Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

Nema novaca za kršćane i Europljane

 
 
Franjini snovi, naše more. Koga se sjeća, koga se ne sjeća? Istini za volju, navijestio je svoje nakane od prvog dana. U Evangelli Gaudium - prve godine nakon izabranja, 24. 11. 2013., piše: "Migranti mi predstavljaju poseban izazov kao Pastiru Crkve bez granica koja se osjeća majka svih. Zbog toga, pozivam nacije na plemenito otvaranje, koje umjesto da se plaše uništenja lokalnog identiteta, budu sposobne stvarati nove kulturne sinteze."
https://gulagbound.com/wp-content/uploads/2016/11/Pope.jpg
Dakle, Europo - posebno se ovo tiče Europe i SAD-a - ti nemaš pravo na svoj identitet. Afričke, azijske, itd. nacije, eh oni mogu, ali vi, vi ne možete. Vaš je zadatak da gubite identitet, a njihovo je pravo da budu primljeni. Ako će usput mafije zarađivati grdne lipe, to je sve nužno. Ne može drukčije.

Plus nešto drugo: prljavo, lukavo kakav je on kao malo tko, navodi DUHOVNU karakteristiku Crkve kao majke svih i bez granica, jer duh ih nema. Ali to ne znači da ne mogu postojati, i trebaju postojati, granice na terenu i između država, jednostavno za očuvanje pravednog poretka. Kao što mora postojati policija i vojska, jer svi nisu anđeli. Tu se očituje njegov stalni trik koji koristi bez prestanka: nadnaravnu razinu svodi na naravnu, i tu u stilu ljevičarskog političara. U skladu sa svojim najavljenim projektom, sada Jorge određuje dati 500.000 dolara emigrantima koji žele doći do SAD. To je čisto poticanje na nelegalnu aktivnost. Dok tehnički, koristi novac Crkve za Sorosove projekte. Njegovu drskost je teško premašiti:

Ali koga se ne sjeća Bergoglio? Ima li išta za one jadne kršćane - Bože sačuvaj, 359 mrtvih! - osim jedne rečenice. Pogledaj Jorge, pogledaj suze ove žene kojoj ubiše muža i dvoje djece u crkvi u Šri Lanci, i ostade sama bez pomoći. Ima li išta za njih? Svaki od nas treba imati osjećaja za bol koju vidi oko sebe. Ja se nadam da će među kršćanima Šri Lanke biti dovoljno srca za postati brat, sestra, kćer i majka ovoj nesretnici. A od tebe Bergoglio, ne očekujemo ništa.

 

http://odostatogaistodublje.blogspot.com/2019/04/franjini-snovi-nase-more-koga-se-sjeca.html; https://www.blogger.com/profile/00534191554281526123

Najgore je što je profesor koji predaje studentima…

 
 
Čitam komentare, kolumne, članke… I sve što naiđem u svezi komemoracije na Bleiburgu pa se još uvijek čudim, kojim se sve jezičnim vratolomijama i manipulacijama koriste pojedini komentatori ne bi li umanjili Titove komunističke zločine, pa idu tako daleko da krivicu prebacuju na sve strane samo da ih  razvodne i zamagle. Čak se u Večernjem listu od 26. ožujka 2019. pojavio članak koji je potpisao Ivan Markešić, sociolog religije s pitanjem „Zašto nitko od katoličkih biskupa nije rekao da je za Bleiburšku tragediju krivo vodstvo NDH?“ (https://www.vecernji.hr/vijesti/da-smo-vise-krscani-imali-bismo-misu-na-bleiburgu-1309019) Kud baš vodstvo NDH? Kojeg li cinizma?
https://cdn.oslobodjenje.ba/images/slike/2017/08/07/2015024-1300.jpg
Ivan Markešić
 
Tako postavljeno pitanje banalizira sve što je prethodilo bleiburškoj tragediji! Kada je već u taj kontekst krivice stavljeno vodstvo NDH, onda moramo sagledati sve što se događalo prije samo bleiburške tragedije, jer dolazimo do onog vječnog pitanja“ što je bilo prije , kokoš ili jaje?“ Što je prethodilo bleiburškoj tragediji? Za odgovoriti na to pitanje potrebno je poći u povijest barem do Načertanija Ilije Garašanina iz 1844. godine s planom pripajanja Srbiji svih zemalja koje su bile obuhvaćene Dušanovom srpskom carstvu iz XIV. stoljeća, po „svetom pravu istoričeskom“. To je ustvari bio plan za stvaranje Velike Srbije, a to sveto pravo dala im je Srpska Pravoslavna Crkva, koja je idejni začetnik obnove Dušanova carstva, odnosno velikosrpstva.
 
Na velikosrpsku politiku SPC-a kao idejnog začetnika, nadovezuje se četnički pokret kao  provoditelj u obliku terora i ubojstava Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. Još se nije ni takoreći tinta osušila na potpisanom sporazumu o osnivanju Kraljevine SHS, a već su pale prve hrvatske žrtve u Zagrebu 5. prosinca 1918., poznate kao prosinačke žrtve, zatim ubojstvo braće Radić i Đure Basaričeka u beogradskoj skupštini 1928. godine, od ruke jednog od vođa četničkog pokreta Puniše Račića, pa do senjskih žrtava, sibinjskih žrtava i diktature uvedene 6. siječnja 1929. godine. Kao reakcija u cilju obrane hrvatskog naroda od velikosrpskog terora u Kraljevini Jugoslaviji u Italiji je 7. siječnja 1929. osnovan ustaški pokret. Na početku Drugoga svjetskog rata, u vrijeme Travanjskog rata i raspada Jugoslavije 10. travnja 1941. osnovana je Nezavisna Država Hrvatska. Činjenica je da je NDH bila plebiscitarno pozdravljena i s oduševljenjem dočekana. od velikog djela hrvatskog naroda. Kakva je bila vlast i na koji način je vladala, te koji su uzroci i razlozi određivale su ratne i geopolitičke prilike.
 
"NDH nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin nego je predstavljala i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnošću", rekao je o NDH dr. Franjo Tuđman. Upravo zato se može slobodno povući paralela sa antifašističkom borbom, u što se izrodila nakon završetka ratnih operacija, na Bleiburgu, Križnom putu, Golom otoku, Udbinim ubojstvima širom svijeta. Upravo je 27 . ožujka bila obljetnica ubojstva Đure Zagajskog u Münchenu 1983. godine. Masovna ubojstva po naredbi J. B. Tite pokušavalo se opravdavati sa osvetom za Jasenovac, ali sve više izlaze u javnost dokumenti koji ne potvrđuju yugokomunističku povijest u smislu karaktera samog logora i broja stradalih u samom logoru Jasenovac!
 
Na vikipediji piše: "Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni i radni logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a u stanovitoj mjeri je logor nastavio djelovati i kasnije u SFR Jugoslaviji. Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja, prisilnog rada i ubojstva velikog broja Srba, Židova, Roma i Hrvata". Ta yugo-srpska-komunistička povijest se pokazala lažirana i potpuno nevjerodostojna. Dovoljno je pogledati brojke koje su predočavali javnosti od 1.100.000, pa 800.000. pa 700.000, pa na kraju 83.145 i to s nevjerodostojnim popisom sa kojeg se svako malo skidaju stradali na drugim lokacijama. Svakome bi bilo sumnjivo da mu takve podatke predoče. Kako vjerovati? Naročito ako kao usporedbu Jasenovcu uzmemo Goli otok. Razlike nema! Jasenovac je bio radni i sabirni logor, a Goli otok je uz to bio i logor za preodgoj. Još su bolji uvjeti života bili u Jasenovcu, nego na Golom otoku.
 
Politički logor Goli otok je zloglasni logor na istoimenom otoku za jugoslavenske političke zatvorenike osnovan 1949. godine po nalogu rukovodstva Komunističke partije i države, u sklopu velike "čistke" u redovima Komunističke partije Jugoslavije nakon Rezolucije Informbiroa. Izabran je zbog nenaseljenosti i nemogućnosti bijega. Opravdanja jednostavno nema za masovne likvidacije, koje su poprimile obilježje genocida i to nakon završetka ratnih operacija, prema razoružanoj hrvatskoj vojsci i civilima (žene, djeca i starci). Tu prestaje svaki antifašizam, prestaje svaki humanizam, prestaje ljudskost i ljudska empatija. U Bleiburgu se komunizam izjednačio sa fašizmom. U Bleiburgu i poslije njega nestalo je sve pozitivno rečeno o komunizmu. To što se u danim ratnim okolnostima vlast u NDH priklonila Hitlerovoj i Mussolinijevoj politici, jer nije imala drugog izbora za obranu od velikosrpskog  i četničkog zla, neprestano se novoj samostalnoj Hrvatskoj stavlja kao krimen! A zašto se ne stavlja kao krimen i Nijemcima, Talijanima i na koncu Srbima, za fašističku Nedićevu Srbiju, koja je da kažem usput prva judenfrei država u Europi 1941. godine, i rehabilitirala je četnički pokret? Po kojim je to kriterijima?
Čisto i veliko licemjerje u konačnici i Austrije, Engleske i svih zemalja nazovi demokratskog svijeta. Austrija komemorira svoje žrtve, na vlasti su joj bili neofašisti, nije ni sama raščistila sa svojom prošlošću, a nama drže antifašističke lekcije! I sada kada u novinama osvane konstatacija "da je za Bleiburšku tragediju krivo vodstvo NDH", postavlja se pitanje kome se komemorira? Koje su to žrtve? Jesu li te žrtve imale obilježja? Naravno da jesu! Žrtvu se komemorira takva kakva jest sa svim svojim obilježjima. Budimo realni a ne politički obojeni! Žrtva se komemorira takva kakva je bila, Te su žrtve između ostalih imale i ustaška obilježja! Pa zar je  veličanje ustaštva ako se dođe na komemoraciju s hrvatskom zastavom s grbom s prvim bijelim poljem? Ta je zastava bila službena hrvatska zastava, a grb sa prvim bijelim poljem vidjela sam u Padovi
 
Zašto suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj ide tako teško? Bleiburg je podsjećanje svih koji su ga omogućili na nečistu savjest! Bleiburg je podsjećanje antifašista da su poslije ratnih operacija postali gori od fašista! To je bit svih napada na komemoraciju na Bleiburškom polju. Nevjerojatno kakva se sve opravdanja izmišljaju, kakve jezične vratolomije, samo da se smanji krivnja za genocid nad Hrvatima počinjen nakon Bleiburga. Ne samo počinitelja tzv. antifašista koji su s Bleiburgom postali gori od fašista, jer su zločine počinili nakon završetka rata, nego i Engleza koji su ne poštujući Međunarodnu Ženevsku konvenciju o ratnim zarobljenicima iz 1929., koju su potpisali, izručili Titinim ubojicama. Austrijanci isto tako peru svoju savjest, jer su i oni imali Jörga Heidera na vlasti u Koruškoj, a i sami komemoriraju svoje neonaciste. A i Hitler je Austrijanac, a i Kurt Waldheim je bio časnik Wehrmachta na različitim frontama u Drugome svjetskom ratu.

Postavlja se pitanje; koje se to žrtve komemorira? Te žrtve imale su ustaška obilježja i njih se komemorira skupa sa narodnim zbjegom koji se sa njima povlačio. Zbog čega bi onda bilo veličanje ustaštva, ako se ustaše kao žrtve komemorira? Zašto od toga bježati? To je dio naše povijesti! Na svakom okupljanju u Kumrovcu vidimo partizanske kape, pod kojima je počinjen genocid na i nakon Bleiburga! Nije li to onda veličanje zločinaca ?
 
Postavimo se već jednom kako treba prema svim žrtvama koje god bile i pod kakvim god su znakovljem bili počinitelji i žrtve!Nije veličanje ustaštva ako se komemoriraju ustaše kao žrtve, kao sto ne bi trebalo biti veličanje antifašizma kada se komemoriraju jasenovačke žrtve, jer se pokazalo da su ti isti antifašisti poslijeratnim zločinima postali fašisti. A oni to nikako ne prihvaćaju. Izmišljaju svakakve vratolomije da sa sebe skinu odgovornost, jer ih bleiburške žrtve stalno podsjećaju da su postali gori od fašista. Ako ikada to sami sebi priznaju, tek tada će doživjeti katarzu. Apsurdi yugo-komunista u veličanju njihova antifašizma - naglašavam njihova, ne stvarnog, kaže u svom tekstu Ivan Markešić da bismo trebali biti više kršćani. Mi jesmo kršćani, ali uzalud je komuniste pozivati na vrijednosti kršćanstva, kada to nisu njihove moralne  ni životne vrijednosti. Oni i danas ne priznaju da su učinili nešto neprihvatljivo i što je najžalosnije nikako ne prihvaćaju da su s Bleiburgom postali fašisti! "Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti - sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo", rekao je bivši veleposlanik u Francuskoj Ivo Goldstein, koji je u svom uredu držao sliku J. B. Tita.
 
"Osobno bih volio da na komemoraciji na Bleiburgu politika kaže da na Križnom putu je stradalo puno nevinih, ali i puno zločinaca koji su okrvavili ruke tijekom četverogodišnjeg rata u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije", riječi su također Ive Goldsteina. Jasenovac i Bleiburg nisu isto, točno, ali iz razloga što je Jasenovac bio u ratno vrijeme, a Bleiburg poslije završetka rata, što je još gore u mirnodopsko vrijeme pobiti oko 500.000 ljudi. Goldstein uživa u svojim osobnim mitovima i lažima! Što reći čovjeku kojemu čak ni žrtve nisu iste? Mrtvi su mrtvi, isti su kada su mrtvi, ali za okorjelog ljevičara, ekskomunista ni u smrti im ne može odati pijetet, jer "Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto." Eto kako sam sebe uvjerava da ni žrtve, ni zločin nisu isti, a jesu, jer je nakon Bleiburga počinjen genocid nad hrvatskim narodom, što oni njegovi istomišljenici nikada sebi ne će priznati.
 
Komentar da je na Bleiburgu i Križnom putu pobijeno i puno zločinaca, pokazuje da ti okorjeli komunisti ne priznaju da su postali zločinci, da je njihova komunistička ideologija postala zločinačka. Ti komunisti = fašisti uživaju u svojim mitovima, oni svoje zločince slave kao ratne heroje i mi smo tu njihovu mitomaniju morali slušati od 1945. do 199, a evo slušamo je i dan danas! I ne samo slušamo, nego i gledamo te njihove simbole i njihova obilježja; crvenu zvijezdu i poklič "Smrt fašizmu-sloboda narodu!" E sada pogledajte svu apsurdnost te situacije; JNA  je sa crvenom zvijezdom počinila grozne zločine nakon Bleiburga. Napunili su mnoge jame i rudnike mrtvim tjelesima i da se ne širi smrad raspadnutih leševa, nabacali vapno i zabetonirali rudarsko okno Barbarin rov u rudniku u Hudoj Jami u Sloveniji s 11 betonskih pregrada. To je dokaz da su itekako dobro znali što rade i pomno su sakrivali svoje zločine. Ako bi netko slučajno progovorio o počinjenim zločinima ubrzo bi ga progutao udbaški mrak. Upravo su ti komunisti, preobučeni u antifašiste oblatili i ocrnili istinski kršćanski antifašizam i  pretvorili ga u fašizam.
 
U Istri su istarski narodnjaci, pravi antifašisti hrvatski rodoljubi, kako su sebe nazivali, preživjeli talijanski fašizam, ali nisu komunistički fašizam. Dovoljno je uzeti i pročitati knjigu "Milovani" da se vidi što su ti komunisti = fašisti radili stvarnim kršćanskim antifašistima. Dolazili bi po njih kući i nakon mučenja pobacali ih u fojbe. Vrhunac cinizma je bio kada su pokušali opravdati stravičnu smrt Bl. Miroslava Bulešića, kojemu su prerezali grkljan - zaklali ga nakon krizme u Lanišću 24. kolovoza 1947., rekavši da nije htio krizmati njihovu djecu? Zašto nitko nije jasno i nedvosmisleno rekao da je  za Bleiburšku tragediju kriv Josip Broz Tito, koji ju je naredio, a njegovi partizani izvršili? Nitko tu tako bjelodanu istinu nije izgovorio jasno i nedvosmisleno.
 
Sociolog religije Ivan Markešić s početka ovog teksta postavlja se prema komunističkom stereotipu da su zločini komunizma nešto usputno što se ne može zanemariti, ali nisu toliko bitni pa ih je samo ovlaš spomenuo. Zato je naglasio da vlastitoj prošlosti "treba pogledati u lice i pljunuti je tamo gdje je bila loša". Kako je to ustvari licemjerno rečeno, jer mi kršćani itekako smo svjesni svoje prošlosti i za nas je svaka žrtva, žrtva i odajemo im pijetet, dok za komuniste nije tako, što se vidi iz izjave Ive Goldsteina. Ali gospodinu Ivanu Markešiću ni na kraj pameti nije da ove iste riječi uputi i yugo-komunistima - partizanima da dođu na Bleiburg i odaju pijetet žrtvama koje su oni pobili. Ustaše ni da hoće ne mogu doći u Jasenovac jer su ih sve pobili nakon Bleiburga.
 
SAB i njihovi slijednici, yugo-komunisti i njihovi slijednici i yugonostalgičari nikako da priznaju razmjere zločina koje su počinili, nikako da sami sabi priznaju da su od komunizma napravili fašizam, nego nalaze svakakva opravdanja, ne bi li umanjili ili prebacili krivicu na nekog drugog ili nešto drugo. Tako Ivan Markešić prebacuje krivicu na NDH i dr. Antu Pavelića. Točno je da je napustio svoju vojsku, jer realno nije mogao ništa učiniti, mogao je kao kapetan broda potonuti skupa sa svojim narodom. To jest mogao učiniti i sigurno bi se iskupio u mnogim očima. Ako se dr. Ante Pavelića uspoređuje sa J. B.Titom, nije na odmet napomenuti da je Tito među deset najvećih svjetskih zločinaca, a da Pavelić nije. Tome ne treba nikakav komentar, ali treba jasno iznositi da se vide razmjeri komunističkih zločina. Rezolucijom 1481/2006. Vijeća Europe osuđeni su svi zločini komunističkih režima! Tu je Rezoluciju potvrdio i Hrvatski sabor s Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. Ali u Hrvatskoj se svi prave kao da tih rezolucija nema, ne postoje, i dalje se veliča titoizam, i dalje sebe smatraju pozitivcima, i dalje mantraju o ustašama i lijepo ustaške etikete po nama. I kada treba komemorirati Bleiburg, svake se godine uzbune njihovi antifašistički duhovi, jer ih taj dan svrstava u najveće negativce, i beskrupulozne ubojice.
 

Lili Benčik

Desnica je nezadovoljna Plenkovićem i zato će HDZ biti sve slabiji

 
 
HDZ nije dopustio održavanje referenduma na kojem bi se građani izjašnjavali o određenim promjenama u izbornom zakonodavstvu. Tvrdili su da Građanska inicijativa Narod odlučuje nije skupila dovoljno potpisa. Sada će im se oni zato pokušati osvetiti. Pokrenuli su kampanju s ciljem da na izborima za Europski parlament »birači kazne kradljivce referenduma«. U te kradljivce u priopćenju svrstavaju i, doduše, oporbene stranke SDP, HBS i GLAS, ali samo kao suradnike »Plenkovićevog HDZ-a«.
https://images-eu.ssl-images-amazon.com/images/I/417-G-DHDzL.jpg
Nije ovo prvi put da su se HDZ i ekipa Željke Markić razišli u vezi s referendumom. HDZ koji je vodio Tomislav Karamarko bio je protiv njihove referendumske inicijative kojom su 2014. također tražili izmjene izbornih pravila, primjerice ukidanje mogućnosti predizbornih koalicija. Broj potpisa koje su tada prikupili bio je ispod zakonskog minimuma, a uz angažman HDZ-a bi ga debelo prebacili, baš kao kad su se udruženi izborili za referendum o ustavnoj definiciji braka. Ipak, Željka Markić nije tu izdaju zamjerila HDZ-u toliko da bi organizirala kampanju protiv te stranke, nije godinu dana kasnije pozivala Hrvate da kazne Karamarka, jer da se slizao sa SDP-om.
 
Karamarko je bio na čelu Domoljubne koalicije, retorika mu je bila strogo desničarska, antikomunistička, i kao takav je vjerojatno bio poželjan izbor za većinu potpisnika propale referendumske peticije. Uostalom, Karamarkova je politička grupacija na europskim izborima 2014. dobila impresivnih 41,42 posto glasova. Istina, na tim je izborima vrlo solidno (6,88 posto) prošla i jedna desna opcija mimo HDZ-a, formirali su je HDSSB, HSP, Hrast i ugasla stranka Milana Kujundžića. No, svejedno se može reći da se HDZ u to vrijeme vrijednosno poklapao sa stavovima desnih birača.
 
S Andrejom Plenkovićem sasvim je druga stvar. HDZ nije prestao biti daleko najjača stranka desnog biračkog spektra. Pretežni dio hrvatskih desničara još uvijek je uz HDZ, što je i osnova uspješnosti stranke. Kad bi se kojim slučajem glavnina desnih birača odmaknula od HDZ-a, ta stranka ne bi više bila u stanju ni prijeći izborni prag. Ali, HDZ se danas nalazi pod pritiskom zdesna kao možda još samo u kampanji za izbore za Sabor 1992. Tog su ljeta pravaši predvođeni Dobroslavom Paragom bili u silnom naletu, parolama »UNPROFOR go home« i »Jedina lista bez komunista« privlačili su na svoje skupove gomile ljudi, više nego Franjo Tuđman. Ipak, HDZ ih je nekako uspio svesti na manje od sedam posto glasova. Bilo je to razdoblje ni rata ni mira, u kojem su državne institucije u potpunosti bile podložne Tuđmanovoj volji. HSP nakon toga nije predstavljao realnu prijetnju ni Tuđmanu ni liderima HDZ-a koji su došli poslije njega. Ali, Plenković je sada na ozbiljnom udaru desnice izvan HDZ-a. Ne samo Narod odlučuje, prema anketama za izbore za Europski parlament čak su tri desničarske liste u igri za zastupnički mandat, Neovisni za Hrvatsku, Hrvatski suverenisti i Marijana Petir.
 
Istovremeno, aktualni rejting HDZ-a kreće se između 25 i 30 posto, čime bitno zaostaju za Karamarkovim izbornim rezultatima. Plenković je predsjednik Vlade i na raspolaganju mu je HTV, Karamarko je bio oporbenjak kojeg su mainstream mediji prezirali, ali je potonji ipak imao dosta snažnije uporište u biračkom tijelu. Isključivi je razlog nezadovoljstvo desnice Plenkovićem. Nije to još poprimilo razmjere alarmantne za predsjednika HDZ-a. Većina desničara i nacionalista u Hrvatskoj, ponavljamo, iz čiste navika i dalje glasuje za HDZ. Makar je Plenković sigurno manji nacionalist i od, recimo, Zorana Milanovića. Desnica izvan HDZ-a je, pak, temeljito podijeljena. Osim tri spomenute liste, na desne glasove računaju i Most i Živi zid. Sve je to jako pozitivno za Plenkovića. Neosporan je, međutim, trend emancipacije dijela desnice od HDZ-a i on će se nastaviti sve dok Plenković upravlja strankom. Mate Granić ovih dana, promovirajući svoju memoarsku knjigu, tvrdi da mu je Tuđman govorio da desničari ništa ne razumiju. Tuđmanu su oni, znači, bili potrebni samo kao rezervoar glasova, zapravo je o njima imao poražavajuće mišljenje. U dlaku je jednak Plenkovićev pristup.
 
Ali, neusporediv je on s Tuđmanom. Desnica je priznala Tuđmana kao vođu u okolnostima stvaranja države, procjenjujući da je nekadašnji komunistički general najpogodniji čovjek za taj posao. Što im Plenković može ponuditi? Sinekura i materijalnih privilegija nema za sve. Stoga je realno očekivati da će HDZ s Plenkovićem biti sve slabija stranka. A onda možda žaliti za vremenom kad je HDZ, na prijevaru, suvereno nadzirao desnicu, koja, eto, ništa ne razumije.
 

Dražen Ciglenečki, http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Drazena-Cigleneckog/DRAZEN-CIGLENECKI-Desnica-je-nezadovoljna-Plenkovicem-i-zato-ce-HDZ-biti-sve-slabiji

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 972 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević