Get Adobe Flash player
Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Prepisati riječi iz pjesme Ekaterine Velike može samo neznalica i(li)...

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome...

Karmine na Pantovčaku

Karmine na Pantovčaku

Lisičina karikaturalna izvedba Lijepe...

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Hrvatska ima pravnu osnovu za zakonsku zabranu svih komunističkih simbola...

Ekaterina Velika u

Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

Inauguracija protekla bez mentorâ     Kako je...

  • Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:43
  • Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    četvrtak, 20. veljače 2020. 09:40
  • Karmine na Pantovčaku

    Karmine na Pantovčaku

    četvrtak, 20. veljače 2020. 10:02
  • Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    srijeda, 19. veljače 2020. 12:30
  • Ekaterina Velika u

    Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:38

Momak iz močvare nije dostojan niti primirisati pehar HNS-a

 
 
Predsjednik HNS-a Davor Šuker nije dopustio ministru (i) „sporta“ (bez "š") Željku Jovanoviću uručiti pehar pobjedničkoj Rijeci u završnici nogometnog kupa. Spasio ga je tako da dublje zagazi u „nogometnu močvaru“ i u njoj možda i više nastrada, primjerice upadne u glib do guše. A što je radio taj Željko Jovanović u društvu nogometne elite kojoj je na početku mandata poručivao neka se pogleda u ogledalu i pljune.
http://www.uefa.com/MultimediaFiles/Photo/competitions/WorldCup/41/34/59/413459_w2.jpg
Nije ga, tvrdokožnoga, zapekla savjest pa da sam odustane od te časti koja bi mu služila prvenstveno za političku  promociju. Nije ovo, kao ni „osvajanje“ pa zamrzavanje docenture  na opatijskom „detašmanu“ osječkog MF-a, uspio razumjeti kao „sukob interesa“ dvo-ličnosti jednoga Jovanovića: onoga pljuvača iz močvare i ovoga veselog ministra i nogometnoga navijača. Malo bi uništavao nogometnu elitu, HNS i Dinamo, prije svega, na tragu pokušaja uništenja svih hrvatskih elita, liječničke, profesorske, učiteljske, braniteljske, inženjerske, seljačke, itd, a malo dodjeljivao pehare. Ne bi išlo. 
 
Nego nije Jovanović problem, problem je Predsjednik (s velikim "P") Ivo Josipović koji ga je odredio za izaslanika. Imajući u vidu samo ovo malo prethodno navedenih činjenica, koje su Josipoviću sigurno poznate, pa i njegovom savjetniku za šport (možda sport?) Tušeku i za unutarnju politiku Sinišu Tataloviću, takva njegova odluka najblaže se može označiti skandaloznom. Preciznija analiza i lošijeg analitičara od njegova glavnoga, na vrijeme sigurnosno neprovjerenog, dosegla bi do puno opakijih zaključaka na tom istom tragu, ali za člančić je to previše. Predsjednik se inače ne miješa u šsport, ali eto ga neki dan na Visu  na proslavi obnove Hajduka. I to je za kakvoga ornog analitičara. Kako bilo, Šuker, sada i kao predsjednik HNS-a, nastavlja zabijati golove. Bravo Davore!, kako  piše velika većina „internetlija“.
 

Tomislav Gradišak

Još nam je i dobro kad nam Josipović predvodi gospodarstvene delegacije

 
 
Vladati znači upravljati državom ili organizacijom sličnom državi; vladanje znači gospodarenje pa je stoga i primarni zadatak predsjednika vlade-premijera, upravljanje gospodarstvom. U našem političkom sustavu predsjednik države trebao bi biti tek sukreator vanjske i unutrašnje politike a nikako samostalni čimbenik u autohtonom kreiranju gospodarstvene politike. Iz aktualnih događanja vezano uz 'plinoviti biznis' po svemu se čini da predsjednik države pokušava preuzeti dužnost (po njemu, valjda, nesposobnog, nap. a.) premijera pa je sukreacija u gospodarskoj politici izgubila svaki smisao ili, kako bi to narod figurativno kazao 'svatko svoju kozu dere'! Podsjetimo se, 13. studenog 2012. održan je Katarsko-hrvatski gospodarski forum na kojem je sudjelovalo preko 150 sudionika, većina s hrvatske strane.
http://dohanews.co/wp-content/uploads/2012/11/tumblr_mdf9z8TAv81qge4jz.jpg
Umjesto vladajućeg premijera Zorana Milanovića vođa hrvatske gospodarstvene delegacije bio je predsjednik države Ivo Josipović. On je tada ocijenio, nakon razgovora s katarskim emirom Hamadom al-Tanijem da postoje 'vrlo dobri' izgledi za suradnju Hrvatske i Katara na izgradnji LNG terminala na Krku. Ti 'vrlo dobri' izgledi datiraju jošiz Mesićeve, 'turističko-gospodarstvene' posjete Kataru od prije deset godina, iz ožujka 2004.! HGK je izvijestio kako su uz predstavnike hrvatskih tvrtki na forumu sudjelovali i predstavnici 26 katarskih tvrtki; a ustvari ih je bilo tek nekoliko, reda radi!? A pričalo se o svemu i svačemu pa su tako katarskim poduzetnicima naši bistroumni gospodarstvenici nudili da posjete hrvatsku obalu i prekrasne pješčane plaže, potpuno nesvjesni toga da 'islamska vjera' ondašnjim ženama ne dopušta kupanje na takvim mjestima (niti u 'burkiniju'), a javno izlaganje u kupaćem kostimu zabranjeno je čak i muškarcima. Od te katarske ekspedicije proteklo je daljnjih godinu i po dana a do danas nije zaključen niti jedan posao 'dogovoren' na gospodarstvenom forumu!?
 
Međutim, evo opet našeg kripto-gospodarstvenika Ive Josipovića, ovaj put po uzoru na svog prethodnika Stipana Mesića, na Dalekom istoku u Turkmenistanu u travnju ove godine i opet na čelu brojne gospodarstvene delegacije. S njim je čak i onaj infra-ministar iz Milanovićeve vlade, zagorski pripizdek Siniša Hajdaš-udati Dončić vjerojatno zbog 'udaje' HŽ-Cargo-a? A glavna tema razgovora i opet je plin: „Do sada dogovoreni i ostvareni kontakti nisu nimalo loši i nadam se da će biti i većih, mislim da su vrata otvorena. Turkmenistan je jedan od najvećih izvoznika plina i u kontekstu krize oko opskrbe ruskim plinom, otvaranje novih i boljih kontakata s tom zemljom važno je i zbog vlastite energetske neovisnosti“, rekao je Josipović u stilu pravog gospodarstvenika.
 
Neumoran je naš Ivo Josipović, evo njega - gospodarstvenika ovih dana i u Americi kako bi s ekološki rizičnim Exxonom dogovorio gdje ćemo početi bušiti naš prelijepi Jadran ne bi li došli do toliko željenih i potrebnih nam energenata, plina i prljave nafte!? Ruski 'Južni tok', Azerbajdžan, Kazahstan, Turkmenistan, Katar - ukapljeni plin, američki bušački investitori, cijela je to atraktivna plejada potencijalnih strateških partnera opskrbljivača energentima; velike su to 'dude-varalice' naših bla, bla investicija koje nikako da započnu! A evo nam i gospodarskog ministra Ivana Vrdoljaka, osuo on paljbu po partneru nam MOL-u koji je kroz desetak godina, kaže on, upropastio INA-u za stravičnih 6 milijardi dolara, jer, pala je proizvodnja, pala potrošnja za trideset posto, izostale su investicije u zapuštenu Sisačku rafineriju, u Riječku na Urinju, nema novih plinskih i naftnih bušotina po Podravini i Slavoniji, po 'Arkanovim' Đeletovcima, ajme!
 
A što će nam plin kad ga imamo i 'za izvoz'? Čitamo i pitamo se čemu ova plinska euforija, jer: INA bi na neiskorištenom plinu(?) u plinskom skladištu 'Okoli' mogla izgubiti pola milijarde kuna!? „Prevelika fleksibilnost u isporukama plina HEP-u izrazito šteti INA-i, koja dnevno može imati i pola milijuna m3 plina viška, kojeg ne smije izvoziti ali ga nema gdje ni plasirati“, upozorava direktorica Prirodnog plina Davorka Tancer upozoravajući da će se INA suočiti s mogućnošću da zatvara plinska ležišta ili spaljuje plin na baklji jer joj nije dozvoljen izvoz plina, a nema ni pristup plinskom skladištu 'Okoli'. Tu je i ogroman problem od 200 milijuna m3 INA-inog nepovučenog plina u plinskom skladištu, na kojem bi kompanija (INA) mogla izgubiti i pola milijarde kuna. Eto, to je naša gospodarstvena svakodnevnica u kojoj se ne zna 'tko pije a tko plaća'. Doduše, ipak zna se, sve će to narod platiti a višak plina ćemo spaliti jer nikomu ne treba uistinu, tragikomično, bezglavo!
 

Damir Kalafatić

SDP je već podijeljen na komuniste i socijaldemokrate

 
 
Iako govorimo o sukobu Milanović-Linić, konflikt je daleko kompleksniji. Milanović slovi kao konfliktna osoba, a Linić je proizvodio i konflikte i afere. Podizanjem PDV-a u dubokoj krizi iskazao je veliko neznanje u makroekonomiji, razotkrivajući samog sebe kao komunističkog aparatčika, koji se skriva pod nezasluženom labelom financijaša. I još je stekao neprijatelja u Gordanu Marasu. Nakon toga je uslijedilo Linićevo neobjašnjivo "ne" Radimiru Čačiću i Branku Grčiću, glede proaktivne politike proračuna. On to jednostavno ne razumije. Linić je ignorirao temeljne postulate socijaldemokracije, i doveo SDP u neugodnu situaciju da taj politički prostor posve prepusti do tada marginalnim "liberalima" iz HNS-a, koje je Milanović sračunato šlepao, stišavajući konkurenciju u stranci, sve upravo zbog moguće opstrukcije, koja se i dogodila. Linić je bio toliko siguran u svoju poziciju da je neke mjere najavio prije konzultiranja sa premijerom Milanovićem. Da bi danas Linićev prijatelj Vojko Obersnel, riječki gradonačelnik, pozvao da se krupne odluke najprije razmotre u predsjedništvu SDP-a.
http://a.imageshack.us/img19/1238/trznicabelvederkodsatai.jpg
Lucidni Nino Raspudić dao je kratak i zanimljiv prikaz stanja u koaliciji Kukuriku, nazvavši riječke drugove SDP-ovim Hercegovcima. Nakon što su otpali Radimir Čačić i Slavko Linić, "na terenu je ostao ustrašeni juniorski sastav veoma limitiranih sposobnosti". Raspudić napominje da je Rijeka nakon Drugog svjetskog rata promijenila etničku i kulturnu fizionomiju, i postala crveni bastion, u kojemu je partija na vlasti dugih 70 godina, dulje nego u Sjevernoj Koreji i na Kubi. Istina, kada se okrenem oko sebe, Partija je lijevo i desno, u našem srcu i mislima, nekome donosi svjetlo a mnogima mrak, Udba je svuda, a Europska komisija pita kada se namjeravamo suočiti sa svojim očajnim gospodarstvom. Već je i analitičarima u EU razvidno da je Vlada RH namjerno produljila krizu, čekajući proceduru za prekomjerni deficit, koju će iskoristiti kao opravdanje za konkretne reforme, koje će samom svojom prirodom dovesti do novog pada podrške birača.     
   
Dobra vijest: Slavko Linić ne će se vratiti
 
Dok su sve druge zemlje dovele u red kredite s valutnom klauzulom, naš lažni komunist i lažni socijaldemokrat donio je ZPK po ukusu poslovnih banaka, koji je posve zaobišao napuhane glavnice kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Usprkos poreznoj presiji, Slavko Linić nije napunio državni proračun, nego je Hrvatsku dodatno zadužio i tako generirao veće rashode. Možemo reći da je pomogao samo svoje prijatelje (čitaj: sebe). I vjerojatno nije osigurao skrivene financijske injekcije za svoju stranku, zbog čega je konačno pao, a Spačva je samo povod. Sukob interesa u slučaju Linićeva prijatelja i pomoćnika Branka Šegona snažno je uzdrmao Vladu i SDP. Na kraju je Linić nametnuo takve predstečajne nagodbe koje je sudac Mislav Kolakušić izjednačio sa privatizacijskom pljačkom. "Predstečajne nagodbe su diskrecijski postupak i moraju biti besprijekorne bez ikakve sumnje", izjavio je Milanović. Nacija je zaprepaštena da su oprošteni porezni dugovi tajna, što je kriminal svjetskih razmjera. Kako je moguće da je stopa poreza na dobit ista za banke i teleoperatere, koji su ostvarivali i ostvaruju milijarde kuna dobiti, te za male i srednje poduzetnike, koji muku muče sa egzistencijom?
 
Slavko Linić najavljuje revanš nakon izbora za Europski parlament, a riječka crvena jezgra već pruža otpor. Dok vladaju, doimaju se pametni i uspješni, a kada izgube potporu šefa stranke, vidite da je to hrpa nesposobnjakovića. Naprotiv, nakon slijedećih izbora ide van prljavi veš riječkog SDP-a, pa će Obersnel žaliti što je tako ishitreno išao protiv šefa stranke. U nezgodan trenutak za "komunistu iz srbijanskog Leskovca", pet do dvanaest, njegov Željko Jovanović kompromitirao je samog sebe s rezervacijom docentskog mjesta na Medicinskom fakultetu u Osijeku. Milanović je do sada kvalitetno isprobao sustav eliminacije na Milanu Bandiću, Aleksandri Kolarić, Vladimiru Ferdeljiju i Mirely Holy. Nisu to bile lake mete. Riječki komunisti pokušat će dovesti na čelo Partije kulturnog europarlamentarca Tonina Piculu, ali to ne će biti lako. Prije svega, veliko je pitanje hoće li socijaldemokrat Picula pristati na puč u korist komunista, bez obzira koliko je od strane Milanovića pogurnut na nižu poziciju. Slavko Linić precijenio je svoju poziciju već 2011. kada je predložio da Milanović ostane premijer, a svoje mjesto predsjednika SDP-a prepusti nekome drugom.
http://www.rijeka.hr/lgs.axd?t=16&id=46800
Afera "Tržnice Rijeka" dobit će nove nastavke. Kao i prodaja Večernjak "austrijskoj" Styriji. Na reviziju ide i prva privatizacija Ine, kada je mađarski MOL dobio utjecaj na financije Ine sa svega 25 posto + 1 dionica. Bit će to prilika da se Milanović riješi Račanovog kulta i postane novi neprikosnoveni šef Partije. Linić je za Račana našim novcem spašavao brodogradilište "Viktor Lenac" svog kuma Damira Vrhovnika. Nakon što je iz Riječke banke nestalo stotinjak milijuna dolara, Linić je stao iza Ivana Štokića, predsjednika uprave te banke. Kao predsjednik Upravnog odbora HFP-a, omogućio je Goranu Štroku preuzimanje dubrovačkog hotela Excelsior po nižoj cijeni od onih koje su nudili konkurenti. Još danas je nejasno kako je Ina izgubila koncesiju za prijevoz plina Jadranom i koliko je tome kumovao Linić. Linićeve "hrabrosti" u Beogradu idu na novu reviziju. Kada se službe i mediji dokopaju nezaštićenog Linića, neće moći smijeniti niti portira na zagrebačkom Iblerovom trgu.      
 
Komu treba Boris Lalovac?
 
Zoran Milanović zapravo ne mijenja puno, jer je promocijom Linićevog zamjenika u ministra odabrao kontinuitet, odnosno put u potpunu katastrofu. Milanović smjenjuje Linića i na tome ostaje. Poslušni knjigovođa zamijenio je neposlušnog knjigovođu. Tko će biti financijaš? Vesna Pusić? Koja je već preuzela gospodarstvo! Kada analiziram biografiju Borisa Lalovca, steknem dojam da je u Ministarstvo financija stigao zaobilaznim putem. Diplomirao je 2000. na dubrovačkom Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu. Slijedeće godine zaposlio se mimo svog ekonomskog usmjerenja, kao stručni suradnik za financije u poduzeću Auto-Hrvatska dd. Godine 2003. postao je zamjenik voditelja kontrolinga u zaprešićkoj kompaniji Karbon-Nova doo. Godine 2005. postao je direktor Sektora računovodstva, financija i izvještavanja u Raiffeisen Leasingu. Godinu dana kasnije, magistrirao je financije i fiskalnu politiku na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Koliko je trajao taj postdiplomski studij? Što bi rekao naš znanstvenik Davor Pavuna, neke su znanosti igra, prava blagodat za društvene šminkere. Ne znam, možda je Lalovac talentiran, predavao je na nekim poslovnim školama, što ga vjerojatno prisililo da neke ekonomske cjeline promatra konzistentno, ali ne doima se kao punokrvni financijaš. Kad malo bolje razmislim, nije to niti Boris Vujčić, nije to bio niti Slavko Linić. Jeli "buntovnik bez razloga" angažirao Borisa Lalovca zato što puno zna, ili možda zato da ne pronikne partijske muljaže? 
http://travel2croatia.net/wellness-vacation/wp-content/gallery/rijeka/korzo.jpg
Rijeka - Korzo, koje je 1991. nenamjenski popločeno novcem određenim za obranu Hrvatske od srbočetničke agresije
 
"Gospodin Lalovac je obrazovan mlad stručnjak, s relevantnim bankarskim iskustvom" - tvrdi nam premijer Milanović, a to zapravo nije točno, jer Raiffeisen Leasing nije banka. Zapravo, nadam se da Lalovac dušom i tijelom ne pripada bankarskoj asocijaciji. Da je nešto od toga proniknuo, ali da nije prešao na Tamnu stranu. Prevladava uvjerenje da je Milanović zadržao Lalovca jer je upućen u EU-proceduru prekomjernog deficita za RH. Možda je Lalovac bio dio Milanovićevog nadzora Linića, u Ministarstvu financija. Ovdje će se javiti različite špekulacije u svezi cinkanja Slavka Linića. Ne moraju biti točne, jer se DORH okrenuo lokalnoj "samoupravi" i lokalnim ispostavama državnih institucija, koje ga vode do manipulacija vrha državne administracije. Milanović previđa da je Lalovac pripadao timu koji je namjerno ili nenamjerno gurnuo Hrvatsku dublje u provaliju. Lalovac je loša vijest za sve prezadužene građane RH jer ima kredit u švicarskom franku, pa mora glede kredita ostati na distanci. U protivnom ulazi u sukob interesa. Dobra je vijest za nas, za njegov kredit i za njegov kredibilitet, da je u 2011. zajedno sa suprugom imao prihod od 420.000 kuna.  "Vjerujem da će Lalovac raditi na održavanju stabilnosti javnih financija" - kaže nam Zdeslav Šantić iz Splitske banke. Ali, naše javne financije nisu stabilne! Naša poduzeća u državnom vlasništvu duboko su zadužena! Trebamo proaktivnu politiku proračuna! Velika je krivnja i na Branku Grčiću, što prilikom dolaska koalicije Kukuriku na vlast nije prihvatio mjesto ministra Financija.           
 
Porezne akrobacije u Kukuriku režiji
 
Kao i mnogo puta do sada, Milanović je i prilikom smjene Linića teret odgovornosti, kriminala, lošeg vođenja zemlje i poreznih dugova prebacio na HDZ. Ali, kakve veze ima HDZ sa činjenicom da je Nada Čavlović Smiljanec u ljeto 2012. stopirala blokadu računa osječkom OLT-u, tada u vlasništvu poduzetnika Željka Biloša, i time oštetila državni proračun za najmanje 11,88 milijuna kuna, koliko je Uskok tereti? Kod OLT-a se Ministarstvo financija u postupku predstečajne nagodbe pojavljuje kao 95% vjerovnik sa potraživanjima blizu 30 milijuna kuna. Uvijek se postavlja pitanje treba li tvrtku sa 90 zaposlenih blokirati i tako poslati u stečaj, ili možda preko nekakvog reprogramiranja duga dati istoj tvrtki novu šansu. U ovom slučaju, Ministarstvo financija odbilo je predstečajnu nagodbu i time iskazalo krajnju kontradikciju u postupanju, što je u Uskoku proizvelo sumnju u legalnost postupka, jer je Porezna uprava istom OLT-u u ljeto 2012. odbila blokirati račun iako je imala nalog da to učini, a nedavno je Ministarstvo financija odbilo predstečajnu nagodbu i time poslalo OLT u stečaj zbog istih poreznih dugova koje je odbilo naplatiti! Zanimljivo je i to da je upravo u tom periodu, od ljeta 2012. kada je nalog za blokadu donesen, pa do otvaranje predstečajne nagodbe u svibnju prošle godine, Željko Biloš prodao dionice OLT-a osječkoj Gradnji doo. Jeli upravo taj period omogućio Željku Bilošu da proda tvrtku i spasi svoje uloge? Što je bio predmet Linićevih i Biloševih razgovora?
 
Kukurikavci se stalno hvale da su smanjili nelikvidnost u državi. No, oni su smanjili nelikvidnost tako da su kroz predstečajne nagodbe samo u 2013. godini otpisali preko 7 milijardi kuna dugova, a najviše potraživanja morali su otpisati mali dobavljači, negdje oko 4 milijardi kuna, slijede banke sa blizu 2 milijarde dugova, a tu je i država sa blizu milijardu kuna. U prijevodu, kukurikavci su smanjili nelikvidnost tako da su određenim poslovnim subjektima otpisivali dugove! Dug se nije vratio, nego je jednostavno otpisan, na što već mjesecima očajnički upozorava sudac Kolakušić. Čemu to? Država je tako mogla otpisati cijeli porezni dug i nelikvidnost bi se smanjila za 30-tak milijardi kuna.
 
Dakle, samo u 2013. država se odrekla milijardu kuna svojih potraživanja i to bez ikakve nadležnosti sudova! Linić je diskrecijskim pravom otpisivao porezne dugove bez da ikome polaže račune! Jeli konzultirao koalicijske partnere ili predsjedništvo svoje stranke? Zašto je tajna i za nas, a možda i za predsjedništvo SDP-a, kojim je dužnicima država oprostila blizu milijardu kuna dugova? Zašto nije pomogla prezaduženim građanima? Kada je došao na vlast Linić je javno objavio listu poreznih dužnika, ali gdje je lista onih kojima je porez oprošten? Niti jedna vlada do sada nije toliko pala da mimo bilo kakvih mehanizama kontrole otpisuje porezne dugove poduzetniku koji ima gomilu osobne imovine izvan trgovačkih društava. Linić to pravda spašavanjem radnih mjesta, no kako to da su ta trgovačka društva uopće došle pred stečaj i gdje je jamac sigurnosti da ponovo neće otići u stečaj?    
 
Porezni dugovi najviše su rasli za Račana
 
Ne želim biti đavolji odvjetnik, ali deficiti opće države za Sanadera su bili puno manji nego u mandatu Kosorice, a pogotovo u odnosu na Milanovićev mandat. Nije to moja osobna teza, nego dostupna statistika. Zanimljivo, porezni dug je najviše rastao u vrijeme Račanove vlade, više nego u vrijeme Sanadera i Kosorice. Kada je Račan 2000. došao na vlast, porezni dug je iznosio blizu 9 milijardi kuna. Kada je 2003. odlazio sa vlasti, dug je narastao na blizu 24 milijarde kuna, što znači da je u Račanovom mandatu porezni dug narastao za ogromnih 15 milijardi kuna, što je porast od 160 posto! Valja napomenuti da je glavnica porasla za ogromnih 10 milijardi kuna, a kamate za 5 milijardi kuna. Kada je HDZ odlazio s vlasti dug je iznosio 51 milijardu kuna, od čega na glavnicu otpada 33 milijarde kuna, a na kamate 18 milijardi kuna. Dug se povećao za 27 milijardi kuna, odnosno za 112 posto, manje nego što je rastao u Račanovom mandatu.    
 
Porezni dugovi nastajali su podjednako za vrijeme svih vlada, samo se nisu otpisivali, kao što se to danas događa. Kada se nekome oprašta dug to ima za posljedicu narušavanje tržišne utakmice, jer drugi subjekti na tržištu moraju plaćati poreze, dok se nekima porez oprašta. S druge strane, porezno opterećenje hrvatskog poduzetnika, pogotovo malog i srednjeg puno je veće nego europskog, a kamoli azijskog, s kojima bi isti trebali biti kompetitivni. Postavlja se temeljno pitanje kako proizvoditi u RH i plaćati poreze, a biti konkurentan? Većina poreznih dugova je iz tog razloga i nastala. Biti mali i srednji poduzetnik, u nekakvoj proizvodnoj djelatnosti, sa ovakvom poreznom presijom, sporom administracijom i skupim kamatama, gotovo je nemoguće, osim ako se smanji cijena rada, što je za socijaldemokraciju sramota. Isto tako, postavlja se legitimno pitanje zašto plaćati poreze u državi koja je leglo kriminala, nepotizma i korupcije na svim razinama? Zašto financirati skupu i glomaznu javnu upravu? Zašto financirati skupe automobile državne elite? Zašto financirati netransparentnu javnu nabavu? Takve stvari tjeraju građane RH što dalje od poduzetništva, obeshrabruju naše mlade, i potiču poduzetnike i građane na neplaćanje poreza. Ako Milanović dvije i pol godine vodi zemlju i nakon toga prizna da je država neefikasna i skupa, onda je to poraz njegovih i Linićevih politika. To je poraz SDP-a i cijele koalicije Kukuriku, koji se ne može opravdati bilo kakvom Linićevom destrukcijom.
 
Slavko Linić je najavom stranačkog udara u SDP-u nakon izbora za Europski parlament želio iskazati korektnost prema interesima stranke, a zapravo je izazvao suprotan efekt, jer svaka najava dubljeg unutarstranačkog sukoba šteti SDP-u i prije rečenih izbora. Možemo reći da Milanovićeva politika dodjeljivanja HNS-u većeg političkog prostora nego što mu objektivno pripada ima i svoje slabe točke, jer Milanoviću nedostaje snažnija potpora protiv kompaktne riječke ekipe. SKH se bezuspješno reformirao u SDP, koji će se teško posve rascijepiti na komuniste i socijaldemokrate, pa je vrijeme da se SDP podijeli na SKH i SKJ.      
 

Tvrtko Dolić 

Anketa

Andrej Plenković je zabranio izvođenje pjesama Marka Perkovića Thompsona, hoće li zabraniti i maškare?

Četvrtak, 27/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 918 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević