Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih vrijednosti

 
 
Hoće li hrvatski građani biti sluge u inozemstvu ili gazde u svojoj državi? S oko 4 milijuna stanovnika sasvim sigurno raspolažemo resursima mora, vode, šuma i obradivih površina s kojima bi, da nije organizirane pljačke, mogli biti bolji od Turske, Indije ili Kine. A nismo!
https://www.transparency.org/images/made/images/uploads/feature/2017_AZ_web_feature_impact_1280_760.jpg
Hrvatska je uspjela obraniti se od srpske agresije uz goleme i neprocjenjive žrtve građana i samo regrutiranih branitelja što su branili svoj dom, svoju državu i godinama, da ne kažemo, stoljećima ugroženo nacionalno dostojanstvo. Postali smo samostalna, međunarodno priznata država i članica EU-a, ali se nismo uspjeli obraniti od svoje unutarnje politike.
 
Samo radi primjera ističemo da sve što je Njemačka, gotovo do temelja, ratom izgubila uspjela se oporaviti tako što je osudila ratne zločince. Marshallovim je planom obnovila gospodarstvo i stvorila vodeću industriju svijeta. Isplatila je oštećenim državama ratnu štetu i svojim kapitalom uz simboliku rušenja Berlinskog zida ujedinila je podijeljenu Njemačku. I nitko u Njemačkoj nema one zasluge za svoj razvoj koje se u nas, na jednoj političkoj sferi pripisuju Titu, a na drugoj sferi Tuđmanu. Za to isto vrijeme nakon završenog Drugog svjetskog rata u nas se još uvijek antifašisti bore kako bi sačuvali privilegije, prvo titoističke, a sad države nastale pljačkom ili pošasti privatiziranja društvenog vlasništva od 1945. godine ili od silnih godina u kojima se optužuje bezimeni fašizam. Pljačka prostora hrvatske materijalne osnove je puno, puno stariji, ali osuda je  zanemarena završetkom Prvog svjetskog rata 1918. godine što su naši vrli povjesničari od Goldsteina, Jakovine, Budaka i ostalih interpretatora, umjesto uzroka, bavili su se posljedicama Drugog svjetskog rata.
 
Smrtonosnim pucnjem Gavrila Principa u nasljednika monarhije Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine bio je povod Prvom svjetskom ratu. Nije to bio samo pucanj u Ferdinanda nego u civilizaciju Marije Terezije i Franje Josipa koji su gradili, žuto obojene ustanove: škola, općina, sudova s katastrom i policije uz njegovanje vatrogasnih društava s obveznom limenom glazbom. Poslije Prvog svjetskog rata gubitnička Austrougarska monarhija raspala se na brojne države, a sudbinu Hrvatske odredile su velike sile u Versaillesu tako što su stvorile Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) u kojoj su Hrvati tretirani kao gubitnici Prvog svjetskog rata pa su gubitkom slobode u Austrougarskoj monarhiji izgubili europsku civilizaciju, a u zamjenu dobili monarhističku diktaturu kralja Aleksandra. Srbi su u kraljevini dominirali vojskom, policijom i državnom birokracijom kojoj se, u Skupštini Kraljevine SHS, sučeljavao Stjepan Radić sve dok Puniša Račić nije ispraznio pištolj na hrvatsku parlamentarnu delegaciju i smrtno ranio Stjepana Radića. Kralj Aleksandar iskoristio je incident tako što je ukinuo parlament i proglasio Jugoslaviju dinastičkom monarhijom ili baš onako kako su Srbi običavali svoje nezadovoljstvo rješavati umorstvima i atentatima[1].
 
Dinastička monarhija Kralja Aleksandra, odnosno, njegova nasljednika malodobnog Kralja Petra, trajala je do početka Drugog svjetskog rata (travanj 1941.) u kojem je Kraljevina Jugoslavija kapitulirala, a Srbija i Hrvatska su tad postale države lojalne Hitleru. U Srbiji je na vlast došao Nedić s Ljotićem, a u Hrvatskoj Pavelić s ustašama. Obje države, neovisno o volji naroda, provodile su rasne zakone protiv Židova i Cigana s tim da su u Hrvatskoj dodani politički  aktivni Srbi. Temeljem rasnih žrtava, koje nitko pametan ne želi opravdati, Srbi su svojom politikom uspjeli stigmatizirati Hrvate kao fašiste unatoč činjenici da Hrvati s fašizmom uistinu nisu imali ama baš nikakve veze i ništa manje zločinaca od onih koje je imao srpski narod!!!
 
U Drugom svjetskom ratu Srbija je, uz pomoć međunarodne politike, uspjela nakon kapitulacije Italije četničke kokarde zamijeniti zvijezdom petokrakom i žrtvama na Srijemskom frontu svrstati se u antifašističku koaliciju. Umjesto da joj se sudi za suradnju s okupatorima Srbija je u Titovoj Jugoslaviji sudila Hrvatskoj na različite načine u diplomaciji, u vojnom kadru, u partizanskom pokretu, u tajnim službama, u birokraciji i naravno u odmazdi za žrtve koje su činile ustaše, ali ništa manje i četnici. Stvarno, što je nama naša borba dala za vrijeme Tita i što nam je o(p)stalo u obranjenoj Hrvatskoj od srpske agresije?  Ostala nam je uništena, prodana ili loše ustupljena linija gospodarstva stvarana za Titove Jugoslavije. Ideološki i politički podijeljena Hrvatska, za razliku od izvorno fašističke Njemačke, još se nije riješila antifašizma. Fašizam je u glavama onih koji ne shvaćaju da, simbolom rušenja Berlinskog zida, nije uništen samo socijalizam nego i staljinizam s fašizmom. Oba ideološka zla  ostatak su ideologija čiji se autoriteti kvalificiraju diktaturom koju je pobijedio kapital demokracije, ma kakva ona bila, jer svaka je bolja od bilo kojeg jednoumlja.
 
O hrvatskoj i o srpskoj politici  ne bi valjalo uopće raspravljati sve dok Srbija nije u stanju priznati zablude politike vođene od strane JNA koja je, rekao bih, izmislila  Miloševića s ljudima poput Aleksandra Vučića bliskog  s filozofijom Vojislava Šešelja. Od njih i, njima sličnih, pružena ruka bliža je posezanjem za Hrvatskom umjesto suradnji  kojom bi se prevladali uzroci i posljedice oba svjetska rata. Na drugoj strani valjalo bi upozoriti na činjenicu  da raspadom Titove Jugoslavije međunarodno priznata Hrvatska kao članica EU-a nije se oslobodila, niti se može osloboditi, zla komunizma s kadrovima odgovornim za sudbinu gospodarstva kad su  „talenti“ najmoćnije hrvatske medije i banke ustupili Italiji i Austriji.
 
Nisam ekonomski stručnjak, ali vjerujem podatku, da u samostalnoj i međunarodno priznatoj Hrvatskoj, oko 3 % građana vlada s 80 % kapitala. To je blago rečeno vladavina skupine koja se, to je sigurno, ne želi zaustaviti nastojanjima kojim su se i obogatili uz pomoć masovnih ovrha, deložacijama i pljačkom, kaže li se, resursa našeg materijalnog blaga od voda do šuma i plavog Jadrana. Valjalo bi postaviti pitanje: hoće li naš budući Sabor s izabranim predsjednikom ili predsjednicom učiniti pokušaj za vraćanje pokradenih resursa kako bi se ustanovila strategija razvoja RH? Hrvatska je, po svemu sudeći, u vlasništvu HUP-a i HUB-a u kojima dominiraju interesi HDZ-a, SDP-a i HNS-a? Nisu li spomenute stranke vlasnici gospodarskih temelja a narod dužnički rob njihovih interesa? Navodno je dobit nekoliko puta veća od svih naših vlada ustanovljenih od njene samostalnosti. Nisu li pljačke banaka, klirinškog duga i zlata dio strategije kojom dolaze na red naši domovi i druge nekretnine zbog kojih naša mladost napušta domovinu kako bi u drugim državama bili sluge umjesto u svojoj državi gazde!? Hrvatska s oko 4 milijuna stanovnika sasvim sigurno raspolaže resursima mora, voda, šuma i obradivih površina s kojima bi, da nije organizirane pljačke, mogla biti bolja od Turske, Indije ili Kine. A nije!
 
Kažnjavaju se nastavnici, a podilazi učenicima
 
U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih vrijednosti, a reforma školstva izvor je zabluda o kojima svjedoče učenici što osvajaju visoke međunarodne nagrade u informatici, matematici, govorništvu i drugim oblastima da bi se pokazali loši rezultati na PISA testovima u kojima dominiraju Finska i Estonija čiji nastavni kadar  nema potrebe za štrajk, a još manje učenici njihovih škola za slavlje, zar ispita zrelosti ludovanjem? Očito je da je puno veći problem u odgoju discipline nego li u programima nastave što naši, nazovi stručnjaci, tretiraju nastavnim predmetom građanskog odgoja. Disciplina se ne uči nastavnim predmetom; ona se provodi, a oni bez discipline se kažnjavaju. U nas se nastavno osoblje kažnjava progonom uz pomoć psihologa, socijalnih radnika i pedagoga kao intelektualnih dodataka učiteljima, nastavnicima i profesorima koji stvarno imaju male plaće, ali sasvim sigurno i učinke o čemu svjedoče rezultati PISA testa.
 
Naši istaknuti stručnjaci molekularne biologije u kojoj dominiraju istraživanja genskog naslijeđa sasvim sigurno su vrhunski stručnjaci svijeta. Nisu li to Igor Rudan, Ivan Đikić ili Krešimir Pavelić, a nisu ni članovi HAZU-a. A što tek reći o Mati Rimcu? Prestižni je stručnjak u kreiranju automobila budućnosti koji surađuje s međunarodnim vodećim auto industrijama da bi u nas tek dočekao posjet predsjednika Vlade s ministrima koji su se upoznali s tehnologijom umjesto uvjetima proizvodnje u kojoj država, osim posjeta, nije pružila jamstva za biti broj jedan u svjetskoj proizvodnji hibridnih, ekološki i uporabno korisnih automobila budućnosti! Hrvatska ima sve osim pameti i svoju energiju troši na posljedice umjesto na uzroke oba svjetska rata u kojima je ostala, ne samo bez svojeg materijalnog kapitala nego i intelektualnog. Naši antifašisti su najobičniji komedijaši koji vode borbu protiv anonimnog neprijatelja koji se pojavio Hitlerom i poslije njega nestao o čemu svjedoči Njemačka.
 
Da ponovimo glupanima antifašističke pošasti! Njemačka je osudila ratne zločince, Marshallovim planom osposobila industriju, isplatila ratnu štetu i svojim kapitalom, uz simbol porušenog zida, ujedinila Njemačku. Za to isto vrijeme Hrvatska se bavi ustašama, četnicima i partizanima umjesto da se bavila krivcima za sudbine: INA korporacije, prodaje Plive ili pak uništenja Prvomajske, Rade Končara i Đure Đakovića. Najzad, hoće li netko odgovarati za sudbinu brodogradilišta što je posljednji čavao u lijes domaće industrije s ošamućenom poljoprivredom i dotrajalim stočarstvom. Pravo je čudo kako nam je preostala Podravka uz industrije mliječnih proizvoda kao i tvornice  keksa,  vafla, bombona i čokolade uz ostatke industrije mesnih proizvoda posrnulog Agrokora?
 
Nitko nije uvjerljivije opisao karakter odnosa politike i otpora joj od Ivana Raosa djelom “Prosjaci i sinovi“ što je TV serijom priredio Antun Vrdoljak kao smisao borbe, ne za život, nego za preživljavanje uzajamnom podvalom naroda vlastima i vlasti prema narodu što je postao genski kòd života istočno od sunčanih Alpa i zapadno od brdovitog Balkana u kojem su Srbi svoja nezadovoljstva vladarima rješavali ubojstvima kad već nisu bili u stanju graditi ceste i pruge kao ni ustanove žuto obojenih zgrada: policije, općine, sudova i škola uz obvezno osnivanje vatrogasnih društava u kojima je njegovana limena glazba uz, dodao bih, nogometne klubove.
 
Nogometni su klubovi  s HNS-om jedini nadvisili politiku zbog koje nam Zdravko Mamić kao uspješni generator uspjeha umjesto da je u Hrvatskoj slavljen, u Međugorju je tretiran kao bjegunac od pravosuđa koje umjesto da sudi pljačkašima proračuna bavi se kriminaliziranjem Zdravka Mamića da bi opravdali gospodarski posrnulu Hrvatsku iz koje se Hrvati iseljavaju.
 
Bilješka:
 
1. Prva žrtva srpske politike bio je vođa prvog srpskog ustanka vožd Karađorđe čija je odrubljena glava poslana beogradskom veziru, a na vlast je došao Miloš Obrenović čijeg su nasljednika Aleksandra Obrenovića ubili zavjerenici Dragutina Dimitrijevića - Apisa i bacili kroz prozor. Gavrilo Princip je ubio Ferdinanda, a Puniša Račić Stjepana Radića. Kad je Srbija došla na vlast nastavila je praksom ubijanja. Ubila je Zorana Đinđića  nezadovoljna politikom koju je vodio.
 

Željko Mataja

Onomu tko nas i našu državu učini normalnim, treba dodijeliti Nobelovu nagradu za inovativnost i kreativnost

 
 
Bilo bi jako dobro, humano, domoljubno, intelektualno, pristojno, moderno, primjereno, odgojno (u svakom smislu), europski, dostojanstveno, dalekovidno, hrabro, samopouzdano, iskreno, istinoljubivo, dosljedno sebi, kad bi predsjednički kandidati polazili od sebe, svojih činjenja i nečinjenja, svojih postignuća, propusta,  stavova, mogućnosti, htijenja, težnji, motivacije, političkog erosa,  znanja, sposobnosti, vještina, spremnosti na služenje i žrtvu, za domovinu i narod, kako bi se živjelo bolje, sretnije, zadovoljnije, bez bojazni, beznađa, depresije, letargije, s mišlju što prije i što daje pobjeći iz ove opustošene, devastirane, “okupirane”, rasprodane, uništene, jadne, bijedne i tužne, nekad ponosne, “obećane” zemlje, najljepše na svijetu, po položaju, prirodnim ljepotama (bogatstvima), s burnom junačkom prošlosti i solidnom budućnosti, koju nije znao ili htio nitko, osim našeg prvog predsjednika dr Tuđmana stvoriti i imati. 
https://i.pinimg.com/originals/05/ac/a7/05aca75b27de6195ae5ca270fb2299d9.png
Neki govore i tvrde kako je on htio 200 bogatih obitelji, o kojima bi svi ovisili, koji bi bili generatori boljitka i napretka za sve nas, jer bi punili proračun i bili neka vrsta materijalne sigurnosti. Neki su o tome pisali i branili takvu tezu puno prije Tuđmana. Kako bilo da bilo, tu smo gdje smo, pred izborom novog predsjednika(ce) države, kojeg sudeći po svemu onome, što je od te funkcije napravljeno, posebice u mandatu KGK nam baš i ne treba. Ako nam je potreban, onda s obzirom na njegove ovlasti, od toga ne treba raditi najveći mogući događaj, pompu, cirkus, trošiti novac kojeg ionako nemamo dovoljno, što pokazuje nezadovoljstvo u svim područjima, zvanjima, profesijama, na svim nivoima. Nezadovoljstvo se spontano pretvara u bunt i neposluh Vladi, koja nas uporno uvjerava kako svakim danom sve bolje živimo, kako su mnogi njihovi uspjesi iznadprosječni, kako nas svi u svijetu uvažavaju, kako smo jednakovrijedni međunarodni činitelj...
 
Zašto nas onda mnogi izbjegavaju? Zašto ne otvaraju ispostave svojih tvrtki, uspostavljaju suradnju, na mnogim poljima, dolaze i natječu su se važne projekte... Zašto? Zato jer smo korumpirani od vrha do dna, Zato jer nam ne vjeruju. Zato što misle da smo mi još jako daleko od Europe i Prve lige, u bilo čemu, unatoč europski orijentiranom, visoko obrazovanom, svestrano sposobnom i komunikacijski i pregovarački vještom predsjedniku Vlade, koji jedva čeka da “zbriše” u društvo sebi ravnih i jednakih, što dalje od balkanske krčme obavijene dimom, u mrkloj magli, iz koje se čuje zveket razbijenih flaša, ružne psovke, cijuk cajki i vrisak uličnih dama, što pjevaju i plešu, pijanim lopovima, “domoljubnim” mogulima, gazdama, gazdama, homo novusima svake vrste, nakupcima, prekupcima, rodijacima i kumovima, što pokradoše našu Domovinu, otjeraše mlade u svijet, gdje će svojim znanjem, zalaganjem i radom prinositi razvoju zemalja, u kojima su se trajno nastanili.
 
Otišli su uglavnom, zbog korupcije i svih zala koja korupcija generira, produbljuje i širi u cijelom društvu, u svakom području rada i djelovanja, u svim segmentima i porama života. Ovdje više nitko  nikome ne vjeruje, ništa, što je opravdano i vidljivo u svakodnevnoj praksi, od zapošljavanja, napredovanja, pravne nejednakosti, pravosuđa, školstva, vraćanja u prošlost, prekrajanja povijesti, demokracije u povojima, lokalnih šerifa, ministara s prstima u pekmezu, podobnih  umjesto sposobnih, prebrojavanja krvnih zrnaca, vječnih igara “ustaša i partizana”, pitanja gdje si bio '41., '45., '91., '95., i gdje si danas. Tko ti je otac, djed, pradjed, majka, baka, strina, tetka… Tko je gdje koga terorizirao, opljačkao, ubio…? Sve to je bijeg od stvarnosti, od odgovornosti, od istine, skrivanja nesposobnosti, djelovanje po uputama onih koji žele da Hrvatska nestane, sasvim svejedno domaćih ili stranih.
 
Na tisućljetnoj vjetrometini, sa svih strana, Hrvatska je ostala i opstala, iako je često bila u ropstvu, pred nestankom, pod tiranijom mnogih vladara i uzurpatora. Međutim, najgore od svega je, kad je suverena, samostalna, neovisna i demokratska Hrvatska u svojevrsnom ropstvu, zbog domaćih vladara, izabranih demokratskim putem, od svojih građana, na “festivalu” demokracije. Imamo 11 kandidata za predstojeće predsjedničke izbore 22. prosinca ove godine. Ne možemo reći kako nemamo za koga glasati i tog dana ostati doma. Tada će naš glas, iskoristiti za svojeg kandidata, onaj tko u tome ima prakse, vješt je i ima mnogo alata u ruci, za takvu rabotu. Ne bi im to bilo prvi put. Pri tome su vrlo važni, bitni i upitni nevažeći glasački listići, koji su pri zadnjem takvom glasovanju, bili nebitni i nevažni, a zapravo su trebali dati pravi (validan) omjer onih koji su zaokružili izabranog kandidata i svih onih koji su pristupili izborima. Vrlo je upitno  nužno potrebnih 50 % +1. To kao da nikoga nije brinulo, naročito one koji bi trebali poštovati i štititi Ustav i zakone ove države.
 
Obilo nam se to o glavu, kao nikada do sada. Sva pusta obećanja, putešestvija, čergarenje, činjenje i nečinjenje, neprimjereno ponašanje, sramoćenje države i nas, izlaženje iz svoje domene ovlasti, miješanje u politiku druge države, svakodnevno mijenjanje bitnih i važnih odluka (stavova), neargumentirano pljuvanje i difamacija rivala, baratanje  neargumentiranim činjenicama, ruganje narodu u koji se zaklinje, nepoznavanje elementarnih znanja (općih i posebnih),  osmijeh bez srca i duše, glumatanje, prenemaganje, estradizacija najvažnije državne funkcije po ustavu, koju je svela na dernek, okljaštrila, osramotila, obezvrijedila, oduzela joj dignitet i dostojanstvo, svela na ruglo i učinila nepotrebnom.
 
U tim ljudima koji misle da mogu biti predsjednici države, najprije bi trebali prepoznati poštenog čovjeka, čije misli, riječi i djela su usklađeni, koji su svojim životom do sada pokazali i dokazali da znaju, hoće i mogu. Koji tu funkciju ne priželjkuju da bi postali Netko. Oni već sada jesu Netko. To znači da žive od svojeg rada i da su sve što imaju stekli poštenim radom, znanjem i sposobnostima, a ne podobnostima koje odgovaraju njihovom stranačkom opredjeljenju. Dužnost predsjednika države bi svima trebala prvenstveno biti čast i odgovornost, a ne mjesto za materijalno bogaćenje, akcelerirani put do drugih europskih i međunarodnih funkcija, kao i uspon po ljestvici uspješnosti do samog vrha (Sunca). Neki su se očito precijenili. Nisu svjesni svojih mogućnosti, potencijala i doraslosti toj funkciji. Oni koji su ih tu postavili to vrlo dobro znaju, jer se sve odvija po njihovu planu. Njihovi puleni (odabranici) vjerno služe svojeg gospodara.
 
Za to vrijeme Hrvatska propada gospodarski, duhovno, socijalno, intelektualno i kulturno. U društvu je poremećena piramida temeljnih ljudskih vrijednosti. U državi čije se stanovništvo u oko 90 posto slučajeva izjašnjava kao vjernici, ne poštuje se Deset Božjih zapovijedi, ne bježi od Sedam glavnih grijeha. Dapače! Ti grijesi su postali vrlo učinkoviti i lukrativni. Takvi u isto vrijeme prisustvuju misnim slavljima, primaju pričest, lažu, kradu,  bave se okultizmom, surađuju s gatarama, vračarama, alternativnim doktorima, ekspertima tame i zla. Nekad se nisu znali niti prekrižiti, a sad bi trebali biti primjer drugima u obnašanju vjere.
 
Tko sam ja da im sudim? Neka rade što žele, u svojoj privatnosti i svom životu. Međutim, ti i takvi ne mogu i ne smiju biti predsjednici države Hrvatske. Za tu državu se stoljećima prolijevala krv, gubili životi, stradavali muškarci, žene i djeca. Ne može se u isto vrijeme biti s braniteljima, i uz branitelje i s rušiteljima, lopovima,  prevarantima, petom kolonom, inkriminiranim tipovima, likovima iz podzemlja i nadzemlja, pozivajući se na Tuđmana  i njegov model opće pomirbe svih građana, radi dobrobiti i boljitka. Ne može se u isto vrijeme biti kurva i svetica. Ne pomaže puno ona biblijska: Neka prvi baci kamen, onaj tko je bez grijeha. Nitko nije bez grijeha, ali ti grijesi nisu jednaki. Postoji tu i nekakva odgovornost, o kojoj nitko ne govori. Morale bi postojati i određene sankcije za namjerne štete, sukobe interesa i neznanje. Nema tu mjesta onoj  misli. “Oprostite im jer ne znaju što čine”. Itekako znaju. Rade u osobnom interesu i za svoje gazde. Judine škude su ispred nas i Hrvatske, u što se zaklinju, s rukom na srcu.
 
Vrijeme je da se već jednom kaže “popu pop, a bobu bob”. Puno toga se zna i priča o mnogima. Nema sad više mjesta za nikakvo kavalirštinu i gospodsko ponašanje, pogotovo kad se po vama opaljuju rafali iz svih oružja, kad se broje krvna zrnca vaše obitelji, kad se propituje domoljublje, kad mediokritet (IQ<60) aludira na vašu inteligenciju, kad se ruga vašoj profesiji, kad se sumnja u vaš znanstveni stupanj... Kad si u Rimu budi Rimljanin! Nema veze spol, dob i profesija. Uzdići se iznad toga, s obzirom na biračku bazu, koja “počinje tamo gdje asfalt nestaje”, znači raditi na svoju štetu. Ta baza razmišlja i djeluje po onoj: Što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži! U tom režimu bez odgovarajućih jogurta privilegirani su bili oni koji sada pljuju po svemu iz tog doba. Imali su strica koji ih je  slao tamo gdje drugi, bolji i pametniji nisu mogli. Takvi i sada imaju mnoge stričeve, patrone, n-teralce, Pigmalione, donatore, obožavatelje… To su ljudi za sva vremena. Takvi nam baš i ne trebaju. Ti se okreću kako vjetar puše. To su “suncokreti”, vrtirepke, beskralježnjaci, tuđe sluge.
 
Nekako se stvara dojam, kako HDZ želi izgubiti ove predsjedničke izbore. To je jedna druga priča, koja će se početi pričati nakon predsjedničkih izbora. Mnogi vide, pa i oni privrženi autohtoni, vjerni  Tuđmanu i njegovim idejama, da je carica potpuno i apsolutno gola. Nikakva obleka to ne može pokriti i prikriti. Tko god došao od mogućih kandidata, bit će bolji u svemu, od aktualne predsjednice. KGK o korupciji priča. To joj je  glavna mantra, kao i borba (verbalna) protiv korupcije, dok se u isto vrijeme druži privatno i službeno, s magovima i bogovima korupcije. Lova je lova. Na njoj ne piše kakva je i čija je. Tko to na vrijeme spozna, akceleracija i uspon “do neba” mu ne ginu.
 
Sve je moguće. Favorita nema. Jakih kandidata ima. Originalnih programa nema, osim onog montypaytonvskog “korupcija svima, samo ne njima”. Kod nas više ništa nije normalno. Onaj tko nas i našu državu učini normalnim, dobit će Nobelovu nagradu za inovativnost i kreativnost u nemogućoj misiji.
 

Ankica Benček

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći potopiti

 
 
Drage Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji i draga rodbino !
Hvala vam lijepa!
Kako početi i što reći?
Tko bi rekao da će taj mali iz Višnjevca, iz višnjevačke osnovne škole doći u ovu kino dvoranu i držati govor? On ne pjeva, nego drži govor!
https://www.miroslavskoro.hr/images/web-page-vizual.jpg
Tko bi rekao da će sve ovo što sam radio cijeli život, te pjesme, da će to biti problem? Jer ja sam pjevač! Kada me najavljuju sa drugim kandidatima, ja sam pjevač! Valjda je po nekim medijima to neki niži oblik postojanja, jer ja sam čovjek koji nije ni gospodin, ni bivši premijer, nego pjevač! Ali imaju oni sa mnom jedan problem, a to je, što sam ja i pisao te pjesme! Pisao sam ih u Pittsburghu, Pečuhu, Osijeku, Višnjevcu, Imotskom, Zagrebu, mojoj Slavoniji i mojoj Dalmaciji!
Što to tebi treba? Zašto to radiš?
 
Ono što je najvažnije večeras je, da ja vama ovdje odgovorim na neka pitanja, u svom Osijeku, u svom gradu, da ja ovdje pred svojim Osječanima, pred svojim Višnjevčanima, Ćepinčanima, ljudima iz Retfale, Tenje. Antunovca, Sarvaša, Brijesta i Donjeg grada, da ja njima  odgovorim "Što to tebi treba?" To je osnovno pitanje, koje mnoge od vas mori. Drugo pitanje koje sam čuo, to mi je rek'a moj ujak u Imotskom "Zašto to radiš?" Ne može meni nitko u mom gradu držat lekcije, nikada nije, niti će. Ovo je moj grad , naš grad, najljepši na svijetu!
 
I ruku na srce, stvarno nema razloga! Ja bih mogao sa svojih 57-58 godina, sa ovim što sam stvorio, sa ovo nešto malo premosnih cijevi koje su mi ugradili i sa ono nešto štapova za pecanje što su mi ostavili djed i otac, ići na lugarnicu ili na Dunav, živjeti jedan miran život.
Međutim ja nemam pravo na to, nemam pravo, jer sam odgovorna osoba, ja sam cijeli svoj život odgovorna osoba i dok sam pjevao, vodio firme i dok sam studirao i doktorirao. Ja sam od 23. lipnja ove godine do danas izgubio jako puno prijatelja i poznanika.
Ljude je strah, strah ih je fotografirati se, strah ih je doći! Moje organizatore bilo je strah uzeti veću dvoranu, jer se ljudi boje, čega, koga?
Ja se ne bojim!
Ja sam došao reći u svom gradu, pred svojim  očima, "ja se ne bojim". Mi se ne bojimo! Mi ćemo razbiti strah!  
Oni se boje! Oni se boje i zato lažu. Strah ih je, jer "istina je voda duboka"Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći potopiti.
Mi se nemamo što lagati, vi i ja znamo se dugo godina. Sad il' nikad je stih iz moje pjesme. Pokojni profesor Lauc je htio da kod njega doktoriram iz metafizike, jer kao da vidim ja unaprijed.Ja samo osjećam svoj narod i to ga osjećam jako! Ja razumijem što znači biti dio tog naroda! A ja razumijem što znači nemati! Ja razumijem što znači demokracija!
Demokracija nije ovo što ovi misle da je demokracija! Demokracija je kod nas saživjela početkom devedesetih godina. Svi smo je čekali, svi smo se nadali, svi smo bili puni elana  i onda smo  2000. godine dobili tu neku vlast, vlast koja 20 godina krade svima nama vrijeme. Mi ćemo vratiti sve što su nam uzeli, sve, samo ne možemo vratiti vrijeme. Oteli su nam ga. Vratiti ćemo sve osim vremena! Kako ćemo vratiti svojih 20 godina? Ja nikako!
To su ljudi koji ne znaju što znači pluralizam, demokracija i vladavina prava. Pluralizam je kada svatko od nas može misliti što hoće, bez obzira  jeli član neke stranke ili nije! Mi smo živjeli u sustavu koji je jednoumni mentalitet, jednostranački i totalitaran. Ja sam mislio da je to prošlo, nažalost nije! Nažalost i danas se ljudi izbacuju na cestu, i danas ne možeš dobiti posao, ako nisi član stranke.
Mi moramo uzeti neke vrijednosti koje su bitne. Mi moramo vratiti izvrsnost! Mi moramo vratiti ono što se svugdje kod Hrvata cijeni , naših deset poštenih prstiju i naš mozak. Naš rad i našu sposobnost! Mi smo svugdje sposobni osim u svojoj zemlji.
Ja sam poduzetnik, ja to razumijem. Ja znam što znači stajati u redu u poreznoj upravi, ja znam što znači plaćati doprinose pri isplati plaća, prvi, drugi i treći stup.
Sve ja to razumijem, ali ne razumijem što im više toliko treba! Ima ih sve više i više, da uz stranačku iskaznicu ti ljudi, ta mediokritetska klatež, uništavaju firmu za firmom! Uništavaju hrvatsko obrazovanje, hrvatsko zdravstvo, hrvatske mlade, a ne daju živjeti ni hrvatskim umirovljenicima. Naši branitelji izvršavaju  suicid, naši mladi odlaze i to ne više kao prije, samo otac, odlaze cijele obitelji, odlaze da se ne vrate! Prodaju stanove!
Nije moja životna ambicija da budem Predsjednik, ja ne želim biti Predsjednik fikus, ja želim raditi! Ja želim biti predsjednik, koji želi raditi zajedno s vama, a ne sa njima! Ja  imam svoje ime i prezime, imam svoje poslove!
 
A onda me optužuju, da zašto ja koristim riječ narod? Zato što vas volim, što vam vjerujem. Zato što piše u temeljnom dokumentu. Ustavu, da vlast proizlazi iz vas i pripada Vama! Zato kažu mi da ne znam, kažu mi da lupetam i da laprdam? A može li se?
Iza mene stoji narod, i najveći je problem to što ja uopće ne lupetam, problem je u tome što ja ne laprdam, što ja govorim istinu !
To je ono što oni ne mogu podnijeti! Istinu! Ne mogu podnijeti istinu! A istina je da je nama njih dosta! Istina je da oni traže kontinuitet! Nastavak ovako kao što nam je sada! Pa nastavite sami, bez nas! Mi idemo u drugom smjeru! Ovo nije slučajna država! Ja hoću više ovlasti za Predsjednika države! Ne za Miroslava Škoru, nego za Predsjednika države! Za bolje kontrolirati taj sustav koji je loš!
Svaki dugi, treći, čovjek ima stalno problema s blokadama, stalno odgađaju, pa izglasavaju neki zakon, a ljudi i dalje blokirani.
Da bi ušli u Europsku uniju skinuli smo gaće, sada je vrijeme da obučemo gaće.
Sada je vrijeme da proglasimo gospodarski pojas, neka love Talijani, ali neka plate.
Sada je vrijeme da budemo svoj na svome, da riješimo granicu sa Crnom Gorom i Srbijom, da saznamo gdje su naši nestali, da se plati ljudima koji su trunuli u njihovim koncentracijskim logorima, neka se plati pravedna odšteta!
Nemamo mi problema ni sa kim. Mi Hrvati radimo sve iz ljubavi prema narodu, ne iz mržnje prema nekom drugom, ali tko nas vodi? Ljudi koji nemaju viziju! Oni nemaju ni dana radnog staža u realnom sektoru u radnoj knjižici. Njihovo prvo zaposlenje je saborski zastupnik, ako ne i ministar! A kada im treba novac, ima nas, ima nas!
U svom prvom obraćanju rekao sam da to želim promijeniti! Mi smo ljudi koji radimo neke stvari zbog kojih naš narod propada i nestaje. Ja to želim promijeniti!
Oni to  zovu  parlamentarna demokracija , ali to nije ni parlamentarna, ni demokracija, mi živimo u sustavu u kojem  šef pobjedničke stranke vlada državom, to je faraon! On sa svojim trgovačkim partnerima dijeli državu kao ratni plijen. Kakav je to gospodarstvenik kojemu radnici štrajkaju, a nastavnici su na ulicama! Loš!
Pitajte moje radnike! Gospodarstvenik koji se ne pobrine za svoje ljude, je loš!
Ljudi ja ne znam koliko nas ima Hrvata, neki kažu da nas ima u svijetu oko 8 milijuna, što znači da ima 8 milijuna različitih mišljenja!
Nudim vam savez! Nudim vam savez u kojem ćemo pokušati probati naći tu neku slamku zajedništva, koja nam je nužna da napravimo promjene, promjene za ovu našu državu, za ovaj naš narod, za sve ljude koji su dali svoje živote kroz stoljeća da opstanemo. Moramo naći snage da napravimo gospodarsku i političku oluju. To je ono što nam sad treba, trebaju nam promjene!
I jednu stvar vam obećajem (a ne obećavam često). Ja sam čovjek koji se zove Miroslav, a zovu me Miro. Miro će im jahati za vratom svih 5 godina, mira za tu vlast neće biti. Mene nitko ne može nazvati, ja sam neovisan!
Uz vašu i Božju pomoć napraviti ćemo čudo! Tražim od vas žrtvu, tražim od vas da izađete na izbore 22. prosinca 2019, godine
Ima novaca, ima, ali ljudi se ne vraćaju. Ljudima je povrijeđeno dostojanstvo, ponos! Ljudi su povrijeđeni! Zovu ljude natrag u Hrvatsku, ovo je Švicarska, ovo je Grčka!
Ovo je Hrvatska! Zovu ih krivi ljudi!
Počet ćemo od Pantovčaka! Ja ne ću potpisati kao Predsjednik ni jedan dokument, dok ne potvrdi Ustavni sud! To je tzv. suspenzivni veto! A kakav nam je Ustavni sud? Nikakav! A zašto? Zato jer je rezultat kao i sve ostalo, obične trgovine pozicijama! Pogledajte naše sudstvo? Imamo li mi pravdu, imamo li pravicu? Kome mi vjerujemo danas? Imamo to što imamo! I generalno,  politika nema što raditi u Sudstvu!
Ja nikad ne bih bio ovo što jesam da nema vas, nikada! Ja sam Hrvat i Katolik, Kršćanin i usuđujem se reći tko sam i što sam! Sve što imam u životu dugujem svom Višnjevcu, svom Imotskom, svojoj Slavoniji, svojoj Dalmaciji i svom hrvatskom narodu!
Hvala vam na svakom potpisu koji ste mi dali! Ja želim tim potpisima dokazati
1.da ima ljudi koji drugačije misle, koji se ne boje
2. da onima koji se boje pokažemo da ima šanse, onda će i oni htjeti s nama ! Nemojte nikome zamjeriti, ja želim biti onaj faktor koji će ujediniti sve ovo skupa
Ja želim zajedno s vama napraviti bolju Hrvatsku!
Ja želim zajedno s vama vratiti Hrvatsku našem narodu i to SAD IL' NIKADA
Živjeli! Neka dragi Bog čuva vas, vaše obitelji i našu domovinu Hrvatsku!
Idemo do pobjede, do Pantovčaka!
Dodatno pitanje iz publike:
Autokefalnost Hrvatske pravoslavne crkve? Zašto da ne, dapače? SPC nije nešto što ima ekskluzivitet na nekim teritorijima na kojima sada ima! Republika Hrvatska pripada svim hrvatskim državljanima i hrvatskom narodu,  svi imaju jednaka prava na ovu državu, bez obzira gdje žive i ne smije biti privilegiranih, ni diskriminiranih!
 

Miroslav Škoro

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Subota, 25/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1540 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević