Get Adobe Flash player
Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Uskoro "lijevo-liberalna" kandidatkinja kod Velimira...

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dok mi moramo stalno dokazivati da nismo fašisti, zlatousti Vučić...

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Srpska politika petokrakom je otkrila svoje maskirano lice...

Svjedok istine i glas savjesti

Svjedok istine i glas savjesti

Dr. Esther Gitman Hrvati prihvatili čista i otvorena...

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Mediji stvaraju uljepšanu sliku druga...

  • Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    četvrtak, 14. veljače 2019. 14:45
  • Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:12
  • Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    četvrtak, 14. veljače 2019. 19:33
  • Svjedok istine i glas savjesti

    Svjedok istine i glas savjesti

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:07
  • Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:01

Uz ovakve srbijanske političare i patrijarhe Srbima u "rasejanju" preostaje što više moliti se Bogu

 
 
„Jedinstvo našeg roda, јedinstvo naše Svetosavske Crkve, nema nitko pravo da ugrozi i dovede u pitanje“. Srž je to, srčika božićne poruke patrijarha SPC-a Ireneja. Kako se u SPC-u patrijarsi mijenjaju, tako su im i političke poruke - nepromjenjive. Potpuno očekivano jerbo iste izviru iz iste „Svetosavske crkve“, odnosno iz ideologije svetosavlja. A ideologija svetosavlja najočitija je u ovome odjeljku poslanice patrijaha SPC-a Irineja:
…Срећан и благословен Божић желимо и свој нашој браћи и сестрама у Далмацији, Хрватској, Славонији, Лици, на Кордуну и у Банији који поново доживљавају, као и пре двадесет година, прогоне и страдања због свог имена, писма и језика. Читав слободољубиви и правдољубиви свет стоји нем и запањен пред чињеницом да се брутално прогони једно писмо, у овом случају ћирилица, писмо свете браће Ћирила и Методија. Посебно смо забринути пред чињеницом да се питање ћирилице користи као параван за наставак прогона српског народа у Хрватској, за застрашивање Срба и одвраћање истих од повратка на њихова огњишта. Молимо се Богомладенцу Христу да својом божанском љубављу испуни срца и душе оних који гаје нетрпељивост, па и мржњу према свему што је српско и православно... Са посебном очинском и пастирском љубављу данас се молитвено сећамо наше браће и сестара прогнаних са Косова и Метохије, из Далмације и читаве Крајине, из Босне и Херцеговине, који, ево, годинама Божић дочекују обесправљени, без права на повратак и на своју имовину…“
 
Hrvatska je za svetosavlje možda tek jedna pokrajina - u Hrvatskoj
 
Mi u Hrvatskome fokusu ne ćemo dirati citat na ćirilici jerbo je to i hrvatsko pismo. Nas ovdje zanima, ne kako netko piše, nego prvenstveno što se piše, makar pisao i hijeroglifima, ili slao poruku dimnim signalima. Doduše usput postaje i bjelodano i to kakve poruke  s više nego „mjerodavnog“ mjesta nam i danas stižu - na ćirilici. Srpska državna svetosavka crkva, eto ne pozna hrvatsku državu ni za Novu 2014.  ni nakon skoro sto godina u zajedničkoj, a ni otprije ju ne šljivi - ma od kad se ona „računala“, bila međunarodno priznata, članica UN-a, EU-a, Nato saveza, i otkad bila. Ne vrijedi ni to „stoljeće sedmo“. Hrvatska za srpsku državnu svetosavku crkvu jednostavno ne postoji, možda tek kao neka „pokrajina“ između Istre (nju se ne spominje, kao da tamo nema Srba-pravoslavaca, ona je, znamo mi „talijanska“) i „cele Krajine“. Odnosno ona ju i danas „crta“ kao i Šešelj, a bogme ju je tako „nacrtala“ i JNA u zadnjoj reorganizaciji svojih vojnih „oblasti“, u „vojišta“, bojišnice skrojene u vrijeme kad je osvajački rat već „mirisao“, a Milošević ga ubrzo i najavio na Gazimestanu 28. lipnja 1989.
http://www.vreme.com/g/images/1163740_Patrijarh%20Irinej.jpg
Skica reorganizacije JNA iz 1988. iz „bratskih“ slovenskih izvora sve govori, njoj nije potreban nikakav komentar. Ipak tek nekoliko natuknica: Hrvatska je po ovoj reorganizaciji razlomljena u tri bojišnice, Sjevernu, Sjeverozapadnu i Vojno pomorsku. Zagreb je pak okružen s pet načičkanh korpusa u Sloveniji i onom dijelu Hrvatske koji se „vidi s Katedrale“, a na drugoj crti „blokade“ su Banjolučki korpus i Vojno pomorska bojišnica. Granica Sjeverne bojišnice skoro je milimetarski povučena po „liniji“ Virovitica-Karlovac-Karlobag. I ne samo kako su to bili „nacrti“, već je Hrvatska prije dvadeset godina najvećim dijelom bila i okupirana po tim „pokrajinama“ kako ih u „čestitci“ o pravoslavnom Božiću 2014. navodi patrijarh Irinej.
 
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, rodom Srbijanac iz okolice Čačka, a to je „srce Srbije“, eto ne (pre)poznaje Hrvatsku kao državu, osim tek kao mjesto „progona srpskog naroda u Hrvatskoj“. Takva postoji! Čestitar Patrijarh je inače Srbima, kao „rodu“, znači „krvi“, a to je fundamentalnije od, recimo nacije „braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i u Baniji“, dakle na tom „tlu“,  čestitao Božić. A zagubljena i ostrašćena, „mala Hrvatska“ koja se vidi s Katedrale je u njegovoj čestitci, blago je reći - jedno ništa, tek jedna „pokrajinica“ na tom „tlu“.
 
Što se to u Hrvatskoj događalo prije dvadeset godina?
 
Što rek'o patrijarh Irenej u njoj se Srbi, takvu ju prepoznaje. „као и пре двадесет година, прогоне и страдaju због свог имена, писма и језика“. Činjenice pak govore nešto sasvim drugo pa moram reći da patrijarh SPC-a jednostavno laže. Ako to nekoga vrijeđa, onda ću reći: Patrijarh ne govori istinu.Prije dvadeset godina, dakle 1993., upravo se učvršćivala srpska okupacija na tom „tlu“, po tim pokrajinama. Tih ranih devedesetih, Srbi su prognali Hrvate s „vekovnih ognjišta“, sa skoro trećine Hrvatske i stvorili „celu Krajinu“, proglašenu SAO Krajinom. „Rod“, „braća i sestre“ uz subratstvo s JNA su jednostavno očistili to „tlo“, te „pokrajine“. Što prognali s najlon-vrećicima, što pobili. „Čistili“ su ga i od katoličkih crkava, a ovdje ću spomenuti samo jednu, onu sv. Lovre u Petrinji, u počast Banovini. Srušili su je tako da od nje nit' je ostao kamen na kamenu, ni cigla na cigli, a na njenom mjestu „uzgojili“ su park. Vukovar su razorili do temelja, a u jednoj od ruševnih ulica podigli spomenik Draži Mihailoviću. Jednu, vjerojatno i ruševnu ulicu, Stjepana Radića, preimenovali su u ulicu Puniše Račića, ni manje ni više. O stradanjima Vukovaraca ovdje ne ću, ne ću ni o Srebrenici, ni o Kosovu nešto kasnije. To je dakle tako bilo prije dvadeset godina.
 
Ćirilica kao novo sredstvo pritiska na Hrvatsku
 
Što se ćirilice tiče, Srbi su u tim „pokrajinama“ prije dvadeset godina pisali doslovce kako su htjeli, pretpostavljam i na tako „čistom“ okupiranom  teritoriju i tada pretežito - latinicom, kako i sada čine i u Srbiji. Danas pak ćirilicu Srbi u Hrvatskoj mogu slobodno koristiti u skladu sa zakonima i to daleko više nego u doba SFRJ - tada je ona u javnoj uporabi bila valjda jedino po željezničkim postajama. Zapravo je sporno jedno jedino mjesto njene uporabe i to isključivo na državnim ustanovama i kao dvopismeni naziv mjesta, možda ulica. Riječ je dakako o Vukovaru. U Vukovaru se pritom nikako ne radi o ćirilici kao pismu, ni kao (i) srpskom pismu, već o inačici osobite „tenkovske“ ćirilice koja je tamo stigla tih „ranih devedesetih“, dakle približno prije dvadeset godina. Takva i dok je takva, ako svugdje može, u Vukovar još ne može.
 
Jednostavno još joj na ulicama razrušenoga grada za to nije došlo vrijeme, nisu rane zacijelile, nisu pronađeni nestali, zločinci nisu odgovarali, još vampirski ječi pjesma o „manjku“ salate i višku mesa... I sam patrijarh Irinej nam, na ćirilici, iscrtavajući na njoj nekakve „pokrajine“ po Hrvatskoj, koje su i osamdesetih, dakako i davno prije, mnogi srbijanski nacional-socijalisti risali, potvrđuje, lažno tumačeći čak i povijest od prije dvadeset godina, kopajući po otvorenim hrvatskim ranama – kako još nije vrijeme za nju, barem ne u Vukovaru. Posebna je zanimljivost kako je njegovu poslanicu prenosila i javna kuća HTV, kao da ni oni koji ne čitaju ćirilicu ne bi bili zakinuti za Patrijarhovu političku „geografiju“ hrvatske države, uključivo dakako i one Srbe iz Hrvatske koji joj nisu vični. I sve to ni manje ni više nego za Božić.  
 
Preteški su i tamni ovi dijelovi Božićne poslanice patrijarha SPC-a, teški teret tovari na leđa Srbima koji žive izvan Srbije, od Makedonije, pa sve do „Korduna i Like“ i ostalih „svetosavskih pokrajina“, bilo „djelomično“ ili „u cijelosti“, kao „Krajine“. Nisu li im ga SPC, SANU, JNA, srpska nacional-socijalistička politika… bili „natovarili“ i prije dvadesetak godina, pa eto kako je sve završilo, ako je završilo. Kako bi jednom doista i završilo Srbi u „rasejanju“ bi se trebali uporno i upornije moliti Boga da se, za početak, barem SPC okani u Božićnim poslanicama osobito svetosavske političke geografije - ta ne nosi sa sobom ni mir ni dobro. No možda u svemu ima i nešto dobroga za ovdašnje regionaliste, nešto za prosvjetljenje pameti i bistrenje političkoga umna. Ne znam, ali eto vidim kako su slavonski već i „međunarodno“ priznati, „Slavoniju“ naime, ponovno, 2014. priznaje SPC. Kako će oni poruku razumjeti, vidjet ćemo.
 

Mato Dretvić Filakov

Poslanica patrijarha SPC-a uoči Božića po julijanskom kalendaru

 
 
Prvi čovjek SPC-a u Hrvatskoj Jovan Pavlović nosi naslov „mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije“, što znači da on predstavlja Svetosavsko Pravoslavlje u Zagrebu i Ljubljani te „celoj Italiji“. Nigdje nema Hrvatske i Slovenije. Već sam taj velikosrpski naziv negiranja postojanja hrvatske državnosti može biti objašnjenje svega onoga protuhrvatskoga što je u svojoj poslanici uoči Božića prema julijanskom kalendaru napisao partijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej. A Irinej je napisao:
http://radiobambi.com/wp-content/uploads/2014/01/patrijarh-irinej-poslanica-radiobambi.jpg
„Sretan i blagoslovljen Božić želimo i svoj našoj braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i u Baniji koji ponovno doživljavaju, kao i prije dvadeset godina, progone i stradanja zbog svog imena, pisma i jezika. Čitav slobodoljubivi i pravdoljubivi svijet stoji nijem i zapanjen pred činjenicom da se brutalno progoni jedno pismo, u ovom slučaju ćirilica, pismo svete braće Ćirila i Metoda. Posebno smo zabrinuti pred činjenicom da se pitanje ćirilice koristi kao paravan za nastavak progona srpskog naroda u Hrvatskoj, za zastrašivanje Srba i odvraćanje istih od povratka na njihova ognjišta“.
 
Očito je Irinej smatrao da možda nekome nije bila dovoljno jasna ova negacija postojanja hrvatske države pa je u svojoj čestitci ponovio: „S posebnom očinskom i pastirskom ljubavlju danas se molitveno sjećamo naše braće i sestara prognanih s Kosova i Metohije, iz Dalmacije i čitave Krajine, iz Bosne i Hercegovine, koji, evo, godinama Božić dočekuju obespravljeni, bez prava na povratak i na svoju imovinu“. Ovoga puta patrijarh Irinej, alias Miroslav Gavrilović, spominje samo Dalmaciju i „čitavu Krajinu“. Ovu drugu s velikim slovom, što je dodatni i očiti pokazatelj nepriznavanja Hrvatske i zazivanje novih ratova protiv Hrvatske. Ovdje nije precizirano na koju je „krajinu“ Irinej mislio, samo onu unutar hrvatskih granicu, ili i nju i onu unutar bosanskohercegovačkih granica, povijesnu Tursku Hrvatsku, koju su velikosrbi preimenovali u „bosansku krajinu“. Očitije je da je mislio na „krajinu“ unutar hrvatskih granica čime je trebao dobiti bilo kakav, pa makar i protokolarni odgovor od strane aktulane hrvatske vlasti. Da, trebao je, a kako je na vlasti vlast kojoj je očuvanje hrvatske državnosti i integriteta državnih granica zadnja briga, do toga nije niti će ikada doći. Svi se prave ludi, od političara pa do režimskih medija. Nitko ništa ne će vidjeti.
 
A da u poslanici patrijarha Irineja nema puno mirotvorstva u predbožićno vrijeme pokazuje on sam u nastavku svoje ustvari političke poslanice. Ili još točnije, velikosrpske poslanice. U razračunavanju s trenutačnim pravoslavnim Makedoncima i Crnogorcima, kojima SPC nameće svoju crkvu i negira njihov narod i njihovu naciju, ujedno se jezikom ulice obračunava s Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj. „Javno pitamo tamošnje ideologe, samozvane autokefaliste, (Crnogorce, op. V.H.) inače mahom ateiste, zašto u duhu vlastite verzije demokratskog i sekularnog društva nemaju kuraži da javno zatraže i takvu reorganizaciju Rimokatoličke Crkve i da joj sjedište bude u Crnoj Gori, a ne u Vatikanu, kao što to traže za Pravoslavnu Crkvu“, pita se patrijarh Irinej.
http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2012/09/Karta-eparhija-Srpske-Pravoslavne-Crkve.jpeg
Ovdje svakako treba pohvaliti svjetovne i crkvene vlasti u Crnoj Gori i Makedoniji koje se vlastitim snagama bore protiv svetosavlja i velikosrpstva, za razliku od hrvatske političke elite koja dopušta SPC-u u Hrvatskoj da nastavlja svoje protuhrvatsko djelovanje kroz vjerske institucije. Vrijeme je da već netko jedanput u Zagrebu kaže kako u Hrvatskoj nema mjesta Srpskoj pravoslavnoj crkvi sa sjedištem u Beogradu, nego da u Hrvatskoj može biti samo Hrvatska pravoslavna crkva. Isto onako kako postoje Ruska pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Grčka pravoslavna crkva, Ukrajinska pravoslavna crkva, Finska pravoslavna crkva, Makedonska pravoslavna crkva ili Crnogorska pravoslavna crkva. Zato i ovom prigodom izražavamo zahvalu marnim ljudima u Hrvatskoj koji su obnovili rad Hrvatske pravoslavne crkve i egzarhu protoprezviteru Aleksandru Radojevu Ivanovu, koji je na Bogojavljenje u Zadru održao sv. Misu u crkvi sv. Ilije Proroka.
 
I na kraju svoga predbožićnoga obraćanja vjernicima patrijarh Irinej je pokazao svu svoju velikosrpsku ćud. „Jedinstvo našeg roda, jedinstvo naše Svetosavske Crkve, nema nitko pravo ugroziti i dovesti u pitanje. Svi oni koji iz vlastitih pobuda i interesa, zbog svoje gordosti i sujete cijepaju plašt naše svete Crkve trebaju znati da će ih kad-tad stići pravda Božja. Pozivamo sve na duhovnu budnost i mudrost. To nam je danas najpotrebnije jer svuda oko nas i među nama kruže oni koji nas žele vidjeti pocijepane i razjedinjene. Crkva naša Svetosavska jest i ostaje trajna garancija i temelj našega duhovnog, crkvenog i nacionalnog jedinstva. Samo u Crkvi i kroz Crkvu mi smo s Kristom Gospodinom i u Kristu Gospodinu. Onaj tko je sebe izdvojio iz Crkve odvojio je sebe i od Krista Gospodina. Zato mi svi ostanimo vjerni Gospodinu, radi nas Rođenome, u jedinstvu svete Crkve Njegove!“, poručio je on. Sve dotle dok ove poruke ne naiđu na opravdanu osudu ne samo hrvatske političke elite, kotač velikosrpstva i dalje će se kotrljati prema zapadu.
 

Vid Hinković

Tko su osobe i uzurpatori ovlasti, koji su pokrenuli i dovršili procese destrukcije Imunološkog zavoda?!

 
 
Mnogo toga što se sada globalno zbiva, uistinu je vrlo zabrinjavajuće pa zahtijeva učinkovite korake u smjeru suzbijanja malignih posljedica. Redaju se manje ili više učinkoviti pokušaji, čak i osvjedočeno uspješna djelovanja, ali i dalje tinjaju mnoge prepoznatljive i pritajene opasnosti. Nije ni prostor države Hrvatske i država njezina bliska susjedstva pošteđen glede takvih opasnosti. Mi, sadašnji žitelji Hrvatske, s razlogom trebamo biti zabrinuti, jer se opasnosti već očituju. Prepoznatljiva su maligna djelovanja. Zahtijevaju učinkovito suzbijanje vrlo vjerojatnih njihovih štetnih posljedica, ali i sanaciju već nastalih šteta.
http://imz.hr/__upload__/pictures/z_img_0144.jpg
Na pisanje ovog teksta izravno su me potaknuli događaji vezani uz sudbinu Imunološkog zavoda kao institucije, napose njezinih zaposlenika. Zloćudni pohlepni moćnici već su se usudili cjelovito provesti svoj prije osmišljeni plan i sustavno već započeto djelovanje. Jasno, štetno po hrvatsku državu i kobno po sudbine dijela njezinih žitelja. U meni se probudiše sjećanja na doba kad je Imunološki zavod bio svjetski prepoznatljiv po svojem uspješnu djelovanju i primjernim rezultatima glede primjene svojih proizvoda, dakle uspješna očuvanja zdravlja ne samo hrvatskih žitelja, nego i drugih koji su pripravke tog Zavoda uporabili poradi svojeg zdravlja. Slučajnost je da to mogu argumentirano posvjedočiti jednim u nizu objavljenih znanstvenih radova djelatnika tog Zavoda.
 
Prigodom održavanja Petog europskog kongresa o biotehnologiji (5th European Congress on Biotechnology, July 8-13, 1990), kao sudioniku i jednom od trojice autora (B. Pende, I. Udovičić u M. Bošnjak) pripala mi je čast usmeno priopćiti znanstveni rad pod naslovom „Education as a prerequisite to safe manufacture of human plasma products and those produced by pathogenic microorganisms“ (Izobrazba kao preduvjet sigurne proizvodnje pripravaka iz humane plazme i onih proizvedenih s pomoću patogenih mikroorganizama), a čiji tekst je i objavljen u Zborniku radova (Proceedings, Volume II, pp. 1112-1115). Rad je pobudio zanimanje u slušateljstva, poglavito u znanstvenika koji se bave proučavanjem srodne problematike i proizvodnjom već tada medicinski prijeko potrebnih pripravaka kvalitete kakvom se dokazao Imunološki zavod. Usputno pripominjem da je tadašnja hrvatska populacija davatelja krvne plazme bila pouzdanija od prosječne europske, što je bilo dodatno jamstvo za dokazane prednosti tadašnjih pripravaka proisteklih iz Imunološkog Zavoda. Zato se usuđujem upitati: Tko su osobe i uzurpatori ovlasti, koji su pokrenuli i dovršili procese destrukcije Imunološkog zavoda?! Pouzdano to nisu mogli počiniti osobe koje su obrazovali i odgajali ondašnji edukatori i moralno stručnom pouzdanošću dokazani suradnici. Dopustivo je zatražiti odgovor od prijašnjih i sadašnjih gospodarstvenih i vladajućih struktura. Je li moguće da je ministar svog zdravlja skrbeći o svom zdravlju zanemario zdravstvo u hrvatskoj državi, omalovaživši potrebu opće skrbi za zdravlje svih hrvatskih žitelja. Pri tome nisam sklon pomišljati da mu manjka sposobnost da u suradnji s dokazano pouzdanim stručnjacima optimira učinkovitost zdravstvenih institucija. Na žalost, zbivanja tijekom protekle godine, pa ova sadašnja, pobuđuju sumnje u ispravnost postupanja.
 
Upravno i stručno vodeći ljudi Imunološkog zavoda sustavno su analizirali uspješnost svojeg djelovanja da bi ga optimirali. Pridavali su važnost i sustavnu planiranju, kako bi osigurali opstanak, povećali ugled i ojačali primjensku i tržišnu uspješnost svoje institucije. Kao primjer argumentirana svjedočenja može poslužiti zbornik radova pod naslovom „Znanstvene osnove društveno-ekonomskog razvoja Hrvatske“ i podnaslovom „Prehrambena industrija i biotehnologija – 2. Biotehnologija“(Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1990.). Profesor Berislav Pende iz Imunološkog zavoda bijaše jedan od pet autora rada „Biotehnološka proizvodnja finih kemikalija i biološki aktivnih tvari“ Da se ustaljeno nastavilo postupati slično postupanjima profesora Pendea, vjerojatno se ne bi dogodila destrukcija Zavoda, pa posljedično povećanje broja nezaposlenih, a stručno i moralno vrijednih osoba. Vjerojatnije je da bi se poslovna uspješnost Zavoda povećala, čak i uz pokoju novozaposlenu učinkovitu osobu. Povećao bi se i međunarodni gospodarstveni ugled Hrvatske.
http://imz.hr/images/ilustracije/10.jpg
Dojam da vladajuće političko-gospodarstvene i kulturologijske strukture u Hrvatskoj djeluju više destruktivno nego konstruktivno, da više pogoduju nesklad nego sklad među žiteljima, da više pogoduju tuđe nego legitimne interese hrvatskih žitelja i hrvatske države, pobudio je u mene potrebu da ponovno pripomenem: Nije Hrvatska dio Balkana. Nije to ni geografski ni kulturologijski. Prema tome ne priliči ju svrstavati kao da joj pripada izmišljeni naziv „Zapadni Balkan“. Priobalna je svojem Jadranu, krase ju Dinarske planine, podunavska je i srednjoeuropska, zemljopisno je dio Karpatskog polutoka. Domovina je svojih žitelja koji je vole, ponose se njome i spremni su žrtvovati se za nju, ponašaju se kako dolikuje ljudima čija je himna Hrvatska himna.
 
Stvaranjem nezadovoljstva u narodu pogoduje se potencijalnom agresoru, poglavito ako je to popraćeno slabljenjem gospodarstvene i obrambene moći. Agresija ne mora biti oružana. Može biti katalitički ostvarivana i na druge načine. Kad se to prozre treba pristupiti inhibiciji katalitičkog djelovanja. Agresor obično boluje od potrebe da ponovno pokuša ostvariti svoje osvajačke ciljeve. Zato se temeljitije priprema za reagresiju, a ta zna biti zloćudnija od prethodne. Strategijska naivnost je čimbenik kojeg agresor ne zanemaruje. Zato treba biti hrabar, oštrouman i budan, ali i lukaviji od agresora.
 
Napomena: Nečastno je zlorabiti povjerenje naroda. Velikosrpskom agresijom učinjene su goleme materijalne i kulturologijske štete žiteljima Hrvatske popraćene etnogenocidom nad nesrpskim žiteljima Hrvatske. Nitko nije ovlašten povlačiti tužbu za izvršene štete i zločine bez dopuštenja hrvatskog naroda, poglavito ne osobe koje su tijekom agresije moralno i na druge načine slabili snagu otpora hrvatskog naroda prema agresoru.

 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Utorak, 19/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 986 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević