Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

"Sve koje postaje Ja i Ja koji postajem Sve"

 
 
Puno se o njoj piše, bezbroj puta se govori o tzv. teoriji relativizma, koja je u međuvremenu, a bilo je to davno, davno postala ideologija, spustila se na tlo, pa po njemu hodi ili se vuče poput magle. Recimo prije komunističke, kojoj je uostalom i otac i majka, jedna je od njenih, sad već prastarih kćeri. Za njene iskrene i prave pripadnike ona je pak - vjera. Nova, prava religija. Vjera da je sve jedno i jedno je sve. Ideologija, taj otpadak, to je za prosti puk koji baulja po magli, a danas po „kauf-landima“, ne kao čovjek, već kao potrošač, onda kao kmet, radnička klasa…, kakav bio, većinom kao ološ s dna. Zamislite, nakon toliko mnogo proteklog vremena, tek sada kad nam se ona na tisuće načina, u tisuće potoka, rijeka, kao poplava slijeva na glavu, guši nas. I mene. Neka bude eto i moj crimen.
https://blog.oup.com/wp-content/uploads/2016/01/science-religion.jpg
Nit' sam što znao, a nije bilo ni dano. Mislim kako je kasno, al' ipak… Puno više su o njoj znali prije skoro sto godina, primjerice kardinal Alojzije Stepinac, nego mi danas. Malo je, primjerice, poznato kako su upravo masoni, posebno zagrebački, davno prije Tite nastojali Crkvu u Hrvata odvojiti od Vatikana. Nepoznato mi je bilo da je jedan ideolog masonerije za kraljevina SHS i Jugoslavije, raspop Viktor Novak, kao „savjetnik“ sudjelovao u procesu protiv kardinala Stepinca, pa i napisao onaj presudni ideološki, masonski dio o „klerofašizmu“. Skriveno je kako niti jedan lijevi „revolucionarni“ režim, boljševički, fašistički, nacistički, zatim staljinistički, komunistički u Jugoslaviji… nisu progonili masone. 0Pa evo malo o religiji relativizma „iz prve ruke“. O tome jedan od važnijih ovdašnjih i najtalentiranijih „naših“ masona iz prošloga stoljeća, s njegova početka pače, Milan Marjanović, u tekstu „Religija relativizma“, 1922.(!) godine piše:
 
„Sve je sa svime u vezi.
Relativnost svih stvari, sveopća relativnost. Identičnost svih stvari, unutrašnje  jedinstvo svega.
To treće, ili bolje reći: to jedno i jedino, to što je „izvjesnost“ govoriti:
Sve je relativno za to, jer sve se u međusobnoj relaciji, pošto je dio jedne cjeline, koja se neprestano mijenja budući da je živa i u njoj ničega mrtvog nema.
I u tome je sva Istina, sva Snaga  i sva Ljepota.
I onda, tog dana, preplavi me val jednoga osjećanja golemog širinom i silnom jačinom:
I Ja sam dio Cjeline, i Ja sam u relaciji sa Svime. Moj 'Ja' je tačno tolik kolika je moja Svijest. Uska Svijest, to je mali Ja, široka svijest to je veliki Ja, Svijest proširena do Svega, to je Ja koji je postao Sve i našao Sebe u Svemu i našao Sve u Sebi.
U mom Ja je, dakle, i 'prošlo' i 'sadašnje' i 'buduće', u njemu je i 'ondje' i 'svagdje'.
Sve koje postaje Ja, i Ja koji postajem Sve.
Ja Stvor i Stvaralac, od svega obuhvaćen i sveobuhvatan!
Sad znam zašto su u Raju Zemaljskom bila dva stabla. Stablo Spoznanja i Stablo Života. Jesti od jednoga bio je grijeh bio je grijeh koji je nosio prokletstvo. Jesti od obadva bio je put do toga, da budemo kao i Bog!
I za to može da se ostvari riječ: ' i bit ćete kao Bog'. Jer to je Njegova želja i smisao Njegova stvaranja.
U jednakoj mjeri, u kojoj spoznajem sebe,vidim, osjećam i spoznajem da Ja nisam sam, da Ja nisam izdvojen, da Ja nisam samo Roditelj, nego i Rođeni.
Najosnovnija priroda moga Ja me nagoni da kažem. 'Sve treba da se toči kroz Mene, i Ja treba da prelijem u Sve'.
Nazvaše ljudi ovo Sve riječju: 'Bog'.
Stara zlorabljena, ali poznata i jedino tačna riječ. A postaje Golem, u Njemu je, utoka svakoga „Ja“ kad se proširilo do Svega, u Njemu je.
Razvoj našega Ja nema granica:' I bit ćete kao i Bog'.
Evo religije, evo etike, evo estetike relativizma, kojom relativizam postaje sveopći relacijonizam. Sve u svemu roditelj i rođeni, sve je u svemu u svestranoj vezi.
Religija nije drugo nego ponovno nadovezivanje (religare) ponovno povezivanje potrganih niti između niskog i visokog, izdvojenog i cjeline, pojedinca i božanstva.
Za to se Religija i Dogma isključuju. Istinska religija nema dogmi, a dogma je ubica religija.
(Ivan Mužić, Masonstvo u Hrvata, Laus, Split, 2001., str. 282., a odatle navedeni citat citata; Milan Marjanović, Religija relativizma, Univerzum (masonski časopis, o.a.) 1/1922.
 
Ovu religiju  može se moglo razumjeti i kao „religiju raspada“, regresa. „Sve“ se raspada u jedno, u „Ja“. Ah tu je strašan strah od smrti, nu, ipak, možda se to silno mnoštvo „Ja-ova“, „monada“, opet, nakon deevolucije, spoji, reciklira, u „Sve“ i tako u krug, pa stigne i spas od smrti. Samo usput, koliko li se suvremena elita boji smrti, koliko se pomlađuje, mijenja krv za mladalačku, koliko srca, motora(?) promijeni…, pa, opet, umre.
Umjesto katoličanstva, kršćanstva - nove vjere
 
O ovome pišem godinama, gledajući znakove uokolo, bez kritike ovakvih teoretskih utemeljenja s našega „prostora“, kako se ta ideologija otrova, koja se prodaje prvenstveno pod „liberalizam“, „slobodu“, „gemišt“, ustvari „koktel“…, razasula, prolila i poplavila ono „Sve“ - obični život svakoga pojedinaca, pa je to neko navodno „Ja“ prvo stradalo. Otrovano. Mislim kako je ono mrtvo, likvidirano. Nema ga više, u ovoj propadajućoj kršćanskoj civilizaciji, čime je cilj postignut. Gdje je nestalo baš to „Ja“, neka ga, ma bilo i masonsko. Je li ga ubila baš ta masonska vjera, a iz nje istekla masonska otrovna žuč, koga više briga. Jedan od glavnih ciljeva u kršćanskim civilizacijama odavno  je dostignut - tzv. „sekularizam“. Taj „sekularizam“ uostalom bio je jedino i moguć u kršćanskim civilizacijama, nu zašto, nije nam ovdje glavna tema. Reći ću samo ovoliko - zbog slobode koju je ona nosila i još nosi, zadnjim snagama. Fundamentalnu, onu eto, božansku, od Boga danu.
 
Odvojenost "vjere od države" ne postoji
 
Bitnije nam je ovdje što je taj „sekularizam“, navodna, odvojenost „vjere od države“. Neki kažu i „crkve od države“. Prvo, toga u tzv. zapadnoj civilizaciji nema. Usput, toga nema nigdje. Nema stoga što se svaka navodna nova bezvjera na Zapadu pretvori u novu vjeru, pa umjesto stare „strukture“, vjere, nova ima - državu. Drugo, a zapravo prethodno, tzv. sekularizam, koji bi navodno trebao biti opći, za sve vjere, odnosi se samo na kršćanstvo, prvenstveno na katoličanstvo, a zatim na pravoslavlje, ponajprije na rusko pravoslavlje. Sekularizam je, jednostavno, mimikrijski pojam za obračun s katoličanstvom i pravoslavljem (osim Rusije, drugdje u manjoj mjeri).
 
Hoću rijet kako tog „sekularizma“ s kojim nas muče, nema, niti je bilo. Ni u tzv. zapadnoj civilizaciji, ma što ona zapravo značila nema „sekularizma“. Postoji samo zamjena, izmjena državne vjere. Najprije je građanska Francuska revolucija uništila, skoro, katoličanstvo. Napoleon Bonaparte je malo „regresirao“ kad mu je netko trebao „nataknuti“ carsku krunu, pa je pozvao Papu ma i u opustošenu katedralu Notre Dame. A tko bi mu je inače stavio? Žestoka borba protiv kršćanstva se nastavila; za Prvog svjetskog rata stradala su tri velika carstva, Austro-ugarsko, katoličko, Njemačko, protestantsko- katoličko i Rusko, pravoslavno. Posebno krvav obračun je bio s ruskim pravoslavljem, njenim svećenstvom, srušeni su mu mnogi manastiri, crkve… Nu, stigla je nova, zamjenska vjera, komunistička, najprije s „patrijarhom“ Lenjinom (mason) zatim Trockim kojega je pobijedio Staljin, moglo bi se reći raspop.
 
U Italiji je, s iste strane, s lijeva, kao neprijatelj katoličanstva nastao fašizam, također sa svojim „patrijarhom“ Mussolinijem. Slijedi ga nacizam a, jedna od glavnih meta napada mu je i katoličanstvo (što se uglavnom prešućuje). Nacizam stiže također s lijeva, također postaje zamjenska religija, a Hitler novi „Bog“. Bilo samo kao ideologija, ali u njegovu sklopu je i povratak germanskom poganstvu, naročito, primjerice među pripadnicima SS-a (regres!). Imamo dakle u povijesnom slijedu ove nove vjere: klerosekularizam (francuski) klerokomunizam, pa klerofašizam, kleronacizam, a one - državu.
 
Jadne antife, pojma nemaju koliko je kovanica „klerofašizam“ točna, a odnosi se na njih. Pravi bumerang. Poslije Drugog svjetskog rata nastaje „vlast“ nekoga novoga „sekularizma“ - vjera u multikulti, sinkretizam koji uključuje i sve i razne bogove i religije i ateizam i agnosticizam… Od svih prethodnih on je zadržao ponešto, nazvat ćemo ga i kleroglobalizam. Svi ti „sekularizmi“, od građanskih revolucija do danas, nastali su u obračunu s kršćanstvom, katoličanstvom posebno, ali učinili su samo toliko da se stara kršćanska, katolička i rusko-pravoslavna prvenstveno vjera uništavanjem zamijeni sljedećom novom koja se pretvara, laže da to nije. Pritom je sve najsličnije baš – religiji relativizma - i još koje kakvim, da ne povlačim za rep onoga… Najkraće: Zapadna civilizacija umire pod naslagama, talogom, tih „religija“ koje se prave da to nisu, samo da unište kršćanstvo.
 
Kršćanstvo između religije relativizma i islama
 
Zadnjih desetljeća postoje zapadna i relativistička nastojanja da bi se islam „sekularizirao“. A to jednostavno otpada. Ne će ići jer: „U svjetlu izjava rahmetli imama Homeinija, r.a. te poznatog  slogana koji je u političku svijest našega naroda urezao šehid Muderis, a koja glasi; „Naša vjera isto je što i naša politika, a naša politika je isto što i naša vjera“, može se ustvrditi da je to pitanje za naš narod (muslimane, o.a.) razriješeno prilično jasno“. „…U islamu, Bog je vladar čovjeka i svijeta pa su tako oblast politike, ekonomije, obrazovanja i odgoja, uprave i sva ostala pitanja koja se tiču ljudskog života uređena skupinom vjerskih propisa i vrijednosti.“ (Muhamed Taqi Misbah Yazdi: Politička teorija islama, svezak 1., str. 11., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 143572014.). Navodim samo toliko, od zapadnom terminologijom, autora koga bismo mogli nazvati „politologom islama“.
 
Čitam kako su Francuzi s kipa Svetog Pape Pavla, valjda dlijetom, odstranili križ. Sveti Papa Pavao Šesti tako je u Francuskoj postao neki bidni striček Woytiła. Pa će ga sada smjeti pogledati i muslimani, ateisti, relativisti, masoni, sotonisti. Da mu možda, umjesto križa, objese vijenac svježeg bijelog luka? Možda bi privukao vegane, a i svatko bi si mogao ponijeti doma po glavicu, za ručak. Zdrav je za tijelo, a i neizostavan u francuskoj kuhinji. Trgovački lanac (ovo „lanac“ simbol je ropstva, al' to potrošačke ovce ne uviđaju) Lidl je iz svojih dućana pak izbacio neki grčki jogurt sa slikom manastira na kojemu je valjda bio i križ. Pravoslavni manastir bez križa, tko je to još vidio, a moguće je i recept manastirski. Sad će cijeli Lidl biti „halal“ pa će navaliti brojne nove mušterije. Za njih ne znam nu za mene je Lidl odavno „haram“.
 
Pročitao sam kako Michel Houellebecq („Pokoravanje“) u Francuskoj vidi lagani oporavak katoličanstva, predlaže kao rješenje tamošnjih sukoba civilizacija da katoličanstvo postane „državna religija“. Mislim kako ništa od toga, teško da im i Bog više može pomoći, vjerojatnije je kako je od njih „digao ruke“, dotukla Zapad religija relativizma. I tako, i na Zapadu, na braniku vjere stoji još samo - islam! Znakovito, zar ne? 
 

Mato Dretvić Filakov

Optimizam u bolje dane, usprkos svim nedaćama, nudi nam knjiga Hrvatski patriotizam

 
 
Nova knjiga dr. sc. Zdravka Tomca zanimljivog naslova „Hrvatski patriotizam“ (Tkanica, Zagreb, 2017.), predstavljena u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, izazvala je interes i popunila vrlo brzo veliku dvoranu zainteresiranom publikom, koja je željela čuti odgovore na pitanja koja se kriju u naslovu knjige. Vjerujem da su dobili i više od očekivanog  jer su se predstavljači dr. sc. Drago Šimundža i sam autor dr. sc. Zdravko Tomac u iscrpnom izlaganju trudili obujmiti gotovo sve teme, prijepore i probleme hrvatske stvarnosti koje čitatelju nudi knjiga na svojih 400 stranica.
Problemi prošlosti  s problemima aktualnog domovinskog trenutka umreženi  su i uronjeni u naš svakidašnji život. Stavljaju nas uvijek pred istim izazovima s bezbroj pitanja na koja najčešće dajemo nedvosmislen odgovor, ali samo  verbalno i u kondicionalu bez stvarnog djelotvornog učinka. „Došlo je vrijeme, ustvari zadnji trenutak da se utvrdi istina jer bez istine ne će biti moguće konačno zaustaviti krvave hrvatske mostove sukobljenog, ideološki podijeljenog  hrvatskog naroda“ , ključna je poruka autora. Preduvjet za zajednički korak je, kako to sam autor lijepo naglašava, hrvatska emocionalna povezanost i ljubav prema vlastitom narodu i Domovini. Nasuprot formalnoj ili samo verbalnoj povezanosti koja svoje egoističke interese želi sakriti iza pukih izjava velikog hrvatstva dr. sc. Drago Šimundža vrlo je emotivno i u zanosu objašnjavao pojam patriotizma, domoljublja, rodoljublja. Što znači ljubiti svoju domovinu, svoj narod? Koliko je moćan i učinkovit taj osjećaj u nama? Emocionalni Hrvat uživa u svakom uspjehu svoje hrvatske države i svoga naroda. On sudjeluje na izgradnji njihovog boljitka. Dijeli radost vrhunskih uspjeha svojih sunarodnjaka  u znanosti, umjetnosti, gospodarstvu, kulturi, u svemu što čini napredak u narodu. Spreman je žrtvovati svoj život u obrani identiteta i opstojnosti svojeg naroda.  „Hrvatom se postaje subjektivno, osjećajno, dobrovoljno i svjesno svjedoči spremnost na žrtvovanje za vlastiti narod“, poručuje nam dr. sc. Tomac.
 
U prvom dijelu knjige autor govori o svojem životnom putu: „S jedne strane sam bio sanjar, maštalac i nepopravljivi idealist, čovjekoljubac i veliki optimist koji nije mogao živjeti bez vjere u smisao života, harmoniju, ljubav i dobrotu. Ti ideali za mene su bili prijeko potrebni kao i kruh i voda. Međutim, veći dio moga života, u meni je usporedno živio borben čovjek koji je smatrao da nije dovoljno pisati i govoriti o dobru, ljubavi, nego da se je potrebno i osobno boriti da se ti ideali ostvare.“ Sigurna sam da je i ova knjiga autorov doprinos boljem svijetu.
Potom se dr. sc. Tomac izravno obratio zainteresiranoj publici  i vrlo uvjerljivo otvorio mnoge teme o kojima detaljno piše u knjizi, a koje još uvijek predstavljaju kočnicu našem boljitku.
 
Na pitanje o budućnosti hrvatskog naroda dr. Šimundža, kao i dr. Tomac, optimisti su u zaključku: „Hrvatski narod ima svoju budućnost jer u ovom narodu ima dovoljno gorljive ljubavi, svojevrsne opijenosti i zanesenosti svojom Domovinom, poštivanja tradicije, odgovornog svjedočenja svojeg identiteta spremnošću na žrtvu za svoje nacionalne ideale!“Predstavljanje knjige „Hrvatski patriotizam“ organizirali su Hrvatska udruga Benedikt i Izdavačka kuća Tkanica iz Zagreba. Voditelj večeri bio je Nikola Milanović, član Upravnog vijeća Hrvatske udruge Benedikt koji je, prije najave predstavljača, biranim citatima iz knjige zgodno uvodio publiku u nove teme.
 

Margita Vučetić, HUB, http://hu-benedikt.hr/?p=100853

Konvencija je prvi međunarodni dokument koji donosi definiciju roda kao društvenog konstrukta koji je odvojen od biološkog spola

 
 
Vijeće Europe usvojilo je Istanbulsku konvenciju 2011. godine. SDP je imao četiri godine svog mandata, od 2011. do 2015. da u hrvatske zakone uvedesve pozitivne odredbe iz te konvencije, sve odredbe koje se zaista tiču zaštite žena od nasilja. No, nisu to učinili.
http://www.bible.org.nz/wp-content/uploads/666.jpg
SDP gura ratifikaciju Istanbulske konvencije isključivo radi promocije rodne ideologije. Ta ideologija se temelji na tvrdnji da svaki muškarac može odabrati da je žena, a žena da je muškarac. Istanbulska konvencija je prvi međunarodni dokument koji donosi definiciju roda kao isključivo društvenog konstrukta koji je odvojen od biološkog spola. Rodna ideologija je u znanstvenim krugovima proglašena potpuno znanstveno  neutemeljenom, a glavni „znanstveni“ promotor rodne ideologije, Nordijski rodni institut, zatvoren je 31. 12. 2011. SDP je rodnu ideologiju prihvatio kao svoju političku agendu i sad je želi nametnuti cijelom hrvatskom narodu.
 
Hrast ponovno poziva sve stranke da sjednemo zajedno i pronađemo konkretna rješenja koja će zaštititi žene od nasilja. Žena koja je zlostavljana u obitelji nema vremena čekati red da se u sigurnoj kući ukaže slobodno mjesto. To su teme koje moramo zakonski regulirati, a ne propale ideologije. Zaključno, da je SDP-u do zaštite žena od nasilja, unaprijedio bi tu zaštitu za vrijeme svojeg mandata. Pozivamo SDP da ne opterećuje ovu važnu temu zaštite žena od nasilja svojom propalom ideologijom koju njihovi europski istomišljenici pokušavaju „ispod žita“ podvaliti u Istanbulskoj konvenciji.
 

Ladislav Ilčić, predsjednik Hrasta - pokreta za uspješnu Hrvatsku

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1064 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević