Get Adobe Flash player
Opasno traćenje vremena

Opasno traćenje vremena

EU ciljano ispražnjava Hrvatsku za naseljavanje...

Podržali Istanbulsku, podržavaju i

Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

Popis HDZ-ovaca koji podržavaju »Globalni sažeti dogovor za sigurna...

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Hrvatski sabor najodgovorniji za stanje u...

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Ne ostaju i ne opstaju najjači, nego...

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Suspendiran zbog ljubakanja sa studenticama, a na ispitima pita studente u...

  • Opasno traćenje vremena

    Opasno traćenje vremena

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:41
  • Podržali Istanbulsku, podržavaju i

    Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 15:48
  • Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    srijeda, 14. studenoga 2018. 08:38
  • Političko preživljavanje političkih zvijezda

    Političko preživljavanje političkih zvijezda

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:34
  • Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    utorak, 20. studenoga 2018. 13:04

Preko sedam desetljeća šire se laži o jasenovačkim žrtvama

 
 
Povijesna znanost ili historiografija je dinamična znanost, stalno se otkrivaju novi dokumenti, novi dokazi o zbivanjima u povijesti. Ne može se od povijesne znanosti napraviti dogmu, kao što bi to htjeli sljednici yugo-komunističke ideologije, koji ni nakon 27 godina hrvatske samostalnosti, ne mogu prihvatiti samostalnu Republiku Hrvatsku i njeno demokratsko opredjeljenje, već stalno nameću i naturaju yugo-komunističke, i totalitarističke vrijednosti kao jedino ispravne i jedino moguće. Posebno se to očituje u dijelu zločina počinjenih nakon ratnih operacija, koje su počinili Titovi partizani po izričitoj naredbi tadašnjeg njihovog vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita. 
http://301694648.r.worldcdn.net/wp-content/uploads/2017/02/Milan-Nedi%C4%87-Hitleru-u-svibnju-1942.-Serbien-ist-judenfrei.jpg
Milan Nedić i Adolf Hitler
 
O NDH, ustaškom režimu, o talijanskim fašističkim zločinima i o nacističkim njemačkim zločinima poznato je više, manje sve. Pobrojane su i preuveličane žrtve, naročito ustaške, odnosno one počinjene u vrijeme NDH režima. Dana 10. travnja 1941. godine proglašena je Nezavisna Država Hrvatska NDH, koja je bila u savezu Sila osovine i kojoj je na čelu bio poglavnik Ante Pavelić. Tijekom četiri godine postojanja NDH bilo je i progona, zatvaranja i ubojstava neistomišljenika. Isti takav režim postojao je u isto vrijeme i u Srbiji. Kapitulacijom Jugoslavije nastala je 1941. godine marionetska i profašistička srpska država Milana Nedićeva, koja je bila u savezu s Njemačkom i koja se javno pohvalila da je prva riješila „židovsko pitanje“ u kolovozu 1942. godine. U logoru Sajmište ubijeno je 20.000 ljudi i još toliko na stratištima oko Beograda. Ali o tim se srpskim i četničkim zločinima ne piše, niti su poznati javnosti!
 
Hrvatskom su se narodu obnovitelji Jugoslavije, komunisti, orjunaši  i preobučeni četnici u partizanske odore, zbog NDH osvetili, i to nakon završetka ratnih operacija, masovnim likvidacijama nakon Bleiburga, na Križnom putu, pobivši i pobacavši u jame i rovove oko 500 tisuća ljudi. I to im nije bilo dovoljno, već su sa famom o Jasenovcu, kao o 'logoru smrti', sa preko milijun i više pobijenih ljudi. Jošsu dodali i također nepostojeće stradanje 20 tisuća djece, i kroz sve te laži desetljećima cijelom hrvatskom narodu nametali i još uvijek nameću povijesnu krivnju za nepostojeću genocidnost, za ustaštvo i također nepostojeći klerofašizam.
 
Srbija neprestano, već preko 70 godina, zlorabi Jasenovac, krivotvoreći brojke, popis poginulih, namećući pritom stigmu ustaštva, fašizma i zločina Hrvatskoj. Komemoracija u Jasenovcu svake se godine zlorabi se u dnevno-političke svrhe, pogotovo od strane Milorada Pupovca, koji svojim plačkavim izričajem dodaje izmišljenu i lažnu dramatiku. Istraživanjem i svjedočenjima postoje dokazi da je Jasenovac zatvoren tek 1951., a ponekim podatcima 1953. godine. Pronađeni su dokumenti, ali službena politika ne reagira, umjesto da se sazna istina. Komu nije stalo do istine? Odgovor se sam nameće!
 
U knjizi "Jasenovački logori – istraživanja" autora p. Vladimira Horvata, Blanke Matković te Igora Vukića i Stipe Pilića (Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2015.) naveden je popis navodnih žrtava u logoru, a koji nije odgovarao stvarnom popisu. Nakon rata propagandni stroj najčešće se zaustavljao na brojci od 700.000 ubijenih, a taj je broj bio upisan u enciklopedije, školske udžbenike, novinske i televizijske reportaže. Brojna svjedočenja bivših logoraša, arhivski izvori pa čak i knjige objavljene prije 1990. godine, pokazuju da je realna slika jasenovačkog logora daleko od one na koju je, iz raznih razloga, prihvatila hrvatska javnost. U poslijeratno doba logori u Jasenovcu i obližnjoj Staroj Gradiški, osim kao postaje Križnog puta i stratišta, bili su mjesta za zatvaranje stvarnih i potencijalnih protivnika komunističkog režima, a što se godinama prešućivalo. Prešućivala se i uloga Srbije u Drugome svjetskom ratu i njezina antisemitska politika i još se dan danas prešućuje. Prešućivala se i njezina kvislinška uloga, logori i sve ostalo za što se tereti NDH i današnja Hrvatska, a Srbija se ne spominje.
 
Roman Leljak, slovenski je publicist i istražitelj Udbinih arhiva iz Slovenije i autor niza knjiga kojima se razobličava djelatnost bivše jugoslavenske službe državne sigurnosti, ovih dana promovira svoju novu knjigu "Mit o Jasenovcu" koju je napisao na osnovi dokumenata koje je pronašao u beogradskim arhivima. "Dokumenti su iz različitih izvora poput Nedićevih arhiva, arhiva NDH, židovskih arhiva i arhiva komunističke Jugoslavije. Dokumenti jasno pokazuju što se točno dogodilo u Jasenovcu. Za knjigu i film također sam koristio dokumente svih strana, tako da nitko ne može prigovoriti profesionalizmu i objektivnosti pristupa našem istraživanju", izjavio je Roman Leljak (https://direktno.hr/direkt/video-leljak-bujici-predstavio-novi-film-o-jasenovcu-otkrio-i-senzaciju-oko-hebranga-134725)
Kada je ovaj slovenski Hrvat, Roman Leljak, počeo s predstavljanjima svoje knjige i filma MIT O JASENOVCU, krenula je i orkestrirana medijsko-politička hajka, popraćena s hajkom kvazi povjesničara, koji brane komunističke dogme, kao nešto neprikosnoveno, kao jedinu i pravu povijesnu istinu. No na njihovu žalost, ostalo je dovoljno dokumenata u arhivima, koji tu njihovu komunističku dogmatsku povijest ruše istinom! Za komunističke zločine znalo se i sve vrijeme trajanja bivše Jugoslavije, samo se o njima moralo strogo šutjeti, jer tko bi ih spomenuo, nestao bi bez traga. Tako utjeran strah u ljude bila je najsigurnija brana da se istina sazna.
 
PARTIZANSKA BOLEST
 
Ne znam koliko je u javnosti poznat izraz "partizanska bolest", ali ja znam za to spletom okolnosti još od mladih dana. Naime, "partizanska bolest" javljala se kod partizanskih koljača, kada su ih u snu budile strašne slike zločina koje su počinili, ili su im se javljali likovi prisnih partijskih drugova koje su nevine, po partijskom nalogu, izdajnički otpremili na dugoročnu robiju. Dovodili su ih u bolnicu u stanju napada, kada su grozno vrištali i vikali, spominjući imena i načine kako su ubijali. Bili su to teški oblici psihopatije - duševne depresije, a u najvećem broju slučajeva ‘partizanski PTSP-ovci’ završavali su ili u ‘ludari’ ili bi život okončali suicidom! Medicinsko osoblje koje se zateklo u bolnici, bilo je prisiljeno na šutnju, jer se znalo da bi ih progutao mrak ako to igdje ispričaju. Na brzinu bi ih obukli  u "luđačku košulju" i zatvorili u ludnicu. Međutim i osoblje je na neki način moralo olakšati svoju savjest, pa bi u povjerenju ispričali nekom svom bližnjem i tako se šapatom istina širila.
 
RAZNI  NAČINI  ZAUSTAVLJANJA ISTINE, OD ZABRANA DO KRIVOTVORINA
 
A što drugo mogu smisliti sljednici yugo-komunističke povijesti nego zabrane? Drukčije oni ne mogu razmišljati! Za njih pojam demokracija znači samo njihovu "istinu", ne mogu oni pojmiti da postoji i drukčije razmišljanje, koje nije identično njihovom. To je ostatak jednoumlja, partijskog ispiranja mozga i nesposobnost formiranja osobnog stava i svjetonazora. Za ilustraciju navest ću nekoliko primjera kako se pokušava braniti neobranjiva istina, koja ipak izlazi u javnost nakon 73 godine, planski, pomno i zastrašivanjem sakrivana.
 
Primjer 1.
https://www.braniteljski-portal.com/ekskluzivno-otkrivamo-sto-su-povjesnicari-s-filozofskog-fakulteta-u-zagrebu-radili-i-govorili-u-beogradu-na-konferenciji-ko-je-prvi-poceo-istoricari-protiv-revizionizma?fbclid=IwAR3cLDeTlvFOlwkGixMGAf7a5mybyIDtPMQjv_LOF54zp6aRtivV36NikCoProfesori Povjesničari koje nota bene plaća hrvatska država, a time i svi mi koji punimo državni proračun, krivotvore sustavno hrvatsku povijest, jezik i Domovinski rat. Na teret hrvatskih poreznih obveznika profesori Hrvoje Klasić i Tvrtko Jakovina, te Snježana Koren, voditeljica radne skupina za izradu kurikula povijesti otišli su u Beograd i sudjelovali na konferenciji 17. i 18. lipnja 2018. pod naslovom „Ko je prvi počeo? Istoričari protiv revizionizma“. A tema je naravno revizija povijesnih zbivanja koja su prethodila Domovinskom ratu! Da parafraziram Slobodana Miloševića: "Ta tko nas to bre zavadi". Navedena tri hrvatska profesora, koje plaćaju hrvatski porezni obveznici time krše USTAV RH, jer je Domovinski rat u temeljima Republike Hrvatske, a hrvatski jezik, je isto tako po Ustavu RH, službeni jezik u Republici Hrvatskoj.
 
Primjer 2.
Roman Leljak je trebao održati predstavljanje svoje knjige i prikazivanje filma Mit o Jasenovcu u Samoboru. Odmah se gradonačelnik Samobora Krešo Beljak oglasio priopćenjem o povijesnom revizionizmu, veličanju ustaštva, relativiziranju fašizma i nasilnom prekrajanju povijesti!!! Znači po Kreši Beljaku je nedopustivo iznijeti u javnost dokumente koji su pronađeni u arhivima, koji dokazuju istinu, jer sa tom istinom koja njemu ne odgovara "se truje hrvatska mladost"? Krešo Beljak ne osuđuje lažiranje povijesti, on bi htio da ta povijest ostane zacementirana kao dogma i da se mladost uči lažnoj povijesti! Da doista je to po "ljudskim, kršćanskim i moralnim normama" odgajati mlade u laži, kako  se to radilo u bivšoj Jugoslaviji. Krešo Beljak kaže "nasilni pokušaji prekrajanja povijesti"!? U čemu se sastoji to nasilje? Pa nitko nikoga nije fizički napao i tjerao na prezentaciju, nitko nikoga nije ubio zbog te prezentacije? Nitko nije ničim kršio javni red i mir, dapače prezentacija se održala u hotelu Lavica u Samoboru pred prepunim gledalištem hotelske dvorane! O kojem to nasilju piše Krešo Beljak?
 
Primjer 3.
Uredniku portala Muralist iz Čakovca upućena je pismena prijetnja zatvorom do 3 godine , i to ni manje ni više nego od povjesničara! Apsurdno da tako nešto napiše povjesničar, koji bi trebao znati da se povijest istražuje, da nije zauvijek zapečačena! E upravo to bi yugofili i htjeli, zapečatiti povijest Jugoslavije! (https://muralist.hr/zivot/uredniku-muralista-upucena-prijetnja-zatvorom-do-3-godine-zbog-najave-filma-mit-o-jasenovcu/?fbclid=IwAR0ROWnJsBfWYBYSnDdpJUQjaPBrI7A9bWp_nZW9Gn_EFi0xD94-EjXOTGI) Kao povjesničar Goran Hutinec prijeti kaznom zatvora zbog iznošenja u javnost dokumenata koji su bili pohranjeni u arhivima! Doista izvan svake pameti gospodine povjesničaru!!! Da mi je znati tko je njemu dao diplomu povjesničara? Pogađam iz prve; Filozofski fakultet u Zagrebu, a mentor je bio Ivo Goldstein! Ivo Goldstein koji je donedavno kao hrvatski veleposlanik u Francuskoj u svojem uredu u Parizu držao sliku zločinca Josipa Broza Tita!Jasno je onda kome to smeta istina i tko brani Titove zločine i zločince i za koga je neugodna istina povijesni revizionizam!
 

Lili Benčik

Od nikoga nisam čula da je Penava pokvareni arivist, nepošten, neiskren, dvoličan…

 
 
Prema općoj definiciji “Politika jekolektivna djelatnost usmjerena k donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice”. Mi bismo laički rekli: politika je umjeće mogućeg, štogod to značilo. Kinezilologija je znanost o kretanju. Uzmeno li u obzir sintagmu “panta rhei” (grč.: sve teče), sve se mijenja, ništa na svijetu nije nepomično i stalno, što se pripisuje grčkom filozofu Heraklitu, možda bi ova dva pojma iz naslova mogli povezati, pri čemu bi morali mimoići znanost. To je malo šira i dublja tema, pomalo filozofska. Za ovaj moj napis nije potrebna, a kamoli nužna. 
http://www.feral.news/wp-content/uploads/2016/07/12243210_421991277995338_6634562331717613439_n.jpg
Meni ta dva pojma za sada povezuje aktualni vukovarski gradonačelnik gospodin Ivan Penava. On je naime, za one koji nisu znali profesor kineziologije, difovac, fiskulturnik, kako bi nekada rekli u školi i zbornici. Bili su to uglavnom zgodni dečki, onako na oko, uz časne izuzetke. Možda smo ih podcijenili. Činilo se, onako na prvu s platforme PMF-a, da se baš ne bave znanošću. Vremena su se promijenila i ništa više nije kao što je bilo, mada mi se čini da je ponekad bolje ostati u struci, a ne se petljati u ono što je danas ovako, sutra onako, utilitarno, promjenljivo, nestabilno, nesigurno, nekonzekventno…,  ne u smislu Heraklitove izreke, već u smislu ostanka i opstanka na vlasti. To vrijedi za mnoge stručnjake koji su se politkom “udesili”, a da toga nisu bili niti svijesni, kao na primjer poznati liječnici, specijalisti i sveučilišni profesori, makar bili Matani i njima slični. Gospodin Penava tima i takvima nikako nije niti približno sličan. Nisam nikoga čula da je rekao kako je Penava pokvareni arivist, nepošten, neiskren, dvoličan, licemjeran, ulizica, uhljeb…, već sposoban, pošten, iskren i domoljuban mladi čovjek, kojega boli nepravda i čini sve da nepravde bude što manje, kao i das mo svi pravno jednaki. Ne vjerujem, da je naivan. Iako nema dovoljno političkog iskustva, neokrnjen je prešao mnoge Scile i Haribde, sve do ovog “prosvjeda” koji  navodno nije bio prosvjed, već  upozorenje nadležnima, naročito onima gore, kako je previše vremena prošlo a ratni zločinci u Vukovaru nisu sankcionirani, zbog čega je gotovo nemoguć život u tom gradu, jer je neshvatljivo, nenormalno, suludo i sramotno po državu, da se zločinac i žrtva susreću svakodnevno, na svakom koraku, kao da nikada ništa nije bilo. Dapače, zločinca se ne smije niti krivo pogledati, dok se mnogi od njih svojim žrtvama bezobrazno cere u lice. Pritom se čovjek zapita: Zar je to možda bio uvjet mirne reintegracije i opće abolicije? Ako je tako, onda bi se to moralo znati.
 
Gradonačelnik se s tim susreće svaki dan kao i s upitima, prigovorima, očekivanjima i nadanjima mnogih svojih sugrađana čiji su najmiliji nestali, ne zna im se za grob, a  zna se ime i prezime ubojice.
 
Gradonačelnik je ovim okupljanjem cijele Hrvatske, ponovnim oživljavanjem pojedinih zločina, svekolikom patnjom, neizmjernom boli i nezacijeljenim ranama, svakodnevnoj napetosti, izloženosti određenom  strahu, tinjajućoj mržnji, unutarnjem porivu za osvetu i odmazdu, htio upozoriti cijelu javnost, kako priča s Vukovarom i oko njega nije gotova, kako su zakazale sve nadležne institucije po tim pitanjima, kako sve teče presporo i nedovoljno je učinkovito. Sve je to u redu, kad mi ne bismo bili mi. U svemu vidimo zavjeru i ne baš dobre namjere, pogotovo kad osobno ili stranački na nečemu želimo poentirati. Po nekima ovo je bio implicitni udar na vladu, odnosno premijera Plenkovića. Baš kao u sve ostalo tako i ovdje, naglašeno, napadno i bespotrebno su uključeni branitelji, što nije časno, pošteno i pomalo je sramotno. Koji građanin, a kamoli hrvatski branitelj bi imao što protiv plemenite i časne namjere gospodina Penave? Čim se o tome počelo spekulirati i filozofirati, počelo se sumnjati, svakim danom sve više i sve jače. To nikako nije dobro, pogotovo za gospodina Penavu. Bio je to maraton, trka s preprekama, desetoboj… unaprijed izgubljena utakmica, sasvim svejedno je li dogovorena ili uistinu igrana, ukoliko je imalo bilo usmjereno protiv premijera Plenkovića, ne zato kako Penava reče, što je Plenković najbolji premijer do sad u Hrvatskoj, već zato što je premijer, kakav god bio.
 
Ljudi su u stvari, u većini, velike kukavice, neiskreni uhljebi, pragmatski lažljivci i neizmjerni licemjeri. Gurnuli su neiskusnog političara i poštenog čovjeka u boksački ring, na svetom mjestu, sa svetim ciljem. Međutim, tu se nije udaralo po pravilima. Bilo je puno niskih i neočekivanih udaraca, najviše onih iza leđa. Tome profesor kineziologije  nije dorastao. Nije dorastao niti prekaljenim političkim “borcima” s prljavim rekvizitima u političkim močvarama. Pokazao je borbenost, hrabrost, vjerodostojnost,  nevjerojatnu tvrdoglavost, ustrajnost, nepokolebljivost, ponos, istinoljubivost, istančan osjećaj za pravdu i pravednost i veliku naivnost. Netko negdje nevidljiv, bitan i važan, u političkoj areni, okrenuo je palac prema dolje.
Politika je, uistinu kurva.
 

Ankica Benček

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz Slavonije

 
 
Liječnici kao jedna od najvažnijih društvenih skupina, profesija, ceh…, odavno su meta napada, preciznije - uništavanja. Po završetku tzv. mirne reintegracije, a naročito od dvije tisućite, čim je zdravstveni proračun postao veći od obrambenog, time i najveći na jednoj „hrpi“ enormno je poraslo zanimanje za cijeli zdravstveni sustav: od proizvodnje (Pliva) do „potrošnje“, od  seoske ambulante do bolnica, malih i velikih. Okružili su ga predatori, iz daleka i domicilne sitne ribe. Ovdje ćemo samo malo o liječnicima - oni su „na panj“ došli nekako odmah nakon branitelja. Motka s kojom se mlatio, i još i danas mlati cijeli ceh, ali ne samo njega već se sluđuje i cijelo društvo, do zadnje elementarne čestice je – korupcija. Ah ta čarobna korupcija u tzv. tranzicijskim zemljama, da ne govorimo u afričkim, latinsko-američkim, azijskim… to je jedno veliko zlo, plaši nas i ovdašnja medija korumpirana (donirana, kupljena, a proizvodi gubitke itd.) iz tzv. demokratskih zemalja.
http://www.tvloki.com/wp-content/uploads/2016/08/ines-strenja-linic-izjava-za-med-390x215.jpg
Ines Strenja Linić
 
I da skratimo, nakon što zatruju, ovladaju, dušama novih, tranzicijskih robova i strahom od „ebole korupcije“ usput i brzo i uspješno odatle pljačkaju resurse - financijske, materijalne, gotove atraktivne tvornice, sustave, zemlju, na koncu i ljude. Kakva korupcija kao moguća specifičnost tzv. tranzicijskih zemalja, elementarna je to glupost i što je još opasnije - laž, jer povijest čovječanstva je, pored ostaloga, povijest korupcije. Ratova i korupcije, ili još i bolje „korupcije“ u ratu i poslije rata („tranzicija“ „revolucija“, „kontra revolucija“…). Ako teorija evolucije uopće vrijedi koliko li je tek tamo primjera bića koja žive u idealnim odnosima korupcije, u kojima su se razvila, bez kojih ih u „lancu“ ne bi ni bilo. Pojednostavljeno, ako evolucija uopće vrijedi, njezina dva temeljna stupa su korupcija i sila. Treći je, naravno, prilagodba korupciji i sili. (Ne mogu ovdje objašnjavati to šire značenje pojma „korupcija“, pored onoga „primitivnoga“ navodno svima jasnoga, uključivo i zadnjega bedaka.)
 
Liječnici pod dugotrajnom medijsko-političkom paljbom     
 
Vraćam se liječnikom cehu – ovdje (HF, tiskani i e-izdanje) smo ga pokušavali, više puta, braniti od raznih „korupcijskih afera“ koje su u njemu navodno izbijale. Neke je korumpirana, ustvari „donirana“ medija i politika, u koruptivnoj svezi, razvila do razmjera da je bilo skoro sramota biti liječnik. Bilo mi je više nego jasno nakon što su branitelji medijsko-politički proglašeni, da se mi ovdje ne lažemo, društvenim parazitima, ološem, vucibatinama, i dakako ratnim zločincima… napad na liječnike, u biti elitnu društvenu skupinu, slijedeći je korak u rastakanju društva, pri čemu je država fol usputna žrtva. A zapravo je prvi i glavni cilj, kao „okvir“ za bivanje jednog naroda, tko voli „nacije“, tko želi „građana“…
 
Slično su, malo po malo, prolazile i druge profesije, profesori primjerice, od sveučilišnih do učitelja u osnovnim školama - spomenut ću samo njih. Danas stvari stoje ovako: liječnike mlate pacijenti, nad glavom im još lebde razne, laičke udruge, medija im je korumpirani neprijatelj. Učitelje i profesore tuku učenici. Prvi imaju izlaz; spakiraju se pa za bolje plaće u inozemstvo i rad u struci, a ako se preseljavaju po Euniji, realno, mijenjaju samo mjesto dosadašnjega rada. Mogu i drugi tim putem, ali osim rijetkih sveučilišnih profesora, ostali bi morali mijenjati posao, sve do pranja suđa u restoranima ili branja šparoga. Rezultati su, vidim, dobri.
 
Branitelji su sve niže na društvenoj ljestvici, sva ih je manje, da sada ne pišem i kako i zašto, a s liječnicima, pa i medicinskim sestrama je slično. Tko će onda ove još preostale, uključivo i branitelje, u ovdašnjim mini regijama velike doduše raspadajuće Eunije liječiti? Tu su vračevi i vračare, slabo vrijedi gledanje u kavu, travare su preuzeli vegani. Možda Pernar „reanimacijom“ koji nam se iz Njemačke vratio? Nije blesav, radije se dade nositi u ležećem stavu po sabornici, po onoj „plaća ide, a ja ležim“.
 
Zastupnica Strenja-Linić otišla predaleko - bez povratka
 
Sve afere su priređene na jedan te isti način - pronađe se neki pojedinačni slučaj među liječnicima, možda i obični kriminal, sve se poopći, medija udari u velike talambase, priključi se „politika“ – i eto zla. Ne ću stoga spominjati ni jednu, ali poslije svake liječnička struka je izlazila sve slabija i slabija. Istodobno rade u sustavu koji se ljulja kao vlat trave na povjetarcu. Za čuditi se kako već nije propao, nestao… čega pacijenti uglavnom nisu svjesni. Nema niti jedne profesije koja je tako povlačena po blatu. Ekonomisti? Niti slučajno, oni su „živi i zdravi“ i nadalje podučavaju ekonomiju, društvo, pojedince, poduzetnike, državu…, a svi sve bolesniji i bolesniji.
 
Gurua je tu tušta i tma, uglavnom istih, a i honorari su bit će dobri.  Pravnici? Njih nitko ne smije ni taknuti, osim ako nisu u sudstvu - e na te svatko smije pljunuti iako ono možda i nije tako i toliko loše. Jasno je i zašto, jer ono je iz te iste priče o „korupciji“. Odvjetnike? Ne diraj. Profesore s PF-a, naročito zagrebačkoga, niti slučajno. Možda će ti oni „servisirati“ zakone (što više zakona to bolje) pa tako i život. Kakvi liječnici - oni su tek tamo gdje su posljedice, primjerice, psihička oboljenja od ovrha. „Društvenjake“, filozofe, ni za Boga, barem dok je živ Puhovski, kakve politologe, stižu novi i novi sve bolji od boljega, mladi povjesničari poput Klasića, Jakovine, Markovine, eto nam i nekoga Šarića… Od njih se smiju dirati, ustvari „derati“, tek jezikoslovci i povjesničari hrvatske književnosti.
 
U kulturi glavni su Oliver Frljić i Ante Tomić. Stvari su otišle dotle da je na HRT-u tambura skoro zabranjena („seljačija“, rekao je navodno svojedobno Mirko Galić, pa je odatle skinuli i dobrim dijelom otvorili put cajkama). Ne ću spominjati Thompsona, a bogme na HRT-u nema ni pjesama Vice Vukova za kojega su svi, od „majke“ Savke, Tripala „ćaće“, do, navodnih, tadašnjih „desničara“, po zaslugama za Hrvatsko proljeće nevažni - radikalno bih rekao - ništice. Dokle je dakle rastakanje došlo? Ipak, u središtu su nam liječnici. Kako bilo do sada se ceh nekako držao - sve donedavno, a onda se dogodilo nešto nečuveno - doktorica i saborska zastupnica, predsjednica Odbora za zdravstvo Hrvatskog sabora Strenja Linić u borbi za moć, pa za vlast, prevršila je svaku mjeru: udarila je kulenom na kolege anesteziologe u Slavoniji. Odvratno, povraća mi se na takvu vrstu regional šovinizma, pa i unutar stručnog šovinizma. Kao tamo „negdje“ bit će daleko u slavonskoj zabiti moraš donijeti kulen (i to žene) ako želiš, nekakvu, anesteziju (kakvu, ima ih, stručno gledano desetke vrsta). Zašto nije spomenula pršut i sir, možda krčki, iako bi to bilo isto?
 
Bijednici u slavonskoj zabiti cijela ekipa, anesteziolog, sestra, ginekolog, barem, prodaju se za kulenčić koga mogu smazati za  doručak? Pritom anesteziologa je manjak, ginekologa manjka, iskusnih sestara, viših, najvjerojatnije također, a bogme uskoro ne će imati tko napraviti ni kulen. Strašno koliko je doktorica Strenja Linić obnevidjela, moć i vlast joj pojele mozak, pa ni psihijatri ne bi pomogli. Uostalom doktor Petrov je bio s njom u istom kolu. Kolektivna bolest? Ministar Kujundžić - koga briga za njega i njegovu ministarsku, političku sudbinu. Mi ga iz HF-a sigurno ne bi ni birali, a kamo li da je on sada bitan. Bitan je sustav i ako je ikako moguće, njegovo što duže održanje. Zastupnica doktorica Strenja Linić se u međuvremenu ispričala, ali za „kulen anesteziolozima“, slavonskim,  nema isprike. Ne vrijedi. Bilo je u ovom pokušaju smjene ministra Kujundžića još ružnih igrokaza i „štela“, zloporabe javnog u privatne svrhe itd, ali o tome drugom zgodom. Rješenja? Možda bi saborsku zastupnicu Strenja Linić trebalo podmititi kulenom da tamo zašuti.  Možda bi radije pršuta i sira? Nemam ni volje, a bogme ni novaca ni za to.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1131 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević