Get Adobe Flash player
Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Svima kojima je Zdravko Mamić smetnja žrtve su opsjene, obmane i...

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

On je jednostavno jednostavan, neponovljiv, prisutan u svakom domu, bećar,...

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

To nije bio nikakav ustanak domicilnih Srba, nego stravičan pokolj Hrvata...

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Talijani podižu spomenik jednome od ideologa...

Novi župan nameće talijanski jezik

Novi župan nameće talijanski jezik

Istarska convivenza u režiji IDS-a nije suživot, nego gušenje...

  • Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:32
  • Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:28
  • Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:25
  • Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:18
  • Novi župan nameće talijanski jezik

    Novi župan nameće talijanski jezik

    četvrtak, 18. srpnja 2019. 15:26

Talijani podižu spomenik jednome od ideologa fašizma!

 
 
Grad Trst, u slavu 100. obljetnice fašističke okupacije istočnih dijelova Jadrana i grada Rijeke, podiže spomenik Gabrielu D'Annunziju, "pjesniku" koji je na čelu svojih okupatorskih trupa umarširao 12. rujna 1919. godine u Rijeku. Nagovijestilo je to okupaciju hrvatskoga Jadrana i zaleđa koja je uzela maha u travnju 1941. i trajala sve do kapitulacije fašističke Italije 8. rujna 1943. godine. U svemu je (da se ne zaboravi) veliku ulogu odigrala vlada Nikole Pašića koja je u ime tadašnje Kraljevine SHS u više navrata pozivala Italiju nudeći joj dijelove hrvatskoga mora i ozemlja, kako bi ostvarila svoje interese - dočepala se dijela BiH i morske obale. Slavljenje D'Annunzija pod krinkom njegovog "pjesništva" nije ništa drugo nego nastavak tradicije njegovanja fašističke ekspanzionističke tradicije koja je u Italiji ukorijenjena u mnogim političkim i intelektualnim krugovima. Pod istim izgovorom moglo bi se, primjerice, slaviti i Hitlera kao slikara.
https://www.lintellettualedissidente.it/wp-content/uploads/2018/12/Incontro-al-Vittoriale-2-e1544727767649.jpg
FAŠISTI - Benito Mussolini i Gabriele D'Annunzio
 
Slavljenje ovakvih zločinaca i ideologa fašizma izraz je šovinizma, radikalnog talijanskog nacionalizma i imperijalizma i to je kod naših zapadnih susjeda već postalo uobičajeno i s vremena na vrijeme se pojavljuje u sve otvorenijim oblicima. Njegovanje tradicije fašizma kao jednoga od najgorih oblika totalitarističke ideologije s kojom se sreo civilizirani svijet u svojoj povijesti, protivno je i svim normama i uzusima današnje Europe koja se diči i hvali svojim doprinosom u slamanju nacizma i fašizma, a na ovakve pojave ostaje nijema. "Istra, Rijeka i Dalmacija oduvijek su talijanske zemlje" - rekao je potpredsjednik talijanske vlade Gianfranco Fini u intervjuu novinaru Slobodne Dalmacije Šenolu Selimoviću (objavljen 13. listopada 2004. godine).
 
Isti taj Gianfranco Fini desetak dana ranije primio je Povelju počasnog građanina "slobodne općine Zadar u egzilu", a koja mu je uručena od strane "gradonačelnika" zadarskih Talijana "u izbjeglištvu" Ottavia Missonija na 51. Svjetskom skupu ezula. Fini je tom prigodom toplo zahvalio okupljenim optantima i cinično istaknuo kako Italija želi pomoći Hrvatskoj na putu prema Europskoj uniji, naglasivši da će to pomoći "njezinu oslobađanju od nacionalizma i netolerancije prema manjinama"!? Tako nas je ovaj neofašist "podučio" europskim "vrijednostima" slijedeći politički diskurs Mussolinija i nastavljajući otvoreno svojatanje hrvatskog državnog teritorija. Godine 2009., Fini je u ulozi predsjednika zastupničkog doma talijanskog parlamenta na jednom od skupova talijanskih ezula (podrijetlom s područja Slovenije i Hrvatske) rekao kako su područja koja su napustili dio "baštine nacionalnog identiteta", da ih treba ezuli nakon povratka trebaju "oživjeti novim dobom talijanstva" i u njih "vratiti talijansku kulturu, svoje lijepo narječje i sjećanje na domovinu".
 
Dakako, sve je to bilo upakirano u žalopojke vezano za talijanske žrtve tijekom Drugoga svjetskog rata, ali bez ikakvoga spomena strašnih zločina počinjenih od talijanskih okupacijskih snaga u gradovima, selima i logorima diljem Dalmacije, Gorskog kotara, Like, Bosne i Hercegovine. Gdje god je talijanska fašistička čizma kročila, ostajali su krvavi tragovi, ali to današnje promotore fašizma u Italiji ne zanima. Oni taj dio prošlosti i ove događaje prešućuju. I nastavljaju tamo gdje je Duce Mussolini stao. "Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija. Živjeli prognani i živjele vrijednosti naše talijanske domovine!" - bila je poruka čelnika Europskog parlamenta Antonija Tajanija na komemorativnom skupu u Bazovici (kod Trsta) u veljači ove godine, gdje su se također okupili optanti i ne mali broj talijanskih neofašista.Nakon reakcija iz Hrvatske (koje su bile očekivano mlake - nažalost), izgovarao se kako ga se "nije dobro razumjelo", ali je jasna i konkretna isprika izostala. Italija nikad nije kažnjena u mjeri u kojoj je to zaslužila za sve ono što je uzrokovala tijekom svjetskog sukoba i u njoj i danas postoje snage koje se vezuju za tajni Londonski ugovor (iz 1915. godine) i okupacijsko naslijeđe Mussolinija.
 
Europska unija dvolično se i deklaratorno "zalaže" protiv totalitarističkih režima i traži na jednoj strani njihovu "osudu", a na drugoj se tolerira ovakve ispade i objektivno povlađuje talijanskom neofašizmu. Hrvatska uglavnom šuti. Do kada šutjeti, u ime čega i zašto? I komu šutjeti? Fašistima? Gdje su sad hrvatski "antifašisti". Ima li ih gdje? I, na koncu, hoće li o svemu konačno progovoriti i politički predstavnici talijanske manjine u Hrvatskoj, prije svih Furio Radin, koji nas tako često zna podsjećati na naše obveze vezano za zaštitu prava manjina?
 

Zlatko Pinter

Istarska convivenza u režiji IDS-a nije suživot, nego gušenje hrvatstva kod istarskih Hrvata

 
 
Fabrizio Radin: Volio bih da moj mandat obilježi ideja koju mi je sugerirao bivši župan Jakovčić ISTARSKA CONVIVENZA, naslov je u lokalnom glasilu Glasu Istre.„Radi se o civilizacijskom dostignuću prvorazrednog značaja koji zaslužuje biti kandidiran i registriran kao nematerijalno kulturno dobro. Convivenzom brišemo sve mentalne granice koje su nas razdvajale i prouzrokovale ogromne patnje“ kaže obnašatelj dužnosti istarskog župana Fabrizio Radin https://www.glasistre.hr/istra/fabrizio-radin-volio-bih-da-moj-mandat-obiljezi-ideja-koju-mi-je-sugerirao-bivsi-zupan-jakovcic-istarska-convivenza-592647
https://miro.medium.com/max/843/1*J1vXd9muGc6pdpBOkzRlBw.jpeg
„Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a osobito:
- jezik, dijalekti, govori i toponimika, te usmena književnost svih vrsta,
- folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote,
- tradicijska umijeća i obrti
Pod koju Stavku bi predložili convivenzu ili suživot?
Znaju li uopće značenje tog pojma, jer ja u Istri ne vidim jednakopravan suživot svih naroda, narodnosti i nacionalnih manjina? Već sam naslov nije u skladu sa covivenzom-suživotom, jer mnogi ljudi ne znaju talijanski jezik, a ni župan, ni urednik Glasa Istre nisu nigdje napisali prijevod riječi! Zar svi trebaju znati talijanski jezik?
Nije li po Ustavu RH službeni jezik u Hrvatskoj – hrvatski?
Članak 12.
U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom. Talijanska nacionalna manjina dobila je dvojezičnost, zbog održavanja svoga nacionalnog identiteta, ne misli li župan Fabrizio Radin da bi i dvojezičnost trebala biti dvosmjerna, radi očuvanja nacionalnog identiteta hrvatskog naroda? To je onda stvarni suživot, stvarna convivenza! Eto na prvoj rečenici convivenza je zapela i pokazala se kao fikcija, a ne stvarna, jer se ne provodi u praksi, u stvarnom svakodnevnom životu.
 
Nije to prvi put da se zaobilazi prijevod na hrvatski jezik u Istri! Dana 13. lipnja 2016. održana je sjednica Skupštine Istarske županije. Nakon izlaganja Furia Radina na talijanskom jeziku, Ivica Butorac (HDZ) zatražio je službeni prijevod njegova izlaganja. Na taj zahtjev za prijevod Predsjednik Skupštine Valter Drandić, neprimjereno je reagirao, kao da u Istri svi razumiju talijanski jezik. Predsjednik Skupštine član je IDS-a tako da uopće ne iznenađuje takvo ponašanje, s obzirom  njihovu bahatu i licemjernu politiku! Gdje je tu suživot ili convivenza sa kojom se busaju u prsa? Gdje je tu multikulturalnost i tolerancija kojom se hvale? Gdje su demokratski principi o pravima svakog čovjeka na svoj jezik? Zar za talijansku manjinu Zakoni vrijede, a za istarske hrvate ne vrijede? Zar su istarski hrvati građani drugog reda u vlastitoj državi?
 
IDS-ova licemjerna i podla politika
 
Od samog osnivanja IDS je imao „mentalne granice prema hrvatskom narodu i Hrvatskoj državi“ i to uske mentalne granice u kojima nije bilo mjesta za hrvatsku komponentu u Istri, a to je opredjeljenje prikrivao raznim smicalicama, ali ostaje činjenica da nisu kao stranka, nikako prihvaćali raspad Jugoslavije i stvaranje samostalne države Hrvatske. Znači od samog početka IDS-a suživot sa hrvatskom komponentom nije bio prihvatljiv. Ideja transgraničnosti koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideja  o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, nije u skladu  s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske. Stvarajući pritisak na  hrvatsku nacionalnu pripadnosti pučanstva Istre, proglašavajući je fašizoidnom, ustaškom i klerofašističkom i pozivajući stanovništvo Istre na izjašnjavanje kao Istrijani, čelnici IDS-a su vješto iskoristili proces društvenih promjena u situaciji prelaska iz jednostranačkoga u višestranački politički sustav i u trenutcima stvaranja hrvatske države djelovali su kao destabilizirajući faktor tražeći regiju s posebnim statusom konstantno insinuirajući i producirajući sukob sa strankom na vlasti HDZ-om i predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. I to je po IDS-u  put ka istarskoj convivenci-suživotu? Da, ali bez hrvatske komponente!
 
Potkrijepiti ću s nekoliko izjava utemeljitelja i osnivača IDS-a. Programska deklaracija IDS-a objavljena 7. srpnja 1991. određuje politički profil stranke stranke, liberalnoga usmjerenja čija je politička osnova regionalizam s isticanjem kulturne i teritorijalne specifičnosti. „IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!'.  Za logo stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru,  ali zauzimajući se za načelo jugoslavenske i svjetske univerzalnosti.“ Ma što to značilo, hrvatska opcija nije postojala „jugoslavenske i svjetske univerzalnosti“? Glas Istre, br. 79., 22. ožujka 1990., str. 4.
 
IDS je protiv nacionalne države, Elio Martinčić još preciznije kaže: „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija… IDS je osnovan da bi se suprotstavio novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“ Koji su to Istrani? U čije ime govori? Je li IDS tražio izjašnjavanje građana Istre? Nije naravno! Glas Istre, br. 108., 20. travnja 1990., str. 2. Po Ivanu Pauletti „Istranin je onaj tko poštuje istarske tradicije i običaje, prihvaća istarsku kulturu i djeluje za napredak Istre i dobrobit njenih žitelja“ Glas Istre, br. 104., 16. travnja 1990., str. 8. „Istrijanstvo predstavlja specifičnu svijest nacionalne pripadnosti koja se odnosi na procese identifikacije istarskoga čovjeka sa zajedničkim teritorijem i povijesnom sudbinom.“
 
Programska deklaracija IDS-a iz 1991.
 
U trenutcima kada je Hrvatska branila suverenitet, Mario Sandrić, generalni tajnik IDS-a, izjavljuje: „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (...) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću zanečija nacistička opredjeljenja.“ Ops „nečija nacistička opredjeljenja“. Glas Istre, br. 92., 5. travnja 1991., str. 9. „Nas Istrane neka puste na miru“. Očito Mario Sandrić nije čuo pjesmu, koja se pjevala u Istri i izvan Istre u izbjeglištvu nakon što je, 12. studenog . 1920. u Rapallu, potpisan ugovor o predaji Istre Italiji, a potpisali su ga predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije. Primjetno je da je Mario Sandrić rekao Istrani, a ne Istrijani! Što znači da još nije krenulo Istrijanstvo u galop.
 
Evo i jedne od pjesama koje su se rado pjevale među izbjeglicama iz Istre (izvor: Romana Cehulić, čiji je otac Dragutin Plenča rođen 1931. u naselju Trešnjevka u Zagrebu):
Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas neće
Kupit nas neće.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo
 
IDS o granicama
 
Čelnici IDS-a nisu razumjeli nacionalno integracijski proces i stvaranje samostalne države Hrvatske. Ivan Pauletta tvrdi: „Granice postavljene u Istri postavljene su protiv volje istarskog naroda.“ A da taj isti Pauletta, narod nije pitao za granice! Zanimljivo je i to da je 19. svibnja 1991. održan referendum o samostalnosti Republike Hrvatske, kada se 94,17 % građana izjasnilo za samostalnost, a Pauletta, tvrdi da su granice postavljene protiv volje istarskog naroda? Glas Istre, br. 72., 15. ožujka 1993., str. 5. Posve je izvjesno da je IDS od te Stranke Jugoslavena (SJ) preuzeo programsku deklaraciju i prihvatio identičan odnos prema granicama koji ne vodi očuvanju teritorijalnoga integriteta novonastale  hrvatske države. Naime u programskoj izjavi SJ kaže se: „Osnovni cilj SJ je pokretanje snažnijeg procesa integracije regija na jugoslavenskom prostoru kako bi se stvorili preduvjeti da Jugoslavija regija integrira sebe politički, ekonomski, kulturno-civilizacijski u buduću Europu regija u kojoj granice postaju tek crte na geografskim kartama“. Naše teme, br. 3-4 (1990.), Zagreb, str. 783.
 
Ivan Jakovčić u svojem prvom nastupu kao predsjednik IDS-a ističe: „Apsurdno je da se na pragu novog stoljeća ovdje u Europi grade nove granice“. Podsjećam referendum o samostalnosti održan je 19. svibnja 1991. Glas Istre, br. 200., 24. srpnja 1991., str. 14. Uspostavljanjem granice suverene Republike Hrvatske u Istri Ivan Jakovčić smatra: „To je jedan politički problem koji ima međunarodne implikacije. Po našoj procjeni, radi se o grubom kršenju Osimskih sporazuma.“ Nakon raspada SFR Jugoslavije, Hrvatska i Slovenija kao slijednice prihvatile su Osimske sporazume. Glas Istre, br. 291., 23. listopada 1991., str. 4. IDS „je organizirao proteste na granici, u Savudriji koji je bio jedan od niza organiziranih protestnih skupova protiv ustanovljenih granica između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Istrani iz Republike Slovenije, predstavljeni predsjednikom M. Carbonijem kao i Istrani iz Hrvatske, koje je predstavljao predsjednik IDS-a I. Jakovčić, opet su poručili pismom vladama republika Slovenije i Hrvatske da su im granice nametnute, (…) da ne smiju dijeliti tri naroda i tri kulture koje žive na ovom prostoru. Pismo je dostavljeno vladi Republike Italije“. Glas Istre, br. 289., 21. listopada, 1991., str. 10. Ponavljam referendum o neovisnosti održan je 19. svibnja 1991. sa 94,17 % za neovisnu Hrvatsku državu u priznatim granicama iz Ustava SFRJ iz 1974. godine, koje je priznala Badinterova komisija.
 
Ivan Pauletta, Dino Debeljuh, Loredana Debeljuh-Bogliun slažu se da „Istra ima sve geografske, kulturne, povijesne i privredne pretpostavke da bude regija“. Glas Istre, br. 104., 16. travnja 1990., str. 8. Ivan Pauletta tvrdi: „...sada je Europa svijet regija a ne svijet nacija“. Glas Istre, br. 70., 13. ožujka 1990., str. 10.
 
IDS protiv mobilizacije i primanja izbjeglica i prognanika
 
U razdoblju obrane od agresije JNA i velikosrpskih četničkih formacija, koji su razarajući otimali hrvatske krajeve i tjerali na progon civilno stanovništvo Hrvatske: žene, djecu, bolesne i nejake Ivan Jakovčić nije htio primiti prognanike. Jakovčića je samo brinuo strah od gubitka identiteta Istre. Tako u pismu upućenom predsjednicima istarskih općina predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracionom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora. To znači da Ivan Jakovčić nije htio jačanje hrvatske komponente u Istri! Zar istarska convivenza, bez Hrvata, odnosno bez suživota? Glas Istre, 15. ožujka 1993., br. 72., str. 5. Čelnici IDS-a Ivan Pauletta, Dino Debeljuh, Loredana Bogliun-Debeljuh tvrdili su da je najvažnije „da mi želimo regiju, a ona se stvara u ime mira, nasuprot države nacije, koja je nastala u ratu radi njega samog“. Eto tumačenja raspada Jugoslavije "rat je nastao radi njega samog" a ne zbog Velikosrpske politike i agresije Srbije i JNA na hrvatski teritorij u cilju stvaranja Velike Srbije, sa granicom na crti Karlobag-Virovitica! To je govorio dugogodišnji veleposlanik Republike Hrvatske i zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova RH Dino Debeljuh, koji kaže da ja pišem neistine (lažem) i da imam bujnu maštu. „Mašta im je doista bila bujna, no to su sve bile neistine.“ I ovo je valjda rezultat „moje bujne mašte“. IDS poziva na demilitarizaciju i nudi recept za izolaciju Istre od Hrvatske u slučaju rata i napada upućujući 9. svibnja 1991. godine zahtjev vladama Hrvatske, Slovenije i Jugoslavije, parlamentima europskih država te glavnomu tajniku UN-a. Potpisnici zahtjeva Mario Sandrić, generalni tajnik IDS-a, i Mario Blečić, koordinator IDS-a, svojevoljno, a sve u ime naroda Istre, a da nisu u svojstvu legitimnih predstavnika naroda, traže da se Istra zaštiti UN-ovim mirotvornim akcijama u slučaju oružanoga sukoba u njihovoj zemlji". Glas Istre, br. 104., 16. travnja 1990., str. 8. Dino Debeljuh je također rekao da je „vrijeme da se Istri vrati Istarski sabor, a Istarski demokratski sabor tražit će i referendum za Istru“. Glas Istre, br. 204., 28. srpnja 1990., str. 16. Debeljuh je isticao: „Ne bi van intrigivalo da Istra postane regija sa svojim Saborom. Kako ća je to prije sto lit bila.“ Glas Istre, br. 215., 8. kolovoza 1990., str. 11.
 
Ivan Jakovčić u talijanskome listu Il giornale navodi da „prvi put u post-titoističkom Saboru je zastupljena jedna autonomaška snaga“, dok Jakovčić ističe da „na neki način slijedimo primjer Tuđmana koji je odvojio Hrvatsku od Jugoslavije“. Evo još jedno tumačenje Domovinskog rata od strane dugogodišnjeg IDS-ovog predsjednika Ivana Jakovčića, po njemu je dr. Tuđman "odvojio Hrvatsku od Jugoslavije". Hrvatska je kriva za raspad Jugoslavije! Oni nikako ne mogu preboljeti Jugoslaviju! To je IDS-ova convivenza! Suživot sa Hrvatima nije moguć, jer su oni krivi za raspad Jugoslavije? Je li  to u osnovi razlog animoziteta prema istarskim Hrvatima, koji su autohtoni stanovnici Istre? Glas Istre, br. 245., 6. rujna 1992., str. 11.
 
Ivan Pletikos osnivač IDS-a, koji je zagovarao prohrvatski smjer stranke tada je izjavio "njihov odijum naspram svega hrvatskog, neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskih Hrvata i hrvatskih dijalekata u Istri te stvaranje pojma istrijanstva i Istrijana izvan njegovih povijesnih dimenzija vodi u autonomaštvo kao oblik novokomponovanog političkog primitivizma i koncepciju politike kao politike krvi i tla. Time je IDS sada trenutno potpuno na tragu jednog Carla de Franceschija po kojoj Hrvati nisu Hrvati već Istrijani dok su svi ostali zadržali svoj identitet." Glas Istre, br. 68., 11. ožujka 1990., str. 15. Ivan Jakovčić na predizbornoj tribini IDS-a izjavljuje da „Istru treba braniti, a mi smo ovdje za to“, ne precizirajući od koga bi trebalo braniti Istru. Glas Istre, br. 21., 23. siječnja 1993., str. 7. Ivan Pauletta izjavljuje: „U Istri smatramo i želimo da Istra bude cjelina, što sada nije. Pri tom mislim na cijelo geografsko područje, bez internih granica, s visokim stupnjem autonomije.“ Glas Istre, br. 72., 15. ožujka 1993., str. 5.      
 
Kako su to mislili provesti? To je čista iluzija, jer nijedna zemlja ne će se odreći svog teritorija. Koja convivenza i sa kime? I još Fabrizio Radin uzdiže Ivana Jakovčića sa istarskom convivenzom? Slovenci razvukli ogradu duž granice s Hrvatskom, a sad su ljuti jer Italija isto radi njima. Convivenza sa Slovencima, preko žice?
https://www.parentium.com/mobile/default.asp?clanak=72546
 
IDS i dr. Franjo Tuđman
 
Dr. Franjo Tuđman uvidio je da ga IDS-ovci sustavno obmanjuju kada je Skupština Istarske županije izglasala Statut 1994. godine, kojem je Ministarstvo pravosuđa ukinulo 36 članaka, od čega je Ustavni sud svojom odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo. Vlada Republike Hrvatske zahtjevom od 14. travnja 1994. pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu suglasnosti odredbi Statuta Istarske županije s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom. Ustavni sud je tako, primjerice, ukinuo odredbu čl. 23. Statuta o zaštiti istrijanstva budući da takva norma kojom se posebno štiti regionalna pripadnost, nije u suglasnosti s odredbama čl. 14. i 15. Ustava. Prema odredbama čl. 14. Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Time su svi pred zakonom jednaki. Ustav pak u čl. 15. jamči ravnopravnost i slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti pripadnicima svih naroda i manjina. “Ta se ustavna jamstva ne mogu drugim propisima uređivati na drugačiji način, ni sužavati, a niti proširivati.” (Odluka Ustavnog suda RH, Službene novine ZI, 1995., str. 103.)
 
IDS i talijanska nacionalna manjina
 
IDS-u se odmah priklonila i talijanska manjina u Istri koja je bila dominantno politički lijeve orijentacije, ali sada i s novo-starim desnim i iredentističkim usmjerenjem. Tako poznati talijanski predstavnik Giacomo Scotti ističe: „Talijanska manjina nastala je upravo kao antifašistička komponenta istarsko-riječkog stanovništva“. Glas Istre, br. 143., 27. svibnja 1991., str. 8. I talijanska manjina je u programskim načelima regionalne stranke prepoznala otpor prema nacionalnoj Hrvatskoj državi kojoj nije željela pripadati. Potvrda te tvrdnje je izjava Loredane Bogliun-Debeljuh i Franca Jurija: „Što vi to, u stvari nudite nama – građanima Istre, ponovo nam nudite nacionalne podjele. Talijanima u formuli zajedničkog života s ostalim slavenskim narodima u Istri nudite priznanje da žive na hrvatskoj zemlji, pa neka se osjećaju kao kod kuće!“ Glas Istre, br. 86., 29. ožujka 1990., str. 11. Tomu moramo priključiti i sve druge narode s prostora nekadašnje Jugoslavije koji su se naselili poslije Drugoga svjetskog rata na istarski poluotok i koji nisu osjećali Hrvatsku kao domovinu već su težili za očuvanjem prijašnje države kao simbioze krajeva kojima pripadaju i s kojima se poistovjećuju.
 
Convivenza - suživot, da uvijek, jer je to jedini način da ljudi različitih političkih uvjerenja, nacionalnosti i vjera, žive jedni do drugih, ali ne na IDS-ov način, negiranja nacionalnog identiteta hrvatskog naroda, kojeg je htio pretvoriti u Istrijane!Ne negirajući hrvatski identitet i naturajući mu istrijanski identitet. IDS-ova politika istrijanstva proteže se kroz sve godine postojanja IDS-a, pa je mladež IDS-a pozivala građane da se na popisu 2011.godine izjasne kao Istrijani. IDS poziva - izjasnite se kao Istrijani za popis stanovništva 2011,godine https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/ids-poziva-izjasnite-se-kao-istrijani-20110223/print Klub mladih IDS-a predstavio je informativno-edukativnu kampanju Ja sam Istrijan/ka, kojom se, vele, promoviraju ljudska i građanska prava A Dino Debeljuh piše;“  insinuiralo se konstantno da smo htjeli odcijepiti Istru iz Hrvatske, da smo građane nagovarali da se deklariraju kao Istrijani.“ https://ivijesti.hr/dino-debeljuh-odgovorio-ids-nisu-osnovali-cetnici-fasisti-talijanasia-ni-iredentisti-ipak-danasnji-ids-nije-isti/
 
Priopćenje za javnost!
 
Na „Okruglom stolu“ koji je Puli 2. travnja 2011. godine, na temu „Što znači biti Istrijan?“, organizirala Mladež IDS-a trojica od četvorice pozvanih gostiju iskazala su se čistom fašističkom retorikom. Govor mržnje, prema hrvatskom narodu, Republici Hrvatskoj - zapravo prema svemu hrvatskom, dominirao je u izlaganjima Sandija Blagonića, Erni Gigante Deškovića i posebice Ivana Paulette koji je u svojem istupu otišao najdalje izvan okvira Ustavom RH dozvoljenog, izjavivši da se zalaže za odvajanje Istre od RH. Nevio Šetić je jedini u tom društvu bio normalan, spreman argumentirano diskutirati na temu te tribine. Kako je koncept „Okruglog stola“ bio zamišljen tako da nakon uvodnih izlaganja i nazočni auditorij može raspravljati razvila se široka i žestoka rasprava uglavnom protiv izlaganja trojice, po našem mišljenju, neospornih fašista. To međutim lokalni dnevnik nije niti jednom riječju zabilježio iako je diskusija znatno duže potrajala i bila zanimljivija od samog izlaganja gostiju. Takav scenarij sugerira da je čitava akcija bila unaprijed planirana sa tom istom dnevnom tiskovinom. U scenarij se jedino nije uklopila činjenica što je tribina bila posječena u ogromnoj većini od onih koji ne dijele mišljenje organizatora. No, što je stvarna pozadina ovog skandaloznog događaja? Prvi i površni dojam za mnoge će biti aktualni popis stanovništva u RH, a ova tribina samo kao dio kampanje Mladih IDS-a o „istrijanstvu“, započete krajem veljaće ove godine. No, to po našem mišljenju nije točno. Istrijanstvo kao „nacionalna pripadnost“ davno je prevladana i apsolvirana tema. Ona nije nikada ni dosegla „znanstvenu“ razinu jer je u startu bila raskrinkana kao plod političko – primidžbenih laboratorija iredentističko – velikosrpskih snaga kojima je samostalna Hrvatska bila meta za njihove teritorijalne pretenzije. Da je to tako potvrđuju i nedavne izjave čelnika srpskih društava u Istri koji tvrde da je među onima koji su se izjasnili „Istrijanima“ bilo najmanje 30 % Srba. Izazivanje nacionalne i političke  polarizacije u Istri ima, po našem mišljenju, pozadinu u želji da se spriječi otvaranje kriminalnih afera u koje su umješane vodeće političke, pravosudne i dijelom policijske strukture naše Županije.
Za Udrugu hrvatskih branitelja „Zavjet“
Ninoslav Mogorović, predsjednik podružnice za ŽI
https://pollitika.com/istrijan-ne-brojanju-krvnih-zrnaca
 
Dakle nisu insinuacije, već istina, dokazana istina! A rezultati popisa iz 2011. godine su UKUPAN BROJ STANOVNIKA: 208.055 što čini 4,85 % stanovništva Republike Hrvatske. I nakon 28 godina od međunarodnog priznanja RH retorika IDS-ovaca nije se promijenila; https://www.index.hr/vijesti/clanak/sef-idsa-popljuvao-plenkovica-zbog-jacanja-hrvatskog-identiteta-istre/990339.aspxPrigodom potpisivanja Ugovora o darovanju Vile Idola Porečko-puljskoj biskupiji premijer Andrej Plenković izjavio je: „Naša crkva njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu. Okuplja naše ljude i stoga na ovaj način mislim da u jednom primjerenom obliku rješavamo pitanje za kojim već desetljećima se nastoji naći rješenje", rekao je Plenković. Na te se riječi premijera Plenkovića žestoko obrušio Boris Miletić: „Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji", poručio je predsjednik IDS-a . Dodao je kako "takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina". Miletić je pozvao premijera da izbjegava retoriku nacionalizma i isključivosti te da se umjesto toga zajedno sa svojom vladom, kako je rekao, "potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj", priopćeno je iz IDS-a. Znači da se po Borisu Miletiću Hrvati i hrvatski identitet ne smiju spominjati, oni su za Istru zabranjena tema, jer “ uznemirava“ nacionalne manjine!? Znači Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“?A nije "nacionalistički diskurs" kada se organiziraju Dani srpske kulture po gradovima Istre? Nije "nacionalistički diskurs" kada prima svetosavsku spomenicu? A da gotovo u isto vrijeme Istarska Županija ukida subvencioniranje kalendara Jurina i Franina, koji je izlazio od 1922. godine i namijenjen širokom istarskom, mahom seoskom, čitateljstvu te je uživao veliku popularnost!
 
„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvrjeda je za sve građane regije“  Uvreda je spominjanje „ hrvatske vrijednost, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu“, „potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj" su Miletićeve riječi, a Dino Debeljuh za tu tvrdnju, da IDS želi svoju politiku proširiti van Istre na cijelu Hrvatsku proglašava neistinom! Je li to istarska convivenza ili suživot?  Gdje je tu Miletićeva „otvorenost, multikulturalnost, raznolikost i tolerancija“? „Negirati postojanje i prava jednog naroda koji je autohtoni narod u Istri, da čuva i održi svoju kulturu i svoj identitet, to je convivenza ili suživot? Ne dopustiti hrvatskom narodu da budu Hrvati, nego ih pretvarati u Istrijane , istarski identitet jeli to convivenza ili suživot pitam i novog župana Fabrizia Radina, koji se nije udostojio ni izreći hrvatski izraz za convivenzu-suživot???
Kako glase početni stihovi istarske himne?
Krasna zemljo, Istro mila,
Dome roda Hrvatskog…
Pa čak i u obrazloženju prigodom proglašenje "Krasne zemlje" istarskom himnom Istarska županija izdala je priopćenje s obrazloženjem u kojem nema ni jedne riječi kojom istarsku himnu povezuje s Hrvatskom, a drugi stih himne glasi "dome roda hrvatskog". I u službenom obrazloženju eto uopće ne spominju Hrvatsku! http://www.istra-istria.hr/index.php?id=197
 
Proglas Narodnooslobodilačkog odbora za Istru narodu Istre o priključenju matici zemlji i ujedinjenju s ostalom hrvatskom braćom, Pazin, 13. rujna 1943.:
ISTARSKI NARODE!
Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.
U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati! Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, da njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Ne ćemo više nikad dozvoliti, da se našom sudbinom drugi poigrava.
RODOLJUBI ISTRE!
Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe sa naše rodne grude. Prvi put u našoj historiji uzima narod kormilo u svoje ruke. Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.
ISTRANI!
Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome.
 
Čelnici IDS-a svjesno su manipulirali stanovništvom Istre stvarajući istarski (istrijanski) identitet čime su kod istarskih Hrvata uspjeli stvoriti holodek, virtualni svijet u kojem su samo oni, IDS, zaštitnici interesa Istre i njezina stanovništva u odnosu na centar državne vlasti s kojim su kontinuirano u stanju napetosti i konflikta. Djelujući sustavno na mentalni profil pučanstva Istre i umanjujući hrvatske vrijednosti u ozračju isticanja istarskih specifičnosti kroz multikulturalnost i multietničnost,  kao i sustavno radeći na potiskivanju i negiranju nacionalne svijesti istarskih Hrvata slobodno se može zaključiti da je djelovanje IDS-a, nanijelo nemjerljivu štetu nacionalnim interesima Republike Hrvatske i stanovnicima Istre.
Ostati će u povijesti zabilježeni samo kao uništavači Istre, kako na gospodarskom, tako i na imovinsko-pravnom i ideološkom planu.
I nakon svega javlja se Dino Debeljuh, sa nekim floskulama, kao da se tek probudio. "Bila je to politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poput poštivanja različitosti, gledanja na multikulturalnost kao na bogatstvo a ne razlog za svađu, poštenje, istina, prijateljstvo. Politika čistih računa, traženja prava koja ostvaruju druge slične sredine Istri, regije država Europske unije." Najplemenitijim ljudskim vrlinama? A od registracije su krenuli prijevarom!
 
Da se nasmijem? Ne, nije smiješno nego za plakati, plačem nad Uljanikom, nad rasprodanom istarskom zemljom (Barbariga, Dragonera….), plačem nad opljačkanom Istrom i Hrvatskom i nad nama prevarenim i opljačkanim narodom!Rezultat IDS-ove politike rasprodana je istarska zemlja, uništena industrija i zatrovani međunacionalni odnosi! Katastrofa! Elementarna nepogoda za Istru!
Ja volim ovu našu Krasnu zemlju, naše prave-dobre i gostoljubive Istrane, težake na ovoj našoj škrtoj zemlji istarskoj , ovaj naš ča, naše roženice, naš balun i našu katoličku vjeru koja nas je održala uz sve žrtve, pobijene svećenike i dala nam moralne i etičke ljudske vrijednosti , koje je njihova Partija htjela uništiti, a eto nije uspjela.
Moj nono, moja moralna i ljudska veličina, od koga san pokupila sve što znan i osjećam o Istri uvijek je govorio: „Ne dica moja u politiku, politika je šporka!“ A vero je! Ili: „Ne kleti dica moja, beštimati i kleti ni Bogu milo!“ Nemam nikakve materijalne koristi od pisanja, više štete, nisam neprijateljski orijentirana prema nikome,  ali imam satisfakciju da političarima slobodno mogu reći  da su moralne nule, lopovi, prevaranti i niškoristi! Barem tu slobodu nam je demokracija donijela! Dakle gospodo Ivane Jakovčiću, Fabrizio Radine, Borise Miletiću i ostali je li to vaša ISTARSKA CONVIVENZA, koju bi proglasili nematerijalnim kulturnim dobrom? Ne će ići bez stvarnog suživota sa poštivanjem jednakih prava svih naroda, narodnosti i nacionalnih manjina u Istri!
 

Lili Benčik

Autokrat Plenković na mrtvom ministru uprave pere svoje nečisto rublje

 
 
Unatrag mjesec dana u tiskanim i elektronskim medijima sustavno su i kontinuirano objavljivani mnogobrojni članci, reportaže i komentari o imovinskom stanju političkog tajnika HDZ-a, bivšeg ministra građevinarstva i prostornog uređenja i aktualnog ministra uprave Lovre Kuščevića; a da bi to moglo biti tek spontano, slučajno te bez plana, cilja, svrhe i namjere! Kako je ministar Kuščević tijekom petnaestak godina došao do sadašnjeg imovinskog stanja kojeg čine dvije kuće (špekulira se neformalno i o trećoj i to izgrađenoj na pomorskom dobru?), građevinska zemljišta, voćnjak, šume, čamac, automobile, pokretnu imovinu itd.; u središtu je i programirano artikulirane i nametnute pozornosti te zanimanja medija i javnosti. Logično je da sva ta i tolika imovina nije od jučer te da je morala biti kumulirana godinama, kao što su potom logična i očekivana i pitanja kako o tome i zašto do sada nisu znali (ili im to nije smetalo?) za to nadležni i odgovorni u Vladi RH, i kako i zašto im je to odjednom „preko noći“ postalo tako i toliko važno i značajno da (tek sada!) i Uskok provodi izvide o ministrovim nekretninama i poslovno-pravnim transakcijama, a Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa pokrenulo je postupak provjere njegove imovinske kartice? I koalicijski partner HNS traži Kuščevićevu ostavku tek sada, što je pouzdan pokazatelj i dokaz da je to po dogovoru sinkronizirano i koordinirano s Plenkovićem i Božinovićem, a nikako i nipošto samostalna akcija i „izdaja“ HDZ-a. Također je očigledno i da tako sistematizirani i iscrpni podatci o Kušćevićevoj imovini, mijenjanju prostornog plana, navodnoj prijevari dobavljača i vjerovnika u stečaju obiteljske tvrtke, itd. koji se objavljuju u medijima; nikako ne mogu biti te i nisu rezultat samo istraživačkog novinarstva pa da ih glavom i bradom predvodi te provodi i sâm – Robert-Bob Woodvard i to onaj iz vremena afere „Watergate“!
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT4HmFo6wrLX7RTmB9n2zUGmXzsL3xng9idNHGiSWAMM_kcWS4DfQ
No osim pitanja tko medijima od početka afere „Hvaljen Isus i nekretnine“ i dostavlja dio informacija koje objavljuju, još  je neusporedivo politički i društveno važniji odgovor na pitanje tko ima te i takve podatke i kome su općenito po standardima demokratske i pravne države ti i takvi podatci dostupni, te može li i smije li ih samovoljno ad hoc činiti dostupnim medijima i javnosti? Kad se radi o državnim dužnosnicima i zaštiti ustavno-pravnog poretka, te i druge podatke imaju i odgovarajuće tajne službe ali one su u nekonsolidiranom demokratskom poretku kao što je to u Republici Hrvatskoj zbog autoritarnom vlašću paraliziranih institucija demokratskog poretka pod paraustavnim, paralegalnim i parademokratskim utjecajem predsjednika Vlade RH i ministra unutarnjih poslova, što već i na razini zdravog razuma i elementarne logike nedvojbeno i sigurno znači da ti podatci u toj i tolikoj mjeri i u točno odabranom i znakovitom političkom i društvenom momentu; nikako i nipošto nisu mogli doći u posjed novinara, medija i do javnosti bez poticaja, znanja i odobrenja Andreja Plenkovića i Davora Božinovića! No, to samo od sebe nameće i pitanje: A zašto bi to oni (u)činili  svome političkom partijskom sekretaru i važnom članu Vlade RH Lovri Kuščeviću, i još k tome uz kršenje Ustava RH, zakona i demokratskih standarda?
 
NEKA "PEDRO-LOVRO VISI" KAO PLENKOVIĆEVO ISKUPLJENJE
 
„Žrtveni jarac“ je društvena prispodoba o pojedincu kome se pripisuju odnosno na koga se prebacuju tuđa odgovornost i krivnja i po čemu je on nevina žrtva, a poznat je i po svojoj popularnoj istoznačnici „Pedro koji visi za tuđe grijehe“ iz nekad davno popularnog glazbenog šlagera. No, kakve to sveze Lovro Kuščević ima s „Pedrom koji visi“ , i ako ima, znači li to i da je on ta nevina žrtva? Glede (ne)legalnosti njegova stjecanja nekretninâ i pokretne imovine, stečaja obiteljske tvrtke, mijenjanja općinskog prostornog plana i prenamjene zemljišta, nepotpunostima u imovinskoj kartici dužnosnika itd.; u pravnoj državi trebali bi tome nezavisno odlučiti za to mjerodavni upravni i pravosudni organi. Ono što se već sada može osnovano ustvrditi, jest da je s političkog, društvenog i moralnog vrijednosnog  motrišta to i takvo postupanje i ponašanje – neprihvatljivo! No, činjenica je također da se to i takvo potencijalno i zakonski inkriminirajuće postupanje zbivalo i ostvarilo vremenski puno prije nego što je mandatar za sastav Vlade RH Andrej Plenković u listopadu 2016. u prijedlogu personalnog sastava Vlade RH Hrvatskome saboru kao kandidata za ministra graditeljstva i prostornog uređenja predložio Lovru Kuščevića, koji je na izborima 11. rujna 2016.  kao šesti na HDZ-ovoj listi u X. izbornoj jedinici dobio samo 2.822 ili 2,95 preferencijskih  glasova i da nema klauzule od 10 posto od ukupnog broja dobivenih glasova stranačke liste – uopće kao zastupnik ne bi ušao u 9. saziv Hrvatskoga sabora jer četiri kandidata s liste koji su dobili veću brojku preferencijskih glasova od njega upravo zbog te klauzule (tzv. „preferencijskog izbornog praga“) nisu osvojili zastupnički mandat! Štoviše, potom je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković predložio Lovru Kuščevića za političkog tajnika HDZ-a, a zatim i za ministra uprave što može značiti i znači samo jedno i jedno a to je da je imao njegovo apsolutno povjerenje i političku potporu! (Po)vjerovati da su ti i takvi podatci o kandidatu za ministra Lovri Kuščeviću bili nepoznati tadašnjem mandataru i kasnije predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, bilo bio dosta krajnje naivno,  samopodcjenjivački, neodgovorno, protudemokratski i luzerski. Što nedvojbeno i sigurno znači da mu tada (i sve do prije mjesec dana) nisu uopće smetali, a imali su veliki potencijal za pritiske i ucjene po zlu dobro poznatom totalitarnom obrascu i praksi „unutarnjih neprijatelja“ te partijske diferencijacije i političkog „odstrjela“ ako bi u budućnosti nešto po vođinom političkom i inom interesu nepoželjno krenulo.
 
I doista je poslije tri godine predsjednikovanja Andreja Plenkovića HDZ-om te nešto kraće i Vladom RH; štošta politički, ekonomski, društveno, demografski, kulturalno i civilizacijski krenulo i ostvarilo se – nepoželjno, naopako i štetno (osim, ako Eurostat te zdrav razum i oči – lažu?)!
 
Dobro je javnosti znana i neprijeporna činjenica da je o svemu, svakome i svačemu kao predsjednik HDZ-a i Vlade RH autokratski odlučivao i donosio odluke Andrej Plenković; a da ih je poltronski, dodvornički i poslušno bespogovorno provodio u djelo (dvostruki) ministar Lovro Kuščević, donedavno u HDZ-ovoj nomenklaturi političar od najvećeg i posebnog povjerenja Andreja Plenkovića! Što se to pak dogodilo s Lovrom Kuščevićem da je odjednom i naprasno izgubio donedavno apsolutno povjerenje i potporu Andreja Plenkovića, pa su on i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović dopustili da moralno i društveno neprihvatljivi te potencijalno i inkriminirajući podatci o imovini te poslovnim i financijskim transakcijama ministra Lovre Kuščevića, pod lažnom moralističkom krinkom navodne borbe protiv društvenih devijacija postanu dostupni medijima; te u vidu afere i huškačke kampanje, linča,  progona i harange ne samo ministra nego i njegove šire obitelji budu prezentirani javnosti?
 
KUŠČEVIĆEV STATUS-QUO I PLENKOVIĆEVE POLITIČKE SCILE I HARIBDE
 
Kod Lovre Kuščevića se pozitivno na društveno bolje i humanije promijenilo nije - ništa. Isti je to arivist u kontinuitetu od malodobnog učlanjena u HDZ, izbora za predsjednika Općinskog odbora HDZ-a Nerežišća 2001. te za načelnika iste Općine 2005.; pa do današnjeg donedavnog političkog tajnika HDZ-a i ministra uprave. Pa zašto je to donedavno uzorni partijski „drug“, povjerljiv i za te specijalne protuustavne i antidemokratske zadatke, subverzije i rabote odabrani izvršitelj, najednom postao „moralno politički nepodoban“ i „unutarnji neprijatelj“, zreo i primjeren za medijsku kampanju i prezentaciju javnosti njegovih starih i davno dobro poznatih imovinsko-pravnih (ne)djela? Po metodi i provedbi partijske diferencijacije i javnog sramoćenja (ali ne i po „devijacijama“!) analogno kao kod Brkića, Tolušića, Gorana Marića, Gabrijele Žalac, a na sličan način se povremeno „otkrivalo“ te plasiralo u medije i javnost i o starim poslovima i poslovnim vezama ministra Krstičevića. Pa kad se dakle ništa nije promijenio kod Lovre Kuščevića a unatoč tome je postao „moralno politički nepodoban“, kod koga i oko koga se to promijenilo u kontekstu čega tj. novog partijskog „kursa“ je Lovro Kuščević transformiran u „unutarnjeg neprijatelja“? Promijenilo se štošta oko Andreja Plenkovića od znamenite i nezaboravne neizravne inauguracije „Vjerodostojnosti“ kao političkog kreda i programa na ad hoc insceniranom mesijanskom ukazanju na badnjedanskoj konferenciji za medije i javnost 24. prosinca 2016. o otkupu INA-e od MOL-a, pa dalje kako slijedi.
 
Od ostavke ili smjene objektivno poodavno kompromitiranog političara Lovre Kuščevića, najviše bi političke i društvene koristi imao nitko drugi doli sâm – Andrej Plenković! Da „ispegla“ u javnosti svoj u međuvremenu erodirani i u kaljužu beščašća, prijevara i obmana potonuli imidž te odmakne od sebe pozornost i prikrije odgovornost za mnogobrojne odluke na trajnu štetu poreznih obveznika, drugih građana i državne imovine; te manipulacije, pogrješke i propuste kao na primjer za aferu Agrokor-Borg i predaju Agrokora u većinsko rusko vlasništvo, koruptivnog udruženog pothvata izvlačenja oko 300 milijuna kuna iz afere Agorokor-Borg; koruptivnog davanja u koncesiju narodnih dobara plodnog zemljišta i pitke vode sumnjivom stranom kapitalu, novac za izgradnju Pelješkog mosta dali su porezni obveznici iz država Europske unije a taj veliki i unosan posao dobili su Kinezi a ne radnici/porezni obveznici iz EU-a (!?), prikrivenu opstrukciju u kolaboraciji sa SDP-om izgradnje plutajućeg LNG-terminala na Krku, prikrivenu prorusku i prokinesku politiku kojom je iznudio i prisilio SAD da onemoguće kupnju vojnih zrakoplova od Izraela za što se odgovornost pokušalo imputirati ministru obrane Damiru Krstičeviću, opstrukciju geostrateške političke inicijative Tri mora kojoj je osobnu i neposrednu potporu dao i predsjednik SAD-a Donald Trump, mirovnu inicijativu u Ukrajini kao tobože usmjerenu protiv imperijalističkih interesa Rusije, a stvarno spin i propagandni trik da se prikrije sustavna i kontinuirana gospodarska i politička suradnja s Rusijom u energetici, turizmu, poljodjelstvu itd.; diverziju Istanbulskom konvencijom i rodnom ideologijom, Marakeški sporazum, gaženje demokracije i dostojanstva te poniženje hrvatskoga naroda protuustavnom i protuzakonitom zabranom dvaju referenduma; kršenje Ustava RH, demokratskih standarda te ljudskih i građanskih prava i sloboda; kršenje ustavne vrjednote višestranačkog demokratskog sustava, gušenje pluralizam i slobode medija, stampedo radnoaktivnog stanovništva iz države Plenkovićeva „blagostanja i moralne idile“, depopulaciju, negativni natalitet i demografsku katastrofu; korupciju, nepotizam, klijentelizam, ekonomski analfabetizam, rasap svih humanističkih vrijednosti i potonuće društva u anomiju; ideološku i programsku izbornu i ostalu prijevaru i izdaju članova HDZ-a i birača, debakl i fijasko autokratske Plenkovićeve kandidacijske liste ali i HDZ-a na Europskim izborima, i tako dalje.
 
Pa što sa svim tim ima Lovro Kuščević logično je pitanje, kad je svima dobro znano i poznato da su sve to osobne i autokratske inicijative i odluke  Andreja Plenkovića? Ima, ima jer mu on može poslužiti kao „žrtveni jarac“ odnosno dnevno-politički krivac i simbolični „Pedro koji visi“; da se odgovornost, krivnja te pozornost i opravdana agresija javnosti odmaknu od Andreja Plenkovića i usmjere na Lovru Kuščevića, a po potrebi i na ostale po vođinim ideološko-političkim kriterijima pomno odabrane ministre kandidate za istu ulogu i političku sudbinu i žrtvu „Pedra koji visi“ na oltaru „voždovog“ ideološko-političkog neoliberalno-ljevičarskog vizionarstva i dogme o nepogrješivosti! Nagoviješteno je to i jasno zacrtano u komentaru kojeg je 1. srpnja 2019.  objavio HDZ-ov propagandni bilten portal Direktno.hr pod naslovom i istim tim sadržajem: „Rekonstrukcijom Vlade do novog početka Andreja Plenkovića i HDZ-a“, kojem je nominalni autor glavni urednik što ne mora značiti i da ga je samostalno i spontano i napisao. 
 
Po društvenom zlu poznatoj i prakticiranoj totalitarnoj metodi diferencijacije „unutarnjih neprijatelja“, treba nedemokratskim i nelegalnim sredstvima i postupcima stvoriti te svim i svačim difamirati, ozloglasiti i kompromitirati „žrtvene jarce“; čime će se prevariti i obmanuti javnost i birači  te svu odgovornost i krivnju za neoliberalno-ljevičarsku ideološku formativnu zadrtost i političku programsku i neoliberalno-ljevičarsku koalicijsku otvorenost sublegitimnog  te zbog toga demokratski invalidnog predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i iz njih proizašle mnogobrojne  promašene i neuspješne planove, programe i odluke – podmetnuti i prebaciti na imaginarne krivce odnosno „žrtvene jarce“! I, to bi trebao biti taj „novi početak“ prema navedenom komentaru objavljenom na portalu Direktno.hr, ali po svim u prethodnom dijelu teksta navedenim činjenicama, lažni novi početak Andreja Plenkovića i HDZ-a. Vuk dlaku mijenja a ćud nikada kaže tako narod, o čemu valjano i zorno svjedoči i najnovije nasilje nad demokracijom i političkom voljom te egzistencijalno-društvenim potrebama i interesima većine birača i građana, kada 1. srpnja 2019. opstrukcijom HDZ-a po šesti put u Skupštini ličko-senjske županije nije donesen županijski proračun za 2019. godinu.
 
A, tiranija se pak politološki i politički definira kao vladavina bez izbornog legitimiteta odnosno političke potpore tj. glasova birača razmjernih i primjerenih demokratskim standardima, i upravo je to vladavina tiranina jer ne proizlazi iz političke volje i potpore demokratske većine birača i naroda a politički se očituje iz izbornog procesa proizašlim – sublegitimitetom!
 

Erih Lesjak

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1593 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević