Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Po Erdutskom sporazumu petogodišnji moratorij nastave hrvatske povijesti u odvojenim školama trebao je trajati od 1998.-2003.

 
 
Na koji način i sa čime SDSS ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet RH?"Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) je nastala 1997. godine iz potrebe organizovanja Srba sa područja Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, u procesu mirne reintegracije ovog područja u ustavnopravni sistem Republike Hrvatske. Stranka je osnovana radi ostvarivanja i zaštite ugroženih ljudskih, političkih i nacionalnih prava Srba, njihovog opstanka na ovom području i očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta.
http://www.frontal.ba/img/s/600x315/upload/images/branislav/Borovo%20Selo%20Badnji%20dan%202013.png
Stranka je nastala udruživanjem svih progresivnih snaga i političkih opcija, koje su od 1991. do 1997. godine djelovale na ovom području i njihovim spajanjem sa Samostalnom srpskom strankom, koja je osnovana 1995. godine, sa sjedištem u Zagrebu, čiji je predsjednik bio dr. sc. Milorad Pupovac" http://sdss.hr/nastanak-i-razvoj/
 
Erdutski sporazum i mirna reintegracija
 
Dana 12. studenoga 1995. godine postignut je i potpisan Temeljni sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu između predstavnika hrvatske vlasti i predstavnika lokalnih Srba s toga područja, a pod pokroviteljstvom predstavnika međunarodne zajednice. Tim Sporazumom stvoreni su osnovni politički i sigurnosti preduvjeti za završetak rata u Republici Hrvatskoj, što je bio osnovni čimbenik uspostave trajne stabilnosti na tome području, koje je od ljeta 1991. godine bilo duboko devastirano ratnim razaranjima, ljudskim stradanjima. Sporazum je stupio na snagu 15. siječnja 1996. godine, kada je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo Rezoluciju 1037. Njome je uspostavljena misija UNTAES-a. i Prijelazna uprava na području Hrvatskoga Podunavlja. Vladin ured Prijelazne uprave odredio je vremenski okvir mirne reintegracije u pogledu izbora, koji su održani 13. travnja 1997. godine. General Jacques Paul Klein je 19. travnja 1997. godine ocijenio provedene izbore slobodnim i poštenim.
 
Pod pojmom Hrvatsko Podunavlje podrazumijevaju se Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija. Domovinski je rat uvelike promijenio  sastav stanovništva toga područja. U međupopisnom razdoblju od 1991. do 2001. godine zabilježen je porast udjela Hrvata i pad udjela Srba u ukupnom stanovništvu. Tijekom okupacije srpske su vlasti sustavno protjerivale Hrvate. Nakon završetka okupacije prognani Hrvati vraćaju se svojim domovima. Dio stanovnika srpske narodnosti iseljava se i nakon mirne reintegracije zbog neslaganja s idejom o samostalnoj Hrvatskoj. Abolirano je 20.696 ljudi, a među njima postoje i oni koji abolicijom nisu trebali biti obuhvaćeni.
Reintegracija zdravstva
 
S početkom mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja 1996. godine osnovano je i Povjerenstvo za reintegraciju zdravstvenog sustava u redoviti zdravstveni sustav Republike Hrvatske. Tijekom 1997. godine ustanovljavaju se zdravstvene ustanove: Opća bolnica „Vukovar“, Dom zdravlja „Vukovar“, Dom zdravlja „Beli Manastir“, a dio ambulanti pripaja se Domu zdravlja „Vinkovci“ i Domu zdravlja „Osijek“. Godine 1996. u Vukovaru je osnovan područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koji je izdao 23 tisuće zdravstvenih iskaznica. Organizirani povratak zdravstvenih djelatnika počeo je 1997. godine, tako da je do 15. siječnja 1998. godine, kada je Hrvatsko Podunavlje i formalno-pravno pripojeno Republici Hrvatskoj, zdravstveni sustav u potpunosti ustanovljen, iako je radio u znatno otežanim uvjetima. Većina zdravstvenih djelatnika prognanika vratila se tijekom 1997. i 1998. godine, a djelatnici s područja pod nadzorom UNTAES-a iz drugih područja RH reintegrirani su u matične ustanove.
 
Reintegracija školstva
 
U sustavu osnovnih škola neposredno nakon razdoblja mirne reintegracije u Vukovaru, kad je riječ o broju i strukturi učenika s obzirom na jezik na kojemu se nastava održava, provedene su znatne, zapravo korjenite promjene. Ponajprije se odražavaju u činjenici da je između školskih godina 1997./98. i 2007./08. broj učenika u nastavi na srpskom jeziku smanjen 61,6 %, a broj učenika u nastavi na hrvatskom jeziku povećan čak 2.151,4 %.
 
Vukovar danas ima šest osnovnih škola. U tri osnovne škole (Siniše Glavaševića, Nikole Andrića i Dragutina Tadijanovića) nastava se održava na hrvatskom i srpskom jeziku, dok je u osnovnim školama Mitnica, Blage Zadre i Antuna Bauera, nastava organizirana samo na hrvatskom jeziku. Ovakva situacija u vukovarskim osnovnim školama rezultat je primjene Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina iz prosinca 2002. godine te Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina iz svibnja 2000. Međutim još jedan faktor iz Erdutskog sporazuma je veoma važan, kojeg SDSS ne želi ispoštovati; Vojislav Stanimirović izjavio za beogradske Večernje novosti 13. lipnja 2013.: "Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drukčiji nego u hrvatskim školama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat! "
 
Djeca srpske nacionalne manjine u Istočnoj Slavoniji, ne samo da ne uče o Domovinskom ratu, nego ih u školi i kod kuće odgajaju u srpskom etničkom duhu, što kao manjina imaju pravo, ali bez saznanja  bilo kakve građanske svijesti o pripadanju Republici Hrvatskoj. Stoga ne čudi izjava gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, da djeca ostanu sjediti kod intoniranja hrvatske himne.
Nije to samo pogrešna politika SDSS-a i Srpskog narodnog vijeća, već su tu zakazale i institucije hrvatske države. To je totalna nebriga hrvatskih državnih institucija!
 
Nakonmirne reintegracije Istočne Slavonije 1998. godine, djeca pripadnici srpske nacionalne manjine imaju svoje posebne škole, u kojima se cjelokupna nastava odvija prema "A- modelu"na srpskom jeziku i pismu. Po Erdutskom sporazumu bio je petogodišnji moratorij na nastavu hrvatske povijesti u odvojenim školama za djecu pripadnike srpske nacionalne manjine 1998.-2003. Međutim, takva se praksa nastavila do danas iako je Ustavni sud ustanovio da je moratorij istekao. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku članak 27.1., točka 1., da su svi profesori povijesti dužni prenijeti činjenice o Domovinskome ratu svim učenicima u Republici Hrvatskoj u jednakoj mjeri.: U-VIIR-4640/2014, Zagreb, 12. kolovoza 2014. Godine. Međutim, stvarnost je potpuno drukčija. Profesori koji predaju povijest u odjelima na srpskom jeziku i pismu još uvijek preskaču temu Domovinski rat, a u najboljem slučaju ovom se temom bave samo površno u najkraćim crtama. Građanski rat, koji djeca uče je rat unutar jedne države za promjenu političkog sustava, a Domovinski rat je rat za oslobađanje iz Jugoslavenskih okova i oslobađanje od srpske i JNA agresije, tako da nikako ne stoji teza o građanskom ratu. Kako može biti građanski rat, kada su tenkovi okićeni cvijećem iz Beograda išli razarati Vukovar? To je čista protuustavna odluka SDSS-a i SNV-a, jer je Domovinski rat ustavna kategorija. U izvorišnim osnovama Ustava RH piše: "U novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države."
 
Srpska nacionalna manjina nikako ne prihvaća da su oni bili agresori, ne prihvaćaju biti državljani Republike Hrvatske, ne pristaju biti manjina u Hrvatskoj, već bi htjeli biti konstitutivan narod i onda se referendumom  pripojiti Srbiji u ostvarivanju plana Velike Srbije, od kojeg nisu nikada odustali. Milorad Pupovac kojega je gradonačelnik Vukovara direktno prozvao kao glavnog krivca za ovakvo stanje,  predsjednik je stranke SDSS, predsjednik SNV-a i saborski zastupnik.
A drugi saborski zastupnik Vojislav Stanimirović primio je odlikovanje  "za ratne zasluge u Podunavlju" na Palama 1995. godine od samog Radovana Karadžića. (Vjesnik, 24. studenoga 1999., str. 7.);
 
(https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tko-stiti-vojislava-i-ljeposavu-stanimirovic-1022 – blog.vecernji.hr): "Vojislav Stanimirović ostavio zapisanu jezivu (o)poruku za povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju:
»Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad ljepotan«
(Vojislav Stanimirović: »Vojska Krajine«, br. 7.-8., 1993., str. 43.).
U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (tzv. Republike srpske krajine), također okupatorski gradonačelnik (Vukovara) te ravnatelj bolnice na okupiranome području (»Sveti Sava« u Vukovaru!), kasnije postao zastupnik u državnome parlamentu?“, napisao je Zvonimir Despot (https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tko-stiti-vojislava-i-ljeposavu-stanimirovic-1022 – blog.vecernji.hr). To su hrvatski apsurdi u koje je teško povjerovati, a ipak su tu! Hoće li se podijeljene škole u Vukovaru uklopiti u hrvatsko školstvo? Teško je vjerovati, ali bez toga neće biti mira i ne može se očekivati  da će mladi prihvatiti hrvatsku državu tako podijeljeni. Teško da će se reintegracija stanovništva u Vukovaru moći nazvati uspješnom, sve dok mladi naraštaji zajedno ne odrastaju. Da se zajednička igra i školske brige djece u ovom gradu ne dogode, pobrinula se srpska nacionalna manjina koja je odbila zajedničke škole i na taj način separirala djecu. No, problemi time nisu stali. Odbijanje srpskih profesora povijesti da na valjan način uče djecu o Domovinskom ratu te o mladoj hrvatskoj povijesti, kao i proslave Svetog Save pri čemu se sa zidova učionica skidaju hrvatski grbovi, stvaraju veliko nezadovoljstvo kod Vukovaraca. Stoga nije ni čudno kada se događa da hrvatski građani ne mogu slobodno ulaziti u sela sa srpskim stanovništvom, već samo u pratnji policije. Evo što se dogodilo udruzi "Žene u Domovinskom ratu - Zadar", kada su naumile u Borovu Selu zapaliti svijeće i odati počast pobijenim i  masakriranim hrvatskim redarstvenicima u tom slavonskom mjestu, u svibnju mjesecu 1991. godine, te ubijenoj, tada  četverogodišnjoj, Martini Štefančić u ožujku mjesecu 1992. godine, od strane pobunjenih Srba. https://portal.braniteljski-forum.com/blog/vijesti/hrvatskim-zastavama-kroz-borovo-selo
 
Lijepa Naša – OKUPIRANA! https://portal.braniteljski-forum.com/blog/vijesti/lijepa-nasa-okupirana "Je li Republika Hrvatska okupirana država"? Doista, nakon iskustva iz Borova Sela, 20. studenog ove godine, čovjek se mora upitati: "Je li 1997. godine srpska zajednica u hrvatskom Podunavlju INTEGRIRANA u ustavno-pravni poredak RH ili je Republika Hrvatska na tom dijelu svog teritorija REOKUPIRANA"? O čemu se radi? Dana 19. studenog, sudjelovale smo u mimohodu i komemoraciji nedužnim žrtvama najvećeg stratištu u Domovinskom ratu – Ovčare, zajedno s djecom i obiteljima žrtava, na kojoj već godinama sudjelujemo. Po povratku u Zadar, potaknute tragedijom koja je 1991. godine pogodila obitelj jedne naše članice u kojoj je žrtvom bila i četverogodišnja djevojčica Martina Štefančić, planirale smo hodnjom kroz Borovo Selo, od kuće gdje je djevojčica živjela i u kojoj je ubijena, proći ogrnute hrvatskim zastavama sve do mjesnog groblja gdje je djevojčica sahranjena. Planirale smo otići do Spomenika dvanaestorici masakriranih hrvatskih policajaca 2. svibnja 1991. na kojemu smo željele zapaliti svijeće, pomoliti se i odati počast njihovoj žrtvi, a nakon toga nastaviti hodnju do mjesnog groblja i na grobu malene… zapaliti svijeće, pomoliti se i s pijetetom, prisjetiti žrtve nedužnog djeteta, posljedice četničkog bezumlja i neobjašnjive mržnje. Svoju namjeru smo podijelile s nekim prijateljima i prijateljicama, mještanima Vukovara koji su nas upozorili da bi to moglo biti – OPASNO i upitali su nas jesmo li tu svoju nakanu prijavili policiji?
Zašto, pitale smo se iznenađeno? Pa ne planiramo skup?
Istina, iz medija nam je bilo poznato da zastava RH u nekim dijelovima hrvatskog Podunavlja nije dobrodošla, ali, ni slutile nismo da bi to moglo biti opasno! No, da ne bi bile "najpametnije", odlučile smo poslušati savjete, te smo se izravno obratile policajcu koji je bio na osiguranju, priopćile im svoju nakanu i zamolile za mišljenje. U tom razgovoru s nepoznatim policijskim službenikom koji je bio iznenađen našom nakanom, shvatile smo da tu nisu "čista posla"!
Počelo je s tim "da je to nezgodno, da nije 2. svibnja", "da to nitko ne radi", "čemu zastave", (…)!
 
Nimalo ugodno i iznenađujuće iskustvo, iako je policijski službenik bio ljubazan. "Je li Borovo Selo u Hrvatskoj" nametnulo se, samo po sebi, pitanje? Nakon paljenja svijeća, molitve i komemoracije na memorijalnom groblju, nastavile smo hodnju u koloni prema Ovčari, i, pod dojmom koji "postrojeni" Bijeli Križevi ostave na svakog normalnog čovjeka, u svijesti bi sijevnulo pitanje: "Je li to moguće"?
Nakon tolikih žrtava? 28 godina nakon? Hrvatska zastava je problem? Po završetku komemoracije na Ovčari opet smo prišle (drugom) policijskom službeniku koji je bio u osiguranju, priopćile mu svoju namjeru i zamolile za objašnjenje. Je li sigurno otići u Borovo selo i pod hrvatskim zastavama zapaliti svijeće, pomoliti se na spomeniku dvanaestorici masakriranih hrvatskih policajaca, a nakon toga produžiti prema groblju i na grobu malene Martine… S pijetetom, uz svijeće i molitvu, prisjetiti se žrtve tog nedužnog malenog anđela.
Ovoga puta je policijski službenik bio i ljubazniji i pokazao više razumijevanja, nije bilo čuđenja, pokušaja odvraćanja… Nakon kratkog konzultiranja s nama nepoznatom osobom, dobili smo konkretne odgovore na naša pitanje. Nije potrebno dopuštenje za to što smo planirale. Možemo prema svom planu posjetiti i Borovo Selo i spomenik masakriranim policajcima i mjesno groblje, odnosno grob malene… Ali…!
Ne mogu nam potvrditi da bi to bilo opasno, no inzistiraju da nam oni budu pratnja! Tek smo ulaskom u Borovo Selo shvatili koliko je taj policijski službenik bio u pravu. Dovezle smo se do spomenika na ulazu u selo i nas 10 žena omotanih hrvatskim zastavama krenule smo, hodnjom glavnom ulicom, prema spomeniku dvanaestorici hrvatskih redarstvenika koji se nalazi u središtu sela. Starija muška osoba koja se zatekla na cesti, vidjevši hrvatske zastave doslovno se "zaledila" i promatrala nas s mješavinom iznenađenja i nevjerice! Stotinjak metara dalje mlađi muškarac je nahuškao pse na nas. Našu malenu kolonu okružila su četiri bijesna, nahuškana psa, a on je to promatrao. Psi bi se zalijetali prema nama iskešenih zuba, režeći, no, zaustavljali bi se na korak-dva od nas, vraćali par metara u nazad i opet nasrtali. Žene su bile mirne, dostojanstvene, ni jedna nije pokazala strah. Niti je ustuknula, niti ubrzala korak. Trojica policajaca u našoj pratnji su bili u automobilu i diskretno su nas pratili. Kada ih je uočio, "muškarac" je pozvao pse i oni su mu poslušno prišli "uz nogu". Nedugo zatim, trojica – četvorica muškaraca u automobilu zaustavljenom na cesti su snimali našu kolonu i kada smo im se približili pokušali su izaći iz vozila, no, kad su ugledali policiju u pratnji, i to ih je obeshrabrilo i produžili su dalje. Idući dalje u koloni, uočile smo četvoricu mladića koji su se rasporedili na cesti prepriječivši nam put, tako da moramo kroz njih proći. Nastavile smo mirno hodati prema njima, a oni su se uočivši policijski automobil povukli s ceste na nogostup. Nakon toga nam više nisu zaželjeli "dobrodošlicu", no osjećale smo da nas "drže na oku"!
 
Zahvaljujući diskretnoj, ali učinkovitoj pratnji hrvatskih policajaca, ostvarile smo svoj cilj, no staje "gorak okus" u ustima, "knedla" u grlu i pitanje: "Je li Borovo Selo u Hrvatskoj"? Ako jest: "Je li Republika Hrvatska okupirana država"? I doista ostaje pitanje, je li Hrvatsko Podunavlje u cijelosti integrirano u hrvatski ustavno-pravni poredak nakon Erdutskog sporazuma? Nije li Borovo Selo jezgra neke buduće pobune i napada na Hrvatsku?
 

Lili Benčik

Robin Harris: EU se mora pridružiti borbi protiv novog komunizma u Hrvatskoj

 
 
Popularni 'meme'1 u Hrvatskoj prikazuje Donalda Tuska kako govori Angeli Merkel da je Hrvatskoj, koja će iduće godine predsjedati Vijećem EU-a, povjerio pregovore za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a. Zaprepaštena, Merkel pokriva lice rukom i izjavljuje: ‘Britanci će biti s***ani papirologijom za narednih deset godina!’.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/05/Robin_Harris_%281%29.JPG
Robin Harris
 
Hrvati su ponosni na svoju državu, za koju su prije samo 25 godina prolili krv u ratu, ali su ogorčeni na nesposobnost, birokratizam i endemsku korupciju koju trpe. To je naslijeđe komunizma, koji je i dalje sveprisutan. Zapad je sklon proklamacijama da je komunizam uništen padom Berlinskog zida 1989. godine. No, partijski kameleon je samo promijenio boje i pojavila su se nova lica. Kako je Ryszard Legutko primijetio u djelu Demon u demokraciji: “Do današnjega dana, bivši i sadašnji komunisti pod zaštitom su Europske unije…”.
 
U Hrvatskoj komunizam nikada nije pobijeđen
 
U Hrvatskoj komunizam nikada nije pobijeđen. S njime su se suočili 1989./1990. godine, kao i ostatak Istočne Europe, no kada je Srbija pokrenula rat nije bila važna ideologija, već nacionalnost. Hrvatska je preživjela ponajviše zbog toga što je većina hrvatske Komunističke partije te većina tajne policije odlučila dati priliku predsjedniku Franji Tuđmanu. Vrh partije se ionako već pripremao za raspad Jugoslavije, pohranjujući velike količine novca u inozemstvu da bi kasnije oni s pravim vezama – partijskim vezama – zgrnuli još više novca, putem korumpirane privatizacije. Hrvatski su se komunisti zatim priključili dvjema najvećim strankama, Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Socijaldemokratskoj partiji (SDP).
 
Nije provedena lustracija komunista
 
Nije bilo lustracije. Komunisti nikada nisu priznali svoja nedjela.Šok je nastupio 2014. kada je Njemačka zatražila izručenje hrvatskih agenata odgovornih za ubojstvo disidenta 1983., no još je šokantnija bila njihova osuda na doživotni zatvor u 2016. To nije, naime, potaklo istraživanje teških komunističkih zločina počinjenih u Hrvatskoj. Jedina stranka bez pripadnika komunista u svojim redovima, Most – tada dio vladajuće koalicije s HDZ-om – je inzistirao na otvaranju arhiva Komunističke partije i tajnih službi. Ubrzo nakon toga, ne slučajno, HDZ je odlučio prekinuti vezu s Mostom i koalirao s Hrvatskom narodnom strankom (HNS) koja je također ima svoje bivše komuniste. Tadašnji premijer i predsjednik HDZ-a bio je Andrej Plenković koji će uskoro presjedati pregovorima o izlasku Britanije iz EU-a.
 
Plenković – sin komunističkih roditelja
 
Plenković je sin komunističkih roditelja, kao i većina današnje visoke političke elite koja je uspjela ugrabiti stipendije i unaprjeđenja koja su uskraćivana drugima. On nije ni brutalan ni korumpiran; mogao bi biti osrednji diplomat drugoga reda. No on je sada hrvatski, a uskoro i britanski – problem. Kada su ga spustili iz Europskog parlamenta preuzeti vodstvo, mnogi su mislili kako će preobraziti stranku. No, nakon nekoliko razmirica s vodstvom stranke, koncentrirao se na ono što ga je zaista zanimalo – njegova ambicija za poziciju u vrhu Europske komisije. EU je postao jedina publika za koju će se kreirati hrvatska politika. Jedino što mu je u trebalo u Hrvatskoj je ”stabilnost”.
 
Naravno da je bilo protivnika njegovoj politici, no oni su skršeni. U Hrvatskoj se u 2013. održao referendum koji je definirao brak kao zajednicu muškarca i žene. Plenković je znao da to nije dobar temelj za stvaranje prijatelja u Europi. Odlučio je da toga više ne će biti. Referendumske inicijative o Istanbulskoj konvenciji i izbornom sustavu su opstruirane kada je vlast arbitrarno odbila priznati da ima dovoljno prikupljenih potpisa. Nadležni ministar, optužen za korupciju, je kasnije trebao dati ostavku, no odluka je i dalje ostala na snazi. Također, ne će se dozvoliti referendum o planiranom uvođenju eura u Hrvatsku.
 
Potomke komunista raduje iseljavanje domoljubnih Hrvata
 
U međuvremenu,stopa iseljavanja dosegla je katastrofalne razmjere. Procjenjuje se da je Hrvatsku napustilo preko 350.000 Hrvata od 2013. godine. Iako ti ljudi predstavljaju najpoduzetnije slojevima stanovništva, političari zbog njihova odlaska nemaju neprospavanih noći. Slobodoumni ljudi uvijek predstavljaju prijetnju državnom etatizmu. Njihovi prihodi ionako nisu potrebni jer masovni turizam plaća poreze.
 
Zadržavanje državnog zapošljavanja velikim, regulaciju sveprisutnom te državnu intervenciju konstantnom, daje političkim elitama mogućnost da vrše vlast i utjecaj. Stranke u kvazi-komunističkom sustavu nisu platforme za različite politike i mišljenja, kao u modelu na Zapadu, već natjecatelji u nagrađivanju svojih podupiratelja na svakoj razini i području aktivnosti. Ovo jest, u suštini, postkomunistički model bivše partijske države.
 
Čistke u HDZ-u
 
Odan navedenom modelu – čak i u vrijeme održavanja kongresa Europske pučke stranke u Zagrebu 20. studenoga, s Plenkovićem u pozornosti vođa Europe – HDZ provodi internu čistku. Skupina nezadovoljnih stranačkih pripadnika je putem privatnih poruka na WhatsAppu i Viberu izražavala kritike na račun Plenkovića, Gordana Jandrokovića, nepopularnog stranačkog tajnika, te Andrije Mikulića, šefa Zagrebačkog ogranka HDZ-a, koji je namješten od strane Plenkovića na nov, vrlo moćan položaj šefa inspektorata za poduzeća u cijeloj zemlji. Žrtve su optužene za ‘govor mržnje’ te izbačeni iz stranke bez saslušanja, čime je prekršen stranački Statut. Odbijanje predsjednice stranačkog prizivnog suda da se složi s izbacivanjem iz stranke je zaustavilo proces, što čini izglednim da će se on nastaviti pred civilnim sudovima. Izgleda kako je ovo prvo od mnogih izbacivanja koja imaju za cilj riješiti se Plenkovićevih najtežih protivnika uslijed priprema za stranačke izbore koji će se održati u lipnju 2020. te na kojima je vjerojatan njegov gubitak.
 
Kako će se Plenković u konačnici ponašati tijekom pregovora za izlazak Velike Britanije iz EU-a ovisit će o tomu što on smatra da će mu donijeti željenu europsku poziciju za kojom žudi. Ranije je izjavio kako je Brexit posljedica ”laži, obmana i dezinformiranja”. No, ako Njemačka i Francuska žele taj postupak okončati, a hrvatska strana može na pravi način posložiti papirologiju – možda će i surađivati. Na širem planu, sučeljavanja oko Brexita bi trebala potvrditi dva zaključka. Prvo, nijedna organizacija koja povjeri Andreju Plenkoviću vodstvo nad izuzetno važnim međunarodnim pitanjima nije razumno posložena. Drugo – EU, koji je daleko od njegovanja načela dobre vladavine u svojim državama članica, spreman je okrenuti glavu na zlouporabe – dokle god oni koji su na vlasti podržavaju njegovu ideologiju. Oboje pokazuje koliko su Britanci zapravo u pravu u želji za izlaskom iz EU-a.
 
Bilješka:
 
1. Meme - internetski fenomen(bolje znane kao internetski memi; (pogrješno: memeovi/memovi) nastaju kad nešto iznenada postaje vrlo popularno, kroz riječ pojedinaca, a čije prikazivanje omogućuje internet. Neki međumrežni fenomeni su kratkoročni, tj. opada im popularnost, dok ostali fenomeni ostaju popularni dugi niz godina. Mnogi dugoročni međimrežni fenomeni stekli su popularnost preko web stranicapoput: 4chan, Slashdot, YouTube, Something Awful, Newgrounds, YTMND, Reddit itd.
 

Robin Harris, http://theconservative.online/(broj 14./2019.); https://narod.hr/hrvatska/robin-harris-eu-se-mora-pridruziti-borbi-protiv-novog-komunizma-u-hrvatskoj

Ni s od sučeljavanja, bio je to reality višeboj

 
 
Ono što se na Hateveju zbivalo u utorak 17. prosinca 2019. od 21 sata pa nadalje pod naslovom „Sučeljavanje predsjedničkih kandidata“ toga jednostavno nije bilo, već se radilo o nekakvom reality višeboju. Uostalom kandidati nisu ni stajali sučelice, već jedan do drugoga pošlihtani abecednim redom iza govornica. Možda bi se moglo, šahovskim rječnikom, reći kako se radilo o simultanci Predsjednice s deset izazivača. Ili o nastupu jednog „performera“ u društvu deset bilmeza. Na hrvatskom: sučeljavanje će se moći dogoditi u drugom krugu, kad ih ostane dvoje/ica. Što su gledatelji mogli doznati o kandidatima, a navodno ih je oko 700 tisuća gledalo „sučeljavanje“, dakle nešto što se nije dogodilo, nejasno je. Svejedno mnogi analitičar i naročito stručnjaci za odnose s javnošću, ustvari za manipuliranje njome, odmah su procijenili tko je prošao dobro, a tko loše, a neki čak tvrde kao će taj „cirkus“ značajno utjecati na rezultate izbora.
https://image.freepik.com/free-vector/political-debates-illustration_9041-73.jpg
Gledatelji su, površno, upoznali kandidata Nedjeljka  Babića i Dejana Kovača u čijim istupima su možda najviše uživali Ante, Antiše, Tune… naročito kao An-tun-tuni. Katarina Peović je kod ostarjelih „ultraša“ izazvala nostalgiju za Frakcijom crvene armije (RAF) i Crvenim brigadama, pa tamo sve do Oktobarske. Kako više nema radničke klase ona bi vjerojatno robote natjerala na „tajkune i bankare“, a njih je ovdje manje od stotinjak pa bi onda i ostali, kako je i red, došli na red. Ostali su javnosti uglavnom poznati i bez tog „sučeljavanja: Nas trosatni reality ne će zanimati već pojava redatelja dokumentaraca Darija Juričana koji se predstavlja kao „Milan Bandić“. Izgleda da se nije uspio civilno „prekrstiti“, zasad, pa ćemo u nastavku pretpostavljati, radno, kako se on predstavlja kao „Napoleon“. Nekada su takvu osobu koju bi duboko ušla u tuđi lik, Napoleon je, mislim, bio najpopularniji, vodili u jednu ustanovu na zapadnom dijelu grada kako bi ga razuvjerili. Po uspješnom razuvjeravanju vraćao se doma, a o neuspjehu bolje ne pisati. Dakle dotični filmaš Juričan (neostvareni „Bandić“ zasad) se kandidirao za predsjednika države i od svega napravio odvratni performans.
 
Odmah o „performansima“, načelno. Čim vidim, čujem kako se nekakav umjetnik, bilo koje umjetnosti, odao performansima, žao mi ga. Tolika volja, talenta niotkuda, a sve već napisano, narisano, komponirano, snimljeno… prije. Izlaz je performans, od onih „blagih“ đpđut pišanja na javnom mjestu, do javnog rezanja „požiraka“ (žila). To je moj „performans“ o performansima. Već sam film držim daleko više industrijom, propagandom, „montažom“ virtualnog kako bi se dobilo „stvarno“…, a onda je valjda jasno koliko držim do filmaševa performansa.
 
Ali nije to sve - Juričanov performans je - plagijat. U „regionu“ je taj film već odigran, u Srbiji prije nekoliko godina. Odigrao ga Ljubiša Preletačević-Beli, mislim za Vučića, ali nevažno za koga. Pojava tog „Napoleona“ među kandidatima svakako nije ono najgore. Još gore je što ga je nahvalila cijela medija, brojni noćni kljucači i pipkari po internetu, a naročito gurui odnosa s javnošću i soj analitičara (macani, mamićke, relkovići…) amorfna skupina manipulatora. Odvratno, a radi se o tomu da se bitna funkcija, njena uloga, smisao, izbor… potpuno liši svakoga smisla. A ona je simbol države. To je ta igra. Ukoliko bi ovakav (sličan) izbor predsjednika države opstao treba ga u cijelosti prepustiti DIP-u. Neka obavi najprije kandidaturu, izabere kandidate, kao za reality Farmu, onu televizijsku, a zatim i izbor, ali sve iza strogo zatvorenih vrata, i za, i iza, izabranoga - pusti dim. Kad sam već kod „Napoleonog“ plagijata performansa, ništa ni od toga. Pravi je izveo onaj koji je „skupio“ jedan potpis, svoj, i prijavio kandidaturu. Sam svoj kandidat, sam svoj glasač, sam svoj predsjednik - to se zove jedan fini kulturni performans.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 27/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1257 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević