Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Srpski i hrvatski slobodni zidari tvorci svekolikog srpstva i hrvatstva

 
 
Mnogi hrvatski narodoljubi i domoljubi s pravom su ogorčeni na svjetonazor sadašnje političke svite na vlasti u kojoj je teško pronaći bar jednog iskrenog vjernika. Ogorčeni su na njihov otklon i zaziranje od Katoličke Crkve koje u pojedinim njihovim ispadima sasvim jasno potvrđuje i neskrivenu mržnju prema njoj. No, još nešto vrijeđa svakog iskrenog Hrvata, njihova imaginarna ideologija jugoslavenstva umotana u plašt navodne suradnje sa susjedima u „regionu“ te njihovo ponižavajuće dodvorstvo prema velikosrpskim osvajačima hrvatskih zemalja. Ta gadljiva osobnost vladajuće klike čiji je pogled vazda uperen prema istoku sasvim opravdano se dijagnosticira s njihovim biološkim i ideološkim podrijetlom u kojem dominira neprežaljeni žal za komunističkom nakazom, zvanom Jugoslavija, gdje su njihovi očevi, djedovi i rođaci bili sastavni dio privilegirane partijske kaste. No, nije sumanuta histerija jugoslavenstva počela u Titinoj zloglasnoj tvorevini, u njoj je samo doživjela vrhunac deluzije, već puno ranije. Stoga nužno se podsjetiti na genezu iluzije južnoslavenstva.
http://popara.mk/wp-content/uploads/2011/06/Djordje_Vajfert_32k_color.jpg
Adolf Mihalić
 
Iluzija južnoslavenstva osmišljena je u kuhinjama hrvatskih i srpskih masonskih loža pod budnim okom Velike lože Engleske. Srpski i hrvatski slobodni zidari su početkom XX. stoljeća prvi posadili plodne presadnice na zajedničku masonsku njivu svekolikog srpstva i hrvatstva. Hrvatski masoni na čelu s okultistom, Velikim majstorom dr. Adolfom Mihalićem, osnivačem nekoliko masonskih loža i predsjednikom osiguravajućeg društva Dunav, spiritistom Hinkom Hinkovićem (rođenog u židovskoj obitelji kao Heinrich Moses), Veljkom Tomićem, Ivanom Bojničićem i drugima, otvoreno su, poput velikosrbina Nikole Stojanovića, negirali postojanje hrvatske nacije smatrajući da su Srbi i Hrvati jedan narod „po krvi, rodu i jeziku“, a podijeljeni su samo po imenu i vjeri te da je samo masonska ideja u mogućnosti stvoriti jedan sretan narod.
 
Masonska ideja južnoslavenstva, zastrašujuća i pogubna za hrvatski narod, išla je toliko daleko da za hrvatske masone nije bilo važno hoće li na razvalinama Austro-Ugarske Monarhije nastati Velika Srbija ili Velika Hrvatska, ni kako će se taj južnoslavenski narod zvati u budućoj južnoslavenskoj državi. Taj jedinstveni narod, prema njihovoj tezi, razvio se kao narod s dvije povijesti jer je bio podijeljen u dvije oprečne povijesne sfere, govori i piše istim jezikom, ima iste narodne običaje i istu narodnu pjesmu i što je najvažnije, istu političku „sanju“ narodne budućnosti. Potvrdu takve izdajničke politike najzornije je pokazivao upravo prvak hrvatskog masonstva dr. Mihalić koji je izjavljivao da on nije hrvatski mason, već da je samo rođen u Hrvatskoj i da je po narodnosti samo Slobodni zidar. (Ivan Mužić: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 45. i 179.).
       
Za razliku od hrvatskih masonskih zabludjelih izdajnika srpski masoni, koji su prečesto masonstvo samo koristili u službi srpskog imperijalizma, su imali jasan cilj: stvoriti Veliku Srbiju. Pored potpuno oprečne politike srpskih i hrvatskih slobodnih zidara glede stvaranja zajedničke države na prostorima na kojima obitavaju Južni Slaveni, još su dvije važne činjenične različitosti postojale u Hrvatskoj i Srbiji. Masonski poklonici kulta tijela i đavla u Hrvatskoj nikada nisu svoj deistički svjetonazor usmjeravali općenito protiv klerikalizma već isključivo protiv Katoličke Crkve. Rimsku crkvu su hrvatski masoni smatrali za barbarsku tminu srednjeg vijeka, koju karakterizira posvemašno neznanje, potpuni pauperizam i svestrano zločinstvo. Jasno da je takav stav hrvatskih masona vješto koristila Srpska pravoslavna crkva u svom poslanju širenja svesrpstva jer je upravo u masonstvu našla najjače janjičare protiv Katoličke Crkve. Osim toga, dok je u Hrvatskoj postojao sve veći jaz između sve slabašnijeg političkog hrvatstva i nadirućeg južnoslavenstva, u Srbiji toga nije bilo. Srpski intelektualci, političari, književnici i dr., vođeni svojim lučonošama pri  Srpskoj pravoslavnoj crkvi i organiziranom masonstvu, bili su u jedinoj službi: širiti svetosavlje i pomicati granice Srbije na područja koja povijesno nemaju ništa zajedničko sa srpstvom.
http://www.klub-susacana.hr/revija/revija7071/s019.jpg
Postojala je također svemirska razlika između svekolikog velikosrpstva i frankovačkog velikohrvatstva. Velikohrvatstvo je bilo program isključivo jedne stranke, Hrvatske čiste stranke prava, koja nije negirala postojanje srpske nacije izvan hrvatskih povijesnih zemalja, a velikosrpstvo je bilo generalni isključivi zacrtani pojam koji je poricao postojanje hrvatske nacije, a iza kojega je stajala sva srpska intelektualna svita, kao i Srpska pravoslavna crkva.
 
Masonske lože Sirius iz Rijeke i Ljubav bližnjega iz Zagreba desetak su godina u Hrvatskoj bile stožerne tajne organizacije koje su se ukomponirale u sve pore društvenog, političkog i kulturnog života. Pored toga što su „osvojile“ većinu javnih glasila i uvukle su se u Maticu hrvatsku, Društvohrvatskih književnika, Hrvatsko naravoslovno društvo, muzeje, kazališta, tiskare itd., oni vješto manipuliraju širokom društvenim masama i socijalističkim pokretom organizirajući razne štrajkove u katoličkim ustanovama i tvrtkama u hrvatskom vlasništvu. U toj širokoj masonskoj infrastrukturi potpuno je razumljivo da nije svaki slobodni zidar imao iskonski osjet za okultno i transcendentno, odnosno za sotonsko „metafizičko lutanje“, već je ostao na planimetrijskoj razini deizma, agnosticizma ili čak ateizma. Međutim, upravo su ti masoni bezvjerci bili istureni janjičari i najžešći antiklerikalci (inačica za antikatolici). To nije značilo da oni nisu bili „dobri masoni“, jer kako je rekao i sam duhovni vođa hrvatskog masonstva, do kraja svog života vjeran okultizmu, Adolf Mihalić, slobodno je zidarstvo samo po sebi tajna, koja zahtjeva, da se svatko sam do poimanja njezina uzvine...
 
Projekt Milnerove grupeza stvaranje južnoslavenske države konkretizirao se i u hrvatskom masonstvu. Odmah što su Robert Seaton-Watson i Henry Wickham Steed osnovali u Srbiji masonsku ložu Ujedinjenje koja je uskoro preuzela kontrolu nad četničkom organizacijom Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka), a koja će 1914. godine osnovati terorističku organizaciju u Bosni, Mlada Bosna, iste se godine 1909. ta srpska loža usko povezala s hrvatskom ložom Ljubav bližnjega. Kao poveznica bliske suradnje dviju bratskih loža određeni su Srbin Dušan Popović i Hrvat Jozo Janković.
 
Ono što je još karakteriziralo hrvatsko masonstvo prije Prvog svjetskog rata, osim isključivog kozmopolitizma, austroslavenstva, panslavenstva, velikosrpstva i mržnje prema Katoličkoj crkvi, politički je stav prema srpskom masonstvu. Hrvatski masoni su na srpsko masonstvo gledali kao na vrlo organizirano masonstvo koje sve više postaje stvarna vlast u Srbiji. Ono je hrvatskim slobodnim zidarima bilo uzor, poput pravoga oca koji im treba pomoći, zaštititi ih, ujediniti, i u konačnici njima rukovoditi…
 
(Nastavak slijedi)
 

Mladen Lojkić

Sračunato drobljenje hrvatskoga životnog prostora

 
 
Nisam redoviti čitatelj sadržaja u dnevnom tisku, a zbog osobnih kardiovaskularnih poteškoća smanjen mi je udio pješačenja u odnosu na druge mogućnosti prevaljivanja većih distancija, primjerice onih s pomoću komunalnih prometala. Slučajnost je da se datum važenja moje mjesečne pretplatne karte (19. dan u mjesecu) poklopio sa subotnjim izdanjem „Večernjeg lista“, pa sam prigodom uplate iznosa za produženje pretplatne karte zamijetio na prvoj stranici tog lista krupnoslovni naslov: „Zaboravili su Pelješki most“. Kupio sam primjerak novina, u kojima je bilo mnoštvo sadržaja na koje se ovom prigodom ne ću osvrtati, već ću se usredotočiti na sve ono važno što se tiče Pelješkog mosta, jer sam svoje stavove glede potrebe izgradnje Pelješkog mosta javnosti priopćio u više navrata, pretežito u www.hrvatskom-fokusu (Primjerice: Pelješki most nema alternativu (13. 1. 2012.), Pelješki most ne smije biti ničija koncesija (8. 8. 2012.), a u jednom članku sam čak naglasio da „Tko je protiv Pelješkog mosta taj je protiv Hrvatske“.
http://www.jugosloveni.info/modules/gallery/galleries/jugoslavija/IMG_C7C86D-4C59BF-35E227-ADF0FF-8C6875-F5CCFF.jpg
Jedan članak pod naslovom „Otvoreno pismo“ objavio sam u Hrvatskoj književnoj reviji „Marulić“ (br. 1, 2012., str. 143.-146.). Nisam bio jedini koji je pisano javnosti priopćio svoja gledišta. Zato ne mogu odoljeti osobnoj potrebi da i ovom prigodom javno izrazim svoj stav i procjenu razloga „zaborava“. Napose i zato što sadašnji vodeći članovi hrvatske vlade nisu ni tada bili skloni postupati u skladu s interesima Hrvatske i hrvatskog naroda. Prema tome, dužnost mi je upozoriti čitatelje na prikrivane prave razloge „zaborava“. Polazište u argumentaciji svakako treba biti odavno poznata mudrost izrečena latinski Historia est magistra vitae, a pismeni Hrvati je prepoznaju kao izreku „Povijest je učiteljica života“.
 
Znači, treba se osvrnuti na povijest, pa zato i zaviriti u hrvatske i druge povijestne atlase. Podastrta mapa pouzdano razotkriva razloge zaborava osvjetljavajući smjer i ciljeve prema kojima nas vode sadašnje vladajuće političke strukture. Ne mora biti riječ o ponovnoj uspostavi Zetske banovine, već o uspostave neke nove republike, vjerojatno „Jadranske Republike Srpske“. Sadašnje vladajuće političke strukture postupaju ignorirajući povijestne istine. Zato im preporučujem da obrate pozornost na članak objavljen u www.hrvatskom-fokusu 1. 6. 2013. Raspoznat će mapu koja svjedoči o granici nekadašnjega Hrvatskog Kraljevstva s ondašnjim Bugarskim Carstvom. Možda će se i zapitati, bi li Hrvat Vukašin Mrnjavčević bio uspješniji u bitci na rijeci Marici protiv profesionalne turske vojske da je raspolagao s boljim vojnicima.
 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.

U Hrvatskoj bi i Al Capone dobivao plaću iza rešetaka

 
 
Iako je tijekom karijere počinio ili naložio brojna ubojstva čuveni američki gangster Al Capone dolijao je pravdi zbog utaje poreza i neplaćanja sudskih troškova te karijeru završio u isto tako čuvenom zatvoru Alcatraz; na kraju je 'odapeo' zbog sifilisa kojeg je 'zaradio' preko svojih radodajki. Nedavno se odvjetnik Anto Nobilo našao na tek simboličnom 'stupu srama' Porezne uprave nepoštenih-'kurvanjskih' poslodavaca koji, iako puni love, ne isplaćuju plaće svojim zaposlenicima.
http://designbeep.designbeep.netdna-cdn.com/wp-content/uploads/2009/12/25-logo-design.jpg
Što se tiče 'stupa srama' baš Nobila briga. On je u medijskim nastupima svoje nepoštenje lakonski objasnio problemom naplate dugotrajnih sudskih postupaka kojima se bavilo njegovo odvjetničko društvo i dodao da je on zaposlenike isplatio iz svog džepa, dakle 'na crno', protupravno i protuzakonito. Razumljivo, jer taj 'avocatus diaboli' ima velike troškove kad (svojim?) privatnim avionom obilazi 'udbaškog mesara' Josipa Perkovića u Muenchen-skom zatvoru pa nas nimalo ne čudi da na računu tvrtke nije imao novca za isplatu plaća zaposlenicima. Ali, neisplativši plaće vlastitim zaposlenicima ostao je dužan novca i hrvatskoj državi za sve one doprinose koji čine sastavni dio takozvane bruto-plaće uključivo i poreske obveze; poput Al Capone-a!?
 
E, to je kažnjivo djelo zbog kojeg bi Uskok trebao 'goniti' Nobila po istim, univerzalnim pravosudnim kriterijima temeljem kakvih je demokratska Amerika uhitila i kaznila svog gangstera 'Nobilovog poštenja', Al Caponea! Što mu se dogodilo? Pojeo vuk magarca! 'Malo morgen', rekli bi Švabe, jer, da su kojim slučajem premijer vlade, predsjednik države i 'grbavi' Peđa uspjeli u Saboru progurati svoj zakon o zaštiti UDBA-ša, i Mustač i Perković bili bi i danas slobodni ljudi i primali svoje, uistinu, krvavom mukom zarađene penzije, zar ne!? Ni Anto Nobilo im u tom slučaju ne bi trebao!?
 
Zaključimo. Pokušaj ustavnog legaliziranja 'Lex Perkovića' pokazuje samo jednakost moralne vertikale aktualne vlasti s onom Ante Nobila! Ali, ima još nešto što ovu našu lijepu zemlju čini upravo 'čudesnom' kad su u pitanju prav(osud)ne eskapade odnosno mućke. Da je kojim slučajem sisačka 'barunica' Marina Merzel izvukla loto europskog jack pota težak kojih desetak milijuna eura, teško bi mogla 'pravno pokriti' svu imovinu koju (nezakonito)posjeduje. Doduše, od travnja ove godine nalazi se ona iza rešetaka, ovih dana je izbačena i iz Partije jer je teško osramotila sve svoje 'Partija-nere' diljem regiona, ali i dalje u Remeticu redovno 'siše' plaću županice u iznosu od kojih 17 tisuća kunića; uistinu, 'čudesno'! Sličan primjer 'Nove Pravednosti' imamo kod još jednog partijskog otpadnika s ukinutim saborskim imunitetom, Željka Sabe, koji doduše još nije u zatvoru iako se protiv njega vodi sudski proces zbog koruptivne 'djelatnosti' i bizarnog korištenja dječjeg novca za kupovinu VIAGRE, pomoćnog sredstva za potenciju seksualno onemoćalih napasnika!? Taj moralni SDP-ovac, ne samo što prima plaću iz proračuna 'Nezavisne stranke', dakle države, nego se 'čista obraza' kandidira za gradonačelnika grada-heroja i zamalo da ne prođe!?
 
Upitajmo se: tko će gramzivom Antu Nobilu podmiriti troškove za obranu ovog 'VIAGRA'-ša, je li Sabina bivša Partija ili Kajin/ donIvankovi 'nezavisnici' iz državnog proračuna? Ali tko će platiti enormne troškove uključivo i 'zrakoplovne' tom istom 'odvjetničkom gangsteru' za obranu UDBA-ške mafije odnosno Josipa Perkovića? Evo što o tome piše novinar-istraživač Željko Peratović:
 
„Naravno, jasno je i da branitelji optuženih (Anto Nobilo, o.a.) očekuju od Vlade da SOA bude ta koja će plaćati obranu. Uostalom, i iz odgovora ministarstva pravosuđa dade se naslutiti da je upravo SOA nadležna adresa. Za pretpostaviti je da će SOA-a izbjegavati javnost, posebno zbog delikatnog političkog problema koji se ovim otvara. Prihvaćanjem obveze plaćanje obrane bivšim visokim dužnosnicima komunističke tajne policije, SOA (Sigurnosno obavještajna agencija) se proglašava zakonskim nasljednikom zloglasne UDBA-e (Službe državne sigurnosti). Eventualne osuđujuće presude značile bi da SOA, odnosno RH snose odgovornost za zločin ubojstva političkog disidenta Stjepana Đurekovića.“
Logično, zar ne!? Stoga bi puno rentabilnije bilo da je Sabor po prijedlogu premijera i 'grbavog' Peđe izglasao taj zakon o zaštiti Perkovića i srodne mu udbaške bratije jer bi država na taj način mogla uštedjeti 'silu novca' za, primjerice nabavku novih automobila! Ali, reći će netko, tu su bile i prijeteće eu-sankcije u smislu embarga na korištenje EU-fondova? Notorna glupost, pa danas stručna državna ekipa sastavljena od Vesne Pusić-Erasmus Gilde, odgovornih ministara Branka Grčića - 'kninskog balvanaša' i Ivana Vrdoljaka - 'predanog naftaša' u dugoročnom planu korištenja tih muktaških fondova zaboraviše uvrstiti čak i famozni Pelješki most, muke mi ježeve! Jesu li to oni sami sebi nametnuli sankcije!?
 
I za kraj, sasvim hipotetski. Kad bi se predsjednik države, nedajbože, osumnjičio pa ga Uskok 'naskočio' zbog ZAMP-ovih mućki ili 'Pčelice Maje' te preventivno završio iza rešetaka, kad bi se to isto dogodilo i našem slučajnom premijeru zbog nepotizma u svezi brata mu Krešimira, bili i njih dvojica - premda u zatvoru - i dalje, poput sisačke barunice Merzel, obavljati dužnosti predsjednika i premijera s punom plaćom? A bila bi to najbolja kadrovska reforma nakon koje bi ova država zasigurno procvala, i duhovno i materijalno! Bez toga ostajemo prava zemlja svakojakih čudesa u kojoj je sve moguće, posebno kad je hrvatska Nova Pravednost u pitanju!
 

Damir Kalafatić

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 31/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1359 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević