Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Politički sustav je samo prividno demokratičan, a ustvari je duboko inficiran kancerogenim virusom antidemokratičnosti

 
 
Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije? Što je važno, a što beznačajno? Tko je za što uistinu odgovoran? Jedini način za to je redovito izvješćivanje javnosti o zabludama i o stvarnim činjenicama o stanjima i događanjima. No to nije lako, jer to zahtijeva neovisne medije i neovisne komentatore. Ova kolumna upravo ima namjeru biti od pomoći u tome, ukazujući na zablude i činjenice koje koje su u raskoraku s njima.
https://s3.amazonaws.com/files.thegamecrafter.com/323f38d1879fcb106f91745fe3d42535ed0cc023
Danas je gotovo općeprihvaćeno da je demokracija državno odnosno društveno uređenje koje je neupitno, i koje pretstavlja, kako se parafrazirajući Fukuyamu može reći, „kraj povijesti“ državnih uređenja. Svi govore o demokraciji, od političara do medija, dovodeći u zabludu javnost, ne definirajući što zapravo podraumijevaju pod demokracijom. A pojam demokracija ima toliko značenja, da je lako zabluđivanje javnosti tendecioznim tumačenjem toga pojma.
 
Izvorno, povijesno značenje pojma demokracije potiče iz antičke Grčke, i doslovno znači vladavina naroda, što se povijesno relativno brzo pretvorilo u tumačenje i definiciju: „Vladavina slobodnih građana, putem predstavnika izabranih neposrednim izborima“, koja se tijekom 20. stoljeća u političkom smislu počela tumačiti kao: „Državno odnosno društveno uređenje zasnovano na ustavu i zakonodavstvu koje garantira politčke slobode i ravnopravnost svih građana, privatno vlasništvo, slobodnu tržišnu konkurenciju, višestranački politički pluralizam, smjenjivost vlasti putem redovitih slobodnih izbora, autonomnost lokalne samouprave i važnih institucija, punu slobodu i neovisnost medija, jednakopravnost nacionalnih, vjerskih i drugih zajednica i manjina, te trodiobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Postoji i tumačenje da je ekonomska demokracija organizirano sudjelovanje radnika i drugih zaposlenika u vlasništvu kako bi bili zainteresirani za uspjeh poduzeća. A po suvremenoj sociološko-političkoj doktrini i praksi, liberalna demokracija nastoji uvažavati i na pogodan način povezivati liberalna načela zaštite pojedinaca kao najveće vrijednosti i demokracije kao vladavine većine. Ovdje valja uočiti da se pojam narod, kao pojam koji označava u socijalnom pogledu najbrojniji dio pučanstva(građana), u svezi demokracije više i ne spominje.
 
Iz gornjih definicija je dovoljno jasno da demokracije kao takve, u antičkom značenju vladavine naroda, NIKADA i NIGDJE nije bilo, i NIGDJE NEMA! Da je zabluda i sustavno zabluđivanje javnosti, a prvenstveno naroda, da živimo u demokratskom sustavu, te da je širenje demokracije osnovni cilj takozvane globalizacije, lako je pokazati putem nekoliko neupitnih i neosporivih činjenica:
1. Činjenica je da se takozvani predstavnici građana ne biraju neposredno, već se na izborima glasuje za takozvane 'liste' koje sastavljaju rukovodstva pojedinih političkih stranaka, pa su oni zapravo predstavnici svojih stranaka, a ne predstavnici građana.
2. Činjenica je da  između dva izborna ciklusa, takozvani predstavnici građana rade što ih je volja, bez obzira da li je to u interesu većine građana, i bez obzira na data predizborna obećanja stranaka.
3. Činjenica je da radi činjenica iz prethodnih točaka 1. i 2. izlaznost na izborima stalno opada, pa je gotovo zakonomjerna pojava, da takozvani predstavnici građana bivaju birani na funkcije u Vladi ili Saboru sa brojem glasova, koji su apsolutna manjina u odnosu na broj građana sa glasačkim pravom.
4. Činjenica je da na raspoređivanje osoba na funkcije u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, građani praktično nemaju nikakav utjecaj, što je jedan od temeljnih razloga klijentelizmu, korupcionaštvu i zlorabi funkcija.
5. Činjenica je da se na takozvane stranačke liste za izbore, ne dolazi radi stručnosti, poštenja i zalaganja za opće interese, već radi podobnosti i podložnosti volji stranačkih čelnika.
6. Činjenica je i općepoznato, da isti zakoni ne bivaju primjenjivani na isti način za sve, već se naprimjer 'običan' građanin drakonski kažnjava za „drsku krađu“ kruha za dijete jer nema novaca da ga kupi, a 'povlaštenom' građaninu se oprašta milijunsko neplaćanje poreza pod izlikom 'bagatelnog' prekršaja.
7. Činjenica je da zakonodavna i izvršna vlast svojim odlukama pogoduje onom malom dijelu građana koji posjeduju više, nego onom većem dijelu građana koji posjeduju manje ili ništa, uz debilni izgovor da je tomu tako jer bogati „hrane“ sirotinju, a činjenica je zapravo da se bogaćenje vrši na račun sirotinje.
8. Činjenica je da bez obzira koja je politička opcija na vlasti, od javnosti/naroda se prikrivaju bitne činjenice u funkcioniranju izvršne i sudske vlasti. Da nije tako ne bi dolazilo do afera tipa Agrokor, Sanader, Vidošević, Kalmeta, Čobanković, Merzel, Saucha, Ježić, Čehok, Kikaš, itd..., koje se 'otvaraju' samo u slučajevima dobro poznatim iz svijeta kriminala, naime u slučajevima kada se 'krivci posvade oko podjele plijena, ili podjele funkcija'.
9. Čijenica je da se jedan od rijetkih preostalih mehanizama utjecaja na vlast, a to je referendum, žestoko osporava i napada od strane takozvanih predstavnika građana i same vlasti, pod nevjejrojatnom izlikom da pretstavlja opasnost za demokraciji?! A to je zapravo opasnost za nedemokratsku vladavinu.
10. Činjenica je da ono što politika naziva liberalnom demokracijom, sustav u službi liberalnog kapitalizma, pri čemu se raznim politčkim-ekonomskim-novčarskim 'spinovima' njegujući privid demokracije, narod isključuje iz donošenja svih bitnih odluka za isti taj narod.
 
I ovih deset činjenica je dovoljno da se shvati da živimo u sustavu koji je samo prividno demokratičan, a suštini je duboko inficiran kancerogenim virusom antidemokratičnosti, i isključenosti naroda iz državnih poslova. Sustav je kreiran tako da narod ima samo prividna prava, ali zato ima veoma realne obveze da financira od naroda otuđeno djelovanje vlasti. To je činjenica, a tko tako ne misli ili je naivac, ili sudionik takvog sustava. No na izvjestan način, i sam narod je sudionik takvog sustava, glasujući na izborima uvijek za iste stranke koje su već toliko puta iznevjerile očekivanja glasača.
 
(Nastavak slijedi)

 

Laslo Torma

Hladni i programirani agresivci koji u latentnoj artikulaciji svog nacionalnog identiteta niječu nacionalni identitet ne samo Hrvatima

 
 
Antu Tomića, Juricu Pavičića, Borisa Dežulovića, Viktora Ivančića, Predraga Lucića, Ivicu Ivaniševića, Damira i Šimu Pilića, Zlatka Galla, Branimira Pofuka Ćikaša, Lelu Knežević Ćikaš, Gorana Ljubice Gerovca, Tamaru Klobučar Opačak, Renatu Rašović, Olivera Frljića, Vedranu Rudan, Nevena Šegvića, Radu, Luciju i Danila  Šerbedžiju; Miru Furlan, Ninu Violić, Vojka Obersnela, Branka Mijića, Kim Cuculić, Borisa Pavelića, Jelenu Lovrić, Branka Vukšića, Vilija Matulu – CeKa, Uršu Nedu Raukar, Dunju Vejzović, Vesnu Teršelič, Eugena Jakovčića, Sanju Sarnavku, Jelenu Berković, Sanju Benčić, Zorana Eugena Pusića Anđelinovića, Vesnu Pusić Eugena Anđelinovića, Inoslava Beškera Olivera, Andreju Zlatar Violić, Božidara Vasu Violića, Žarka i Predraga Puhovskog, Velimira Viskovića, Nikolu Viskovića, Nikolu Petkovića, Miljenka Jergovića, Vlahu Bogišića, Deana i Igora Dudu, Nenada Zakošeka, Dražena Lalića, Berta Šalaja, Ivana Rimca, Gorana Čulara, Dejana Jovića, Željka Jovanovića, Tomislava Reškovca, Borisa Jokića... i ostale mnogobrojne te u javnom prostoru dobro raspoređene i utjecajne „javne radnike“, pogrješno je nazivati – jugonostalgičarima!? Naime, to i takvo nominiranje znači da su oni osjećajni, sentimentalni, fin de siecle (franc: "kraj stoljeća") ljudi; koji su društvenom i inom nepravdom izgubili nešto im drago zbog čega su sjetni, tužni i pate; te stoga zavrjeđuju svako suosjećanje, razumijevanje, solidarnost i potporu cijelog društva!
https://www.e-ir.info/wp-content/uploads/Serbnationalism.jpg
A kao što se to dobro zna, oni nisu ikakvi emotivci, introverti i kozmopoliti;  nego hladni i programirani agresivci koji u latentnoj artikulaciji svog nacionalnog identiteta niječu nacionalni identitet ne samo Hrvatima, nego i ostalim narodima na području jugoistočne Europe odnosno bivše Jugoslavije. Što pak znači da nisu samo lažni kozmopoliti, nego su jugonacionalisti te štoviše i jugošovinisti! Ta, nije slučajnost da su još komunisti u Jugoslaviji unitarističko jugoslavenstvo nazivali – jugoslavenskim nacionalizmom, kojim se kao „smokvinim listom“ prikrivao srpski nacionalizam (i šovinizam). Zbog toga ih politološki i semantički treba odgovarajuće kvalificirati i nazivati – jugonacionalistima, a kako u latentnom procesu artikulacije svog nacionalnog identiteta tj. nacionalnoj identifikaciji, niječu i destruiraju nacionalni identitet drugih naroda, i tu činjenicu treba akceptirati te nazvati je odgovarajućim terminom – šovinizam, što znači da su i šovinisti. Nomen est omen!
 

Erih Lesjak

Dani srpske kulture – nastavak Memoranduma SANU-a 2

 
 
U Istri se održavaju Dani srpske kulture i to nakon Bačke Palanke? Bitno je to da u tim danima ne sudjeluje srpska nacionalna manjina, već folklor i pjevači i svirači iz Srbije. Ovaj IDS postaje sve bezobrazniji!
http://crnemambe.hr/images/28/lili-srpski-dani-18082018.jpg
"Hitler je htio svijet bez Židova, a Hrvati Hrvatsku bez Srba", bubnuo je Aleksandar Vučić i ostao živ u Bačkoj Palanci na dan Oluje 5. kolovoza 2018. godine. Nemajući srama ni morala, Vučić je dodao kako je "u oba slučaja jedina krivnja i Ane Frank i Srba iz Krajine bila, ne nešto što su napravili, nego nečije uvjerenje da će bez njih neka zemlja, neki ljudi biti ljepši i bolji". Njemu se pridružio i "mali Slobo"  ministar Ivica Dačić riječima kako "rat u Hrvatskoj nije nastao tako što je Srbija izvršila agresiju, nego su Slovenija i Hrvatska izvršile nelegalnu secesiju pa je slijedio odgovor savezne vlade koju je vodio Ante Marković, dakle Hrvat"
 
A jesu lažovi obojica, istina  je da je upravo iz Bačke Palanke krenula agresija na Ilok. Iz Bačke Palanke JNA je puštala iz svojih kasarni razglasom "Još tri dana do klanja!", tako da su Iločani na šleperima morali napustiti svoje domove i Dravom otjerani  u Osijek. "Prava tragedija pogodila je onih tisuću Hrvata i još toliko iločkih Slovaka koji su pokušali ostati u svome gradu tijekom okupacije. To je svojevrsna tabu-tema u hrvatskoj javnosti. Uistinu je potresno čitati svjedočanstva koja su iza sebe ostavili učiteljica Marija Pletikapić (u knjizi "Ilok i iločki kraj u Domovinskom ratu", Ilok, 2011.) i iločki župnik fra Marko Malović ("Ostajemo u Iloku. Ilok u Domovinskom ratu", Zagreb, 2000.), ali i svjedočenja zaštićenih svjedoka u procesu koji je Hrvatska povela protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom u Den Haagu."
 
Nevjerojatno da je i taj prvorazredni povijesni dokument, sa svim argumentima o srpskoj agresiji na Hrvatsku, praktički skriven od očiju naše javnosti te se može pronaći na internetu isključivo na engleskom jeziku (www.icj-cij.org/en/case/118/written-proceedings). Nevjerojatno da, strašno nevjerojatno da Hrvatska vlada ne poduzima ništa, da se taj dokument prevede i stavi na uvid javnosti. Ovako srpski političari doslovno baljezgaju, jer to nisu suvisle rečenice, koje oni izgovaraju, a hrvatsko vodstvo mlako i nemušto reagira na te njihove bljezgarije, umjesto da im predoči istinu, upravo preko podataka  iz navedene presude. U tim  takvim okolnostima, gdje je takvom agresivnom i klevetničkom govoru predsjednika i ministra Srbije, nazočio i predstavnik Srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac, IDS  umjesto da u znak protesta odgodi Dane srpske kulture u Istri, oni još i nagrađuju Milorada Pupovca i Srbe za agresivno, klevetničko i prijeteće ponašanje. I ne samo to, već i naturanje srpskih pjevača (Bajaga) hrvatskoj publici ukazuje na dosljednu provedbu Memoranduma SANU-a 2, od strane hrvatskih političara i gradonačelnika pod perfidnom krinkom multikulturalnosti i manjinskih prava. To je zloraba multikullturalnosti i manjinskih prava, čista zloraba. Kada se uzme u obzir da se pri tome napada i zabranjuje rad i nastupanje hrvatskom branitelju i pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu, dođe mi da se zapitam u kojoj ja to državi živim? Je li to neki hibrid nanovo uskrsle YUGE i bratstva i jedinstva? Je li to Croslavija ili neka druga izvedenica?
 
Dani srpske kulture kulturna je manifestacija Srba u Hrvatskoj. Manifestacija se redovito održava jednom godišnje od 2006. http://www.pula.hr/hr/novosti/detail/17966/otvoreni-10-dani-srpske-kulture-u-istri/ U Domu hrvatskih branitelja svečano su otvoreni 10. Dani srpske kulture u Istri. "Okupljenim uzvanicima i gostima ove kulturne manifestacije u ime Grada Pule obratio se zamjenik gradonačelnika Pule Robert Cvek. Cvek je prisutne pozdravio  i izrazio zadovoljstvo održavanja ovakve manifestacije koja pokazuje da je Pula otvoren, multikulturalan grad gdje svaka nacionalnost i kultura ima svoje mjesto i slobodu, te naglasio kako se iz Pule šalje poruka mira i tolerancije i što znači suživot u doslovnom smislu te riječi. Uz zamjenika gradonačelnika skupu se obratila i zamjenica istarskog župana Giuseppina Rajko koja je također pohvalila manifestaciju koja u Istri pokazuje snagu različitosti i moć kulture koja spaja, te predsjednik Zajednice Srba u Istri Miomir Jeremić koji je iskoristio priliku da se zahvali organizatorima, donatorima i medijima koji prate manifestaciju iz godine u godinu i svima koji sudjeluju u Danima srpske kulture u Istri. Jubilarni deseti Dani srpske kulture u Istri održali su se od 16. do 18. kolovoza u Puli, Umagu i Rovinju. Cilj manifestacije, koja se održava i u ostalim Istarskim gradovima, približavanje je i predstavljanje bogatstva kulturnih različitosti i tradicija. Organizator programa je Zajednica Srba u Istri Pula, SKD Prosvjeta - Pododbor Umag, Srpsko narodno vijeće, Istarska županija, te Gradovi Pula, Rovinj i Umag", piše na stranici Grada Pule.
 
Kakve lijepe riječi, točno po onoj uzrečici Slobodana Miloševića. "Tko nas to bre zavadi!" Svi bi mi trebali imati amneziju na ratne godine, zaboraviti sve i krenuti u svijetlu budučnost, bez spominjanja prošlosti. U manifestaciji sudjeluju glumci iz Srbije, etno grupe iz Srbije, KUD Riznica, etno grupe djevojaka iz Srbije i trubači iz Guče. Znači nije to manifestacija pripadnika srpske nacionalne manjine u Istri, da oni pokažu kako čuvaju svoje običaje, nego manifestacija srpskih etno grupa glumaca, folklora i trubača koji su došli iz Srbije. Svi pripadnici nacionalnih manjina u Istri dobivaju određena sredstva iz proračuna gradova u Istri, pa nije sporno da i srpska nacionalna manjina dobije određeni iznos za svoje aktivnosti. Međutim ovdje se ne radi o sudjelovanju pripadnika srpske nacionalne manjine  tj. lokalnih Srba u raspodjeli sredstava i u danima srpske kulture, svojim aktivnostima, već o sudjelovanju srpskih izvođača u istarskim gradovima Puli, Rovinju i Umagu. I to neposredno poslije vrijeđanja, klevetanja i prijetnji Republici Hrvatskoj od strane srpskih vlasti uz nazočnost predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, IDS ih nagrađuje!
 
Kada se uzmu u obzir navedene  činjenice, ta manifestacija kod Hrvata poprima negativnu konotaciju. Ne toliko sama manifestacija u zatvorenim objektima, već javna demonstracija po ulicama i trgovima. Reći će mnogi “tko voli neka izvoli”! A zbog čega onda ne bi i hrvatski pjevač Thompson mogao pjevati u puljskoj Areni? Pa tko voli neka izvoli! Po kojim kriterijima su Dani srpske kulture prihvatljiviji od hrvatskog pjevača? Istra je dio Republike Hrvatske, jedna od županija i hrvatski pjevač, branitelj, koji je sudjelovao u obrani svoje domovine Hrvatske, na hrvatskom tlu, u Istri mu je ta ista zabranila pjevanje u puljskom Amfiteatru, a folklorašima iz Srbije, koja je bila agresor na Hrvatsku, dopustila da plešu „užičko kolo“ na gradskim trgovima? Doista apsurdno! Kriteriji su licemjerni, nedemokratski i nisu uopće u skladu s multikulturalnošću kojom se IDS-ova vlast u Istri busa u prsa! Ako mogu folkloraši iz države koja je izvršila agresiju na Hrvatsku, onda može i hrvatski pjevač, branitelj! To bi bilo demokratski, multikulturalno i u skladu sa suživotom!
 
JE LI UŽIČKO KOLO DOISTA IZRAZ MULTIKULTURALNOSTI ILI PROVOĐENJE MEMORANDUMA SANU 2 U ISTRI
 
Opće je poznato da su Srbi bili agresori na Republiku Hrvatsku i da su počinili neviđene zločine, za koje se nota bene nisu nikada ispričali, a kamoli ih priznali. Naprotiv još i kleveću i napadaju. Kratak rezime zločina i razaranja u Domovinskom ratu:
- 1991. stradalo 590 naselja u 57 općina od kojih je 35 do temelja uništeno, dok su 34 pretrpjela teška oštećenja (među njima su veći gradovi kao Vukovar, Vinkovci, Osijek, Pakrac, Gospić, Dubrovnik, Karlovac i dr.), a da je počinjena šteta te godine procijenjena na oko 3,2 milijarde američkih dolara. Od općina koje nisu okupirane najviše stanova je stradalo u općinama Osijek (20.500 ili oko 34 posto stambenog fonda), Vinkovci (12.980 ili oko 41 posto), Pakrac (8100 ili oko 76 posto), Slavonski Brod (7475 ili oko 21 posto), Karlovac (6633 ili oko 22 posto), Nova Gradiška (6624 ili oko 33 posto), Valpovo (5775 ili oko 49 posto) i Novska (2984 ili oko 35 posto).
- djece poginule uslijed ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj navedena su imena 402 poginule djece, uz napomenu da to nije konačan broj poginule djece u Domovinskom ratu. Istodobno, ranjeno je 1044 djece. Bez jednog roditelja ostalo je 5497 djece, a 74 djece je ostalo bez oba roditelja.
- tijekom Domovinskog rata ukupno je ranjeno 30.578 osoba. Od toga čak 7169 civila, 21.959 hrvatskih branitelja, 58 pripadnika mirovnih snaga UN-a i 613 neprijateljskih vojnika. U ratu je poginulo preko 21.000 ljudi: 13.583 na hrvatskoj strani (uključivo nestale) po Ivi Goldsteinu ili 15.970 prema Draženu Živiću, znanstvenom suradniku Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, pa 8.039 na srpskoj strani, od toga 6.760 na područjem pod kontrolom pobunjenih Srba, a 1.279 vojnika JNA, prema beogradskim službenim podatcima. Ratom i ratnim razaranjem je bilo obuhvaćeno 54% hrvatskog ozemlja gdje je živilo 36% hrvatskog pučanstva. Pod okupacijom se našlo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog ozemlja.NIJEDAN hrvatski vojnik nije stupio na teritorij Srbije. U prosincu 1991. godine je u Hrvatskoj bilo oko 550.000 prognanika i izbjeglica, a 150.000 ljudi je bilo u izbjeglištvu u inozemstvu. Po podatcima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete je izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Po inim podatcima je uništeno 180,000 domova, 25 % hrvatskog gospodarstva i prouzročeno je 27 milijardi $ materialne štete.
 
(http://www.braniteljski-portal.hr/ispovijest-logorasa-nikole-cibarica-zar-je-covjek-onaj-koji-ti-nozem-raspori-trbuh-i-jednim-pokretom-odreze-testise) Knjiga "Tri majmuna za krvavi Vukovar" pukovnika Petra Janjića -Tromblona, o strahotama srpskih logora
- Koliko je žena silovano u Domovinskom ratu, nitko točno ne zna. No neke od njih, uglavnom s vukovarskog područja, skupile su snagu nakon gotovo 20 godina i ispričale javnosti svoje priče. Knjiga ‘Sunčica’, nazvana po osmomjesečnom djetetu, sadrži simboličnih 14 svjedočanstava žena i jednog muškarca o ratnom zločinu o kojem nitko ne progovara: silovanju.Najmlađa žrtva silovanja imala je 6, a najstarija 80 godina!
 
Na okupiranim dijelovima hrvatskoga teritorija zabilježena su brojna iživljavanja srpskih ekstremista i vrlo okrutna ubojstva Hrvata i ostaloga pučanstva nesrpskoga podrijetla. Do 31. listopada 2001. iz više od 130 masovnih grobnica (Novo groblje u Vukovaru, Ovčara kraj Vukovara, Lovas, Tovarnik, Saborsko, Baćin, Škabrnja, Voćin i druga mjesta) ekshumirane su 3292 žrtve velikosrpske agresije (od toga je identificirano njih 2662), a još se tragalo za 1422 nestale osobe (u veljači 2006. tragalo se za još 1142 osobe). Od 1991. kroz srpske logore u Jugoslaviji i Hrvatskoj (Begejci, Beograd, Bileća, Glina, Knin, Manjača, Morinje, Niš, Sremska Mitrovica, Stara Gradiška, Stojićevo), prošlo je oko 8500 hrvatskih građana (300 zatočenih ubijeno je u logorima u Srbiji). (podaci Ureda Vlade RH za zatočene i nestale, 2001.)
 
Nakon svih ovih iznesenih podataka pitam se kako ne razmišljaju obnašatelji vlasti u Istri o neprimjerenom “igranju užičkog  kola” na gradskim trgovima istarskih gradova, ili to njih apsolutno ne dira? Reći će da je rat završio i da život ide dalje! Točno za njih i njihove istomišljenike nije ni prestajao ići dalje, jer ih rat nije ni okrznuo,a kamoli  da im je netko ne daj Bože stradao ili im kuću bombardirao. No za mnogobrojne žrtve rata traume su ostale, i to trajne, bilo fizičke, bilo psihičke, o čemu se uopće ne vodi računa
 
Neizostavno moram naglasiti da predstavnici srpske nacionalne manjine na čelu sa Miloradom Pupovcem stalno provociraju hrvatsko stanovništvo. Ne mogu, a ne spomenuti njihov list Novosti u kojem se pod satirom izruguju hrvatskim državnim simbolima i neprestano huškačkom politikom podrivaju same temelje RH. Rugati se s himnom države koja te financira, je krajnje politički i ljudski nekorektno. Kako god je proglasili satirom, ono je čisto i zlobno ruganje, jer čim se spominje oružje, to više nije bezazleno.
 
IDS stranka na vlasti u Istri ponaša se kao apsolutni gospodar Istre, kao jedini koji predstavlja Istru i njene žitelje, što se vidi i iz ove odluke da Istarska županija bude pokrovitelj Dana srpske kulture. Ta je odluka doslovno pljuska  svim hrvatskim braniteljima, pa i onima iz Istre i pljuska svim stradalnicima Domovinskog rata! Ne čudi me uopće ponašanje stranačkih vođa IDS-a, župana i gradonačelnika gradova Pule, Rovinja i Umaga! Poznavajući politički program IDS-a i njihovu vladavinu Istrom kroz sve ove godine od osnivanja stranke 14. veljače 1990. godine i njihovu protuhrvatsku politiku, nije se moglo ništa drugo ni očekivati. Čude me braniteljske udruge kojih ima u Istri i Puli, da ne prosvjeduju protiv ovakve politike. A opet kada sam pročitala kome se sve daju sredstva iz proračuna grada Pule (https://www.pula.hr/site_media/media/uploads/content/images/2017/04/04/6-odluka-o-dodjeli-financijskuh-sredstava-udrugama-iz-uo-za-kulturu.pdf) na popisu su i braniteljske udruge, onda nije ni čudno da ne prosvjeduju, jer sljedeće godine bi mogli ostati bez tih sredstava, ako se zamjere gradskim čelnicima.
 
Na moje argumente protiv, naći će se i onih koji su mišljenja da kultura nema veze sa politikom! Naravno da ima veze i to značajne veze, jer Srbija preko kulture postiže ono što nije uspjela ostvariti ratom. Ta manifestacija i sve ostale koje favoriziraju Srbe na štetu hrvatskog naroda, na tragu je ideje Velike Srbije koju Srbi nisu napustili. Upravo zato i je napisan Memorandum SANU 2, kao putokaz budućim naraštajima kako raditi na ostvarenju ideje obnove velikog  mita za Srbe, Dušanova carstva, po Načertaniju Ilije Garašanina iz 1844. godine! A Srbi kao veliki mitomani ne odustaju od svog mita obnove velikog Dušanova carstva!U tu ideju odlično se uklopila IDS-ova autonomaška i protuhrvatska politika! Da podkrijepim s nekoliko činjenica:
 
- Na  prve višestranačke izbore u RH IDS kao stranka nije izašao, već je podržao Pokret za Jugoslaviju, a svom članstvu preporučio da glasuje za SDP-SKH
- Rovinjske programske deklaracije iz 1994. godine, koje Istri daju status države u državi. Zatim projekt Zemlja Istra Ivana Paulette, iz 1988. godine, koji se nakon objave tog svog projekta povukao iz politike, a Ivan Jakovčić javno se morao izjasniti da Istra ostaje u sastavu RH, i ograditi se od autonomaške politike.
- Pri popisu stanovništva  2011. godine, IDS-ova mladež savjetovala je javno da se svi stanovnici Istre regionalno izjasne kao „Istrijani“, jer je to osnova za bilo koju daljnju aktivnost za eventualno odcjepljenje Istre od Hrvatske.
- U kolovozu 2016. godine puljski gradonačelnik Boris Miletić na svojem je facebook profilu objavio Istarsku putovnicu!
- Otvorene su FB stranice Republika Istra, ideju koju su podržali srpski i slovenski portali (http://www.politika.rs/articles/details/384292)
Sve su činjenice na osnovi kojih nije teško zaključiti s kojim je namjerama IDS podržao Dane srpske kulture, a Istarska županija je pokrovitelj!
 

Lili Benčik

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 997 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević