Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku Crkvu

 
 
»SRAMOTNA PROMOCIJA U BOŽJOJ KUĆI: U pulskoj crkvi predstavit će se knjiga koja relativizira ustaške zločine u Jasenovcu
(https://www.glasistre.hr//kultura/sramotna-promocija-u-bozjoj-kuci-u-pulskoj-crkvi-predstavit-ce-se-knjiga-koja-relativizira-ustaske-zlocine-u-jasenovcu-581378?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Razmjena%2bprometa)«, naslov je članka u Glasu Istre! Kao prvo što bode oči je nepoznata vjerska terminologija autorici  teksta Chiari Bilić jer se ne upotrebljava izraz "Božja kuća" za Crkvu, već Božji hram. U kući se ne vrši bogoslužje, već u blagoslovljenom Božjem hramu, tek toliko njoj i Glasu Istre, na znanje! I kao drugo ne  radi se "Božjoj kući", kao mjestu predstavljanja knjige, nego o dvorani koja se nalazi u podrumu ispod Crkve!Upotrebljavati izraz sramotno vezano uz Katoličku Crkvu i spominjanje Boga uz taj izraz, je uvrjeda za sve vjernike katolike i napad na slobodu vjeroispovjesti, neviđen i neprimjeren u javnom, medijskom prostoru.Takav ponižavajući govor mržnje mogu bezobzirno upotrebljavati samo oni koji ne poštuju ni vjernike, ni Katoličku Crkvu kao instituciju, u svrhu postizanja svog cilja, a to je zabraniti slobodu mišljenja i javnog izražavanja.
http://www.presidente.regione.fvg.it/contenuti/Fotografie/54640_img_4423.jpg
Što je govor mržnje? Po definiciji govor mržnje je; “govor koji tradicionalno obuhvaća svaki oblik izražavanja koji se smatra uvredljivim za bilo koju rasnu, religijsku, etničku ili nacionalnu skupinu”. Dr. sc. Dubravko Ljubić smatra da "Mržnja, kao kontrapunkt ljubavi, rađa prijezir prema ljudskosti u drugom ljudskom biću želeći ga pri tome povrijediti, oštetiti ili uništiti." "Različite javne osobe, pa čak i pojedini aktivisti udruga za promicanje ljudskih prava, nerijetko govorom mržnje ideološki etiketiraju političke ideje i mišljenja koja se ne uklapaju u njihove vlastite svjetonazorske i idejne paradigme, zahtijevajući njihovo sudsko procesuiranje i sankcioniranje. Politički i svjetonazorski neistomišljenici se proglašavaju neprijateljima svih vrijednosti društva, a njihova se politička orijentacija utvrđuje kao govor mržnje kojeg svim sredstvima valja ušutkati, pa čak i zloporabom vlasti ili javnopravnih tijela."
 
U ovom slučaju vlast koju predstavlja IDS ne prezajući od vrijeđanja i ponižavanja vjernika, upotrjebljava čak i ime Božje u neprimjerenom načinu izražavanja, sve u cilju zabrane predstavljanja jedne knjige koja se ne uklapa u njihov politički svjetonazor.Glas Istre i Boris Miletić ovim člankom prekršili  su Ustav RH, koji se bazira na Deklaraciji o ljudskim pravima. Dakle ovim člankom u Glasu Istre prekršen je Ustav RH u nekoliko članaka. Članak 38., "Zabranjuje se cenzura", a ovaj članak u Glasu Istre zahtjev je za cenzuru i to govorom mržnje. Piše Glas Istre "na snažno negodovanje javnosti te gradonačelnika i predsjednika IDS-a Borisa Miletića". Moram konstatirati da je netočno "snažno negodovanje javnosti", jer je jedino Boris Miletić izrazio negodovanje. Dovoljno je pogledati komentare po portalima, pa da se vidi da je upravo suprotno, snažna osuda nedemokratskog istupa puljskog gradonačelnika Borisa Miletića.
 
Članak 39. "Gradonačelnik Pule Boris Miletić osudio je pokušaj relativiziranja zločina i veličanja ustaškog režima, rekavši da u Puli, kao otvorenoj i tolerantnoj sredini, u kojoj se njeguju vrijednosti mira, tolerancije i suživota nema mjesta govoru mržnje i toleriranju ustaštva". To je pravi primjer totalitarne, političke manipulacije, jer "jedna otvorena i tolerantna sredina" ne bi krenula napadima, vrijeđanjem i govorom mržnje na vjernike, na Katoličku Crkvu i na samoga Boga, koristeći njegovo ime u neprimjerenom kontekstu.
Članak 41. koji je u ovom slučaju i najbitniji glasi: "Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obav­­­ljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te uprav­­­ljati ­­­njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države."Gradonačelnik Boris Miletić perfidno se obraća župniku s pozicije vlasti, opetovano vršeći politički pritisak na njega, ne poštujući odvojenost Crkve od Države.
Članak 42. Koliko je samo upotrjebljeno ružnih i neprimjerenih riječi, u izjavi za javnost gradonačelnika Borisa Miletića i Glasa Istre, koji krši sva demokratska načela, toleranciju. pluralizam, odvojenost Crkve od države, slobodu mišljenja, slobodu vjeroispovjesti i slobodu okupljanja pozivajući se licemjerno na "sredinu u kojoj se njeguju vrijednosti mira, tolerancije i suživota".
 
Nije to prvi puta da puljski gradonačelnik zlorabi terminologiju "u Puli, kao otvorenoj i tolerantnoj sredini, u kojoj se njeguju vrijednosti mira, tolerancije i suživota" u svrhu zabrana upravo tih vrijednosti i napada na Katoličku Crkvu i njene vrijednosti;
• primjer 1. U emisiji Oporbeni zarez HR Radio 1. program i reprizi na HRT-u 4 , 6. ožujka 2017, gost je bio Predsjednik IDS-a i gradonačelnik Pule Boris Miletić. U svom se govoru osvrnuo na HOD ZA ŽIVOT, rekavši da se u Istri ne će tolerirati nikakvi hodovi. OPS, a TOLERANCIJA? Hod za život okupio je preko 25.000 ljudi koji su slavili život, a Boris Miletić time odobrava pravo na pobačaj i SMRT, na ne ŽIVOT.
• primjer. 2. Vlada je 23. kolovoza 2017. darovala Porečko-puljskoj biskupiji Vilu Idolu u Puli. Vrijednost poklonjenih nekretnina od 19,7 milijuna kuna procijenjena je po sudskom vještaku, a kako stoji u odluci uračunat će se u naknadu za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti pravnim osobama Katoličke Crkve, sukladno Ugovoru zaključenom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima. Prigodom potpisivanja ugovora sa Porečko-puljskim biskupom, na spomendan krvave žrtve Bl. Miroslava Bulešića, Andrej Plenković je izjavio: “Naša crkva njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu. Okuplja naše ljude i stoga na ovaj način mislim da u jednom primjerenom obliku rješavamo pitanje za kojim već desetljećima se nastoji naći rješenje”. Na te se riječi Andreja Plenkovića ljutito obrušio puljski gradonačelnik  Miletić izjavivši: „Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvrjeda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji, takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina”.
 
Koga je to Plenković uvrijedio spominjući zasluge Katoličke Crkve? Nikoga i niti jednom ružnom riječi! Njeguje li Katolička Crkva kulturnu baštinu? Da! A samo jedan bliski primjer je neprocjenjiva kulturna baština "vodnjanskih mumija" koje su sačuvane samo zahvaljujući župniku Marijanu Jeleniću. Okuplja li Katolička Crkva ljude? Okuplja!
 
Mogu samo ustvrditi na osnovi primjera koje sam navela, da puljski gradonačelnik ne razumije pojmove demokracije, tolerancije, suživota i pluralizma, jer je u bezbroj primjera dokazao da samo svoj svjetonazor i životno opredjeljenje smatra jedino mogućim i jedino ispravnim. I upravo su svi njegovi postupci usmjereni u poništavanje, negiranje, vrijeđanje pa čak govorom mržnje, svakog drugačijeg svjetonazora i životnog opredjeljenja.
 
Citiram Borisu Miletiću i Glasu Istre kao mediju koji ga podržava, iz Programske deklaracije IDS-a
O LJUDSKIM PRAVIMA
Temelj politike IDS-a su ljudska prava. Sloboda pojedinca, kao i sloboda savjesti iizražaja individuuma, osnova je svake moderne države i kao takva iznad svakog diskrecijskog prava države nad pojedincem. Ljudska prava su nedjeljiva. Ta prava su jednaka za sve ljude neovisno o njihovoj narodnosti, podrijetlu, rasi, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, obrazovanju, društvenom i materijalnom položaju. Ne postoji interes viši od poštivanja ljudskih prava i ne postoji razlog zbog kojega bi se ljudska prava mogla kršiti i ograničavati.
 
Dakle, Boris Miletić i Glas Istre, opet ponavljam vašu Programsku deklaraciju: Ne postoji interes viši od poštivanja ljudskih prava i ne postoji razlog zbog kojega bi se ljudska prava mogla kršiti i ograničavati. Doista ne postoji interes viši od poštivanja ljudskih prava i ne postoji razlog zbog kojeg bi se ljudska prava mogla kršiti i ograničavati zar ne Borise Miletiću i vaši istomišljenici iz Glasa Istre! Stojite li i dalje na tim pozicijama vaše Programske deklaracije i nakon što ste u ovom slučaju prekršili sva ljudska prava definirana Deklaracijom UN-a o ljudskim pravima i Ustavom RH?
 

Lili Benčik

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i danas javno iznose!

 
 
Upravo zahvaljujući komunističkim lažima istina je bila nemalih 45 godina duboko u zemlji zapretana i zakonom (dekretom) onemogućena, posebno kad se radilo o zločinima partizansko-komunističkih 'osvetnika' počinjenim nakon završetka Drugoga svjetskog rata, jer: „Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takva groblja...“. Ovu naredbu vlastoručno je potpisao ministar SUP-a FDH, Vicko Krstulović. (Izvor: Zbornik dokumenata u knjizi “PARTIZANSKA I KOMUNISTIČKA REPRESIJA I ZLOČINI U HRVATSKOJ 1944. – 1945. DOKUMENTI”, nakladnik: Hrvatski institut za povijest, 2005.)
https://www.macleans.ca/wp-content/uploads/2013/04/POLITICSONTV.jpg
Usput, povodom nastupa povjesničara Ive Goldsteina na HRT-u kod 'našeg' Ace, 'Nedjeljom u dva' (Matko Marušić, parafr.): Sudeći prema HRT-ovim, pro-orjunaškim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritičnosti, manjak činjenica nije nikakav problem. Očito je, da je za uspješnu karijeru 'istoričara', tipa Ivo Goldstein, u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer mašte-laži i činjenica-istine. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri očito uvijek idu na štetu činjenica-istine, a u korist mašte-laži, vlastodržačkih ideologa hrvatske 'okupacije'….a jedan od takvih ideologa-lažova, je i Ivo Goldstein.
-Bilo je to 17. lipnja 2018. na gostovanju kod vojvođanskog Srbina Aleksandra Stankovića: Kazao tada 'naš' profesor Ivo, bez da je trepnuo okom, kako su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli u Jasenovac 'strojeve koji uništavaju kosti'; dakle radilo se, prema Goldsteinu, o drobilicama kostiju. Prema toj ogavnoj izmišljotini 'uglednog istoričara' nameće se jednaki zaključak:
-Obzirom da se ipak radilo o relativno svježih, precizno pobrojanih 83.145(?)  leševa bili su to, valjda, strojevi za faširanje mesa…..pa zato i nema, kazao tada bistroumni Ivo Goldstein, ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca, jer: Sve su te kosti i meso zločesti ustaše lukavo samljeli odnosno izfaširali…kako bi zločinu zameli svaki trag! Nakon što su se ugasile kamere filo-orjunaškog HRT-a, Aca i Ivo su vjerojatno nastavili ovaj zanimljiv razgovor, improvizacija: Aca, Srbin, pita Ivu Židova:
-Pa, mudri naš profesore Ivo, kako ste onda došli do preciznog broja od 83.145 žrtava, s oproštenjem, žrtava 'bez glave i repa'?
Ivo, Židov, odgovara Srbinu Aci: Jednostavnom matematikom: Naime, ta supermoderna njemačka drobilica kostiju marke Krupp (odnosno mašina za faširanje mesa) ima/la je/ ugrađen i precizni brojač okretaja, pa, znajući koliko vremena odnosno okretaja treba za zdrobiti jedan prosječan ljudski kostur (ili isfaširati truplo) izračunao sam ukupan broj žrtava podijelivši konačan broj s brojčanika s vremenom odnosno brojem okretaja potrebnim za meljavu jednog kostura; jednostavno k'o pekmez!
Eeee, kako tu mašinu za drobljenje kostiju iz Jasenovca nije posudio i 'naš' ministar Vicko odnosno 'naši' partizani na Kočevskom Rogu, Hudoj Jami, kod Teznog, u Maceljskoj šumi, u Gračanima kod Zagreba pa su jadni morali svoje žrtve skriti duboko pod zemlju, u tenkovske rovove, rudnike uglja, po šumama i gorama…diljem Yuge, i to na dugih 45 godina?
 
Ustašama doduše ta opskurna drobilica kostiju nije trebala i u Jadovnom na poziciji čuvene Šaranove Jame gdje se svake godine održava parastos za, prema orjunaškom HRT-u, desetke tisuća žrtava, Srba i Židova, uz nazočnost srbijanskih i naših, domaćih političara-dupelizaca, dakako i glavnog producenta, notornog Milorada Pupovca!?
 
Usput, evo nešto o reviziji razvikane Šaranove jame. Za vrijeme druge Jugoslavije ova je jama bila proglašena jamom grobnicom žrtava stradalih u logoru Jadovno 1941. godine. Slijedom toga odlučeno je da se poduzme terensko istraživanje kako bi se provjerile navedene optužbe. Stručni dio ekipe sačinjavali su: speleolog Davor Butković-Žu i redatelj i scenarist Pavle Vranjican. Tajnik saborske Komisije bio je gospodin Florijan Boras: „Krenuli smo u Gospić gdje su nam se u policijskoj upravi pridružili djelatnici policije i svi zajedno došli smo do ulaza u Šaranovu jamu koja se nalazi neposredno uz šumsku cestu. Upotrebljavajući uže i speleološku opremu spustili smo se do dna jame (oko 42 m). U jami nismo našli ni najmanjeg traga bilo kakvog novijeg zločina, ali na naše iznenađenje niti bilo kojeg pa ni najmanjeg traga o zločinu iz 1941. godine. Jednostavno - na dnu te jame nema nijednog ljudskog kostura, tj. ničeg što bi moglo na bilo koji način potvrditi tu priču“!
 
Dakako, gospoda Davor Butković-Žu, Pavle Vranjican i Florijan Boras nisu nikakvi revizionisti, oni su samo izvršili stručnu reviziju prazne Šaranove Jame a izvještaj s video-snimkom poslali mjerodavnim 'organima', do danas bez rezultata (iz 'Hrvatskog lista', srpanj 2011.)! Dakle, drobilica je ustašama bila suvišna jer je Šaranova Jama sablasno prazna, nema ni ljudskih kostiju ni trulog ljudskog mesa fata-morgana! Svejedno, i prošle godine Pupovac od laži ne odustaje pa evo što zbori taj licemjer, lipnja 2018.: „Prilike da se točne brojke utvrde davno su propuštene, sada se pozivamo na svjedočenja, zapise i razne dokumente, ali mi smo ovdje da bismo se prisjetili žrtava, neovisno o konačnom broju i da bismo se sjetili okrutnosti zločina, neljudskosti ideje jednog režima koji je pokrenuo zločine prema tolikom nevinom svijetu kojega ovdje komemoriramo!“
 
Nagoviještena daljnja istraživanja, dakako, nisu obavljena jer petokolonaš Milorad Pupovac je tako naredio! I danas, kad se neki hrabri ljudi samo usude dirnuti u lažnu 'svetinju' Jasenovca (ili Jadovna, svejedno, nap. a.), Josip Pečarić, Stjepan Razum, Slovenac Roman Leljak, Jakov Sedlar, Josip Jurčević ili pošteni Srbin Igor Vukić i dr., takvi borci za 'istinu koja oslobađa' odmah dobiju  epitet revizionista a oni su u biti tek revizori nametnute srbijanske mitomanije, ljudi koji se, nažalost, uzalud trude hrvatski narod osloboditi ničim zaslužene hipoteke genocidnosti, ustvari bezočne laži!
 
Uz malo poštenja i iskrene sućuti prema žrtvama i svog naroda, 'istoričar' i Židov Ivo Goldstein mogao bi predložiti da se Bogdan Bogdanovićev velebni 'Kameni cvijet' prenese iz radnog logora Jasenovac u Beograd, na Sajmište ili Banjicu gdje su bili ali ne radni nego pravi konc-logori, i za Židove, jer je Beograd još rane 1942.godine od njemačkih nacista dobio 'laskavu' titulu Judenfrei (oslobođen od Židova), sic!
Ps.: Nedićeva pro-nacistička Srbija u to ratno vrijeme nije raspolagala Goldstein-ovim drobilicama kostiju ali je zato imala efikasne, mobilne 'plinske komore'!
 

Damir Kalafatić

Klecala prepuna bivših komunista

 
 
Kolo sreće i života se stalno okreće. Tko bi doli, sad je gori i obrnuto. To okretanje se ne osjeća, sve dok na ne dođeš u točku maksimuna ili minimum, naročito minimuma. Tad se na tebe svale sve nedaće. Ubiju te u pojam. Ne znaš što ti se dogodilo. Nemaš snage pokrenuti zamašnjak prema gore. To je zapravo prirodni zakon koji se prenosi na društvo po simbolici sna o “sedam debelih i sedam mršavih krava koje sve pojedoše debele krave”, i o “sedam šturih klasova koji gutaju sedam debelih klasova”. Prema Bibliji takav san je usnio faraon, a mudri Josip, uz Božju pomoć mu je objasnio taj san. Nakon sedam plodnih godina, dolazi sedam sušnih godina. Da ne dođe do totalne propasti države i naroda, bilo bi dobro i mudro, u vrijeme sedam plodnih godina pripremiti za sušne godine, kako ne bi oskudijevali i propali.
https://armchair217994540.files.wordpress.com/2018/03/cropped-shutterstock_2850620001.jpg
Mi ne znamo što naš faraon sanja. On to nikome ne govori. Ni od koga ne traži savjet. Vjeruje samo sebi. Možda je to dobro Čovjek je shvatio da ga svi lažu,a mnogi mu rade o glavi. Osim toga, osim ponekog mladca (poliglota), uza se nema nikog tko bi bio nalik mudrom Josipu iz Biblije, da ga ispravno i dobronamjerno savjetuje. Prema nekim podacima 1990. godine nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj je bilo 300.000 aktivnih komunista, 130.000 Udbinih agenata i suradnika KOS-a, a 25 posto građana nije željelo samostalnu Hrvatsku. Prema znalcima spomenuti građani su razmjerno raspoređeni u sve društvene  i političke strukture, posebice u vrhove  svih stranaka. Trebalo je imati kontrolu. To su najbolje mogli provoditi provjereni kadrovi.
 
U prvo vrijeme, dobro zamaskirani, naročito svojim novootkrivenim vjerskim ponašanjem i obnašanjem, nisu bili vidljivi i prepoznatljivi, ili se to tako činilo. Svi smo glumili kako to ne vidimo, naročito stranački lideri. Naime, moja strina najedanput više nije htjela ići u crkvu, a do tada je stalno tamo visila, s krunicom u ruci. Kad smo je pitali zašto više ne ide u crkvu, ljutito nam je odgovorila: “Sad su tam parizani. Nemam si de sesti. Da baš i imam gde sesti, neću biti s tim tatima nigde, a kamoli v crkvi i pri meši.” S godinama su te maske padale. Međutim, globalna struktura (grušt) je postavljen. Praznine u toj piramidi su se popunjavale, s platforme demokracije i pod egidom odlučivanja naroda. Kaj god! Znamo kako je to išlo, u velikim i malim sredinama, potpomognuto znatnim brojem “turista”, dovažanih stotinama autobusa iz susjedne nam države.
 
Kako bilo da bilo. Sad imamo što imamo. Da bi se dobila prava slika svega dovoljno je gledati sjednice Sabora, slušati istaknute lidere i istaknute članove pojedinih političkih stranaka. Istina, neki od njih ne znaju govoriti standardnim hrvatskim jezikom. Bože moj. Što sad? Uskoro velika većina mladih to više ne će znati, jer će se tako obrazovati i odgajati. Kome je više važan i bitan materinji jezik? Ionako smo ga već unakaradili, opoganili i onečistili mnogim turcizmima, germanizmima i  anglizmima prilagođenim našoj gramatici, bolje rečeno pojedinim narječjima, od vlaškog, preko zagorskog do međimurskog, uz slavonsko otezanje i čakavštinu, začinjeno jakim bosanskim naglaskom, zbogjake plemensko regionalne svijesti.
 
Činjenjem i nečinjenjem stvorili smo sustav koji gererira izokrenute vrijednosti, kao odgovor na primare i sekundarne potrebe, utilitarnu i lukrativnu motivaciju (unutarnju i vanjsku, kako pojedinaca, tako i pojedinih interesnih skupina i političkih stranaka, sasvim svejedno na kojoj su strani ili u centru, kojeg zapravo niti nema. Iz tih potreba i motivacija okretanjem kola sreće, ili pak zakonima Prirode, dolazi malo pomalo do većih promjena na našoj političkoj sceni. One male pretumbacije unutar pojedinih stranka, između dvije ili više njih, razna prebjegavanja s lijeva na desno, dijeljenja, nova konstruiranja, preslagivanja, u smislu “sve za vlast, vlast ni za što” (Hrvatska je tu nebitna), dovela su toga da je desnica jako fragmentirana, čak u istoj stranci, dok se ljevica okuplja, svjesna da je svezani snop pruća, čvršći od jednog jedinog pruta.
 
Čini se da su pojedini stranački lideri suspregnuli svoj ego. Vođa će se s vremenom sam nametnuti, odnosno iskristalizirat će ga njegova djela, ponašanje, javni nastupi, program rada i viđenje sebe kao lidera. Ako ne stavlja sebe ispred drugih, naročito naroda i države, svi će ga prihvatiti, naročito u vremenu vidljivom i prepoznatljivom, gdje je evidentan nedostatak pravih, poštenih iskrenih demokratskih i hrabrih lidera, izraslih iz naroda, a ne postavljenih izvana od raznih pretendenata na ovaj prostor, bilo strateški ili geopolitički. Dosta je bilo toga da nas drugi iskorištavaju, da budemo na crti obrane nekoga od nekoga i nečega, Istoka od Zapada, kršćanstva od svega i svačega, Europe od migranata, Eura od dinara, denara, lira, drahmi, leva, leka…
 
Malo nas je, al’ nas ima. Vrijeme je da se većina dobro poznatih “starih” lica, pogotovo onih iza kojih se vuku ružni dugački zaprljani repovi, povuku iz politike i ustupe svoja mjesta mladim obrazovanim i sposobnim ljudima, ničim opterećenim, koji neće prebrojavati ničija krvna zrnca, koji neće djecu koristiti za skupljanje političkih poena i dizanje osobnog rejtinga, koji neće jačati “metafiziku” kruhoborstva, čiji najveći domet i vrijednosni orijentir neće biti u “kubikaži” i “metraži”, visokomodnim izražajima, umjetnim dodacima, vitkim linijama, svakodnevnom mijenjaju važnih stavova, nekarakteru…, koji ne će živjeti po filozofiji: “u se, na se i poda se”, što je karakterizirala one gore nabrojene i sustavno se prenosila na odabrane podobne pojedince(ke). To se pokazalo i dokazalo. Bez obzira tko što govori, brani se, opravdava i na sve moguće načine želi dokazati svoje domoljublje, veliko hrvatstvo, rad, djelovanje i život  u katoličkoj vjeri. Sve od prije ga demantira samo po sebi.
 
Dobro je poznato tko je sve bio podoban u prošlom režimu i onoj državi. Zna se tko je imao određene privilegije, pogodnosti i mogućnosti. Nisi mogao dobiti stipendiju, makar bio najbolji đak, nisi mogao dobiti mjesto u studenskom domu, nisi mogao ići na razmjenu studenata, nisi mogao biti milicajac, sudac, raditi na općini, biti predsjednik omladine, sudjelovati u nošenju Titove štafete, nisi mogao niti predsjednik razreda, ukoliko si bio iz katoličke obitelji, koju su sistematski “ubijali” porezima, raznim nametima i stigmatizacijom. Pitanje je kako, zašto, zbog čega su neki bili podobni onda i sada. Svi znamo odgovor. Neke se stvari ne smiju reći, kako onda, tako i sada, ali ne će biti uvijeke. Vrijeme je da se tome i takvome stane na kraj. To znaju i toga su svjesni oni koji se ovih dana okupljaju pod zajednički ”krov” u smislu spašavanja Hrvatske i njenih građana. Ne za sebe, za svoje i za tuđina koji ih plaća.
 

Ankica Benček

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 566 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević