Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

"I nas vodi vođa Radoja Domanovića

 
 
Govor na predstavljanju knjige prof. Zdravka Tomca u dvorani Ogranka Matice hrvatske Zadar
Treba li uopće dvojiti o tome kako će naslov najnovije knjige prof. dr. sc. Zdravka Tomca Crveni predsjednik (Tkanica, Zagreb, 2014., 360 str.) kod svakoga od nas tko imalo djelatnije živi sa svojim vremenom, ovom našom hrvatskom stvarnošću, izazvati, pokrenuti brojne usputne misli, razmišljanja.
http://www.zadarskilist.hr/media/base/bozidar%20simunic-051213-08.jpg
Božidar Šimunić
 
Asocijativni tijek kretat će se od znatiželje, slaganja ili neslaganja s iznesenim, nepriznavanja, omalovažavanja i da dalje ne nabrajam. Ne dvojim, potpuno, da će svaki i malo temeljitiji pristup ovom djelu rezultirati zaključkom kako ovo nije nikakva novinarsko-publicistička efemernost, prolaznost politički obojena. Jer radi se, nesumnjivo, o jednom segmentu naše hrvatske prošlosti, točnije o posadašnjenju, aktualizaciji te naše prošlosti koja je u ovom trenutku kruta zbilja, naša stvarnost, od koje ne možemo pobjeći niti je na bilo koji način zanijekati.
 
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, kao znanstvenik i publicist, naš istaknuti intelektualac, duboko uronjen u ovo maše doba, u njegove tajne i javne zakutke odvažno propituje ovu našu prošlost-sadašnjost. A svoje prošlosti se nitko i nikad ne može odreći, jer odricanjem od svoje prošlosti prestajemo postojati. Istražujući ovu našu prošlost i to, procjenjujem, najčešće jednom naglašenom akribičnošću, tj. brižljivošću, temeljitošću u tom poslu, on tu našu prošlost uzdiže na pijedestal povijesti, a to znači da je utkiva u svevremenost, označujući je kao protok vremena koji ima svoje zakonitosti. Posebice naglasimo da autor Tomac propitivanju ove naše prošlosti prilazi, osim sa znanstveno-publicističkoga i naglašenost domoljubno-humanističkog motrišta.
 
Ističem, čitajući ovu knjigu, da je riječ o lako čitljivom, pitkom tekstu koji privlači izazivajući gotovo bujanje brojnih dojmova, spoznaja i zaključaka. Pa i ovaj, valjda je u pitanju profesionalna deformacija. Naime, u naslovu knjige uporabljeni pridjev (odr. oblik), atribut, epitet crveni predsjednik može biti izveden od dvaju sličnih glagola u hrvatskom jeziku i to: crvenjeti se te crveniti, prvi povratan, sjetite se škole, znači crvenjeti sebe, crvenilo stvarati u sebi i isijavati ga, npr. kao posljedicu bola ili pak srama, bijesa. Glagol crveniti prijelazan je i znači radnju kada tko, recimo bojom nešto učini crvenim. Mislim da je ovo crveni predsjednik ipak ponajviše prvi slučaj što znači da i mi participiramo u tom crvenilu svojim postupanjima. To je ono, što rekoh, naša prošlost-sadašnjost. I sve se ovo, doduše, provlači ovim člancima kao kakav lajtmotiv knjige, a autor će to posebice naglasiti člankom Bože, čuvaj nas od nas samih. Ovu misao znali su nerijetko izgovarati brojni hrvatski umnici dosad, a dakako, ona je i biblijska: Perditio tua Israel ex te, Izraele u tebi je propast.
 
I još jedan neizbrisiv dojam iz spoznaja poslije čitanja knjige. I opet s gledišta književno-jezičnoga. Dr. sc. Tomac likove hrvatskih predsjednika Mesića i Josipovića i još ponekih njima sličnih koji zajašiše na slobodu i nezavisnost Hrvatsku, oblikuje njihov karakter, život, djelovanje, postupkom dodavanja i oduzimanja, gradi ih ponekad u prave literarne likove. U tom razgolićavanju oni pred našim očima, u našoj spoznaji postaju jadne i ljudske kreature, ali iznimno opasne za našu identitetsku supstancu, organizam. Prispodobe sa Don Quijoteom, Sanchom, Tartuffom, Salierom, Švejkom, Faustom, i brojnim drugim likovima iz svjetske literature ipak na kraju najsigurnije nas odvode imaju najviše zajedničkoga s Vođom Radoja Domanovića.
 
I misao završna i neizbježna: poznato je da je pravih vođa i državnika malo u povijesti, oni rijetko svojom veličinom i djelima označe pojedina razdoblja u prošlosti mnogih naroda, kao što je to kod nas dr. Franjo Tuđman. Ali, kako to, da jedan narod koji je podnio iznimno odvažno i ponosno, istina uz velike žrtve, nasilje i licemjernost srbokomunističke jugoslavenštine može, i to poslije brojnih stoljeća, baš u slobodi, u svojoj vlastitoj državi upasti u ovakvu neshvatljivo i iznimno pogrešnu, štetnu avanturu da s njim upravljaju oni nedostojni njega. Uz ovu misao i ona o pouci povijesti: tzv. male narode uvijek, i to baš uvijek, svaka pogreška, promašaj mnogo više stoji nego one brojnije, velike.
 

Božidar Šimunić, prof., ravnatelj Matice hrvatske Zadar

Izbori su najbolje sredstvo lustracije

 
 
„Povratak odgovornosti i morala kao temelj pravednog društva bila je i ostaje moja politička misao vodilja“, prva je rečenica „kratkog kursa“ (sažetka) predizbornog programa Ive Josipovića. Kad i gdje su nestali „odgovornost i moral“? Ne vjerujem da ih je on tražio po Hrvatskoj, već, kako mu i djela govore, bit će po njih išao u Jugoslaviju. Za to je pak bio neophodan crni obred zazivanja mrtvih. A tamo, i u prvoj kapitalističkoj, i u drugoj socijalističkoj, one nisu stanovali, a korupcija je bila nosiva greda oba sustava.
http://www.znet.hr/wp-content/uploads/Ivo-Josipovi%C4%87-Slogan-630.jpghttp://www.superknjizara.hr/photo/knjige/m_100038826.jpg
Ako nikako proteklo vrijeme u obadvije Jugoslavije moglo bi se obilježiti kao „sto godina korupcije“. Takva je bila „društvena klima“. No u proteklom mandatu Josipović je to riješio: „Pet godina kasnije društvena klima je potpuno promijenjena“, hvali se u uvodu „kratkoga kursa“. Ključne su bile ustavne promjene koje je on inicirao...“ a koje su dokinule zastaru kaznenih djela u pretvorbi i privatizaciji te kaznena djela ratnog profiterstva“. To je ključni boljševički, lenjinistički, „korak nazad“ kad se i Ustav može mijenjati „u rikverc“. Ovo čime se Josipović hvali onda su, opet, ta dva lenjinistička  navodna „koraka naprijed“, a poznato je kako iza njih dolazi - Staljin.
 
Pantovčačake "moralne vertikale"
 
„Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinskla korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.“ (članak 31. stavak 4. Ustava RH). Kad je Ustav već zagazio unazad, pitanje je dokle onda korača natraške? Do Ive Sanadera i 1991. ili se smije koračati i dalje u „bolju prošlost“? Kad je nastala „neposredna ugroženost neovisnosti i teritorijalne cjleovitosti države“  i koje „države“? Kojega nadnevka, sata, minute, ili je to fluidno pa se privatizacije iz 1989., sve tamo do konca svibnja 1990. ne smiju ni taknuti, a one već od lipnja 1990. su DORH-u na pladnju?
 
Vratio bih se sve do najmanje sredine osamdesetih jer, ako nikad prije, a i to je zanimljiva priča, bila je hrvatska (ako se o njoj uopće radi) država, doduše s ograničenim, republičkim suverenitetom, ali ništa manjim od srpskog, „neposredno ugrožena“, pod virtualnom paljbom, ogrnuta šutnjom ovdašnje političke vrhuške. Koliko se u tom mutežu mažnjavalo, koliko „privatiziralo“, koliko je poduzeća i stvarno preuzela Udba. Treba li, budući je stjecanje poglavito vrijednog privatnog vlasništva u socijalizmu bilo i kriminal i korupcija i amoralno, sve tada stečeno vratiti. Recimo više stanova stečenih u socijalizmu oduzeti sve osim jednoga. Prvenstveno bi se to odnosilo na pripadnike nomenklature.
 
Čujem li ja to zapomanganje? Kakav ustavni rusvaj u samo jednom „koraku nazad“. Nadaje se i mogućnost fundamentalnijega povratka u „bolju prošlost“ - sve je samo pitanje „volje“ u tom „Saboru“, recimo kao i u „tem Somboru“ - „svega na volju“. Pisao sam isto o toj Josipovićevoj ideji dok je još bio mali političar u dolasku, a politika mu bila baš kako smo i pisali i kakvom se poslije ispostavila - predatorska, sve za vlast, „to je pravi put“. Fini jedan i drug i gospon, drug-gospon, dupli doktor i profesor, umiven, tih i miran. Koncert majstor, kompozitor, organizator bienala..., a ne lik iz čađave mehane. Kako doista kod Josipovića stoje „moral i odgovornost“ može se možda i najbolje, u punom sjaju, vidjeti u njegovom izboru savjetnika i suradnika - sve same „moralne vertikale“ od Pilsela, preko Jovića do Rakara (dva puta), a ni ostatak tima nije ništa moralniji.
 
Put u propast - to je pravi put
 
Hvali se Josipović i drugim postignućima, a mi ćemo mu dodati ona stvarna. Za njegove vladavine sve je „na pravm putu“ - u propast: BDP pada, nezaposlenost raste, raste iseljavanje mladih školovanih ljudi, depopulacija je velika... To je eto doista Josuipovićev pravi put. Podjednako su društveno pogubni i sukobi koje je on unio u društvo. Zacrvenio je Hrvatsku, tolerira i potiče, on i njegovi „liblinzi“ pa i savjetnici agresivne ispade i napade tzv. „ljevice“, „desničare“ verbalno progone. Svojim istupima kod kuće, recimo kao instruktor Documente, i u inozemstvu unižava Domovinski rat - do razine „građanskog“ ili „sukoba zaraćenih strana“. Donošenjem „lex Perkovića“ uzdrmao je položaj i vjerodostojnost Hrvatske u EU-u... Svi ti sukobi vode se kao verbalni, virtualni građanski rat niskoga intenziteta, pa ako ga nije bilo jučer nadaje se sutra.
 
Ma koliko se hvalio uspjesima, Josipović planira „Drugu Republiku“ pri čemu nastoji ustavno „razbucati“ ovu sadašnju već dobrano rasklimanu. Ovdje smo o tome pisali - već samo Josipovićevo polazište je potpuno krivo. Ono u čemu Josipović trenutačno jest  Druga je Republika nastala postupnom razgradnjom one Prve Tuđmanove, od dvijetisućite do danas.
 
Nema Hrvatske, druga je to republika
 
Josipović se nastavlja igrati i s Hrvatskom, pa tako u tekstu spominje „Sabor Republike Hrvatske“. „Sabor“, što to jest? Možda je to ipak onaj Hrvatski sabor, kako piše u Usavu? Ili , nakon što mu je Mato Arlović „fraknuo“ ono „državni“ Josipović smjera oduzeti mu i ono „hrvatski“. No to nije sve, u konstrukciji „Ustav Druge Republike“ u njegovom programa nema više ni Hrvatske. U prisezi ju je „progutao“, verbalno izostavio, pa čudovito izgovorio veliko „R“, a ovdje ju baca van i napismeno. Tipičan je to i „pravi jugoslavenski put“, najprije u genitiv, a onda i bez Hrvatske. Toliko o „formi“ Josipovićeve „Druge Republike”.
 
O sadržaju njegovih  ustavnih promjena smo već pisali, pa sada samo ukratko.  Riječ je ponajprije o nekoj verziji “antibirokratske  revolucije” s nadom kako će ona fol potaknuti gospodarstvo. Taman posla, no svakako je najopasnije razbijanje Hrvatske u “pet do osam” regija. Kolike li bi takav “pravi put” tek sukobe izazvao najprije o dogovoru kojih pet, kojih osam, gdje su “granice” i sl., a o rashrvaćivanju Hrvatske i pomoću regija da ni ne govorimo. Samo bi još trebalo da netko osnuje famoznu Stranku regija te izbor ovdašnjeg Viktora Janukoviča. Već instaliranim Josipović bi dodao još jedan opaki. Jedna od tema koja izaziva društvene sprove je i lustracija. Pa eto prigode svima onima koji se zalažu za nju, izbori su, za početak, najbolje sredstvo lustracije.
 

Mato Dretvić Filakov

HNES optužio i osudio optužuje Ivu Josipoviću za veleizdaju

 
 
U herojskom gradu Vukovaru, 20. rujna 2014. godine, održana je prva sjednica Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta (HNES) sa zadatkom utvrđivanja veleizdajničkih pojava u današnjoj Hrvatskoj, imenovanja najvećih izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa i izricanje optužbi. Sjednici je prisustvovalo 35 istaknuti hrvatskih intelektualaca – domoljuba, s tim da neki nisu nazočili sjednici, ali podržavaju rad i program Etičkog sudišta. Prva sjednica održana je u Vukovaru jer je na taj grad izvršena prva srbočetnička agresija, a i danas se vrši agresija na Vukovar i cijelu Hrvatsku, ideološko-propagandnim sredstvima u realizaciji programa Memoranduma 2 SANU-a, a sve uz podršku drugova s Pantovčaka i Banskih dvora i međunarodnih moćnika prijatelja velikosrpske politike.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/hrvatska/poziv-hrvatsko-nacionalno-eticko-sudste-iznosi-eticke-optuzbe-i-optuzenike-za-izdaju-hrvatskih-nacionalnih-interesa/97956-1-cro-HR/POZIV-HRVATSKO-NACIONALNO-ETICKO-SUDSTE-IZNOSI-ETICKE-OPTUZBE-I-OPTUZENIKE-ZA-IZDAJU-HRVATSKIH-NACIONALNIH-INTERESA.jpg
Zvonimir Šeparović - predsjednik Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta
 
Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) izreklo je prve presude protiv bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića, i aktualnog predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i saborskog zastupnika Milorada Pupovca.
 
HNES je uzeo za zadatak utvrđivanje i imenovanje najvećih izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa. Naime, srbočetnički agresor 1991. godine  krenuo je u barbarski rat na Hrvatsku, rušio, palio, pljačkao i ubijao do čega je došao. Uz velike ljudske žrtve, uništio je hrvatsko gospodarstvo. Jugokomunistički ideolozi koji su bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, 2000. godine dolaze na vlast. Bili su protiv rušenja Jugoslavije, jer su skupa sa velikosrpskim ideolozima vladali 45 godina i skupa s njima progonili hrvatske domoljube, a preko 960.000 Hrvata je likvidirao taj režim. To su razlozi zajedničkih interesa u zaštiti tog zločinačkog režima i nalogodavaca. To su ujedno razlozi uništavanja svih nacionalnih vrijednosti stvorenih u Domovinskom ratu, a posebno onih koji su učestvovali u stvaranju samostalne Hrvatske. Uništavanja hrvatskog gospodarstva i dalje se sistematski provodi, a uz to ova politika nas vodi natrag u zajedništvo i zagrljaj četničkih ideologa, pa je to potrebno zaustaviti. To je osnovni cilj HNES da okupi odgovorne domoljube i suprotstavi se toj jugokomunističkoj nemani.
 
Ivo Josipović na popisu veleizdajnika HNES-a
 
Ivo Josipović, s obzirom na prošlost svoga oca Ante, u zapadnim demokracijama ne bi uopće mogao biti predsjednički kandidat. Ivo Josipović sin je Ante Josipovića, partizana, ideološkog komuniste i kao takav bio je na visokim odgovornim funkcijama za vrijeme velikosrpsko-komunističkog režima. Posebno je zapamćen 1971. godine za vrijeme Hrvatskog proljeća.
 
Sudski proces koji se u Njemačkoj vodi protiv bivših udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća, vezani su za politiku velikosrpsko-komunističkog režima i likvidaciju hrvatskih emigranata po svijetu, pa tako i u Njemačkoj. Po izjavi Bože Vukušića, već dosadašnji proces protiv Perkovića i Mustaća donio je niz kapitalnih dokaza koji ih, ako se ne nagode, vodi izravno na doživotnu robiju. Vukušić navodi da su u Sloveniji otkriveni pravilnici o postupanju Udbe u akcijama likvidacije hrvatskih emigranata iz kojih je jasno da su tu izravno odgovorni Perković i Mustać. Vukušić dalje navodi: „U vrijeme likvidacije tročlane obitelji Ševo, supružnika Stipe i Tatjane, te devetogodišnje kćeri Rosemarie, na funkciji izvršnog sekretara za ideološki nadzor Udbe u CK SKH nalazio se Ante Josipović, otac našeg predsjednika Ive Josipovića“.
 
Kad se čuje za likvidaciju djeteta čovjek se, naravno, sjeti nevine Aleksandre Zec, ali i činjenice da se taj zločin nad njom dogodio u ratno vrijeme, a da je devetogodišnja Rosemarie ubijena u „debelom“ miru. Što znamo o tome. Ništa, jer ta činjenica ne zabrinjava naše „istraživačko novinarstvo“ (7Dnevno, 2. svibanj 2014., str. 13.).
 
U TV emisiji održanoj 5. veljače 2010. godine, Ivan Zvonimir Čičak je napao Ivu Josipovića zašto govori neistinu o svom ocu. Čičak kaže da Ivo Josipović nije kriv što mu je Ante otac, jer djeca ne mogu odgovarati za ono što su im roditelji bili i radili, ali kao predsjednik države ne smije govoriti neistinu. Pa tako Čičak navodi da je Ivo Josipović izjavio kako mu se otac Ante, politički burne 1971. godine, povukao iz politike. Čičak navodi suprotno da je tek 1971./72. Ante Josipović naglo napredovao, što govori o njegovom političkom opredjeljenju i povjerenju tadašnje antihrvatske vlasti u njega. Tako Čičak kaže da je na sjednici u Karađorđevu kod Tite, omjer pristalica uz Savku bio 12 naspram 8 protiv. U vlaku, od Karađorđeva do Zagreba, Ante Josipović je promijenio svoje mišljenje i stao na stranu protiv Savke.
 
Tada je Ante Josipović, ispred Izvršnog biroa CK SKH imenovan na čelo Kordinacione radne grupe, kojoj je bio zadatak pravilno i ispravno informirati javnost o toku i činjenicama karaktera istraga i pripremanja suđenja i koordinirati djelovanje svih faktora koji se tiče u ovom postupka. U toj radnoj grupi bili su: Ante Josipović, ispred Izvršnog biroa CK SKH, Mirko Bilić, sekretar za informiranje u Izvršnom vijeću SRH, Ivica Krizmanić, šef partije na radio televiziji, Bogumil Cukon, javni tužilac za Zagreb, i Mile Trbojević, sudac Okružnog suda u Zagrebu u istražnom odjelu.
 
U tom jugokomunističkom progonu, oko 32.000 Hrvata završilo po komunističkim zatvorima, a oko 200 tisuća ostalo bez posla, jednostavno protjerani na ulicu. Strah je vladao u svakom poduzeću i ustanovi, zavladala je osvetnička velikosrpska oligarhija, a izvršitelji hrvatski jugo-komunistički ideolozi. Ante Josipović bio je kadrovik za izbacivanje, hapšenje i optužnice protiv prolječara...“ Ivan Zvonimir Čičak, „Dobio sam otkaz u Jutarnjem listu nakon što sam napisao da je otac aktualnog predsjednika Ante Josipović 1972. progonio pripadnike Hrvatskog proljeća... (Hrvatski list, 14. 4. 2011., str. 4.).
 

Ivan Runje

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Nedjelja, 20/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1896 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević