Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Iskrivljavanje činjenica i laganje javnosti traje posljednje četiri godine, a zajedno ih provode političari na vlasti i režimski mediji

 
 
Prof. emeritus sa FSB-a Igor Čatić smislio je definiciju da »Svaka ljudska djelatnost (npr. tehnika, medicina itd.) u funkciji je društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika«, koju sam slobodan parafrazirati na sljedeći način: »Svaka ljudska djelatnost u funkciji je društvenih ciljeva koje u pretežnom broju slučajeva određuje politika«.
https://i.ytimg.com/vi/hFyTSgdUb3A/maxresdefault.jpg
Zašto sam smatrao da njegovu definiciju valja promijeniti na navedeni način? Učinio sam to radi pojma „humanističkih ciljeva“, smatrajući da su mnoge ljudske aktivnosti suprotne od onoga što bi se moglo smatrati humanističkim ciljevima, jer teško bi se politički ciljevi kao što su bili genocidi nad određenim skupinama ljudi, profit pod svaku cijenu, ili slanje neistomišljenika u gulage, moglo smatrati humanim ciljevima, a to su bile ljudske aktivnosti koje je određivala politika. Inače, poštovani profesor je u pravu što se tiče toga da politika određuje ciljeve aktivnosti, bili mi svjesni toga ili ne. Ali u nas se inače, pogotovu pred parlamentarne izbore, kao ciljeve postavlja - prešućivanja i iskrivljavanja o prošlosti i sadašnjosti! – kao mamac za pridobivanje glasova građana na izborima, a ti se ciljevi manje ili više uspješno ostvaruju, ovisno od vještine „elitnih“ političara da činjenice iz prošlosti i sadašnjosti javnosti prikriju ili iskrivljuju, i od 'neobvještenosti' odnosno naivnosti javnosti/građana, da povjeruju takvim predizbornim i općenito političkim zavaravanjima javnosti.
 
Ipak, nekoliko u nas tipičnih i često korištenih prešućivanja i iskrivljavanja činjenica i zbivanja iz prošlosti i aktualnih činjenica i zbivanja, su sljedeća, i to valja znati:
 
- Pretvorba društvenog vlasništva u privatno, kolokvijalno poznata kao „pretvorbeno privatizacijska pljačka“ politika prešućuje tvrdeći da toga nije bilo, ili ako i priznaje neke takve pojave, onda se političke stranke međusobno optužuju za to, a činjenica je da su u tome participirale sve političke „elite“ bez obzira na njihovu stranačku pripadnost i ideološku podlogu  na kojima grade svoja programska obećanja.
 
- Politička „elita“ prešućuje ili iskrivljava činjenicu da nitko od danas poznatih bogatih Hrvata, koji su '90-ih bili gotovo 'nitko i ništa', nije svoje današnje bogatstvo stekao na najblaže rečeno legalni i nemoralni način, a da tome nije 'kumovala' na neki način politika i raznorazna politička, bankarska i ina povezanost po nekoj klijentelističko, rođačko, zemljačkoj ili klijentelističkoj osnovi.
 
- U stranačkim prepucavanjima SDP/HDZ rado se koriste „argumentima“ tipa Jasenovac/Bleiburg, a prešućuje se, dapače izbjegava se govoriti o tome da većina Hrvata nisu bili ustaše, niti većina Srba četnici, da je Bežanijska Kosa bila nešto 'al pari' Jasenovcu, i da kažnjavanje prema rasnom zakonu u NDH bilo nešto slično kažnjavanju robijanjem na Golom otoku za „državne neprijatelje“ u Titovoj Jugi!
 
- Politički i medijski se prešućuje činjenica da se automatski potpisivanjem pristupnog Ugovora u EU-u, prihvatilo sve što piše u lisabonskom Ugovoru, a o čemu javnost nema pojma jer nije bila obaviještena o tome, i na osnovi čega je Hrvatska praktično prestala biti suverena zemlja.
 
- Prešućuje se i iskrivljava činjenica da, kako je to prof. Vladimir Pertot i povijest pokazala, uspješnost funkcioniranja nekog sustava ne ovisi o vlasništvu nad tim sustavom, već od načina kako se upravlja i rukovodi sustavom! Jer niti je sve u privatnom vlasništvu dobro, a niti sve u društvenom vlasništvom loše. Sve ovisi o tome kako vlasnik upravlja svojim vlasništvom, odnosno kakvim osobama povjerava  upravljanje i rukovođenje.
 
- Prešućuje se činjenica da su pljačka, lopovština, zloporaba funkcija i korupcija u onoj mjeri raširene u nekom društvu u kojoj mjeri političke „elite“ koje upravljaju društvom to dopuštaju i čak potiču svojim nečinjenjem ništa protiv toga. Najsvježiji je primjer u nas Lovro Kuščević, u koga je Plenković imao puno povjerenje, pa se pokazalo da je zapravo bio tipičan primjer osobe sklone zloporabi funkcije i korupcionaštvu, pa je postao ministar, a danas je otvorena afera HDZ-ovke Josipe Rimac, koja je bila gradonačelnica i potom radila u tom ministarstvu, a Plenković i vrh HDZ-a tvrdi da o tome ništa nisu znali, pa da to institucije trebaju riješiti?! Možda i stoji tvrdnja da je pokvarenost inherentna ljudskoj prirodi, te da vlast kvari ljude, ali onda je logično i to da je u Hrvatskoj najpokvareniji čovjek onaj koji ima najvišu funkciju i koji postavlja takve ljude na funkcije „vjerujući im“.
 
- Iskrivljavanje činjenica i laganje javnosti i građana je ono što političari na vlasti i režimski mediji, naročito u ove posljednje četiri godine čine, a to je da kada se govori o odgovornosti, onda se koristi benigna laž da smo „svi mi“ odgovorni što nema dovoljno gospodarstvenih investicija i novih radnih mjesta, jer je naš narod protupoduzetnički raspoložen, da bi „svi mi“ trebali biti vrjedniji na poslu, inventivniji i produktivniji, ali se za sve što je slučajno dobro vladajuća politika prisvaja za sebe zaslugu koristeći omiljenu Plenkovićeve frazu „ova Vlada, moja Vlada, ova stranka, itd...“, ponašajući se poput  nekdanjih suludih kraljeva – Hrvatska, to sam Ja!
 
- Iskrivljavanje činjenica i laganje je da su „elitni političari na vlasti“ zaslužni za sve, ali nisu odgovorni za ništa, dok je narod kriv za sve, a nije zaslužan za ništa! Toj laži se odmah pridružuje politička floskula da samo privatizacija donosi bolje sutra društvu, a činjenica je da u ovoj kvazi demokraciji na osnovi liberalnog slobodnog tržišta, privatni kapital i privatni vlasnici traže što manje miješanje države u gospodarstvo i što manja davanja za opće potrebe, a zapravo se rukovodi filozofijom – profit je naš, a gubitci su briga društva! Ova COVID-19 kriza je to zorno pokazala, jer su svi oni privatni poduzetnici kojima je smanjen promet i dobit, odmah zakukali prema državi – pomažite nam! Pravdali su se time da misle na svoje radnike i zaposlenike, ali na njih nisu mislili kada im je posao cvjetao djelomice i zbog niskih plaća kojima su svoje radnike i zaposlenike zapravo iskorištavali. Posebna su priča „poduzetnici“ tipa privatnici u turizmu poput onih „Zimmer frei“, koji su nicali poput gljiva na kiši, na svoju odgovornost baveći se time, dok kad nemaju dovoljno gostiju kukaju – dajte pomagajte nam!
 
- Konačno, omiljeno je iskrivljavanje činjenica i istine, koju rado koristi Plenković, da je dobro za građane, demokraciju i državu da se ima Sabor u kome sub zastupnici „kupljeni“ na ovaj ili onaj način, pa glasaju bez razmišljanja o tomu o čemu glasaju, jer je to po Plenkoviću u „interesu“ demokracije i stabilnosti Vlade! Pa makar ta stabilnost značila ostanak na vlasti pod svaku cijenu, bez obzira što se većina predizbornih obećanja ne ispunjavaju, i što se ne čini ništa po pitanjima suzbijanja korupcije, reforme pravosudnog sustava, stvarnog  ispitivanja podrijetla imovine, procesuiranje i presuđivanja po evidentno dokazanim kaznenim djelima, i nerješavanja onih sporova koje imamo sa susjednim zemljama.
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje baciti"

 
 
Tko bi rekao da će se „tamo gore“ naći netko nenormalan koji će se u vrijeme globalne Corona krize, koju bi mogla slijediti glad, usuditi podgrijati tradicionalnu partizansko-ustašku kašu (možda pasulj, tko zna). Al' našao se i to ne bilo tko već onaj koji je u kampanji uporno trubio kako će biti - „normalan“. Aktualni predsjednik, recimo, države. Prvo si je priredio nenormalno, privatno, ustoličenje u budućoj „svojoj kući“ zvanoj Pantovčak - osrednju kućnu „žurku“, valjda bez dodatnih stimulansa. Pritom nit' je „kuća“ njegova, nit' stolica-funkcija, pa dakako i ustoličenje - sve je to „funkcijino“, pripada dužnosti predsjednika republike, kao takvoj, bezličnoj. Ne znam zašto je „inauguracijska žurka“ prošla tako mimo javnosti, valjda zbog Corone koja je već jahala.
https://www.hrt.hr/media/tt_news/milanovicincident0105.jpg
Zatim je Inaugurirani (na „žurki“) iz nje -kao da je kuća njegova, a ne dužnosnička, pa radi proljetno pospremanje - pobacao biste hrvatskih velikana koje su tamo njegovi prethodnici postavili, čime je smislio novi baš ono nenormalni šport: „biste s ramena“. Hrabrosti, političkih muda, za vratiti Titu od kuće (Kumrovec) kamo ga je poslala Kolinda nije bilo, pa onda -  marš svi van. Povijest će početi od Njega. Ujedno je prostor očistio za samo jednu bistu – svoju, pače za grandiozni kip kojega bi nasljednik morao iznositi dizalicom. Ako će poslije njega tamo uopće više biti koga inauguriranog. Možda guverner?
 
Strašno oružje - značka HOS-a
 
Činilo se da nešto  nenormalnije Aktualni Normalni ne će moći smisliti, što još baciti, nu ispostavilo se kako on ima toga još za bacanje. Nakon polaganja vijenaca u Jasenovcu ničim izazvan je izjavio kako spomen-ploču poginulim HOS-ovcima, premještenu iz Jasenovca u Novsku svojedobno, treba maknuti, točnije „negdje baciti“. Od ove, blago rečeno, nenormalnosti normalnog čovjeka podilazi jeza, a nadire mu i niz emocija, koje ćemo skroz prigušiti. Valjda je Aktualni svjestan kako je time pokrenuo „proljetni val“ tzv. ustašizacije RH, a zatim se javljaju deratizatori Hrvata znani ovdje kao  deustašizatori. Pridružio se onim istaknutima, pače izabranima, koji baš vole svoj  narod.
 
Ni tu se Aktualni Normalni nije zaustavio. Na obilježavanju oslobodilačke akcije HV-a „Bljesak“ Gospoda Normalni su okrenula leđa polaganju vijenaca na spomenike vojnika poginulih u njoj i Lijepoj našoj. Uvrijedila su se, politički, Gospoda  Aktualni jer su suborci poginulih HOS-ovaca i vojnika u akciji Bljesak, prosvjedno, obukli majice HOS-a i napustila komemoraciju hrvatskim poginulim vojnicima. Apsolutno nenormalno, blago rečeno, Gospoda su, pored i usuprot HOS-ovim majicama - tom „strašnom oružju“ - trebala položiti vijenac poginulim hrvatskim vojnicima i odslušati himnu. Čim bi ta, kratka, komemoracija završila mogao je primiti ove hrvatske vojnike, osim ostaloga i sudionike „Bljeska“, s HOS-ovim majicama „za uši“, dati ih „prebiti k'o mačke“, 'apsiti, tužiti, ako je ta  namjerna provokacija to zaslužila. Inače odgovor na njegovu „uputu“ bacanja spomen-ploče poginulim HOS-ovcima - koju oni nisu zanijekali, dapače - za kaštigu su bili spremni. („Upute“ o postupanju su za različite su sustave, ne znam kako ovaj Aktualni doživljava.)  Ali ne on kao On, već kao Predsjednik RH. Ovako - ništa, samo je dodao ulja na vatru deratizacije, poznatije ovdje kao deustašizacija. I dodatno snizio „rejting“ stolice na Pantovčaku do mjere da će nju iz „te kuće“, kojoj mi odavno inače tepamo „Farma Pantovačak“,  trebati  baciti na hrpu glomaznog otpada, pa kad „Čistoća“ bude prolazila da ju pokupi. I odveze u onu famoznu ropotarnicu. Ili na Jakuševec, virtualna je pa ne bi dodatno zagađivala okoliš.
 
Predsjednik u ostavci?
 
Kad pomisliš kako naš Izabrani Aktualni Normalni nema u džepovima više iznenađenja, prevariš se gadno - on je kao neki mađioničar. Ne treba mu ni šešir za novo iznenađenje, a još je virtualno doba u kojemu je zadnjih mjeseci samo Corona stvarna. Sad, abrakadabra, da l' od šišmiša, da l' joj malo dodalo od HIV-a, čega li, gdje kad i kako, kad će novi val, hoće ne će, abrakadabra… Samo eto ljudi umiru, neki, kao Šveđani ti razvijeni socijalni demokrati. One malo postarije puštaju da odu, onako, čisto eugenički, pa nacistički, pa… na što Corona i inače zaudara. U ta doba ovdje će biti parlamentarni izbori, raspisao ih Predsjednik RH za 5. srpnja 2020. ali on na njih, najvjerojatnije, ne će izlaziti. „Ne mogu izbrisati što sam bio, ali pitanje je hoću li uopće glasovati na ovim izborima…“ - rekao je Bagi na Novoj TV. Što je sad ovo: Izabrani Aktualni se više ne bi igrao izbora? Raspisao ih jest, „slagat“ će poslije vladu, ustvari davati mandat(e) za njezino sastavljanje, ali u njima ni kao Predsjednik RH, ali ni kao građanin ne će (ne bi) sudjelovao.
 
Istina je, svaki građanin koji ima pravo izlaska na izbore na njih ne mora izlaziti, zbog niza razloga, od spriječenosti (građani s prebivalištem u inozemstvu i zbog realne zapriječenosti!) ali i tako može u njima sudjelovati - ne sudjelujući naime. Izabrani, a osobito Predsjednik države nema taj luksuz - on u toj igri u kojoj je sudjelovao i eto pobijedio jednostavno mora sudjelovati i tako barem malo poštovati tzv. pravnu državu, pa i tzv. demokraciju u kojoj su izbori, barem formalno, glavni događaj. Ostavimo po strani što je demokracija, globalno, odavno postala demokratura (kreatura i sl.) nu ovdje je poprilično „mlada“, a dok ta igra i njena pravila postoje Predsjednik države je taj koji u njoj, prije svih, mora sudjelovati. A što, dat će se birati, raspisivat će izbore, udjeljivat' mandate za sastav vlade, a biti izvan igre… Pa to je kao da je dao pola (pedeset posto) plus 1 ostavke na funkciju (na stolicu). Stvarno nenormalno. 
 
Čekamo, a mislim kako ne će dugo trebati, novi biser iz  kuće Pantovčak, novi koji će nam potvrditi kako neposredne izbore za onoga koji bi tamo sjedio treba ukinuti. Nekamo (iz) baciti, mislim iz Ustava RH. Što se pak samih izbora i njihovih rezultata tiče, sudjelovao u njima i Aktualni Normalni, ne sudjelovao, želim vam, a i njemu, glede vlade sljedeći sastav: Bernardić premijer (budući šef, kako god okrene i Normalnome !), ministar vojni Milorad Pupovac, poljoprivrede i sitnog „obrta“ Krešo Beljak, vanjskih poslova IDS… i tako redom. Mogao bih još nabaciti „biserja“, ali i ovo je previše.
 

Mato Dretvić Filakov

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah Arendt

 
 
Velika njemačka filozofkinja židovskog podrijetla Hannah Arendt, koja je bila proganjana od Gestapoa već 1933., i koja je emigrirala iz Njemačke u SAD 1941., najbolje godine svog produktivnog znanstvenog rada posvetila je istraživanju fenomena mehanizma koji obične ljude dovode u takva stanja svijesti da su sposobni i spremni činiti stvari koje inače ne bi činili da su u neometanom posjedu svoga normalnog moralnog i intelektualnog habitusa. Jedna od njenih revolucionarnih filozofskih teza sadržana je u sintagmi „banalnost lošeg“. Naime, Arendt smatra da i sasvim obični i prema svim društvenim normama zdravi i psihički normalni ljudi u stanovitim okolnostima, ako su dio ili smatraju da su dio jednog sustava, mogu biti uvjereni da sa svojim ponašanjem služe ostvarivanju nekog „višeg“ cilja. I u tom slučaju nemaju ni osjećaj krivnje ili grižnje savjesti, jer sve što čine unaprijed opravdavaju postizanjem takvog umišljenog ili čak njima nametnutog „višeg cilja“.
https://yalebooks.files.wordpress.com/2013/05/hannah_arendt.jpg
Hannah Arendt
 
Do ovakve teze je Hannah Arendt došla pod dojmom sa suđenja najodgovornijim nacistima za istrjebljenje Židova, koji su po njoj na prvi pogled odavali dojam običnih ljudi, ali koji su se svi odreda pravdali time da su samo obavljali svoju dužnost, poput birokrata koji pedantno obavljaju postavljene zadatke. Upravo je ta „plitkost“ i nesposobnost preispitivanja vlastitih postupaka, navela Hannah Arendt da imenuje „banalnim“ loša ponašanja koje nije izraz neke posebne zloće ili pokvarenosti, već proizlazi iz dubokog nedostatka i odsustva vlastitog mišljenja i rasuđivanja. Pojedinac se dragovoljno stavlja na raspolaganje režimu i sudjeluje u onome što režim radi, poput običnog kotačića u stroju, pri čemu se smatra potpuno oslobođenim od bilo kakve odgovornosti za ono što režim čini, ili bi trebao da čini a ne čini, i to radi postavljene hijerarhije unutar sustava i važećih zakona. Pojedinac se pri tome ne suočava s moralnim dilemama i dimenzijama svojih postupaka, jer nema priziv savjesti, budući da samo izvršava postavljene zadatke. Stoga Arendt smatra da autoritarnim režimima nije potreban „demonski“ karakter vladanja, već samo potpuna pokornost zakonima i poslušnost običnih ljudi. I to je taj paradoks banalnosti lošega, u kojem nasuprot zdravom razumu i logičnom rasuđivanju vezano za ono što je dobro, a što loše, i što je istina, a što laž, imamo banalnog izvršitelja lišenog savjesti i moralnog preispitivanja svojih djela, koja u konačnici mogu biti i loša.
 
U svezi te teme valja navesti i neke znakovite misli iz djela Hannah Arendt: „Autoritarizam je zlo koje totalnom dominacijom nad svakim pojedincem nastoji mnoštvo i različitost ljudskih bića tako  organizirati kao da su svi oni samo jedan pojedinac. Za takve režime je pojedinac suvišan“.
„Prvi korak se sastoji u tome da se ubije pravna osoba u pojedincu, a to se postiže time što su svi pripadnici režima u potpunosti izvan nadležnosti bilo kakvog zakona. Ustav postoji ali se ne poštuje, niti ga vodstvo provodi, čime se direktno daje do znanje da je on nevažeći za „elitu“. Jedini zakon koji postoji je zakon vođe. U takvom sustavu nijedan običan pojedinac nije siguran“.
„Učinkovitost upravljanja masom temelji se na različitim sredstvima kontrole, poput propagande, medija, tajne policije i sudstva“.
Manipulatori takvih sustava vjeruju u svoju „bezgrešnost“ i u suvišnost ostalih i zato bi autoritarne solucije mogle nadživjeti pad totalitarnih režima, u svim slučajevima kada nekom društvu zaprijete snažna iskušenja, koja nastupaju kada god se učini nemogućim u društvu popraviti političku, društvenu ili ekonomsku bijedu, na način dostojan čovjeku.
 
Privlačnost koju autoritarni režimi imaju za mentalitet stada nije ništa novo. Oduvijek je vrijedilo da stado pozdravlja ono što radi autoritarni režim, uz primjedbu: “možda je ovo i loše, ali je korisno za stado“. Toliko o nekim mislima iz filozofskog opisa Hannah Arendt, a kakve to veze ima s ponašanjem biračkog tijela u Hrvatskoj, pokušat ću na osnovi njenih razmišljanja i teza objasniti kako slijedi. Ne tvrdeći da je negdje drugdje puno bolja situacija, ovaj put se budem držao samo onoga kako 'funkcionira' hrvatsko biračko tijelo, za koje politika, propaganda i mediji tvrde da ima „odlučujuću“ ulogu u tome kakvo nam je društvo, kakva nam je ekonomija/gospodartsvo i kakva nam je situacija s funkcioniranjem institucija u društvu.
 
Općeprihvaćenu tezu da smo do 1990. živjeli u sustavu totalitarnog komunizma/socijalizma, te smo se radi prelaska na sustav višestranačkih predstavničkih parlamentarnih izbora, konačno oslobodili autoritarno/totalitarnog upravljanja društvom i ostvarili demokratsko društvo, valja u svjetlu onoga o čemu je govorila Hanna Arendt, podvrgnuti logičkoj analizi i kritičkom preispitivanju.
 
Da odmah u početku ove analize razjasnimo nešto što je za razumijevanje onoga što će biti dalje rečeno, od suštinske važnosti, a to je sljedeće: „Pojam demokracija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi direktno ili indirektno većina njenih građana kroz poštene izbore“, ili „Pojam demokracija označava pluralistički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz izbore. Kada su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska“ (vikipedija).
Na osnovi ovakvog određenja pojma demokracija, riječ odnosno pojam koju naši političari prečesto i neprikladno rabe da bi opravdavali svoje postupke, možemo s puno razloga tvrditi da u nas demokracije u pravom smislu te riječi NEMA, pa na osnovi toga logika nalaže da se ustvrdi da u nas NEMA ni demokratske vlasti u pravom smislu te riječi.
 
Drugo što valja uvodno razjasniti je pojam 'većina građana', koji političari sustavno zlorabe, i raznim zakonskim, medijskim i propagandnim manipulacijama, zlorabljuju da bi postizali svoje, većinom prikrivene ciljeve, pozivajući se na ono što oni nazivaju demokracijom, a što zapravo nije to. Prihvaćajući kao realnu činjenicu da ni u kom društvu nikada nije moguće postići da svi njeni članovi misle isto i žele isto, budući da realno postoji različitost interesa, mentaliteta i onog što bi se moglo nazvati obrazovanjem, tradicijom i kulturom svakog pojedinca, kao izražavanje volje „većine građana“ ne bi se smjelo prihvatiti  NIŠTA, ako na izjašnjavanje/glasanje izašlo manje od 90 % građana sa pravom glasa, i od njih se najmanje 75 % izjasnilo za neko predloženo rješenje. Obzirom na prethodno rečeno u Hrvatskoj je samo jedan jedini put bila na djelu pravo demokratsko donošenje odluke, a to je bilo na referendumu za izjašnjavanje o odcjepljenju od SFRJ, kada je ogromna većina građana izašla na glasanje, i ogromna većina glasala ZA odcjepljenje od SFRJ! NIKADA VIŠE posle toga demokratskog odlučivanja ni o čemu nije bilo u Hrvatskoj, jer su se političkim i medijskim makinacijama, javnost i građani uvjeravani i 'kondicionirani' da iz „praktičnih razloga demokraciju u njenom izvornom smislu NIJE moguće provoditi, pri čemu se argumentira s „velikim troškovima, s 'nepotrebnošću' da se građani izjašnjavaju 'o svemu' jer nisu kvalificirani za to, i sa argumentom da političke stranke su te koje izražavaju volju građama“!
 
Od početka ustrojavanja funkcioniranja institucija ove nove hrvatske države, građani su odnosno javnost je od strane onih koji su došli na vlast, podvrgnuti sustavnom „pranju mozga“ da je HDZ, stranka sa najbrojnijim članstvom predstavnik volje najvećeg dijela hrvatskih građana, a SDP kao druga stranka po broju članstva ona koja se „bori“ za neki pravi socijaldemokratizam. No ništa od toga nije točno, jer od samog početka višestranačja, ove dvije stranke su sustavno prilagođavale zakone tako da mogu naizmjenično ostajati na vlasti, bez obzira što i kako radili, demotivirajući gotovo 50 % hrvatskog biračkog tijela da uopće izlazi na izbore jer „ništa se i tako ne može promijeniti“, a članstvo HDZ-a i SDP-a glasa po nekoj inerciji i stranačkoj stezi uvijek za njihove „liste“, a njima se pridružuje dio glasačkog tijela koji nije član niti jedne stranke, ali iz logički nepojmljivih razloga vjeruje' listama tih stranaka. I došli smo točke kada postaje jasna poveznica filozofije Hannah Arendt i ponašanja hrvatskog biračkog tijela.
 
Naime, prema Hannah Arendt lako je objasniti ponašanje članstva HDZ-a i SDP-a, time što „oduvijek je vrijedilo da stado, a oni to jesu, pozdravlja ono što radi autoritarni režim/vodstvo „njihove“ stranke, uz primjedbu: 'možda i griješe ali su oni ipak najpametniji'“, jer je nemoguće da članstvo stranke ne vidi što to „njihovo“ vodstvo radi i dopušta da se radi loše, nezakonito  i čak kriminalno, pa je rezultat rasprostranjenost korupcije kao nikada u povijesti Hrvatske. No, budući da u Hrvatskoj niti jedna stranka nema toliko članova da samo s njihovim glasovima može pobijediti na izborima, postavlja se pitanje kako objasniti da za njih glasaju i oni glasači koji nisu stranački umreženi i bez kojih ne bi mogli imati, makar i relativnu većinu, nakon provedenih izbora?
 
Hanna Arendt ima i za to objašnjenje, a svodi se na to da, kako ona kaže, to ponašanje „proizlazi radi nedostatka i odsustva vlastitog mišljenja i rasuđivanja, ili oportuniteta da ga javno iskaže. Pojedinac se dragovoljno stavlja na stranu i raspolaganje režimu i sudjeluje u onome što režim radi, poput običnog kotačića u stroju, pri čemu se smatra potpuno oslobođenim od bilo kakve odgovornosti za ono što režim čini, ili bi trebao da čini a ne čini“! A osobni izgovori zašto se glasuje za HDZ ili SDP, iako netko nije član tih stranaka, je obično ono što Hannah Arendt naziva „banalnošću lošeg“, a to je 'nema nikog drugog za koga bi se glasalo?!', mada postoje i druge liste i stranke, ali njihovi 'isprani' mozgovi funkcionirajući neracionalno, ne vide sve loše koje su te dvije stranke do sada učinile, počevši od pljačkaške privatizacije, nepotizacije i korupcionalizacije u cijelom hrvatskom društvu, sve do odobravanja selektivne primjene zakona obzirom na to je li neku nepodopštinu uradio netko podoban, ili netko nepodoban sa stranačkog stajališta.
 
Oni koji nisu „uspješno“ lobotomizirani, vide sve što je loše u društvu i politici, ne izlaze na izbore, smatrajući da i tako ne mogu ništa promijeniti, ne uviđajući da tako potvrđuju svoju „plitkost“, kukavstvo i nesposobnost za preispitivanja vlastitih postupaka i nemoralnost toga što dopuštaju da sve ostane status quo! Za one koji vide što je loše, i koji su oni loši, ali ne čine ništa da se to eventualno promjeni, važi svevremenska izreka: ZLO/LOŠE VLADA SAMO AKO DOBRI LJUDI NE ČINE NIŠTA DA GA ZAUSTAVE! Zato svatko tko ne izlazi na izbore, i svatko tko glasa za listu one stranke čija je Vlada u mandatu morala radi dati „vritnjak“ 15-orici ministara od njih 20, koja samo priča o korupciji, ali ne čini ništa da je barem pokuša suzbiti, i koja od reforme pravosuđa i reforme državne uprave bježi kao vrag od tamjana, te koja nepotizam, korupciju i podržavanje u svojim redovima „vlastitih mangupa“ smatra normalnim, time ustvari zabija dodatne čavle u lijes one Hrvatske za koju su dečki ginuli po hrvatskim bojišnicama! I prema Hannah Arendt je time sudionik u takvoj sramotnoj politici, i predstavlja najgori oblik oportunističkog ponašanja koji je moguće zamisliti!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Nedjelja, 05/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1846 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević