Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

Petokolonaška izdajnička djelatnost pored spomenika Oca Domovine

 
 
Otkrivanje impozantnog spomenika prvom hrvatskom predsjedniku i tvorcu moderne Hrvatske dr. Franji Tuđmanu koje se odigralo u Zagrebu jučer (10. prosinca) na 19. obljetnicu njegove smrti, očekivano je prošlo uz primjerenu halabuku koju su nastojali praviti oni koji su mu neskloni. Tako su naklapali o tomu "sliči li spomenik onomu komu je namijenjen", "zašto je tako predimenzioniran", tvrdili kako se on "ne sviđa obitelji Tuđman", pa su čak postavljali i pitanje "čemu spomenik" i "zaslužuje li ga" jedna takva "štetočina" kao što je bio on. "Tuđman" - vele oni, "nije dopuštao demokraciju", "nije poštivao ljudska prava", "on je ostavio Hrvatsku u kojoj vlada 200 obitelji" itd.
http://www.umas.unist.hr/kiparstvo/upload/kuzma/imgopt17.jpg
Sve to, pa i još mnogo čega sličnoga ispalila je bratija iz lijevo-liberalno-anarhističkog miljea (što preko portala i tiskovina, što putem TV-a), ali sve od reda sami marginalci - jer, vodeći među njima shvatili su odavno kako je proces "detuđmanizacije" doživio svoj krah, a točka na "i" bila je službeno odustajanje SDP-a od ove koncepcije u vrijeme vladavine Zorana Milanovića (kad su ono čak i naši neokomunisti okupljeni oko spomenutog Zokija i Hajdaš-Dončića objeručke prihvatili ideju da se zagrebačka zračna luka nazove po prvom hrvatskom predsjedniku). No, uvijek ima onih kojima teže i sporije dolazi iz gu…e u glavu - kako se to obično kaže, pa još jedno vrijeme nastavljaju po inerciji bauljati stazom za koju nisu svjesni da ne vodi nikuda.
 
Bilo je otužno gledati sirotu Radu Borić, drugaricu "društvenu aktivisticu" (po profesiji) i zastupnicu u zagrebačkoj Gradskoj skupštini kako s nekoliko pristaša (a ukupno ih se skupilo osmero) s razvijenim transparentima, na jedan tragikomičan način pokušava baciti sjenu na ceremonijal otkrivanja spomenika (nisam među njima primijetio jednako žestokog borca za istu stvar Zorana Pusića, pa se pitam, da mu se nije ne daj Bože dogodilo nešto - ili siromašak možda nije znao za ceremonijal otkrivanja spomenika). Bilo kako bilo, ovo društvance postrojeno nedaleko od mjesta na kojemu je održavana svečanost izvelo je svoj tragikomični performans čiji je značaj upravo srazmjeran društvenom utjecaju što ga "detuđmanisti" u Hrvatskoj imaju danas.
 
Kamere su, dakako (kao uvijek do sada) bile u blizini i na usluzi drugarici Radi-Lambadi (što zbog toga što je fotogenična, a što iz razloga navike samih kamermana koji znaju da nema fešte bez nje), pa je ona u svojoj prepoznatljivoj maniri, mrtva ozbiljna i zabrinuta lica (smrklo joj se od tolikog "kršenja ljudskih prava") izvalila nekoliko tragikomičnih optužbi na račun pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Među njima se našla i ona o "200 bogatih obitelji", prljava laž za koju je odavno dokazano kako je upravo samo to: laž i ništa drugo (Vidi: https://www.vecernji.hr/premium/kako-je-nastao-hrvatski-mit-o-200-obitelji-1171131), ali, eto, drugarica Rada - Lambada valjda još uvijek nije čula kako je taj mit već u sferi pluskvamperfekta, pa ga i dalje rabi.
 
I reče još glasnogovornica onih 8 nezadovoljnika Tuđmanovim djelom, likom i spomenikom, Rada - Lambada, kako "u vrijeme Tuđmana nije bilo slobode i demokracije, kršila su se ljudska prava" itd. Ne reče kakvu su to "demokraciju", "slobodu" i "ljudska prava" punih 45 godina njegovali njezini komunisti (počevši od Tita, preko Rankovića, Bakarića, do Šuvara, Račana i drugih), koliko su ljudi pobili "u ime naroda" i kakvo su nam zlo napravili. Zaboravila Rada-Lambada na te "detalje". Zaboravila i to da je u vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana bio rat i da ni u jednoj zemlji na svijetu u vrijeme ratnog stanja nije bilo toliko demokracije kao tada u Hrvatskoj. Zaboravila Rada-Lambada sva ona nabacivanja blatom na predsjednika Hrvatske 90-ih godina, počevši od "Ferala", "Arkzina", "ST-a" i drugih udbaških glasila, do "stojedinice" i sličnih medija. Pod krinkom "slobode izražavanja" vodila se haranga protiv hrvatskoga naroda i sve činilo kako bi mu se otežala borba za državnu samostalnost, a Hrvatsku ocrnilo i oklevetalo u svijetu. Čista petokolonaška, izdajnička djelatnost onih koji su se prodavali za judine škude - kao što i danas mnogi čine.
 
Tko bi takvo što trpio u vrijeme kad je trećina Hrvatske pod okupacijom i izložena barbarskim srpskim atacima s nakanom istrebljenja Hrvata? To se Rada ne pita. I ne uspoređuje sustav čiji je i sama izdanak (komunizam) s Tuđmanovom erom u kojoj se nije ubijalo i osuđivalo na robiju zbog napisane i izgovorene riječi, unatoč ratnom stanju i svim pošastima s kojima smo se sretali u tom najtežem razdoblju svoje novije povijesti. Sjeća li se Rada što su komunisti u savezu s četnicima napravili ovom narodu u ne tako davnoj prošlosti i kakvo je njihovo naslijeđe bilo? Što su oni ostavili za sobom? Što su kokarda i petokraka ostavile? Koliko krvi, jama s leševima nedužnih, nepravde, nasilja nad ljudskom slobodom i zdravim razumom!? Gdje su tada bila ljudska prava, sloboda i demokracija?
 
Sve je to drugarica Rada zaboravila - u paketu. Kao što je zaboravila da je dr. Franjo Tuđman umro prije ravno 19 godina, pa nikako ne može biti kriv za sadašnje stanje u državi. Zaboravila je i to da su ona i njezina škvadra u razdoblju 2000-2015. godina imali svoje predsjednike (Mesića i Josipovića), pa da možda njih treba priupitati što su radili tih 15 godina ako danas ništa ne valja. I ljevičari su bili na vlasti i imali svoga premijera 8 godina u "posttuđmanovskoj eri", dakle, gotovo polovicu tog razdoblja (prvo Račana pa Milanovića). Treba li Mesića, Josipovića, SDP i partnere pitati što su radili u ta dva (odnosno tri) mandata i zašto nisu ispravili ono što nije dobro? Drugarica Rada - Lambada zaboravila je dosta toga. Kod nje je jako izraženo selektivno pamćenje. Pa pamti i ono čega nije bilo, ali samo ako joj ide u prilog.
 
Za sve drugo "ne zna" da se događalo. Ali zato itekako zna "jašiti" na antihrvatskim mitovima, mada bi joj, istini za volju, metla mnogo bolje pristajala. Žalosno i otužno. Na što je spala "detuđmanizacija"! Od onako širokog i razgranatog pokreta koji je u sebi objedinjavao sve vrste "vragova" (neovisno o bojama), do jugokomunističkih ostataka i juda koji se tuđinu nude i prodaju za judine škude - kako je s pravom i bez dlake na jeziku govorio naš otac moderne Hrvatske dr. Franjo Tuđman - na kraju balade sve spalo na Radu Lambadu. I, da ne bi bilo zabune: ovo "Lambada" (kao dodatak uz ime drugarice Rade) je iz čiste (drugarske) simpatije prema drugarici Radi koja me na fotografiji (gore) neodoljivo podsjeća na egzotičnu brazilsku plesačicu, jednu od onih koje izvode istoimeni ples. A i rimuje se. Ni zbog čega drugoga. Nadam se da nije seksistički i da joj nisam prekršio ljudska i ženska prava.
 

Zlatko Pinter

Oberschnell-ovska revizija titoizma!

 
 
„Ako Europa vjeruje u Tita što ne bi i Hrvatska“, kliče tovariš Vojko usred crvene Rijeke!! Ako i ti u nj vjeruješ, ako ti je dobar, 'zemi si ga doma', rekli bi lucidni Zagorci!
https://i.ytimg.com/vi/CXAFskHMqPA/0.jpg
'Nakon što je odlučeno – nakon puno prepucavanja i kontroverzi – da će grad Trier, rodno mjesto Karla Marxa ipak prihvatiti kinesko spomen-obilježje svog sugrađanina, poklon NR Kine, i javno je izložiti povodom 200. godišnjice rođenja oca teorije koja je u zadnjih sto godina pobila stotinjak milijuna ljudi, vjerojatno više nego svi ratovi u Europi od antike do XX. stoljeća, i upropastila desetke država, na sličnu ideju je došao i gradonačelnik Rijeke, 'revizionist' Titina lika i djela, Vojko Obersnel'. Dakako, riječ je o danas ruzinavoj, pustolovnoj Titinoj jahti 'Galebu' u čiju će se obnovu rasipno utrošiti deseci milijuna kuna.  Koliko je to samo toplih obroka gladnoj školskoj djeci diljem Hrvatske, uskliknuo bi jezičavi saborski zastupnik Branimir Bunjac!?
 
„Nije ideja da napravimo mjesto idolopoklonstva, ali se o povijesti i (turističkoj?) ulozi Galeba ima što reći, i to pogotovo u kontekstu pokreta nesvrstanih zemalja, (primjerice Ugande i Titog velikog prijatelja Idi Amina-Dade, ljudoždera?, nap. a.). Nažalost, mi se tog dijela povijesti generalno kao država nažalost stidimo i pravimo se da ne postoji“, kaže Obi, taj notorni  revizionist Titine ostavštine. O čemu se radi? Obersnel je imao naum dati zahrđalu jahtu u koncesiju, no kako nitko živ osim njega nije vidio turistički potencijal u obnovljenom 'Galebu' nitko se nije niti javio na natječaj. Potom se (sam drug Vojko) prijavio na natječaj EU i od galantne, pokvarene Europe dobio bez sumnje provokativnih 69 milijuna kuna za obnovu 'Galeba' i barokne palače u kojoj je prije bila uprava riječke šećerane. Ruzinavog 'Galeba' je prethodno SDP-ova vlada, a tko bi drugi, proglasila kulturnim dobrom, 'artefaktom', kako ne bi završio, gdje mu je i mjesto, u rezalištu.
 
Nego, svibnja ove godine Rijeku je posjetio i 'matori' drug Budo pa je u pratnji druga Vojka otišao razgledati i 'ruzinavog galeba' kako bi još jednom oživio sjećanja na ona 'lepa vremena' kad je s drugom Titom i ostalom partijskom klateži bezglavo tumarao beskrajnim oceanima. A sve u cilju kako bi se komunjarski luftiguzi tijekom turističke avanture 'Staza slonova'uvjerili da je planet Zemlja ipak okrugla! Inače, za one koji ne znaju Titin 'Galeb' je u neku ruku stečevina fašističke Italije, bio je mino-polagač u vrijeme drugog svjetskog rata a prije toga je obavljao odgovornu dužnost prijevoza banana da bi končano završio kod banana-diktatora, Obijevog ljubimca, voljenog mu druga Tite, lijepo!
 
Usporedimo, Kina je Njemačkoj odnosno rodnom gradu Karla Marxa, Trieru, o 200-oj obljetnici rođenja, poklonila grandiozni spomenik tog komunjarskog bradonje a perfidna Europa je crvenoj Rijeci za obilježavanje 'grada kulture 2020.' dotirala puste milijune za obnovu Titine jahte, zanimljivo! A Europa vjeruje u Titinu veličinu, kaže njegov glavni 'revizor', riječki gradonačelnik Obersnel! Pa kako i ne bi vjerovala krvožednom diktatoru koji ako ništa drugo zauzima prestižno mjesto na listi od deset mega-ubojica svjetske klase!? Međutim: „Dok se Trier ponosi Marxom, odnosno brendira dodatno njegov osebujan lik i djelo, Rijeka dobiva sličnu šansu s Titovim brodom 'Galeb', kojeg su gradske vlasti svojevremeno otkupile, a u svrhu razvoja kulturnog turizma.
 
Unatoč brojnim kritikama i napadima, nakon što je i Europa potvrdila da je Titov brod brend, te mu dodijelila sredstva za temeljitu obnovu (69 milijuna kuna za Galeb i Šećeranu u Benčiću), odluka o ulaganju u Galeb doživjela je svojevrsnu satisfakciju“, slavodobitno piše Obersnelov obiteljski, riječki Novi list. Za dvije godine crvena Rijeka će ostvariti prestižnu titulu grada kulture pa bi uz restauraciju Titinog 'ruzinavog galeba' bilo preporučljivo da se dio od Europe doniranih sredstava utroši za preinaku zgrade uprave riječke šećerane (barokne palače) u Muzej voštanih figura. Dominantna voštana figura bio bi primjerice živući 'metuzalem' Budo Lončar pa onda cijela plejada živućih jugo-nostalgičara, udbaša i orjunaša, primjerice Mesića, Josipovića, obitelji Pusić i ine komunjarske klateži...
 
Za svečanu inauguraciju Rijeke u 'grad kulture' trebalo bi prigodno pozvati i notornog 'kulturnjaka' Olivera Frljića, Obijevog favorita a konferansu performansa 'I nakon Tita Tito' na obnovljenom 'Galebu' mogla bi voditi njegova 'bivša', Danijela Trbović, aktualna primadona Yugo-HRT-a! Tko zna, možda već sutra nadobudni riječki gradonačelnik Vojko Obersnel zatraži od UNESCO-a da se brod 'Galeb' kao simbol Titine vladavine uvrsti u popis kulturno-turističke baštine RH. Bio bi to pravi potez u cilju reafirmacije revizionizma Titinog lika i djela, sic!!
 

Damir Kalafatić

Smiju li nam se oni s povlaštenim saborskim mirovinama na "jedan dan"?

 
 
Svi sve je  na prodaju, pitanje je samo cijena. Ne znam tko je to rekao ili napisala. Čitala sam o tome više puta, na raznim mjestima, uz različita uvjeravanja i dokazivanja. U mladosti i srednjim godinama nisam vjerovala u to. Konkretnim i zornim primjerima iz bližeg i daljeg okruženja sam to pokušavala demantirati. Očito sam samu sebe zavaravala. Što sam starija, što više pratim aktualna događanja, naročito politička sve više vjerujem u konstataciju kako su svi na prodaju, samo je pitanje cijene. Časnih iznimaka uvijek ima, ali ih je sve manje. Nitko ne želi biti lud, ili pak da ga drugi smatraju ludim. Ne trebaš nužno krasti da bi se okoristio. Ne trebaš se niti prodavati. Trebalo bi samo iskoristiti funkciju i situaciju u kojoj se nalziš ili si se našao. Uostalom, nitko ne vjeruje nikome da takvu situaciju ne koristi, čak niti onda kad je  vidljivo i dokazivo, da je ne koristi situaciju, privilegije i benefite. Taj i takav tip ili lik je za mnoge idiot, pogotovo ako tom i takvom osobnom kotisti nikome ne šteti. To  baš i nije uvijek moguće, jer ako se nešto odlije na drugu stranu, nedostaje na onoj gdje je bilo. Međutim, zakoni fizike se vješto zaobilaze u društvu, koje nije definirano po bitnim odrednicama, već se definira i prezentira po trenutnim potrebama vladajućih i njihovih satelita, koji u zadnje vrijeme osjećaju manju gravitaciju ka relativnoj većini.
https://www.tportal.hr/media/thumbnail/w1000/401477.jpeg
POVLAŠTENE SABORSKE MIROVINE - Furio Radin i Damir Kajin
 
Sjetimo se samo slučaja uzimanja saborskih mirovina, uz onaj jedan dan nekakvog produljenja, ne znam više čega (Vladimir Šeks, Damir Kajin, Stjepan Milinković, Ivanka Roksandić, Ana Lovrin, Boro Grubišić, Deneš Šoja, Furio Radin…)! To nisu napravili sebe radi, nego zbog okoline i mogućnosti da ih se nazove budalama (monama?).Sjetimo se svih mogućih, nemogućih, principijelnih, neprincipijelnih, prirodnih i neprirodnih političkih koalicija. Sjetimo se vojske prebjega, pogotovo ranih devedesetih, kad se masa članova SKJ ili SKH preko noći, učlanila u HDZ. Sjetimo se pojedinačnih i grupnih prelazaka iz stranke u stranku, često u onu dijametralno suprotnih ideologija, svjetonazora, stavova i filozofije. Postoji kontinuitet takvih promjena, ali ne u duhu sintagme patha rei, već osobne koristi, odnosno političke trgovine. Ne bih nikoga posebno naglašavala, pogotovo ne bih ikoga htjela uvrijediti. Međutim, neki primjeri su posebni, odnosno simptomatični. Neki su političari gotovo napravili cijeli krug, svojim djelovanjem na političkoj sceni Hrvatske. Započeli kod Jove Raškovića, preko Mile Bandića došli do Hansa Račana, uz Zokija Milanovića, preko maloga Bere se vratili Bandiću. Zbog prirodnih zakonitosti i okolnosti, ne mogu se vratiti na svoj politički početak. Ne znam, možda bi ipak, kad bi to bilo moguće,  svojim političkim “kružnim isječcima” napravili cijeli krug i došli na svoj izvor.
 
Ostavimo se tih nagađanja. Imamo friški primjer koji je mnoge iznenadio, neke i osupnuo, pogotovo one jako desne u vladajućoj stranci. Dogodilo se to na jednom odboru, gdje se trebalo raspravljati o Marakeškoj deklaraciji, odnosno Globalnom kompaktu o migracijama, kad je predsjedavajući saborskoga Odbora Miro Kovač naglo prekinuo sjednicu, objasnivši to nečim, što je neobjašnjivo. Možda to ne bi bilo neobično, čudno, neprimjereno, nevjerodostojno kad to ne bi bila osoba koja je izgleda preko noći promijenila svoje mišljenje o temi rasprave, baš kao i o Istanbulskoj konvenciji, samo obrnuto od toga, od naročitog podržavanja do opstrukcije, ili pak od opstrukcije do prikrivene podrške, što će uskoro doći na vidjelo. Ako ne prije, ono kod objavljivanje liste za Europarlament.
 
Može se svašta aktualnom premijeru zamjeriti, opravdano i neopravdano, ali se ne može reći da nije mudar, predvidljiv i konstruktivan. Bolje je onoga tko ti smeta, tko ti radi o funkciji, odnosno o glavi, “nagraditi” skupo plaćenim mjestom u Bruxellesu o Strasbourgu, nego da ti je ovdje stalna oporba u vlastitoj stranci. Za njega je ipak bolje vrabac u ruci, nego golub na grani, iako mjesto u europarlamentu, baš i nije vrabac. Onaj drugi, tvrđi iz opoebe u vlastitoj stranci, bit će iskorišten za nešto drugo. Možda za Zakon o pobačaju. To danas izgleda gotovo nemoguće, ali sve je moguće, kad je novac u pitanju. Jedino izgleda naš nogometni izbornik tome odolijeva. U njega su domoljublje i poniznost prioriteti. “Nije u šoldima sve”, on jedini iskreno, za sada pjeva. Ostali s njim to samo pjevaju, dok velike poreze plaćaju drugim državama.
 
Impresivna je bila  slika prikaza zelenih krugova u sabornici koji su vjerno predočili glasovanje o Zakonu o udomiteljstvu. Pitam se je li “vlasnicima” ona dva zelena kruga na lijevoj strani bilo imalo neugodno. Možda je bolje to bilo odšutjeti, nego tražiti od predsjednika Sabora, da im pronađe mjesto na drugoj strani sabornice ili negdje u sredini, na desno. U “našem” kafiću na placu su mi otvoreno moje kolegice rekle da sam vještica. Naime, neki dan, čini mi se u srijedu, u tom istom kafiću sam im rekla, kako predosjećam da će naš gradonačenik uskoro na dulje liječenje u bolnicu, kako bi izbjegao po njega, dosad neviđena, neugodna aktualna zbivanja u Gradskoj skupštini. Zbilja mi je žao, da je gospodin Bandić teško bolestan. Jedva su ga spasili. (Molit ću se Bogu za njega.) Naime, to je bilo za očekivati. Svaki stroj ima predviđeni određeni broj okretaja, u svojem vijeku trajanja, Taj vijek se znatno skrati, ako se događa aceleracija u tom okretanju i kretanju. Svi znamo kako naš gradonačenik dela od mraka do mraka, odnosno od zore do ponoći. To mu se u jednu ruku isplatilo, a u drugu baš i nije. Znalci kažu da je zdravlje najveće bogatstvo.
 
Njegovo trenutačno kraće odsustvo nikako ne znači da se s političkom trgovinom lokalno, regionalno i nacionalno prestalo. To je začarani krug koji se ne može lako i jednostavno presjeći. Zapravo, to je linearna uzlazna spirala, sa sve većim radijusom pojedinih “zavojnica”. Kad negdje taj pravac i presječeš slučajno ili namjerno, on se ne zaustavi i ne prekine. Ide dalje, po zacrtanom smjeru, poput vektora koji se nekim čudom često pretvara u skalar, pozamašnog  modula. Dobro to znaju oni saborski zastupnici koji su pojačali “Bandićev klub”.
 
Službeno je otkriven najnoviji zagrebački spomenik predsjednika Franje Tuđmana. Nisam ja nikakvo mjerilo, pogotovo ne za umjetnička djela. Međutim, imam osjećaj da se ovdje neprirodno i nedjelotvorno  izmiješala umjetnikova impresija s njegovom subjektivnom ekspresijom. Jednostvanim riječima rečeno, meni Tuđman ne sliči na Tuđmana, ni po čemu, naročito ne u licu, držanju i ostalim gabaritima, unatoč desnici na srcu. Zar baš nitko ne može pogoditi onaj njegov pravi jedinstveni, prkosni, ponosni, hrabri, domoljubni tuđmanovski izraz i profil. Svaka čast umjetničkom stvaranju i viđenju kompletnog, kompleksnog, mnogostranog Tuđmana u vremenu i prostoru? Mi obični ljudi bi trebali moći prepoznati u tom kipu našeg prvog predsjednika države, bez dodatnih objašnjenja, naročito znanstvenih , povijesnih, političkih i umjetničkih.
 

Ankica Benček

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Nedjelja, 20/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1246 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević