Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava atmosfera

 
 
Bogu dragome hvala!
Doživjeli smo još jednu noć za pamćenje. Još jedna pobjeda u nizu. Trijumf.
U maniri najboljih trilera što ih može izrežirati samo čarobna nogometna igra koja ne rijetko biva i mnogo više od „najvažnije sporedne stvari na svijetu“, naši Vatreni su uz Božiju pomoć napravili još jedan korak ka samome vrhu, uvrstili se među najveće i naciju bacili u euforiju.
Opet se slavilo. Diljem Hrvatske, Herceg Bosne i dijaspore. Do ranih jutarnjih sati. Te dane slave i ponosa ovi će naraštaji pamtiti do kraja života.
Pamtit ćemo i dostojanstvo našeg protivnika u porazu. Rusi su kao i mi, žarko i strasno priželjkivali pobjedu, jer i njihova vrsta bila je izložena sumnji javnosti i prije najveće nogometne smotre sami su im domaći mediji proricali ne baš svijetlu sudbinu. Smogli su snage čestitati nam, sa suzama u očima. Mora im se odati priznanje i za ukupni dojam, za fer i korektan odnos na terenu i izvan njega. Mada domaćini nisu tražili popust kod sudaca, nisu se služili grubostima koje prelaze granice uobičajene u nogometu, njihovi građani s jednakim su oduševljenjem dočekivali naše „kockaste“ i navijače u svim gradovima kroz koje su prolazili proteklih tri tjedna. Našu predsjednicu je u počasnoj loži ugostio predsjednik vlade Ruske Federacije koji je na kraju čestitao na pobjedi Vatrenih.
Dakle, za Ruse prst gore!
A Vatreni?
Što reći o njima, a da nije već rečeno?
Možda još jednom naglasiti tu slogu, zajedništvo koje vlada u njihovim redovima, činjenicu da su (kako i sami kažu) jedna duša i jedno srce, da dišu kao jedan, svi – počevši od izbornika Dalića preko stručnog stožera do svakoga od 22 igrača?
I te pozitivne emocije Vatreni prenose na Hrvate diljem svijeta i na sve ljude dobre volje čija srca kucaju za Kroaciju. Oni nam šalju poruku da se samo tako može naprijed, u budućnost, da je put do uspjeha vezan za žrtvu i odricanje i da se sve može ako se želi, čvrsto vjeruje u sebe i kroz život ide s pouzdanjem u Boga.
Budimo solidarni jedni prema drugima, okupimo se oko onoga što nam je bitno, ostavimo se podjela i sukoba. I nemojmo uvijek i po svaku cijenu prenositi vijesti i davati prostora i značaja onima kojima je svaki hrvatski uspjeh trn u oku.
Oni nisu naš svijet.
 
Ostavimo ih nek se nose sami sa svojom mržnjom, a mi slijedimo primjer mladića u nacionalnim dresovima koji nam pokazuju što je ljubav prema Domovini i kako se za nju bori.
Svi jako dobro znamo s čime su bili suočeni prije ovog Svjetskog prvenstva Modrić, Lovren, kakva se nezdrava atmosfera pokušala stvoriti poslije odlaska Kalinića iz momčadi, vidimo kroz što danas prolazi naš junak, junačina, LJUDINA Danijel Subašić, svjesni smo skepse koju su mnogi imali prema izborniku Daliću i svjedoci zluradih komentara, pa i primitivnih ataka na kapetana vrste, čak i aluzija na njegovu fizičku eliminaciju.
I što je bio odgovor Vatrenih?
Evo nas, skupa smo, ujedinjeni kao nikad, dišemo kao jedan i dok je tako nitko nam ništa ne može!
Sjetimo se toga i kad završi ovaj turnir i slijedimo primjer Vatrenih, pa bili oni prvi ili četvrti.
Jer, srca ostavljaju na travnjaku, žive za Kroaciju i jako, jako dobro znaju što nam to znači!
Bog ih poživio i nek nam se sretno i zdravo vrate naši JUNACI, s medaljom ili bez nje.
To je najvažnije.
 

Zlatko Pinter

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do vlasti

 
 
Treći puta je pokušan partijski puč. Zašto je skupina rigidnih boljševika pokušala ugroziti Davora Bernardića uoči parlamenatrnih izbora, dakle u najnezgodnjem momentu i nakon svih mogućih autogolova koje je premijer Andrej Plenković zabio sebi i svojoj stranci? Da bi se odgovorilo na to pitanje moramo znati nešto i o mentalitetu komunista.
https://scholarlykitchen.sspnet.org/wp-content/uploads/2010/09/revolution_small.jpg?w=300
Idealna je parabola priča iz prakse psihijatra, tj. neurologa Olivera Sachsa o američkom mornaru Jimmyju koji je nakon moždanog udara uzrokovanog alkoholom izgubio pamćenje za sve što se dogodilo nakon 1945. i što se trenutno događa. Sjedokosi čovjek tako je osuđen na život vječnoga mladića koji nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu može birati hoće li studirati strojarstvo ili elektrotehniku ili se aktivirati u mornarici. U stvarnosti on je ostao obični mornar i propio se.
 
Postoje dobri i humani pobjednici i zli poraženi, svijet je pred tobom i pod tvojim nogama, nebo je mlado i plavo, Goli otok je morao biti, kao i Bleiburg, atomska bomba se morala baciti, Staljin je zlo i zastranjenje i mi smo se u ime humanizma s njim raskrstili, tj. easkolili (a što je bilo do 1948.?). Znamo tko je financirao Hitlera i izvozio strateške sirovine u Japan? Mislite li da je Peđa Grbin toliko naivan da ne zna kakva je bila socijalistička ekonomija, koliko je kredita Jugoslavija dobila (i bespovratno) sa Zapada, te što je bila JNA? Ne, niti on, niti Ranko Ostojić, niti Jovanović i Oberšnel nisu naivni i poremećeni kao mornar Jimmy! Niti im je do uljepšavanja vlastite prošlosti, niti one svojih predaka, njima je jednostavno do vlasti; pobjeda SDP-a u kojoj bi oni bili "igrači" drugoga reda im ne odgovara. Navikli su na klijentelizam!
 
Kao jedan naš (neću otkriti čelnik ili čelnica) koji je saslušao potencijalnog ulagača i na  njegove argumente o benefitu zajednice odgovorio(la): "a gdje sam tu ja!" Goli egoizam, kao i kod Živog zida. A nakon tih izbora slijedi dugotrajna nestabilnost, naime MOST će teško prijeći 15 % kao i Živi zid, HDZ će u najboljem slučaju imati 33 %, SDP 27 % i potencijalna Vlada će biti nestabilna kako god se skrpi. HRAST će se namučiti da prođe izborni prag unatoč lavovskoj borbi protiv Istanbulske k. i kurikula. MOST ima dio glasača koji naginje centru, pa čak i lijevome centru, tako da bi koalicija sa HRAST-om bila njima štetna, tj. što bi na ćupriji (HRAST-u) dobili na mostu bi izgubili.
 
Možda im (buntovnicima u Partiji) Bernardić ne odgovara kao sin branitelja i osoba koja ima znanstvene rezultate. Jer oni su u životu bili šampioni pravocrtnoga gibanja po liniji Partije i "netalasanja". Svaka dosadašnja Vlada se samo zaduživala i povećavala administraciju. Rezanje iste bilo bi pogubno po stranku koja to izvede (zbog gubitka glasača), a zrelosti za veliku koaliciju koja će započeti sa neophodnim reformama nema.
 
Ljevica više ne postoji u Europi, selo nestaje, radnička klasa je svedena na radnike u trgovinama, periferije gradova bujaju, mladost odlazi vani ili se živozidira, demografija je u debelom minusu - i sve nekako se šverca kroz zimmer frei, gastarbeitere i možda građevinu. Srednje škole i fakulteti ne stoje baš najbolje, a djeca i roditelji nisu realni i ne gledaju sadašnjost, nekmoli budućnost. Dramatična situacija i u EU-u i u svijetu traži jače mozgove, a čak i Vlada lijevog centra ne može potrajati jer je opća tendencija jačanje tradicionalista koje se pogrješno naziva konzervativcima. O ozbiljnosti stanja svjedoči i izlazak Crkve iz stoljetne defanzive, Rubikon je davno prijeđen! Rim (EU) je u opasnosti. Hanibal ante portas! O procesima seobe naroda svjedoče i nacionalne reprezentacije i klubovi.
 

Teo Trostmann

FPZ se pita: Je li prije rat ili mit, ili jaje ili kokoš!?

 
 
PISMO IZ SELA - Ovoga ljeta sam se odlučio kazniti s dvije knjige dvojice profesora s FPZ-a: knjigom Dejana Jovića „Rat i mit“ s podnaslovom „Politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj“ i drugom Dražena Lalića, „Nogomet i politika“ s podnaslovom „Povijest i suvremenost ,međuodnosa u Hrvatskoj“. Kad se već sve pomiješalo, spol i rod, ljeto i zima, mislim Ja, veliko dakako, ali ponizno, malo intelektualnog mazokizma ne će me ubiti. Podjednake su knjige debljine, Lalićeva ima četrdesetak stranica više i „svitnjak“ za označavanje stranica, dok ga Jovićeva nema. Isti je izdavač, Fraktura, obojica se osim pedagoškog rada još bave ili su se aktivistički bavili i politikom, Lalić uz SDP dok ga nisu potjerali (višak ambicije i „pameti“) a Jović uz Josipovića dok ga nije predizborno, „potjerao“.
https://i.ebayimg.com/images/g/tVUAAOSwCU1YqIwT/s-l300.jpg
Prvi zajednički nazivnik obje knjige je dekonstrukcija, moglo bi se reći i miniranje navodnog mita. Kod Jovića ponajprije Domovinskog rata, pomoću pojmovne mine - krmače tzv. etnototalitarizma. Kod Lalića hrvatske nogometne reprezentacije, prije toga Dinama, pomoću tzv korupcije, mafije, Mamića i sličnih, a što bih rekao nego trica i kučina pogotovo za jednoga „profešura“ sociologije na zagrebačkoj univerzi. (Baš je zanimljiv „timing“ Lalićeve knjige, uvremnenio ju je  s nastupom Hrvatske u Rusiji.) Oboje se može svesti na najmanji zajednički nazivnik - Hrvatsku. Dekonstrukciju. Ovo je, dakako, prvi dojam o knjigama.
 
Nakon uvida u njihove uvodne tekstove, ali njihovi su mi „likovi i djela“ dostatno poznati da sam uvjeren kako ću za ovaj dojam smo još pronalaziti materijala. Za uvodni tekst još samo o naslovu Jovićeve knjige. Kad je „ubo“ naslov Dejan Jović se sigurno osjećao sretnim i zadovoljnim. Tamo Tolstoj, ovdje on, samo se slovo razlikuje. „R“ i „t“, a mnogi slabo čuju, a još slabije čitaju pa će načuti kao je „Rat i mir“ ustvari napisao - Dejan Jović. Pustimo prozirne marketingške fore, rijetki danas čitaju, kamo li tako debele knjige. Više od toga me zanima činjenica da na tom Vakulteu razmatraju pitanje je li prije bila kokoš ili jaje (rat ili mit). Na fakultetu gdje se naučava politika, gdje se zasigurno tambura o interesima, gdje je društveni sukob u središtu pozornosti, konkurencija… i tako redom, a sve to znači da rat traje svaki dan u svakom društvu i u svakoj državi i među državama. Pitat se „Rat ili mit“ - da bih dodao riječ. Samo ću citirati onoga kojega ljevičari inače cijene da je „rat mjerilo svih stvari, postojećih da jesu, a nepostojećih da nisu“. Izgleda kako to još nije doprlo do tog fakulteta. Čudi me to za jednoga britanskog učenika koje je carstvo nastalo što ratom, što trgovinom, što korupcijom, što robovlasništvom... Al' dobro.
 
Knjiga „Rat i mit“ ima jedan jednostavan zadatak - dekonstrukiciju hrvatske države. Prije nije ni postojala, ni kao mit, a sadašnja je - mit. Puhneš, puf, i nema je. Nadam se kako će na toj katedri naša predsjednica uspješno doktorirati i naučiti kako je Hrvatska u kojoj ona predsjeda zapravo država koje nema, ili je nije trebalo ni biti, a niti su ju Hrvati željeli (Dejan Jović). „Samo u mitovima svaki narod želi svoju samostalnu državu; u stvarnosti to nije slučaj…“ (str. 11. „Rata i mita“). Pokazat ćemo vam malo kasnije još čudesa ako nam ne bude draže slušati pjesmu cvrčka i jutarnje špotanje kosa njegove lijene družine.
 
Doista, što će mi to u miru sela u kojemu više nema ni seljaka u predahu dok slušam kako cvatu i rastu bundeve i tikve - lubenice vjerojatno ne će rasti, nemaju partnera za oprašivanje, a još nisu promijenile „rod“. Dok stresno svaki dan, uglavnom od podneva do večeri, pogledavam u nebo, a još češće u aktualne radarske slike na internetu s Bilogore i strijepim od „strukture“ nadolazećih oblaka, protiv kojih više ne zvoni („zaspao“ i obnovljeni  toranj, bili ga JNA i Srbi  porušili), što će mi još D. Jović i D. Lalić. Ne znam, nu kako oni neki imaju pravo biti bilo što tako valjda i Ja imam pravo na malo intelektualnog mazokizma. E sad, kako sam na selu, treba mi i neki idilični seoski nastavak, nešto kao iščupano iz pastorale, al' opredijelio sam se opet na malo tvrđi, ratni kako bih nekako ušao u „narative“ ove dvije knjige.
 
Stršljen, napadaju me u lipnju kao Migovi 29 Bis. Rodio sam se s kukcima, živio s njima - u moru kukaca - da ne opisujem taj suživot, pa i sa stršljenom. Nikada me taj razbojnik među kukcima nije napadao. Zveknuo me jednom kad sam na lopova, slučajno, nabasao u zreloj jabuci na tlu, u rujnu. Sad su navalili već sredinom lipnja na nevjerojatnim mjestima gdje im ništa nisam otimao. Danima sam se pitao kako zašto, a onda sam otkrio. Stara trešnja koja umire od jeseni 1991. i koju su „banijski Srbi“ i JNA granatama rasturili umire polako. Od tada nema ploda, nismo ju bidnu posjekli već ostavili da živi dok hoće i može. Ove su se godine u njezine duboke i stare rane naselili stršljeni kao novi ratnici. I tako, ma kako bizarno pokazuje mi se kako rat nije mit. On se nastavlja. Sa stršljenima ili s knjigama. Svejedno.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 708 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević