Get Adobe Flash player
Gafovima do pobjede za predsjednika

Gafovima do pobjede za predsjednika

Milanovićevu marketinškom vraču Borisu Maleševiću...

Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

Birači HDZ-a nisu birali koaliciju sa SDSS-om i...

Plenković: ITAS ne smije opstati!

Plenković: ITAS ne smije opstati!

Nakon što je eutanazirao članstvo HDZ-a, provodi diktaturu sličnu...

Plenković mora otići...

Plenković mora otići...

Plenković je katastrofa za Hrvatsku kao predsjednik Vlade i predsjednik...

Mrziteljima smeta i istarska himna

Mrziteljima smeta i istarska himna

Pa zar im i smeta i Krasna zemljo Istro...

  • Gafovima do pobjede za predsjednika

    Gafovima do pobjede za predsjednika

    četvrtak, 13. veljače 2020. 09:07
  • Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

    Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

    četvrtak, 13. veljače 2020. 09:02
  • Plenković: ITAS ne smije opstati!

    Plenković: ITAS ne smije opstati!

    četvrtak, 13. veljače 2020. 08:52
  • Plenković mora otići...

    Plenković mora otići...

    četvrtak, 13. veljače 2020. 08:42
  • Mrziteljima smeta i istarska himna

    Mrziteljima smeta i istarska himna

    četvrtak, 13. veljače 2020. 08:33

Niti Jadranka, a niti Zoran nisu vrijedni Hrvatske

 
 
A pensare male si fa peccato però spesso si indovina".
Griješi se misleći loše o nekomu ali često se pogađa.Giulio Andreotti
 
U svom govoru u zagrebačkoj Areni na 13. saboru HDZ-a, Ivo Sanader je među ostalim rekao da ne bi bio spreman, radi ulaska u EU, dati Sloveniji ni centimetar hrvatskoga teritorija. Snimka njegova govora sigurno postoji u Središnjici HDZ-a. Novinari, da su htjeli ili da im je bilo dopušteno, mogli su prenijeti te njegove riječi. Međutim, ta njegova izjava odmah prigušena papagajski ponavljanjem tvrdnje oporbe ali i svih medija a kasnije i dužnosnika HDZ-a da Sanader nije javnosti otkrio pravi razlog svoje ostavke.
http://www.slunj-crkva.hr/news/slike/130908g.jpg
Ipak, zahvaljujući Wikileaksu, u  javnost je krajem prosinca 2010, procurila depeša Jamesa Foleya, američkog veleposlanika u Hrvatskoj  da je Hrvatska napravila velike ustupke Sloveniji sklapanjem sporazuma o granici. Javnost je saznala da je tadašnja predsjednica Vlade Jadranka Kosor povukla bolne poteze kako bi sa slovenskim kolegom Borutom Pahorom zaključila Arbitražni sporazum. James Foley tu depešu je poslao u Washington vrlo brzo nakon što su Jadranka Kosor i Borut Pahor sklopili sporazum. U depeši se ne navodi koji bi to konkretno bolni potezi hrvatske predsjednice Vlade bili niti o kojim je ustupcima riječ. Hrvatska javnost još ni dan danas ne zna koje je ustupke Hrvatska napravila Sloveniji.
 
Nakon bolnih ustupaka Sloveniji, kako bi zaključila arbitražni sporazum sa Slovenijom, Jadranka Kosor sad se susreće s blokadom Velike Britanije i Nizozemske u pregovorima s Europskom unijom, a koju je potaknuo glavni haaški tužitelj Serge Brammertz, navodi se u depeši. Također, Foley piše kako upravo ta blokada Britanije i Nizozemske ne odgovara Americi jer bi mogla potkopati američke napore u ulozi Jadranke Kosor kao reformatorice Hrvatske, ali i u integraciji cijele regije u euroatlantske institucije. Spominje se i ime Brammertza, ali u kontekstu osobe koja blokira hrvatske napore prema EU-u, a zbog famoznih topničkih dnevnika za što Foley kaže kako Brammertz od njih ne odustaje. Upravo zbog toga američki veleposlanik u Hrvatskoj ističe kako bi s Velikom Britanijom i Nizozemskom trebalo razgovarati, na visokim razinama
 
A Večernji list od 9. rujna 2011. prenio je  iz Wikileaksa da je, mjesec dana prije ostavke, bivši predsjednik Vlade Ivo Sanader odbio Susan Rice američkoj veleposlanici u UN-u. On joj je rekao da ne želi popustiti Sloveniji kad je u pitanju granica i poslije se naći u situaciji da ulazak Hrvatske u Europsku uniju blokiraju topnički dnevnici. Rekao joj je da mu je prioritet završetak pregovora s EU-om do kraja 2009., ali da je najveća prepreka pitanje granice sa Slovenijom koja blokira 13 od 33 poglavlja pregovora s EU-om. „Premijer je rekao da ne želi popustiti kad je granica u pitanju, pa proslijediti suočen s još jednom blokadom zbog problema s ICTY-jem“.
 
Sanader nije nije osjetio da se njegovo odlučno „Ne može!“ i njegov govor o Gotovini kao nacionalnom heroju, nisu dojmili američke veleposlanice. Možda se uzdao u potporu prijateljskih država: Austrije, Njemačke i Mađarske Hrvatskoj. Mjesec dana nakon njegovog „Ne može“, Sanadera je zamijenjen Jadrankom Kosor. Neviđena hajka na Sanadera i redoslijed optužnica te razvlačenje pojedinih sudskih procesa, potpuno su zagušili pitanje kako to Sanader nije mogao sklopiti ugovor sa Slovenijom a Jadranka Kosor je to napravila u rekordnom vremenu. Da bi se to pitanje zagušilo, hrvatskoj javnosti se pružila priča o romantičnoj vezi Jadranke Kosor sa slovenskim premijerom Pahorom.
 
Nakon svega nameće se pitanje je li Ivo Sanader odabrao Jadranku Kosor za svoju nasljednicu. Giulio Andreotti, najdugovječniji i najlukaviji premijer talijanskih vlada, rekao je da je grijeh misliti loše o drugima ali da se često pogađa. Možda je Sanaderu bilo u osobnom interesu imati na Pantovčaku Mesića a u Vladi Jadranku Kosor a ne nekog  tko bi obrazovanjem, sposobnostima i ugledom njemu bio nadmoćan. Međutim, iz intervjua  Luke Bebića u Globusu od 6. 6. 2014. saznajemo da Jadranka Kosor nije bila odabir HDZ-a ni Luke Bebića. „Pod pritiskom nekih HDZ-ovih saborskih zastupnika bio sam u prilici srušiti zadnju HDZ-ovu Vladu, ali sam to odbio učiniti jer je to bila HDZ-ova Vlada, a HDZ je na izborima osvojio četverogodišnji mandat. Trebalo je samo 6 glasova da se sruši Vlada, a bilo ih je unutar HDZ-a znatno više, rekao je Bebić.
http://www.mladina.si/media/www/slike/2009/43/__400/dinamit-img_4277_bk.jpg
Borut Pahor i Jadranka Kosor
 
Luka Bebić je uvjeren da je odbio srušiti Vladu HDZ-a iz odgovornosti prema državi i funkcioniranju sustava jer je to bilo za boljitak Hrvatske. Radi toga nije pristao na rušenje Vlade ni kad je bez Časnog suda Jadranka Kosor presudila njegovu prijatelju Sanaderu izacivanjem iz HDZ-a. Teško je danas reći je li Luka Bebić teško pogriješio propustom rušenja Vlade Jadranke Kosor ali je svakako teško pogriješio kad je u Sabor olako propuštao zakone koji su dolazili iz njezine Vlade. Izmjene Ustava i cijeli niz zakona koji su usvojeni u vrijeme Vlade Jadranke Kosor imaju dalekosežne štetne posljedice za probitke Hrvatske i nisu u skladu  ni s Ustavom ni s doktrinom Hrvatske demokratske zajednice.
 
Izmjenom Zakona o hrvatskom državljanstvu, hrvatski narod je podijeljen pa sada prava hrvatskog iseljenika imaju samo Hrvati koji su iselili s područja današnje Hrvatske. Odredbom izbora zastupnika 11. izborne jedinice (zastupnici pripadnika hrvatskog naroda s prebivalištem izvan Republike Hrvatske) potpuno se marginalizira izborno tijelo Hrvata u BiH, hrvatskih manjina u susjednim zemljama i Hrvata u iseljeništvu te potire njihova volja za sudjelovanje u političkom životu Hrvatske. Što zbog pretpostavke da su svi prijedlozi zakona koji su dolazili u Sabor iz Vlade Jadranke Kosor u interesu Hrvatske i u skladu s Ustavom i doktrinom HDZ-a a što iz straha za mjesto na izbornim listama, zastupnici HDZ-a su sve predložene zakone usvajali po hitnom postupku.
 
Hrvatski fokus je kontinuirano upozoravao da ni predložene izmjene Ustava, ustavnih i drugih zakona ni u vrijeme Sanadera a pogotovo u vrijeme Jadranke Kosor, nisu uvijek bili u interesu Hrvatske. Sanader je neka upozorenja prihvaćao pa je tako npr. odbijao izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu koje su predlagane kontinuirano počevši od vremena Račanove koalicije. Na kraju, uoči predstojećih izbora za Hrvatski sabor, izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu i Zakona o strancima, Saboru je obrazložio HDZ-ov državni tajnik u MUP-u a usvojene su glasovima zastupnika HDZ-a.
 
HDZ se prečesto zadovoljavao preuzimanjem visokih funkcija kao npr. funkcija državnih tajnika ali na nižim izvršnim funkcijama ostajali su uglavnom SDP-ovi stari i novi kadrovi. Čim je SDP osjetio da bi mogao izgubiti vlast, započeo je viku protiv revanšizma. Vjerojatno je to utjecalo na Sanadera i druge dužnosnike HDZ-a što se nisu usudili smijeniti čak ni naslijeđenog čelnika Središnjega državnog ureda za upravu Antuna Palarića pa nije ni čudo što projekt Hitrorez, reforma državne uprave, nije realiziran.
 
U Hrvatskom fokusu je poodavno objavljen osvrt na neke članove hrvatskih pregovaračkih timova čije izjave su izazivale čuđenje. Budući da su ti timovi bili formirani i aktivni tijekom Sanaderove Vlade, bilo je čudno što njihove izjave nisu u skladu ni s HDZ-ovom doktrinom ni politikom. Među inim svojim izjavama čuđenje je izazivao Siniša Petrović, član jednog od pregovaračkih timova koji je rekao da o stranim ulagačima ne treba govoriti kao o nečemu različitom od domaćih ulagača (Poslovni dnevnik, 26. 10. 2005.). Prema njemu „jedinstveno tržište EU-a znači da se granice država i državljanstva brišu. On kao da nikada nije čuo kako je Malta itekako branila svoje interese, kako britanska vlada intervenira i kad interesi privatnih tvrtki idu protiv nacionalnih interesa. A kad je talijanski vlasnik Privredne banke Zagreb odlukom o povlaštenom kreditiranju Talijanske unije prekršio načelo jednakosti (Poslovni dnevnik, 14. 11. 2005.), od Siniše nije bilo ni traga ni glasa.
http://www.sdlsn.hr/upload/Image/hitrorez.jpghttp://www.atlantic.hr/media/images/member/Sinisa-Petrovic/sinisa_petrovic_1.pnghttp://www.sdlsn.hr/upload/Image/hitrorez.jpg
„Sanaderu, gdje ga nađe?“, ostalo je visjeti pitanje o Siniši Petroviću sve do svježeg otkrića da ga je poodavno našao Zoran Milanović kojemu je, po svoj prilici, upravo Siniša Petrović prišapnuo da kapital nema nacionalnosti. Tek sada tjednik Aktual otkriva da hrvatskim najvrjednijim resursima upravljaju ljudi o kojima javnost zna vrlo malo ili ništa, koji su praktično nevidljivi, a iznimno moćni i da je jedan od takvih ljudi Siniša Petrović, predsjednik nazornog odbora Ine. Linić je napao Milanovića da uprovo preko tog svog bliskog prijatelja štiti interese MOL-a a ne Ine.
 
Novinarka Aktuala otkriva ga je Milanović imenovao svojim posebnim savjetnikom za europsko pravo a postavio ga je i za predsjednika Nadzornog odbora Croatia Airlinesa. Prošle godine na Badnjak kad je Emil Tedeschi održao božićnu zabavu u klubu Pepermint, našao se Zoran Milanović sa suprugom, Ante Kotromanović, ministar obrane ali i predsjednik uprave Ine Zoltan Adott. Petrović drži nizak profil pa nije spomenut ali ga je Linić zapazio i optužio da ne provodi Vladinu politiku ulaganja uInine bušotine i rafinerije umjesto da, kao do sada, Ina bude čisti trgovac derivatima. S. Petrović  je 1995., kad je imao samo 29 godina bio ubačen za pravnog savjetniak predsjednika Franje Tuđmana i bio je član hrvatske delegacije na međunarodnoj mirovnoj konferenciji o Bosni i Herecegovini u Daytonu! (Orhideja Gaura Hodak, "Tko je tajnoviti premijerov savjetnik", Aktual, 4. 6. 2014.).
 
U Hrvatskoj svakodnevno slušamo o korupciji i čitamo imena optuženih za korupciju. Na žalost, hrvatska javnost premalo znade o ljudima koji iz pozadine vuku konce i kojima eventualno manipuliraju neki drugi koji zagovaraju interese drugih nacija koristeći zakonske mogućnosti. Sve ono što su optuženi pojedinci navodno ukrali u Hrvatskoj, potpuno je zanemarivo u odnosu na ogromne, teško procjenjive štete koje Hrvatskoj čine neodgovorni, nestručni, nemarni i lijeni državni službenici. Nije moguće procijeniti gubitke Hrvatske zbog toga što su umjesto tvrdih, stručnih pregovarača koji bi branili hrvatske nacionalne interese, u hrvatskim pregovaračim timovima klimavci, osobe koje glume pregovarače. Možemo se sada samo nadati dobrom ishodu arbitraže o hrvatskoj granici sa Slovenijom ali možemo zažaliti što Jadranka Kosor nije „jamila“ koji milijun kuna umjesto sklapanja sporazuma o arbitraži sa Slovenijom čije su posljedice nesagledive.
 
Luka Bebić je, po mom mišljenju, teško pogriješio što je spriječio nezino svrgavanje Jadranke Kosor s mjesta predsjednice Vlade. SDP jednako griješi što ne smjenjuje Zorana Milanovića i formira novu vladu. Opstanak Milanovića na dužnosti predsjednika Vlade štetan je za SDP, kratkoročno poželjan za HDZ ali dugoročno štetan za HDZ i za hrvatske nacionalne interese. U očekivanju rezultata izbora za zastupnike EU parlamenta iz Hrvatske, u Središnjicu HDZ-a navalili su i oni koji nisu bili pozvani i poznati kao članovi stranke. Nije ih bilo moguće spriječiti. Realna je opasnost da se i Karamarku prilijepe kojekakvi instant hadezeovci koji će, pobijedi li HDZ, tražiti stolice. A, jer u HDZ-u još uvijek jednako pravo glasa na unutarstranačkim izborima imaju i oni koji nikad ne plaćaju članarinu, kao i oni koji ju plaćaju, još uvijek ne postoje točni popisi članstva i sva sreća što su utihnuli zahtjevi za izbore po modelu jedan čovjek, jedan glas.
 

Pavao Blažević

Pokret nesvrstanosti je projekt Winstona Churchilla

 
 
Titina odanost britanskom masonstvu ubrzo se isplatila. Početkom Hladnog rata oko SSSR-a se stvarao hermetičko izolacijski polumjesec zbog kojega je sovjetsko gospodarstvo bilo na koljenima. Staljin je tražio bar mali ulazni ventil kojime će se ubrizgati život u sovjetsku posrnulu ekonomiju. Kompromis, ili „mala Jalta“, je ubrzo postignut 1948. godine između Churchilla i Staljina u kojemu se Staljin odrekao Jugoslavije. Velikoj Britaniji se vratila pod kontrolu žila kucavica, transverzala koja preko hrvatskog Jadrana vodi za Daleki i Bliski Istok. Tito je također morao učiniti određene ustupke Zapadu, provesti tobožnju demokraciju s floskulom „socijalizma s ljudskim likom“ u kojemu je etablirana komunistička kasta počela vladati na posredniji način, pritom živeći u nezamislivom obilju i raskoši. Sustav „samoupravnog socijalizma“, ustvari je bio samo još jedan masonski pokus koji je trebao pokazati krutom komunizmu iza željeznog zastora koji se odrekao masonskog tutorstva, kako se u Jugoslaviji bolje živi. Jasno, da nije došlo do „male Jalte“, nikada ne bi bilo ni Titovog „zvonkog Ne“ Staljinu, a kad bi ga kojim slučajem bilo, brzo bi završio kao u Mađarskoj 1956. ili Čehoslovačkoj 1968. godine.

SUSRET MASONA - Josip Broz i Winston Churchill
 
SSSR se vrlo brzo razvio u vojnu supersilu, a mnoge države poslije Drugog svjetskog rata koje su se oslobodile od kolonijalnog ropstva, pretežito britanskog, od svog oslobodilačkog pokreta stvarale su komunističke diktature. Te države su sa posebnim simpatijama gledale na doktrine ravnopravnosti, kao i druge socijalističke floskule kojima je manipulirao militantni SSSR. Ubrzo su postale prijetnja svjetskom masonstvu, poglavito stoga što su u komunističkom SSSR-u pronalazile svoga zaštitnika. Eventualnim članstvom u Varšavskom ugovoru te države bi izmakle dometu multinacionalnih korporacija u vlasništvu masonskih oligarha kojima je bio cilj da putem globalne financijske i ekonomske šok terapije preuzmu apsolutnu kontrolu nad njima. Neko je žurno trebao te „razuzdane“ zemlje okupiti, staviti pod „međunarodnu“ kontrolu i pod svaku cijenu odvojiti od utjecaja tada najveće nuklearne sile svijeta, SSSR-a.
 
Jednu od najvećih masonskih obmana XX. stoljeća, Pokret nesvrstanosti, Winston Churchill je povjerio Titi, s još dva britanska darwinistička učenika s Oxforda, Gamalom Abdelom Naserom i Jawaharlalom Nehruom. Na Sveučilištu u Oxfordu je obrazovanje stjecala odabrana elita cijelog svijeta inicirana masonskim zavjetima, koja je nakon završetka školovanja služila britanskoj nad-vrsti eugenika u kontroli obnovljenog Britanskog Kraljevstva nad svjetskim planetarnim stanovništvom „ljudskim korovom“. Pokret nesvrstanosti je dio tog projekta, koji je ujedinio sve nezavisne zemlje u osmišljeni izvanblokovski sustav koji se tobože trebao oduprijeti svjetskom globalizmu i imperijalizmu. Sve te egzotične i ratoborne zemlje odlijepile su se od svog uzora SSSR-a, te su poput zrelih jabuka upadale jedna za drugom u košaru ekonomske ovisnosti masonske svjetske kaste. Zbog iznimne zasluge u provođenju ovog bestijalnog projekta Tito je uskoro postao najpopularniji svjetski državnik s odlučujućom i nezamjenjivom ulogom u Pokretu nesvrstanosti. Postao je „nesvrstani mesija“ tzv. trećeg svijeta, „kralj kraljeva“!
 
Na svakom samitu nesvrstanih zemalja (prva konferencija se održala u Beogradu 1961.), kao i na susretima njihovih vođa, Tito je neizostavno na rukama imao bijele rukavice. Simbolika bijelih rukavica vrlo je važna kod slobodnih zidara i ona predstavlja čistoću duha onoga koji ih nosi, a tijekom rituala obvezno ih na rukama nosi Veliki majstor. Tito je nosio i bijele rukavice dok je na svom Galebu krstario svim morima i oceanima svijeta uz dvjestotinjak dvorjana, podanika i članova posade. Putujući Planetom (kada god je bilo moguće putovao je sa Zapada na Istok, što ima poseban značaj u masonskim ritualima), Tito je u masonsku mrežu socijalnog darwinizma hvatao sve otrgnute zemlje, a s njihovim vođama je prijateljevao i uživao u svakojakim nastranim hedonizama. Čudne je državnike imao za svoje prijatelje, čak i one s kojima nitko nije želio imati posla, kao primjerice s ugandskim diktatorom poznatim po ljudožderstvu, Idi Aminom.
 
Svoj nedodirljivi autoritet Tito je najodlučnije dokazao na Skupu nesvrstanih u Havani 1979. godine. Fidel Castro je inzistirao da se nesvrstane zemlje značajnije približe sovjetskom bloku. Dovoljno je bilo da nesvrstani mesija, Tito, prekori Castra dignuvši u vis svoju bijelu rukavicu i da se Castrov prijedlog jednoglasno odbije uz frenetičan pljesak svih nazočnih. Okupivši pod masonsku kontrolu sve zemlje trećeg svijeta, masonski nad stališ eugenika se itekako znao odužiti svom bratu Titu, kao i nesvrstanoj zvijezdi vodilji, Jugoslaviji.
http://www.b92.net/news/pics/2011/09/7621475824e61f7049f999809413197_orig.jpg
Pokret nesvrstanosti - britanski proizvod
 
Velika loža Nova Jugoslavija osnovana je 1955. godine, na čijem je čelu bio Veliki majstor Ivan Ribar, a poslije njegove smrti Miroslav Krleža. Ovdje treba objasniti jednu zanimljivost, nezamislivu Krležinu „bahatost“ i Brozovo „dodvorstvo“ o čemu su mnogi očevidci s čuđenjem i nevjericom svjedočili. Naime, kada bi Tito zalazio u Krležin ured ili u prostoriju gdje je bio Krleža, nikada se Krleža nije dizao sa stolice već mu je Tito prilazio i prvi pružao ruku. Nasuprot tomu kada je Krleža dolazio u prostoriju u kojoj je za stolom sjedio Tito, Tito bi se odmah digao sa stolice. To je samo jedan detalj masonskog ceremonijala poštivanja Velikog meštra.
 
Usporedo s osnivanjem Velike lože te Titinim okupljanjem „nezavisnih“ zemalja u Pokret nesvrstanosti, širom su se Jugoslaviji otvorila vrata vrlo povoljnim i bespovratnim zajmovima. Glavni korespondent lože Nova Jugoslavija s inozemnim masonskim svijetom bio je Srbin „Mojsijeve vere“ Mojsija (Moša) Pijade. Jugoslavensko masonstvo, osim što je imalo presudnu ulogu u dobivanju povoljnih inozemnih zajmova za financiranje nakaznog političkog sustava „samoupravnog socijalizma“, imalo je i zadaću da u suradnji s UDB-om uklanja iz političkog i javnog života sve one koji nisu dosljedno slijedili Titov put.
 
Prema istraživanju poznatog njemačkog novinara Carla Gustava Ströhma, Jugoslavija je u trideset godina od raskida s Inforbiroom do Titine smrti dobila, što vrlo povoljnim dugoročnim kreditima, što otpisom kamata i glavnice, što bespovratnim zajmovima, više od deset milijardi darovanih dolara. Ako se izračuna ondašnja vrijednost dobivenih dolara, prema ekonomskim računicama taj novac je bio dostatan za plaće svih zaposlenih u Jugoslaviji u vremenu od tih trideset godina. Praktički, zaposlenici u komunističkoj Jugoslaviji morali su zaraditi samo za tzv. proširenu reprodukciju, odnosno za društvenu nadogradnju. Stoga nije čudno što je obespravljeni puk i pored niske stope produktivnosti relativno „dobro živio“, te što je JNA postala jedna od najmoćnijih vojsci svijeta. Darovan je Titinoj Jugoslaviji socijalni mir.
http://www.alexanthorn.com/arhiva/strane/pic/368.jpg
Josip Broz i Mojsije Pijade
 
Fenomenologija jugotitoizma bila je užasna. Ne samo da zombizirana masa obespravljene većine nije imala pravo na drugo mišljenje, već je savršeno bilo funkcioniranje tog zločudnog sustava u kojemu je ta većina i šutke prelazila preko svakojakih zločina komunističke partijske manjine. Svakako je najveći razlog bio strah za vlastiti život. Međutim, bit Titina komunističkog terora je upravo u njegovoj raširenosti kojom je Tito dopuštao paralelnu vlast tisućama svojih suradnika, uvukavši ih na taj način u zajedničko sudioništvo u zločinu. Pored svih tih podanika, Titin režim je prisilio veliku većinu građana, poglavito u Hrvatskoj, da prokazuju, izdaju, budu doušnici, i tako ih moralno ponizio kao sudionike u zločinu. Prema tomu, Titin komunizam nije održavala na životu samo relativno malobrojna, bogato plaćena i vrhunski privilegirana partijska kasta, nego i panično ustrašena masa anonimnih građana koji su radi svog moralnog pada bili stalno ucjenjivani. Gotovo da bi se moglo reći da je u jugotitoizmu većina terorizirala manjinu, onu koja se čvrsto vezala za Katoličku Crkvu, iz čega proizlazi i činjenica da je broj hrvatskih intelektualaca disidenata u Hrvatskoj bio zapanjujuće malen, a broj kolaboracionista s komunističkim režimom zastrašujuće velik.
 
U tom despotskom i najperfidnijem sustavu koje je ljudski um mogao smisliti, Tito se okrunio aureolom „komunističkog boga“, ogrezlog u raskoši, blještavilu i bogatstvu na kojemu su mu mogli pozavidjeti svaka kraljevska kuća, svaki šeik ili maharađa. Na daleko je poznat njegov raskalašeni i hedonistički način života još iz predratnog vremena kada je teško nabrojiti sve žene s kojima je bio, koje je napuštao zajedno sa svojom djecom, i nikad za njih nije ni pitao. No, i kada je postao strahovladar Jugoslavije, te kada se oženio za „previše divlju“(Tito ju je tako ocijenio kada mu ju je poslao mason Stevo Krajačić) Jovanku Budisavljević, Tito nije mogao bez bludničenja i razvrata. U svojoj „kraljevskoj palači“na Brijunima družio se s domaćim i svjetskim „zvučnim“ ženama političkog i umjetničkog miljea.
 
Cijela njegova obitelj, kao i najbliži partijski suradnici postali su privilegirana i nedodirljiva kasta koristeći se svim blagodatima super-luksuza u najskupljim vilama, luksuznim automobilima, jahtama i sl. Sam Tito raspolagao je sa četrdesetak najraskošnijih rezidencija u kojima je Jovanka stalno mijenjala namještaj, brinula o Plavom vlaku, brodu Galeb, te o Titinom izgledu i imidžu u javnosti. Imidž čovjeka s najskupocjenijim odijelima, kubanskom cigaretom u ustima, štapom s drškom od bjelokosti i markantnim crtama lica, izazivao je u obespravljenoj i ucijenjenoj većini strah, strah od mogućeg grijeha prema tom nedodirljivom nadčovjeku, koji je vremenom prerastao i u bolesnu ljubav prema Titi, kao ljubav pogana prema svom silnom krvožednom bogu Molohu. Upravo u toj morbidnoj ljubavi prepoznajemo i današnja kulturna društva Josip Broz Tito kao i njene trkaće falusoida s đavoljim crvenim pentagramom.
http://www.alexanthorn.com/arhiva/strane/pic/374.jpg
Zalutali Ivan Gošnjak
 
Jedan od uklonjenih, general Ivan Gošnjak koji je službeno umirovljen 1967. godine, 27. lipnja 1975. godine, napisao je zanimljivo pismo Titi. U pismu od šezdeset stranica traži od Tite dvadeset odgovora. Gošnjak u pismu Titi postavlja pitanje: „Tko vodi kadrovsku politiku u Jugoslaviji, partija, on (Tito) ili masoni? Jedna od zanimljivosti Gošnjakovog pisma je priznanje kako su jedino on (Gošnjak), Jovanka, Koča Popović, Lazar Koliševski i Josip Kopinič znali zašto je ustvari 1966. godine smijenjen Aleksandar Ranković. Ne zbog navodnog prisluškivanja kako je stajalo u službenom priopćenju, već zbog njegovog izvješća o masonima u Jugoslaviji kao i o njihovoj aktivnosti u SFRJ. Među ostalom u tom Rankovićevom izvješću je opisan sukob između Jovanke i Koliševskog koji je spriječio da Tito ide na javnu skupštinu masona u Maroko 1961. godine koju je organizirao marokanski kralj Hassan II. - Veliki majstor Velike lože Maroka. Gošnjakovo pismo nije nikada ni došlo do Tite. Na pismu je netko rukom napisao (Kardelj ili Dolanc): „Ne treba ga dati Titu jer je bolestan i u godinama.“ Ispod ove napomene na pismu su se čitko potpisali: Edvard Kardelj, Petar Stanbolić, Nikola Ljubičić, Vladimir Bakarić, Stane Dolanc i Jovanka Broz.
 
Ivan Gošnjak u pismu navodi: „Taj i drugi podaci ‘ubili su’ Marka (misli na Aleksandra Rankovića), mislim, politički ga ubili. Mislim da to i druge ‘bisere’ tog izvještaja Ti dobro znaš. Nisam znao, druže Tito, dok nisam pročitao izvještaj (a dao mi je Marko), da su Kardelj, Bakarić, braća Dizdarević, Krleža, Vidmar, dr. Novak, dr. Savić, Koča, Velebit, Augustinčić, Z. Kunc, dr. Kocbek, Ivan Ribar, Ivo Andrić, A. Belić, Ivan Krajačić-Stevo, Srđan Budisavljević, Crnjanski, Vasa Čubrilović, Oskar Davičo, Džemal Bijedić, M. Đilas, P. Gregorić, Hristić, Isaković, Mladen Iveković, Ribnikar, braća Levi, Moša Pijade, H. Macanović, Krajger, Ivo Politeo, Srđan Prica, Smodlaka, Velimir Terzić, Aleš Bebler, Mika Tripalo, Milan Bartoš, Gustav Krklec, Krešimir Baranović, a da ne nabrajam i druge, masoni, kojoj je ložom ‘Nova Jugoslavija’ do smrti rukovodio Ivan Ribar, a poslije njega Krleža. Druže Tito, sada mi je jasno zašto je Marko morao otići, zašto sam ja morao da budem smenjen!“(Vjenceslav Cencić: Masonerija, Slobodni tjednik, br. 78. od 25. rujna 1996.).
 
Komunistički sustav nije se urušio sam od sebe. Upravo kako su masonski eugenici predvidjeli nakon Drugog svjetskog rata da će Rusija kapitulirati krajem XX. stoljeća, to se i zbilo. Budući su multinacionalni masonski globalni igrači preobratili gospodarstvo trećeg svijeta, došao je red na komunističke zemlje sovjetskog euroazijskog sidrišta. Uvukavši se u redove mitskog poljskog sindikata Solidarnosć, masonstvo je principom domina efekta, usmrtilo svoje čedo, komunizam. Istodobno je prestala ikakva potreba za Pokretom nesvrstanosti. Najveći jugoslavenski zločinac, Tito, kojega je njemački istražitelj i povjesnik Gunnar Heinsohn u svojoj studiji Lexikon Der Volkermorde iz 1998. godine, zbog krivnje za 1.172.000 žrtava, smjestio na deseto mjesto među šesnaest najvećih krvnika i ubojica XX. stoljeća, imao je neslućene sreće što je preminuo prije urušavanja komunističkog sustava. Da je kojim slučajem dočekao pad svog titoizma, završio bi kako i dolikuje hrvatskom krvniku, poput svog kolege Nicolae Ceausescua, ili bar poput Ericha Honeckera. Ovako...
 
Znakovit je bio Titin pogreb. Bio je to najveći skup najviših svjetskih „dostojanstvenika“ koji je zabilježila svjetska povijest. Ustvari, nikada se nije na jednom mjestu okupilo toliko moćnih slobodnih zidara. Svatko tko je bar nešto značio u svjetskom masonstvu došao je na tu masonsku paradu kako bi ispratio svog brata „na vječni istok“. Pažljivom promatraču, lako je bilo uočiti da je cijela ceremonija pokopa sličila na masonski obred. Jedan detalj je također ostao zapamćen. Zbog navodne spriječenosti, američki predsjednik Jimmy Carter je na pogreb poslao svoju već ostarjelu majku. Čovjek bi se s čuđenjem upitao zašto baš majku pored toliko uglednih političara u Bijeloj kući, kad ne bi poznavao tajne masonstva. Naime, poznato je da je glavni graditelj Salomonovog hrama, Veliki majstor Huram Abi, bio sin biblijske udovice Naftalije. Masoni, u svojim inauguracijama, upravo svog Velikog majstora smatraju udovičinim sinom, Huramom Abijem. Stoga je Carterova majka u tom svečanom masonskom obredu odigrala ulogu udovice Naftalije koja ispraća svog sina na vječni istok.
 
Tito je pokopan u Kući cvijeća, ispod fino obrađene bijele mramorne ploče, jednog od glavnih simbola masonstva bez ijednog ideološkog obilježja. Stoga nas ne čudi što je po izboru britanskog promasonskog lista Time, Tito izabran među sto najznačajnijih ljudi koji su obilježili XX. stoljeće.(Korišteni dijelovi iz knjiga: Masoni i okultisti i Masoni protiv Hrvatske)
 

Mladen Lojkić

Ne zna se tko lijeniji

 
 
Picula je najbolji, Picula apsolutni pobjednik, doduše na gubitničkoj listi. Picula će potjerati Zorana Milanovića, Picula rješenje problema, Picula najbolji drug mehkoga hadezeovca Davora Stiera, oni su spašavali(!) Hrvate u BiH. Piculu već izvikala riječka ćelija za partijskog genseka. Picula sam zasad ne bi, poslije Zorana na čelo Partije, ali bi želio biti „dio rješenja problema“. Milanović ga nije volio pa ga stavio na peto mjesto eu-liste. A to je neistinito. Možda ga nije volio, no lani ga bio stavio na prvo mjesto, pa su partijski glasači, bit će nevični tzv. „preferencijalnomn“glasovanju, kad je već prvi partijaš „preferencijalno“ i zaokružili toliko tisuća puta, najviše. Ili je zaokružen najviše sjedeći na prvom mjestu liste, baš stoga što su glasači partijaša preferencijalno razumjeli - ispravno: CK listu sastavio, odlučio - zaokruži prvoga na listi.
http://novovrijeme.ba/wp-content/uploads/20579.jpg
Tonino Picula
 
Doduše Milanović mu je pritom značajno pomogao, što se prešućuje, pa je na tu listu stavio sve same pik zibnere, uključiv ministra Jozu - haesels-eldeovca koji se prodaje za haenesovca. I dobi Picula na prvome mjestu partijske liste - „preferencijalne „ glasove. Pa mu to nadigne rep. Mediji ga, kako su se okretali od Zorana još napuhnu, dodaju mu značaj, pa Picula Mali odjednom postane Veliki. Napuhalo Piculu do veličine cepelina. Sve su oči uprte u Piculu, pa se i Picula malo ustobočio. Ne će on biti predsjednik SDP-a, što je već pokušao, nego će, valjda, odlučivati tko će to biti.
 
Račanov Tonino
 
Tko je Tonino Picula? Račan ga izmislio i ničim izazvan imenovao za ministra vanjskih poslova – trebao mu netko tko će ga bespogovorno, i više od toga, slušati, a u posao se ne će pačati. Anegdotalno, kažu upućeni, ni klamerice za Ministarstvo vanjskih poslova nije kupovao bez Račanova odobrenja. Vrhunski posao ga strefio dvijetisućite, odlučivati nije morao, a putovati se svijetom moglo. Nije se morao ni rano ustajati, Račan je bio, kao i svi diljem svijeta vladajući komunisti, noćni tip. Nije se doduše ustajao tako kasno k'o Koba, taj nije počinjao dan prije dva popodne - to mu je bio cik zore - ali prije jedanaest nije dolazio na posao, što je uzimajući u obzir razliku u vremenskim zonama skoro isto. Pogledajmo samo Račan-Piculinu vanjsku politiku od dvijetisućite do dvije i treće. Najprije onaj zagrebački balkanski „sumit“, koji je zacrtao balkanoidno ponašanje kasnijih hrvatskih vlada, uključivo Sanaderovu i Kosoričinu, a naročito obnovu za Josipovića i Milanovića. Prodaju ili u najmanju ruku nepotrebno kompliciranje oko granice s Crnom Gorom, poglavito što je to uglavljeno u Mesićevoj, nešto kasnije „sukreaciji“  kako Crnogorci nisu napadali Dubrovnik. I nisu - samo su ga i okolicu „malo“ rušili i spaljivali i civilno stanovništvo i branitelje odvodili u roblje.
 
Na „privremenu“ upravu Crnogorcima je dano 250 četvornih kilometara mora i epikontinentalnog pojasa više od tisuću četvornih kilometara. Onda taj sporazum Račan-Drnovšek, za ministriranja ministra Picule. Doduše nitko ga, naročito ne Račan, za ništa nije pitao, no mogao je pitati sama sebe pa podnijeti ostavku. Ali nije. Odnos prema Bosni i Hercegovini za ministriranja Tonina Picule urušio se do nebrige uz debelu asistenciju Stipe Mesića, kasnije i „sukreatora“ Sanadera.
 
Najljeniji SDP-ov zastupnik, ne računajući Milanovića
 
Nakon gubitka državnih izbora 2004. SDP nakon lokalnih Piculu ustoličuje u nekoj koaliciji, za gradonačelnika Velike Gorice. Bila i ta „topla“ skromna priča. Skromni stan u jednom od goričkih „golubarnika“, skromna ženica i pas „floki“ „avlijaner“ što rek'o dr. Pezo, spašen u Oluji. Ma odsječak biografije ne za gradonačelnika grada nastalog na milenijskih nanosima Save već za neku Bijelu  kuću.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/13038/bandic_u_crkvi_u_studenskom_gradu.jpghttp://makarska-post.com/wp-content/uploads/2013/09/antifasisti11-2408_595483S0.jpg
Milan Bandić - prijepodne u crkvi, poslijepodne nosi bedž zločinca Tite
 
Kao gradonačelnik se pokazao neuspješnim pa je naredne izbore izgubio. Goričani su bili zamijetili kao prečesto i predugo „galba“, marenda u obližnjem restoranu koji je posluživao mediteranske delicije na savskom šljunku. Ubrzo je kupio i stan u centru Zagreba  pa je postao možda i svjetski raritet - jednim gradom je vladao iz drugoga. Onda se vjenčao (nova ljubav) negdje oko Bermudskog trokuta za nekoga krstarenja i o tome medijima poslao slike. Natjecao se nakon što je Račan otišao „preko  rijeke“ i za šefa SDP-a, ali neuspješno, potukao ga Zoka. Izabran je 2007. u Hrvatski sabor i tamo bio, kako točno, prema pisanju VL-a konstatira Milanović bio jedan od najlijenijih zastupnika SDP-a. On, naravno, sebe ne vidi pa se među takve ni ne ubraja, a boravio je u Hrvatskom saboru rijetko. Sve u svemu Tonino Picula tipičan je Račanov kadar. U međuvremenu je  stekao i ponešto iskustva oko tih međunarodnih odnosa i politike pa ne razumijem zašto ga nisu „autsorsali“ za veleposlanika u neku mirnu zemlju. Za eventualnog Milanovićeva nasljednika, naročito s obzirom na trenutačno užarenu atmosferu u Partiji, sa stajališta Partije, sigurno nije. Sa stajališta političke konkurencije odličan bi bio izbor.
 
Molba Bandiću za povratak u Partiju
 
Usput, potpuno  isto vrijedi i za izravno samoproglašenog Milanovićeva konkurenta Komadinu, kažu također ljubitelja  produljenih marendi. Osobito nakon što je rekao kako bi bio šef Partije, ali ne bi nikakvu ulogu u vlasti. Uostalom svi su vidjeli kako je s ministarskog mjesta utekao glavom bez obzira. Treba poštovati njegovu obranu Linića, no to nije kao što se vidi ni do zadnje kaplje znoja a kamo li „krvi“. I Komadina bi bio dobar izbor za političku konkurenciju.
 
Bernardić kao novi mandatar umjesto Milanovića o čemu sanjaju već potpoljeni  HNS-ovci(ke)? Mladca koji je, što sam što uz Milanovićevu asistenciju pogubio sve izbore u Zagrebu i temeljito  stanjio SDP, za mandatara i sanjati je neozbiljno. To „mladića“ sanjaju ostarjele „haenesovke đevojke“, no one takvoga više nemaju čime platiti stranka im na oko jedan posto, a promili se u politici uglavnom ne računaju ma koliko visoki bili. A još kad Ratko izađe! Tko onda još ostaje? Doktor od „zdravlja“ Rajko Ostojić? Možda za njim krenu partijske „mase“, ali biračke treba zaboraviti. Doktor „spori“ Mirando, Josipovićev spavač u Milanovićevu  gnijezdu? Njega bi birači teško izabrali i za predsjednika mjesne zajednice. Ostaje nam jedino Predsjednik  Hrvatskoga sabora Josip Leko. Kažu on je i Josipovićevo prijelazno rješenje za SDP dok  opet ne nađu nekoga mladoga i lijepoga, ali poslušnoga. S ovim su glede poslušnosti „fulali“. Taj ne sluša ni samoga sebe.
 
Ako pak Leko postane prijelazno rješenje, nadaje se jedan mali hrvatski SF: Vrati Leko Bandiću pripadajuću mu knjižicu od „socijaldemokracije“, štoviše zamoli ga da se vrati, pa nam eto možda budućega „gradonačelnika Hrvatske“. Bedasto: Hrvatska nije grad, već ima i nešto zemlje, oranica, šuma, dakle „guvernera“. Najprije iza ponoći trk na Medvednicu, još stigne i na zornicu, dopodne, kako reče  gradski hadezejac Mikulić kleči za Stepinca, popodne  nosi Titin bedž, u ponoć je s darkerima, negdje ubaci i zelene, žute i crvene. Sve vragove. Uostalom ostalo mu je, socijaldemokratu jednom još točno sedamdest i šest života. A koliko je vama?
 

Tomislav Gradišak 

Anketa

Projekt »Rijeka europska prijestolnica kulture« je:

Utorak, 18/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1297 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević