Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i nasilja

 
 
Otkad su nam drugovi Zoki i Ivo sišli s Markovog trga i Pantovčaka, sve krenulo naopako. Korupcija i kriminal zavladali do neslućenih razmjera, investicije i izvoz pali, uvoz i kamate porasli, globalno zatopljenje eskaliralo, nakotilo se ustaša, rasista, fašista, nacista, homofoba, ksenofoba, talibana i hadezeovaca, zavladalo nasilje na svakom koraku…ne smiješ na ulicu ni danju, kamo li noću. Prije si mog'o (dok su Ivo i Zoki vladali) ispružit' se kol'ko si dug i širok i leć' u bilo kojem kvartu Zagreba nasred ulice - od Žitnjaka i Pešćenice preko Dubrave i Dugava do Črnomerca i Jankomira i prenoćit' pod otvorenim nebom, da ti dlaka s glave ne fali! A sad!? Probaj sad!
https://www.deutschlandfunkkultur.de/media/thumbs/3/31c5c16cf85a889ca7cdd3070d8ca32av1_max_635x357_b3535db83dc50e27c1bb1392364c95a2.jpg?key=7c21e6
Dotjerali smo dotle da nam mora gospodična Jelena Veljača drito iz Beograda grada dolaziti kako bi sanirala stanje i natrljala nos premijeru i predsjednici vezano za nasilje što ga očito producira (a tko drugi) nego HDZ i ova filoustaška, desničarska vlast. Ženska ostavlja svoje obveze, žrtvuje se, grebe i bori se iz petnih žila (ne predsjednica, nego gospodična Veljača, naravno), sva se sasušila od svakodnevnih napora, takoreći dehidrirala (vidite li čemu sliči), trči kao sumanuta između snimanja dvije epizode "Pogrešnog čoveka" i zadnjim atomima snage se penje na Gornji Grad, pa na Pantovčak, ali upravo na vrijeme da postroji Plenkovića i Grabarku i održi im predavanje, onako s visoka i strogo, a kako i ne bi kad se s njima drugačije ne može!? I ne poduzimaju brate mili (ni izbliza) sve što treba kako bi obuzdali hadezeovsko i desničarsko nasilje!? Život joj prolazi (gospodični Veljači) u krvi, znoju i suzama (što reče Churchill), u raskoraku, u grozničavoj utrci s vremenom i prostorom, na relaciji Beograd - Zagreb, jedva stigne iz aviona u avion uskočit'. A mora, što će!? Od nje sve ovisi! Tko će ako ona neće!? Ovi dudeki - zagrepčanci nisu ni za što! Bulje k'o telci, a oko njih nasilje! Nasilje se zgusnulo, možeš ga nožem rezati, a oni ništa!? Nitko prstom da mrdne dok gospodična Veljača ne bane na vrata … onda se tek malo trgnu (i počnu nekaj delati).
 
Zagreb je neuralgična točka regije po pitanju nasilja i na njega gospodična Veljača mora obratiti posebnu pozornost, za razliku od srbijanskog glavnog grada gdje ona unatrag nekoliko mjeseci živi. Tamo vlada idila, mir Božji, raj na Zemlji, nasilja nigdje na pomolu, naprosto dosadno čovjeku kad izađe od Karaburme do Kalemegdana, na Terazije ili u Knez Mihajlovu pa prošeće do zgrade RTS-a…samo čuješ kako ptičice cvrkuću s drveća (tamo ih ima i zimi) i laganu Cecinu ariju što milozvučno odzvanja iz obližnje birtije: "Kuuuukavicaaaaaaaa, nisam znala da si takva kuuuuukavicaaaaaaaaaaaa…" Nego! A što ste mislili!? Tamo su u Beogradu (bre) muškići manji od makovog zrna, sve kukavica do kukavice, nije to Arkanova udovica džaba ispevala… Pesma je to iz života, autobiografska.
 
Istina, roknu ti muški ponekad jedan drugoga iz vatrenog oružja (u prosjeku svakih 5-6 sati, vikendom malo češće) nasred ulice, ali žene nitko ne dira! Tu su kao pamuk. Džentlmeni i pol! Ma nema lafova do Srba - pa još ako su Beograđani (bre). Nije gospodična Veljača naivna, zato je i otišla u tu oazu mira i spokoja na Balkanu.
A ovdje kod nas, uh…ništa ne valja! Nema glupljih stvorova na svijetu od Hrvata. Ne znaju ni vlast izabrat'!
Da su ostali Zoki i društvo i da smotani Karamarko nije dovuk'o onog još smotanijeg Oreškovića (koji ni hrvatski nije znao, a kamo li što drugo) 2016. za premijera, gdje bi nam kraj bio! Porasle bi plaće i mirovine, ljudi ne bi više odseljavali iz Hrvatske nego u nju doseljavali (pogotovu ovi iz Sirije, Iraka, Pakistana i Afganistana), Hrvati bi mogli nesmetano i neograničeno skupljati plastičnu ambalažu (čak i onu od mlijeka i jogurta), korupcije ne bi bilo svijećom da je tražiš, ustaša isto tako, zaboravili bi što znači lopovluk, kriminal, nasilje. Nasilje!? Ma kakvo nasilje! To bi se u korijenu sasijecalo! Ne bi morala gospođica Veljača prekidati snimanje svoje sapunjare i tutnjati svako malo u ZG, nego bi se fino mogla koncentrirati i svu svoju (ne malu!) umjetničku darovitost (takoreći genijalnost!) i energiju usmjeriti stopostotno na "Pogrešnog čoveka" (ne bi li i njega dotjerala na pravu mjeru - da bude ispravan, a ne "pogrešan").
 
Sve što bi trebalo rasti, raslo bi, ono što bi moralo padati, padalo bi. Ostalo bi stajalo. Na mjestu. Tamo gdje treba. Samo od sebe. Što reče Zoki jednom prigodom dok je bio premijer (u trenucima filozofskog nadahnuća): "Čak i ako ništa ne radimo, nešto će se dogoditi". Lukavo, zar ne? Demosten? Ciceron? Goethe? Balzac? Ma hajte, molim vas, to su sitne ribe za Zokija! Kad taj dečec, rođeni zagrepčanec, fakin odvali, to je to! Još nije sve izgubljeno. Kako stvari stoje, Zoki bi mogao zasjesti u ovaj naš (i svoj) Airbus (A 380) i kroz hrvatsku maglu nas konačno provozati do sretnije i svjetlije budućnosti (to nam je obećao još 2011-e kao mandatar Vlade, sjećate se?), samo ga najprije moramo izabrati za prezidenta. I uključiti mu za svaki slučaj autopilota (ipak, zbog magle - hrvatska magla zna biti nezgodna kad se spusti).
 
Što ne bi on zasjeo na Pantovčak? Što fali Zokiju? Mudar, promišljen, konzistentan, elokventan, ima dobre Ray Ban cvikere, onako, faca je (pogotovu izdaleka - malo čak na Rogera Moore-a iz mlađih dana vuče), zna rješavati probleme (dokaz'o čovjek kad mu je u stanu pukla vodovodna cijev - sjećate se te dramatične epizode koju je prezentirao javno i pred kamerama ljudima koji su izgubili svoje kuće u vrijeme velikih poplava prije pad godina na brodsko-posavskom području), uz sve to je onako, fajter, opušten tip, je.. mu se za sve, tu i tamo napravi doduše poneki gaf (ćopi vladin avion pa malo na Krk do nove ženske), ili ode kod branitelja pa glumi "ustašu", ali, ne treba mu uzeti za zlo. Ne ćemo sad Zokiju dlaku u jajetu tražiti, a Sanadera još nismo ni osudili kako treba. Važno je da nas svojim Airbasom (A 380) iz magle izveze, a kako ćemo aterirati, o tom potom…
 
Što se premijera tiče, što bi falilo da na to mjesto postavimo mlađahnog i nadobudnog Beru? Ionako će uskoro ostati bez stranke, pa nek čova riješi egzistenciju barem na 4 godine, je l' tako? Ako ništa drugo, bit će veselo, jer Bero se u ekonomiju i sustav državne uprave razumije "k'o Mara u onu stvar" (što kažu Slavonci). Ali, sve će on to kompenzirati svojom "antifašističkom" borbom koju vodi u svako vrijeme, na svakom koraku i svakom mjestu, neprekidno i neumorno, 25 sati na dan. Njemu se ni jedan ustaša provući ne može a da ga on ne skuži i ne raskrinka! Boško Buha mu nije ravan. Pa još ako ova dvojica barem u prvih nekoliko mjeseci (dok se vlast ne konsolidira) kao specijalnu savjetnicu za suzbijanje nasilja angažiraju pravu gospodičnu iz "Pogrešnog čoveka" (već više puta spomenutu miss Jelenu Veljaču), samo nebo im je granica! Hrvati će poželjet nasilja, al' nasilja nigdje biti ne će!
 

Zlatko Pinter 

Razočaravajući postupak Petrova nasljednika

 
 
Kojeg li apsurda, Srpska pravoslavna crkva (SPC) je samostalna (autokefalna) pravoslavna i nacionalna crkva, a nacionalizam, nazivan i "svetosavski nacionalizam" je ideja vodilja i program same Crkve. U tiskanom izdanju Večernjeg lista od 19. ožujka 2019., objavljen je članak pod naslovom - Grijesi Crkve više nisu njena "unutarnja stvar" autora Ivana Markešića, koji je, ne mogu se oteti dojmu izrazito kritičan prema hrvatskim biskupima i vjernicima, pa čak i odobrava postupak pape Franje, što je uključio SPC i srpske političare u kanonizaciju Bl. Alojzija Stepinca, a da istovremeno nije rekao ni riječ za SPC, osim da je šizmatična. Zato ću ja opisati sve licemjerstvo, pokvarenost i lažljivost SPC-a.
https://www.orthphoto.net/photo/200906/42414.jpg
Joanikije Lipovac
 
Naravno da nitko ne odobrava inkviziciju i sablazan koja je vladala u Crkvi krajem 12. i početkom 13. stoljeća, u srednjem vijeku, jer je takav mračni bio cijeli srednji vijek. Isto tako nitko ne odobrava pedofiliju u Crkvi, ali pedofilija nije prisutna samo u Crkvi, nego i izvan nje u svakom društvu na cijelom planetu Zemlji. I pedofilija i homoseksualnost prisutni su diljem svijeta, čak je i Istanbulska konvencija u službi širenja transrodnosti, pedofilije i homoseksualnosti. Mnogi zlorabe temu zlostavljanja djece i mladih u Crkvi, za obračun sa vjerom i Crkvom, pa se toj temi treba posvetiti osobita pozornost i prepoznati istinita svjedočanstva od lažnih, radi stjecanja materijalne koristi od odštete i radi blaćenja Crkve u cijelosti. I svećenici su ljudi sa svojim manama i vrlinama, samo što se od njih očekuje da kao vjerski pastiri budu oličenje samog Boga, to jest bezgrešni. Ali kao ljudi samo su obični grješnici.
 
„Ne sudite i ne ćete biti suđeni. Ne osuđujte i ne ćete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se“ (Luka 6,37). Je li moguće provesti ove evanđeoske riječi u djelo? Ne moramo li suditi kako bismo promijenili ono što nije pravo? No ovaj Isusov poziv zadire duboko u ljudska srca. Apostoli Jakov i Pavao, u mnogome tako različiti, ponavljaju ga koristeći gotovo iste riječi. Jakov piše: „Tko si ti da sudiš bližnjega?“ (Jakovljeva 4,12). A Pavao: „Tko si ti da sudiš tuđega slugu?“ (Rimljanima 14,4). Ni Isus ni njegovi učenici nisu nastojali ukinuti zakonite sudove. Njihove se riječi tiču svakodnevnog života.  Spontana je reakcija stoga osuđivati one koji, iz nemara, slabosti ili previda, uzrokuju nepravdu ili nazadak. Naravno da možemo navesti brojne valjane razloge za suđenje naših bližnjih: da je to za njihovo vlastito dobro, kako bi učili i napredovali...
 
Isus nam ne savjetuje da zatvorimo oči i prestanemo nastojati. Odmah nakon upute da ne sudimo, on nastavlja: „Može li slijepac slijepca voditi? Ne će li obojica u jamu upasti?“ (Luka 6,39). Isus želi da se slijepcima pomogne da nađu svoj put. No on raskrinkava nesposobne vodiče. Ti ponešto smiješni vodiči su prema smislu čitavog odlomka oni koji sude i osuđuju. No odbijemo li suditi, ne možemo jasno vidjeti i drugima pomoći da nađu pravi put. Stoga se i ja pitam "Tko sam ja da sudim?" Ali se isto tako sjetim riječi svetoga Pavla: „Uvjeravaj, kori, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom“ (2 Timoteju 4,2).
 
Iako nisam teologinja, nego običan vjernik laik, moderna tehnologija omogućila mi je da mogu iskazati svoje nezadovoljstvo i postupcima samog kristova namjesnika, Pape! Papa je kao Petrov nasljednik, Kristov namjesnik na zemlji isto izabran od ljudi, i on je samo čovjek, ne može biti bezgrješan, jer je čovjek, pa i ja ću doći pred sud Božji za svoje riječi, pa neka on ocjeni jesam li govorila istinu ili nisam, jesam li upravu ili nisam.
 
Srpska Pravoslavna Crkva
 
Odluka pape Franje da u kanonizaciju Bl. Alojzija Stepinca uključi Srpsku pravoslavnu crkvu i srpske političare je duboko povijesno, moralno i etički pogrješna, jer je SPC nacionalna, autokefalna Crkva koja svoje uporište nema u kršćanstvu, nego u svetosavlju i velikosrpstvu. Srpska pravoslavna crkva kroz cijelu je svoju poznatu povijest od odvajanja od Bugarske crkve u vrijeme Nemanjića početkom 12. stoljeća, izraz i smisao tijekom 20. stoljeća pronašla u „svetosavlju“ – novovjekoj inačici srpskog naci-fašizma čija je konstanta osvajanje zemalja drugih naroda metodama genocida i etničkog čišćenja i stvaranje „Velike Srbije“. „Svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija i tek kad se spozna ta jednostavna i očita činjenica, može se razumjeti kakva je Crkva SPC. Kako je papa Franjo te činjenice previdio ili zanemario meni je nepoznanica, ali isto tako ne mogu vjerovati da je jedan Papa tako neobrazovan da te činjenice ne zna, ili da mu savjetnici na njih nisu ukazali.
 
Osnivač Srpske Pravoslavne Crkve bio je Sveti Sava, sin velikog župana Stevana Nemanje (oko 1167.-1196.). Kao monah na Svetoj Gori Sveti Sava se vraća u zemlju 1204. godine, a imenovan (rukopoložen) je za arhiepiskopa Srbije 1219. godine u Nikeji od Ekumenskog patrijarha Manojla I. Srpsku pravoslavnu crkvu je na rang patrijaršije uzdigao tada kralj Stefan Uroš 4. Dušan 1346. godine, kako bi se mogao krunisati za cara. Jedna od najznačajnijih odlika pravoslavlja jest autokefalnost, odnosno svojstvo da na određenom prostoru (što je danas gotovo beziznimno područje države kako je shvaća međunarodno pravo) nema hijerahijski nadređenog crkvenog tijela. Za razliku od katolika čije su crkve podređene Papi u Vatikanu, pravoslavne su crkve samodostatne i može biti govora o hijerarhiji jedino u političkom ili povijesnom smislu.
 
Dakle, "nemoguće“ je da Srpska pravoslavna crkva bilo što radi izvan Srbije; to je ne samo nepoštivanje „braće“ pravoslavaca iz druge zemlje, nego i nepoštivanje vlastite crkvene povijesti, tradicije; zapravo je to nijekanje samog pravoslavlja. Stoga se treba zapitati što SPC radi u Hrvatskoj, ako je autokefalna crkva? Zar ne bi trebalo u Hrvatskoj priznati Hrvatsku pravoslavnu crkvu? "Srbi ne mogu živjeti sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj.“ napisao je Patrijarh Pavle u pismu lordu Peteru Carringtonu 1. studenog 1991. godine. Zaboravio je Patrijarh da je SPC autokefalna Crkva na teritoriju druge države, ili nije?
 
Godine 1054. na saboru (koncilu) u Konstantinopolu za raskid sa rimskom crkvom najbitniji govornik je bugarski arhiepiskop Lav (etnički Grk), poglavar Bugarske arhiepiskopije sa sjedištem u Ohridu. „800 godina od osnivanja Srpske pravoslavne crkve“, koju je navodno stvorio Rastko-Sava. Sama tvrdnja da je 1219. stvorena ,nije povijesno potvrđena istina! Prvi crkveni dokument koji precizno objavljuje naziv „Srpska pravoslavna crkva“ je Ustav SPC iz 1947. napisan i usvojen za vrijeme komunističke Jugoslavije. Rastko-Sava je umro više od 700 godina prije toga. U to vrijeme istočne crkve godine broje od postanka svijeta – to je po  gregorijanskom kalendaru 1531. godina.
 
Činjenicu da tzv. srpska (Pećka) arhiepiskopija nije bila nikad priznata dokazuje odluka iz rujna 1531. četvorice istočnih patrijarha – Aleksandrijski Joakim, Antiohijski Mihail, Jeruzalemski Josip i Carigradski Jeremija. Ovu odluku potpisao je Carigradski patrijarh Jeremija i poslao ju Ohridskom arhiepiskopu Prohoru. Ova petorica su zapravo svi poglavari pravoslavih crkava tog vremena. Ne postoje drugi poglavari ni druge (pravoslavne) Crkve.
 
Pravu prirodu SPC-a, prvi je od hrvatskih intelektualaca shvatio i opisao utemeljitelj hrvatske geopolitike dr. Ivo Pilar (1874.-1933.). On je o SPC-u zapisao: „Srpska pravoslavna nacionalna crkva provedbeno je sredstvo; ona je više jedna socijalno-politička borbena i osvajačka organizacija nego vjerska zajednica, a o njezinoj se moći dugo nije stvorilo zadovoljavajuću predodžbu.“ O osvajačkom karakteru SPC-a dr. Pilar je dodao: „Pravoslavna crkva proširuje svoju vjeru tako da pravoslavna država najprije osvoji tuđe zemlje i da onda u osvojenim zemljama širi svoju vjeru uz pomoć čitave snage osvajačke države. Budući da je u svakoj vjeri usađen nagon da se proširi, jer ne širiti se, znači isto što i uzmicati, to je vjerski moment koji djeluje u pravoslavnoj državi kao stalan poticaj za ekspanzivnu politiku. Zato vidimo da su pravoslavne države stalno nemirne i da teže za proširivanjem.“
 
Zločinci sveci u SPC-u
 
SPC podupire četništvo! Poznato je da se čelništvo SPC-a u propovijedima, nikada nije  govorilo o Hrvatskoj, kao državi, već spominje  Dalmaciju, i Krajinu, i Slavoniju i „Baniju“, Liku, Kordun, Srijem, Bosnu i Hercegovinu.
 
“Gdje žive Srbi, to je Srbija”
 
Episkop bački se nikada nije bavio hrvatskim biskupima pojedinačno niti HBK-om u cjelini ili nekim drugim biskupima u Srbiji, osim kada je bio prisiljen da u službi glasnogovornika SPC-a odgovara na napade nemalog broja biskupa iz Hrvatske. Uostalom, neka ista gospoda dokažu i pokažu da nema ustaški nastrojenih biskupa u HBK! Sudeći prema njihovim izjavama u hrvatskoj javnosti, lako se može zaključiti da oni nisu manjina u sklopu svoje Crkve u Hrvatskoj”, stoji u oštrom odgovoru episkopa Irineja. Dodao je i da smatra “civilizacijski neprihvatljivim praksu da se službena prepiska iznosi u javnost, ali kako je HBK odlučio postupiti drukčije, i odgovor Svetoga sinoda bit će javni, tako da će mediji imati mogućnost objaviti i odgovor SPC-a na nedolične insinuacije i klevete gospode hrvatskih biskupa”.
 
Licemjerni i nevjerodostojni pravoslavni episkopi koriste taktiku" napad je najbolja obrana" pa prozivaju hrvatske biskupe za ustaštvo. i nedolično ponašanje. Nepojmljivo za poštene ljude, kada je opće poznato koje je sve četničke koljače SPC proglasila za svece. Fašist Joanikije Lipovac, mitropolit crnogorsko primorski (1940.-45.) bio je aktivni suradnik njemačkog i talijanskog okupatora, odgovoran za stradanje tisuća ljudi, Srpska pravoslavna crkva ga kanonizirala 1999. godine. Milorad Vukojičić Maca zvani „pop Koljač“ (vođa četničke trojke), odgovoran za brojne zločine nad civilima u Crnoj Gori (Pljevlja i okolica), za klanja pa čak i silovanja malodobnih djevojčica, iskorijenio čitave obitelji, kanoniziran je 2005. godine na zgražanje preživjele rodbine žrtava koji su tražili od Sinoda SPC da se postupak obustavi, ali bez uspjeha.
 
Pop Slobodan Šiljak, poznati četnički koljač, pripadnik četničke trojke, klao i silovao, kanoniziran skupa sa svojim suborcem Miloradom Vukojičićem Macom u manastiru Žitomislić 2005. godine. U dokumentarnom filmu „Sveci i zločinci“ detaljno su opisana zlodjela koja su činili i to od živih svjedoka čije su članove obitelji i rodbinu okrutno pobili. (https://hrsvijet.net/index.php/drustvo/40-vjera/48464-da-li-je-spc-uopce-krscanska-crkva) Još da spomenem Valerijanov memorandum; Valerjianov memorandum(naziv po episkopu Valerijanu, vikaru njegove svetosti Patrijarha), službeni je dokument SPC-a, i predan njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Ludwigu van Schoferu u Beogradu, 9 srpnja 1941.
 
Memorandum kleveće Hrvate optužujući ih za ubojstva 100.000 Srba pa ponovno u kolovozu 1941. godine generalu Heinrichu Danckelmanu optužuje Hrvate za 180.000 pobijenih Srba u NDH, a brojka se do kraja rujna 1941. godine popela na 300.000 ubijenih. Odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže razglašene po čitavom svijetu. U Memorandumu su iznesene tvrdnje da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Riječ je o potpunim izmišljotinama što se može vidjeti u popisu stanovništva 1948. godine. I eto naš katolički Papa takvu je Crkvu koja četničke koljače proglašava svecima, uključio u odlučivanje o kanonizaciji Bl. Alojzija Stepinca! Veoma razočaravajuće!
 

Lili Benčik

Inicijativa zabrane potekla je iz Hrvatske...

 
 
Sve se u Hrvatskoj može pretvoriti u problem, pa ga prekriti ideološkom magluštinom, zvuzlati u čvor, uvećati na n-tu potenciju… - čak i jedna obična misa. To što bi se ona trebala održati na Bleiburgu, u austrijskoj, a ne nekoj hrvatskoj biskupiji, za početak, potpuno je irelevantno. Misa je misa. Barem je dosad tako bilo. Prvi element od kojega se problem sastoji, gradi, jest činjenica da je misa - zabranjena. Nema tu „filozofije“, „analize“, iz koje bi proizašlo kako je zabranjeno služenje (samo) hrvatskim biskupima. Pritom, svjetovno gledeć', zabranio ju je „v.d. biskupa“ Engelbert Guggenberger, administrator Biskupije Gurk Klagenfurt. U toj austrijskoj biskupiji već je neko vrijeme popriličan nered, prethodni biskup je optužen za malverzacije crkvenim novcem, pa je tamo upućen i vatikanski, Papin vizitator (biskup iz Salzburga). Svjetovno, moglo bi se reći kako je ta biskupija trenutno pod vatikanskom „prinudnom upravom“. I u takvim okolnostima stiže zabrana mise. Imalo pametnome dosta. Evo zašto je i Stazić postao papist, „ponosan na papu“: "O misi na Bleiburgu sam rekao što misli Katolička Crkva, vjerojatno po naputku pape Franje, imamo papu na kojeg možemo biti ponosni", izjavio je Stazić u Saboru 13. 3. 2019.).
https://imgl.krone.at/scaled/1733516/vbdb0e6/630x356
Engelbert Guggenberger, upravitelj koruške biskupije Gurk Klagenfurt
 
„Ukupna slika ove manifestacije šteti ugledu Katoličke Crkve i mogla bi s pravom poslužiti kao osnova da se, u slučaju da se izda dozvola za održavanje mise, Katoličkoj Crkvi u Koruškoj predbaci instrumentalizacija jedne mise u političke svrhe i nedostatak distance prema fašističkom svjetonazoru“, stoji u obrazloženju zabrane. Dakle čista politika. Zbog događaja koji su se, možda, događali izvan svetišta, poslije mise, u svjetovnom prostoru, u svjetovnom ozračju, tko zna kada, tko zna kojih godina. Uglavnom je riječ o znakovlju, prvom bijelom polju, njegovu „prvom mjestu“ na hrvatskom narodnom, tradicionalnom grbu, te pojavi, ponekad tijekom godina ustaških crnih odora. Kad i ako se pojave u odnosu na pedesetak tisuća hodočasnika njihov broj je minoran, stao bi na prst jedne ruke. Takve odore nisu bile službene ustaške, već i tada izuzetak, a kamo li da to nisu sedamdesetak godina kasnije. Tko ih je, crne odore ponekad na svjetovnom prostoru, na cesti, livadi u Bleiburgu nosio? Netko komu se pomutila pamet, sustigao ga „alzheimer“, netko koga je iz tko zna kojeg, osobnog razloga, tragedije... zahvatilo „bjesnilo“, ili se najčešće radilo o „lažnoj zastavi“ u inačici „lažnih odora“. Šetali su ustaški manekeni koje je angažirala, dobro platila, tko zna koja strana obavještajna služba, pa i preko aktualnih „domaćih“ izdajnika - udbaških, partijsko-stranačkih, udrugarskih.
 
Svejedno, zabranjena je misa. Sve naknadne priče o tome kako se ipak može služiti, jer se radi o privatnom posjedu - „sveto“ je dakle „sveto vlasništvo“, a ne misa, ne može opovrgnuti činjenicu zabrane. Može domaći svećenik, mogao bi i neki drugi, iz dijaspore, katoličkih misija, može i iz Hrvatske, nu sve to je jedan obični licemjerni ringišpil, u bitnome misa je zabranjena. Ne sjećam se slučaja zabrane katoličke mise u bilo kojoj europskoj zemlji tzv. liberalne demokracije posebno ne zbog „političkih razloga“. Tamo se ne zabranjuju ni „crne“ sotonističke, mise, pa ni takve crkve. Teror nad religijom, prvenstveno kršćanstvom, posebno katoličanstvom i pravoslavljem, u komunističkim zemljama sasvim je nešto drugo, „uobičajeno“.
 
U dvorištu politike
 
Kad je sve ovom slučaju politika, pa i misa, vratimo se u njeno dvorište, a u njemu gužva od „aktera“, kao na životinjskoj farmi, pa ne znaš odakle bi počeo. Počinjemo s pravoga mjesta, iz Hrvatske, rodnog mjesta inicijative i sad već dugotrajnih nastojanja da se komemoracija na Bleiburgu ukine, zabrani. Zmijski je to koloplet („guje, mnoštvo guja u njedrima“) koji čine stranke i partije, udrugari, medija, te tzv. viđeni pripadnici elite iz tog trojstva. Ukratko sve sami antifašistički neofašisti i antinacistički neonacisti. Baš se vesele zabrani mise razni agnostici, ateisti i borbeni protivnici religije, najkraće boljševički, staljinistički eksterminatori vjere. Kad se vidi s kakvim su žarom prihvatili zabranu mise u trećoj državi, što li bi vjernom narodu i misama radili ovdje kad bi dobili priliku. Zasad mogu samo blatiti s lažima o komemoracijama na Bleiburgu „svoj“ narod poput Anke Mrak-Taritaš koja je u Hrvatskom saboru izmišljala:„Ako tisuće ljudi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini smatraju vrhuncem događaja za okititi se ustaškim kapama i simbolima, onda je to žalosno.“ Kako dotična nije u „sukobu interesa„ za male iznose, tako i laže na veliko - zna što tisuće ljudi u Hrvatskoj i BiH „smatraju“, a onda ih vidi i okićene „ustaškim kapama i simbolima“. Mučnina me hvata pa ću samo citirati kolegu joj iz amsterdamske koalicije Krešu Beljaka: „Sikter iz politike“, a može i dalje - možda mučnina prestane.
 
U Austriji su trenutno na vlasti desničari, a poznato je kako se oni radi vlastitog „umivanja“ uvijek dodvoravaju tzv. ljevičarima, naročito iz inozemstva. Inače čim stigne bilo kakva lekcija „iz fašizma“, iz Austrije (ne znam zašto ne iz nacizma jer taj je vladao i bio prihvaćen tamo) mam bih se uhvatio za…, ali bila bi to parafraza citata jednoga, pa ne ću dalje.
 
Ne treba zanemariti činjenicu kako je Beč trenutno treći srbijanski grad po broju stanovnika, a Austrijanci očito nisu zaboravili na Balkanu (nostalgija) igrati na Srbe. Srbijanci inače obožavaju trenutnu austrijsku vlast, ne zna se je l' više Sebastiana Kurza il' onoga drugoga i polažu mnoge nade u njih. Ima toga još, al' bilo bi previše za člančić.Postoji i jedna bizarna koincidencija: famozna „hypopotamska banka“ utemeljena je u Koruškoj („desničari“) ogrezla je u kriminalu na Balkanu i u Hrvatskoj, „utekla“ je i s imenom, spasila ju država, a eto, vidi Vraga, bilo novčanih malverzacija i u koruškoj katoličkoj crkvi. Zatim te stambene austrijske štedno-kreditne zadruge koje su mnoge gurnule u ropstvo, pa… Možda smo misu mogli platiti i Pelješkim mostom, da gradnju nismo povjerili Kinezima, barem me na to navodi Johannes Hahn, EU-ov povjerenik za proširenje, koji je zbog toga Hrvatsku „pošpotao“. Silnica bi se međunarodnih našlo još, nego  vratimo se, ako smijem napisati - doma.
 
Kod nas doma
 
Vrata za postupno ukidanje Bleiburške komemoracije široko je otvorila „ekipa“ Josipović, Milanović, Šprem kada joj je uskratila saborsko pokroviteljstvo 2012. Od tada traju napori u tom smjeru. Ne postoji ni najmanja vjerojatnost kako bi koruški crkveni administrator sam od sebe zabranio misu zadušnicu stotinama tisuća uglavnom nevinih, a zasigurno neprocesuiranih, civila i vojnika, žena i djece, nakon sedamdesetak i više godina njena održavanja. Uloga austrijskih vlasti, općenito politike u svemu je nazamjenjiva, a šutnja hrvatskih vlasti - diplomacije, veleposlanice Cvjetković, ministrice vanjskih poslova, Vlade Andreja Plenkovića, Predsjednice Grabar-Kitarović je – grobna. Ono što se trenutno odigrava njihovo je skrivanje pod „skutima“ HBK - kao „odvojena je crkva od države“. Drugo što se odigrava „vrtnja“ je kako da nešto bude nalik misi, a ljudi će ionako tamo sami doći, bilo mise ne bilo, Šeks će to već nekako „zrihtati“. Sve je to vrlo žalosno. I ne samo žalosno, već i opasno. Ubije li se, postupno, a ovo je veliki korak u tom smjeru, nako tolikih nevinih žrtava Križnih putova, čiji je Bleiburg tek simbol, i samo sjećanje na njih, ni Hrvatskoj se ne piše dobro. A tek kad bi to bilo jedino…
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 563 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević