Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze Hrvatsku?

 
 
Promatrajući ponašanje najpoznatijeg etnobiznismena, reketara svih dosadašnjih vlada i najvećeg smutljivca na našoj političkoj sceni koji, nažalost, u Hrvatskoj (zahvaljujući A. Plenkoviću) uživa status "svete krave", Milorada Pupovca, čovjek bi pomislio da su Srbi i Hrvati na korak do toga da se uhvate za guše i međusobno pobiju - svi do jednoga.
https://www.kurir.rs/data/images/2018/10/30/17/1661901_asdfasdf3komada_ff.jpg
Prođete li Hrvatskom uzduž i poprijeko, vrlo lako ćete se uvjeriti kako nema niti naznaka bilo kakve napetosti, a pogotovu ne između hrvatskoga naroda i bilo koje manjine. Dakle, riječ je o najobičnijoj prljavoj propagandi koju spomenuti političar vodi. O lažima i podmetanjima tako očitim da se čovjek jednostavno nađe u čudu i upita: Je li moguće? Zar se doista itko normalan i ozbiljan sa zrnom savjesti, ljudske časti i morala može baviti takvim prljavštinama kao što je izazivanje nacionalne i vjerske mržnje samo zbog postizanja političkih ciljeva?
 
Mislim da je već (nakon svega) gotovo neumjesno i neozbiljno postavljati pitanje komu i zašto treba izmišljeni, nepostojeći hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski "sukob" i iz kojih razloga se putem medija on stvara, na potpuno umjetan i groteskan način koji nema veze s realnošću i zdravim razumom. Osobno bih jako volio da sam "ugrožen" kao Milorad Pupovac, Dejan Jović, Borislav Milošević, Vojislav Stanimirović, Srđan Milaković, Đorđe Ćurčić, Veljko Džakula i ostala klika iz tog tabora i više sam nego siguran kako bi se barem 80 % (ako ne i više) Hrvata odmah, pod hitno mijenjali s njima i vrlo rado prebacili na svoja pleća tu njihovu "ugroženost". Da je većina Hrvata tako "ugrožena", zacijelo ne bi odlazili tražiti kruh po Irskoj, Kanadi, Njemačkoj, Australiji i tko zna gdje sve ne, nego bi se kao oni fino baškarili u  zemlji u kojoj su rođeni i planirali budućnost za sebe i svoju djecu.
 
Sukob s većinskim narodom (Hrvatima) po svaku cijenu, propagandne laži, klevete, krivotvorine, izmišljene optužbe, stalno vraćanje na izvorište velikosrpskih mitova u kojima su Srbi jedine i vječite "žrtve", laži, podvale, specijalni rat protiv zemlje u kojoj živi - to je metodologija "političkog" angažmana Milorada Pupovca  koji predstavlja sramotu prije svega za svoj narod (odnosno srpsku manjinu u Hrvatskoj), pa potom i za sve nas. S njime nikad mira, nikad "na zelenu granu" i on bi zbog svojih probitaka i koristi bio spreman  izazvati rat - samo da mu se pruži prilika. Jadno i žalosno. A još je jadnije i žalosnije što takva prispodoba uživa zaštitu premijera Plenkovića kojega opet u životu ne zanima ništa drugo osim fotelje u koju se uvalio i stavova EU. Plenković se ponaša kao gubernator koji je dobio Hrvatsku na upravljanje od Junckera i zadnja mu je briga što misle građani i o njemu, Vladi i o politici koja se vodi "u ime naroda".
Da nije tako, on bi, među ostalim, dokinuo samovolju onoga koji uporno truje odnose između srpske manjine i većinskog naroda.
 
Sumnjam da će vam itko od građana koje sretnete na ulici znati reći koliko nacionalnih manjina i etničkih zajednica živi u Hrvatskoj. Neki kažu 25, drugi 27 ili 28, no, sasvim svejedno; uglavnom, ni jedna se od njih ne buni i svima je sve po mjeri, samo Miloradu i njegovim Srbima nije.
 
Boja Kaurin, hrvatska braniteljica iz Domovinskog rata pravoslavne vjere, poslala je Predsjednici države, Premijeru i Saboru Republike Hrvatske pismo prije više od dvije godine (objavljeno pod naslovom: "NISMO UGROŽENI KAKO PRIČA MILORAD PUPOVAC!"; dostupno na: https://portal.braniteljski-forum.com/vijesti/nismo-ugrozeni-kako-prica-milorad-pupovac) i u njemu otvoreno i u oštroj formi iznosi što misli o Miloradu Pupovcu i njegovom "zastupanju" srpske manjine u Hrvatskoj. Evo samo jednog dijela tog pisma: "Mnogi koji su izvršili agresiju na Hrvatsku slobodno se šeću mnogi su abolirani, rade derneke po cijeloj Hrvatskoj pjevaju četničke pjesme stavljaju šajkače i kokarde sa četiri slova S na glavu, pucaju po gradovima za vrijeme proslava to je nedopustivo! Dosta smo se mi nagledali kokardi i šajkača za vrijeme rata to je sve ostavilo velike posljedice na nama Braniteljima zar opet trebamo to gledati. Također paljenje Hrvatskih zastava oskrnavljenja grobova Branitelja pisanja po fasadama kuća i nadgrobnim spomenicima ovo je Srbija i četiri S . Da to kojim slučajem Hrvat napravi u Srbiji diglo bi se sve na noge i samo bi se kao na traci štancale prosvjedne note.
Ne  dozvolite da se to više radi u Hrvatskoj ovo je Hrvatska,  a ne Srbija. Prošli smo strahote rata i došlo je vrijeme da se napokon čuje i naš glas. Preko 20 tisuća bilo je Branitelja pravoslavne vjeroispovijesti koji su branili Hrvatsku i druge nacionalnosti i zato dopustite da se i naš glas čuje. Dosta nam je više terora političara koji ni prstom nije maknuo za nacionalnu manjinu samo širi mržnju . Tražimo da nas primite da i mi kažemo što mislimo. Za Hrvatsku sam se borila i Hrvatska mi je u srcu. Ne slažemo se sa politikom Pupovca i ne podržavamo ga.
U ovih 20 godina ništa nije učinio za nacionalnu  manjinu osim što samo širi mržnju obmanjuje narod o ugroženosti dok ga za to sve plaća Hrvatski narod i porezni obveznici."
 
Ne znam je li braniteljica dobila barem i kurtoazni odgovor od onih kojima se obratila, ali koliko vidimo, ništa se promijenilo nije od tada do danas. Kratku priču o ovoj hrabroj ženi teško narušenog zdravlja koja danas živi u bijedi (s 3.600 kuna mirovine) i koju najviše pogađa kampanja protiv branitelja i Domovinskog rata pogledajte na: https://www.youtube.com/watch?v=Q3s0VeEvH8Y Često se javlja i vukovarski junak, pravoslavac Peđa Mišić s izravnim porukama koje su u hrvatskoj javnosti jako dobro primljene. Njegov je rođeni brat napadao Vukovar, on ga je svojim životom branio. I izdržao 9 mjeseci pakla srbijanskog logora. Ništa ga nije slomilo. I dalje svjedoči istinu, bez straha i kolebanja, kako i priliči onomu tko je za Hrvatsku bio pripravan položiti život. Više puta se obraćao Predsjednici, Premijeru, Saboru, otvoreno kritizirao Milorada Pupovca i njegovu kampanju o "ugroženosti" Srba u Hrvatskoj. Ne libi se izreći kako je ČASNO biti Srbin u Hrvatskoj - za razliku od SDSS-a i njegovih perjanica koje svojim izbornim plakatom sugeriraju ponovnu "ugroženost", a lider (Pupovac) prijeti kako će "ako treba u Bruxelles ući traktorima". Zapjenjeni nastupi Milorada Pupovca upravo ga najbolje demantiraju. Oni koji su doista ugroženi ne mogu biti toliko drski, bahati i agresivni.
 
Evo što hrabri i časni Vukovarac, junak Domovinskog rata i umirovljeni časnik HV, Peđa Mišić, kaže o četništvu u Slavoniji i ponašanju dužnosnika Srpske pravoslavne crkve danas (izjava u emisiji Nedjeljom u 2, HTV - Prvi program, 19. 11. 2017.; https://www.youtube.com/watch?v=MYl11Sad_-c) Na takve apele naši odgovorni iz državnog vrha "ne trzaju". Njima je Milorad važniji od svih nas, pa i od srpske manjine, ili barem onog njezinog dijela koji Hrvatsku voli i priznaje kao svoju Domovinu.
 
Sjećam se pokojnog Želja Milosavljevića, Srbina iz Šumadije koji se 1991. godine zatekao u Hrvatskoj i pristupio 2. brigadi ZNG ("Gromovi"), njegove ogorčenosti Miloradom Pupovcem i svim onim što je ovaj sa svojim suradnicima (Veljkom Džakulom, Svetozarom Livadom i drugima) činio u tadašnjem SDF ("Srpskom demokratskom forumu"). Udruga je tobože imala zadaću raditi na "međunacionalnom razumijevanju, snižavanju tenzija između Srba i Hrvata i zaustavljanju rata". Nije trebalo dugo pa da se potvrdi kako je njezina svrha vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske. I naš "Žika" (kako smo od milja zvali suborca Željka Milosavljevića) je to osjećao i znao. I zato je bio kivan na Pupovca i ostale iz tog kola. I nije propušta sočno opsovati kad god mu se spomenulo bilo koga od njih, pogotovu Milorada. Sjećam se da sam mu jednom prigodom rekao: "Žiko, lako je tebi psovati kad si Srbin. Da ja izustim takvo što, odmah bi me tvoji sunarodnjaci nazvali ustašom." Neću napisati što je izrekao na račun predsjednika SDF-a. Ne bi bilo pristojno.
 
"Žiku" su dečki i protiv njegove volje "gurali" malo dalje od prve crte, zbog čega je uvijek protestirao. Govorili su mu: "Žiko, ako te tvoji uhvate, oderat' će te k'o zeca". Ali nije pomagalo. Uvijek se provlačio tko zna kojim sve stazama i stizao do rovova. Ostao je bez noge u minskom polju na Banovini i poslije rata otišao u mirovinu kao ratni voljni invalid. Mišljenje o Pupovcu i SDF-u nikad nije promijenio. Nazivao ih je "bandom". On koji je iz srca Šumadije došao braniti Hrvatsku, nikad nije mogao shvatiti kako netko tko je ovdje rođen ne voli zemlju u kojoj živi. Na provokativni plakat SDSS-a s pitanjem: "Znate li kako je biti BITI SRBIN U HRVATSKOJ?" (riječ "SRBIN" napisana je ćirilicom), Peđa Mišić odgovara svojim predizbornim plakatom: "PREDIVNO, AKO JE VOLIŠ KAO JA". I tu je ključ svega. Ima li što prirodnije od ljubavi prema zavičaju u kojemu si rođen, livadama i stazama po kojima si trčao bos, ljudima s kojima si odrastao, zemlji koja te hrani i u kojoj imaš obitelj, podižeš djecu? Ne. Nema. Ali, eto. Neki koji lagodno, kao bubreg u loju žive u Lijepoj našoj, na grbači ovog naroda, ne mogu je smisliti - ni državu ni narod. Pljuju u lice svima nama i to bez srama i ikakvog kompleksa. Kleveću, lažu, mrze. Mole Boga da u Srbiji padne kiša a ovdje zavlada suša. Nije normalno, ali ima i toga. Nažalost.
 

Zlatko Pinter

Sad mi je jasno kako se krivotvori povijest

 
 
Pročitavši knjigu Mate Granića "Diplomatska oluja", kao svjedok tog vremena do konca 1994. godine, onda tu knjigu moram nedvojbeno nazvati - DIPLOMATSKA LAŽ MATE GRANIĆA. Ne dovodim u pitanje da je Mate Granić kao ministar vanjskih poslova sudjelovao u važim diplomatskim inicijativama i pregovorima od 1993. do 1997. No to je samo faktografija. Sve drugo što Granić iznosi u svojoj knjizi mora biti podvrgnuto ozbiljnoj analizi i kritici.
https://www.tportal.hr/media/thumbnail/w1000/974662.jpeg
Od svega u knjizi je najevidentnija Granićeva žal što nije postao predsjednik Republike Hrvatske, za čim je žudio od vremena kad ga je predsjednik Tuđman imenovao za ministra vanjskih poslova. Nakon jednog povratka iz službenog posjeta hrvatskoj zajednici u SAD-u 1994., Granić me odmah pozvao u svoj kabinet i pitao: "Gospodine Babiću, recite mi tko je danas među hrvatskim iseljenicima u Americi najpopularniji hrvatski političar? Odgovorio sam mu da je to i dalje predsjednik Tuđman.
 
Kroz Granićevu knjigu provlači se nevjerojatna laž o tomu kako je Granić bio arhitekt svih hrvatskih diplomatskih, pa i vojnih uspjeha od 1991. do 1997. Za one koji nisu poznavali predsjednika Tuđmana, u knjizi se stječe dojam kako je predsjednik Tuđman bio nesiguran u svoje odluke, i da je za sve važne odluke, pa i one o pokretanju Oluje 1995., pitao Matu Granića ne samo za savjet nego i odobrenje. Sad mi je jasno kako se falsificira povijest. Da su predsjednik Tuđman i Gojko Šušak živi, Mate Granić nikada ne bi objavio knjigu s izmišljenim razgovorima s prvim predsjednikom države i ratnim ministrom obrane. Kad se već upuštao u tu avanturu, i ako je htio da mu čitatelji dvadeset godina kasnije povjeruju, Granić je morao objaviti transkripte svojih razgovora s Tuđmanom.
 
Granić prevario hrvatske diplomate u misijama
 
Ovim prigodom samo ću još dodati kako je Mate Granić prevario brojne hrvatske diplomate, koju su dobili značajno smanjenu mirovinu zato što je Granić u Mirovinski fond uplaćio minimalac za diplomate koji su bili u diplomatskim misijama. Recimo još i to da se Mate Granić okružio dokazanim agentima Udbe i drugih jugoslavenskih tajnih službi. Posebno degutantno je Granićevo ulizivanje sadašnjoj predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović, kad je spominje kao potrčkalo na jednom sastanku u Beču. Mate Granić je bio posebno negativno raspoložen prema djelatnicima MVP-a koji su prije njega došli u Ministarstvo vanjskih poslova, jednim dijelom i mojom zaslugom. Ja sam mu bio najveća meta, pa je svim silama nastojao da me makne iz Ministarstva vanjskih poslova, što mu je i uspjelo u listopadu 1994. godine kad sam istupio iz HDZ-a. O gotovo neprijateljskim odnosima između Granića i mene bit će više riječi u mojoj autobiografiji, u kojoj ne ću nikoga štedjeti.
 
Zaključno, legitimno je postaviti pitanje kakav je to diplomatski uspjeh potpisivanje Washingtonskog u Daytonskog sporazuma, nakon kojeg se hrvatski narod u Bosni i Hercegovini našao na rubu istrjebljenja? Samo je pitanje vremena kad će hrvatski narod u BiH nestati, zahvaljujući ne samo Graniću nego i svim vladama Republike Hrvatske od potpisivanja Daytonskog sporazuma do današnjeg dana.
 

Antun Babić

Papa gubi u barem dva totalitarizma: komunizmu, koji je stariji, i nacifašizmu

 
 
Da je kardinal, tada još nadbiskup, Stepinac, prihvatio Brozovu ponudu i odvojio Crkvu u Hrvata od Vatikana aktualni, Papa ne bi danas imao problem „s poviješću“, a vjerojatnost da bi znao kako „miriše“ Hrvatska bila bi manja od nule. Nadbiskup Stepinac ne bi završio u Lepoglavi, ne bi ga sudili u montiranom procesu - glavni „monteri“ Jakov Blažević i, katolički, isusovac, raspop Viktor Novak, još i mason. Ne bi ga u Lepoglavi sustavno trovali pa tek pod međunarodnim pritiskom prebacili u kućni pritvor u Krašić. Štoviše, Crkva bi mu se bila „profesionalizirala“ na način profesionalnih revolucionara, boljševika, a on bi bio neka vrsta crkvenog genseka u Hrvata.  
http://www.novosti.rs/upload/images/2015//03/13n/papa_0.jpg
Umjesto otrova sigurno bi dobio nekakav orden, možda i više puta, „zasluga za narod“, na sahrani, a duže bi poživio, upriličena bi, moguće, i počasna paljba… Tko zna što bi mu još zemaljskoga bilo dano na raspolaganje, a poznato je kako Brozu i drugovima ništa zemaljskoga nije bilo strano. Kakva krivica, kakva suradnja s ustašama, ta tko bi to uopće i spomenuo, i smio spomenuti. Posebno stoga što toga nije ni bilo. Za Vatikan bi bio jedan problem manje, mislim Crkva u Hrvatskoj. Sotonin scenarij, i sam se plašim dok ovo o mogućem kraku hrvatske povijesti pišem. Srećom, vjerom, hrabrošću nadbiskupa Alojzija Stepinca to se nije dogodilo.
 
Ne znam što bi se tada događalo u Hrvatskoj nakon pada komunizma možda bi Vatikan dio misionara iz Afrike „prebacio“ u Hrvatsku na zadatak rekristijanizacije, pa bi postojala teoretska mogućnost da se među njima pojavi misionar isusovac Jorge Mario Bergoglio iz Argentine. „Pad komunizma“ inače višestruka je laž, u najmnogoljudnijoj zemlji nije pao, nije na Kubi, jak je u Venezueli, Sjevernoj Koreji, a na Zapadu je glavna struja u kulturi, medijima, teče joj kroz krvne žile, sada najviše kroz rodnu revoluciju, njegovi ostatci u Rusiji su Rusiju digli na noge, u Hrvatskoj je itekako utjecajan… Otkud mi sad ovo? Pa odatle što mi „smrdi“ kako se aktualni Papa gubi u, barem, dva totalitarizma; komunizmu, koji je stariji, i nacifašizmu koji je iz onoga prvoga, pored ostalih „izvora“ i nastao. Kao da se gubi u „povijesnim bespućima“ pri čemu ne znam što će mu „povijest“ uopće, drugačija i druga, od poslanja. Kako bi riješio povijesne „dubioze“ u pomoć je pozvao „Božjeg čovjeka“ Ireneja i SPC i s njima utemeljio „komisiju“ za Stepinca. Jučer „svetac“ Dodik, danas „Božji čovjek“ Irenej. Ali tu postoji jedna elementarna falinga - „povijesno gledano“ „odnos“ SPC-a prema Hrvatima ne počinje 1941., i to kakav, niti se on može svesti na četiri godine Drugog svjetskog rata, niti ga može protumačiti, a kamo li razriješiti neka vatikansko-especeovska „komisija“. Tu bi se trebalo „zakopati“ duboko u povijest, a naročito kada i kako je SPC, srbijanska državna crkva, a ne pravoslavlje, uopće „došla“ u Hrvatsku. Te četiri godine Drugoga svjetskog rata čvrsto se drži SPC i koristi ih, a što bismo se lagali - u ratne svrhe protiv svake suvremene Hrvatske i Hrvata, osim specijalnoga uključivo i pravog rata, kao za vrijeme srbijanske agresije na Hrvatsku ranih devedesetih. SPC je tada bio među perjanicama agresije na Hrvatsku.
 
Dobro, ako Papa želi i nadalje čerečiti svetost Blaženog kardinala Alojzija Stepinca, neka nastavi. Možda mu uspije ono što ni Brozu nije - da odvoji Crkvu u Hrvata od Vatikana. Ako nikako drugačije onda u dušama ovdašnjih katolika i barem ih raskoli na one pro i one contra Stepinca. A duše vjernika (i nevjernika i grješnika…) njegovo su glavno poslanje na zemlji. Siguran sam kako je na tom putu daleko odmakao pa je sad već nevažno hoće li ili ne će i kad će „potpisati“ Blaženikovu svetost - osim politički! Nu ni to nije baš nešto, osim što je miješanje Crkve, s vrha – u politiku.
 
Srbijanski intelektualci, analitičari, kler, političari (recimo kao Šešelj)… svakodnevno se, prvenstveno specijalno ratno, propagandno huškački, bave Crkvom u Hrvata, nu neki među njima u problematiku katoličanstva, Vatikana, se razumiju, pa ću završiti parafrazom jednoga od njih, nevažno kojega. Približno je ustvrdio: „Donedavno je katoličanstvo u Europi stajalo na tri stupa - Irskoj, Hrvatskoj i Poljskoj. Irski stup je „otišao“, ostala su još samo dva: Hrvatska i Poljska.“ Dodajem, uskoro bi mogao ostati samo „poljski“. Ništa zato, Europu ionako čeka rekristijanizacija. Samo tko će ju pokrenuti i provesti.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 998 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević