Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Tko su osobe i uzurpatori ovlasti, koji su pokrenuli i dovršili procese destrukcije Imunološkog zavoda?!

 
 
Mnogo toga što se sada globalno zbiva, uistinu je vrlo zabrinjavajuće pa zahtijeva učinkovite korake u smjeru suzbijanja malignih posljedica. Redaju se manje ili više učinkoviti pokušaji, čak i osvjedočeno uspješna djelovanja, ali i dalje tinjaju mnoge prepoznatljive i pritajene opasnosti. Nije ni prostor države Hrvatske i država njezina bliska susjedstva pošteđen glede takvih opasnosti. Mi, sadašnji žitelji Hrvatske, s razlogom trebamo biti zabrinuti, jer se opasnosti već očituju. Prepoznatljiva su maligna djelovanja. Zahtijevaju učinkovito suzbijanje vrlo vjerojatnih njihovih štetnih posljedica, ali i sanaciju već nastalih šteta.
http://imz.hr/__upload__/pictures/z_img_0144.jpg
Na pisanje ovog teksta izravno su me potaknuli događaji vezani uz sudbinu Imunološkog zavoda kao institucije, napose njezinih zaposlenika. Zloćudni pohlepni moćnici već su se usudili cjelovito provesti svoj prije osmišljeni plan i sustavno već započeto djelovanje. Jasno, štetno po hrvatsku državu i kobno po sudbine dijela njezinih žitelja. U meni se probudiše sjećanja na doba kad je Imunološki zavod bio svjetski prepoznatljiv po svojem uspješnu djelovanju i primjernim rezultatima glede primjene svojih proizvoda, dakle uspješna očuvanja zdravlja ne samo hrvatskih žitelja, nego i drugih koji su pripravke tog Zavoda uporabili poradi svojeg zdravlja. Slučajnost je da to mogu argumentirano posvjedočiti jednim u nizu objavljenih znanstvenih radova djelatnika tog Zavoda.
 
Prigodom održavanja Petog europskog kongresa o biotehnologiji (5th European Congress on Biotechnology, July 8-13, 1990), kao sudioniku i jednom od trojice autora (B. Pende, I. Udovičić u M. Bošnjak) pripala mi je čast usmeno priopćiti znanstveni rad pod naslovom „Education as a prerequisite to safe manufacture of human plasma products and those produced by pathogenic microorganisms“ (Izobrazba kao preduvjet sigurne proizvodnje pripravaka iz humane plazme i onih proizvedenih s pomoću patogenih mikroorganizama), a čiji tekst je i objavljen u Zborniku radova (Proceedings, Volume II, pp. 1112-1115). Rad je pobudio zanimanje u slušateljstva, poglavito u znanstvenika koji se bave proučavanjem srodne problematike i proizvodnjom već tada medicinski prijeko potrebnih pripravaka kvalitete kakvom se dokazao Imunološki zavod. Usputno pripominjem da je tadašnja hrvatska populacija davatelja krvne plazme bila pouzdanija od prosječne europske, što je bilo dodatno jamstvo za dokazane prednosti tadašnjih pripravaka proisteklih iz Imunološkog Zavoda. Zato se usuđujem upitati: Tko su osobe i uzurpatori ovlasti, koji su pokrenuli i dovršili procese destrukcije Imunološkog zavoda?! Pouzdano to nisu mogli počiniti osobe koje su obrazovali i odgajali ondašnji edukatori i moralno stručnom pouzdanošću dokazani suradnici. Dopustivo je zatražiti odgovor od prijašnjih i sadašnjih gospodarstvenih i vladajućih struktura. Je li moguće da je ministar svog zdravlja skrbeći o svom zdravlju zanemario zdravstvo u hrvatskoj državi, omalovaživši potrebu opće skrbi za zdravlje svih hrvatskih žitelja. Pri tome nisam sklon pomišljati da mu manjka sposobnost da u suradnji s dokazano pouzdanim stručnjacima optimira učinkovitost zdravstvenih institucija. Na žalost, zbivanja tijekom protekle godine, pa ova sadašnja, pobuđuju sumnje u ispravnost postupanja.
 
Upravno i stručno vodeći ljudi Imunološkog zavoda sustavno su analizirali uspješnost svojeg djelovanja da bi ga optimirali. Pridavali su važnost i sustavnu planiranju, kako bi osigurali opstanak, povećali ugled i ojačali primjensku i tržišnu uspješnost svoje institucije. Kao primjer argumentirana svjedočenja može poslužiti zbornik radova pod naslovom „Znanstvene osnove društveno-ekonomskog razvoja Hrvatske“ i podnaslovom „Prehrambena industrija i biotehnologija – 2. Biotehnologija“(Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1990.). Profesor Berislav Pende iz Imunološkog zavoda bijaše jedan od pet autora rada „Biotehnološka proizvodnja finih kemikalija i biološki aktivnih tvari“ Da se ustaljeno nastavilo postupati slično postupanjima profesora Pendea, vjerojatno se ne bi dogodila destrukcija Zavoda, pa posljedično povećanje broja nezaposlenih, a stručno i moralno vrijednih osoba. Vjerojatnije je da bi se poslovna uspješnost Zavoda povećala, čak i uz pokoju novozaposlenu učinkovitu osobu. Povećao bi se i međunarodni gospodarstveni ugled Hrvatske.
http://imz.hr/images/ilustracije/10.jpg
Dojam da vladajuće političko-gospodarstvene i kulturologijske strukture u Hrvatskoj djeluju više destruktivno nego konstruktivno, da više pogoduju nesklad nego sklad među žiteljima, da više pogoduju tuđe nego legitimne interese hrvatskih žitelja i hrvatske države, pobudio je u mene potrebu da ponovno pripomenem: Nije Hrvatska dio Balkana. Nije to ni geografski ni kulturologijski. Prema tome ne priliči ju svrstavati kao da joj pripada izmišljeni naziv „Zapadni Balkan“. Priobalna je svojem Jadranu, krase ju Dinarske planine, podunavska je i srednjoeuropska, zemljopisno je dio Karpatskog polutoka. Domovina je svojih žitelja koji je vole, ponose se njome i spremni su žrtvovati se za nju, ponašaju se kako dolikuje ljudima čija je himna Hrvatska himna.
 
Stvaranjem nezadovoljstva u narodu pogoduje se potencijalnom agresoru, poglavito ako je to popraćeno slabljenjem gospodarstvene i obrambene moći. Agresija ne mora biti oružana. Može biti katalitički ostvarivana i na druge načine. Kad se to prozre treba pristupiti inhibiciji katalitičkog djelovanja. Agresor obično boluje od potrebe da ponovno pokuša ostvariti svoje osvajačke ciljeve. Zato se temeljitije priprema za reagresiju, a ta zna biti zloćudnija od prethodne. Strategijska naivnost je čimbenik kojeg agresor ne zanemaruje. Zato treba biti hrabar, oštrouman i budan, ali i lukaviji od agresora.
 
Napomena: Nečastno je zlorabiti povjerenje naroda. Velikosrpskom agresijom učinjene su goleme materijalne i kulturologijske štete žiteljima Hrvatske popraćene etnogenocidom nad nesrpskim žiteljima Hrvatske. Nitko nije ovlašten povlačiti tužbu za izvršene štete i zločine bez dopuštenja hrvatskog naroda, poglavito ne osobe koje su tijekom agresije moralno i na druge načine slabili snagu otpora hrvatskog naroda prema agresoru.

 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.

Don Tomislav Ćubelić predvodio misu zahvalnicu za 22. obljetnicu odlaska JNA iz Splita

 
 
U Splitu je obilježena 22. obljetnica odlaska nekadašnje JNA iz ratne luke Lora, jednoga od najvećih simbola moći bivše jugomornarice i glavno središte u kojem su srpsko-agresorski oficiri i visoko rangirani obavještajci KOS-a sredinom 1991. zavladali Lorom, planirali zločine koje su JNA i četnici činili po srednjoj Dalmaciji, predvođeni Ratkom Mladićem. Lora je bila posljednje utočište srbo-četnika u Splitu te njihova definitivnog odlaska iz Splita brodovima prema Boki.
Župnik splitske katedrale sv. Dujma don Tomislav Ćubelić u koncelebraciji s don Markom Ćubelićem i dvojicom svećenika predvodio je u subotu 4. siječnja u splitskoj prvostolnici svečanu pjevanu misu zahvalnicu za trajni odlazak zloglasnih neprijateljskih trupa iz Splita 4. siječnja 1992. Podsjetimo, Gradsko vijeće donijelo je 24. prosinca 2001. odluku da će Grad Split trajno obilježavati 4. siječanja svečanom svetom misom zahvalnicom u splitskoj katedrali povodom odlaska neprijateljskih trupa iz Splita 4. siječnja 1992. Uz najviše predstavnike grada, na misi su bili i predstavnici Županije, Udruge dragovoljaca HRM, sindikata, političkih stranaka te brojni građani.
 
Stavljen prigušivač na bol
 
„Mi se danas spominjemo 22. godišnjice spomen čina kada je posljednji vojnik JNA ne napustio, nego protjeran s ovih prostora hrvatske države. Nije se povukao jer je shvatio da čini zlo, da nema što tražiti u tuđoj zemlji, te da je zlo ubijati nevine ljude – nego se povukao jer je hrvatski branitelj imao ljubav koju je spojio s hrabrošću i svojoj domovini vratio dostojanstvo i stvorio hrvatsku državu“, kazao je u propovijedi don Tomislav Ćubelić, podsjećajući kako se „opet ponavlja igra dobro pripremljene krojačke radionice pune jeftinih tkanina i oštrih škara kojima prekrajaju istinu i sve pokušavaju učiniti istim i sličnim. Zbog toga se promiču kriteriji. Ukida ponos, ne pronalaze mrtvi. Zbog toga je stavljen prigušivač na bol. Zbog toga ideolozi nemaju povjerenja u svoju državu, nego u tuđu, u Haag. A sada ideolozi nemaju povjerenja u pravo nego u ideologiju“. Ćubelić se zatim upitao: „Što je ostalo od patnje i žrtve, ponosa i jedinstva hrvatskog naroda. Je li se istopilo? Zašto je dovedeno u pitanje? Tko vodi hrvatski narod i hrvatsku državu? Ostali su hrabri branitelji. Ostala je patnja, bol i križevi kao znak, poziv i opomena da su oni stvorili državu. Ostala je istina da je ova država obranjena i stvorena iz ljubavi. Ova država je predana iz ljubavi i nitko nema pravo pretvarati je u interesnu sferu. No, došle su nove metode. Ušutkali su one na čijom hrabrosti je stvorena i utemeljena ova država i propjevali su novim notama s nekim drugim pjesmama“.
 
„Ponekad se stječe dojam, kao da nema nikoga tko brani čast i dostojanstvo ovog naroda i ove države. Tko nam piše noviju povijest, povijest Domovinskog rata? Neshvatljivo je da se u jednom narodu dvije povijesti uče. Jedna od te dvije  mora biti lažna. Hrvatska je stala. I stoji. Ne mrda. I kao da klizi tamo gdje je nekada bila. Među egipatske lonce. Dišemo pod nadzorom stranih gubernatora, udruga, špijuna, medija, banaka, pod kontrolom domaćih poslušnika i prodanih duša. Dišemo onoliko i onako kako to nekome drugome odgovara, a ne kako bi to bilo za naše dobro“, kazao je Ćubelić, te naglasio kako „narod koji nije kalkulirao, koji nije zdvajao i sumnjao. Narod koji je osvojio vlastitu slobodu, plativši je krvlju i životima svojih najboljih sinova, taj isti narod tu svoju slobodu zaboravlja. Rasprodaje i nepovratno gubi. Kao da ne želimo biti država. Rastačemo je. Uz to, agresor je na cijeni, a branitelji postaju nepoželjni. A mi nijemi. Nepomični.
 
U Hrvatskoj Kajini dobivaju nagrade!?
 
Don Ćubelić je zatim usporedo Kajina i Abela, kazavši kako Biblija razlikuje njih dvojicu. „Abel je imao pravo braniti svoj život, a u Hrvatskoj Kajini dobivaju nagrade, kao da ne razlikujemo dobro i zlo u svom narodu“. Na kraju svoje propovijedi don Ćubelić je kazao kako Hrvatska od godine 1102., od Pacte convente, prolazi razne kalvarije i opstaje. „Zato vjerujem da će se jednoga dana osvijestiti“. Uz sve to spoznaje, Ćubelić je kazao kako  bi političari trebali voditi računa da mudrost stoluje u narodu, a ne u njima, ma odakle god i iz koje god stranke dolazili. „Vidjeli smo snagu naroda na dan sjećanja u Vukovaru. Snagu naroda smo vidjeli nakon oslobađajuće presude generalima Markaču i Gotovini. Toga se političari boje, zato medijima pretvaraju laž u istinu. Poželjna je svijest u narodu da je ovo moj narod i moja država. Nas naši političari uvjeravaju da su nam glave i intelekt suvišni. Baš ideologijski. Planeri se javljaju kad im netko otkriva planove. Ideologija želi čovjeka koji nema zaštite ni u državi ni u obitelji. Ideologija čovjeka pretvara u poslušnika“.
 
Na kraju Ćubelić je objasnio što znači grčka riječ idiot – idiotes. „Ona znači onaj koji je nesamostalan koji se ne bavi javnim poslom u društvu. A nas uvjeravaju da nismo za politiku. Onda oni lakše provode svoju ideologiju“. Završavajući svoju nadahnutu propovijed don Tomislav Ćubelić je citirao Sekulu Drljevića: „Dvije su vrste velikih dana u povijesti naroda: Dani velikih pobjeda i Dani velikih žrtava za Slobodu. Ali sjaj velikih žrtava je duže trajan, nego li zanos i najvećih pobjeda. Nikada nijedan narod nije dao veću žrtvu za Slobodu od one koju je dao hrvatski narod.
 

Ivica Luetić

Spajanje bolnica iz manjih gradova je zločin protiv hrvatskoga naroda

 
 
Doktori su odavno, a najmanje dvjestotinjak godina, jedna od  najvažnijih profesija i ujedno takva društvena elita. Pripadaju i prirodnjacima i tehničkoj inteligenciji, ali i humanističkoj. Svakako su  među najobrazovanijima. Ono što ih čini posebno važnim, ali i utjecajnim i moćnim - na izvoru su u njegovu tijeku i na utoku života. Moglo bi se reći da su i „inženjeri“ zaposleni na  „održavanju“ života. O ljudima, njihovim dobrim i lošim navikama, bolestima, zdravlju, kao ceh, i o zdravlju obitelji, skupina, nacije… znaju sigurno najviše.
http://www.sbplus.hr/_Data/Slike/133_201108021102839.jpg
Nema nijednog razloga za gašenje novogradiške bolnice
 
Kakvi „anketari“ telefonom i silne „špijunske“ agencije koji propituju pučanstvo o različitim temama. Nekada su o tome najobavješteniji bili svećenici, a doktori su danas, recimo psihijatri, i svećenici. Svojim znanjem, npr. preventivom, obrazovanjem stanovništva o sudjelovanju u razvoju medicine, prirodnih, pa i tehničkih znanosti da i ne pišem mnogo (nemjerljivo) pridonose svakoj državi i društvu. Zato države i društva rijetko kada masovno i brutalno nasrću na doktore.   
 
Ni Staljin ih nije dirao - do pred smrt
 
Čak su i za Staljina najduže bili uglavnom pošteđeni. A on je zatvarao, i tako dalje s njima, pripadnike svih društvenih klasa, skupina, naroda, članove CK i Politbiroa, pa i prevažne inženjere i fizičare koji su mu kasnije kreirali ratni stroj i ubojita oružja (Tupoljev, Kalašnjikov, Saharov...), neki čak radeći i u logorima. Tek pod kraj života, kad je, bit će, skroz „pošandrcao“ i „ishlapio“, ostao bez mentalne ubilačke kondicije, okomio se na liječnike. (Ne ulazimo ovdje u politički povod i pozadinu obračuna.) Većina ih je stradala pod optužbama za namjerno kriva liječenja „drugova“, za cionizam plus kozmopolitizam i kao američki špijuni. Riješio se tada i svoga dugogodišnjeg osobnog liječnika Vinogradova - njega zbog iskrene i točne dijagnoze koju je dao spaliti. Kažu neki izvori kako mu je to, nakon moždanog udara početkom ožujka (konac veljače?) 1953., skratilo život.
 
Svi su naime poznati i sposobni liječnici bili po zatvorima, pa ga nije imao tko doći liječiti. Oni pak koje su Berija i drugovi uspjeli pronaći na slobodi i dovesti u Staljinovu daću u Kuncevo umirali su od straha - nisu mu bili u stanju izmjeriti ni tlak, bili su skoro „mrtviji“ od njega. Oni najbolji su već bili toliko izmučeni i prebijeni da ih se nisu usudili dignuti iz Ljubjanke (zatvor) i pozvati u pomoć. Ipak izdaleka su pokušali od nekih pritvorenika vrhunskih profesora doznati Staljinovu sudbinu. Istražitelj je jednome opisao simptome stanja u kojem se Vođa nalazio, hineći kako se radi o njegovu ujaku. „Što mislite, što to znači?“, pitao ga je. „Ako od ujaka očekujete neko nasljeđe“, odgovorio je profesor, koji i pored batina nije izgubio smisao za humor, „smatrajte ga svojim“. Kad su pak drugoga pitali tko bi od liječnika „ujaku“ mogao pomoći, odgovorio je: „Vinogradov“.
 
'ajka protiv opće korupcije
 
Svemu je, naravno, prethodila neviđena medijska hajka, a ona me ovdje i danas jedino zanima - ovo o Staljinu je tek usputna povijesna crno humorna anegdota. Jedna od medijskih hajki koje ovdje traju već najmanje petnaestak godina je 'ajka na korupciju u formi tzv. „borbe protiv“. Ona po intenzitetu i metodama nimalo ne zaostaje za bilo kojim totalitarizmom, osim što je, možda, njezin predmet malo drugačije formuliran. A medijska hajka protiv nekog društvenog zla ili „zla“ uglavnom ne smjera na njegovo iskorijenjivanje već na sasvim drugu vrstu obračuna, najčešće političku.
http://www.bolnica-pakrac.hr/img/slideshow/n9.jpg
Zločin je ugasiti pakračku bolnicu
 
Najviše mi smeta, a ujedno me i plaši medijsko-udrugarsko-politički pristup „borbi“ protiv korupcije uz samorazumljivo stajalište kako je ona ovdje došla, valjda iz svemira. Spustio ju neki NLO kad je ovdje „spustio“ i Franju Tuđmana. Nit' je postojala prije, a bogme, kad ju se iskorijeni, a ne zna se kad će to biti, više ne će ni postojati. Bit će njena tzv. „nulta stopa“ - čisti raj - NoVa PRavDa. Užas obmana i laži, jerbo se povijest čovječanstva, evolucionistički, može opisati i u inačici povijesti korupcije. „Kreacionistički“ gledano, eto pojavila se čak i u Raju, uvalila joj naivnoj ona zmijurina jabuku, koju „korupciju“ još uvijek “kusamo“.
 
Sockomunizam je carstvo korupcije
 
Bliže povijesno i realno gledano hrvatsko društvo je ušlo u „tranziciju“ iz najkorumpiranijeg društva do tada - soc-komunističkog. Je li pritom korupcija bila veća u SSSR-u i zemljama „realnog socijalizma“, a ovdje nešto manja, potpuno je nebitno i pitanje i odgovor na njega. Jedinke, klase, društvene skupine, profesije… do jučer su plivale u korupciji, a prvog dana njena početka, za kojega se ne zna kad je nastupio, trebale su na drugu obalu, kapitalističku, prijeći sasvim čiste. Niti slučajno.
 
Zatim rat, svaki rat, ma bio i oslobodilački, kao što je Domovinski, sa sobom nosi i zla, recimo šverca i korupcije. Samo jedan primjer: neki ne žele ratovati, pa izbjegavaju i mobilizaciju, za što često treba neka „mitologija“, pa za južnu Bavarsku, a da se opet mogu vratiti kad prestane „pucnjava“. Onda međunarodni embargo na uvoz oružja, pa koliko je samo taj omogućio korupcije, šverca i ratnog profiterstva, a niti slučajno nije izvorno hrvatski, niti je pao s neba - prije će biti kako je pomno planiran. Ili, vratimo se korak dva unazad. Rastući kapitalizam od XVI. stoljeća pa nadalje osvojio je skoro cijeli svijet, malo uz pomoć oružja, više uz pomoć „trgovine“ i korupcije, prisjetimo se samo Istočnoindijske kompanije(a). Ili možda najbizarnijega, uloge alkohola kao sredstva korupcije u trgovini afričkim  robljem, porobljavanju Indijanaca…
 
Medijska oluja se sručila na doktore
 
Vraćamo se u do devedesete izuzetno korumpiranu Jugoslaviju, koja je takva bila i prije kao Kraljevina, a u njima dakako i Hrvatska. Prava antikorupcionaška medijska hajka protiv korupcije krenula je zapravo nakon Oluje, preciznije reintegracije dijela Srijema, Vukovara i Baranje. Na javnost se sve više i više udaralo percepcijom o korupciji u Hrvatskoj. Najkorumpiraniji su, po definiciji, dakako političari, a čiji nego HDZ-ovi, no pustimo političare. Negdje pri vrhu korumpirane „bagre i bande“ od tada su i liječnici, ali i zdravstvo uopće. Logično, jer koncem devedesetih obrana i Ministarstvo obrane prestaje biti najveći korisnik proračuna, a to postaje – zdravstvo. Jaki, ponajprije svjetski igrači, proizvođači opreme i farmaceutske multinacionalke žele se pozicionirati na toj najizdašnijoj kopanji - ostalo su medijske bajke zvane  još i „spinovi“, oboje kao smicalice.  
 
Mnoštvo je u zadnjih petnaestak godina medijima prohujalo “doktorskih afera“. Prve su se dakako ticale biznisa s medicinskom opremom, tu je na hrpi najveća lova, a zatim se sve pomicalo prema lijekovima. Udarilo se i na ponekog vrhunskog bolničkog doktora zbog primanja mita, ideološki, ustvari interesno preganjalo oko toga ima li previše ili premalo privatizacije u zdravstvu, vrtjele su se po njemu  reforme i „reforme“ – bez stvarnih reformi. Svakoj babi/didi se dopuštalo da medijski dere po doktorima, pričalo bajke kako je zdravstvo u socijalizmu em bilo bolje, em opće, pri čemu je ovo drugo najordinarnija laž. Seljaci diljem Jugoslavije nisu bili zdravstveno osigurani do konca sedamdesetih, osim od kuge, kolere i još dvije tri zarazne bolesti od kojih je mogla oboljeti i radnička klasa i nomenklatura. Sve u svemu uporno se unižavala liječnička profesija, koja je, usuprot svemu i u socijalizmu bila znalačka, u datim okolnostima i vrhunska, a naročito se iskazala u Domovinskom ratu i znanjem i požrtvovnošću, kako liječnici tako i ostalo medicinsko osoblje, poglavito medicinske sestre.
 
Opleti kvartovske i seoske doktore, po „felgi“
 
Onda su prije godinu dana na red stigli i liječnici obiteljske medicine, temeljni stup struke i sustava, kako ga sada želi uspostaviti aktualni ministar. Famozna afera Hipokrat ili kako koju je tada Jutarnji nazvao - „majka svih afera“. Izvor joj je u Ludbregu, „centru svijeta“ u relativno novoj „farmaciji“ generičkih lijekova, od 2011. uvezane s relativno mladom, osnovanom 1991. sličnom kompanijom iz okolice Münchena, Dermapharmom AG. Uprava Farmala i njegovi komercijalisti i valjda na stotine obiteljskih liječnika našli su se pod istragom. Tko za prepisivanje Farmalovih lijekova-ponude dobio „felgu“, tko kakvo putovanje, tko tisuću, tko više kuna, tko mjesečno, tko povremeno. Uglavnom, stigla i optužnica za oko 350 liječnika i ljekarnika i dva tri menadžera Farmala.
http://www.bolnica-klenovnik.hr/widgetfiles/2_11_pic2.jpg
Bolnica Klenovnik
 
Jedan odvjetnik je rekao kako ih je bilo još i ohoho, ali s onima  „ispod tisuću kuna“ „poticaja“ trgovine - prepisivanja lijekova se nagodilo, pa će oni valjda dobiti ukor. A zbog ovoliko okrivljenih sudac Devčić je u problemu. Gdje održati tako masovno „ročište“, gdje će se održati tako veliko „narodno“ suđenje liječnicima i ljekarnicima. Možda najbolje u zagrebačkoj Areni, ona ionako uglavnom zjapi prazna i posluje s gubitcima, pa da se malo prelije iz šupljega u prazno i proračuni plate njezin najam - pola Bandić, pola Linić. I sad će netko pomisliti kako se zalažem za „mitologiju“, ali ne - ako si, kao liječnik, za prijepis nekoga (de)generička dobio „felgu“, plati po „felgi“ po zakonu. Brine me nešto drugo. Naime, kako to da se na tapeti našla omanja skoro seoska farmaceutska tvrtka specijalizirana za generičke lijekove, a nema niti jedne farmaceutske multinacionalke. Čak ni Plive. Sve su one nevinašca, a i vrapci znaju kako su se i one slično kao i Farmal „probijale“ na tržište, desetljećima, neke i duže, kako ga slično i održavaju i potiču prodaju. Ili, Bože mi oprosti, a valjda me ne će u rešt odmah, ovi iz Ludbrega  su samo šegrti Hlapići.
 
Ili ovako: Švicarci su nedavno na referendumu, na zaprepaštenje mnogih, odlučili kako njihovi menadžeri mogu primati plaće bez ograničenja, kolike im daju gazde i kolike se usude sami sebi isplatiti. U Švicarskoj je, usput, i popriličan broj farmaceutskih multinacionalki, a u njima profit samo takav, odmah iza vojno-industrijskog i naftnog komplesa, financijski ni ne računam. Švicarci dakle čuvaju svoje vrhunske menadžere, Hrvatima nije ni do vrhunskih liječnika, a na stup srama stavili su eto i kvartovske i „seoske“. Za vrhunske od kojih su neki nedavno štrajkali predsjednik Vlade je rekao kao su to „zabušanti“, ministar financija ih je označio „lakomim preplaćenicima“, a mnogi od njih (mnogi u relativnom broju za malu Hrvatsku) mogu zabosti prstom u globus i reći: Ovdje odlazim, za pet, šest, ne znam koliko veću plaću. Zbogom Zoki, čuvaj se Slavko, a i tebi majko Hrvatska – zbogom. A vi politički Hrvati, kao građani - bolesnici, neka vas liječi doktor Jovanović.
 
Spajanje bolnica iz manjih gradova je - zločin
 
Osim toga štrajka u međuvremenu teče i „spajanje bolnica“. Spojili Francuzi, spojili Nijemci, pa će i profesor Ostojić sve to spojiti. Bio ministar Milinović „spojio“ uprave i zagrebačke bolnice, što je jedino logično, opravdano, štedljivo, a čim je zasjeo kao ministar Ostojić (stalno se bunim koji je koji) mam to - raspojio. Sad će ih opet - spojiti. K'o Lenjin korača - „korak nazad, dva koraka naprijed“.
 
„Spojiti“ jednu bolnicu iz kontinentalnog  slavonskog grada(ića) koja radi preko 170 godina s nekom drugom, oduzet joj subjektivitet, stvarno je društveni zločin. Učiniti ustanovu koja ima najviše obrazovanih ljudi u takvom gradu i pravnom ništicom, ravno je ubojstvu grada. A urbanitet mu ubijaju – tzv. „urbanisti“. Specijalizacija bolnica u krugu od pedeset do sto kilometara - da, pa tako ne moraju ni sve bolnice biti u Zagrebu, može neka odmah u Kutinu, pa i u Novu Gradišku. Štednja da, no ukidanje bolnica u manjim gradovima, ukidajući im samostalnost, stvarajući od njih umiruće „odjele“ - niti slučajno. To je u potpunoj suprotnosti s „održivim“ razvojem s „regionalnim“ razvojem s „demografijom“, sa zdravom pameću, a naročito strategijom opstanka Hrvatske. Ma kakva  „strategija“, ovdje je ona ispod nule stope. Čisto (samo)uništenje.

 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Ponedjeljak, 25/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1266 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević