna tradicija i fašizam" (Disput, Zagreb, 2018.) maestralno dokazuje da je fašizam vrlo nalik izvornom engleskom liberalizmu (darvinizmu). Beskrajno suptilni logičar Landa vrlo detaljno raščlanjuje velikane ekonomske i političke misli od Adama Smitha do danas, osobito se baveći tzv. liberalima, kažem takozvanim jer su većina tih ljudi bili vrlo daleko od današnjega poimanja liberalizma, tj. elitisti, imperijalisti, rasisti i u strahu od socijalista čak i neprijatelji demokracije. Rekao bih da su i socijalizam (komunizam) i liberalizam i fašizam korporativizmi koji hoće monopol, tj. uništenje malih država, te malih i srednjih poduzeća. Neke od zanimljivijih misli ću i citirati.
https://i.ytimg.com/vi/WzmE-i4QiFs/maxresdefault.jpg
Ishay Landa
 
»John Locke je tipično engleski bio vrlo osjetljiv na zaštitu privatnoga vlasništva. Primao je 1500 funti godišnje za usluge britanskoj Vladi istodobno hvaleći izglede siromaha da zarađuju peni dnevno, tj. iznos tisuću puta manji od njegova prihoda. 1 funta je 20 šilinga jedan šiling je 12 penija iz čega 1 funta ima 240 penija. Čovjek koji zarađuje peni dnevno ima 365 penija godišnje, niti funtu i pol, što je 1000 puta manje od prihoda gosp. Lockea. Locke je podržavao rad djece počevši od treće godine, a za prosjake i lutalice je predlagao oštre kazne. Dok su okrutni monarsi Henrik VIII. i Edvard VI. htjeli odsjeći samo pola uha osobama koje ponove prekršaj, Locke je predlagao da se već prvi puta otkinu oba uha svakome tko krivotvori ispravu, a ako zločin ponovi da ga se pošalje na plantaže...«
Sjetimo se rata kojega su vodile Engleska i Španjolska zbog Jenkinsova uha (1739. - 1748) i u kojem su izgubljena 593 broda i poginulo oko 29.500 ljudi. U tom ratu je jednooki, jednonogi i jednoruki genijalni admiral Balls de Lesso obranio Cartagenu. Vrlo jake argumente nalazi Landa protiv liberalnih ekonomista Friedricha von Hayeka i Ludwiga von Misesa koje optužuje za hipokriziju i kriptofašizam.
Von Mises izražava 1922. rezerve prema demokraciji, jer da su "pojmu demokracije nanijeli veliku štetu oni koji su prenaglasivši prirodnopravno shvaćanje suverenosti, pojmili kao bezgraničnu vladavinu volonte generale... Posrijedi je mala pomutnja ideja... kada (zakonodavac) pogrješno pomisli da je njegova formalna sloboda - materijalna sloboda, te povjeruje da je iznad prirodnih uvjeta društvenoga života. Sukobi koji proizlaze iz te zablude pokazuju da demokracija ispunjava društvenu funkciju samo u okviru liberalizma. Demokracija bez liberalizma šuplja je forma."
 
Dakle sve svetinje  možete dirati, o svemu možete govoriti, ali naš monopol i banke ne, pa čak ni ublažavati položaj radništva i sirotinje. Demokracija je znači kapitalu bila dobra kad je trebalo razvlastiti Crkvu i plemstvo i oduzeti im imovinu. Pogledajmo što kaže Oswald Spengler koji koleba između genijalnosti i fašistoidnih načela: "Industrija se sada može slobodno seliti, pa to i čini, dapače svugdje se premješta iz domene diktature bijelih sindikata u zemlje s niskim plaćama. Disperzija zapadne industrije u punom je zamahu od 1900. Tvornice Indije uspostavljene su kao ogranci engleskih tvornica radi "približavanja potrošaču". Takva je bila izvorna nakana, ali zapadnoeuropske luksuzne plaće dovele su do potpuno drugačijeg ishoda. U SAD-u industrija se sve više seli iz Chicaga i New Yorka u crnačka područja na jugu, i ne će se zaustaviti na meksičkoj granici. Postoje sve veća industrijska područja u Kini, na Javi, u Južnoj Africi, Južnoj Americi. Nastavlja se bijeg visokorazvijenih tehnika u obojena područja i bijela luksuzna plaća postaje više teoretska nego praktična jer rad kojim se ona zarađuje više nije potreban". (1933.!)
 
Spenglerova misao je: "suočen sa demagoškim trendom liberalizam je oblik samoubojstva što ga čini naše bolesno društvo." John Stuart Mill je ciničan i amoralan kada govori o engleskoj prodaji droge Kinezima: "Ima više pitanja što su u vezi s uplitanjem u trgovinu, a u biti su pitanja slobode. Takva je ... zabrana uvoza opija u Kinu..., ukratko svi slučajevi gdje je cilj uplitanje kako bi se onemogućilo ili otežalo kupovinu neke posebne robe. Tim se uplitanjima može prigovoriti ne zato što vrijeđaju slobodu proizvođača ili prodavača, nego kupca." Tu je onaj poseban korak koji je od pobožnoga puritanca stvorio modernoga liberala kojemu je sve dopušteno što doprinosi njegovoj vlasti i bogatstvu, tj. zdravlje, sreća, život, sloboda, umjetnost,suverenost naroda su zamijenjeni hedonizmom,potrošačkim društvom, masovnom (ne)kulturom - svijet bez Boga.
 
Gaetano Salvemini je okarakterizirao talijanski fašizam kao ograničenu plansku ekonomiju koja se pokorava kapitalizmu ... profit je privatni i individualni, gubitak je javni i društveni. U temelju hitlerizma bila je fuzija ekonomske i vojne moći nadahnuta Engleskom što je utvrđeno i u Mein Kampfu. (Hitlerov osobni program) "Je li ikada ijedan narod s većom brutalnošću bolje pripremao svoja ekonomska osvajanja mačem i kasnije ih bezobzirno branio, nego što je to činio engleski narod?" (Hitler 1941.) Jedno vrijeme dok se Njemačka nije otela kontroli simpatija elita je bila obostrana.
 
Glasilo "Round Table" objavljuje esej anonimnoga autora u lipnju 1913., vrijedi citirati pojedine stavove i misli autora. "I opće iskustvo i filozofija poučavaju da su ljudi to što jesu na temelju članstva u korporativnom životu zajednice. Njihove slobode, njihova prava, njihova osobnost imaju život i bitak samo u životu i bitku države. Bitak države valja tražiti ... u živome duhu domoljublja koje ljude potiče da ljubomorno brane čast svoje zemlje i da se žrtvuju za stvar svoje zemlje. Fraze "nacionalni karakter","nacionalna volja" i nacionalna osobnost nisu prazne krilatice. Svatko zna da "esprit de corps" nije fikcija, nego stvarnost; da ...suradnja učenjaka i vojnika u zajedničkom nastojanju uopće ne ograničava njihove mogućnosti za vlastiti razvoj, nego svakog obdaruje sposobnostima za djelovanje koje nikad ne bi mogle biti ostvarene  u izdvojenu životu."
 
Bitke kod Battle of Könniggrätz (1866.) i Sedana (1870.) pobjede su moralne hrabrosti velikog naroda. U povijesti je važan individualni i rasni karakter, a snaga karaktera proporcionalna je snazi moralnog uvjerenja... Gdje nema nikakve vizije narod propada." James Milner (1889.-1967.) je carinama i drugim zaprekama želio izolirati britansku ekonomiju od svjetske ekonomije te poticati ekonomski razvoj Velike Britanije sustavom državnog financiranja, samoreguliranog kapitala i rada, socijalne skrbi itd. Milnerov program (prihvaćen 1931., kraj vezanja funte uz zlato!) više se temeljio na (samoreguliranom) monopolnom kaptalizmu ili čak nacionalnom socijalizmu nego na financijskom kapitalizmu...
Winston Churchill se izvolio izraziti o ljudskim pravicama: "ne slažem se s time da pas na nekom ležaju ima konačno pravo na taj ležaj iako je možda veoma dugo ležao na njemu. Ne priznajem to pravo. Ne priznajem npr. da je crvenim Indijancima Amerike ili crnom narodu Australije učinjena velika nepravda. Ne priznajem da je tim ljudima učinjena nepravda time što je jača rasa, rasa višeg stupnja, rasa s većim životnim iskustvom... došla i zauzela njihovo mjesto". To se jako poklapa sa američkim liberalom iz XIX. stoljeća Williamom Grahamom Sumnerom: "neka bude jasno da ne možemo izaći iz ove alternative: sloboda, nejednakost, opstanak najjačih; nesloboda, jednakost, opstanak najslabijih."
Herbert Spencer veli okrutno: "Siromaštvo nesposobnih, nedaće koje snalaze neoprezne, gladovanje lijenih i to što jaki istiskuju slabe... odredbe su velike dalekovidne dobrohotnosti... čini se okrutnim da radnik kojega bolest onesposobi da se natječe sa svojim jačim bližnjima mora trpjeti time uzrokovanu oskudicu. Čini se okrutnim da udovice i siročad bivaju prepušteni borbi za goli život... kad se ne promatraju zasebno nego u povezanosti s interesima općeg čovječanstva, uviđa se da su ti grubi udarci sudbine puni najviše blagotvornosti - iste... koja rano s kaže: "pušta u grob djecu bolesnih roditelja te izdvaja klonule duhom, neumjerene i onemoćale kao žrtve kakve epidemije".
 
H. Proudhon kaže: "Milosrđe! Niječem milosrđe; to je misticizam... tražim da me svi moji proizvodi koštaju, i samo onoliko koliko me koštaju: zašto me odbijate?... Govorite mi o dugu i o kreditu, to je u mojim očima jedini kriterij pravde i nepravde, dobra i zla u društvu... Bog! Ne znam ni za kakvog Boga; opet misticizam... tri tisuće godina iskustva naučile su me da mi svatko tko govori o Bogu kani zadirati u moju slobodu i u moju lisnicu. Koliko mi dugujete? Koliko ja dugujem Vama? To je moja religija i moj Bog."
 
Thomas Carlyle je otišao još dalje i odbacio čak i umjetnost kao nešto što je odvojeno od praktičnoga, tj. od društvenog zanimanja, i takav je estetizam smatrao ispraznim zanimanjem. Godine 1867. je prorekao da će za 50 godina (visoka umjetnost) nestati kao ozbiljan faktor, te da će relevantna samo biti trgovačka, masovna kultura.
Margaret Thatcher je iskreno kazala: "Mislim da prolazimo kroz razdoblje u kojem je previše ljudi uvjereno da je ako imaju problem, vlada zadužena za to da ga riješi. Imam problem, dobit ću dotaciju. Nemam gdje živjeti, vlada mi mora riješiti stambeno pitanje. Prebacuju svoj problem na društvo. A društvo, znate, ne postoji. Postoje pojedinačni muškarci i žene, i postoje obitelji".
Posve drugačije mišljenje ima genijalni književnik Luigi Pirandello, nažalost fašist: "No znaš li koji je pravi razlog svim našim nevoljama, svoj ovoj našoj tuzi? Demokracija dragi moj... tj. vladavina većine. Jer kada je vlast u rukama samo jednoga, taj jedan zna da je jedan i da mora zadovoljiti i mnoge; ali kad mnogi vladaju tada imamo najgluplju i najodvratniju tiraniju: tiraniju pokrivenu krabuljom slobode".
Ludwig von Mises piše da se ne može poreći da su fašizam i slični pokreti kojima je cilj uspostava diktatura puni najboljih namjera i da je njihova intervencija zasad spasila europsku civilizaciju. Zasluga koju je fašizam time stekao živjet će zauvijek u povijesti. No... fašizam je privremeno rješenje u nuždi. Smatrati da je nešto više od toga bilo bi kobna pogrješka". Dakle ovo miriše na liberalizam Miltona Friedmana.
 
Hayek tvrdi  da je ponekad za neku zemlju nužno da određeno vrijeme ima ovaj ili onaj oblik diktatorske vlasti... moguće je da diktator vlada na liberalan način. (ekonomski liberalizam valjda misli?, op., T.T.) Moguće je i da demokracija vlada sa potpunim nedostatkom liberalizma. Osobno mi je draži liberalni diktator (bolje plaća, op., T.T.) od demokratske vladavine bez liberalizma.
Vilfredo Pareto tvrdi da samo vjera jako potiče ljude na djelovanje. Nije ni poželjno za dobrobit društva da masa ljudi - ili čak samo mnogi od njih - znanstveno razmatra društvena pitanja.
Carl Schmitt lijepo umuje da se "u tisućljetnoj borbi islama i kršćanstva nikad ni jedan kršćanin nije došao na pomisao da zbog ljubavi prema Saracenima i Turcima Europu izruči islamu umjesto da je brani" (sv. Franjo je došao nenasiljem!, op., T.T.).
Chantal Mouffe tvrdi da bi šmitovska optika trebala razbiti iluzije svih onih koji vjeruju da je zamagljivanje granica između ljevice i desnice ... korak naprijed u prosvijećenu kretanju čovječanstva prema ...kozmopolitskoj demokraciji.
Juan Donoso Cortés 1851. u romantičarskom armagedonskom stilu poručuje da liberalna škola, istodobno neprijatelj i tame i svjetla, za sebe je odabrala neku... nesigurnu zonu sumraka između osvijetljenih i mračnih predjela, između vječitih sjena i božanskih zora- "Smještena u taj bezimeni predio prihvatila se pothvata da upravlja bez naroda i bez Boga, neumjerenoga i nemogućega pothvata: dani su joj odbrojani jer na jednoj strani obzora pojavljuje se Bog, a na drugoj strani narod. Nitko ne može reći gdje će biti na strahoviti dan bitke, kad polje bude prekriveno katoličkim falangama i falangama socijalizma". Tako je gledao Donoso, ne vidim socijaliste kao prijetnju, oni izumiru kao i radnička klasa Europe, danas su socijalisti liberali. Liberalizam danas označava slobodu ljudi da imaju homobrakove, da prave cirkuse, da nema morala.
 
Ipak i tu postoji zločesta teta u vrtiću u obliku banaka koje vrlo konzervativno i nimalo liberalno vode računa o svojim novčićima. Banke danas vode politiku više nego ikada prije. Svakako da uvođenjem eura gubimo manevarske sposobnosti, određenu elastičnost koja zgradu ekonomije štiti od velikih potresa i da time prestajemo biti subjekt politike, ali "velikodušni zajam" Europe je ponuda koju je nemoguće odbiti u uvjetima korona histerije i ekonomskoga sloma. To se zove dužničko ropstvo i tu prestaje svaki liberalizam i počinje realpolitika, socijalni darvinizam!
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Četvrtak, 01/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1875 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević