Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Kadroviranja je uvijek bilo i sada ga također ima

 
 
Neki dan je u javnost procurila snimka privatnog razgovora ministra Vilija Beroša i doktorice Dijane Zadravec iz bolnice Sestre milosrdnice, vođenog  negdje s proljeća, prije parlamentarnih izbora, koji se uglavnom odnosi na raspisan natječaj za ravnatelja spomenute bolnice. Razgovor sam po sebi ništa novo, ništa posebno, ništa neočekivani i ništa neobično, nikakav presedan. Takvih i sličnih razgovora je u našoj prošlosti, one i ove države bilo bezbroj. Ti i takvi razgovori smatrali su se normalnim, nužno potrebnim, uobičajenim, naročito među partijskim drugovima, rođacima, kolegama, kumovima,  poznanicima…
https://www.racunalo.com/wp-content/uploads/2019/02/Car-Handsfree-Bluetooth-Speakerphone-praktican-dodatak-za-automobil-jeftiniji-na-eBayu-01.jpg
Svi znamo da nisi ništa i nigdje mogao postići, ako negdje gore nisi imao nekog “svoga” po bilo kojoj liniji i odrednici. Od rođenja do smrti trebalo je koristiti razne i različite veze i vezice da bi ostvario svoja osnovna prava i došao do onoga što ti treba, za što imaš uvjete, čak i najbolje moguće. Ti bi svakome  trebala osigurati pravna država, bez obzira na njeno uređenje i poziciju na vlasti. Međutim, jedno je teorija, a drugo praksa. Imam neka osobna iskustva s tim, koja sad ne bi isticala i ponavljala. U dva natječaja za ravnatelja škole u onoj i ovoj državi imala sam najbolje uvjete, ali... onda sam bila ustaška kći, dok u slobodnoj suverenoj, neovisnoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj sam bila komunjara. Onda je reagirao i pogodovao CKH, a u “novoj” državi HDZ, odnosno njihovi aparatčici, od vrha do baze i obrnuto. Uvijek postoje “žnore” po kojima  se krećeš, ulazna vrata, cijena… Sve se to zna. Sve nije normalno. Većina je protuzakonita. I nikom ništa. Uhodani utilitarni sustav, koji melje one koji nisu u njemu.
 
Bilo pa prošlo. Ništa se nije promijenilo, naročito s javnim natječajima, posebice prilikom zapošljavanja. Ne možeš niti spremačicu nigdje zaposliti, bez nečijeg osobnog posredovanja ili plaćanja u obliku keša ili neke druge usluge. Ne možeš napredovati u zvanju, upisati dijete u vrtić, školu, faks, dobiti krevet u bolnici, toplicama, grobno mjesto, specijalistički pregled, doći do stana uz APN, najma stana…, ako negdje nemaš nekog tajnika, ministra, stranačkog lidera, gradonačelnika, upravitelja, šefa pogona,  administratora. Kod ovog najnovijeg pokušaja iznuđivanja posredovanja, uz određenu skrivenu ucjenu i prijetnju, javlja se pitanje: za što i zašto je to izašlo u javnost upravo sada? Komu to koristi? Mislim da svima šteti, ali moje gledište nije bitno niti važno. Bitno i važno je da se sada uglavnom sve snima, čuva i koristi, ovisno o potrebama, vremenu i prostoru. Nitko nikome nigdje više ništa ne vjeruje. Svatko gleda isključivo svoje i eventualno stranačke interese. Igraju se razne igre i igrice, po poznatim scenarijima, koristeći nove tehnike i tehnologije, pri čemu je sve dozvoljeno, prikriveno i skriveno, dok ne dođe optimalno vrijeme da se to “unovči”. Sigurno da sve nije dozvoljeno, a još manje humano, zakonito, prijateljsko, drugarsko, kolegijalno, partijsko.
 
Nekada su postojale profesije, struke, zajednice udruge i društva,  gdje se njegovala profesionalnost, ugled, zaštićenost, povjerenje, vjerodostojnost pomagali su jedni drugima i sve probleme rješavali unutar “obitelji”. Sad se prljavo rublje pokušava prati i oprati u javnosti. Javnost ga zgrabi, zakotrlja i zamaže još više. Nova prljavost je razmjerna vremenu pranja  i broju ruku kroz koje rublje prolazi.  Ne samo da je taj veš  sve više zaprljan već su to i oni koji su to rublje htjeli oprati, tuđim rukama, besplatnim sredstvom, u stroju za miješanje betona. Možda zbunjuje i pomalo čudi što se to događa u struci koja bi po defaultu trebala i morala biti iznad svih drugih. Jedno je što bi morala biti, a nešto sasvim drugo je li to zaista je tako, pogotovo kad se u struku umiješala politika, bilo koja, ne nužno visoka. Mnogi vrsni stručnjaci, specijalisti i znanstvenici su ulaskom u politiku stvorili određenu sumnju u svoje stručnost, osobnost i vjerodostojnost. Struka je izgubila, politika ništa novo i dobro nije dobila. Dapače! Izuzeci su rijetki. Pitanje je samo što to liječnike (doktore) vuče u politiku. Zar se nisu ostvarili u zvanju i struci? Zar nisu dovoljno moćni? Iskreno, mislim da su zalutali u struku i profesiju. To ih nije zadovoljilo i ispunilo. Politika im popunjava određene praznine i čini ih cjelovitima. Čudno! U struci su uglavnom sami sebi bili šefovi. U politici su odgovorni i podložni stranci, visokopozicioniranim članovima stranke i stranačkom lideru, čije naredbe bespogovorno izvršavaju, pozivajući se na demokraciju i lanac odgovornosti.
 
Zar u lanac odgovornosti, odanosti i podložnosti spada i snimanje nepodobnih ili manje podobnih? Zar se time ne bave niže rangirani, posilni, uslužni, poluobrazovani, pohlepni, trgovački nastrojeni, amoralni pojedinci, koji se na taj način ulizuju, zarađuju, ucjenom, difamacijom onih koji su pali u nemilost, koji bi trebali nestati s javne i političke scene, ili ne daj Bog u slučaju osobnog pada tim snimkama se osiguravaju. Pomalo mi je nespojivo s ministrom Berošem, njegovom funkcijom, ugledom i osobnosti, da bi on snimao kolegicu s kojom je nekad radio, koliko god ona bila naporna, dosadna i uporna. To nije kolegijalno, ljudski, niti džentlemenski. To je nisko, gnjusno, pokvareno, daleko od njihove struke i položaja. To je nivo ulice, placa, sajmišta, kasabe… primitivna razmjena dobara, uz  rječnik prekupaca, nakupaca, kramara, svodnika i kurvi. Gospođa doktorica, nekadašnja zamjenica ravnatelja bolnice, je upala u klasičnu namještaljku. Međutim, nije se ona ogriješila o zakon, već oni koji su to snimali, očito s predumišljajem. Ta gospoda su sami sebe tim činom sebe diskvalificirali, kao osobe, eminentne stručnjake, visoke državne dužnosnike i političare.
 
“Nisam je snimio. Stavio sam je na spikerfon”, rekao je ministar Beroš. To je kakti manji grijeh od snimanja. U prostoriji je bilo više ljudi, koji su je slušali. Je li to fer i pošteno? U kakve smo se to osobe pretvorili? Ili je to možda novo normalno? Ništa to nije novo i ništa to nije normalno. To je uhodana špranca i praksa HDZ-a i većine njegova članstva, bez obzira na stručnu spremu, društveni, ekonomski,  vjerski i politički status pojedinca, koji vjerno služi stranci, za svoju i stranačku korist. Nismo toliko naivni kako bi povjerovali da stranka na vlasti, odnosno njezin vrh i lider ne kadroviraju. Time vraćaju usluge ili ulažu u budućnost. Tako se širi stranačka baza, dobivaju ruke u saboru, glasovi na izborima, donacije i podrška stranci. HDZ nikada tako dobro nije stajao kao danas. Nije to zbog lijepog izgleda premijera ili pojedinih ministara, nije to niti zbog nekakvog posebnog rada, zalaganja, pozitivnih ishoda, vrhunskih postignuća. Nije to niti zbog pridržavanja izvornih načela  stranke, smjera i puta predsjednika Franje Tuđmana, stranka, odnosno njeno vodstvo sve više skreće ulijevo, od kuda potiskuje SDP. Zašto je to onda? Zbog “mudre” politike vodstva stranke, podržavanja “svojih”, držanja u strahu od korone, recesije, gubitka radnih mjesta, pružanja državne pomoći najugroženijima, monitoringa nad ovrhama, obećanja, obećanja, obećanja, povišice plaća, mirovina, davanje bonusa, uživanje benefita…
 
Kad je svima dobro, a slijedi još i bolje, zar je onda važno tko je ravnatelj koje bolnice, škole, tko je ministar čega, tko komu pakuje, tko kome pogoduje…. Kad neki od tih zaborave tko su i kako su do toga došli, kad se osile i počnu smatrati jednaki onima koji su ih stvorili,  procuriti će neke nove snimke, netko će u Remetinec, netko u diplomaciju, netko u mirovinu. Idemo dalje! Plešemo s koronom u ritmu muzike za ples, na fizičkoj distanci, od dva metra, s maskama na licu, s figom u džepu, stranačkom iskaznicom u novčaniku, podebljim bankovnim računom doma i vani, s himalajskom ohološću, s plemstvom bez pokrića, s karakterom i bez karaktera, s platforme tvrde kohabitacije, pod egidom zajedništva, praštanja… Uz put potiho odlazimo, tamo gdje više nisu “gorki zalogaji hljeba”, gdje sunce jače grije, gdje se čovjek osjeća čovjekom, stručnjak stručnjakom, liječnik liječnikom, učitelj učiteljem, političar političarom, novinar novinarom, bez da jedan drugom sole pamet, da  jedan odlučuje umjesto svih, preko posrednika, odnosno menadžera, u ime demokracije, oskimoronske kohabitacije i liberalne tehnokracije, u Europi, što graniči s Balkanom iliti jugoistočnom Europom.
 

Ankica Benček

Poslušajmo Josipa Mužića i uložimo kune potrebitim obiteljima, a ne "nevladininim" i "neprofitnim" udrugama
 
 
Što je danas naš izvozni proizvod? Hrvatski čovjek; naš trošak školovanja, liječenja, hranjenja dok netko pametan na naš račun zasluženo dobiva stručnjaka, radnika, građanina. Svećenik i doktor teologije Josip Mužić užasnuo me jednostavnom računicom. Kada bi 60.000 obitelji dobivalo godinu dana svaki mjesec 2.500 kuna to bi bilo svega 1,8 milijardi kuna godišnje. To je nešto malo više od polovice onoga što dobivaju "nevladine i neprofitne" udruge, i na račun čega uprihode neoporezovanih preko 4 milijarde kuna, pretežno za proizvodnju antikulture i intelektualne provokacije. Tih 1,8 milijardi moglo se dati i stočarima,voćarima, ili kreativcima dokazane vrijednosti poput Miroslava Gavrana za promicanje stvarnih kulturnih projekata, ili obrtnicima, ili zdravstvu.
Vidi izvornu sliku
Taj novac bi se opet vratio u sustav i oplodio kroz domaću potrošnju i proizvodnju. Ne ću pisati o prolivenome mlijeku, tj. privatizaciji hotela, banaka, PLIVE, INA-e, HEP-a, telefonije ili o prevelikom broju  mladih umirovljenika i činovnika. Banke i hoteli isisavaju novac iz države, ali i hoteli nabavljaju stranu robu i građevinske i elektroničke usluge. Agrokor je nastojao preživjeti šireći se na susjedna tržišta Slovenije i Srbije, ali veliki sustavi (automobilska industrija, prehrambena i dr.) ne mogu opstati bez državne pomoći, tj. za vraćanje kredita trebao bi dvostruki rast profita od najmanje 10 posto godišnje, ne računajući devizni tečaj, ratove, epidemije, potrese, nacionalizacije, nelojalnu konkurenciju... Država treba imati strateški plan što proizvoditi. Proizvodnja hrane i energenata je pitanje suverenosti. Vojska mora nešto imati, recimo brodogradilišta mogu imati manje narudžbe od vojske (podmornice, patrolni čamci) što bi im osiguralo prihode i u doba krize. Zar nije bolje imati radnika i poljoprivrednika koji rade uz umjereni gubitak, nego li trajno nezaposlenog čovjeka ili iseljenika.
 
Pitanje tečaja je također zanimljivo. Italija je držala viši tečaj lire u doba turističke sezone, a niži preko godine koji odgovara izvoznicima. Veća država može kontroliranom inflacijom smanjiti unutarnje dugove. Tečaj se može održavati i prodajom državne imovine, te intervencijom Narodne banke. Porezne olakšice mogu ići i na ljude koji žive na selu ili u manjem mjestu ili na otoku. Zdravstvo je također mjesto gdje se mogu postići uštede. Često liječnici preporučuju skuplje (ne i efikasnije lijekove), javne nabavke idu za jeftinoćom a ne za kakvoćom (uz minimalnu razliku cijene), sistematski pregledi javnih poduzeća i državnih službi obavljaju se u privatnika.
 
Teško je izračunati koliku štetu narkomani i kockari nanose sebi, obitelji i društvu, svakako je bolje spriječiti nego liječiti. Ukidanje fakulteta koji nisu izvrsni ili proizvode nezaposlene, smanjenja kvota na fakultetima, poticanje ljudi da se bave pomorstvom i obrtom su ono što država može učiniti. Možda bi namjesto vrhunskoga športa trebalo ulagati u projekte rada sa mladima, namjesto megalomanskih... Ali o tome bi trebali pisati Slavko Kulić, Marijan Ožanić, Igor Ćatić, Nenad Raos i ljudi koji imaju puno toga za reći o sustavu kakav jest danas, nakaradan posljedak jugosistema.
 
Teo Trostmann

Andrej sve čini da svaka naša institucija ima diktatorski i globalistički orwellovski stožer, koji će upravljati našim životima, od rođenja do smrti

 
 
Premda se u očima velikog broja neinformiranih ljudi u Hrvatskoj u Kninu nije dogodilo ništa posebno, proslava 25. obljetnice VRO Oluja i govor Andreja Plenkovića nedvojbeno će ostati zabilježeni kao najveća politička izdaja, pljačka i otimačina hrvatske državnosti u zadnjih tisuću godina hrvatske povijesti. Plenković je u Kninu 5. kolovoza 2020., za razliku od Kolinde Grabar-Kitarović nakon gubitka predsjedničkih izbora, na lukav, uglađen i diplomatski način hrvatskom narodu pokazao srednji prst. Ništa čudno, KGK i Plenković pripadaju istoj globalističkoj tajnoj organizaciji, koja ubrzano provodi u djelo uvođenje globalne diktature i potpunu kontrolu cijele svjetske populacije.
Vidi izvornu sliku
Međutim, Plenković je u obavljanju svoje zadaće u ovom dijelu Europe daleko uspješniji od donedavne, sada vidimo i totalno nesposobne, predsjednice RH, koja je nakon odlaska s te dužnosti ipak debelo nagrađena od svojih stranih mentora. Međutim, treba posebno istaknuti kako Plenkovića čekaju daleko veće nagrade za njegov izdajnički i podanički rad u Hrvatskoj. Oni izvana znaju kako se to radi.

Nije ovo prvi puta da upozoravam na izdaju hrvatskih političara - lijeve i desne provenijencije. Svima koji su to htjeli, ili bili sposobni vidjeti, put do izdaje u Kninu bio je sustavno trasiran od vremena Ivice Račana, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića. Plenković je za pobjedu nad hrvatskim domoljubljem, da se izrazim košarkaški, ubacio veliku tricu. Ta trica popraćena je bezbrojnim hvalospjevnim tekstovima i komentarima u globalističkim i neojugoslavenskim mainstream medijima.

Mediji na bijelom prahu izdaje

U stavljanju pobjedničke krune na Plenkovićevu glavu, tj. univerzalne prihvatljivosti novog globalizma te starog bratstva i jedinstva, kao i jugoslavenstva u Hrvatskoj najdalje je otišao današnji Jutarnji list s naslovom na prvoj stranici: "Plenković spasio Oluju od desnice". Urednik, ili novinar, koji je stavio takav naslov nesumnjivo je već dobio globalističko cjepivo poslušnosti, a možda je bio, poput nekih gradonačelnika na Savi i poluotoku, i na nečemu bijelom.

Zapravo, zastrašujuće je da su režimski mediji, uz pomoć Plenkovića i globalističkih nevladinih udruga, uspjeli uvjeriti i veliki broj istinskih, ali nedovoljno politički pismenih domoljuba, kako su "desničari" i opasni upravo oni ljudi koji su u Domovinskom ratu obranili Hrvatsku i spriječili još strašniju tragediju hrvatskog naroda od one koju smo doživjeli nakon Drugoga svjetskog rata. Danas nije bitno jesi li radićevski demokrat, hrvatski ljevičar, pravaš, domoljubni svećenik ili samo osoba koja voli svoju domovinu, a protiviš se izdajničkoj politici Andreja Plenkovića, odmah si brendiran kao "desničar", primitivac i nasilnik, za kojeg nema mjesta u hrvatskom društvu.

Kako u ovom kratkom članku nemam dovoljno prostora za širu elaboraciju, politička izdaja koja je danas na djelu u Hrvatskoj nema presedana ni u svjetskoj povijesti. Nigdje u svijetu nisu gubitnici u ratu i unutarnji protivnici postojanja neke države, u tako kratkom vremenu kao u Hrvatskoj u cijelosti preuzeli vlast, i krenuli u proces uništenja te države. Tragično je što tu činjenicu mnogi u Hrvatskoj još ne vide, a kad budu toga postali svjesni, bit će jako prekasno. Do tada u Hrvatskoj će svaka institucija imati svoj diktatorski i globalistički orwellovski stožer, koji će upravljati našim životima, od rođenja do smrti.

Problem Hrvatske i hrvatskog naroda danas je posebno uvećan zato što nemamo ne samo političkih državnika, nego i vjerskih vođa. Hrvatskoj i hrvatskom narodu danas bi dobro došao jedan novi kardinal Franjo Kuharić, ili poljski biskup Karol Jozef Wojtyła, koji je kasnije postao papa i sveti Ivan Pavao II. U Hrvatskoj se u ovim trenutcima mnogi vjernici i pripadnici Katoličke Crkve pitaju: Gdje je nestao kardinal Josip Bozanić, zašto on šuti u ovim za hrvatski narod teškim vremenima? Možda i to uskoro doznamo. Nije potrebno posebno isticati kako su i neki hrvatski generali okrenuli leđa ciljevima i postignućima Domovinskog rata i hrvatskim braniteljima, koji će nastaviti s oduzimanjem vlastitih života zbog teškog razočaranja i drugih razloga. Važno je, na kraju, po ne znam koji puta ponoviti, kako Hrvatska danas pati i od akutnog pomanjkanja sposobnih i poštenih domoljubnih političara, koji su spremni dugoročno raditi za spas Hrvatske, pa, ako je potrebno, i svoj život dati u obrani domovine.

Da je bilo pameti, Domovinski pokret je mogao biti daleko snažnija oporba srpsko-hrvatskoj koaliciji

Kad sam prije izbora, a i nakon njih, kritizirao Miroslava Škoru nisam to činio zato što sam imao nešto osobno protiv njega. Dok se nije pojavio u politici, Škoro mi nije ništa u životu predstavljao. Dapače, moja pokojna supruga, bojnica HV-a Janja Ninić Babić, jako je obožavala i uživala u Škorinim domoljubnim pjesmama. No što se mene tiče, Škoro nije političar niti se on ikada u životu ozbiljno pripremao za taj težak i odgovoran posao. Škoro je trebao najprije proučiti kako su u zadnjih sto i više godina stvarane uspješne i velike hrvatske domoljubne stranke: Hrvatska stranka prava, Hrvatska seljačka stranka, pa i Hrvatska demokratska zajednica, koja je pokrenuta u posebno teškim, ali i za postizanje uspjeha povoljnim okolnostima. O Hrvatskoj seljačkoj stranci znam najviše pa mogu meritorno reći da je njezinom prvom predsjedniku i velikom vođi hrvatskog naroda Stjepanu Radiću uzelo punih dvadeset godina da stvori veliku i snažnu stranku, tj. organizaciju u cijeloj Hrvatskoj i dobrom dijelu Bosne i Hercegovine. Moji prijatelji, s kojima sam o tome često razgovarao, znaju da sam izražavao i veliku zabrinutost zbog Škorinog oklijevanja početkom ove godine, nakon što je najavio osnivanje Domovinskog pokreta. Iako nam kao narodu nije preostalo puno vremena, za hrvatske političke interese bilo bi puno bolje da Škoro nije išao na zadnje parlamentarne izbore. Duboko sam uvjeren da bi za njegov i sveukupan hrvatski politički uspjeh bilo značajno djelotvornije da je Škoro uzeo najmanje godinu dana za sustavno izgrađivanje stranačke organizacije i prikupljanje članstva, nego brzi i nepripremljen (na kraju i za više ciljeve i veće rezultate neuspješan izlazak na izbore). Već do kraja ove godine Domovinski pokret je mogao biti daleko snažnija oporba srpsko-hrvatskoj koaliciji u Hrvatskom saboru i vladi Andreja Plenkovića, nego svi oporbeni zastupnici zajedno u sadašnjem sazivu Hrvatskog sabora.

Nažalost, izgubljeno je jako puno vremena, a procesi teku svjetlosnom brzinom. Ipak, ukoliko je uopće u hrvatskom narodu još ostalo nade i snage, u iduće tri godine, već sutra, treba pokrenuti i sustavno raditi na političkom pokretu ili stranci, koja ne će dijeliti vlast s bilo kojom drugom političkom opcijom, nego koja će sama formirati svoju vladu nakon sljedećih izbora.
 

Antun Babić

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Ponedjeljak, 28/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1506 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević