Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

Vučić Aleksandar i Dodik Milorad gradit će novi, 'drugi Jasenovac'

 
 
Hrvatska je ovih dana zabavljena s događajima na dvije farme pa , izgleda, ne vidi dalje od nosa. Na farmi kod kuma Jože i Nove TV odigrana je završnica, a na onoj pantovčačkoj („utemeljio“ Stipa M.) finale će biti malo kasnije. Tamo se stiglo do polu završnice, a i Božić je pa ćemo o tome možda poslije Nove godine, najvjerojatnije one po nereformiranom kalendaru.
http://dialogos.ba/wp-content/uploads/2016/02/Vuk-Dra%C5%A1kovi%C4%87-slika.jpg
Zabavljeni događajima na farmama ovdašnjim analitičarima, medijinim aktivistima (čije su reportaže uglavnom vjerodostojne kao i onoga nagrađivanog reportera njemačkog ljevičarskog tjednika Der Spiegela, Claasa Relotiusa, većinom pisao o desnici i migrantima, koje su se pokazale kao gola laž.) i političarima promakla „čestitka“ za Božić Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Uputili su ju 22. prosinca iz Beograda. Valjda, barem, „službama“ nije kao ni to kako je 22. prosinca svojedobno bio dan JNA, dakle - dan vojske. Sastali se Vučić i Dodik, koji se inače često druže, najprije kao Srbi, zatim kao predsjednici, Dodik je sada i predsjednik BiH, ali i kao sugrađani, Dodik je naime i Beograđanin. Beograđanin, a predsjednik susjedne države. Tema sastanka, prema konferenciji za medije koju su kasnije održali, vječna - Kosovo. A za obojicu su Kosovo i srpska republika u BiH spojene posude. Na Kosovu poraz samo kako ga priznati i ostati „nevin“, u srpskoj republici pobjeda, ali kako ju kapitalizirati i „prisajediniti Srbiji.
 
Obrušili su se i na Milu Đukanovića predsjednika Crne Gore koji je dan ranije u televizijskoj emisiji „Živa istina“ (Prva Crna Gora, novinar Darko Šuković)  govorio o  napadima iz Srbije na Crnu Goru - aktualne politike, SPC-a, medija, srbijanske nacionalističke, preciznije, šovinističke, inteligencije (a ima li drugačije?). Pritom je, prepričano, rekao kako je kvarenje odnosa od strane Srbije sa svim susjedima (Hrvatskom, Makedonijom, BiH, Crnom Gorom, Kosovom) po svemu nalik na srbijansku politiku s početka devedesetih uz izražen strah od njezina ponavljanja. Zanimljiva i točna ocjena iskusnog političara aktivnog i tada, na toj strani, i danas, na crnogorskoj suverenističkoj.
 
Nas ovdje ipak najviše zanima to „kvarenje“ odnosa s Hrvatskom koje se nastavilo i na tom sastanku - i to baš onako, „pravo“ kvarno. Vučić i Dodik su naime najavili izgradnju spomenika u - Jasenovcu. (Blic, 22. 12. 2918. „Vučić se sastao sa Dodikom: Gradimo kompleks u Jasenovcu“). Ako bude trebalo, kaže Vučić Srbija će za njegovu izgradnju dati „i tri puta više“ novaca od srpske republike, pa i „četiri puta“ dodao je. Kad bih se samo nadao kako će to biti samo „ljepši i stariji“ spomenik kao što je to Andrićgrad (Nemanje Kusturice Lažograd) - ni po jada. Ali taj „drugi Jasenovac“ sastavni je dio onoga što je Milo Đukanović, blago, nazvao „kvarenjem odnosa sa  svim susjedima“, a tako se poglavito jasenovačko-mitski i s kostima cara Lazara, kosovsko- mitski, pored ostaloga, temeljito pripremala  nacional-socijalistička srbijanska agresija od početka osamdesetih (i ranije). A ovdje se igraju na farmama.
 
Možda je odgovor u beogradskoj Politici, koja prenosi Tanjug, koji pak prenosi Hinu, a koja pak kaže kako je na Božićnom domjenku „predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ocijenilada je posjet predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Zagrebu u veljači bio glavni vanjskopolitički događaj ove godine“. (Politika, 24. 12 . 2018.; „Kitarović: Posjet Vučića je glavni vanjskopolitički događaj u Hrvatskoj“). Vučiće eto zasjenio i uspjeh Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Tko bi rekao. Zato je dotični, budući investitor u „novi Jasenovac“, na Badnjak i nazvao Grabar-Kitarović i čestitao joj i Badnjak i Božić. Koja je čestitka prava, ona prva ili ova druga, pitanje je sad - teško pitanje za našu politiku. Sumnjam kako ona zna odgovor.
 
Vuk Drašković u Zagrebu
 
Drugi zanimljiv događaj zbio se u kinu Balkan (danas Europa, doduše lažna). Tamo je gostovao, promovirao svoju novu knjigu „Aleksandar od Jugoslavije“ nitko drugi do li - Vuk Drašković! (Moderator predstave Saša Kosanović, u prvom redu publike Milorad Pupovac) Taj nije u Zagreb zalazio ni sredinom osamdesetih kad je najintenzivnije rušio Jugoslaviju i šovinistički „ravnao teren“ za agresiju na Hrvatsku iz Beograda i s Ravne Gore. Sad je ovdje šovinistički trovač došao „plakati“ za njom, Jugoslavijom. Taj, jedan od najtvrđih i praktičnih zagovornika četništva, praiskonskog, u odnosu i na fašizam i nacizam sličnog/istog, ali starijeg pokreta. SPO na čijem je čelu bio Vuk Drašković utemeljio je paravojnu formaciju Srpsku gardu koja se odmah po snivanju, u kolovozu 1991., uputila u Hrvatsku. Neki izbori tvrde, a time su se hvalili i „gardisti“, kako je kroz njezine redove prošlo oko 50.000 dragovoljaca, uglavnom članova SPO-a iz Srbije. Zapovjednik joj je bio Đorđe Božović Giška, kriminalac i suradnik UDB-e (SDB-a) „ranga“ Arkana.
 
Nagradno pitanje: a čiji je suradnik Vuk? Tek o njemu toliko, a bilo bi toga i za apsanu ili barem zabranu ulaska u Hrvatsku umjesto za promociju. Svašta, baš svašta. Iskoristio je i prigodu za amnestiju srbijanske politike za pokolj hrvatskih narodnih zastupnika u beogradskoj Narodnoj skupštini 1928. „Na upit moderatora Saše Kosanovića o ubojstvu čelnika HSS-a Stjepan Radića u beogradskoj skupštini 1928., Drašković je rekao kako je to bio čin bezumnika Puniše Račića, koji nije imao nikakve veze s tadašnjim režimom, nikakve dvorske zavjere i plana. Ubojica je bio luđak i Srbija je za taj zločin platila visoku cijenu, ustvrdio je Drašković.“ (Narod.hr. 23. XII. 2018.) „Tamo daleko“ eto samo jedan „luđak“, a i taj Crnogorac. Tako se stručno laže, na veliko. Udara nas Vuk nožem u mozak (opet!) ali ovoga puta usred Zagreba. Ma baš fino. Čekam kuma mu Šešelja da „promovira“ gaženje hrvatske zastave na Trgu bana Jelačića. Posmladak, četnički „skojevac“, je ovdje već bio. Više puta. Baš nam se nešto te osamdesete i rane devedesete vraćaju. 
 

Mato Dretvić Filakov

Napraviti salto mortale znači ostati u mjestu

 
 
Pogledamo li općenito i parcijalno na sve bitno, važno i manje važno, što se događalo ove 2018. godine, na izmaku, u svim područjima i pojedinim segmentima života, rada i djelovanja, na površinu ispliva “suncokret-politika”. Nisam ja tu sintagmu izmislila. Negdje mi se čitajući sve što mi padne pod ruku i oko, uz put nalijepila, te me potakla na razmišljanje. Zapravo nije to obilježje samo ove godine. Ta pojava i naša specifičnost, traje od samih početaka višestranačja u nas. Uvijek je bilo onih koji su preko noći okretali kapute, tobože na korist svima nama i za prosperitet države. Hrvatske. Kaj god!
https://d2gg9evh47fn9z.cloudfront.net/800px_COLOURBOX4445544.jpg
Najupečatljiviji, najbizarniji, najljigaviji i najnevjerodostojni primjer “suncokret politike” bila je politička koalicija HNS-a i HDZ-a, pod egidom spašavanja “Titanika” pred potonućem. Oni su se žrtvovali za spas naroda i Domovine. Bilo bi to herojsko djelo, kad bi barem 1 posto naših žitelja u to vjerovao. To je u početku bila velika smijurija. Danas je to sprdačina, pogotovo kad nas se želi uvjeriti kako gospoda HNS-a, sa “svojom” ministricom spašavaju, unaprjeđuju, usustavljavaju i moderniziraju hrvatsko školstvo (po horizontali i vertikali), učinivši ga jednako dostupnim i jednakim za svakog učenika i studenta. Žestoko su “udarili” po STEM-u, davajući prioritet prirodnim i tehničkim znanostima, putem IT tehnologije i tehnike, zaboravljajući društvenu dimenziju čovjeka, kao i sve potrebe i želje, koje iz te dimenzije proizlaze, zaboravljajući da bi se svako dijete trebalo ravnomjerno razvijati, po svim odrednicama, koje će ga učiniti čovjekom sposobnim za život u trećem desetljeću XXI. stoljeća. Nikome ne trebaju živi roboti. Trebamo humane svestrano obrazovane, istinoljubive, domoljubne i poštene ljude i stručnjake, koji će nas svojim obrazovanjem, sposobnostima i vještinama pokrenuti iz gliba u kojem se već dulje vrijeme koprcamo, izloženi pustim obećanjima, spinovima, fake news vijestima, lažima, obmanama… s platform suncokret politike.
 
Gospodin gradonačelnik je neki dan rekao, kako on nikoga ne vrbuje i nikoga nikome ne uzima. Ljudi dolaze k njemu, jer im nije dobro tamo gdje jesu ili su bili. On im to ne zamjera, pogotovo onima koje je on formirao i političarima stvorio. Mi smo otvorena stranka govore gospoda iz HDZ-a. K nama može tko želi. Stvarno u njih se okopili šaroliko mnoštvo raznih i različitih likova, nimalo sličnih ni po čemu, osim po koristi. U njih je faktor korisnosti veći od 1, što poništava fizkalni zakon o faktoru korisnosti (η).Naime dobivaju više, nego što su uložili. Ispada da im je to bio primarni cilj. Od nekih je to bilo i za očekivati. Neki su iznenadili takvim ponašanjem. Neki su se spasili od kaznenog progona. Nema veze. Taj i takav sustav funkcionira godinama. Sve se zna. Sve je to vidljivo i dokazivo. Pa kaj onda? Nikome ništa, osim što se tu i tamo neki oporbenjaci i “oporbenjaci” javno bune, želeći time privući pozornost i podići si rejting.
 
O mnogima bi se puno toga dalo napisati, iako već puno i piše i govori se u mnogim medijima. Nikakve koristi od toga. To je samo trošenje vremena, slova, riječi, misli, živaca, bez obzira o kome pisao u vezi s tim i toga, makar i o predsjednici države. Napravila je salto, salto mortale, potpuni zaokret (znači da je u mjestu?), mijenja svoj lik, mijenja fasadu, mijenja interijer, mijenja okruženje, okreće se desnom centru, znogirala je ultra desnicu, koja ju je iznjedrila i postavila predsjednicom… Nema ništa u tome što već dosad nije radila, za trenutne, akutne, kronične ili trajne potrebe, od kojih je očekivala nekakav “profit” isključivo za sebe.
 
Većinu nas, čak i svojih vatrenih pristaša je u mnogo čemu razočarala. Pokazala se nevjerodostojnom. Malo tko iz svega onoga što je dosad napravila, što je govorila, kako se ponašala, može izvući njezin pravi svjetonazor, na kojem temelji svoju politiku o bilo čemu, naročito o vođenju države, u ustavnim okvirima. Svako malo se zaletava, ubrzava, reterira, usporava, resetira, prilagođava i kalkulira. Igra se ljudima kao da su igrčke. Igra se državom, kao da je napravljena od lego kockica, gdje malim preinakama možeš dobiti drugačiju strukturu, bilo u volumenu, sadržaju, boji, stilu, položaju, u odnosu na bitne odrednice, što državu državom čine. Ovim zadnjim potezom, smjenom nekih savjetnika, iskazivanju velike ljubavi Vladi i “premijeru” do kraja razotkrila i pokazala osobom koja samu sebe stavlja ispred svega i svakoga. Ponaša se po načelu: država to sam ja!” Ovaj put se malo prešla. Jest da su je neke afere uzdrmale, ustrašile i natjerale na uzmak. Odvijale su se u njenom najbližem okružju, s njenim ljudima kao akterima. Nije navodno ništa znala o tome. Lako moguće. Tu se onda postavlja drugo pitanje. Zašto nije znala? U pitanju je nedoraslost funkciji, nekompetencija, površnost, ne poznavanje funkcioniranja države, ugrožavanje nacionalne sigurnosti, amaterizam, opurtunizam, neznanje i nesposobnost.
 
Lijepo je da se predsjednica razumije u nogomet, nogometaše, trenere i nogometne stručnjake. Dobro je da nekoliko radnih dana posveti Davis cupu na svoj trošak. Zgodno je da u maskirnoj uniformi posjećuje vojsku doma i vani. Prigodno je da obuva žute zenge u Vukovaru.  Ljudski je da zapjeva Thompsonove pjesme s nekim od poznatih pjevača. Lijepo je da je ovih dana u rodnom selu, s roditeljima, kao i na božićnoj misi s majkom.
 
Zločesta sam. Žao mi je, ali si ne mogu se osloboditi misli, kako to ništa nije spontano, već strateški i taktički osmišljeno i napravljeno, s ciljem stvaranja novog lika i dizanja rejtinga. Možda je to nova savjetnica gospođa Hrga osmislila. Ima ona puno iskustva u takvim prezentacijama. Kako bilo da bilo. U tome sada nema nikakve štete
 
Donald Trump isto vodi suncokret –politiku, prožetu domoljubljem. Tako govore oni koji ga poznaju i prate. Ja ne znam. Kao što više ne znam što je u nas domoljublje. Domoljublje je najbolje definirala eurozastupnica, gospođa Marijana Petir: “Domoljublje se živi!” U potpunosti se slažem s njom. Svatko od nas koji najviše što može, na svojem radnom mjestu, u braku, obitelji i društvu, svakodnevno daje, pritom se ne misli osobno okoristiti, na bilo koji način je domoljub. Neki misle kako imaju ekskluzivno pravo na domoljublje i hrvatstvo. To nas je puno toga koštalo i dovelo u ovo stanje u kojem jesmo. “Domoljubi” su osiromašili, pokrali, rasprodali i prodali ovu zemlju, komad po komad. Ne odustaju od takvog načina, ni sada, kada više nema niti obiteljskog srebra, a kamoli obiteljskog zlata.
 
Njima je bitno što više zgrabiti za sebe i svoje. Time steći materijalno bogatstvo, uz koje se infiltriraš i implementiraš u politiku, postaneš elita, dobiješ moć i vlast, koju nastojiš što dulje imati u rukama, pod bilo koju cijenu. Nije onda nikakvo čudo što “suncokret-politika” godinama egzistira u nas. Postaje sve veća, jača i učinkovitija. Nažalost, nekad po nekoga postane takva politika opasna. Ako se dotični stalno okreće, djeluje na dijametralno suprotnim stranama, odrekavši se svojih “roditelja” i Pigmaliona jednom po zakonu vjerojatnosti, reciprociteta i kauzalnosti, ta i takva  politika, se okrene protiv njega samoga.
 
Luku Modrića je teško predriblati. To ne mogu niti djelomično ravni njemu, a kamoli amateri, zaokupljeni sobom i svojim izgledom. Veliki Ronaldo i Messi mu često gledaju u leđa. Izgleda da je njihovo vrijeme na izmaku. Neki novi klinac njima sličan nije na vidiku. Naš će Luka još dugo vladati i biti na vrhu i u vrhu. Bila bih sretna da mi konačno pošalje jedan dres. Sretna vam svima nova 2019. godina. Daj vam Bog dugo pamćenje i zdravu pamet, naročito u vrijeme izbora (bilo kojih).
 

Ankica Benček

Gradonačelnik ima bijedan, ponižavajući i groteskan legitimitet - političku potporu 21,33 posto bračkoga tijela

 
 
ANALIZA GRADONAČELNIČKIH IZBORA U ZAGREBU 2017. GODINE
 
https://adriaticmedianethr.files.wordpress.com/2017/02/pxl_271213_7093584.jpg?quality=100&strip=all&w=669&strip=all
Bandićev subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!
 
Milan Bandić 2017. po šesti je put  pobijedio na izborima za gradonačelnika  Grada Zagreba. U drugome krugu izbora koji su održani 4. lipnja 2017. dobio je 51,79 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali  odnosno natpolovičnu većinu, što je  u binarnim izborima logično i očekivano. No, u izvješćima u medijima javnog informiranja rijetko je gdje navedena i apsolutna brojka glasova birača koju je dobio, a uopće nigdje nije objavljeno koliko ta brojka dobivenih glasova iznosi kao relativni udio tj. postotak od ukupne brojke birača upisanih u popis birača u Gradu Zagrebu a koji se naziva i biračko tijelo. Tako će u pamćenju i sjećanju građana  te i u javnosti ostati samo podatak o postotku glasova tj. natpolovičnoj većini  koju je  M. Bandić dobio  u odnosu na protukandidatkinju  Anku Mrak-Taritaš.
 
A to je  onda pogodna osnovica da se vremenskim odmakom od izbora počne stvarati politikantski mit i provincijska legenda o još jednoj „velikoj, uvjerljivoj i nadmoćnoj“  izbornoj pobjedi Milana Bandića! Pa je i zbog toga potrebno analizirati rezultate izbora, tako da se  kvantificirani valjani i relevantni izborni pokazatelji  međusobno usporede i na temelju toga donesu odgovarajući zaključci i njihova tumačenja. I to ne samo o apsolutnoj i relativnoj brojki dobivenih glasova i međusobnom omjeru između kandidata, nego i o relativnoj brojki odnosno postotku dobivenih glasova u odnosu na ukupnu brojku upisanih birača odnosno biračko tijelo.
 
Posljednje je potrebno i zbog toga jer je to mjerilo odnosno pokazatelj iznimno važne pa i jedne od najznačajnijih demokratskih političkih stečevina i kategorija a to je – izborni legitimitet. Izborni pak legitimitet je politička potpora koju  su kandidatu odnosno političaru na izborima svojim glasovima dali birači i koju on ima u biračkome tijelu, a što se uz nešto slobode može interpretirati i kao približan pokazatelj političke potpore u većem dijelu društva. U stvarno demokratskom političkom poretku i državi, vlast se  osvaja na temelju dobivenog izbornoga legitimiteta, i obnaša razmjerno tom istom legitimitetu odnosno političkoj volji građana tj. birača! Ne mogu imati te u demokratsko političkoj praksi i nemaju jednake ovlasti političar ili stranka koji su na izborima dobili glasove odnosno izborni legitimitet od na primjer 20 ili 30 posto biračkoga tijela, kao političar ili stranka koji su na izborima dobili glasove odnosno izborni legitimitet od na primjer 40 ili 50 posto biračkoga tijela!
 
Prijeko je to potrebno ne samo ponoviti  nego i stalno ponavljati, da se u istinski demokratskoj državi vlast obnaša samo i jedino razmjerno na izborima dobivenom legitimitetu odnosno – političkoj volji  i potpori birača. Pa nije tek slučajno i bez utemeljenja na najvišim i najvažnijim demokratskim standardima i postulatima u članku 1. Ustava Republike Hrvatske definirano: U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
 
REZULTATI DRUGOG KRUGA IZBORA
 
U drugome krugu izbora 4. lipnja 2017. kandidat M. Bandić dobio je 147.680  ili 51,79 posto glasova ukupne brojke  birača koji su glasovali  (45.852 glasova ili 31,o4 posto više nego u prvome krugu), a kandidatkinja Anka Mrak-Taritaš dobila je 131.373 ili 46,07 posto ukupne brojke birača koji su glasovali (50.608 glasova ili 38,52 posto više nego u prvome krugu). Ukupno je glasovalo 285.067 ili samo 41,13 posto biračkoga tijela, što je 44.197 birača ili 13,42 posto manje nego u prvome  krugu. U popis birača u Gradu Zagrebu u drugome krugu  izbora bilo je upisano 692.144 birača, a kako je M. Bandić dobio 147.680 glasova birača to je relativni udio od 21,33 posto u biračkome tijelu (vidi tablicu 1)!
 
Tablica 1
Brojka i postotak glasova od ukupne brojke birača koji su glasovali i ukupne brojke upisanih birača u drugome krugu
 
Kandidat
Upisanih birača
Glasovalo birača
Od birača koji su                  glasovali
Od ukupne brojke upisanih  birača
 
      n
     %
      n
     %
      n
     %
               %
 
692.144
   100
285.067
 41,13
 
 
 
M. Bandić
 
 
147.680
 51,79
           21,33
A.   Mrak-Taritaš
 
 
131.373
 46,07
           18,90
 
U daljnjoj komparativnoj kvantitativnoj analizi  dolazi se do spoznaje da je za M. Bandića glasovalo samo nešto više od jedne petine (1/5) biračkoga tijela, odnosno da je za njega glasovao tek svaki peti punoljetni građanin Zagreba koji je upisan u popis birača. Ujedno to znači da na jednoga birača koji je glasovao za M. Bandića, dolaze četiri građanina s biračkim pravom koji aktivno i izravno ili pasivno  i neizravno nisu glasovali za M. Bandića. Samo 147.680 birača glasovalo je za M. Bandića, a 544.464 od upisanih građana  u popis birača  aktivno i izravno ili pasivno i neizravno nisu glasovali za M. Bandića te stoga on nije njihov izbor za gradonačelnika niti ima njihovu političku potporu odnosno izborni legitimitet! Koliko je to minorna izborna politička potpora odnosno demokratski deficit M. Bandića, može se pokušati prikazati  jer je samo djelomično komparabilna odnosno komplementarna, usporedbom s parlamentarnom procedurom donošenja zakona od posebnog društvenog interesa tzv. organskih ili sistemskih zakona. Za donošenje tih zakona nije dostatna obična većina nego je potrebna je kvalificirana većina ukupnog broja zastupnika, i ona može iznositi 50 posto plus 1 glas (apsolutna većina), ili i više tj. 67 posto plus 1 glas (dvotrećinska većina) ukupnog broja zastupnika u predstavničkome tijelu. A Milan Bandić dobio je samo 21,33 posto odnosno tek nešto više od jedne petine (1/5) glasova biračkoga tijela! No, unatoč tom ponižavajućem demokratskom deficitu odnosno  na izborima izravno ili neizravno iskazanom nepovjerenju gotovo 80 posto ili skoro četiri petine (4/5) biračkoga tijela, i taj i takav izborni pobjednik ipak može obnašati dužnost u izvršnoj vlasti na koju je izabran! Ali kako i na koji način?
 
Doslovno i jedino demokratski i samo demokratski; što znači razmjerno minornom i grotesknom izbornome legitimitetu kojeg su mu dali birači te bez voluntarizma odnosno samovolje, manipulacija, „kupovanja“ zastupnika da kršeći političku volju birača i zakon prijeđu ili kolaboriraju s njegovom strankom u skupštini, kao i bez trgovanja utjecajem, političke i ine  korupcije, neracionalnog trošenja javnog novca te zaobilaženja javnog i zajedničkog dobra u korist interesnih grupa i klijentelističko-nepotističke mreže koja je poput paukove zapretala kreativne i humanističke potencijale Zagreba, a liberalnu i tržišnu ekonomiju te socijalne osjetljivosti i solidarnosti prognala iz društvenog sustava vrijednosti i vokabulara pa čak i iz sjećanja. A kao što je to javnosti dobro poznato, u prethodnim gradonačelničkim mandatima bilo je štošta od prethodno navedenog pa i više od toga, tako da to ne daje temelj za realnu nadu  da se to možda ne će ponoviti i u predstojećem mandatu.
 
ZASTUPNICI IMAJU LEGITIMITET ZA NADZOR IZVRŠNE VLASTI
 
No, upravo za to i postoji predstavničko tijelo odnosno skupština i zastupnici te odgovarajuća legislativa, a zastupnici imaju legitimitet i obvezu prema biračima te pravnoj državi i standardima demokratskog političkog poretka; da aktivnim djelovanjem u skupštini korigiraju  gradonačelnika u provođenju izvršne vlasti,  te ako i kada se za to ukaže potreba da ga spriječe u nedemokratskim i suspektno legalnim postupcima. A u toj demokratskoj misiji i skupštinskoj praksi mogu biti apsolutno učinkoviti, jer je na izborima za Gradsku skupštinu Grada Zagreba 21. svibnja 2017. „Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti“ dobila 74.467 ili 23,03 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali, odnosno 10,75 posto biračkoga tijela i osvojila 14 od ukupno 51 zastupničkog mandata a što je nešto više od jedne četvrtine (1/4) ili 27,45 posto (vidi tablicu 2).
 
Tablica 2
Brojka dobivenih glasova i osvojenih mandata 'Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti' na lokalnim izborima  21. svibnja 2017.
      Brojka  dobivenih  glasova
Brojka  osvojenih  mandata
 
             n
            %
            n
           %
Stranka 'M. Bandić  -  365'
        74.467
         23,03
           14
        27,45
 
Završetkom izbornog procesa ne prestaje (kako bi to bilo po parafrazi narodne uzrečice “predizborno obećanje, ludom radovanje“) nego tek stvarno počinje obveza izvršne vlasti da realizira izborni program i obećanjâ dana biračima u izbornoj kampanji, da kontinuirano postupa demokratski te promiče javni interes i opće dobro; a u tome je moraju kontrolirati, usmjeravati i korigirati upravo zastupnici u predstavničkom tijelu. Izborni legitimitet nije samo statična nego u vremenu i dinamična odnosno promjenjiva kategorija  jer ga ne čine samo u izbornome procesu dobiveni glasovi odnosno politička potpora birača, nego i postizborna realizacija izbornog  programa zbog kojeg i kakvog su birači  i glasovali  upravo za kandidata ili stranku koji su ga istaknuli na izborima. Stoga je izborni i uopće politički legitimitet upravno razmjeran brojki na izborima dobivenih glasova, te i stupnju ostvarenja izbornog programa i obećanjâ koja su dana biračima u izbornoj kampanji. Logično, u vremenu poslije izbora drastično odstupanje od izbornoga programa i obećanjâ danim biračima u izbornoj kampanji na temelju i zahvaljujući kojim su povjerenje te glasovi birača i dobiveni, teško je kršenje demokratskih načela i standarda i prijevara birača koja za sobom povlači gubitak svake vjerodostojnosti i potpore u biračkome tijelu odnosno gubitak izbornoga i uopće političkog legitimiteta za daljnje a na demokratskim načelima utemeljeno obnašanje vlasti, tako da do tada demokratski politički poredak gubitkom legitimiteta postaje – tiranija!  
 
RUŠENJE NAJVIŠIH VRJEDNOTA USTAVNOG PORETKA REPUBLIKE HRVATSKE
 
Poznavajući dosadašnju praksu obnašanja izvršne vlasti M. Bandića, utemeljeno se može pretpostaviti da im to ne će biti baš lak zadatak. No, u tome moraju biti uporni, pa i sjetiti se te djelomično i identificirati sa časnim značajevima i primjerima iz povijesti. Istina, predstavničko tijelo u demokratskoj državi nije bojišnica a da bi mu mogla i smjela  biti primjerena ratnička retorika. No, u značenjskoj sastavnici glasovite izreke Marka Porcija Katona St. koja izražava upornost i posvećenost u ostvarenju konkretnog cilja Ceterum censeo Karthaginam esse delendam, mogu se naći obrazac i motivacija za demokratsko djelovanje zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, koji stalno moraju sebi i gradonačelniku ponavljati: „Uvjereni smo da zakonodavna i izvršna vlast mogu i moraju djelovati legalno i demokratski, na korist i promicanje javnog i društvenog interesa te općeg i zajedničkog dobra“!
 
I ne samo to, nego uvijek ako i kada gradonačelnik Milan Bandić pokuša ili i počne manifestirati društveno devijantno ponašanje i provoditi antidemokratsku praksu, moraju ga otvoreno i jasno podsjetiti na političku činjenicu proizašlu iz izbornog procesa da on ima veliki i trajan demokratski deficit odnosno invalidni izborni legitimitet dalek i od minimalnih demokratskih standarda; štoviše bijedan, ponižavajući i groteskan legitimitet odnosno političku potporu samo 147.680 ili tek 21,33 posto bračkoga tijela odnosno svih punoljetnih građana Grada Zagreba koji su upisani u popis birača. A taj i takav subdemokratski a moglo bi ga se nazvati i mikro-legitimitet, dostatan je i razmjeran gradonačelniku samo i jedino za demokratsko ponašanje i obnašanje izvršne vlasti te demokratsko upravljanje Gradom Zagrebom.
 
No, gradonačelnik Milan Bandić ne samo da ne akceptira i ne provodi u političkoj praksi te izborne činjenice i političku volju biračâ, nego naprotiv apsolutno od njih odstupa i „kupovanjem“ zastupnika trgovanjem utjecajem te političkom i inom korupcijom čini sve suprotno od toga i protiv toga! A u članku 3. Ustava Republike Hrvatske navedene su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koje su ujedno i temelj za tumačenje  samog Ustava. Među tim najvišim vrednotama ustavnog poretka je i „demokratski višestranački sustav“, što znači da Milan Bandić  nazvali to „privlačenjem“, „animiranjem“, „motiviranjem“ ili „kupovanjem“ zastupnikâ u Hrvatskome saboru i Gradskoj skupštini Grada Zagreba da prijeđu u klubove zastupnika njegove  „Milan Bandić 365 – Stranke rada i solidarnosti“ protivno i usuprot rezultatima izbora i na njima iskazanoj političkoj volji biračâ; potkopava pa i ruši same temelje ustavnopravnog i  demokratskog političkog poretka Republike Hrvatske!
 

Erih Lesjak

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Nedjelja, 20/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1134 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević