Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Hrvatske vlasti samo uoči izbora počinju lažni lov na sitne kokošare

 
 
Pokušaj da se osnivanjem Antkorupcijskog odbora u Ukrajini, razmrsi gordijski čvor korupcije i institucionalne pljačke u Ukrajini, u najvećoj mjeri vezano za Viktora Janukoviča i za oligarhe koji su bili njemu bliski, pokazalo je da borbu protiv korupcije u najvećoj mjeri onemogućavaju najmanje dvije činjenice.
https://www.dailyherald.com/storyimage/DA/20170715/DISCUSS/170719386/AR/0/AR-170719386.jpg&updated=201707151213&MaxW=900&maxH=900&noborder&Q=80
Prva činjenica je, da se pokušaj praćenja tijeka „prljavog“ novca i dokazivanje  na taj način otuđenog novca putem koruptivnih i kriminalnih postupaka, da se pokazalo veoma teškim, gotovo „neprohodnim“ putem, radi isprepletenosti s fiktivnim vlasničkim odnosima, fiktivnim kupoprodajnim odnosima, i uz uključenost agencijsko bankarske „mafije“ u praćenju tih 'poslove'.
Druga je činjenica, da se pokazala tolika 'dubinska' strukturna  isprepletenost politike odnosno vlasti, sa subjektima ovih koruptivno-kriminalnih radnji, da je pomoć s njihove strane, Antikorupcijskom odboru bio ravan NULI!
 
Ovaj je uvod bio potreban, ako želimo da se osvrnemo na našu domaću situaciju u svezi Plenkovićeve najavljene borbe protiv korupcije i nultu toleranciju za korupciju. Ali prije nego što ukažemo na konkretne sličnosti između situacije u Ukrajini i u Hrvatskoj glede korupcije, te valja raščistiti pojmove i konstatirati da vlast, Vlada i vladajući političari, i narod odnosno javnost pod borbom protiv korupcije ne podrazumijevaju istu stvar. Jer dok narod odnosno javnost pod borbom protiv korupcije podrazumijeva potrebu borbe protiv „zaštićenih i krupnih“ zvijeri, vlast, Vlada i vladajući političari pod borbom protiv korupcije podrazumijevaju hvatanje i sankcioniranje „pilićara“ i „kokošara“ odnosno „sitne ribe“ i ne diranje u „krupnu divljač“! A sličnost s Ukrajinom je upravo frapantno slična upravo u svezi ne-želje ili ne-moći da se upravo krene u energični obračun i sankcioniranje korupcije čiji su akteri upravo do sada, a očito i nadalje, najveći politički zaštićeni akteri korupcionaško-kriminalnih afera.
 
A spomenuta sličnost se očituje u slijedećim činjenicama:
- Većina ukrajinskih aktera velikih korupcionaško-kriminalnih afera su otuđeni novac transferirali u inozemstvo, pa su potom i sami napustili Ukrajinu (pr. Janukovič, Ovčenikov, Fuks, Kurčenko...) i nedostupni su ukrajinskom pravosuđu. U Hrvatskoj je situacija sljedeća: Miroslav Kutle, Milenko Bašić, Vlatko Radić, Igor Vuković, Drago Tadić, Dragan Kovač…, da navedemo samo one najpoznatije bjegunce pred hrvatskim zakonom, mirno žive, rade i posluju u BiH, dok poznati tajkun Gucić već 13 godina mirno živi u Beogradu, a Ivan Radošević u Njemačkoj. A kako izgleda „energična“ borba protiv korupcije i krupnog kriminala u nas, najbolje ilustriraju slučajevi Ivice Todorića ili Bandića, protiv kojih će istražno-sudsko-kazneni procesi, vjerojatno završiti po scenariju „pojeo vuk magarca“, dok npr. teme o načinu bogaćenja Luke Rajića, Emila Tedeschija, te Ivana Jakovčića, Lovre Kuščevića, Radimira Čačića, i njima slične poznate i manje poznate, ili čak javnosti sasvim nepoznate osobe, poput članova grupe Borg, niti ne će nikada biti otvorene, sukladno onoj generalovoj antologijskoj definiciji „tko je jamio, jamio je“!
 
Zašto je bilo uopće potrebno ukazivati na sličnost korupcije i kriminala na najvišoj razini društva u Ukrajini i Hrvatskoj? Pa upravo radi u naslovu navedene konstatacije. Naime sasvim je jasno da efikasna i efektivna borba protiv korupcije i institucionalnog kriminala nije u interesu politike, budući da  korupcija i institucionalni kriminal ne mogu uspješno djelovati bez strukturne povezanosti vlasti, organa vlasti i aktera korupcije i kriminala, odnosno pod okriljem vladajuće politike. To što vlast po uputi politike, povremeno, najčešće u vrijeme prije izbora poduzima „lov“ na relativno „sitnu ribu“ poput Merzel, Rimac i ponekog gradskog, županijskog ili općinskog moćnika, je samo dimna zavjesa za prikrivanje da se ništa ne poduzima protiv najvećih „igrača“, koji su strukturno povezani sa vladajućom politikom.
 
U Hrvatskoj je ta strukturna povezanost vladajuće politike i korupcionaštva najizraženija u sustavu takozvanih javnih nabava, koje su sve drugo samo ne javne, budući da se sve unaprijed dogovara između naručitelja i dobavljača, po cijenama i uvjetima koje nemaju veze sa poštenim tržišnim natjecanjem. Sjetimo se da skandalozna afera sa cijenom bojanja tunela do danas nije razriješena, da se u Zagrebu na tobožnjim javnim natječajima poslove dobivaju tvrtke, koje radove izvode traljavo, nekvalitetno i očito preskupo, ili da se vozila za ministarstva i državne institucije nabavljaju prema unaprijed dogovorenim uvjetima koje odgovaraju određenom ponuđaču, uz općepoznatu činjenicu, da se pri tome 'pinka' za naručitelja podrazumijeva.
 
Budući da se na funkcije dolazi u nas uglavnom prema stranačko-rodjačko-prijateljskoj liniji, jasno je da se koruptivna mreža u društvu ispala poput paukove mreže, pa je vođenje efektivne borbe protiv korupcije, suprotna interesima vlasti i politike, jer bi se time kidali niti takve koruptivne mreže. Pa je logično da se politika, posebno u nas, deklarativno izjašnjava protiv korupcije, ali se istovremeno brine da se ta koruptivna mreža što efikasnije razvija i održava, budući da time drže u rukama sve konce upravljanja društvenim zbivanjima, ne u korist općeg dobra, već u korist uključenih u koruptivnu mrežu na bilo koji način.
 
Stupanj gospodarske, ekonomske, socijalne i uspješnosti neke države je upravo obrnuto razmjerna raširenosti i toleranciji korupcije u njoj, pa su loši gospodarski, ekonomski i sociološki pokazatelji siguran znak, da je društvo u toj zemlji dubinski korumpirana od vrha vlasti, do nižih stupnjeva vlasti, pa je naivno očekivati neki očitiji razvoj na bilom kojem području u takvim zemljama. Držim da Hrvatska, nažalost spada u tu grupu zemalja, gdje politika deklarativno progovori o borbi protiv korupcije i krupnog kriminala, ali zapravo čini sve da ta borba ne ugrožava interese onih koji iz toga stanja najviše profitiraju. Vrijeme će ubrzo pokazati da sve priče Plenkovića i „njegove“ Vlade potvrđuju sve što je rečeno o toj temi.
 

Laslo Torma

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma u Hrvatskoj je farsa
 

 
U Hrvatskoj je Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma, odlukom Hrvatskog sabora, spomen dan. Svim se žrtvama izražava pijetet, što je konačno i Europski parlament u više navrata potvrdio kroz:
- Deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.
- Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
- Zajedničkom izjavom koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma.
https://inavukic.files.wordpress.com/2019/05/croatian-communist-crimes-victims.jpg
Europski parlament izglasao je 19. rujna 2019. Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe u kojoj su kroz točku 3. svi totalitarni režimi proglašeni zločinačkim, pa podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u XX. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi. Sve je to u redu, ljudski , sa empatijom prema žrtvama, ali nitko nigdje ne spominje zločince i njihovu moralnu, ljudsku, materijalnu i fizičku odgovornost.
 
Tko je odgovoran za agresiju, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava?Režimi, vlade, predsjednici, sudionici u vladajućim strukturama? Tko je odgovoran? Netko je predvodio te režime, bio na čelu tih država i tih režima! Sjećamo se žrtava, u redu je, ali te žrtve vape za pravdom, vape za kaznom prema odgovornima, da se više nikada ne ponovi! Europski parlament, Vijeće EU-a i sve ostale međunarodne organizacije ne navode odgovorne osobe koje su vodile te režime, nisu ih imenovali, a poznate su! Nažalost, upravo je to veliki propust, jer baš zahvaljujući tom propustu još uvijek nisu osuđeni, nisu kažnjeni barem verbalno, nisu ni prozvani kao nositelji vlasti tih zločinačkih režima, osobito komunističkih, da služe kao upozorenje mlađim naraštajima, da takvo ponašanje nije društveno prihvatljivo. Naprotiv nisu kažnjeni, već su u komunizmu i nagrađeni!
Za zločine fašizma Benito Mussolini je strijeljan.
Za zločine nacizma Saveznici su organizirali suđenje u Nürnbergu
Ukupno je optuženo 24 osobe po četiri točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira.
Za zločine NDH i Nedićeve Srbije osuđeni su od strane komunističke Jugoslavije.
Suđenje visokim hrvatskim časnicima u svibnju 1945. godine u Beogradu
Suđenja u Hrvatskoj u vrijeme političke represije: »veliki sudski procesi« u Hrvatskoj 1945.-1948. godine.
Brojna politička suđenja bi­la su pretvorena u montirane sudske procese, farse, potkrijepljene iznuđe­nim priznanjima optuženika. Takozvani veliki sudski procesi pokazuju koliko je neo-inkvizicijski model krivičnog postupka postavio problem samovolj­nog zahvaćanja političke vlasti u područje osobnih prava građana i onemogućio postojanje efikasne procesne obrane optuženika. Posebno onih slomljenoga državnog sustava NDH, iz redova pristaša HSS-a i redova katoličkoga svećenstva. Mnogi od njih bit će optuženi , pogubljeni i podvrgnuti kazni u montiranim sudskim procesima.
Optužnica i presuda protiv "Filipović Majstorović Miroslava i družine" objedinjavala je zbog "racionalizacije" procesa pedeset i osam međusobno nepovezanih optuženika različitih zvanja i vjera. Očito, zbog "zvučnosti" procesa prvooptuženi je bio Miroslav Filipović-Majstorović, bivši fratar, ustaški bojnik, odgovoran za masovne zločine nad srpskim stanovništvom u NDH, koji je, među ostalim, obnašao dužnost zapovjednika u logorima Jasenovac i Stara Gradiška, a zbog zločina prozvan "fra Sotona", te isključen iz franjevačkog reda.
 
Treća grupa suđenja visokim dužnosnicima NDH
 
U Zagrebu je u lipnju 1947. u odmakloj životnoj dobi osuđen i pogubljen ministar hrvatskog domobranstva, vojskovođa i doglavnik Slavko Kvaternik. Sudski proces Kvaterniku odgovarao je politici toga vremena. U komunističkom režimu stvarao se mit o ustaškim ministrima »ratnim zločincima«
 
Po preuzimanju vlasti u Jugoslaviji 1944.-1945. godine komunisti, predvođeni Titom, počinju u državi provoditi staljinistički oblik komunizma, kao i masovne zločine nad njemačkim kolaboracionistima, kapitalistima, poduzetnicima, brojnim uglednicima,intelektualcima te političkim disidentima (neistomišljenicima ili antikomunistima... To je samo jedan dio sudskih procesa koje su jugoslavenske vlasti povele protiv vojske NDH. Jugoslavenske tajne službe uklanjale su svakoga za koga su sumnjale da bi stvarao prijetnju političkom poretku. UDB-a, OZN-a, KOS, emigracija, represija, progoni, ubojstva i likvidacije...
 
A sada osuđeni za masovne komunističke likvidaciju u Jugoslaviji. NEMA NIKOGA, NITKO!!! Znači za masovne poslijeratne likvidacije, komunističke zločine iz mržnje prema vjeri i Katoličkoj Crkvi, nitko nikada u Jugoslaviji nije odgovarao! Samo u Hrvatskoj pobijeno je 667 katoličkih svećenika, bogoslova i časnih sestara. Ni jedna optužnica nije nikada napisana. Ni jedna presuda nije donesena! Policijske i sudbene vlasti komunističke Jugoslavije nisu nikada provodile istrage o takvim zločinima, sustavno su prikrivale grobišta, te su pomno vodile brigu da čak ni u popisivanju ratnih žrtava ne bi slučajno popisale vojne i civilne žrtve na strani "neprijatelja", koje su bile osuđene na trajni zaborav. Josip Broz Tito je u tom razdoblju masovnih likvidacija u svibnju 1945. godine bio na tom području i kontrolirao provedbu plana likvidacija. Zbog golemih ratnih i poratnih zločina, te dugogodišnje represije totalitarnog režima komunističke Jugoslavije, Tita svrstavaju među deset najvećih ubojica XX. stoljeća.
 
Umjesto osude, nagrada
 
Umjesto osude i odgovornosti, veliki dio komunističkih i partijskih funkcionara nagrađen je dobrim poslom, velikom plaćom, velikim stanovima, zapošljavanjem i školovanjem djece, ugodan i miran život i tako se prenijelo i u novu državu Hrvatsku! Već 30 godina od oslobođenja i osamostaljena u Hrvatskoj većina grobišta nije otkopana niti obilježena. Među ubijenima su bili razvojačeni vojnici, starci, žene, djeca i svećenici. Politička vlast već desetljećima zaustavlja sve pokušaje njihova pronalaženja. Jugokomunistima nije bilo dovoljno samo izvesti zločin i zabraniti istraživanje skrivenih grobišta, nego u narodu uliti strah u kosti pri samoj pomisli na potrebu pronalaženja grobova i osude počinitelja. I ove su godine u Hrvatskoj njihovi nasljednici, koji vladaju Hrvatskom, licemjerno obilježili Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, i nije im i ne će ni pasti na pamet pokrenuti pitanje odgovornosti!
Žrtve vapiju za pravdom! Ali ih nažalost nitko ne čuje!
 

Lili Benčik

UNFPA je 2000. ponudila Pakistanu 250 milijuna dolara da uvede seksualni odgoj u školama od prvog osnovne. Pakistan odbio, Hrvatska prihvatila

 
 
Josip Mužić (1961.) u knjizi Rat protiv čovjeka (Glas Koncila, 2015.) iznosi alarmantne podatke kako nas žele uništiti. Izmišljena korona je samo nastavak započetoga procesa uništavanja čovječanstva.
Internet opasnosti – pasivnost, otuđenje, gubitak volje za pamćenjem, loša koncentracija, dostupnost loših i ispraznih sadržaja, odalečivanje od stvarnosti,emotivna nezrelost, gubitak suosjećaja, ogroman porast ovisnosti o videoigricama, agresivnost, konzumerizam, indoktrinacija, zdravlje. Kada roditelji kupe djetetu računalo u ranoj dobi time mu pogoršavaju izglede da dobro čita i računa. Giovanni Sartori, talijanski politolog, specijaliziran za proučavanje demokracije i komparativne politikenalazi da 65 posto Talijana nikad nije pročitalo nijednu knjigu, 62 posto ne čita ni Športske novosti. U Italiji na 2,5 milijuna mladih pola milijuna koristi marihuanu, 60.000 kokain, 400.000 lijekove bez recepata. Najviše je drogu kušala mladež Francuske (39 posto) i Češke (42 posto), obje države poznate po ateizmu stanovništva.
https://spartacus-educational.com/00reform32.jpg
U EU-u u prometu strada 120.000 ljudi, 2,4 milijuna bude teško ozlijeđenih. U SAD-u 11 posto stanovništva (12 + godina) uzima antidepresive, te čak 13,4 posto trudnica. Porast na Zapadu ADHD-a (vjerojatno izmišljena bolest, T.T.) za koju daju antipsihotike, kao da je shizofrenija u pitanju. Irving Biederman, američki je znanstvenik koji se bavi vidom, a specijaliziran je za proučavanje moždanih procesa koji su temelj ljudske sposobnosti da brzo prepoznaju i protumače ono što vide, odnosno “izumitelj“ dječjeg bipolarnoga poremećaja dobio je od  2000. do 2007. od farmaceutskih tvrtki 1,8 milijuna dolara za svoja predavanja, savjetovanja, istraživanja.
 
Maltuzijanski Poor Law Act iz 1834. pretvorio je siromahe u Engleskoj u de facto robove. U Irskoj je stanovništvo razvlašteno, opterećeno visokim porezima, lihvarskim najamninama i zabranjeno im je bavljenje ribolovom i lovom. Zbog bolesti krumpira (plamenjača) u velikoj gladi umrlo je milijun Iraca a 2 milijuna se iselilo. John Russelm koji je bio na čelu vlade, vodio se Malthusovim učenjem, Engleska nije dala ni dopuštala pomoć Ircima. Godine 1871. osigurano je 200.000  funti za cijepljenje Engleza i 400 funti za Irce, iako je omjer populacije bio 2,5 naprema 1.
 
U SAD-u se provodila prisilna sterilizacija; 3/4 sveučilišta imalo je eugeniku kao predmet, a 1901. do 1945. svi predsjednici su podržavali eugeniku. F. D. Roosevelt je razmišljao o kastraciji Nijemaca i predlagao Hitlerove metode za ograničenje rađanja u Puerto Ricu. Do 1967. bili su zabranjeni rano mješoviti brakovi. Zbog lobiranja eugeničara Laughlina i Trevora odbijeno je 20.000 židovske djece koja su trebala biti usvojena u SAD-u 1939. S obzirom da su isti zakoni o sterilizaciji bili na snazi u SAD-u i u nacističkoj Njemačkoj to nije obuhvaćeno pojmom ratnog zločina. Američki zakon o useljenju (1924.-1965.) imao je eugeničke osnove. Država Colorado u SAD-u tek 2000. ukida zakon o nedobrovoljnoj sterilizaciji. Da bi se ostvarilo planirano eugeničko društvo budućnosti nužno je ostvariti kontrolu nad svakim pojedincem. Od svih centara za pobačaj koji rade tzv. planirano roditeljstvo u SAD-u, 79 % je locirano blizu latinoameričkih i afroameričkih kvartova.
 
Ekologija je često paravan za depopulaciju; sadrži i kult Gee, Majke Zemlje! Filip, muž kraljice Elizabete II. izjavio je 1998; „u slučaju da se reinkarniram, htio bih se vratiti kao jedan smrtonosni virus, kako bih nešto doprinio rješenju prenapučenosti“. Greenpeace, upozorava bivši direktor istoga u Norveškoj Bjørn Økern, pravi je ekofašistički pokret fokusiran prvenstveno na novac. Sve je više znanstvenika koji tvrde da je globalno zatopljenje mit. Namjesto borbe argumentima James Hansen, ekoaktivist iz NASA GISS (Institut za svemirska istraživanja) 2008. pred američkim kongresom je izjavio da oni koji dovode u sumnju globalno zatopljenje moraju biti optuženi za velezločin protiv čovječanstva i prirode (ekoinkvizicija? T.T.). SAD je 2008., premda je samo 3 posto povećao potrošnju u odnosu 1998. potrošio skoro 5 puta više novaca na naftu (560 milijardi dolara, tj. 4.800 po kućanstvu). Stječe se dojam da je nafta umjetno skupa, a njene ekonomične zamjene poput ugljena i etanola da se bojkotiraju, što Indiha i Kina npr. ne prihvaćaju. Posljedična kriza je dovela do 5 milijuna otpuštenih i gubitka od 800 milijardi dolara.
 
U nerazvijenim državama takve krize znače glad i(ili) rat. Morten Jerven upozorava na rizik da svijet potroši 254 milijardi dolara samo na statističko praćenje UN-ovih 169 razvojnih ciljeva za 2030. godinu.
F. S. Jaffe, predsjednik Međunarodnog saveza za planirano roditeljstvo (IPPF) opisuje listu mjera: „odgađanje i izbjegavanje braka, kontracepcija, pobačaj, sterilizacija, ohrabrivanje homoseksualizma, uvođenjem poreza na djecu i ukidanjem olakšica, oporezivanjem oženjenih više nego neoženjenih, stavljanjem supstancija u vodu (za neplodnost) izdavanje dozvola za rađanje, smanjenje ili ukinuće rodiljskoga, obeshrabrivanje posjedovanja nekretnine, uvođenje pobačaja za izvanbračne trudnoće, sterilizacija onih koji imaju dvoje djece. Godine 1966. kada je propao urod u Indiji vlada SAD-a je uvjetovala pomoć u hrani uvođenjem prisilne sterilizacije. Istu stvar rade u Bangladešu 1984. godine. Godine 1974., na poticaj H. A. Kissingera, SAD stvara plan „Posljedice svjetskoga porasta stanovništva po sigurnost SAD-a i njihove prekomorske interese“, u njemu je smanjenje stanovništva definirano kao strateški cilj države.
Od zemalja u razvoju traži se kvote smanjenja stanovništva, u protivnom USAID i Svjetska banka ne žele odobriti zajmove. Populacijski fond UN (UNFPA) je 2000. godine ponudio Pakistanu 250 milijuna dolara u zamjenu za seksualni odgoj u školama od prvog osnovne. Pakistan je to odbio, dok je Hrvatska besplatno ušla u sličan projekt, poentira dr. Mužić.
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Ponedjeljak, 28/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1618 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević