Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Koljački usklik "Smrt fašizmu, sloboda narodu" je protuustavan

 
 
Protiv odluke Visokoga prekršajnog suda da je u redu stari hrvatski uzvik Za dom spremni oglasila se Sanja Barić, ustavnopravna stručnjakinja i predstojnica Katedre za ustavno pravo u Rijeci."Ova je odluka velika sramota VPS-a, ili još gore, novi veliki udarac pravnoj državi. Već studenti prve godine i druge godine studija prava znaju da je Ustav RH izravno primjenjiv. Dodatno krajnji tumač Ustava je Ustavni sud, a njegove su odluke i stajališta pravno obvezujuće za sva državna tijela i za sve nas. Radimo ogromnu grješku ako o ovoj odluci razmišljamo na način sviđa li se nama osobno ta pjesma, taj povik…"
https://i.guim.co.uk/img/media/c17d557aa5ead5d24e18c6775b1324de4d8b33c7/0_199_3860_3113/master/3860.jpg?width=700&quality=85&auto=format&fit=max&s=0675ace1c85af11a511db91fede7666d
Nisam ni pravnik, ni odvjetnik, ali imam istančan osjećaj pravičnosti  i pravde. Jako mi je teško ostati pribrana i kulturno pisati s obzirom na razmjere zločina Titove partizanije, za koje nitko nikada nije odgovarao! I zato ne prihvaćam tvrdnju Sanje Barić da je poklič Za dom spremni "novi veliki udarac pravnoj državi", jer on ne krši Ustav RH. S druge strane, pod tim su se pokličem hrvatski branitelji borili za pravedniji i bolji svijet uDomovinskom ratu i pobijedili crvenu zvijezdu petokraku, kokardu i crvenu zastavu s petokrakom pod  pokličem Za dom spremni! Znači li to da su hrvatski branitelji neustavno pobijedili velikosrpskog i JNA agresora u Domovinskom ratu? Valjda su trebali prepustiti da ih četnici sve pokolju da bi bili u skladu sa Ustavom države koju su stvarali? Kojeg li apsurda?
 
A što je s pokličem Smrt fašizmu, sloboda narodu? Pod tim pokličem počinjen je genocid nad hrvatskim narodom!‘Oslobodioci’ su iz zagrebačkih bolnica, dokumentirano likvidirali 4791 ranjenika i bolesnika a iz bolnice Brestovac u Gračanima (tuberkulozne bolesnike i ranjenike), još njih 210 (na stratištu Obenjak), što znači da su ‘osloboditelji’ oslobodili života 5001 ranjenika i bolesnika s dijelom zdravstvenog osoblja u Zagrebu.
 
U jami Matjaž kraj Pevna, iznad Škofje Loke, nakon završetka Drugoga svjetskog rata, okrutno su ubijena djeca »...Zatučeni čekićem i bačeni u jamu više od 250 hrvatske djece, 23. svibnja 1945. Razdvojili su djecu od roditelja i većina djece je odvedena u Pevnu nad Moškrinom gdje su ubijena i bačena u krški ponor",  napisao je Janez Pintar, predsjednik povjerenstva za evidentiranje i uređivanje prikrivenih grobišta na području Škofje Loke (2002.-2006.) i tajnik Društva Huda Jama. Partizani, koji su bili egzekutori djece u Matijaževoj jami, poslije su oboljeli od tzv. partizanske bolesti (preteča PTSP-a), mnogi su počinili samoubojstvo. Jedan je 1988. došao pred Matjaževu jamu i objesio se dok je drugi izvršio samoubojstvo nasred gradskog trga u biskupskom Lokiju.
 
Pokolj u Maceljskoj šumi
 
Lepa Bukva je mjesto i lokacija na gori Macelj. Na tom mjestu su u noći 4./5. lipnja 1945. ubijeni 21 svećenik, redovnik i bogoslov. Oni su dovedeni iz zarobljeničkog logora u Krapini, a te noći ubijeno je bez suda na toj lokaciji još 60 zarobljenika. Kao zastupnik u Hrvatskom saboru, dr. Stjepan Bačić je 2004. iznio cijeli slučaj Državnom odvjetništvu, koje je odbilo provesti istragu. Jedanaest godina kasnije, DORH je ponovno odbio zahtjev Brune Esih za provođenjem istrage, no ovaj je put državni odvjetnik Dinko Cvitan dao šturo izvješće. Pokojni dr. Bačić je rekao: "Kada sam bio zastupnik 2004. godine, u Saboru sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću postavio pitanje zašto se ne procesuiraju zločini za koje imamo dokaze i svjedoke. MUP je tada imao evidentiranih preko 900 lokacija sa hrvatskim žrtvama. Bajić mi je samo odgovorio da je sve ‘u postupku’. I nikada nije postupljeno! Zar to nije protuustavno? Ratni zločini ne zastarijevaju"!
 
Koljački usklik "Smrt fašizmu, sloboda narodu" je, pretpostavljam, ustavan, jer se u preambuli Ustavaspominje ZAVNOH 1943. godine. Ali i tu postoji kvaka, jer u Ustavu piše da je RH nastala na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi. Hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima 1990. slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. Znači da je RH odbacila komunistički sustav i da bi svi simboli, sve insignije i sam pozdrav trebali postati neustavni! Jer je po toj logici Za dom spremni postao je neustavan, jer RH nije nastala na "proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.). Zašto je onda poklič Smrt fašizmu, sloboda narodu dopušten i ustavan? Zašto, ako je i Europski parlament 19. rujna 2019. izglasao Rezoluciju o izjednačavanju zločina komunizma sa zločinima fašizma i nacizma? To znači da po dvije osnove imamo razlog za proglašavanje koljačkog usklika „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ neustavnim, ali se to pitanje ne postavlja. To je velika nepravda prema žrtvama, koje su pobijene pod tim pozdravom!
 
Dok se Za dom spremni diže hajka, premješta ploča, jer smeta predstavniku srpskog naroda u Hrvatskoj, naroda koji se pobunio protiv države u kojoj živi, podizao balvane, razarao gradove i sela, ubijao nevinu dječicu (402 ubijeno i 1260 djece ranjeno), a koja mu je dala sva moguća ljudska i manjinska prava, poginuli HOS-ovci nemaju pravo ni na malu ploču sa pokličem pod kojim su poginuli, jer on je neustavan! Jesu li i poginuli HOS-ovci neustavni? Za razliku od usklika Za dom spremni, pod zlokobnim uzvikom Smrt fašizmu, sloboda narodu izvršen je genocid nad hrvatskim narodom 1945. godine.
 
Jasenovac je hrpa laži, koja se prepoznaje po brojkama. Početna brojka je bila 1.200.000 stradalih, da bi spustili broj na 800.000, pa na 700.000, i na kraju 83.145, broj koji stoji na službenim stranicama JUSP-a, a koji je već dokazano od strane istraživača Nikole Banića i M. Koića umanjen za oko više od 55.000. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman dvaput je, tada kao komunistički „heretik“, osuđen zbog pisanja i procjene žrtava u Jasenovcu, procjene koja se nije poklapala s procjenom jugokomunističke historiografije.
U Ratnom dnevniku 5. britanskog korpusa od 15. svibnja 1945. zapisano je: ‘Nadomak austrijske granice u području Dravograda nalazi se 200 tisuća vojnika NDH i 500 tisuća civila’. Koliko ih je uspjelo pobjeći na Zapad, koliko je likvidirano na Križnom putu, a koliko je ostalo živih, nije istraženo, jer se 45 godina pomno sakrivalo.
 
Da se u Hrvatskoj nakon Oluje provedena lustracija i da su sudionici zločinačkog komunističkog sustava odstranjeni iz javnog života, mi bismo danas opušteno pričali o svim ovim temama. Zločinci bi bili procesuirani, a žrtve dostojanstveno pokopane. Međutim, to se nije dogodilo. U institucijama i dalje rade yugo-komunisti, mrzitelji svega hrvatskog i naravno da će za njih Smrt fašizmu , sloboda narodu biti ustavan, a oni koji su poginuli za obranu svog doma biti će i dalje neustavni!
Bivši predsjednik države Stjepan Mesić spriječio je da Stjepan Hršak odgovara za ubojstvo 21 svećenika. “Dana 25. svibnja 2009. pripadnici Hrvatskog domoljubnog pokreta organizirali su prosvjed na Tuškancu 61 u Zagrebu, ispred vile bivšeg partizanskog komandanta Stjepana Hršaka, zbog ubojstava svećenika i bogoslova 1945. u Maceljskoj šumi. Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić posjetio je 17. srpnja 2009. Stjepana Hršaka, člana Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH), kako bi se iz prve ruke informirao o skupu koji su pred njegovom kućom u Zagrebu u svibnju organizirali članovi Hrvatskog domoljubnog pokreta, izvijestio je Ured predsjednika. Tada je Stjepan Hršak izvijestio predsjednika Mesića o prosvjednome skupu ispred svoje kuće, i budući je dobio potporu SABA-e te mnogih građana, najavio je da će svoja prava i zaštitu potražiti na sudu ako i dalje bude izložen klevetama i prijetnjama.”
 
Dokle god ne raščistimo i jednako vrjednujemo sve žrtve boljitka nema. Ostajemo zarobljeni u yugokomunističkoj idelogiji i stigmatizirani od velikosrba uz potporu hrvatskog pravosuđa koje nije ni pravedno, ni hrvatsko, ni učinkovito! Cijeli pravosudni i vladajući sustav organizirano godinama štiti partizanske ratne zločince i poslijeratne udbaške zločince. Posjet tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića Stjepanu Hršaku to potvrđuje i bila je jasna poruka da će se istraga obustaviti. Konačno, na savjest urednicima i izvjestiteljima svih hrvatskih medija prepuštamo da istraže zašto u 20 godina slobode nitko nikada u Republici Hrvatskoj nije osuđen ni za jedan komunistički zločin, čak ni moralno! I ne samo da nitko od njih nije osuđen, nego nitko ne priznaju ni Rezoluciju Vijeća EU-a o zločinima komunizma prema Crnoj knjizi komunizma u kojoj je dokumentirano objelodanjeno da je u ime komunističke ideologije ubijeno 100 milijuna ljudi.
 

Lili Benčik

Nekretnina i pokretnina nema te ima tek štednju od 8000 eura i 20 posto u omiškoj tvrtki F. M. Facility Management d.o.o.

 
 
Posljednjih dana se u kontekstu afere vjetroelektrane spominje i Tena Mišetić, bliska suradnica premijera Andreja Plenkovića. Oni dobro upoznati s načinom funkcioniranja premijerova ureda, ali i Vlade skloni su joj pripisivati veliku moć koju je stekla prvenstveno na temelju bliskosti s premijerom s kojim je i ranije surađivala. Tako mi je i jedan poduzetnik s kojim sam prije nekoliko dana vodio poslovne razgovore povjerio kako je gospođica Mišetić nezaobilazna ako se želi bilo što "riješiti s premijerom".
A kako je sve krenulo? Premijerova bliska suradnica završila je Zagrebačku školu ekonomije i menadžmenta i stručni je specijalist poslovne ekonomije. Kada je 27. listopada 2016. stupila na dužnost na kojoj se trenutno nalazi, sa Zagrebačke škole su joj čestitali, ističući kako se radi o marljivoj i odličnoj studentici koja je svake godine nagrađivana Dekanovom listom kao izvrsna studentica.
https://www.dnevno.ba/wp-content/uploads/2018/10/plenki-tena06102018.jpg
Mišetić je na mjesto zamjenice predstojnika Ureda predsjednika Vlade došla s mjesta asistentice u Europskom parlamentu. I ondje je pomagala Andreju Plenkoviću koji ju je, nakon što je izabran za premijera, povukao za sobom u Hrvatsku. Mišetić je i članica HDZ-a, a da je Plenkoviću doista osoba od povjerenja pokazuje i činjenica da ju je dvije godine nakon imenovanja u Uredu predsjednika Vlade postavio i za predstojnicu svog ureda u stranci. Također, poznato je da joj je jedan od političkih mentora, baš kao i Plenkoviću, svemoćni Vladimir Šeks, pa možda i tu treba tražiti razloge percepcije njezine moći u najvišim krugovima.
 
Oko nje su se spominjale i kontroverze zbog navodnog sukoba interesa za koji ju je prijavio SDP-ov Bojan Glavašević, čija je prijava na kraju ipak odbačena, ali je Povjerenstvo i upozorilo Mišetić da pripazi kada se odlučuje o HT-u. Potencijalni sukob interesa vidio je u činjenici da su roditelji Tene Mišetić visokopozicionirani u Hrvatskom Telekomu, a ona je radila u vladinu timu koji treba donijeti odluku o poslu ugradnje optičke infrastrukture u Hrvatskoj. Njezina majka Ariana Bazala – Mišetić direktorica je sektora Ureda predsjednika uprave Hrvatskog Telekoma, a otac Ivica Mišetić obnaša funkciju zamjenika predsjednika Nadzornog odbora u HT-u i generalnog tajnika u Atlantic Grupi Emila Tedeschija. Bio je dugogodišnji direktor Croatia Airlinesa.
 
Pogled na njenu imovinu karticu ne otkriva ništa spektakularno. Mišetić trenutno na svojoj funkciji zarađuje 13.066,99 kuna mjesečno, dok u HDZ-u od rujna 2018., kako stoji u imovinskoj kartici, radi volonterski. U kartici se navodi i kako ima 20 posto poslovnog udjela u omiškoj tvrtki F. M. Facility Management d.o.o. , koji je stekla ulaganjem, ali i prenijela na drugu fizičku osobu. Nekretnina i pokretnina nema te ima tek štednju od 8000 eura.
 

Siniša Malus, 5. VI. 2020., https://www.seebiz.eu/drustvo/tajna-moci-tene-misetic/233891

Urota nevidljivog neprijatelja

 
 
U tijeku Svjetskog koronskog smjeti je zagaziti samo u glavnu struju  medijsko-političke virtualne „rijeke“ inače stiže optužba za širenje tzv. teorije urote, osim ostaloga. A to je nešto strašno, kao za boljš-staljinizma (komunizma) optužba za „skretanje s linije Partije“. Za takvo što slijedila je smrt, „obična“, likvidacijom, smrt u logorima, dugogodišnja robija, brisanje iz postojećih (primjerice izrezivanje) zajedničkih fotografija s „drugovima“… Ona je često bila opakija i od optužbe za „narodno-klasno neprijateljstvo“. Naravno kako su  obračunima u pravilu prethodile harange preko novina, dakle ondašnji medijski pritisak i ispiranje mozga. Danas je isto, u bitnome, optuženi za širenje „teorije urota“ se medijski , širokopojasno, pritišću, „izrezuju“ s interneta, društvenih mreža, cenzuriraju, prešućuju u još postojećim tiskanim medijima, njihovim e-izdanjima, televiziji, radiju i dakako optužuju kao najgori lašci (tada se govorilo, primjerice, „štetočine“). Onda totalitaristički u jednoj, ili nekoliko zemalja, s naumom na internacionalizam, danas globalno. Ne ubijaju još osim virtualno i možda pojedinačno, tajnovito, bez (mogućnosti) dokaza… - onako čito urotnički.
https://hackernoon.com/drafts/nct93y7z.png
Inače o famoznoj uroti moram ustvrditi: povijest se može promatrati (i) kao povijest urota, urota pobjedničkih i urota propalih. Samo o pretprošlom i prošlom stoljeću; marksizam-lenjinizam je i teorija urote, boljševička revolucija je urotnička. Kako je ono Lenjin stigao u Petrograd? Njemačkim oklopnim vlakom iz Švicarske, kao važna „persona“, a „boljševici“ su mu bili i njemački vojnici, što smo pak doznali - revizijom povijesti, dijelom istine o događajima. Ta je revizija inače zabranjena - kao najvažnija znanstvena metoda! Poslije je boljševička Rusija, Partija, organizirala i financirala (tko još?) Kominternu - svjetsku urotničku organizaciju napučenu profesionalnim revolucionarima, ujedno i pod kontrolom boljševičkih tajnih službi. (Načelno - tajne službe općenito i urota, ma to nema veze, je li?) Protiv koga i „za koga“, fol, ovdje je nevažno.
 
Nacionalsocijalizam, opaka „mutacija“ komunizma je urotnički projekt. Koliko li je tu bilo još urota, što se opet, doduše slabo, sporo, teško doznaje (nikome ne odgovara) – revizijom mrvica iz povijesti. Primjerice, odakle mu eugenika, odakle lova, krediti, itd. Urota je poslužila i za početak Drugoga svjetskog rata - Nijemci su sami sebe napali kako bi imali izgovor za napad na Poljsku. Prethodio je, urotnički, sporazum komunizma (Staljin) i nacional-socijalizma (Hitler) (i) o njezinoj podjeli. Zatim (stalne i trajne, vječne) urote raznih stranih tajnih službi za rušenje, promjene vlasti u drugim državama, stvaranje nereda i sl… Sve urota do urote u povijesti. To je samo nekoliko primjera „velikih“ u prošlom stoljeću.
 
Urote je najteže, najčešće i nemoguće, pratiti suvremenicima, prvo zato što je to zabranjeno i opasno - „ide“ glava, neprozirne su, obavijene gusto pletenom paukovom mrežom, odvijaju se u magli, javnost o njima pojma nema… Ipak urotničko djelovanje „udruga“ tzv. civilnog društva  donekle je moguće pratiti, ali i to slabo pomaže. One, najkraće, djeluju, provode u praksi urotničku ideologiju tzv. otvorenog društva, a zbog nedostatka vremena ponovit ću „gradivo“, naime ono što sam o njima, na ovim stranicama pisao početkom davne 2015. godine (dakako i ranije) jer se ništa nije promijenilo, samo je eskaliralo u istom smjeru.
 
Civilne udruge urotničkog kominternovskog tipa  
 
Za mnoge udruge može se reći kako one uopće nisu „civilne“ nastale samoorganiziranjem hrvatskih građana, već one takvu ulogu, uz pomoć medija, samo glume. Inače su utemeljene od stranih država, vlasti, obavještajnih centara, međunarodnih parapolitičkih i paradržavnih struktura, stranih „donatora“ pripadnika istih ili sličnih struktura… Najbolje se to vidi po izvorima njihova financiranja, podršci stranih medija u Hrvatskoj i udrugarskih svjetskih centrala, suvremenih „Kominterni“, ali i po profesionalizmu njihovih čelnika i vrhuški. Kad jedna takva udruga ovdje „zaživi“ onda se vanjskim političkim pritiskom hrvatska država natjera da ju još i – financira! Nevjerojatno, ali istinito, ona financira udruge koje ju žele  „odumrijeti“ i nadomjestiti. Komunizam je državu „odumirao“ u teoriji, jačao u praksi. Civilna ideologija i praksa ju odumiru i na nebu i na zemlji, ali ponajprije male države i tako čiste teren za ono veliko što se iza brda valja.
 
Premnoge „civilne udruge“ (parapolitičke organizacije) koje djeluju u Hrvatskoj razaraju njezino društveno tkivo poput karcinoma, a državu tjeraju na „odumiranje“. Uostalom i teoretski je njihov krajnji cilj, poglavito onih koje djeluju u sferi politike, ali ne samo u njoj, rastavljanje društva na „elementarne čestice“ - ogoljene jedinke bez korijena koje uokolo bauljaju bez smisla i cilja. Takve „monade“ onda čine „civilno“ društvo, pri čemu ih se i kao osobne čestice nastavlja dezintegrirati na „nano-čestice“, različite interese, emocije, preferencije, užitke…, ujutro jedno, u podne drugo, navečer treće, po mrkloj noći četvrto, pa na koncu gube same sebe i - jedno su ništa. Stvaranje „društva“ od takvih elementarnih jedinica samo je priprema je za novi totalitarizam. Njegove glavne „crte“ već se naziru, on u virtualnoj sferi djeluje, tamo je njegova moć već apsolutna. Takvo biće treba samo držati priključeno na medije, internet, najbolje preko „mobilnoga“ lanca koji je integralni medij i zamjenski um - eksterni um kojega pojedinac nosi sa sobom. Jedino što mora pamtiti je - gdje mu je mobitel, u džepu, oko vrata, za pojasom... Ne krivim tehnologiju samu po sebi, već njezinu primitivnu zlouporabu. 
 
U tom „čišćenju terena“ puno je elemenata i - etničkoga čišćenja, virtualnoga, ali samo zasad. U malim državama glavni je cilj napada većinska nacija i njezine druge većinske skupine, ona se „čisti“. Navodno se tako suzbija njezin „nacionalizam“, „konzervativizam“, „tradicionalizam“, ali se udara i na različite sastavnice njezina identiteta. Znakovito, u Hrvatskoj je pak na prvom i najžešćem udaru nova, suvremena identitetske sastavnica, ona braniteljska, ona je i hipo i epicentar udrugarskoga udara.
 
Većinsko se uporno predstavlja kao loše i nazadno, manjinsko kao naporedno, sa samo jednim ciljem - kako bi postalo većinsko, što je u virtualnosti, tamo gdje već vlada teror i postalo. Ova metoda i taktika u ničemu nije nova, ona je konzervativno komunistička i u okviru njegove borbe za internacionalizam-globalizam kao jaje jajetu sliči na svojevremenu bitku komunista protiv nacionalizma u „redu svoje nacije“, koja je u hrvatskom slučaju imala za cilj dekroatizaciju Hrvatske u čemu je postigla vrlo značajne rezultate.
 
Civilni udrugari - profesionalni revolucionari
 
Civilni parapolitički udrugari djeluju potpuno na način komunističkih profesionalnih revolucionara iz razdoblja Kominterne. Ovakva metoda djelovanja je znakovita, jer su profesionalni komunistički revolucionari najzaslužniji za svojedobnu pobjedu komunističkoga totalitarizma - bez njih ga ne bi ni bilo: oni su pokazali kako se učinkovita manjina može nametnuti većini. Metoda djelovanja najbolje govori o stvarnom cilju neke politike - jednostavnije, totalitaristička metoda može izleći samo novi totalitarizam, a sve ostalo su ideologija i laž. Komunizam je davno pronašao „civilne“  udruge, Crvenu pomoć primjerice, zatim udruge koje su se, taktički, borile protiv fašizma, da bi s njim u važnom trenutku „taktički“ surađivao pri čemu su jedan drugoga obilato „hranili“. Možemo tomu dodati razne druge, od sindikalnih, preko kulturnih i športskih koje su osnivale i bile pod „utjecajem“ sekcija Kominterne.
 
Prvi pravi svjetski rat
 
I tako, što je ovo, opis, davni, civilno-udrugarske urote, ili sam ja „teoretičar urote“? Što će mi ovoliki uvod? Pa da bih slobodno zagazio, dok se još imalo smije, u temu Svjetskog koronskog rata koji teče. Neki ga još nazivaju biološkim nu meni se važnijim čini sljedeće:
1. Ustvari se radi o Prvom, pravom svjetskom, globalnom ratu koji je zahvatio sve kontinente, sve države, a ako nije neku daleku malu otočnu pacifičku, nju će njegove posljedice stići. Prva dva, Prvi i Drugi ustvari su ponajviše bili euroazijski, uz „nešto“ Afrike i Havaja pri čemu su cijeli kontinenti teritorijalno bili izvan „igre“.
2. Prvi je to svjetski rat koji cijeli svijet, države i svaki pojedinaca vodi protiv NEVIDLJIVOG NEPRIJTELJA. Rat protiv nevidljivo neprijatelja - fantastično, kao u nekom SF romanu.
3. Prvi uspjeh nevidljivog neprijatelja je također fantastičan - strah, strava užas, kolektivno i pojedinca. Od njega će biti više žrtava nego od Corone.
4. Polučio je još jedan sjajan uspjeh - neviđenu gospodarsku krizu koja, ako potraje, eto gladi, nereda, anarhije, šansi za „revolucionarne“ promjene. I opet mrtvih više nego od Corone.
5. Nevidljivi neprijatelj već je ostavio možda i sto milijuna bez posla, ali dodatno obogatio, u vrijeme Corone, najbogatije. Ponajviše Jeffa Bezosa, liberala jednoga, vlasnika Amazona (čija su skladišta po svijetu „cvjetnjak“ za Coronu, ali rade). Stoga smo mi ovdje već prije koji tjedan buduću civilizaciju nazvali - civilizacijom Amazona.
6. Nevidljivi neprijatelj je učinio svakog čovjeka svakom čovjeku – neprijateljem. Svatko tko (još!) diše, kiše… potencijalni ti je neprijatelj. Ako blizu nema Drugoga, nemaš neprijatelja. A prijatelj? Nema ni njega. Dakle što manje ljudi - time bolje. Najbolje je kad si sam, elementarna čestica.
7. Nevidljivi neprijatelj je obezličio ljude, stavio im brnjicu (masku), pa ako tko pod maskom strada, recimo od zalutaloga metka, stradat će bezlično. Tko zna tko je on.
8. Nevidljivi neprijatelj je uzdrmao Ameriku iznutra, „slaže“ se kompleksna priča kojoj se ne vidi kraja, osim namjere rušenja Donalda Trumpa, ali to je usputno.  Posrne li američki zmaj, udarit će repom, a onda eto Vraga.
9. Zaustavio je nevidljivi neprijatelj i svjetske religije, kršćanstvo i islam. Obustavio im bogoslužja, zajedničke molitve, procesije, hodočašća, a crkve im skoro činio suvišnima. Samo što nije „ubio“ Boga u njima. Pravi li, dizajnira li od njih jednu, ili nijednu, jednu rasu, sivu. Plan je Nitko i Ništa.
 
Ima toga još nu ogoljenom, usamljenom pojedincu pod maskom, skoro čipiranom koji još razmišlja ostaje zaključiti: Fantastične li i učinkovite urote, kako li doći do njena središta i glavnih urotnika. Ili je tu možda kraj. Možda nije, barem dok se diše i srce bije, makar pod maskom. Za bilo kakav početak potrebno je zadržati barem zračak slobode razmišljanja, što nam je Bog dao, a izgleda kako je to čovjeku, onome koji još nije  registriran u „matične“ knjige kao auto, ili čipiran kao ovca, ošišan i oprana mozga - jedino ostalo. I, naravno, Bog.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Nedjelja, 05/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1122 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević