Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Kolinda, Andreju, Gordane, ugledajte se na domoljuba Viktora Orbána

 
 
Pismo Kolindi Grabar-Kitarović, hrvatskoj predsjednici
Andreju Plenkoviću, predsjedniku Hrvatske vlade i HDZ-a
Gordanu Jandrokoviću, predsjednik Hrvatskoga sabora
Poštovani,
Punih osam dana gledali smo i slušali političko nadmudrivanje, da ne kažem iživljavanje, tko će više iznijeti mržnje i laži na Hrvatski narod, a sve na račun  žrtava logora u Jasenovcu. Bože, s pravom se pitamo, jesmo li ponovo u onoj zločinačkoj velikosrpskoj tvorevini zvanoj Jug. ili smo u Slobodnoj i Neovisnoj Državi RH za koju su stotine tisuća najboljih hrvatskih sinova i kćeri krv prolijevali i suze lili? Što se ovo dogodi u našoj ljubljenoj Domovini u zadnjih 20 godina, da su skoro sve ključne pozicije u društvenom i političkom, poslovnom i medijskom životu, a o sudstvu da i ne govorim, preuzeli ljudi koji jednostavno ovu Hrvatsku ne prihvaćaju kao svoju Domovinu? Da je prihvaćaju, iz njih bi sijala ljubav, veselje, poštovanje i odgovornost, te bi sve to bilo vidljivo na njihovom izrazu lica i izgovaranju riječi – HRVAT i HRVATSKA...
https://narodnooslobodenje.files.wordpress.com/2014/07/16_prvo_oslobodjenje_splita_priredba_u_kazalistu.jpg
Potomci partizanskih zločinaca i danas vladaju Hrvatskom!
 
Na žalost, njihova slika pokazuje potpunu suprotnost, a dokaz tome je, da se te svete riječi spominju samo kada njima trebaju iz nekih osobnih potreba, a uvriježeno je pravilo NAŠ NAROD, NAŠA ZEMLJA, NAŠI GRAĐANI, NAŠ JEZIK, NAŠA POVIJEST, NAŠA EKONOMIJA, AVIJONI, AERODROM, KURIKULUM, NAŠA KULTURA, NAŠA, NAŠA, NAŠA... O Bože, Bože, gdje to živimo i zašto smo se borili kada nam jedan Pupovac, Kraus i njima slični određuju što možemo govoriti, koje zakone donositi i koje nadnevke slaviti i kada oni koji su Hrvatsku rušili danas kroz sudske i policijske sustave progone hrvatske branitelje a rušitelje nagrađuju? Dokle ćeš hrvatska tužna mati svoje očajničke suze roniti i molitvu moliti da Hrvatska čim prije dobije hrvatske Orbáne koji će počistiti sve antihrvatske kadrove i Hrvatsku postaviti na zdrave i hrvatske temelje na ponos svih Hrvata u Domovini i izvan Domovine i svih državljana RH? Dokle, dokle???
 
Na žalost, logor u Jasenovcu opet je postao tema natjecanja tko će više iznijeti laži na štetu Hrvatskog naroda i prikriti pravu istinu. Umjesto traženja povijesne istine samog logora od 1941.–1952., od Predsjednice RH (može se reći da je bila častan izuzetak koja je jasno rekla da se klanja svim žrtavama Jasenovca i bez naglaska vremenskog razdoblja. I zato joj velika HVALA!), Predsjednika Vlade i Sabora RH (da ne govorimo o Pupovcu, Krausu i njima sličnima) slušali smo samo beogradske laži koje nas u Hrvatskoj i cijelom svijetu već 70 godina sramote i progone samo zato što je slomljen velikosrpski san o velikoj Srbiji (1941. i 1990.) gdje bi Hrvati bili samo - možda katolici i građani drugog reda. Ako griješim neka mi oprosti navedena gospoda, ali s pravom pitam – ne samo ja – imate li pravo domoljubno srce i dušu i ako ste stvarni borci za istinu, tada bi prije onakvih izgovorenih objeda na račun naroda kojem pripadate, najprije trebali zatražiti provjeru velikosrpskih laži i dokumente koji bi mogli podkrijepiti iste, te ukoliko takve ne dobijete s punim pravom bi kao najodgovornije političke osobe u RH morale prije izgovorene bilo kave ocjene o logoru u Jasenovcu i drugim stratištima zatražiti sadržajnu i pravnu istragu na temelju dokumenata.  
 
Gospodo, partizanski dokumenti koji su do sada pregledani, a mogli ste ih i vi ako ste htjeli, vidljivo je da je u vrijeme i na prostoru NDH od svih počinjenih zločina (da hrvatski vojnik nikada nije prešao granicu sa Srbijom, a što su radili srpski zločinci po Hrvatskoj i BiH, da su u NDH bile zakonski zabranjene nacističke i fašističke stranke) otpada skoro 90 % na partizane, svega oko 2 % na ustaše i oko 8 % na četnike, a za poslijeratno razdoblje zna se da su sve počinjene zločine počinili partizani, antifašisti i četnici preobučeni u partizanske odore. Prema tim istim dokumentima logor u Jasenovcu postojao je do 1952. i da je do 1945. počinjen mali broj zločina u odnosu na ono razdoblje do 1952. Iz tih dokumenata vidljivo je da je partizanska i atifašistička borba isključivo bila usmjerana na rušenje Hrvatske kao države, a sve pod izgovorom borbe protiv Pavelića i ustaša. Kamo sreća da su se oni borili samo protiv Pavelićeva režima (dobar broj Hrvata koji je bio u tim redovima, posebno iz Dalmacije i Istre iskreno je vjerovao u tu ideju, ali su od nadređenih prevareni, izolirani a veliki broj i likvidiran od svojih „suboraca“) tada bi opstala država Hrvatska sa drugim društvenim uređenjem kao Mađarska i ne bi doživjela onakve zločine nakon 45.
 
Samo ovi dokumenti dokazuju da današnja RH nije nastala na temeljima partizanskog antifašizma koji nam se i danas pokušava nametnuti (Tuđman je tu krilaticu dopustio da se ubaci u Ustav RH samo zato da se umire neprijateljske strane i spriječi mogući građanski rat), već isključivo na hrvatskim povijesnim vrijednostima i Domovinskom ratu te njegove pobjede nad velikosrpskim fašizmom. Zaprepašćujuće je da i današnja RH isplaćuje prelazne partizanske mirovine (potencijalnih zločinaca) čak i njihovim unucima, mirovine i radni staž četnicima za sve ono vrijeme dok su okupirali jedan dio Hrvatske i rušili sve što je hrvatsko - o čemu se šuti, a u isto vrijeme istinske hrvatske osloboditelje iz 90-ih svakodnevno proziva, blati i ocrnjuje kao najveće kriminalce koji žive na račun državnog proračuna. Zapravo, oni koji svakodnevno blate branitelje i Domovinski rat iz državnog proračuna crpe silni novac a da zato ne trebaju nikome polagati račune. Dok se njih nagrađuje više tisuća branitelja godišnje od tuge i žalosti umire ili sebi oduzimaju živote, a službena politika o tome šuti i svojom šutnjom produbljuje razočaranje kod istih koji se pitaju ZA KOJU SMO SE TO HRVASKU BORILI.
 
Poštovana gospodo, pozivam vas da pročitate moja dva pisma upućena vama (5. 3. 2018. i 17. 4. 2018. za koja ne znam jeste li pogledali ili kada ste vidjeli od koga dolaze umjesto čitanja odmah rekli – tko je on da nas upozorava i daje lekcije) a u kojima sam obradio navedenu problematiku, njezine uzroke i predložio rješenja, pa zato se ovog puta ne ću doticati istih nego navesti samo još jedan podatak. Prema popisu stanovništva iz 1931. u kraljevskoj Jugoslaviji broj katolika (odnosi se na Hrvate i Slovence) je bilo 6.085.482 i pravoslavaca (odnosi se na Srbe i jedan dio na Makedonce i Crnogorce) 6.785.499, a prema popisu stanovništva u Jugoslaviji 1948. broj katolika je bio 5.199.777 (884.712 manje) i pravoslavaca 7.783.046 (skoro milijun više) a što bjelodano dokazuje tko je bio najveći stradalnik u tom razdoblju.
 
Poštovana gospodo, dnevno slušamo i gledamo velikosrpsko iživljanje na račun Hrvata i Hrvatske, i to od najodgovornijih osoba političkog života Srbije koji su redom okorjeli četnici, zaštitnici naciste Nedića koji je otvorio brojne koncetracijske logore u kojima su skončali svoje živote na tisuće ne-Srba, koji je prvi u Europi očistio Srbiju od Židova, porušio bogomolje i opljačkao njihovu imovinu, zaljubljenici u četničkog zločinca Draže Mihailovića, a slična stajališta ima i sam Patrijah Srpske pravoslavne crkve Irinej kao i njihovo sveštenstvo na hrvatskim prostorima. Još 1848. velikosrpska klika donijela je svoj „SRPSKI OČENAŠ“ koji glasi SRBIN AKO ŽELI OSTVARITI SVOJ POVJESNI SAN – GDJE JE I JEDAN SRPSKI GROB TU JE SRBIJA - I ZA OSTVARENJE TE IDEJE SRBIN MORA LAGATI, IZMIŠLJATI SVOJE NEPRIJATELJE, PORAZE PRETVARATI U POBJEDE, NAMEĆATI KRIVNJU NEPRIJATELJIMA SVOJE IDEJE, OPTUŽIVATI I OSUĐIVATI SVAKOG ONOG TKO SE TOJ NJIHOVOJ LAŽI SUPROSTAVI I TIME DOVODI SVOJE CILJANE NEPRIJATELJE DO POVLAČENJA, UŠUTKAVANJA I DOKAZIVANJA SVOJE NEDUŽNOSTI.
 
Današnje srpsko političko vodstvo kao i drugi Srbi iz društveno-političkog, kulturnog i medijskog života imaju zajednički politički stav i vjerno u djelo provode tu ideju koja se posebno iskazivala na terenu još od 1918. pa sve do dana današnjeg. Oni ustrajno optužuju Hrvate i Hrvatsku za masovne zločine nad Srbima (što veći broj to bolje) i o tome svakodnevno bombardiraju svijet kako se ne bi govorilo o srpskim zločinima nad nesrpskim narodima i o njihovoj genocidnoj politici. Umjesto oštrog hrvatskog odgovora - po starom običaju – MUK i pod izgovorom da na provokacije ne žele odgovarati. Ti i takvi političari trebali bi znati da su ih birači birali da zastupaju sve državljane Hrvatske a ne samo uski krug svojih istomišljenika i tuđih naredbi. Ili se ponašaju po onoj koju je gosp. Šeks prije par godina rekao (otprilike ovako) NIKAKVE HRVATSKE ODLUKE NE DONOSE SE U SABORU I VLADI - VEĆ NA DRUGIM MJESTIMA. Osim toga, trebali bi znati i prepoznati da svaka laž izgovorena tri puta postaje istina, a to je srpska „povjesna“ abeceda – LAŽI I SAMO LAŽI jer samo laž naše poraze može pretvoriti u pobjede. Tako se oni i danas ponašaju i tu politiku srpska diplomacija uspješno provodi po cijelome svijetu te prisiljava Hrvate da se stalno brane, umjesto da mi namećemo teme i njih dovodimo u kut iz kojeg nema izlaza.
 
Žalosno je ali istinito, Hrvatska uopće nema istinske hrvatske vanjske politike i diplomacije koja sa hrvatskim srcem, ljubavi, znanjem, mudrosti i činjenicama zastupa hrvatske državne i nacionalne interese nego se isključivo podanički i sluganski ponaša. Nije ni čudo kakvi su nam kadrovi u hrvatskoj diplomaciji... Zašto se ne ugledamo u Židove, Francuze, Engleze, Amerikance, Poljake, Ruse, Mađare i... kako oni odgovaraju na svaku laž i podvalu pa zato se njihov nacionalni ponos može zamjetiti na kilometre daleko, a naši stalno idu pokunjene glave ili neizravnih pogleda kako u njima ne bi prepoznali njihovo antidržavno djelovanje.
 
Poštovana gospodo, znate li koji je danas najveći problem Hrvatske? Ako ne znate, evo vam odgovora sa terena Lijepe Naše. Najveći problem je masovno iseljavanje djece hrvatskih branitelja, mladih i školovanih pojedinaca i obitelji iz sela i drugih manjih sredina, a razlozi su sljedeći:
1. Oni RH ne doživljavaju za državu Hrvatskog naroda i drugih hrvatskih državljana koji Hrvatsku ljube kao svoju Domovinu zbog  koje  su njihovi roditelji i pređi krv prolijevali, već državu onih koji Hrvatsku nisu nikada željeli a niti voljeli, već su samo gledali svoj osobni interes i...
 
2. Njihova jasna i glasna poruka je – jadna je to Hrvatska u kojoj se progone, sude i osuđuju branitelji i zapovjednici hrvatske pobjedničke vojske, a agresore se amnestira i nagrađuje u lokalnim i državnim službama, u državnom odvjetništvu, sudstvu, policiji i...
 
3. Jadna je to država u kojoj ključnu riječ u političkim, zakonskim, sigurnosnim i kulturnim odrednicama imaju Pupovac (koji je od samih 90-ih uvijek bio na strani agresora – ako ne javno a sigurno potajno i nikada se zato nije ispričao niti velikosrpsku agresiju osudio ali je zato bio aktivan u napadima na hrvatske domoljube i hrvatske branitelje), Radin, Vrdoljak (koji sa svojim istomišljenicima gleda svoj poslovni interes, kako u korjenima zatomiti hrvatsko domoljublje i spriječiti istraživanje povjesne istine) i... Upravo iz tih razloga hrvatska djeca i danas uče krivotvorenu hrvatsku povijest iz koje se ne može izčitati istina o Domovinskom ratu i o partizanskim zločinima, a i nadalje uče hvalospjeve o zločincu Titu i njegovoj zločinačkoj tz. NOB, itd...
 
4. Jadna je to država koja dopušta zabrane koncerta hrvatskog branitelja Thompsona i pozdrava ZDS s kojim se oslobađala RH, a ploče sa imenima poginulih branitelja uklanja i zabranjuje, ali u isto vrijeme ministar Božinović i njegovi pobočnici dopuštaju četničko orgijanje po Vukovaru, Banovini (čak četniku iz Chicaga dopušta dovođenje četnika iz Srbije i BiH) i četničke spomenike koji niču po Hrvatskoj kao gljive iza kiše hrvatska policija čuva, zatim dopušta partizansko orgijanje uz pjesmu PO ŠUMAMA I GORAMA i pozdravom SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU te sa komunističkim i jugo zastavama sa crvenom petokrakom pod kojim su znakovljem poubijane stotine tisuća Hrvata i...
 
5. Jadna je to država u kojoj glavnu riječ imaju interesne skupine, a oni koji nisu takvi za kunu duga gube svoju imovinu ili idu u zatvor a pljačkaši postaju ugledni građani i poslodavci koji uz male plaće izrabljuju svoje radnike do iznemglosti ili ih ostavljaju bez ikakvih primanja. Ili oni koji su radili protiv interesa RH i odavali najveće državne tajne, umjesto zatvora, obično su završavali na ključnim pozicijama društveno-političkog života RH i s tih mjesta određivali što je dobro i loše za RH. Kada su Hrvati konačno shvatili te činjenice – razočarani i bez borbe – napuštaju svoja stoljetna ognjišta i bježe u tuđinu. Pomalo izlaze na vidjelo potajni i zakulisni planovi određenih krugova da Hrvate najprije obezglave, osiromaše, podjele, unište u njima svaki osjećaj ljubavi i vjere u dobro, Katoličku crkvu proglase intersnom skupinom i Hrvatsku opustoše te na njihova ognjišta nasele tuđina. Time se zauvijek gase hrvatski korjeni i Hrvatska kao država. To je činjenica i ako to ne shvatimo već danas, na žalost Hrvatske uskoro nestaje sa karte svijeta.
Hrvati dragi, PROBUDIMO SE jer nas i Bog i Hrvatska zovu na uzbunu!
 

Vlado Glavaš

Gajo Petrović: Demokracija nas je dovela na rub građanskog rata

 
 
Ratni zločinac Vojislav Šešelj titulu „četničkog vojvode“ dobio je na Vidovdan, 28. lipnja 1989. godine, upravo u vrijeme obilježavanja 600. obljetnice Kosovskog boja na Gazimestanu, od najstarijeg „vojvode“ (s pravom dodjele naslova) četničkog koljača iz Drugog svjetskog rata, popa Momčila Đujića koji je tada poručio kako će se i on vratiti kad Šešelj uzmogne „očistiti Srbiju sve do posljednjeg Židova, Albanca i Hrvata“. U to vrijeme Šešelj je već šest godina punopravni član Hrvatskog društva filozofa i to ostaje sve do isključenja 1992. godine – unatoč tomu što su predsjednik HDF-a Gvozden Flego, Gajo Petrović i ostali jako dobro znali koga imaju u svojim redovima!
https://www.marxists.org/glossary/people/p/pics/petrovic-gajo.jpg
Gajo Petrović
 
Neki od vodećih komunističkih „društveno angažiranih filozofa“ iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća okupljeni u tadašnje Hrvatsko društvo filozofa drugovali su i s danas pravosnažno osuđenim četničkim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem. I po svemu sudeći, ni malo im nije smetalo što u svojim redovima imaju četničkog vojvodu. Naime, četnički ratni zločinac Vojislav Šešelj bio je član HDF-a od 1983. do 1992. godine, dakle, punih 9 godina. U Društvo je primljen na osobnu zamolbu i isključen tek 1992. godine, uz objašnjenje tadašnjeg predsjednika ove institucije Gvozdena Flege, da se do tada (1992.) „nije znalo što Šešelj zastupa i kakvi su njegovi stavovi“(!?) (Vidi: https://youtu.be/XNTajxRXfmo).
 
Naravno da je riječ (u najmanju ruku) o tragikomičnoj tvrdnji, jer cijeloj Hrvatskoj i bivšoj SFRJ je već od 1988./1989. godine bilo itekako jasno što Šešelj zastupa i kako to kani ostvariti. On je to uostalom javno (i na sav glas, bez ikakvoga ustezanja) iznosio na mitinzima (od veljače 1989. godine i u sred Hrvatske – u Kninu, na Petrovoj Gori i drugdje), zagovarajući „Veliku Srbiju“, o tomu je pisao u istoimenom listu koji je javno (i pred TV kamerama raspačavao), a u ljeto 1989. godine već je bio i četnički vojvoda. Titulu mu je dodijelio četnički zločinac iz Drugoga svjetskog rata i vođa zloglasne Dinarske divizije pop Momčilo Đujić (osobno odgovoran za smrt najmanje 1.500 osoba) što je sam Šešelj obznanio u vrijeme proslave 600. obljetnice Kosovskog boja, na srpski blagdan Vidovdan, 28. lipnja 1989. godine. Tom prigodom Đujić mu je poručio da „izgna sve Hrvate, Albance i ostale strane elemente sa svetog srpskog tla“, uz obećanje kako će se i on vratiti ako Šešelj uspije „očistiti Srbiju sve do posljednjeg Židova, Albanca i Hrvata“. (Vidi: Philip J. Cohen, Drugi svjetski rat i suvremeni četnici. Njihov povijesno-politički kontinuitet i posljedice po stabilnost na Balkanu, Ceres, Zagreb, 1997.; str. 11.; istaknuo; Z.P.)
 
Prisegu za četničkog vojvodu Šešelj je položio je 21. svibnja 1990. godine u nazočnosti Đujića i brojnih četničkih pristaša u hramu Svetog Save u Libertyvilleu kod Chicaga (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=oFTn1kMw6nY) Iste godine, u studenome, u izbornoj kampanji za predsjednika Srbije nastupa na RTV-u Beograd kao četnički vojvoda i promovira svoj Srpski četnički pokret, uz tvrdnju kako je „četništvo duboko ukorenjeno u tradiciju srpskog naroda“. I sve to Gvozden Flego, Gajo Petrović i ostali „uvaženi hrvatski filozofi“ nisu znali iako je o svemu brujala cijela tadašnja Jugoslavija!? I ne samo da „nisu znali“, nego neki od njih i danas pokušavaju opravdati svoje nečasno djelovanje iz komunističkog razdoblja i „oprati“ i sebe i vojvodu Šešelja! Tako nadobudni filozof opće prakse Gvozden Flego koji ni danas ne propušta nabaciti se blatom na sve što je pozitivno i afirmativno za hrvatski narod i državu, daje jedno stupidno „objašnjenje“ upravo tog fenomena – da je HDF u svojim redovima godinama imao četničkog ekstremista i (danas) osuđenog ratnog zločinca.
 
Upravo audio-vizualna snimka koju je 28. veljače 2017. godine objavio Glas Srbije info donosi među ostalim i izjavu za ludnicu druga Gvozdena Flege, u kojoj on odgovara na pitanje novinara upravo vezano za neblagovremeno izbacivanje četnika Šešelja iz HDF-a u vrijeme njegovog predsjedanja ovom organizacijom.Vjerovali ili ne, Gvozden Flego (filozof „od formata“ i nekadašnji suborac Gaje Petrovića i Vojislava Šešelja u bitkama za „demokraciju“), kaže:
 
„Hrvatsko filozofsko društvo nije vrlo usko gledalo na filozofiju, u Hrvatskom filozofskom društvu je bilo i onih koji su se na teorijski način bavili društvom i ekonomijom, tako da je nevažno da li je on bio filozof, ali se zasigurno bavio teorijski odgovarajućim pitanjima društva i politike i takvima je bilo mjesta i među nama.“
(Vidi: https://youtu.be/XNTajxRXfmo)
 
Ovdje dakle, doznajemo, da je svatko tko se bavio „na teorijski način društvom i ekonomijom“ mogao biti punopravnim članom HDF-a, te da je bilo potpuno „nevažno da li je on bio filozof“, a sve ovo bilo je rezultat toga što tadašnji HDF „nije vrlo usko gledao na filozofiju“. Još jedna potvrda da je u skučenim i ideološki omeđenim boljševičkim mozgovima sve moguće – pa i to da se ne-sloboda prikaže kao sloboda, a ideološka indoktrinacija kao nešto što „širi vidike“ filozofskih teorija i potvrđuje „širinu“ ontološkog pristupa bitnim egzistencijalnim temama! Onima koji se (možda) čude ovakvom pristupu „našeg“ Gvozdena, možda treba malo pojasniti ambijent u kojem je on formirao svoj nakaradni „filozofski“ pogled na svijet kojega danas brani iz petnih žila, unatoč svemu. Možda bi se ukratko i sažeto moglo reći sljedeće.
 
Flego je kao i njegov nešto stariji i mnogo poznatiji kolega Gajo Petrović – guru čitavog jednog naraštaja „naših filozofa“, potekao iz ideološki omeđenog, indoktriniranog kruga partijskih filozofa čija je zadaća bila filozofiju upregnuti u partijski stroj. I za to ne treba boljeg dokaza od analize onoga što su radili, govorili i zastupali 60-ih i 70-ih godina kao tzv. praksisovci, pravdajući svoje sluganstvo režimu smišljanjem „novih pravaca“ u filozofiji. Tako se njihov guru Gajo Petrović (u kojega se i danas kune sva ta bulumenta ljevičara, neokomunista, boljševika i kvaziliberala) zanosio bedastoćama poput „Mišljenja revolucije“ – u kojemu tobože pronalazi svrhu i cilj svoga „znanstvenog“ djelovanja. Gajo je čini se, ipak (koliko god lucidan bio), izgubio iz vida jednu jedinu „sitnicu“: a to je da filozofija nije znanost koja se može strpati u bilo kakvu ladicu, omeđiti, ograničiti, odrediti ili uvjetovati ma kakvim ideološkim pogledom na svijet, pa makar i „revolucionarnim“ i da filozofija prestaje biti filozofijom onog trena kad počne robovati bilo kakvim klišejima i formama.
 
No, moguće je da je svoje „filozofske spoznaje“ proširio kao član SANU-a (u koji ulazi 1988. godine, u vrijeme kad Miloševićeva komunističko-četnička koalicija već „drma“ Srbijom i huška na rat protiv „vekovnih neprijatelja srpstva“), pa su „srpski koreni“ prevagnuli u odnosu na pripadnost „hrvatskom filozofskom krugu“ i teoriji „Mišljenja revolucije“ (koju, uzgred, ni sam nije znao objasniti).
 
Drug Gajo Petrović („hrvatski filozof“ srpskog podrijetla, vodeći praksisovac i tvorac „Mišljenja revolucije“), osim po inovacijama novih „filozofskih“ pravaca (s predumišljajem), ostao je zapamćen i po jednoj vrlo zanimljivoj izjavi koja bi mogla postati „zaštitnim znakom“ onog „filozofskog“ smjera kojega su zastupali on, Gvozden Flego, Milan Kangrga, Vojislav Šešelj i njima slični „filozofi“. „Demokracija nas je dovela na rub građanskog rata“– reče i napisa „hrvatski filozof“ srpskih korijena i član SANU-a (Srpske akademije nauka i umetnosti u kojoj tada sjede arhitekti „Velike Srbije“) Gajo Petrović u vrijeme kad bivšom SFRJ već uvelike odzvanjaju ratne trube iz Miloševićevog i Šešeljevog tabora.
 
I što je logičnije, nego da tvorac „Mišljenja revolucije“, praksisovac i komunistički „demokrat“ i „filozof“ tog formata OPTUŽI DEMOKRACIJU ZA IZAZIVANJE RATA? U toj jednoj jedinoj rečenici sadržana je sva „mudrost“, „filozofija“, „ontologija“ i pogled na svijet defektnih boljševičkih mozgova kojima su sloboda i demokracija opasnost – a ne ono što ih satire i guši. Uvjeren sam da bi se i danas nekadašnji suborci za „demokraciju“ i „slobodu“ iz HDF-a (Šešelj, Kangrga, Petrović, Flego i njima slični) vrlo lako složili oko ovog načela „Mišljenja revolucije“... samo da nije pao Berlinski zid i da su na okupu, kao nekad, u stara dobra vremena, kad su „drmali“ hrvatskom „filozofijom“... i društvenom scenom.
Ne ponovilo se!
 

Zlatko Pinter

Beogradska skupština - mjesto stradanja Hrvata i Hrvatske

 
 
U Hrvatskoj opet vlada neka šutnja i medijski mrak. I to već podulje. Vlada također i političko bauljanje. »Unjonjili se«. Dere nas depresija, nemoć i bespomoćnost. Ne znam, možda ih/nas malo protrese taj srbijanski ološ, taj kukavelj, to moralno smeće zvako Vojka Šešelj. Srbijanski Goebbels, propagandist srbijanskog nacional-socijalizma od sredine osamdesetih, za vrijeme agresije, pa eto sve do danas. I učitelj Aleksandra Vučića, on ga inicirao u srbijanski nacional-socijalizam i u četništvo koje je pra-starije od toga. Naučio ga što je to linija Karlovac-Karlobag-Virovitica“, vodao ga po Glini za srbijanske agresije... Tomu Grobara Nikolića zavojvodio, Maju Gojković, predsjednicu srbijanske Narodne skupštine uveo također u to kolo…
https://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/n8_k9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTWprN01EQV8vMmRiNzg4MTY5ZDQ1MzRlNjk4MWU2ZGZiNmEzM2VkNTIuanBlZ5GTAs0C5ACBoTAB
Ako ništa možda Šešelj Hrvate podsjeti kakvo je njihovo, simbolično, mjesto stradanja u zajedničkoj državi - srbijanski parlament (Narodna skupština), dozove im u pamet pokolj hrvatskih zastupnika u tom čudovišnom „parlamentarnom“ prostoru 1928. godine. Stjepana Radića i ostale. Jerbo se zaboravlja kako se ništa, baš ništa, sličnoga u XX. stoljeću u europskim parlamentima takvoga nije dogodilo. Da se mi ne varamo, mislim Srbijanci i Hrvati, odatle je sve, ili skoro sve i počelo. I stvarno i simbolički. Srbijanci vole još reći - mitski. Ovdje je, već dugo, neka „olaka“ vlast, vlast slabe i kratke pameti najlakše, mi je tako napisati, pa ne gleda dalje od nosa. A nos joj navode i zabijaju, pustimo sad odakle, pa se to ovdje naziva „vanjska politika“, „regionska“ prije svih.
 
Ne ići na tu stranu
 
Tako i predsjednik Hrvatskoga sabora krenuo u posjet srbijanskoj Narodnoj skupštini. Gledao sam, u predvorju tog parlamenta tri zastave na nekim postoljićima, bidne jadne, jadnije od suncobrana ispred seoske vikendice. Među njima i europska i hrvatska. Službena je to dakle politika. I onda nakon devedeset godina (1928.-2018.), zamalo u isti dan, simbolički zapravo isto: rušenje, gaženje, trganje, pljuvanje… hrvatske zastave. Gdje se takvo što u Europi, pa i svijetu simbolima gostujuće države dogodilo? Nigdje. Bio je to prvi službeni posjet delegacije Hrvatskoga sabora na najvišoj razini - i neslavno je završio. Aleksandar Vučić se fol ispričao, ali „što oni mogu kad je „narodni poslanik“ u pitanju - kao ništa. Laže, eto mogu „narodnom poslaniku“ mjesecima zabraniti, onemogućiti ulazak u parlament, kao što su to učinili Pernarovu prijatelju, predsjedniku stranke Dveri Bošku Obradoviću, zbog nekakve prijetnje drugom zastupniku. Šešelj i njegovi prijetili su smrću nekoliko danja ranije Tomislavu Žigmanovu, Hrvatu, zastupniku DS-a u srbijanskoj skupštini, Nenadu Čanku također i Lige socijaldemokrata Vojvodine, Aleksandri Jerkov iz DS-a, a najavio je i miting radikala na godišnjicu protjerivačkog mitinga 1992. u Hrtkovcima.
 
Mogli su ga dakle udaljiti iz parlamenta, barem, za posjeta hrvatske delegacije. Mogla je i hrvatska delegacija tražiti da Šešelj za njihova boravka u zgradi parlamenta, zbog istih razloga, ali i činjenice da je osuđeni ratni zličinac, odatle udalji, ali nije. Nije imala hrabrosti, a i bolje da nije. Inače, a o tome ovdje pišemo, zadnjih godinu dana, najmanje, u srbijanskim medijima pod Vučićevom kontrolom, a to su uglavnom svi, traje protuhrvatska haranga ravna onoj s konca osamdesetih. Čak su i isti likovi u igri: Šešelj, Milan Paroški, Dragoslav Bokan.., a u onim oporbenim ona je možda i jača. Ne odustaje ni službena Srbija (Vulin, Dačić, Lazanski, narodni zastupnik SNS-a…). Zar službena Hrvatska to nije uočila? Napadi imaju za cilj, osim Hrvatske, skrenuti pozornost srbijanske javnosti s Kosova u tzv. unutarnjem dijalogu o pitanju njegova i formalnog priznanja.
 
U Srbiji ista stara vlast
 
Šešelj inače nije nikakav „opozicionar“, a nije to nikad ni bio. Od ranih osamdesetih, pa i danas radi za vlast. Radio je tako za Miloševića, od antibirokratske revolucije pa nadalje, malo „radikalnije“ od vlasti i za vlast je krčio put, potpaljivao mase, nagovarao ih da kolju Hrvate ma i „tupom zahrđalom žlicom“, po Hrvatskoj i BiH djelovao još i s paravojnim jedinicama. Za njihovo naoružavanje, uvježbavanje Milošević mu je dao poveliku vojarnu u Beogradu... Ako bi se radila rang lista najvećih ratnih zločinaca za ratova u bivšoj Jugoslaviji, Šešelj bi bio na samom vrhu, možda i prvi - taj Goebbels srbijanskog nacional-socijalizma. Izvršitelji su izvršitelji, a mnogi to sigurno bez Šešelja i sličnih ne bi ni postali - oni su im u ruku gurnuli koljačko oružje, a sami se šepirili daleko od bojišta.
 
Današnja srbijanska vlast je skoro u vlas ista kao i za Miloševića, samo su malo „socijalisti“ i četnici zamijenili mjesta. Tada su brojniji bili Slobini (nacional)socijalisti, a četnici, radikali, mlađi koalicijski partner, danas je obrnuto. Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, prije Toma Grobar, ispao je iz Šešeljeva „šinjela“, Maja Gojković je također šešeljevka, te još mnoštvo na nižim razinama vlasti. Ivica Dačić je preostali „socijalist“, Vulin je kadar Mire Marković. Još je tu mnoštvo mladih „naprednjaka“ sad Vučićevih vučića, učenika s očnjacima naoštrenim na Hrvate i „Šiptare“, kako oni bez zadrške nazivaju Albance. I sad još „opozicionar“ Šešelj koji se ne skida sa srbijanskih televizija pod Vučićevom kontrolom u koje inače prava, slabašna doduše, srbijanska oporba ne može ni primirisati.
 
Zaključak: ovaj incident je, najvjerojatnije dogovoren, stvarno ili prešutno, potpuno je nebitno. Na ovaj zaključak dodatno upućuje Vučićevo relativiziranje događaja, čak i nespominjanje Šešelja u istupu na RTS-u. Potreban im je nekakav kaos, ali i zamagljivanje pitanja Kosova. Kolika je pritom šteta učinjena Srbiji, pa i Srbima „u regionu“ tek će moći uživati u tome. Dok Srbijanci ne shvate koliku im je štetu u zadnjih skoro tridesetak godina nanio Šešelj, on će im to i nadalje činiti, ali to, nažalost, ima odjeka i u Hrvatskoj. Taj odjek treba svesti na nulu, na tišinu, a delegacija Hrvatskog sabora, predlažem, trebala bi sljedeći puta ići u srbijansku Narodnu skupštinu na otkrivanje spomen ploče pobijenim hrvatskim parlamentarcima 1928. Kad će se to dogoditi? Nikad!
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1782 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević