Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Hrvatska politika izgubljena u vremenu i prostoru

 
 
Iskreno i bez trunke zluradosti, jako bih volio da gospodi s Markovog trga i Pantovčaka konačno 'klikne' u glavama i da dožive prosvjetljenje, kako bi već jednom shvatili u kakvom okruženju živimo i s kime imamo posla – prije svega kad su u pitanju naši istočni susjedi Srbi. I moram odmah reći da po tom pitanju baš nisam optimist, iako bih jako, jako volio da se varam.
https://mojabg.tv/wp-content/uploads/2016/11/Vucic-Seselj.jpg
UČENIK I UČITELJ - Aleksandar Vučić i Vojislav Šešelj
 
Ne znam ima li Hrvatska vlada analitiku koja se bavi okruženjem i analizira li kretanja u „regionu“, kao što ne znam bavi li se tim poslom tko na Pantovčaku. A trebali bi se baviti itekako. Isto tako ne znam što rade naše tajne službe. I znaju li ono što bi morale znati. Jedino što pouzdano mogu zaključiti, jest da od prosinca 1999. godine i smrti dr. Franje Tuđmana na čelu države nemamo državnika niti Vladu doraslu situaciji. I to je činjenica koja se crno na bijelo može dokazati bez nekih velikih i dubokih analiza, jednostavnim nabrajanjem svih naših promašaja, lutanja i blamaža koje doživljavamo kao država – počevši od one sramotne 15-godišnje vladavine zlosretnog dvojca Mesić-Josipović koji je instituciju predsjednika države srozao na najniže moguće grane, do nedorečene i nekonzistentne vanjske politike, fatalne i fatalističke polarizacije društva, da ne govorimo o DORH-u i sudstvu, MUP-u i svim drugim slabim i neuralgičnim točkama kojima su obilježeni životi nasušni i svakodnevica naših građana.
 
U svemu tomu, odnosi prema Srbiji posebna su priča i tu je ponašanje našeg državnog vrha – uključujući i aktualnu predsjednicu, najblaže rečeno nelogično, infantilno, bedasto... i sad ću stati da sve ipak ostane u nekim granicama primjerenim javnoj komunikaciji. Prije svega, nitko nikad hrvatskoj javnosti nije objasnio KOJI SU TO UVJETI POD KOJIMA SE SJELO ZA STOL SA SRBIJOM! Sa Srbijom koja neprekidno, već više od 30 godina vodi specijalni rat protiv nas svim sredstvima! Jesu li se oni odrekli svojih pretenzija na naš teritorij? Naravno da nisu i to zna svatko tko (barem povremeno) prati što se događa kod njih na javnoj i medijskoj sceni. Oni i danas govore o „Krajini“ kao da je riječ o „privremeno okupiranoj srpskoj državi“ (mnogi je čak tako i zovu), imaju još uvijek „Vladu RSK u egzilu“ (koju svojski podržavaju sve njihove vlade od pada Miloševića do danas), otuda dolazi prljava i otrovna propaganda koja nas Hrvate prikazuje kao „najveće zločince u istoriji ljudskog roda“ i to je jedan opći trend kojemu je podlegao najveći dio javnosti i u Srbiji i u „Republici srpskoj“!
 
Dopustili smo da se osude naši generali iz Herceg-Bosne, koji su branili i obranili BiH od agresije, a da u isto vrijeme šutimo kao zaliveni i ne smijemo reći istinu o toj GENOCIDNOJ TVOREVINI „Republici srpskoj“ nastaloj na genocidu i etničkom čišćenju i istinskom udruženom zločinačkom pothvatu srpskih naci-fašista koji su haračili, ubijali, rušili, palili i pljačkali na 70 posto BiH i trećini Hrvatske!?
 
Kako bi oprali svoje krvave ruke i izokrenuli istinu, osmislili su Memorandum 2 (i to u vrijeme „demokratskog predsjednika“ Borisa Tadića, 2011.-2012. godine) i provode ga, a mi im u tomu pomažemo! U Srbiji se pljuje na naše žrtve, današnju Hrvatsku poistovjećuje se sa „zločinačkom NDH“, na nju se svaljuje krivnja za „genocid nad krajinskim Srbima“ (a da se, dakako, ne spominje masovna zlodjela što su ih čitavih 5 godina prije „Oluje“ činili po Hrvatskoj), lažni mit o ustaškom Jasenovcu su napuhali do fantastičkih razmjera i kampanju u tom pravcu jednako prilježno i jednako agresivno vode njihovi političari iz državnog vrha, popovi, intelektualci, mediji...
 
Srbija tvrdi da „nije sudjelovala u ratovima 90-ih godina“ a ima između 400 i 800 tisuća ratnih veterana, Srbija je zemlja u kojoj se najveći zločinci slave kao nacionalne veličine i heroji, Srbija je zemlja koja ima uvjerljivo najveći broj masovnih ratnih zločinaca po glavi stanovnika, Srbija je zemlja čija mafija spada u sam svjetski vrh (na što su posebno ponosni)...  Moglo bi se nabrajati u nedogled, ali čemu nabrajati i komu govoriti?
 
Dakako da ne možemo dizati kineski zid prema bilo kojem susjedu, ALI, ZA IME BOŽJE, MOŽEMO LI POSTAVITI IKAKAV MINIMUM UVJETA ZA DIJALOG SA SRBIJOM!? Misli li tko možda da je ćosavi četnički vojvoda, ratni zločinac i politički otac Aleksandra Vučića, Vojislav Šešelj solo igrač i da bilo što radi na svoju ruku? Ako u Hrvatskoj takvih ima, onda su jako naivni, priglupi ili potpuno neobaviješteni, odnosno izgubljeni u vremenu i prostoru.

 

Gaženje hrvatske zastave u Narodnoj Skupštini u Beogradu samo je jedan u nizu skandala na koje Srbija jednostavno ne reagira. S najvišeg mjesta stižu čak i posredna opravdanja tog čina – od nekadašnjeg Šešeljevog potrčka Aleksandra Vučića koji relativizira primitivizam svog bivšeg šefa i idola riječima kako su i u vrijeme njegovog posjeta Hrvatskoj „gorele srpske zastave“. Vučić naime, tvrdi kako je tog dana „u Zagrebu spaljeno nekoliko srpskih zastava“, izjednačavajući ono što se (navodno) događalo negdje na ulici (a što je načuo) s primitivnim skrnavljenjem simbola druge države u parlamentu i to od strane zastupnika tog tijela i tijekom državnog posjeta predstavnika te zemlje!? Oni se nisu sramili ni kajali ni kad su u toj Skupštini ubijali naše zastupnike, a što prije shvatimo da o nama većina Srba misli isto što je mislila 1941. i 1991., tim bolje. I DANAS SLAVE ZLOČIN PUNIŠE RAČIĆA KAO HEROJSKI I PATRIOTSKI ČIN!
 
Vučić nije ništa bolji od Šešelja (izuzmemo li glumačke sposobnosti) i ne pada mu napamet sukobiti se s njim. Ovome što se dogodilo u beogradskoj Skupštini slatko se smiju i Vučić i Vulin i Dačić i svi drugi. Najveći dio javnosti i medija likuje! Velikosrpska naci-fašistička ideologija je ono što ih vezuje dublje i čvršće od bilo čega drugoga. A nje se nisu odrekli – čak ni na retoričkoj razini, reda radi! I kad to jednom shvatimo, mnoge će nam stvari biti jasnije.
 
Vučić se silom prilika pretvorio u „demokrata“ – dok ne dođe vrijeme i ne pokaže pravo lice. Tako je bilo i krajem osamdesetih, prije rata. Njegov nekadašnji šef i idol Šešelj još uvijek je jedan od najpopularnijih političara u Srbiji i prava medijska zvijezda. I popularnost mu poslije osude za ratni zločin tamo može samo rasti. Gotovo da nema dana da ga neka od televizija ne ugosti. I s neskrivenim simpatijama se primaju njegove izjave kako će „ponoviti svoje ratne zločine“, ili kad kaže da bi „Rusi trebali baciti atomsku bombu na Engleze, tako da to ostrvo konačno potone i da bude mir“. I to je svima jako smiješno, voditeljima Happy televizije Milomiru Mariću i Irini Vukotić, gledateljima..., a koliko se vidi ni vlast nema ništa protiv toga, inače bi osuđeni ratni zločinac Šešelj već bio izbačen iz Skupštine, budući da mu je po sili zakona prestao mandat po izricanju pravomoćne presude za ratni zločin i netko bi mu konačno začepio gubicu zbog govora mržnje i huškanja. A on to radi nesmetano, ima već više od 30 godina. Na istoku ništa novo, reklo bi se... A ni kod nas, na „zapadu“.
 

Zlatko Pinter

Za Dubravku Ugrešić hrvatska kultura od 1991. je – ustaška kultura!

 
 
U vrijeme dok Plenkovićevi skojevci pokušavaju uništiti Hrvatsku iznutra, kroz obitelj i školstvo, i dok nam se u školsku lekturu uvukao svatko onaj tko imalo ne voli Hrvatsku, poput raznih izroda i potomaka Titine koljačke jugomunističke revolucije, treba se svim sredstvima boriti protiv lektire u kojoj se nalaze opasne protuhrvatske pričice osvjedočene veliko-jugoslavenke (čitaj: Srpkinje) Dubravke Ugrešić. Ne treba ići daleko u 1989., kada je bila protiv raspada Jugoslavije, i 1990., kada je bila protiv održavanja prvih demokratskih izbora, dovoljno je podsjetiti se na ne tako davni razgovor za svoj srpski medij, kolokvijalno rečeno za Pupovčeve velikosrpske Novosti. U razgovoru s Draganom Grozdanićem, objavljenom u Novostima 13. lipnja 2016., u članku pod naslovom »Dubravka Ugrešić: Hrvatska po modelu NDH«, već sam naslov govori koja mržnja prema svemu hrvatskome izlazi iz usta i pera Grozdanića, Ugrešićke i Pupovca. 
https://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/leqk9lLaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTlRJN01EQV8vYTVhYWMzOGJhNTgwYTM2MzUyZTAxYTQ4OTg2NGJhNTIuanBnkZMCzQLkAIGhMAE
Dubravka Ugrešić
 
Kako je povod za razgovor bio mnoštveni prosvjed protiv nametanja reforme obrazovanja onih koji nam sada nameću Istanbulsku konvenciju, koju je jedan splitski sudionik prosvjeda na Rivi pravilno nazvao 'Idiotskom konvencijom', i prvo je pitanje bilo na tu temu, na koje je Ugrešićka odgovorila: »Pratila sam ga s velikim uzbuđenjem. Mislim da je današnje obrazovanje, a to se osobito odnosi na humanistiku, povijest, nacionalne jezike i književnost te uvođenje vjeronauka u škole, u ovih četvrt stoljeća jedan od većih zločina s nesagledivim posljedicama u cijeloj jugosferi... Hrvatska kultura i školstvo su rezultat autokratskog hipernacionalističkog projekta, baš kao i sama država Hrvatska. Taj projekt, koji je započeo 1991., realizirao se zahvaljujući participaciji i podršci velikog broja ljudi: edukatora, roditelja, ministarstava za kulturu i ministara, akademija i akademika, medija, izdavača, intelektualaca i književnika. Kultura i obrazovanje bili su od 1991. jasan politički projekt koji se uspio implementirati uz blagoslov velikog broja ljudi, edukatora prije svega. Stručnjaci su mogli vidjeti da je takav projekt kulture i obrazovanja u mnogim svojim elementima prepisan iz endehazijskog. I baš kao što su etabliranjem hrvatske države reetablirani endehazijski simboli, poput kune, zastave i državnog grba, tako je reetabliran i endehazijski koncept nacionalne kulture. Tako je jedna od najvažnijih stavki u tom hipernacionalističkom kulturnom paketu bila kroatizacija hrvatskoga jezika i njegovo čišćenje od smeća (srbizama i jugoslavizama) te vizija kulture kao spleta folklornih, tradicijskih i katoličkih igara. Zbog toga, ali i zbog mnogih drugih stvari koje će sa sobom pokrenuti, ovu reformu treba apsolutno podržati«.
 
Uslijedilo je drugo pitanje, dakako o njezinim djelcima u lektiri. »Ultrakonzervativni ‘domoljubi’ poput Željke Markić traže da se vaše i neka druga djela izbace iz lektire jer navlače mlade na teme seksualnosti, nastranosti, pedofilije, vampirizma…?«, upitao je Dragan G., a Dubravka U. odgovorila tako što nije ništa rekla, jer nije ni mogla. Zato što je u prvom odgovoru kazala kako sve što je nastalo u Hrvatskoj od 1990. je obnova "endehazije" (velikosrpski pogrdan naziv za Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja je egzistirala kao i svaka država u svijetu od travnja 1941. do svibnja 1945.), pa onda nije mogla opravdati kako to da u toj, prema njoj "ustaškoj endehaziji", ona ulazi u lektiru. I to još sa seksom kroz pedofiliju.
 
No, ne da se ni D. G. pa ide dalje s pitanjima D. U. i pita: »Čini se da bi inicijalna strategija nove hrvatske kulture, poznata iz devedesetih kao ‘duhovna obnova’, s novom Vladom mogla biti dovršena? Možebitna sretna okolnost je njezin evidentan raspad. Može li vas više uopće u tom kontekstu čuditi vaša (ne)vidljivost u ovdašnjoj kulturi?«, čime je Grozdanić bio dalekovidniji od nas, jer je prije dvije godine spoznao da će u Hrvatskoj na vlast doći netko sličan Andreju Plenkoviću, na što je Ugrešićka odgovorila: »Hrvatska kulturna sredina izbrisala me iz svojih redova..., pa ipak, nakon dvadeset i pet godina ‘izgnanstva’ ponadala sam se da ne ću imati poteškoća, barem ne s objavljivanjem: moje knjige objavljene su u Hrvatskoj na moju, a ne na inicijativu hrvatskih izdavača... Činila sam to zato jer sam imala osjećaj da u Hrvatskoj imam 'čitaoce' (srpski naziv za čitatelje, op. au.) koji bi rado vidjeli svaku moju novu knjigu. Taj osjećaj danas više nemam. Mislim da je združeni rad proustaški orijentiranih kulturnjaka uspio. Jer ako se i nakon 25 godina ove mučne prakse njezini akteri nisu umorili, ako gradonačelnik Zadra skida tablu s imenom Vladana Desnice, ako to prolazi kroz uši hrvatskih književnika i malo tko se pritom uzbuđuje, onda možemo reći da je posao oko hrvatske duhovne obnove doista završen«.
 
U nastavku je Dubravka U. izrekla i ovo: »...s rušenjem načela profesionalnosti, što je učinio Franjo Tuđman nagrađujući ljude oko sebe ne prema stručnosti već lojalnosti koju su mu iskazivali, dakle sa stvaranjem mafijaške državne strukture, i prelaskom u novo emancipatorsko digitalno doba, većina ljudi danas je uvjerena da je sposobna za sve«, čime je rekla o sebi sve. Nazvati tvorca hrvatske države da je »stvorio mafijašku državnu strukturu", i onda očekivati da uđeš u lektiru s pornografijom bez imalo otpora, može samo bahati potomak s jugokomunističko-velikosrpskim pedigreom.
 
Ne samo da je u svojim odgovorima napadala Željku Markić, Zlatka Hasanbegovića ili Franju Tuđmana, ucviljena spisateljica se dotakla i povjesničara Ante Nazora zbog njegove izjave kako u nacrtu prijedloga kurikulne reforme umjesto naslova teme ‘Drugi svjetski rat u Jugoslaviji’, trebalo bi stajati naslov ‘Hrvati i Hrvatska u Drugom svjetskom ratu’. Ugrešićka je Nazora nazvala "mladim povjesničarem-jurišnikom", koji je "naslijedio narativ iz 1991.", što bi trebalo značiti da je ustaša koji se pobunio protiv nečega benignoga. Ono što rade ti "mladi povjesničari-jurišnici" je da žele "izgraditi herojsku, mušku, potentnu, hrvatsku ratničku povijest-lakirovku", kaže ona. U nastavku se narugala ideji Povijesnog muzeja, čime je ne samo uvrijedila hrvatske branitelje, nego je time otvoreno negirala velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH.
 
U nastavku je na već dogovoreno pitanje "slavna književnica" govorila kako špijunira Hrvate. Otiđe u hrvatske toplice na besplatno liječenje i onda prisluškuje nas. Evo kako to srpska "spisateljica" opisuje: »Nedavno sam u hrvatskim toplicama nesmetano uživala u prisluškivanju razgovora u zatopljenom bazenu... Većina temperamentnih razgovora vodila se oko slavne 1991.; tko je što od njih i kome te godine rekao, što je trebalo, a nije učinjeno. Sve se svodilo na zamjerke da je Srbe tada trebalo malo temeljitije protjerati, kad je već bila prilika«.
 
Na pitanje vidi li "izlaz iz političke krize", a to po srpskom novinaru u velikosrpskim Novostima, koje i dalje financiraju hrvatski porezni obveznici, a da ih nitko nije ništa pitao, znači kada će propasti hrvatska država, Ugrešićka lamentira kroz neojugoslavenske, odnosno velikosrpske naočale, pa kaže: »Proces defašizacije postjugoslavenskih društava u rukama je mladih, obrazovanih, beskompromisnih ljudi. Od današnje garniture na vlasti ne možemo očekivati da ikada započne proces defašizacije, bilo bi to očekivanje da sami sebe kastriraju. Što se raspleta krize tiče, ne znam...« Zna da ne zna. Ali zna i da mrzi. I da jako dobro živi od te Hrvatske koju iz dna duše mrzi.
 

Pavao Blažević

Komu to i zašto treba prazna Hrvatska? Koga će tu naseliti? Čiji je to sotonski plan?

 
 
CETERUM CENSEO CROATIAN ESSE DELENDAM
(Uostalom, mislim da Hrvatsku treba razoriti.)
 
"Ceterum censeo Karthaginam esse delendam".
(rimski senator Marko Porcije Katon Stariji)
 
Hrvatska nije Kartaga, ni po čemu, osim po tome da je Netko hoće razoriti, u svakom smislu, kako bi zauvijek nestala s ovih prostora. Na tome se sustavno radi, preko mnogih domaćih i stranih apologeta, slugu, izdajnika, beskralježnjaka, mediokriteta, koji već godinama u svojim rukama imaju bilo kakvu vlast i moć, dobivenu lažnom demokracijom, a ustvari dodijeljenu, sa svrhom i ciljem, dovesti Hrvatsku, do zatiranja imena, kamena, tla, povijesti, kulture, civilizacije i tradicije.
http://nova-akropola.com/wp-content/uploads/2017/08/rusevine-drevne-kartage.jpg
S tom namjerom i ostvarenjem cilja Hrvatska se prazni. Obrazovano, više potencijalno stanovništvo se iseljava, zbog mnogo čega ne dobrog, naročito zbog općeg gađenja, uzrokovanog politikom. Besplatno izvozimo ono najvrjednije što imamo, a ostalo prodajemo po niskim cijenama, poput dionica Agrokora, čemu će se uskoro pridružiti ostale nekad respektabilne tvrtke, od sjevera do juga. To objašnjava, dosad neobjašnjivo postavljanje na čelo jakih tvrtki, onih i onakvih “stručnjaka” koji su prethodno upropastili nekoliko dobrostojećih i obećavajućih poduzeća, u državnom i privatnom vlasništvu. To su ti “maheri” koji ne mogu i ne će omanuti u svom zadatku – dovođenja pred stečaj onoga što je bilo vitalno profitabilno, domaće, zdravo… od čega su ljudi u pojedinim dijelovima zemlje dobro živjeli. Sve to nije bilo dovoljno za sprovođenje politike “spaljene zemlje”. Treći grad po veličini se desetljećima sustavno truje, zagađenim zrakom iz Bosne i Hercegovine, da bi im sad vodu zatrovali, kao i zemlju po kojoj se ta voda razlijeva i teče.
 
Ministri pred vladom piju tu vodu (?) naiskap, kako bi pokazali, da voda nije otrovna. Kaj god! Gospodin Bandić je to napravio prije par godinama na Vrbanima, na licu mjesta, na izvoru samog incidenta i zagađenja, izravno iz pumpe. Je popio na eks čašu “zagađene” vode. Bilo bi dobro, kad se već ovi mladci upuštaju u određene performanse, kako bi obmanuli narod, da uče od najboljeg, u tom području. Nekad se u Slavoniju preseljavalo stanovništvo iz pasivnih krajeva, gdje se umiralo od gladi. Po nekim pokazateljima sad je Slavonija najugroženija regija u Hrvatskoj. Zlatna dolina (Vallis Aurea), nazvana tako još u doba Rimljana postaje blatna dolina.
 
Nije uoće bitno i važno tko je izazvao incident sa zagađenjem vode u Slavonskom Brodu, tko je glavni krivac, a tko su sporedni i usputni akteri. Činjenica je da 2018. oko 100.000 ljudi, čitav jedan grad i okolica, u Republici Hrvatskoj nemaju pitku i zdravu vodu i ne će je imati još tjednima. To se dogodilo uoči najvećeg katoličkog blagdana Uskrsa. Lani za Uskrs je “eksplodirao” Agrokor i započela saga o tom hrvatskom, gospodarskom divu. Zbiva li se to slučajno ovdje, baš oko Uskrsa ili to netko sustavno i planski “igra” bespoštednu, opasnu i zlu igru s državom i narodom, u skladu gore spomenutog cilja? Komu to i zašto treba prazna Hrvatska? Koga će tu naseliti? Čiji je to sotonski plan? Zar treba toliko veliki prostor za jednu nogu naglo otkrivenog “prijatelja” i ortaka, koji drugom nogom već čvrsto stoji na tlu naših ne baš prijateljski naklonjenih istočnih susjeda.
 

Ankica Benček

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1267 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević