Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

Andriana Benčić brani izmišljene jasenovačke žrtve i velikosrpske laži o genocidnosti Hrvatska

 
 
Saša Kosanović je donedavni višegodišnji novinar HRT-a iz srpske manjinske kvote. Nakon što nije htio nikoga slušati, vratio se kod Milorada Pupovca u velikosrpske Novosti odakle i dalje nastavlja s radom na svojoj protuhrvatskoj novinarskoj misiji. Za Novosti je ovih dana razgovarao s Andrianom Benčić, ljevičarskom aktivisticom i bivšom plivačicom. No, Andriana Benčić je i više od toga. Rođena je u Sisku na dan Udbe 13. svibnja 1987. Slučajno ili ne, i datum rođenja je kod nje odigrao veliku, ako ne i najveću. I ne bi bilo nikakvo čudo da su joj roditelji dali ime Udba. Udba Benčić, ne zvuči li lijepo? Jer da nije rođena na sretni trinaesti dan mjeseca svibnja prije 31 godinu, teško da bi tako daleko dogurala – do kustosice JUSP-a Jasenovac. Uostalom, Hrvatska je prepuna Iskri, Sovjetki, Aurori, Ognjena, Ognjeslava, Lenjina, Volgi, Andreja, Petoljetki, Sutjeski, Traktorki, Staljinki, Kozara, Titi, Borbena, Rajni, Masinki, Balkana, Uni, Tari, Neretvi, Pobjeda, Korana..., pa zašto ne bi bilo i Udbi.
https://i1.rgstatic.net/ii/profile.image/276793044029447-1443004013012_Q512/Andriana_Bencic.jpg
Andriana Benčić
 
Na googleu, na adresi https://independent.academia.edu/AndrianaBen%C4%8Di%C4%87/CurriculumVitae, piše da govori jezikom »Croatian/Serbian/Bosnian (native or bilingul proficiency)«. Mnogo bre načitana, rekli bi braća Srbi. Nadalje, na mrežnoj adresi http://www.historiografija.hr/?p=3629 piše da je »dr. sc. Andriana Benčić, kustosica pripravnica Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, od 1. ožujka do 1. lipnja 2017. boravila na poslijedoktorskoj istraživačkoj stipendiji (Postdoctoral Research Fellowship) u istraživačkom centru muzeja holokausta Yad Vashem (The International Institute for Holocaust Research, Yad Vashem) u Jeruzalemu, gdje je primila stipendiju za projekt "Jasenovac as it is Reflected in National and European Memory Politics"«. I to nakon što je obranila doktorsku disertaciju pod naslovom Socijalna konstrukcija kolektivnih sjećanja na Domovinski rat! Sam naslov doktorske radnje govori da je na tragu svoga sugrađanina povjesničara Hrvoja Klasića, kojemu su također Srbija i bivša Jugoslavija puno draži od Hrvatske.
 
A sada o onomu o čemu su Saša i Andriana čavrljali za Novosti (https://www.portalnovosti.com/andriana-bencic-negatore-jasenovca-treba-kazniti), a prenio Autograf Ive Josipovića (http://www.autograf.hr/andriana-bencic-negatore-jasenovca-treba-kazniti/). Koliko god se trudili svi negatori svega hrvatskoga, pa tako, dakako, i Kosanović i Benčić, razgovor nije bio ugodan niti njima. Daleko je to od ćaskanja, jer su pitanja teška, a laži velike. Saša tobože pita kako ima onih koji manipuliraju brojem žrtava, pritom misli na ljude koji misle svojom glavom, a vole svoju domovinu Hrvatsku, a Andriana to ovako relativizira: »Da mene pitate za broj žrtava Jasenovca, iako je meni taj broj sasvim jasan a i kao takav mi je nevažan jer su implementacijom rasne i genocidne politike NDH živote izgubili mnogi nedužni ljudi zato što su bili drugi i drugačiji, ipak bih vam iz opreza nabrojala najvažnija istraživanja i iznijela bih svoje mišljenje, ali konačno bih rekla da taj broj zapravo ne znam«. E, tu sam te čekao, draga Andriana. Iste mi je riječi prije deset godina u Jasenovcu izrekao Đorđe Mihovilović, pomoćni doživotni kustos JUSP-a Jasenovac samo zato što je bosanski Srbin. Iz Gradine preko Save, odakle svako jutro dolazi na posao i svako poslijepodne odnosi hrvatske kune preko Save natrag u Bosnu. I on mi je tada, u nazočnosti p. Vladimira Horvata DI, Tomislava Nürnbergera i dr. Ivana Marohnića, rekao kako njega brojevi ne zanimaju i kako on zna da na popisu ima lažnih imena, a da je na nama da na to ukažemo, a na njima je hoće li to uzeti u obzir. Dakako da ne će. Pa od čega bi živjeli i zarađivali.
 
I sada Andriana Benčić počinje svoju jugo-priču, iako ju se niti ne sjeća: »Treba napomenuti da su svi popisi koji su rađeni u bivšem, totalitarnom režimu, usprkos svim kritikama, relativno pouzdani, odnosno visoke su pouzdanosti s obzirom na vremenski odmak u kojem su nastali« i nastavlja: »U JUSP-u Jasenovac smo na projektu 'Poimeničnog broja žrtava koncentracijskog logora Jasenovac' počeli od popisa SIV-a Jugoslavije iz 1964., koji je bio najobuhvatniji i iz njega se krenulo s okvirom od 59.000 žrtava koncentracijskog logora Jasenovac. Kasnijim radom, obradom dodatnih državnih i lokalnih arhiva, temeljem izjava obitelji žrtava, raznim drugim provjerama i transparentnim metodama, došlo se do ovog broja. A važno je napomenuti i da su popisi žrtava koje obavljaju JUSP Jasenovac i Muzej žrtava genocida u Beogradu zapravo vrlo slični i podudarni u broju poimenično popisanih žrtava. Kada meni dođu posjetitelji u Jasenovac i pitaju za kontroverze oko broja žrtava te o kojem se broju žrtava radi, osim što im kažem da se radi o holokaustu, genocidima i političkim zločinima, kao najpouzdaniji podatak navodim da naši istraživači rade na tome gotovo 15 godina i da je prema tom popisu utvrđeno između 83 i 84 tisuće žrtava imenom i prezimenom, a baza žrtava naših kolega iz Beograda u Muzeju žrtava genocida kreće se u sličnim omjerima, odnosno taj se broj ne razilazi previše, riječ je o razlici od oko 5.000 imena. Općenito sam mišljenja da kada se radi o Jasenovcu, treba obratiti više pažnje na mnoge druge stvari, uz broj žrtava, no ako uzmemo ove brojke u obzir, a godinama su kolale mnogo veće, Jasenovac se još uvijek nalazi među prvih šest do sedam logora i geta po broju smrti u tadašnjoj okupiranoj Europi.« Tako to zbori „nezavisna“ kustosica. A trebala bi biti nezavisna.
 
Sada je došlo Sašino pitanje o Srbijancu dr. sc. Draganu Cvetkoviću, koji procjenjuje da je u Jasenovcu stradalo oko 130.000 žrtava. Očekivali biste da će kustosica reći da to nije istina. No, ne će. Ona to ovako tumači: »Ja se s brojem kolege Cvetkovića u vezi žrtava logora Jasenovac ne slažem i mislim da ne može biti toliko visok, ali metodologija koju je on u radu rabio jest u okvirima znanstvenog diskursa pisanja. To su procijenili i naši recenzenti u tri kruga recenzija. Ta diskrepancija, pa i od 40 do 50 tisuća žrtava, nije problematična jer je kolega Cvetković došao do toga istraživanjem i metodologijom koju je objasnio... Isto tako, naslov rada dr. sc. Cvetkovića glasi "Koncentracijski logor Jasenovac i njegova uloga u uništenju naroda NDH", i s tom se naravi režima i stradanja slažemo«. Dakle, njoj je nebitno ono što je bitno, a to je Cvetkovićevo laganje o izmišljenim žrtvama u Jasenovcu tijekom Drugoga svjetskog rata. A zašto? Zato jer mu je u redu „metodologija“. A kako može biti u redu lažna metodologija kada su iz nje proizišli lažni podatci, lažne brojke, lažne žrtve. 
 
Evo još jednoga bisera kustosice Andriane: »Nije tajna da se brojka od 500 do 700 tisuća žrtava Jasenovca napuhivala zbog dobivanja većih ratnih reparacija od Njemačke. Međutim, u to vrijeme ta brojka nije imala ratnohuškačku i propagandnu ulogu, koju je imala kasnije, 1980-ih godina. Ona je u vrijeme nastanka memorijala 1960-ih i 1970-ih imala ulogu koja je zapravo zbližavala ljude koji su u Jasenovcu i drugdje u NDH imali golema stradanja. Jasenovac je simbol stradanja u NDH, a brojka od 700.000 stradalih, simbolički smještena u Jasenovac, vezana je zapravo uz ukupne žrtve NDH«. Ovo je prestrašno. Nema veze što su jugokomunisti i Srbi izmišljenim milijunom žrtava cijeli hrvatski narod optužili da je genocidan, jer je trebalo dobiti maraka od Nijemaca, te onda dolazi na sklizak propagandni teren pa te jasenovačke laži opravdava tvrdnjom bez ikakvoga utemeljenja kako navodno ta laž nije "imala ratnohuškačku i propagandnu ulogu". Za nju je "brojka od 700.000 stradalih, simbolički smještena u Jasenovac, vezana je zapravo uz ukupne žrtve NDH". Da to nisam pročitao i doživio, ne bih mogao vjerovati. Pa koji je mentalni sklop Andriane Benčić? Pa kakav to ona u sebi ima ugrađeni serbo-čip mega-laži?
 
U nastavku Kosanović pita: »Konkretno, kako odgovarate na pitanje o navodnom komunističkom, poslijeratnom logoru?«, a Benčićka odgovara: »Nikakvi novi uvidi, nikakvi novi dokumenti, nikakvi novi popisi žrtava ne mogu izbrisati ustaški koncentracijski logor Jasenovac iz hrvatske i jugoslavenske prošlosti«. To je u stilu one: 'Što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži!' Negira dokazano postojanje komunističkog logora na mjestu glavnog logora 3 Ciglane poslije rata 1945., koji je odnio više žrtava od logora tijekom rata i to naziva "apsolutnim revizionizmom" i "nehumanom idejom kojoj nije cilj spomen na žrtve ni rata ni poraća". Najobičnija demagogija kada nema argumenata.
 
I ne samo da laže, Andriana Benčić prijeti. »Kada se takve tvrdnje iznose u javnom prostoru, na to bi trebalo adekvatno reagirati. Demokracija je dovela do toga da svatko može izraziti i reći ono što misli, no do one mjere do koje je to u skladu sa zakonom i s pravima drugih ljudi. Poricanje holokausta i genocida, osobito na ovaj način, koliko mi je poznato, regulirano je zakonskim mjerama i kaznama i u EU-u i u Hrvatskoj. Što se treba početi dosljedno primjenjivati... kada su u pitanju ljudi koji negiraju žrtve na revizionistički način, poričući odavno utvrđene masovne zločine, njima se moraju pozabaviti pravosudne institucije«, kaže kustosica JUSP-a Jasenovac i prijeti onima koji se odgovorno, dokumentarno i znanstveno bore protiv lažnoga jasenovačkoga popisa. Ne negacije postojanja jasenovačkoga logora, radnoga logora, nego protiv onih koji zagovaraju lažni jasenovački popis žrtava. Ova Benčićkina prijetnja je na tragu prijetnje koju je ovih dana odaslao Vladan Vukosavljević, srbijanski ministar kulture i informiranja, koji prijeti da ako se neki kulturnjak u Srbiji pobuni protiv bilo kojeg paragrafa strategije o očuvanju srpske kulture i srpskoga identiteta je osoba koja »krši ustav kulture«.
 
Sada dolazimo do dokaza, koji nedvojbeno govore o lažnome jasenovačkome popisu žrtava, samo da se Hrvatima nabije kompleks krivnje i nepostojeća genocidnost i time se zamgalila istina da su Srbi u Srbiji u cijelosti istrijebili Židove već 1941. i 1942. godine. Svima nam znani judenfrei. »Omiljena tema revizionista su pogreške u pojedinačnom popisu žrtava logora Jasenovac. Imate li poruku za takve?« „naivno“ pita Kosanović a Benčić odgovara: »Svaki popis žrtava Drugog svjetskog rata stalno se mijenja odnosno nadopunjuje te na taj način popisi pokušavaju biti što dosljedniji. U ovom trenutku ne postoji niti jedna institucija, a osobito memorijalni centar i/ili edukacijski centar – a mnoge od tih institucija nastoje biti mjesta učenja o ljudskim pravima, Human Rights Centres – od centara holokausta u Washingtonu, Jeruzalemu, norveškom Falstadu, Berlinu, Parizu i na brojnim drugim mjestima, u čije se popise žrtava Drugog svjetskog rata ne unose promjene«. Drugim riječima, ona kaže, pa što ako je popis lažan, i drugi lažu i dodaje: »Svi građani koji imaju primjedbe na popis žrtava koje obavlja JUSP Jasenovac trebaju se javiti muzeju službeno: memorijal je još prije 13 godina, kada se krenulo s izradom pojedinačnog popisa, pozvao građane koji imaju podatke o žrtvama da se uključe i da se pogreške ispravljaju«, što je, kako sam već spomenuo, najobičnija laž. Ne će oni u JUSP-u Jasenovac ništa uvažiti, jer onda ne bi više bila Javne ustanove spomen-područja Jasenovac.
 
O dokazima da u jasenovačkom logoru nema ni govora o kosturima pobijenih od 1941. do 1945. Kosanović i Benčić se slažu oko metode laganja. On u pitanju »Zašto se nije iskapalo? Jesu li jugoslavenske vlasti tu priču ostavljale po strani radi politike bratstva i jedinstva?« navlači Benčićku na odgovor, što je ona radosno prihvatila: »Politika odnosa prema prošlosti u to se vrijeme provodila na način da se utišavalo podatke o zločinima koji su se dogodili kako bi se stvorilo bratstvo i jedinstvo.I dok su neki ljudi u Jugoslaviji bratstvo i jedinstvo jednostavno živjeli te su ga doživljavali dijelom svog identiteta, treba zapamtiti da je za mnoge isto to bratstvo i jedinstvo bilo negativni i nametnuti politički projekt vladavine jednih, kao i nasilno ušutkivanje bolnih dijelova teške ratne prošlosti. To svakako može biti dio razloga zbog kojeg se nisu vršila iskapanja«. Laži su oboje, i Saša Kosanović, i Andriana Benčić, premazali "bratstvom i jedinstvom". Toga se ni Joseph Goebbels sjetio ne bi.
 

Pavao Blažević

Demantirajte Igora Vukića, a ne lažite!

 
 
Najprije čestitka novinaru i publicistu Igoru Vukiću na sjajnom nastupu na HTV-u (Prvi program, 30. svibnja 2018., emisija Dobar dan Hrvatska) i čestitka uredniku i voditeljima emisije što se konačno glas razuma i istine o jednoj po hrvatski narod bolnoj temi konačno čuo u eteru državne televizije. Povod za poziv i razgovor bila je knjiga što ju je autor (Igor Vukić) 25 svibnja o.g. promovirao u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu (Radni logor Jasenovac). No, ubrzo poslije emitiranja emisije stiže (očekivana) reakcija u vidu priopćenja naše „javne televizije“ u kojemu se među ostalim kaže:„Hrvatska radiotelevizija ograđuje se od stajališta iznesenih u emisiji Dobar dan Hrvatska 30. svibnja u kojoj je gostovao Igor Vukić. HRT osuđuje sve počinjene ratne zločine pa tako i one počinjene na području nekadašnjeg koncentracionog logora Jasenovac kako se oni više nikada ne bi ponovili.“ (http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/hrt-se-ogradio-od-igora-vukica-i-njegove-knjige-radni-logor-jasenovac/). Da nije tužno bilo bi smiješno!
https://libri.hr/upload_data/site_photos/u-mucilistu-paklu-jasenovac.jpg
HTV se „ograđuje“ od onoga što je izrekao čovjek Srbin-pravoslavac čija je obitelj tijekom Drugoga svjetskog rata bila dijelom u ustaškom logoru Jasenovac, a dijelom u zbjegu s Kozare i od istraživanja ovog vrijednog i marljivog čovjeka koji je svoje spoznaje i utvrđene činjenice iznio u spomenutoj knjizi! Na stranu što je sadržaj priopćenja bedast i promašen, ali što je poanta svega!? HTV daje svoj poučak o potrebi osude ratnih zločina u ustaškom logoru Jasenovac, kako se oni ne bi ponovili!? Ima li koga razumnog u Hrvatskoj a da ne osuđuje sve zločine, pa i ustaške, i ima li onih koji „žele da se ti zločini ponove“? Čemu ta manipulacija, drugovi s Prisavlja!? U Vama još uvijek čuči staljinistički duh i Vaše uši ne mogu podnijeti drugačije mišljenje niti argumentaciju koja se razlikuje od Vaših predrasuda, pa tako želite Vukiću na zaobilazan način (jer argumenata za pobijanje njegovih tvrdnji nemate!) prikvačiti kako iznosi laži – a Vaša kuća, poznata po „moralnom čistunstvu“ i „objektivnosti“ žuri kako bi to „ispravila“? Koja perfidija!
 
Gdje Vam je bio Hrvoje Klasić koji se nije usudio doći u emisiju, pa da obrani teze koje i sami zastupate!? Nek analizira knjigu, pa da ga čujemo! Nikad niste ni jednu jedinu riječ izrekli protiv velikosrpske i neokomunističke propagande kojoj je hrvatski narod izložen više od 50 godina! Kad ste reagirali na drske, primitivne i šovinističke uvrede Aleksandra Vulina koji nam svima pljuje u lice i širi svoju propagandu na politikantskim skupovima u tom istom Jasenovcu koji nisu nikakva komemoracija žrtvama, nego prilika da se hrvatski narod i dalje optužuje da je „zločinački“ i „genocidan“!? Jedna od najvećih laži je ona o 20.000 ubijene djece – koju srpski popovi i Milorad Pupovac svako malo ponavljaju kao mantru!
 
Kad ste u bilo kojoj emisiji komentirali blasfemične i nebulozne laži o „stotinama tisuća pobijenih“ u Jasenovcu? Kad ste osudili beogradsku tvornicu laži (Milana Bulajića, Vasilija Krestića, Dedijera, Miletića i ostale) zbog bjesomučnih i prljavih laži što su ih pisali u tonama svojih knjižurina za proteklih pola stoljeća!? Kad ste mrdnuli prstom da se s ovog naroda skine nametnuta hipoteka zločinstva i genocida? Jedna rasistička perfidija koja je komunistima i velikosrpskim fašistima malj kojim po nama tuku kad god im se prohtije? Sram vas bilo! Sve Vas koji ste skrojili to sramotno priopćenje! Hoćete Vukiću i ljudima koji traže istinu začepiti usta? E, ne će ići drugovi! Istina izlazi na vidjelo, bilo to Vama drago ili ne. Nisu ovo vremena nakon rata, kad su 1946. i 1947. knjige bivših logoraša zabranjivane, a njih se proglašavalo luđacima, samo zato što nisu potvrđivali LAŽI Vaših partijskih prethodnika!
 
Nije Vam valjao čak ni Juraj Đorđe Miliša (Vaš komunist i hipohonder koji je prigodom svojih preuveličavanja zločina u ustaškom Jasenovcu počinio ozbiljne pogrješke i demantirao sam sebe i Vas), pa ste mu knjigu zabranili a njega proglasili duševnim bolesnikom! Nisu ovo više vremena kad tek onako nekog možete strpati u duševnu bolnicu. Demantirajte Vukića! Okupite svoj trust mozgova i naprijed! Karte na stol! Umjesto što laprdate i lajete u vjetar! Istina je voda duboka, drugovi i nikad je nitko sakrio nije zauvijek!
 

Zlatko Pinter

Manjinski zastupnici u parlamentima Slovenije, Mađarske i Srbije

 
 
U žarištu pozornosti javnosti u Republici Hrvatskoj ovih je dana referendumska inicijativa o promjeni izbornog zakona, te poglavito  opći politički mandat kojeg zastupnici nacionalnih manjina imaju u parlamentu kao i posebno biračko pravo po kojem su u njega biraju. Logično, kao u državi liberalne višestranačke demokracije te kulturalno, etnički, religijski i na mnoge druge inačice pluralnom društvu; pristupi toj temi su različiti, stajališta i opredjeljenja suprotna i suprotstavljena, gdje svatko ima svoje argumente i dokaze da je u pravu i da je onaj drugi u krivu odnosno da mu argumenti nisu valjani i značajni.
https://storage.bljesak.info/image/239238/1280x880/hrvatska-slovenija.jpg
U toj kakofoniji argumenata i protuargumenata te poneke i „alternativne istine“, teško je prosuditi a još i teže presuditi tko je u pravu; a postignuti stručni, društveni i politički konsenzus o tome pravi je pothvat i gotovo utopija demokratske kulture, dijaloga, tolerancije, etike i solidarnosti. Pa kad se ne možemo usuglasiti i postignuti produktivni društveni kompromis glede svega toga, da pogledamo i analiziramo kako je to (ustavno)pravno i politički riješeno i ustrojeno u dvije nam susjedne države koje su članice Europske unije u Republici Sloveniji i Republici Mađarskoj, te Republici Srbiji koja nije članica Europske unije?
 
MANDATI MANJINSKIH ZASTUPNIKA U PARLAMENTIMA SLOVENIJE, MAĐARSKE i SRBIJE
 
U Republici Sloveniji kao nacionalne manjine priznate su samo talijanska i mađarska, unatoč tome što su po brojnosti svojih pripadnika neusporedivo manje od etničkih zajednica Hrvata, Muslimana i Srba. Talijanskoj i mađarskoj nacionalnoj manjini po posebnom biračkom pravu unaprijed je rezerviran odnosno zajamčen po jedan zastupnički mandat u parlamentu, a zastupnici imaju opći politički mandat što znači da u parlamentu odlučuju o svim temama i pitanjima koje su u nadležnosti parlamenta ravnopravno sa svim ostalim zastupnicima.
 
U Republici Mađarskoj predstavnici nacionalnih manjina na izbornim listama biraju se istodobno po posebnom i po općem biračkom pravu. I što je svrha toga? Izbori po posebnom biračkom pravu jamče im te unaprijed rezerviraju mandat u parlamentu neovisno o tome hoće li njihova izborna lista brojem dobivenih glasova  birača prijeći izborni prag, te primjereno tome odnosno razmjerno izbornom legitimitetu odnosno broju glasova koje su dobili imaju u parlamentu ograničen politički mandat što znači da ne sudjeluju u odlučivanju o izboru vlade, izboru pojedinih ministara, donošenju državnog proračuna i slično, nego sudjeluju i odlučuju samo u predmetima i temama koji se odnose na zaštitu i promicanje kulture, obrazovanja, jezika, pisma, medija i slično odnosno identitetskim pitanjima njihove nacionalne manjine.
 
No, ako njihova izborna lista brojem dobivenih glasova birača prijeđe izborni prag i time dobije izborni legitimitet kao i izborne liste čiji se kandidati biraju po općem biračkom pravu i da bi osvojile parlamentarni mandat moraju brojem dobivenih glasova birača prijeći izborni prag, onda izabrani zastupnik nacionalne manjine koji je u parlament izabran po općem biračkom pravu, primjereno tome ima i opći politički mandat te odlučuje ravnopravno s ostalim zastupnicima koji su izabrani po općem biračkome pravu o svemu što  je u nadležnosti parlamenta a to znači i o izboru vlade, pojedinih ministara, donošenju državnog proračuna i svemu ostalom. Usput i jedan primjer iz Savezne Republike Njemačke u kojoj se kao pravno uređenoj i demokratski uzornoj državi, smatra politički nekorektnim i nepristojnim da zastupnici nacionalnih manjina presuđuju prilikom formiranja izvršne vlasti u predstavničkom tijelu. Tako su u pokrajinskom parlamentu savezne zemlje Schleswig-Holstein 2005. dva zastupnika danske nacionalne manjine podržali koaliciju SDP-a i Zelenih da formiraju izvršnu vlast, a to je izazvalo neodobravanje pa i negodovanje u javnosti. Što znači da se u državama konsolidirane demokracije i demokratske tradicije drži demokratski neprimjerenim i nekorektnim da političke stranke izborni legitimitet odnosno zastupničke mandate koje nisu osvojile na izborima, u predstavničkom tijelu u proceduri formiranja izvršne vlasti „nadoknađuju“ zastupnicima nacionalnih manjina koji su izabrani po posebnom biračkom pravu i bez izbornog legitimiteta razmjernog općim demokratskim standardima, te što im omogućuju da stvore zastupničku većinu  zahvaljujući kojoj formiraju i obnašaju izvršnu vlast!
 
A kakav su mandat u parlamentu i biračko pravo predstavnika nacionalnih manjina u Republici Srbiji? Ustavom Republike Srbije, Zakonom o izboru narodnih poslanika (dalje: ZINP), Zakonom o Narodnoj skupštini i Poslovnikom Narodne skupštine; nije eksplicitno definiran politički opseg mandata narodnih poslanika, što po tome znači da svi narodni poslanici pa i oni koji su u parlament izabrani kao predstavnici nacionalnih manjina imaju opći politički mandat te ravnopravno odlučuju o svim predmetima i temama iz ustavnopravne, zakonodavne, izborne, predstavničke i kontrolne funkcije koje su prema Ustavu i zakonu u nadležnosti Narodne skupštine. No kad se to stavi i analizira u kontekstu članka 75. stavak  2 Ustava RS i članka 81. stavci 2 i 3 ZINP-a, nameću se dvojba i pitanje je li to doista tako tj. da i predstavnici odnosno narodni poslanici nacionalnih manjina stvarno imaju opći politički mandat?
 
Članak 75. stavak 2 Ustava RS glasi: „Putem kolektivnih prava pripadnici nacionalnih manjina, neposredno ili preko svojih predstavnika učestvuju u odlučivanju ili sami odlučuju o pojedinim pitanjima vezanim za svoju kulturu, obrazovanje, obaveštavanje i službenu upotrebu jezika i pisma, u skladu sa zakonom“.
Članak 81. stavci 2 i 3 ZINP-a glase: „Političke stranke nacionalnih manjina, su sve one stranke čiji je osnovni cilj predstavljanje i zastupanje interesa nacionalne manjine i zaštita i poboljšanje prava pripadnika nacionalnih manjina, u skladu s međunarodnim standardima. O tome da li podnosilac izborne liste ima položaj političke stranke nacionalne manjine odlučuje Republička izborna komisija pri proglašenju izborne liste, a na predlog podnosioca izborne liste koji mora biti stavljen pri podnošenju izborne liste“.          
Kao što se to moglo pročitati u citiranim člancima Ustava RS I ZINP-a:
 
„Putem kolektivnih prava pripadnici nacionalnih manjina neposredno ili preko svojih predstavnika učestvuju u odlučivanju ili sami odlučuju  o pojedinim pitanjima vezanim za svoju kulturu, obrazovanje, obaveštavanje i službenu upotrebu jezika i pisma“. „Političke stranke nacionalnih manjina, su sve one stranke čiji je osnovni cilj predstavljanje i zastupanje interesa nacionalne manjine i zaštita i poboljšanje prava pripadnika nacionalnih manjina. O tome da li podnosilac izborne liste ima položaj nacionalne manjine odlučuje Republička izborna komisija pri proglašenju izborne liste, a na predlog podnosioca izborne liste koji mora biti stavljen pri podnošenju izborne liste“. Inače, izborna lista je prema članku 42. stavci 1 i 3 ZINP-a utvrđena kad je svojim potpisima na odgovarajućem službenom obrascu podrži najmanje 10.000 birača, a svaki potpis mora biti ovjeren u nadležnom sudu. Za razliku od Republike Hrvatske u kojoj  je prema članku 18. stavak 2 Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, za pravovaljanost kandidature izborne  liste nacionalnih manjina potrebno prikupiti najmanje 100 potpisa i nije potrebna ovjera potpisa u sudu!
 
Dakle, unatoč tome što su pitijski formulirani odnosno dvosmisleni i nedostatno jasni, citirani članci Ustava RS i ZINP-a u izravnom i neizravnom značenju mogu se interpretirati kao ograničavanje opsega mandata narodnih poslanika predstavnika nacionalnih manjina na „odlučivanje o pojedinim pitanjima vezanim za svoju kulturu, obrazovanje, obaveštavanje i službenu upotrebu jezika i pisma“, što dodatno potvrđuje i definicija da su političke stranke nacionalnih manjina sve one stranke čiji je osnovni cilj predstavljanje i zastupanje interesa nacionalne manjine, i zaštita i poboljšanje prava pripadnika nacionalnih manjina? Zar to nije eksplicitna odredba odnosno poruka da narodni poslanici predstavnici nacionalnih manjina de facto  treba da odlučuju samo o pitanjima vezanim za kulturu, obrazovanje, obavještavanje i službenu upotrebu jezika i pisma; i implicitna odredba  i poruka da se od njih i ne očekuje te da stoga i nije poželjno te da i ne treba da sudjeluju pogotovo kao presudan čimbenik u odlučivanju o svim drugim pitanjima iz nadležnosti Narodne skupštine?
 
Pa ako to jest tako, a sudeći po značenju odnosno valjanoj semantičkoj interpretaciji citiranih članaka Ustava RS i ZINP-a to doista i jest tako, onda narodni poslanici u Narodnoj skupštini predstavnici nacionalnih manjina de facto u proceduri odlučivanja nemaju mandat u opsegu općeg političkog mandata kao svi ostali narodni poslanici. Nego imaju mandat ograničenog opsega tj. ograničeni politički mandat, koji je u skupštinskoj proceduri odlučivanja i dodatno potenciran time što su narodni poslanici predstavnici nacionalnih manjina u ukupnom broju od 250 narodnih poslanika tolika i kvantitativna manjina da u skupštinskoj praksi donošenja odluka apsolutno ne mogu ikada doći u situaciju da o njihovu glasu ovise odnosno da oni u proceduri glasovanja  presudno odlučuju o izboru vlade, pojedinih ministara, usvajanju budžeta i završnog računa itsl., kao što u tome standardno po svom općem političkom mandatu sudjeluju svi ostali narodni poslanici, nego uvijek i samo mogu realno i relevantno sudjelovati u odlučivanju o predmetima, temama i pitanjima  koji su im implicitno i eksplicitno, izravno i neizravno određeni citiranim člancima Ustava RS i ZINP-a!
 
IZBOR MANJINSKIH POSLANIKA U NARODNU SKUPŠTINU SRBIJE
 
U Republici Srbiji ne postoje Ustavom i Zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina (je li slučajno da u nazivu tog zakona nema riječi „unapređivanje“ tih prava i sloboda?) zajamčeni odnosno unaprijed rezervirani mandati poslanika u Narodnoj skupštini za predstavnike nacionalnih manjina, koji po posebnom biračkom pravu mogu i obvezno moraju dobiti mjesto u parlamentu. Da bi se nacionalnim manjinama odnosno njihovim izbornim listama u izbornome procesu stvorili uvjeti u smislu pozitivne diskriminacije tako da njihovi kandidati mogu osvojiti mandat i one biti zastupljene u Narodnoj skupštini, 25. veljače 2004. „Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika“  ukinut je izborni prag od 5 posto dobivenih glasova za izborne liste nacionalnih manjina. Time stranke i izborne koalicije nacionalnih manjina mogu sudjelovati u raspodjeli poslaničkih mandata i kada njihove izborne liste nisu prešle izborni  prag od 5 posto dobivenih glasova.
 
Dakle, to je zakonska (i politička) mjera pozitivne diskriminacije kojoj je bio cilj da se stvori mogućnost po posebnom biračkom pravu da stranke  nacionalnih manjina ili njihove međusobne  izborne koalicije odnosno njihove izborne liste mogu osvojiti poslanički mandat i biti zastupljene u Narodnoj skupštini. No, je li to i ostvareno tj. je li ukidanje izbornog praga od 5 posto dobivenih glasova po izbornoj listi stranaka ili izbornih koalicija stranaka nacionalnih manjina omogućilo da se u realnom izbornom procesu postigne taj politički cilj i demokratski standard, da sve nacionalne manjine posebnim ili zajedničkim narodnim poslanikom budu zastupljene u parlamentu?
 
„Zakonom o izmenama Zakona o izboru narodnih poslanika“ 2004 . godine, u razmjernom izbornom sustavu izborni prag kao zakonska zapreka za osvajanje poslaničkih mandata , zamijenjen je prirodnim izbornim pragom (PIP) kao realnom zaprekom strankama/izbornim koalicijama stranaka nacionalnih manjina odnosno njihovim izbornim listama za osvajanje mandata, a koji se još naziva i teorijska klauzula inkluzivnosti ili reprezentativnosti. PIP se pak definira kao minimalni postotak glasova koji izborna lista mora dobiti od birača u najpovoljnijim uvjetima da bi osvojila svoj prvi mandat u izbornoj jedinici. PIP ovisi o veličini (ne po geografskoj površni nego po broju mandata) izborne jedinice, broju izbornih lista koje sudjeluju u izborima te o metodi pretvaranja danih glasova birača u mandate, a izračunava se po odgovarajućoj formuli.
 
PIP za osvajanje jednog mandata zahtijeva 0,4 posto odnosno oko 16.000 glasova birača uz izlaznost od oko 60  posto od ukupnog broja birača i izbornoj jedinici, što je prag kojeg izborne liste stranaka te izbornih koalicija stranaka velike većine nacionalnih manjina vrlo teško ili uopće ne mogu prijeći! Samo mađarska, romska i bošnjačka nacionalna manjina koje je po popisu stanovništva iz 2001. činilo 253.899., 147.604 i 145.278 pripadnika mogu s relativnom sigurnošću očekivati da će na izborim osvojiti mandat(e) i biti zastupljene u Narodnoj skupštini!
 
Hrvatska nacionala manjina broji 57.900 pripadnika (po popisu iz 2002. bilo ih je 70.602), te svi izborni ciklusi i pet što redovnih što izvanrednih parlamentarnih izbora od 2004. su pokazali i dokazali da ne postoji ni teorijska mogućnost da izbornom listom ili koalicijskom izbornom listom unutar nacionalne manjine prijeđe prirodni izborni prag, osvoji mandat(e) i bude zastupljena u Narodnoj skupštini. To je mogla i ostvarivala jedino u izbornoj koaliciji s Demokratskom strankom i njezinim izbornim koalicijskim partnerima i zahvaljujući tome imala jednog narodnog poslanika. Uz bitan statističko-demografski podatak da je hrvatska nacionalna manjina autohtona te po brojnosti četvrta u Republici Srbiji iza mađarske, romske i bošnjačke nacionalne manjine, što znači da uz hrvatsku nacionalnu manjinu i svih preostalih 17 nacionalnih manjina kojih je udio u ukupnom stanovništvu Republike Srbije ispod 1 posto realno u izbornome procesu izbornom listom ili koalicijskom izbornom listom unutar nacionalne manjine ne mogu prijeći prirodni izborni prag, osvojiti posebni ili zajednički poslanički mandat i biti zastupljene u Narodnoj skupštini!
 
No, od donošenja „Zakona o izmenama Zakona o izboru narodnih poslanika“ 2004. prošlo je 14 godina i ukupno pet parlamentarnih izbora, čiji su rezultati zorno i valjano pokazali i dokazali da su nacionalne manjine čiji je udio u ukupnom stanovništvu Republike Srbije ispod 1 posto, a to su sve nacionalne manjine osim mađarske, romske i bošnjačke; negativno diskriminirane u realnome izbornom procesu, a da do sada ništa nije poduzeto na zaštiti i unaprijeđenju političkih te ljudskih i građanskih prava i sloboda tih nacionalnih manjina, te da se taj veliki i bitan demokratski deficit apsolutno neprimjeren i neprihvatljiv za demokratsku državu – otkloni!
 

Blaženko Strižić

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 665 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević