Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Svi će se nekako snaći osim gladnih Mudrinićevih poduzetnika

 
 
Još oko Dana poduzetnika početkom lipnja htio sam napisati koju o poduzetnicima, no vrijeme mi otišlo u nepovrat, a u potocima stizale druge teme. Onda su oni k'o hijene i kojoti navalili na čistačice iz javnoga i državnog sektora. E tu prigodu više ne mogu propustiti ili, što rek'o poduzetnik Mamić: „Ne ćete razbojnici!“ Malo je tko, među glasnima pogotovo, zadovoljan u ovoj državi, a neki ju ne podnose ni kao takvu. Poduzetnici kao najmoćnija društvena skupina na nju najviše viču, špotaju ju, kude, pa čak i cinkare po Bruxellessu.   
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRCqys7rtniF25ZUKe91hETfCBG_enyIViqBQx7Bfr30Agcmdn0
Poduzetnici ogrezli u politici
 
Srazmjerno moći i kapitalu s kojim raspolažu, a i profitića se štogod metne u džep, njihova dreka je najglasnija, često zaglušujuća, a ponekad i neizdrživa. Još kad se udruže poduzetnički udrugari i komoraši, još kad je ono Nadan savjetovao i „lovio“ uokolo, činilo se kako će sutra poduzetnički državni udar. „Ubit“ će državu, ukinuti županije i općine, zabraniti sindikate, radnike angažirati dan po dan, javni sektor preorati, čistačice natjerati da rade trostruko više za dvostruko manju plaću... Ukratko, bit će poduzetnička diktatura. Poduzetnicima nema što ne smeta, oni su najugroženiji na čelu s vođom Mudrinićem. Samo što se nisu osušili k'o gorske jele koje ubija sumporni dioksid iz Plomina. Kako bi opstali, prema pisanju JL-a, vlasti su podnijeli sedam ultimatuma, po tko zna koji put:
1. Preoblikovanje javne uprave u servis građana i poduzetnika
2. Smanjenje broja županija, gradova i općina
3. Reforma pravosuđa
4. Učinkovito upravljanje javnim poduzećima,
5. Reforma obrazovnog sustava
6. Reforma zdravstvenog sustava
7. Reforme na tržištu rada.
 
Poduzetničke „šmizle“ kojima ćoravima svaka dlaka smeta duboko su ogrezle u politici pa su, opet po JL-u, postavili sedam u biti političkih zahtjeva, a da pritom ništa poduzetničko niti su istaknuli niti obećali.
 
Hrvatski poduzetnički genij srušio vrijednost nekretnina
 
Primjerice nisu istaknuli kako su za smanjit profit spremni povećavajući radničke plaće ili ih barem ne smanjujući. Zatim za ne ulagati u suvišni luksuz u dvorce, mega jahte, već u proizvodnju zadovoljavajući se s manjim dvorcima i jahtama. Koliko je primjerice Mudrinićev DT spreman ne derat kožu pretplatnicima i to često uz pomoć prijevarnih „buhica“ u ugovorima, smatrajući ih „patentiranim“ idiotima. Hoće li im do tako došlih zateznih kamata na kamatu otpisati dugove ili će ih tjerati na cestu i u dužničko ropstvo - zbog običnoga telefoniranja, prodaje „etera“. Nisu nikada samokritički istaknuli kolika je njihova krivica u nastanku domaćeg odsječka krize poglavito u napuhivanju balona cesto i gradogradnje.
 
Svojedobno forsiranje stanogradnje u većim gradovima čisti je poduzetnički zločin nastao uz svesrdnu podršku stranih banaka i asistenciju politike, od Račana, preko Sanadera do Josipovića. Ubrzana izgradnja stanova u nekoliko gradova, najviše u Zagrebu, u zemlji s demografskom propašću, nestankom stare i bez nove industrije, rasapom poljoprivrede, ogromnom nezaposlenošću... poslovno-poduzetnički je idiotizam. Pametni stano-grado poduzetnici „zaledili“ su u neprodane stanove i nešto poslovnih prostora cijeli jedan godišnji državni proračun. Tko im i što im je od ovih citiranih sedam političkih ultimatuma smetao u ubrzanoj izgradnji? Nitko i ništa, dapače „država“, „politika“ ih je u tome svesrdno podržavala. Pritom su oni i banke „navabili“ mnoge građane na stambene kredite, osobito „švicarsko-franačke“ i odveli u dužničko ropstvo - ono je  posljedica i pameti ovdašnjih poduzetnika stanograditelja, koji su na koncu i sami stradali. Većina ih je u (pred)stečaju podjednako i veliki i mali, a stanovi neprodani i oni prodani uz kredit u vlasništvu stranih banaka.
http://www.broadbandtvnews.com/wp-content/uploads/2013/10/Ivica-Mudrinic-e1382688383772.jpg
Ivica Mudrinić, DT
 
Demografski i gospodarski pad, hiperprodukcija stanova, otpuštanje u međuvremenu preko sto tisuća radnika iz privatnog sektora, najmanje trećine i iz građevinskog srušili su tržište nekretnina, a u „provinciji“, naročito Slavoniji i ostalim kontinentalnim krajevima do mjere da su one postale bezvrijedne. Ne može se nikome u mnogim selima ni pokloniti kuću, kamo li prodati. Blizu sam uvjerenja ma koliko ono „vuklo“ na teoriju urote kako je to učinjeno namjerno i planski. Obezvrijeđeno je ono gdje su hrvatski građani stajali bolje od  europskog prosjeka - vlasništvo nekretnina. Nekretnine su, dakako, ostale ali je sada umjesto prednosti (kapitalizam, liberalizam. tržište…) vlasništvo postalo teret. Čak i više nego besmisleno, iziskuje razne troškove, a od njega se ni u nuždi ne može očekivati neka imalo razumna korist. A onda je na njega, smatrajući ga dijelom „nelegalnim“, „operativno nasjela ministrica Mrak Taritaš (zakon „pravna država“). Mora ga se, pod prijetnjom drakonskih kazni  legalizirati, iako ništa ne vrijedi. Čista katastrofa. Legalizacija - da, ali postupno kad se nekretnina pojavi u prometu, od prodaje do nasljeđivanja.
 
Banke preuzete bez problema, na „livadi“ korov raste
 
Inače niti jedna od prepreka koje se nalaze u „sedam ultimatuma“ ovdje citiranih nije bitno smetala poduzetnicima, pri čemu su se kao takvi javljale i strane države, kao djelomičini ili pretežti vlasnici kod preuzimanja skoro svih banaka, slobodno su ovdje došla strana osiguravajuća društva (Croatia osiguranje „mutno“ prodana, vjerojatno bud zašto), telekomunikacije su također isto tako otišle, strani operateri došli, izgrađeni trgovački centri uz razne „donacije“, „preuzete“ pivovare, INA, Pliva... Sve sami „isisivači“ novaca i iscjeđivači ovdašnjih potrošača. Što j' ostalo već su nekako „preuzeli“ domaći kapitalisti, koji sada najviše kukaju i cinkaju uokolo i stranima i po Europi i državu i županije i općine, i sudove… Uglavnom ništa se nije dogodilo na tzv. „livadi“, „od nule“, iako je tih „livada“, poduzetničkih zona po kojima raste korov, u Hrvatskoj tušta i tma. (Ima dakako i suprotnih primjera, ali premalo).
 
Ili, ako Hrvatska, barem u ovoj fazi razvoja-stagnacije nacionalne ekonomije  igdje ima šansu onda je to poljoprivreda povezana s prehrambenom industrijom još navezana na turizam. Nužno je upravo to razvijati jerbo ove „grane“ zapošljavaju puno radne, nezaposlene, snage, za njih imamo stručnjake... Može li se itko prisjetiti novoga prehrambenoga proizvoda kojega je „udruga poslodavaca“ stvorila, proizvela u zadnjih petnaestak godina, a osim na domaćem i  turističkom tržištu ima potencijala i za izvoz? Tko se sjeti molim da ga stavi u komentar, posut ću se pepelom, kantom pepela. Čast izuzetcima, ali o njima ovdje nije riječ i sam im eto činim nepravdu. Naši etablirani poduzetnici a budući balkanski „privrednici“, samo bi preuzimali uostalom kao i strani. Kad sam još čuo kako i koliko su zinuli na javne i državne čistačice uhvatila me mučnina. To li je „sektor“ koji im život znači u dvadeset i prvom stoljeću.
 
Oko krpe za pod, metle i eventualno usisivača zaplesali su svoje  preuzimačko kolo, a Vlada im obećala. Naravno kako smatram da je antireferendum „izdvajanju“ nepotreban, njega se uostalom može preskočiti na stotine načina ustavno-neustavno pa i spajanjem svih javnih i državnih „čistačica“ u jedno poduzeće (SOUR „Metla“?). Tada se u novoj „pravnoj“ situaciji i s novom pravnom osobom može činiti što se hoće, uključivo i „autsorsati“. Dakle, referendum mačku o rep, ovdje me ponajviše brine poduzetnički genij naši etabliranih poduzetnika koji bi svoj (kažu i „naš“) razvoj obavljali na metli.
http://www.rsc.org/chemistryworld/sites/default/files/upload/balkans-map_shutterstock_124611715_300.jpg
Ali ima i boljih vijesti, kad su naši poduzetnici u pitanju: Skupa s takvim privrednicima iz „regiona“ preuzet će oni cijeli tzv. zapadni Balkan! Udružit će se od Albanije do Karavanki, što je čak i nešto dalje nego od „Vardara pa do Triglava“. Isti, slični takvi kao naši uprijet će sve zajedničke snage na stvaranju maloga zapadnobalkanskog tržišta, razaranju „prepreka“ nalik onima iz „sedam ultimatuma“ - prvenstveno malo jačim igračima iz Europe i svijeta, jer njima se nešto ne da ovdje, mislim u „regionu“ investirati osim u preuzimanje ključnih sektora. Pa „'ko vas bre regionski privrednici zavadi“, ta pomirite se, zašto već niste? Moj prijedlog za prvi novi zajednički proizvod - solarna metla. Tako bi se mogle „izdvojiti“ sve čistačice, metla bi čistila, ne bi ju se moralo plaćati. Ostao bi čisti profit, bez poreza.
 

Mato Dretvić Filakov

Uvijek treba imati na umu tko je u Sabor doveo Sanju Sarnavku

 
 
Quidquid percipitur ad modom percipientis percipitur
Akcijski plan “Barbika”, Misija, Vizija, Ciljevi
Business tool: Vision, Missions, Aims and Objectives
Josip Jović: 'Barbika' je vrlo ozbiljan plan
Jure Zovko: Mit o paraobavještajnim strukturama
 
Sigurno se ni u jednoj drugoj državi ne govori o Udbi toliko i tako kao u Hrvatskoj. I kad se u nekim drugim državama oglasi neki bivši pripadnik Udbe ili povjesničar oni o Udbi govore kao o nečemu što je prošlost a ne kao o nečemu što još uvijek djeluje u dotičnim državama. U Hrvatskoj o Udbi pišu i govore poznate i priznate osobe iz javnog života. Ona je postala ključ za tumačenje nekih neobičnih pojava kao što je Akcijski plan “Barbika”. Za jedne Akcijski plan “Barbika” je udbaški uradak, za druge to je uradak paraobavještajnog podzemlja. Za jedne je Udba itekako obrazovana i sposobna djelovati u novim okolnostima, za druge ona je mit. Ugledni, uravnoteženi i odgovorni novinar Josip Jović je mišljenja da je “Barbika” vrlo ozbiljan plan.
U  D  B  A
“O tzv. akcijskom planu “Barbika” čuli su se različiti komentari, ali ga je, dojam je, malo tko pročitao. Analiza njegova sadržaja upućuje kako to nije nekakav pamflet koji je sastavio jedan provokator ili, pak, neki pojedinci iz paraobavještajnog podzemlja, nego da je to baš ozbiljan, promišljen, lukav i vrlo pismeno napisan tekst, koji sam po sebi nije namijenjen javnosti, nego predstavlja plan djelovanja sa stručno razrađenim metodama i organizacijom radi neutraliziranja Kolinde Grabar Kitarović u njezinoj nakani da postane predsjednicom države, zna se u čiju korist.”
 
Jure Zovko, jednako odgovoran, obrazovan i uljudan drži da se u Hrvatskoj stvara mit o paraobavještajnim strukturama:“Dok premijer svoj mandat provodi uglavnom u rastrošnim putovanjima od Fojnice i Brezovice pa sve do Australije i Brazila, a država se guši u recesiji, predsjednik države Josipović zabavlja naciju prepričavanjem novih mitova o djelatnosti "paraobavještajnih struktura".
 
Tako različitim mišljenjima o “Barbiki” vjerojatno je dolazi od toga što Josip Jović nije imao priliku raditi na planovima i programima korporativnog upravljanja pa je impresioniran žargonom “Barbike” dok je Jure Zovko odmah pod “misija, vizija i ciljevi” vidio: “mission, vision, aims and objectives”. Za taj uradak nije bila potrebno ni nekoliko osoba. Mogao ga je napraviti čak i jedan pojedinac “niska čela deseteračkog mentaliteta”, kako bi rekao Boris Maruna, netko tko je svijeta vidio, negdje naučio o viziji, misiji, ciljevima, korportivnom planiranju a baštinio primitivne navike davati ljudima pogrdne nadimke.
 
Umjesto špekuliranja tko bi mogli biti autori ili autor Akcijskog plana “Barbika”, najbolje bi bilo da je predsjednik države dao istražiti tko su autori ili autor tog plana. Ali i bez toga je mogao zaključiti da iza toga ne stoji HDZ jer u HDZ-u dobro znaju koliko pogrdni i ponižavajući nadimci mogu biti ubijiti. Stoga ne bi plan protiv Josipovića nazvali “Barbika” nego bi negdje ubacili pogrdan nadimak Ive Josipovića. Osim toga, predsjednik Josipović je mogao znati da portal i tjednik, u kojima on vidi paraobavještajno podzemlje, nisu  HDZ-ovi mediji jer nitko nije tako napadao i ne napada HDZ kao taj portal i taj tjednik.
 
Mogao je vidjeti da taj portal vodi kampanju za “Savez za Hrvatsku” i da se taj Savez stvarno ne može smatrati racionalnom, odgovornom, visokoobrazovanom modernom desnicom kakvom se biračkom tijelu želi predstaviti HDZ-ova koalicija i Kolinda Grabar Kitarović. Uostalom, pored toliko bivših oficira JNA i bivših supovaca u Savezu za Hrvatsku, može li se Savez smatrati desnicom zato što je jedan od čelnika Saveza jednom davno posjetio grob dr. Ante Pavelića u Španjolskoj?
http://www.genspot.com/Handlers/LinkImage.ashx?linkId=21225
Meni je razumljivo to što političari koriste razgovorne nazive “Udba” i “paraobavještajno podzemlje” jer ih prihvaća njihovo biračko tijelo od kojeg očekuju glasove ne trudeći se zapitati što se stvarno krije pod tim nazivima. Nadam se i vjerujem da dotični političari znaju da se pod “Udbom” i “paraobavještajnim podzemljem” krije mnogo složenija stvarnost od njena privida.
 
Ako naime još uvijek u Hrvatskoj postoji Udba, zna li se kako je organizirana, zna li se tko je vodi, koji su joj ciljevi, odakle joj sredstva?  Je li možda Udba organizirana kao neka hrvatska inačica Al-Qa’ide, jesu li to programirani mozgovi koji djeluju bez zapovjedništva koje bi se moglo identificirati i neutralizirati. Ako postoji paraobavještajno podzemlje, tko njime upravlja, tko ga financira, koji su mu ciljevi, tko su vođe tog podzemlja?
 
Kako god nazvali tu amorfnu, tajnovitu  organizaciju bilo da je zovemo Udbom ili paraobavještajnim podzemljem, ona je uperena protiv demokratskog sustava i suverene države Hrvatske. Stoga bi hrvatske sigurnosno-obavještajne agencije trebale predsjedniku države osigurati točne podatke o Udbi odnosno o paraobavještajnom podzemlju. A hrvatske parlamentarne stranke, premijer Vlade i predsjednik države imaju na raspolaganju također izvješća saborskoga Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija u kojem sjedi doživotna predsjednica B.a.B.a Sanja Sarnavka koju je poodavno ustoličio Ivan Jarnjak, bivši predsjednik saborskogA Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Zar i hrvatski novinari ne bi trebali racionalno istraživati i podastrijeti javnosti tko je danas u Hrvatskoj udba odnosno tko čini paraobavještajno podzemlje?
 
Ne smatram se informiranim o Udbi odnosno paraobavještajnom podzemlju iako sam imao u rukama svima dostupne popise suradnika Udbe koje su sastavljale službe bivše države. Neka imena istaknutih čelnika tih službi bila su poznata i Hrvatima u iseljeništvu kao npr. Lasića, Čolaka i nekih drugiha a za Perkovića i Mustača saznao sam tek 1991. jer je Perković bio pomoćnikom ministra obrane Gojka Šuška a Zdravko Mustač, ako se ne varam, savjetnikom u Predsjedničkim dvorima. Perkoviću su na razgovore ili dogovore odlazili bivši politički emigranti od Škotske do Australije a većina ih je bila iz Njemačke.
 
Držim da nije nimalo jednostavno utvrditi tko sve danas čini “Udbu” odnosno  “obavještajno podzemlje”. Nije dostatno utvrditi da je netko bio članom Saveza komunista i djelatnikom neke od sigurnosno-obavještajnih službi bivše države a pogotovo nije dostatno utvrditi da su nekomu oba ili jedan od roditelja bili pripadnici tih službi. Dokaz tomu je što i Savez za Hrvatsku prihvaća u vodstvo Saveza osobe iz bivšeg sigurnosno-obavještajnog sustava bivše države. U Domovinskom ratu, bili su na a hrvatskoj strani a 1991. nisu bili mogli biti sigurni u hrvatsku pobjedu. Uostalom, nije mali broj onih koji su dezertirali u Bosnu i nisu se htjeli uključiti u HVO ili su pobjegli još dalje, neki čak u Australiju, Kanadu i u EU.
 
Čuo sam za Slobodana Praljka da mu je otac bio zadrti komunist a u Domovnskom ratu Slobodan Praljak je bio na prvim crtama obrane ne samo u Sunji nego i u okruženju hrvatskog naroda u Srednjoj Bosni. Pored generala Ante Gotovine, ključne uloge u pobjedi u pothvatu Oluja imali su general Mladen Markač, general Zvonimir Červenko, general Petar Stipetić, general Damir Krstičević i drugi a general Mile Dedaković je mogao izabrati ostati negdje u Ministarstvu obrane u Zagrebu umjesto ratišta u Vukovaru.
http://4.bp.blogspot.com/-MIDFHYuZeDQ/TvygoxkmNfI/AAAAAAAAIl0/9l5HTn3W5MA/s1600/al-qaida-cia.jpg
Mislim da je Jure Zovko potpuno u pravu kad predbacuje predsjedniku države što “zabavlja naciju prepričavanjem novih mitova o djelatnosti "paraobavještajnih struktura"”. Vjerojatno bi “paraobavještajno podzemlje” trebalo prepustiti DORH-u, Poreznoj upravi i Krim policiji a premijer, predsjednik države i najjače parlamentarne stranke trebale bi se usredotočiti na druge, životno važne državne prioritete.
 
U Hrvatskom fokusu, npr. uporno godinama upozoravamo da Hrvatska nema useljeničku politiku, da joj se useljenička politika događa stihijski, da se Hrvatskoj događa puzajuća zamjena stanovništva i da će hrvatska država, ako se ovako nastavi, izgubiti hrvatski karakter. U dnevnom tisku čitamo da se lani iz Hrvatske odselilo više od 15 tisuća osoba točnije_ „odselilo se 4.884 osoba više nego što se u nju doselilo, čime je nastavljen negativni trend prisutan u zadnjih pet godina. To pokazuju podatci Državnog zavoda za statistiku. Iz inozemstva u Hrvatsku se lani doselilo 10.378 osoba, dok su 15.262 osobe odselile u inozemstvo, pa je 2013. godine saldo migracije stanovništva Hrvatske s inozemstvom bio negativan, kao i svake godine od 2009. Najveći pozitivan saldo ukupne migracije stanovništva u 2013. imao je Grad Zagreb (2871 osoba), a najveći negativan saldo Sisačko-moslavačka županija (1947 osoba) i Vukovarsko-srijemska županija (1624 osobe). U 2013. iz inozemstva se doselilo 49 posto hrvatskih državljana i 51 posto stranaca, a odselilo se 87,8 posto hrvatskih državljana i 11,7 posto stranaca. Najviše se osoba doselilo iz BiH (47,2 posto). Najviše su se selile osobe u dobi od 20 do 39 godina starosti (44,2 posto), a prednjačile su žene (54,1 posto).
 
U Hrvatskom saboru ukinut je Odbor za useljeništvo a ustrojeni su Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Netko je izgleda imao viziju da će se nastaviti iseljavanje Hrvata pa kad ne će brdo Muhamedu, kad se iz iseljeništva Hrvati ne vraćaju u Hrvatsku, valja ići k njima u Venezuelu, Argentinu, Australiju… To je zanimljivije nego ići vidjeti kako žive doseljeni Hrvati na Područjima posebne državne skrbi.
 
Danas u dnevnim novinama čitamo da je Hrvatski sabor u utorak, 15. Srpnja, donio Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola kojim se legaliziraju istospolni brakovi i da je taj zakon u Hrvatskom saboru prošao relativno glatko jer je 89 zastupnika glasovalo za, dok ih je samo 16 bilo protiv. Ukupno ima 151 zastupnik. HDZ ima 42, HDSSB, 7, DC 1, HSP AS 1. Je li posrijedi bio “udbaški uradak” to što je od 51-og zastupnika zastupnika oporbe na glasovanju u Saboru samo njih16 bilo protiv navedenog zakona ili HDZ i Glavaševa stranka imaju problem nemarnosti svojih zastupnika? Što bi tek bilo kad bi se uvelo preferencijalno glasovanje teško je i zamisliti. Zbog toga što nema Odbora za useljeništvo ni useljeničke politike ne postavlja se ni pitanje sredstava potrebnih za integraciju stranaca. To pitanje ne pada na pamet ni Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
 
To pitanje nije uspio nametnuti ni Nedžad Hodžić, zastupnik bošnjačke, albanske, crnogorske, makedonske i slovenske manjine koji s podignuta tri (3) prsta optužuje cijeli hrvatski narod jer ga je razočarao. Ako  je njega koji uživa sve povlastice saborskog zastupnika, visoku plaću i siguran život u Poreču, razočarao cijeli hrvatski narod, što može Hrvatska očekivati od mnoštva drugih pridošlica iz raznih naroda, vjera i kultura, malo ili nikako poznatih hrvatskm narodu? “Udba” i “paraobavještajno podzemlje” ne bi smjeli gurnuti u drugi plan životno važna pitanja cijele nacije niti bi smjeli biti izgovorom na nerad i nered.
 

Pavao Blažević

Susret bez značaja, svrhe i koristi

 
 
Pretvorili Dubrovnik ovih dana u glavni grad Zapadne Balkanije i baš u srcu turističke sezone. Najprije su tamo sastančili ministri vanjskih poslova, pa poduzetnici iz „regiona“ koji su naumili od njega najprije napraviti Ballux (od Benelux) a zatim su sve to došli potvrditi i predsjednici „ex država“ plus Albanija. Počasna gošća susreta na nekoliko sati i neka vrsta „glavne sutkinje“ bila je kancelarka Angela Merkel. Što li je ona time propustila!
http://screen-fire.com/wordpress/wp-content/uploads/2014/07/angela-na-stradunu.jpg
U berlinskoj zračnoj luci se skoro sudarila s njemačkim nogometašima svjetskim prvacima koji su došli i doma uveličati Njemačku, na koje je slavlje mogla samo odšetati, a ona se uputila u balkanska bespuća ma se jedno od njih zvalo i Dubrovnik. Nije je bilo ni u Bruxellesu gdje se biralo Junckera već se dala počastiti s društvom „hrpe“ predsjednika s čak tri bosanska, na čelu s Pahorom i Josipovićem, kao domaćinima susreta zvanog još i „Brdo-Brijuni“. Toliko je to nezgrapan naziv inicijative da ne znaš je li „Brdo“ hrvatsko ili se radi o onom okupiranom Svetom Gerom, a „Brijuni“ slovenski po rezultatu još nenapisane arbitraže. Ili se to udalo-oženilo nešto višespolno po onom zakonu, europejskom, koji od danas vrijedi, a poništio je referendum o braku.
 
Umjesto s herojima u Berlinu s West Balkancima u Dubrovniku
 
Ne bi kancelarka propustila doček svojih heroja, ali ovoga puta nije imala koga poslati na „Brdo-Brijuni“ kao rezervu. Lani je zbog predizborne kampanje poslala Hollanda. Dva puta ga slati s klupe nema smisla, a u Europi nema više nikoga ni na klupi za pričuvne igrače. Tako ju je zadesila sudbina da baš u ponedjeljak boravi na Balkanu  kamo „Njemačka ni geografski ni nogometno ne pripada“, kako se jada novinar Die Welta, rijetkog medija koji je ovome susretu u ponedjeljak posvetio ikakvu pozornost. Zemljopisno Njemačka nije na Balkanu, ali je „Balkan“ izmislila i s ostalim velikima predano radila na njegovoj „izgradnji“ (Danke Deutschland!) a nogometno, o tom potom, barem što se Hrvatske tiče. Nogometna Hrvatska ju  „mlati“ u raznim „sustavima“, kako političkim tako i igračkim. Eto 1998. na SP-u bi 3:0 za Hrvatsku, u Austriji 2008. na EP-u 2:1, a ubuduće ćemo vidjeti. Uostalom nogometno pripada li nasrtaj vratara njemačke reprezentacije Manuela Neuera na argentinskog Baska, napadača Gonzala Higuaina u finalu SP-a, prema kojemu je nekulturni Suarezov ugriz ubod komaraca, i koji je bio i za penal i za isključenje, pa i za više od toga, u njemački ili balkanski stil? Ah, danke Italien!
 
Što bi htjeli ti sudionici susreta „Brdo-Brijuni“ od kancelarke Merkel? Srbi bi, po njemačkim izvorima, prugu München-Carigrad, dok su Hrvati puno skromniji, em nemaju nikoga u zaleđini, em su već unutra pa bi samo mostić znan ovdje kao Pelješki. Bit će, bit će no o tome će u kolovozu u Berlinu predsjednici vlada West Balkanije iznositi želje. Inače kad je dolazila u društvu gradonačelnika Andre Vlahušića i Vesne Pusić neki su joj pljeskali, neki zviždali, i jedni i drugi u velikoj većini, vjerojatno čak i europski turisti. (Navodno su zviždali Šanjolci, branio nas JL!) Buka je bila tolika da su se čak i dubrovačke lastavice uplašile, piše njemački izvjestitelj. Na odlasku su joj samo pljeskali, a neki gospodin joj je dobacio „Bravo Njemačka! Veliki meč!“ Dopisnik misli kako ni slučajno nije mislio na susret „Brdo-Brijuni“. Štoviše, on se ne nalazi na brdu već u nizini, pri dnu diplomacije koja niti koga (u Njemačkoj) interesira nit će od nje tamo biti koristi, a niti štete. Odradilo se i to.
http://img.welt.de/img/deutschland/crop130189043/1468722576-ci3x2l-w620/CROATIA-EU-INTERGRATION-OF-WESTERN-BALKANS.jpg
I još malo o tom west-balkanskom trodnevlju: u ime svih, bit će Ivo Josipović je stavio naglasak na pomirenje svih protiv sviju. To mu je i jedna od bitnih ideoloških odrednica mandata - zapadnobalkansko pomirenje. Pomiriti se pa što bude, bez obzira što je i kako je kome bilo i zašto se „to“ zbilo. Dvije su zanimljive podudarnosti s ovom njegovom ideologijom: prva je da za tzv. pomirbu u Hrvatskoj nije - tu je za „istjerivanje“ jedne sorte povijesne „istine“ - toliko intenzivno crvene da mu se budnom i ustaške zmije priviđaju. Druga, važnija, koja djeluje skoro kao „Josipovićev zakon“ govori: što on više o „pomirenju u regionu“, to se više Hrvata iseljava iz Hrvatske. Ne znam još djeluje li pritom jedna te ista sila pri oba fenomena. Tek sam na početku „istraživanja“, ali istodobna pojava jednoga i drugoga – ideologije „pomirenja u regionu“ i povećanog iseljavanja, većeg nego i u doba srpske agresije, svakako je znakovita. A što tek ako je pojava demografskog pražnjenja West Balkanije trenutačna njezina jedina zajednička karakteristika, izuzimajući to trabunjanje o „pomirenju“?  
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 31/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1344 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević