Get Adobe Flash player
Gafovima do pobjede za predsjednika

Gafovima do pobjede za predsjednika

Milanovićevu marketinškom vraču Borisu Maleševiću...

Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

Birači HDZ-a nisu birali koaliciju sa SDSS-om i...

Plenković: ITAS ne smije opstati!

Plenković: ITAS ne smije opstati!

Nakon što je eutanazirao članstvo HDZ-a, provodi diktaturu sličnu...

Plenković mora otići...

Plenković mora otići...

Plenković je katastrofa za Hrvatsku kao predsjednik Vlade i predsjednik...

Mrziteljima smeta i istarska himna

Mrziteljima smeta i istarska himna

Pa zar im i smeta i Krasna zemljo Istro...

  • Gafovima do pobjede za predsjednika

    Gafovima do pobjede za predsjednika

    četvrtak, 13. veljače 2020. 09:07
  • Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

    Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

    četvrtak, 13. veljače 2020. 09:02
  • Plenković: ITAS ne smije opstati!

    Plenković: ITAS ne smije opstati!

    četvrtak, 13. veljače 2020. 08:52
  • Plenković mora otići...

    Plenković mora otići...

    četvrtak, 13. veljače 2020. 08:42
  • Mrziteljima smeta i istarska himna

    Mrziteljima smeta i istarska himna

    četvrtak, 13. veljače 2020. 08:33

Ne vjerujem da su prilike u Bosni danas teže nego 1803., niti da je Bog digao ruke od hrvatskoga naroda

 
 
„Pune dvije godine lutali su franjevci kojekuda, ne mogući ni misliti na uskrišenje crkve i samostana u Fojnici, pak su se tada po svoj prilici smjestili u selu Čučno kraj Jajca, gdje se još vide razvaline njihovih zgrada. Kroz to su vrijeme kucali na svačija vrata, počam od carskih do onog najvećeg siromaha; jedne moleći za dozvolu, a druge za novčanu pomoć. I od ovako raspršenih traženi su razni danjci, prepisi i krvarine, potvarajuć ih, da s eškijom (ustašama) šuruju“,  napisao je  fra Mijo Batinić, bosanski franjevac u knjizi „Franjevački samostan u Fojnici od stoljeća 14. – 20.“, koja je izdana u Zagrebu 1913. a pretiskana u Fojnici 1988. Fra Mijo Batinić je u svojoj knjizi sabrao dokumente i otvorio ih da govore  o bosanskim franjevcima i sudbini hrvatskog naroda u Bosni nakon pada Bosne pod Turke. Optužbe da bosanski franjevaci šuruju  s ustašama davne 1666. godine, nisu nikad prestajale.
http://www.njuskalo.hr/image-bigger/literatura-knjige/franjevacki-samostan-fojnici-fra-mijo-v-batinic-slika-19679635.jpg
„Potom nadogje godina 1878., najvažnija u Bosni za sve, godina, kad dogje čas oslobogjena Bosne i Hercegovine ispod turske vlasti, koja je cio bosanski narod u ropstvu držala. I tu su bosanski franjevci dokazali svoje rodoljublje: budno prateći iz prikrajka ustaške pokušaje, nijeteći u narodu nadu u skoro oslobogjenje, tješeći ga u teškim časovima te mu ulijevajući srca i odvažnost, ako bi prilike zahtjevale. I oni su potpisali molbu na berlinski kongres, da se ove pokrajine povjere Austro-ugarskoj. Usred neprestanih borbi s ustašama Tuska vlada ne može, da uvede reda u zemlji, pak su se velesile stale brinuti da one to učine.“ Protiv toga su se pobunili muslimani osobito u Sarajevu pa su tražili da se i Fojničani odupru austro-ugarskoj vojsci.
 
„Naravno, pozvani su i katolici, da se upišu u ovaj pučki ustanak, a oni na nagovor franjevaca to i učiniše, s namjerom razbjeći se, čim se koja prigoda pruži, ali da nikako ne pucaju na kršćansku vojsku, koja ih dolazi osloboditi, dapače barjake im napraviše sa hrvatskim bojama i križem u sredini. Najviše ih mjesto oružja uzeše sikiru ili kolac, jer da nemaju boljega šta. Franjevci su megjutim i svete mise namjenjivali za sreću kršćanskih četa.“ (str. 121.).
 
U manje od 200 stranica fra Mijo Batinić sabrao je dokumente koji  nepobitno pokazuju i dokazuju neraskidivu vjekovnu povezanost dijelova hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini s hrvatskim narodom  koji je živio u drugim državama. Dubrovčani su još za vrijeme Kulinova vladanja zakupili rudnike u Olovu a dubrovačke naseobine u Fojnici spominju se već od godine 1312. i 1313. godine.
 
„Još imamo iz g. 1658. jednu molbu, koju je jedan franjevac poslo sv o. papi, da dozvoli onim u Bosni samo hrvatski pjevati: Slava, poslanica, evagjelje, vjerovanje i Očenaš te muka Gospodnja, a da nijesu dužni toga prije latinski moliti, kako je to bio davni običaj u ovoj pokrajini i u Dalmaciji“. (str. 19.).
 
Za osnutak samostana u Fojnici u prvoj polovici XIV. stoljeća fra Mijo Batinić donosi dokaz iz godine 1435.: „Tada je neki fra Ivan, pridjevkom Proboz, a po tom Hrvat, isposlovavši kog generala rea fra Vilima de Casalis, da bude gvradijanom samostana u Deževicam i Fojnici (Howoitza), isprosio i neke druge povlastice“.
 
„Brdo 'Križ', uz koje su franjevci prislonili novi samostan i crkvu, bilo je i tada obrslo gustom šumom od sami brijestova (kao i do g. 1863), koji su svojim gustim krošnjama zaštićivali ovo novo redovničko prebivalište, da ga lako ne opazi oko strankog poturice“
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2012/11/herceg_bosna201006171844330.jpg
Pored Turaka i poturica, fratri i narod trpjeli su od početka pada Bosne pod Turke od pravoslavnih vjerskih poglavara. Turci su fratrima 1486. „zabranili pobirati neke pristojbe od naroda pod izlikom, da to šalju papi u Rim, a to sve potvrdi pet kadija“, a te iste godine fratri su uspjeli nekako odbiti zahtjev pećkog partrijarha, da se njemu podvrgnu franjevci svemu, a katolici u Bosni, da mu daju iste pristojbe, koje mu daju njegovni jednovjerci, što mu zabrani sultan Bajazit posebnim fermanom. (str. 22.).
 
Nije to bio zadnji pokušaj pravoslavnih vladika. „U to g. 1669. banu opet u Bosnu vladika pećki Maksim, tražeć i od katolika svoje dohotke, zametnu veliku parbu s franjevcima i katolicima u Sarajevu; ali izgubivši sedam ovara jaspri, bi odbijen sa svojom tražbinom. I ovom prilikom izgubi sam fojnički samostan 120.000 jasprica, dakle 180 cekina.“ (str. 58.). „Ovomu svemu prigje i borba s grčko-istonim vladikom. Došavši god. 1777. biskup Dobretić u Mostar, tuži ga mjesni vladika, da krši carsku zabranu i preuzima njegovu vlast nad katolicima. Turci saslušaju obojicu, i tužitelja odbiju, ali uzmu 543 groša od fojničkog gvardijana, kojemu dade u pomoć sutješki samostan 200 groša.“
 
Fratri su s mukom izgradili novi samostan i crkvu nakon što su 10. travnja  1664. u požaru izgorjeli i samostan i crkva. Za izgradnju novog samostana i crkve morali su namaknuti 141.642 jasprice. „Nu tim su ogromnije svote pozobale osmanlijske oblasti i domaći muslimani, čas po čas zanovijetajući i prigovarajući gradnji, stavljajuć kojekakve mučnosti, izmišljajući i tražeći sve moguće izlike, samo da hude franjevce operušaju.
 
Ukupni izdatak za pojedine turske činovnike bio je ovaj:
--------------------------------------------------------------
Paši                                          52.054 jasprica
Ćehaji (zamjeniku)                     57.618 jasprica
Mulli                                         48.396 jasprica
Kadiji (sudac)                            50.844 jasprica
Čaušima (stražar)                       16.986 jasprica
Gaziji (pobjeditelj)                           640 jasprica
Drugim Turcima                         25.337 jasprica
Turcima za jelo i piće                  18.414 jasprica
Za potvoru rad zvona                   7.921 jasprica
--------------------------------------------------------------
   Ukupno: 278.210 jasprica.„
 
„Drugi su muslimani iziskivali manje svote; ali je začudno, da su počamši od kadije do najmanjeg gole svi tražili novac na vino, a ovo da je poiskivanje naraslo na svotu od 18.000 jaspri, što je opet dokaz, da nijesu zazirali od pića, kako im to i koran zabranjuje.“
 
Fratrima su velike nevolje zadavale poturice
 
„Dva stara kršćanska iskopajnika: Rizvan Ćatić iz Fojnice i  Jahija Kafić iz Visokog“, otpužili su fratre da su sagradili veću crkvu i samostan. „Nadogje u to vrijeme jedna nova nezgoda. Dne 23. svibnja 1736. poturči se Antun Lovrić, Bolo, iz Fojnice i Stevo iz Sutjeske, stadoše progoniti franjevce i katolike dotle, da se više nijedno kršćansko čeljade ne smjede na dvor pomoliti. Praćeni ruljom besposlenjaka, s bubnjima i sviralama hodali su po kršćanskim ulicama, psujuć i grdeć, lupajuć u kuće, razbijajuć prozore vičući: Hoćeš se poturčiti? Uz to su dodijavali i samostanu, hodajuć oko njega.“ (str. 72.).
http://dezevice.beepworld.de/files/dezevice0001.jpg
Deževice
 
Braneći osobnu slobodu djevojke Lucije Barevac, koju bi silom poturčili 1719. godine „štetova fra Ludovik Ivačić, župnik u Jajcu, 800  talira pretrpjevši zatvor od 72 dana. Prisiljavanjem katolika da se poturče isticao se „konjički emir koji je redovito svakog petka dolazio u Visoko, i tu silom dogonio kršteni narod iz okolice, da ga po svoju pouči i na islam privede.“
 
Fratri su bili kažnjavani i kad bi netko bio ubijen
 
Pored svih zala koje su morali trpjeti, fra Marijan Batinić navodi i slijedeće: „Početkom slijedeće godine (1751.) dogje ovaj samostan u još veću nepriliku. Polovicom siječnja putovali su iz Travnika u Fojnicu o. fra Ivan Gabrić, travnički župnik, fra Filip Teševac, učitelj ovdašnjih novaka i sluga Marijan. Kod jezera izmegju Viteza i Busovače sretoše  Hadži Osmana Cigića, rodom iz Sarajeva, koji opazivši o. Teševca mlada i prikladna poleti za njim, da na njem izvrši protunaravni blud. Nije bilo hasne moliti ga ni preklinjat ga, a ni bježati, jer je slijepo srtao. Napokon postidnom redovniku ne preosta drugo, do silom silu suzbiti, buduć je već bio i od drugova udaljen, pak potegavši pušku opali i na mjestu Cigića mrtva ostavi. Sada se dadu sva trojica u bijeg, i premda su stramputicom išli, zapaze ih neki Turci pa kada nagju i Cigića mrtva, prijave to u Sarajevo i na fratre svale krivicu. Čuvši za to brat mu Hadži Sulejman Cigić razdraži sarajevske baše, moleći ih, da pogju s njim i raskopaju fojnički samostan. Ali nijesu mirovali ni franjevci. Ne uzdajući se mnogo ni u tursku pravdu, ni u svoju nevinost, dadnu bratu mu 620 groša, da im on ne bude tužitelj. Paša pak posla svog izaslanika, koji  odmah sveza gvardijana Gabriša i Teševca, te ih odvede u Travnik. Nu buduć su sa sobom donijeli kadijski ilam, kako se ne nalazi u sutbenim spisima, da su igda ikoga franjevci ubili, biše brzo pušćeni na slobodu, davši paši 1500 groša, ćehaji 250 i toliko mubaširu, a bašama i štokomu ne može se ni broj znati.“ (str. 81.-82.).
 
Iz dokumenata koje je fra Mijo Batinić sabrao i u svojoj knjizi objavio, upada u oči trajna povezanost Hrvata u Bosni s Dubrovnikom, Splitom, Makarskom, Zadrom. Bosanski franjevci u svojoj nadležnosti imali su Livno, Duvno pa i Tursku Hrvatsku. „Licem na Petrovo g. 1741. posveti u Zadru nadbiskup Vinko Zmajević za Diumskog biskupa i namjesnika apoštolskog u Bosni i Hercegovini fra Pavu Dragičevića, rodom iz Tješila, sela tik Fojnice. I on se je, poput mlogih svojih predšasnika, nastanio u ovom samostanu, a time obnovio Fojnici njezin stari ugled. Već slijedeće godine otpoče on pastirski pohod Fojnicom, pak ode preko Skoplja i Jajca na krajinu (Tursku Hrvatsku); a daljnjih dviju godina dovršio je svoj pohod po cijeloj Bosni i Hercegovini.“
 
Kad je fra Augustin Miletić, rođen u Fojnici bio imenovan biskupom 1803, „već na prvom biskupskom pohodu uvidi žalosno stanje svoga stada, pak je i mogao pisati u Rim: „Ako nam se Bog brzo ne smiluje, samo će se spominjati, da su ovdje negda bili katolici.“ (str. 108.).
 
Čitajući knjigu fra Mije Batinića, ne možemo se oteti mislima na sve što se događalo hrvatskom narodu u Domovinskom ratu, na progonstva i napade. Ubojstvo dvojice franevaca u fojničkom samostanu: fra Nikice Miličevića, gvardijana i fra Leona Migića, samostanskog vikara nije ništa novo i neviđeno u posvijesti fojničkog samostana i hrvatskog naroda u Bosni. Kad su trojica Hrvata rodom od Fojnice došli u samostan prenijeti fratrima informaciju da predstoji napad na Hrvate u Fojnici, fra Leon Migić nije povjerovao da će se to dogoditi. Upitao je je li ih poslao Tuđman te dodao da su fratri kao ulje na vodi – ne mogu propasti. Fra Nikica Miličević dok ih je iz samostana pratio vjerovao je da će Hrvati biti napadnuti ali jer je oko sebe imao fratre poodmakle dobi,  samo je primijetio da nema s kim nešto odlučujućeg poduzeti.
 
„Ne uzdajući se mnogo ni u tursku pravdu, ni u svoju nevinost“, fratri su bili prisiljeni davati velike novce i druge vrste mita porobljivačima hrvatskog naroda u Bosni i Hecegovini. Usprkos svim zlima, opstali su podnoseći skupa s narodom progonstva po uzoru na prve kršćane. U katoličkim crkvama još uvijek možete tijekom mise vidjeti da neki vjernici mole raširenih i uzdignutih ruku. Neznalice, poput Ive  Lovrenovića misle da su te geste preuzeli od muslimana. Da su neznalice ikada bile u rimskim katakombama, vidjeli bi da su to geste prvih kršćana.
 
Bosanske fratre u usporedbi s fratrima u Hercegovini, točnije zapadnoj Hercegovini, neki smatraju slabijim Hrvatima, uvjetovanim refleksima pokonim svakom  režimu. Tu i tamo među fratrima se pojave neki izrazito skloni vladajućoj ideologiji. Još se sigurno stariji sjećaju kalendara „Dobri pastir“ u kojem se kočila fotografija Josipa Broza Tite. Biskupski svećenici su zbog toga odbijali širiti taj kalendar među pukom.
 
Kad je međutim krenula agresija na hrvatski narod u današnjoj Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, jednako su pohrlili braniti hrvatski narod Hrvati iz fratarskih župa kao i iz župa drugih svećenika i redovnika u Bosni i Hercegovini. Kao u tursko doba i danas se poput Dubravka Lovrenovića neki Hrvati „poturče“, drugi pak podlegnu pritiscima svetosavskih pravoslavaca pa se deklariraju Srbima katoličke vjere (neki Bunjevci i Šokci u Vojvodini) , pravoslavnim Srbima u istočnoj Hercegovini (Šešelji, Draškovići...).
 
Ne znam je li bosanske fratre itko otpuživao sa šurovanje  s „ustašama“  prije i tijekom Domovinskog  rata. Ali znam da su stali uz svoj narod na razne načine u danim okolnostima. Knjiga fra Marijana Batinića pretiskana je samo u 2000 primjeraka a trebala bi biti u kući svake hrvatske obitelji u BiH. Svi oni koji misle da se Hrvati u BiH ne će moći održati, trebali bi pročitati ovu knjigu i zapamtiti što je 1803. napisao biskup fra Augustin Miletić: „Ako nam se Bog brzo ne smiluje, samo će se spominjati, da su ovdje negda bili katolici.“ Ne vjerujem da su prilike u Bosni danas teže nego 1803. Niti da je Bog digao ruke od hrvatskog naroda.
 

Ivan Ohmučević

Ivo Josipović nije uvjerio brojne potomke žrtava Titina zločinačkog sustava

 
 
“Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman postavio je bistu predsjednika Tita u uredu predsjednika, bivši predsjednik Mesić i ja smo je zadržali, i vjerujem da tu bistu neće micati ni budući hrvatski predsjednik ma tko to bio”, rekao je Ivo Josipović na proslavi u šumi Brezovica kod Siska 22. lipnja 2014. O, bravo, ali neka mi, ili nam drug Josipović odgovori: zašto je Tuđman postavio poprsje Tite? Ako mi pruži zadovoljavajući odgovor, meni zadovoljavajući, onda će mi biti lakše shavtiti
http://www.drustvojbtsa.co.ba/images/suveniri/bista.jpg
Tuđmanovu pobjedu nad vojskom maršala Tite u Domovinskom ratu devedesetih prošlog stoljeća, takozvanu JNA u kojoj je Tuđman postigao čin generala, vojsku koja je Tuđmana granatirala u Banskim dvorima 7. listopada 1991. I, da ne nabrajam datume i događaje oko odvajanja Hrvatske od Titine Jugoslavije, baš sljedećeg dana, nakon granatiranja, rečeno je: adio Titinoj Jugoslaviji! To ne ćete proslaviti u nekoj šumi ili šumici odnosno magli, kao što je inače maglovit datum, nazovimo partizanskog, ustanka u šumi pokraj Siska. Pročitajte i poslušajte svjedočanstva o tom takozvanom ustanku pa ćete se čak i posramiti, gdje se vi današnji drugovi i drugarice skupljate i što proslavljujete pokraj Siska. Znate li druže Josipoviću, ja revno čuvam sve moje svjedodžbe iz osnovne škole, gimnazije, indekse i diplomu s fakulteta, a sve su iz SFRJ-jota, a imam sačuvane slike s odsluženja vojne obveze iz JRM-a (1969./71.). Imam i famoznu putovnicu iz SFRJ. I koješta toga iz doba totalitarizma, ali nije tu sve bilo bezvrijedno. Dapače, ono što sam nabrojio je tako vrijedno da naprosto sada uživam u mirovini.
 
Vjerujem da je i Tuđman uživao svaki dan u predsjedničkim dvorima (Pantovčak) i kazati pobijeđenom Titi, a i sama kuća (dvori) su Titina ostavština, ili uskliknuti: Sit tibi tera levis! (neka ti je laka zemlja!). I sad treba dobro pripaziti na razliku i smisao pojmova: vjerovati ili znati. Ja ne znam zašto je Tuđman postavio poprsje Tite u svom uredu, ali vjerujem da se, friško (svježe), svakog jutra osjećao pobjednikom nad tim devetim ili desetim svjetskim komunističkim zločincem, kako ga svrstavaju svjetski autoriteti, glede analogije svjetiskih zločina u prošlom stoljeću. Isto tako ne znam, kako se dogodilo, bez mene pitati, da dođem na ovaj svijet, ali vjerujem da sam plod Božje ljubavi odnosno roditeljske, kao i kako sam baš „upao“ u ovaj svijet baš na teritorij SFRJ u kojoj sam dospio i u zatvor jer sam izrekao jedan stih 1981. ispred jednog apartčika, kad je ovaj rekao da vodi svoje radnike, svoj OUR, u posjet kući cvijeća: O kakva sreća! A on će meni: molim, kakva sreća? A ja njemu: Kakva je sreća vidjeti kuću cvijeća!
 
Vjerujem, da je Tuđman bio, na stanovit način sretan kad je Titu odnosno njegovo poprsje mogao postaviti u svoj ured a da mu to nije bilo naređeno. Bilo bi mi izvanredno drago kad bi netko mogao autentično posvjedočiti da zna primarni razlog postavi tog poprsja zločinca Tite u Ured predsjednika, tj. da mu je Tuđman kazao uz još nečije svjedočanstvo. No, ovdje je slobodno vjerovati ili sumanjati u sto i jedan razlog toga. Ali ipak je jedno sigurno: Tuđman je, hrvatskom vojskom, pobijedio Titinu JNA i Hrvatska je odcjepljena od njegove Jugoslavije, što proslavljujemo svake godine u Kninu i diljem Lijepe Naše.
 

Nikola Bašić

Nered i nerad u Vladi i državnim institucijama daleko više štete naprave nacionalnim interesima nego pojedinci svojom korupcijom

 
 
Ivo Josipović, predsjednik države, svoju popularnost velikim dijelom duguje svom prethodniku Stipi Mesiću. Za razliku od Mesića, Josipović o svom prethodniku nije pričao neukusne šale niti je svojim protivnicima izmišljao pogrdne nadimke. U komuniciranju je uvijek birao izraze i nije ga se moglo isprovocirati da nad sobom izgubi kontrolu. Zbog toga sam priželjkivao da HDZ na sljedećim izborima za svog kandidata za mjesto predsjednika države istakne akademika Željka Reinera jer pored visokog obrazovanja i ugleda ima i druge potrebne karakterne osobine te prihvaća sve temeljne vrednote na kojima se temelji HDZ.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2014/05/kolinda-grabar-kitarovic-110.jpg
Kolinda Grabar Kitarović
 
Nisam očekivao da bi Kolinda Grabar Kitarović htjela riskirati svoju karijeru za funkciju relativno kratkog vijeka. A stekao sam dojam još  prije više godina na danima frankofonije u Zagrebu da pored šarma posjeduje solidno obrazovanje, inteligenciju i da izvrsno artikulira svoje misli. Svojim govorom, nakon govora veleposlanika Francuske, zadivila je sve nazočne tom događaju.
 
Najave njezine kandidature za predsjednicu države, neočekivano je jako uznemirila predsjednika Josipovića. Svoju uznemirenost i prikrivenu agresiju protiv njenog kandidiranja, prenio je na Ivu Sanadera. Njega je  prije objave presude Vrhovnog suda proglasio veleizdajnikom. U svojoj uznemirenosti, Ivo Josipović je zaboravio da je Sanaderu presuđeno na temelju Ježićeva svjedočenja. Zaboravio je vratiti 200.000 kn koliko je  Robert Ježić darovao za njegovu izbornu kampanju. Josipović je naime na prigovore zbog te donacije u prosincu 2010. izjavio: „Lako se može dokazati da ta donacija nije imala nikakve veze s Ježićevim kriminalnim radnjama. Ako se dokaže suprotno, spreman sam vratiti taj novac". Pravomoćna presuda Ivi Sanaderu i priznanje Ježića da je sudjelovao u kriminalnim radnjama trebali bi obvezivati Ivu Josipovića na povrat novca koji je primio od Diokija. Umjesto odgovora kad će taj novac vratiti, Josipović se požurio oduzeti Ivi Sanaderu sva odličja.
 
Iznenađujuća uznemirenost Ive Josipovića sigurno nije tek privlačnost i šarm Kolinde Grabar Kitarović jer Ivo Josipović, bolje informiran od prosječnog stanovnika Hrvatske, vidi da se brzo mijenja slika HDZ-a i razbijaju nametnute predrasude o HDZ-u kao primitivnoj, neobrazovanoj, zaostaloj stranci koja se ne može nositi s novim vremenom. Bolje informiran o Kolindi Grabar Kitarević, o HDZ-u ali i  klimavim temeljima pravomoćne presude Ivi Sanaderu, Josipović se pribojava daljnjeg razvoja događaja u svezi sa Sanaderom. Pravomoćna presuda nije kraj postupka. Osim Ustavnog suda otvorena je još mogućnost suda u Starssbourgu. Razvoj događaja mogao bi ne samo otkloniti svaku optužbu protiv HDZ-a kao kriminalne organizacije nego bi mogao dovesti i do oslobađajuće presude Ivi Sanaderu od optužbe za primanje mita od MOL-a.
 
Zaboravom pogođena hrvatska nacija više se ne sjeća da je MOL dionice Ine u listopadu 2008. kupio u procesu javne ponude od više tisuća državljana i branitelja Republike Hrvatske ponudivši im cijenu u koju je uključena premija i platio ih 28000 kuna po dionici. Od Vlade 2008. godine MOL je kupio 0, znači nulu Ininih dionica.
http://static.nacional.hr/img/239356362d01383f4f3463f305dd677a_700x550.jpg
INA je prodana 2003. godine!
 
Na suđenju Sanaderu je Damir Polančec svjedočio da je Sanader naredio Jadranki Kosor da proda Inine dionice kojima je raspolagao Fond hrvatskih branitelja kojemu je ona u to vrijeme bila na čelu. Nakon što je pušten iz zatvora Polančec tvrdi da mu je to ispričala Jadranka Kosor. A Slavko Linić je optužio upravo Jadranku Kosor kao najodgovorniju što je sedam posto dionice Ine iz Fonda hrvatskih branitelja prodano MOL-u te toj kompaniji prepuštena upravljačka prava u Ini. Kad su novinari upitali Linića kako tumači to što se 28. 9. 2011. premijerka u Saboru ogradila od prodaje MOL-u dionica iz braniteljskog fonda, on je odgovorio da je potpredsjednica Vlade tada pozivala sve male dioničare da dionice prodaju MOL-u. (Linić: Kosor je najodgovornija za prodaju braniteljskih dionica MOL-u, HINA, 29. 9. 2011.)
 
Jadranka Kosor je sve to zaboravila pa je pokušala otkloniti sa sebe odgovornost izjavom od 28. rujna 2011: "Kad biste bili upućeni znali biste da ja tada kao ministrica nisam glasala za tu odluku. Ja sam bila jedina članica Upravnog odbora koja nije poduprla tu odluku, to biste morali znati kad se već bavite istraživanjima u ulozi i istražitelja i egzekutora". Zaboravila je  na svoju izjavu od 1. listopada 2008.: "Rekli smo da ćemo donijeti odluku koja će biti najbolja za branitelje. Napravljene su široke konzulatacije i ovo je naša jednoglasna odluka".
 
 Zaboravila je i  svoju izjavu od 21. svibnja 2009.: "Mi smo dionice prodali prema procjeni Društva za upravljanje imovinom, ali i mnogih drugih stručnjaka. Bili smo odgovorni prema imovini hrvatskih branitelja, prodali smo dionice po 2.800 kuna, a njihova današnja vrijednost je 1.510 kuna" (Šokantno pranje ruku: Kosor optužila branitelje za prodaju Ine MOL-u, Novi list, 29. rujna 2011.).
 
Ne želim nipošto optužiti Jadranku Kosor da je za prodaju Ininih dionica MOL-u primila mito. Može se samo pretpostaviti da je davanjem dionica Ine braniteljima te omogućavanjem prodaje tih dionica MOL-u, Jadranka Kosor računala na njihovu naklonost. Potpora branitelja njoj kao ministrici branitelja i potpredsjednici Vlade nije bila zanemariva nematerijalna dobit.
 
Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva u Račanovoj vladi, u intervjuu u Večernjem listu od 17. 6. 2014. tvrdi da “nismo imali boljeg kupca od MOL-a” ali to nije odgovor na pitanje zašto se uopće tadašnja vlada odlučila prodati Inu kad za to nije bilo potrebe. Danas čak i Damir Kajin u raspravi o Izvješću Pučke pravobraniteljice za 2013. godinu reče: „Treba progovoriti i o ustupanju 25 % +1 dionice 2003. godine. Ja smatram da je to bila grješka prodati kompaniju u ono vrijeme za 505 milijuna dolara ili otprilike 3 milijarde kuna koja je godišnje prihodovala po 30 milijardi kuna.“ „Je li Sanader ratni profiter?“, pita Ka(j)in i odgovara: „Vjerojatno, ali ne može biti jedini u ovoj zemlji, ne može biti. A prodaja banaka za 5,4 milijarde kuna, a kuponska privatizacija, a pretvorba, itd. Neka se vrši pravda, ali ne selektivna jer selektivna pravda je u konačnici nepravda. I za kraj, kao što je gospodin Stazić govorio, Sanader nije mogao sam, tu su bile Vlade, tu je bio Sabor, tu su bili ministri, tu smo bili mi zastupnici, tu su bili i mediji, birački, zaslijepljeni slatkorječivosti, ali i medijskom slikom te iste vlasti.“
 
Kajin se nije sjetio da su i Stazić i Josipović i drugi u vrijeme Račanove vlade bili u toj vladi i saboru te dizali ruke i za prodaju Ine i za prodaju banaka a sudjelovali su i u privatizaciji. Ne treba stoga a priori odbaciti  Sanaderovo otvoreno pismo javnosti iako se tom pismu u obavijesnim sredstvima daje zanemariva pozornost. Osim jedne izjave Tomislava Karamarka u intervjuu Jutarnjem listu, i izjava nekoliko zastupnika Sanaderovih prijatelja, nitko se iz vrha HDZ-a nije usudio propitati istinitost svjedoka pokajnika niti pokušati vidjeti gdje je posrijedi doista kazneno djelo a gdje krive procjene, eventualna neodgovornost i nemar i politička odgovornost dužnosnika Vlade.
 
I dalje sam uvjeren da je HDZ s pravom odbijao optužbe da je kriminalna i zločinačka organizacija. Držim da HDZ nije trebao olako prihvaćati ni sotoniziranje svojih članova. Ivi Sanaderu ubrajam u krivnju što nije uzeo u zaštitu Jadranku Cigelj koju su B.a.B.e i neke druge udruge otpužile lažnim upitnikom a Jadranka Kosor izbacila iz HDZ-a i s radnog mjesta. Lako žrvovanje pojedinaca bez dokaza, prije ili kasnije obije se o glavu pojedincima i organizaciji. Nered i nerad u Vladi i državnim institucijama daleko više štete naprave nacionalnim interesima nego pojedinci svojom korupcijom. To je pokazala i ovotjedna rasprava o Izvješću pučke pravobraniteljice.
 

Pavao Blažević

Anketa

Projekt »Rijeka europska prijestolnica kulture« je:

Srijeda, 19/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1050 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević