Get Adobe Flash player
Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Primjer Milana Babića je dobar i jedini ispravan put za suživot i...

Karolina Velika!

Karolina Velika!

Vidimo izgrađenu osobu koja njeguje obiteljske vrijednosti i od koje...

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Vraća Hrvatskoj ustav iz 1974., jer vraća Srbe u ustav, i onda će ići...

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS-u je uspjelo što nije ni Benitu...

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Najviše fantazije danas ima u genderističkoj...

  • Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:16
  • Karolina Velika!

    Karolina Velika!

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:09
  • Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 09:32
  • IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:04
  • Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 17:31

Živjeti u snovima znači biti mjesečar

 
 
"Ne možete učinkovito organizirati velike mase, a da se ne oslonite na neku vrstu mitologije. Ako se držite čiste stvarnosti, slijedit će vas nekolicina ljudi. […] Kad treba ujediniti ljude, lažne priče zapravo imaju prednost pred istinom. Ako želite procijeniti odanost skupine, tražiti od ljudi da vjeruju u neki apsurd mnogo je bolji test nego zahtijevati od njih da povjeruju u istinu. […] Mogli biste reći da je barem u nekim slučajevima moguće učinkovito organizirati ljude sporazumnim dogovorima umjesto fikcijom i mitovima. Stoga u ekonomskoj sferi novac i korporacije vežu ljude mnogo učinkovitije od bilo kojeg boga ili svete knjige, unatoč tome što svi znaju da je samo riječ o ljudskoj konvenciji. […]
https://projektvelebit.com/wp-content/uploads/2018/01/Djeca_Gornja_Rijeka.jpg
HRVATSKA DRŽAVA I HRVATSKA KATOLIČKA CRKVA SPAŠAVALI SU 1942. KOZARAČKU DJECU, KOJA SU OSTALA NAPUŠTENA NAKON "BRATOUBIČAKOG" RATA IZMEĐU SRBA PARTIZANA I SRBA ČETNIKA
 
Ako započnete duboku filozofsku raspravu o tome [društvena konvencija ili vjerovanje u vrijednosti same po sebi], gotovo svatko će se složiti da su korporacije zapravo fikcijske priče koje su izmislili ljudi. Microsoft ne čine njegove zgrade, njegovi zaposlenici ili dioničari – riječ je zapravo o zamršenoj pravnoj fikciji koju su ispleli zakonodavci i odvjetnici. Pa ipak, 99 posto vremena nismo u filozofskim raspravama, a s korporacijama se ophodimo kao da su stvarni entiteti, baš kao i tigrovi ili ljudi. […]
 
Ako želite moć, u nekom ćete trenutku morati širiti fikciju. Ako želite znati istinu o svijetu, u nekom ćete se trenutku morati odreći moći. […] Kao vrsta, ljudi vole moć više od istine. Provodimo bitno više vremena i truda pokušavajući kontrolirati svijet nego pokušavajući ga razumjeti - a čak i kad ga pokušamo razumjeti, obično to činimo u nadi da će nam to razumijevanje olakšati kontrolu nad njim. Stoga, ako sanjate o društvu u kojem vlada istina, a mitove se ignorira, ne trebate očekivati puno od 'Homo sapiensa'. Radije pokušajte s čimpanzama. […]", napisao je Yuval Noah Harari.
 
Iako sam vrlo skeptičan prema povjesničaru Yuvalu Noahu Harariju čovjek je neosporno erudit i filozof, daleko uvjerljiviji od tragičara Richarda Dawkinsa. Ne namjeravam polemizirati s njegovim stavovima, ovdje mi je samo poslužio kao savršen uvod u temu. Kada u SAD-u prosvjednici žele srušiti spomenik Theodoru Rooseveltu oni nam daju priliku za zanimljivu etičku analizu. Robustni Predsjednik jaše kao drug Tito na čelu kolone (na konju bijelcu?), a do njega dva tužna vrijedna pješaka (štitonoše?) Afroamerikanac i Indijanac (Praamerikanac zvuči bolje jer ljudi nemaju nikakve veze s Indijom). U vrijeme kada je kip napravljen širio je pozitivnu poruku, crveni (žuti?) i crni ljudi su naša braća, oni postoje i imaju demokratska prava - ali mi (Anglosasi) smo ti koji vode odvažno kotač povijesti, tj. znanost, umjetnost, tehniku i tzv. napredak, društvo i država počivaju na nama kao Herrensvolku! Ostali su "drugotni". Očekivati od ljudi koji su živjeli u drugačijem vremenu i prostoru mjerila današnjice je apsurd i povijesni anakronizam, nitko doduše ne želi slaviti koljače i ropstvo ali stavljati za povijesne osobe vrlo visoka mjerila znači tražiti kanonizaciju, a po tim strogim pravilima otpali bi i mnogi sveci. Povijest ne treba poznavati "svetih krava", tj. nedodirljivih tabua, sve treba biti otvoreno kritici i rasuđivanju i mjerenju, ali tko je bez grijeha neka baci prvi kamen.
 
Kontroverze oko trgovine robljem pogodile bi i Arape i Grke i Rimljane i Židove i Portugalce, pa i same crne Afrikance. Sjećam se da nitko nije postavljao pitanje zašto se slavi partizanske kurire i bombaše kada se tako djecu pretvaralo u vojnike? I danas slave antifašisti oslobađanje kozaračke djece iz Doma u Jastrebarskome da bi poslije ta djeca postali partizanski vojnici. I demonsko trojstvo XX. stoljeća liberalizam, fašizam i komunizam dolaze na naplatu povijesnim "revizionistima", s tim da im sudi sam život jer su protunaravni.
 
Mogu li ljudi živjeti u zajednicama podijeljenih vrijednosti i različitih snova? Stanovnici Crne Gore, koji se ne razlikuju po imenu i jeziku. sebe doživljavaju dvojako;neki kao Crnogorce neki kao Srbe. Pravoslavna Crkva, kojoj obje skupine pripadaju, postaje poprište žestoke polarizacije, iako su Crnogorci (kao i većina europskih naroda) pretežno ateisti, donedavno titoisti. Naravno da obnovom države postaje bespredmetno ukidanje Crnogorske pravoslavne crkve, te da ima pravnu težinu pokušaj vladajućih da nekretnine koje su prije 1918. pripadale CPC-u oduzme SPC-a, ali mišljenje 30 posto srpskih Crnogoraca (ili točnije crnogorskih Srba) ima značajnu težinu. Nije bitno što država Srbija i pravoslavna Rusija mogu crnogorskim Srbima izgraditi veće i ljepše crkve, bitna je borba na razini simbolike i identiteta (vidjeti Tito, Meštrović, Stjepan Sarkotić i Njegošev Mauzolej na Lovćenu). Jasno uz duhovnu moć i prihodi koje ostvaruju manastiri na Cetinju i Ostrogu imaju svoju specifičnu težinu čak i za duhovne ljude.
 
Zanimljivo je i pitanje identiteta Bošnjaka; sjećam se iz služenja JNA da je većina Bošnjaka koje sam susretao bila vjerski ravnodušna i jugoslavenski orijentirana. Prohrvatski orijentirani Bošnjaci su rijetkost, prosrpski su bili još malobrojniji jer je srpska politika isključila logiku mudrog Miće Ljubibratića još u XIX. stoljeću. Hoće li Bošnjaci Europu ili im je miliji Erdoğan koji vrlo autoritarno vlada i ima velike vanjskopolitičke ambicije? Bošnjaci Sandžaka su često albanskoga, pa i crnogorskoga i srpskoga podrijetla. Postoje i Bošnjaci u Podgorici i Baru koji povijesno imaju vrlo slabe veze sa BiH. Je li pitanje identiteta ustanovljeno u XIII. stoljeću kada Nemanjići progone bogumile i popravoslavljuju Crnu Goru, osim Primorja? Je li bogumilstvo otvorilo vrata islamu?
 
Može li Srbija shvatiti da je mala država i da njezino jačanje u XIII. I XIV. stoljeću jest plod slabljenja Bizanta pred nadirućim Turcima i križarima, te rada rudnika srebra? Može li se odreći bismarckovske tradicije krvi i tla, tj. militarizma i nacionalne romantike koja se slabo obazire na stvarnost, a druge ne vidi? Živjeti u snovima znači biti mjesečar, a za to se plaća poprilično velika cijena. Ili živimo u slučajnom svijetu i slučajnim državama pa nas netko slučajno ponudi povoljnim kreditima? Mi ćemo ležati i zarađivati kroz najam nekretnina, i to je smisao slučajnoga položaja na moru? Ne, nein, njet, no, jok! Pantha rei.
 

Teo Trostmann

Zar je Aleksandra Zec ubijena, a ostalo 401 hrvatsko dijete poginulo u Domovinskomu ratu?

 
 
U beogradskom dnevnom listu Blic objavljen je 26. studenog 2013. intervju s redateljem Oliverom Frljićem. U tom opširnom razgovoru Frljić iznio je i sljedeće tvrdnje: „Diskriminacija je upisana u same temelje Republike Hrvatske. Božićnim Ustavom iz 1990., Srbi su prestali biti narodom i postali nacionalna manjina“. „Ubojstvo Aleksandre Zec nije incident, kao što se sve ove godine predstavljalo, nego rezultat političkog projekta koji je jasno zacrtao na koji postotak treba svesti broj hrvatskih građana jedne nacionalne zajednice“.
https://www.braniteljski-portal.com/wp-content/uploads/2019/09/ervenik.jpeg
U riječkom HKD Teatar održana je 15. travnja 2014. premijera kazališne predstave „Aleksandra Zec“ redatelja Olivera Frljića. Premda je nakon te premijere Frljić tvrdio da „zločin ni žrtve nemaju nacionalnosti te da je predstavu posvetio svoj djeci žrtvama rata“, u kontekstu njegovih prethodno citiranih stajališta iznesenih u listu Blic, kao i njegovog cjelokupnog kazališnog, ideološkog i političkog rada, može se utemeljeno ustvrditi da je ta predstava još jedan prilog i navodni dokaz u velikosrpskom stigmatizirajućem projektu hrvatske „genocidnosti“, no koja ima i još strašniju sastavnicu a to je – infaticidnost!
 
Osim analiza na estetskoj i kulturološkoj razini, predstava „Aleksandra Zec“ percipirana je te i analitički interpretirana i na njezinoj političkoj i psihološko-propagandnoj dimenziji i poruci. Mnogobrojni novinari, publicisti i drugi javnici u svojim su reakcijama tvrdili da „ubojstvo Aleksandre Zec nije i jedini takav zločin u ratnoj agresiji na Hrvatsku, jer je tijekom te agresije u Hrvatskoj poginulo ukupno 402 djece od čega samo u Slavonskom Brodu 28 djece“. No, školovani a ne slučajni manipulator te redatelj psihološko-propagandnog rata Oliver Frljić upravo ih je tu (sa)čekao i zaskočio: na semantici, na razlici u primarnom značenju kao i konotaciji glagola „ubiti“ i „poginuti“! „Ubiti“ podrazumijeva predumišljaj, plan, namjeru, nakanu i slično; a „poginuti“ podrazumijeva zades, slučaj, incident, nesreću, događaj koji nije planiran i nije namjeran.
 
U skladu s prethodnim, Aleksandra Zec je „osmišljeno, planirano, namjerno i s ciljem ubijena“, a 401 dijete je „slučajno, zadesno, incidentno, neplanirano i nenamjerno poginulo“ u bombardiranju i granatiranju! JNA i paravojna srpska „artiljerija i vazduhoplovstvo“ nisu imali namjeru i cilj baš da djeca budu žrtve, nego su djeca navodno slučajne, incidentne, nenamjerne i kolateralne žrtve. Što je to u apsolutnoj logičkoj suprotnosti s činjenicom da su JNA i srpske paravojne postrojbe bombardirale te granatirale i gradove, naselja i civilne objekte odnosno bolnice, škole, vrtiće i slično u kojima borave i djeca; pa ona stoga nikako nisu mogla biti „slučajne, incidentne, nenamjerne i kolateralne“ žrtve, to Frljić i ostali „režiseri“ psihološko-propagandnog rata vješto prikrivaju i zaobilaze.
 
Umjetničkom senzibilitetu i humanitetu Olivera Frljića „slučajno“ su promakla planirana, namjerna i ciljano izvršena okrutna djecoubojstva braće 4-godišneg Gorana i 11-godišnjeg Slobodana Čengića koje su u siječnju 1992. u njihovoj kući u zaseoku Šašići kraj Ervenika ubila dva pripadnika srpskih paravojnih jedinica, i isto tako planirano, namjerno i ciljano izvršeno okrutno djecoubojstvo brata i sestre 5-godišnje Ane-Marije i 14-godišnjeg Ivana Grgića koje su u ožujku 1993. u njihovoj kući u Novskoj ubila dva pripadnika srpskih paravojnih jedinica. Je li blokadi Frljićeve percepcije i senzibiliteta pridonijelo i to što su s predumišljajem i ciljano ubijena djeca te zajedno s njima i njihovi roditelji – hrvatske nacionalnosti, pa stoga nije dobio inspiraciju za odgovarajući umjetnički projekt? A i kako je mogao dobiti pobudu i nadahnuće kad se taj i takav umjetnički projekt, ne bi uklapao u projekt psihološko-propagandnog rata protiv hrvatskog naroda kojeg režira te vodi i Oliver Frljić!
 
Ubojstvo Aleksandre Zec „nije incident nego rezultat političkog projekta“ tvrdi Frljić u prethodno navedenom intervjuu u Blicu, a kako njegovu solidarnost i umjetnički senzibilitet nisu privukla ubojstva braće Gorana i Slobodana Čengića i sestre i brata Ane-Marije i Ivana Grgića, iz toga se može jedino zaključiti da Frljić drži da su ta ubojstva tek puki incident i da nisu rezultat političkog projekta! Što znači i da je još 397 djece u Domovinskom ratu ubijeno incidentno, slučajno; vjerojatno od latica cvijeća kojim su građani Beograda u ranu jesen 1991. obasipali tenkove koji su vozili „humanitarnu“ pomoć u jedinicama JNA i srpskim paravojnim jedinicama opkoljeni Vukovar pa je zbog atmosferskog incidenta vjetar naglo promijenio pravac, cvijeće odnio u Slavoniju i 397 djece je zbog tog prirodnog slučaja, incidenta - ubijeno! I ono što je najvažnije, mala Aleksandra Zec nije Srpkinja, ona je i Srpkinja i Hrvatica, jer su joj roditelji Srbin (otac) i Hrvatica (majka). Zato i ovaj rasni Frljićev argument ne stoji.
 

Zrinko Horvat

Crveni prešućuju da je razdoblje do 2000. godine bilo najuspješnije razdoblje Tuđmanove i HDZ-ove vlasti

 
 
„Koalicije koje je predvodio SDP već su nekoliko puta pokazale da najbolje funkcioniraju u kriznim situacijama te da imaju ljude i kapacitet za izvlačenje zemlje iz krize. Izolacija, recesija i depresija dočekale su nas i 2000. i 2011. godine“, citat je to iz  uvodnog dijela Izbornog programa SDP-a i Restart koalicije za izbore 2020. godine. Predsjednik stranke Davor Bernardić više je puta izjavio da su oni dva puta „čupali“ Hrvatsku iz krize. Dakle, zaključak se nameće, da im je to i ovaj puta je dano u naslijeđe (corona kriza i potres Zagreb), pa nema razloga ne dati povjerenje ovoj listi. A što se stvarno dogodilo!
https://www.spa-centar-lavandula.hr/wp-content/uploads/2019/04/popust.jpg
Godine 1999. Hrvatska je još uvijek ratno područje. Zrakoplovi NATO-a lete iznad Hrvatske u ratne operacije na Srbiju. Potpredsjednik Sabora Mato Arlović iznosi tada na sjednici Sabora podatak „imali ste 0,3 posto pada nacionalnog proizvoda“. U Saboru je nastao tajac. Nitko se nije snašao. U čemu je problem? Nitko ne zna toga trena odgovor! A zapravo je vrlo jednostavan! O metodologiji je riječ! Ovako izolirano iznošenje rezultata samo jedne godine, ostavilo je dojam teškog kriznog stanja. Stvarni rezultat rada neke vlasti, a i drugih gospodarskih entiteta, ocjenjuju se kada uzmu u obzir najmanje  četiri godine koliko traje mandat. I još nešto! Pad od minus 0,3 % tada je iznosio od 60 milijuna dolara, a to je svota koja se kada nema rata prikupi od turista za tri dana samo u turizmu. Prva mirnodopska godina bila je, kao što je rečeno, 2000-a, a razdoblje do 2000. godine je najuspješnije razdoblje Tuđman HDZ-ove vlasti.
 
Što je ostvareno do 1999. godine? Prosječni rast BDP od 1992. do 1999. godine bio je 1,5 milijardi dolara godišnje u tim ratnim godinama. Prosječna stopa rasta BDP-a za razdoblje od 1992. do 1999. godine bila je 14 %. Realni BDP za to razdoblje iz godine u godinu raste po stopama između 5 i 6,9 %. BDP u godinama 2000. i 2001. nije prešao iznos BDP-a iz najlošije godine Tuđmanove i HDZ-ove vlasti kada je ostvaren minus od 0,3 % (Bilten HNB-a, prosinac 2002. – dolarski iznosi BDP-a tekuće cijene). BDP za kasnije SDP-ove vlasti 2000. do 2003. raste po stopama od 3 do 5 %, a po tim postocima raste i BDP nakon 2004. godine na dalje dolaskom nove vlasti.
 
Godine 1998. ostvaren je tekući višak (suficit) u iznosu od 7.136,4 milijuna kuna, što je bio najveći iznos državne štednje tijekom četiri protekle godine, od 1995. do 1998. godine. Četiri godine uzastopce, od 1995. do 1998. godine ostvaren je  primarni višak (suficit) državnog proračuna, što znači da su ukupni prihodi veći od rashoda bez kamata, a to pokazuje da se kamate isplaćuju iz prihoda a ne zaduženja (Godišnje izvješće Ministarstva financija z 1998. godinu). Suficit državnog proračuna ponovno se ostvaruje tek 2017. godine, upravljanjem ministra Zdravka Marića s novcem poreznih obveznika, dakle 19 godina kasnije. Udio inozemnog duga u BDP kroz cijelo razdoblje 92 do 99. ne prelazi 50 %.
 
Međunarodne pričuve naslijeđene su 1991. s nula dolara a 1999. godine su iznosile nešto više od 3 milijardi dolara. Kamate na pozajmice za isplatu plaća 11. svibnja 1990. godine iznosile su 28 % mjesečno ili na godišnjoj stopi preračunato 1834%. Donošenjem programa iz 1993. godine obuzdana je inflacija. Padaju i kamate. Do 3. siječnja 2000. godine od 162.500 razorenih stambenih jedinica obnovljeno je 80.000 stambenih jedinica a pripremljeno je za obnovu 16.000 stambenih jedinica. Broj obnovljenih stambenih jedinica i onih u pripremi za obnovu je u veličini gradova Osijeka i Splita. I sve to u ratnim okolnostima odnosno kada je Hrvatska bila proglašavana ratnim područjem. Državni proračun raste 88 puta. Koliko je u tom razdoblju primljeno izbjeglica i prognanika kojima su osigurani i smještaj i hrana, o tome također postoje relevantni podaci.
 
Nakon 20 godina, kao da je sve zaboravljeno, kao da ne postoje pokazatelji o rezultatima rasta gospodarstva iz tih vremena. SDP izvlači samo pojedine godine kao opravdani razlog da veliča svoju ulogu da je Hrvatsku izvlačio iz krize, u koju ju je navodno dovela HDZ-ova vlast i to navodi u aktualnom Izbornom programu 2020, što je po njemu razlog da mu se povjeruje i ovaj puta (jer opet prijeti kriza). Što se događalo do 2000. godine to se izostavlja. Proglašava sebe kao spasiteljem Hrvatske, na temelju nametnute, izmišljene krize, što ne odgovara istini. Što je napravila Tuđmanova i HDZ-ova vlast, i o kakvom se padu radi, to je iz navedenih pokazatelja razvidno. 
 
Eksperiment 2015. donosi rast!
 
BDP u Hrvatskoj 2011. godine minimalno pada za 0,3 % i to nakon što je 2009. godine globalna gospodarska kriza poharala gospodarstva svijeta (prosjek pada EZ-a bio je oko minus 5 %, Slovenija minus 7,5 % Mađarska minus 6,7 % i tako sve europske države vrlo oštar pad). Hrvatsko gospodarstvo se oporavlja (2009. godine pad -7,4, 2010. godine -1,5, 2011. godine -0,3 %). Izvukli smo Hrvatsku iz krize nakon 2011. godine, navodi se također u Izbornom programu. Opet se nameće uloga spasitelja, ali bez pokrića. O tomu, da je do pada dovela svjetska globalna kriza, o tomu se ne govori.
 
Drugo, ukupno za vrijeme vlasti SDP-a 2012. do 2015. BDP je imao negativan rast (minus 0,4 %.). 2012. minus 2,2 %, 2013. minus 0,5 %, 2014. minus 0,1 %. 2015. godine plus 2,4 %. Kako je onda izveo Hrvatsku iz krize? Ukupni minus nije značajan, ali kada se promatra cijelo razdoblje, upravljanje je neuspješno. Eksperimentom kojim SDP napušta svoju socijalnu agendu, dolazi do povećanja BDP-a tek 2015. godine, tri godine nakon dolaska na vlast. Mijenjaju se osobni odbici i porezni razredi. (Vladino obrazloženje za smanjenje raspoloživog dohotka bilo je - citat iz obrazloženja 2011: „…dok bi se poreznim obveznicima s plaćom/mirovinom iznad tog iznosa (onima koji ostvaruju plaću iznad 8.000,00 kuna s jednim uzdržavanom članom) plaća/mirovina smanjila, a sve kako bi se porezni teret ravnomjerno rasporedio na porezne obveznike prema njihovoj gospodarskoj snazi, što znači da će veći teret snositi oni porezni obveznici koji imaju veću gospodarsku snagu, a zaštitit će se porezni obveznici sa najnižim primicima.“)
 
Model ne nosi povećanja BDP-a. Godine 2015. SDP napušta socijalnu agendu modela, i  novo obrazloženje za promijene oporezivanja dohotka 2015. glasi:„…promjenom poreznih razreda i povećanjem osobnog odbitka, povećao bi se raspoloživi dohodak tzv. „srednjem sloju građana“ što bi posljedično utjecalo na povećanje potrošnje te se mogu očekivati pozitivna kretanja u gospodarstvu“. Nadalje se navodi da se „očekuje... da će uslijed navedenih izmjena doći do smanjenja prihoda od poreza na dohodak za 2 milijarde kuna na godišnjoj razini“. „…Računa na tzv. „srednji“ sloj građana koji će povećati potrošnju. Sada se vraća poreznim obveznicima kroz povećanje raspoloživog dohotka oko 2 mlrd. kuna, nakon što im je 2012. izbijeno iz novčanika oko 6 mlrd. Te godine BDP konačno raste za 2,4 %. Ukupno za vrijeme vlasti SDP-a pada za minus 0,4 %, što je već rečeno. Ukupno računajući od 2008 godine, od početka krize, Hrvatska je negativni minus pada BDP-a eliminirala 2018. godine nakon što je nova vlada kroz tri porezne reforme primjenjivala  konzistentni model smanjivanja poreznih tereta u oporezivanja dobiti i dohotka. Kroz manji porezni teret ostvarivati veće prihode (manje je više), s posljedicom povećanja plaća, mirovina i drugih proračunskih izdataka.
I to je cijela istina o SDP-ovom izvlačenju Hrvatske iz krize utvrđene  analitičkom metodologijom po kojoj se utvrđuje rezultat koji je ostvaren u nekom određenom razdoblju neke upravljajuće strukture (poslovnog entiteta, države). Sve drugo je politička promidžba bez stvarnih uporišta.
 

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Petak, 07/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1926 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević