Get Adobe Flash player
Zabrana mise na Bleiburgu - ubijanje sjećanja

Zabrana mise na Bleiburgu - ubijanje sjećanja

Inicijativa zabrane potekla je iz...

Aco Stanković poziva srbijanske rasiste

Aco Stanković poziva srbijanske rasiste

Huškački govor Sergeja Trifunovića pred razjarenom ruljom u kojemu...

HSP najveći gubitnik izbora u Lici

HSP najveći gubitnik izbora u Lici

HSP izgubio 2.108 ili 35 posto glasova i jedan mandat u odnosu na izbore...

Dado nije znao slušati

Dado nije znao slušati

S Dadom i bez Dade Lika propada, poput mnogih naših krajeva i...

Spomenik iz Bleiburga prenijeti u Hrvatsku

Spomenik iz Bleiburga prenijeti u Hrvatsku

Vrijeme je da napokon počnemo stvarati kulturu sjećanja na...

  • Zabrana mise na Bleiburgu - ubijanje sjećanja

    Zabrana mise na Bleiburgu - ubijanje sjećanja

    četvrtak, 14. ožujka 2019. 18:25
  • Aco Stanković poziva srbijanske rasiste

    Aco Stanković poziva srbijanske rasiste

    četvrtak, 14. ožujka 2019. 15:11
  • HSP najveći gubitnik izbora u Lici

    HSP najveći gubitnik izbora u Lici

    srijeda, 13. ožujka 2019. 19:52
  • Dado nije znao slušati

    Dado nije znao slušati

    srijeda, 13. ožujka 2019. 19:46
  • Spomenik iz Bleiburga prenijeti u Hrvatsku

    Spomenik iz Bleiburga prenijeti u Hrvatsku

    srijeda, 13. ožujka 2019. 19:43

Onaj za kojega je Tito pozitivac može biti poremećena osoba ili pripadnik odgovarajuće interesne skupine

 
 
Docent na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu izrekao je na portalu h-alter.org niz neistina, reklo bi se s one strane činjenica i elementarne logike. Ništa neobično - sve je to na tragu udomaćenoga stogodišnjeg društvenog i političkog nasilja nad ovom nacijom. Dominantna protuhrvatska asocijacija obuhvaća jugoslavensko obavještajno-kriminalno podzemlje i društvene nametnike naslijeđene iz totalitarnog komunizma. Pridodaju se pripadne interesne skupine i/ili određene "nevladine" udruge, a posebnu skupinu čine "znanstvenici" dodvorice, koji prepravljaju činjenice na našu štetu. Iritantno je njihovo fašističko osporavanje Titinih zastrašujućih zločina.
http://www.politikaplus.com/upload/images/G-H/hrvoje-klasic-100.jpg
Imao sam tu čast da mi srednjoškolac tvrdi kako je fakultet obična glupost. Duboko uvjeren u svoju izuzetnu nadarenost, naturščik me pitao: "Reci mi jedan posao koji ne mogu naučiti raditi za dva tjedna?" Nije lako. Takva osoba bez grižnje savjesti spletkari, kupuje diplomu, prepisuje tuđu radnju i objavljuje brljotine pod znanstveni rad. Po njemu, njegova kvalificiranost za bilo koji posao u državi nikada nije bila upitna - treba te glupe papire da prođe nepravedno postavljene uvjete. S druge strane, imate i one koji su regularno došli do papira, a ipak su imuni na znanost. Izgovorili su lozinku, ispiti su položeni, pao je magisterij, stigao je i doktorat, a glava prazna poput lisnice hrvatskog radnika. U takozvanim društvenim disciplinama još uvijek je presudna politička podobnost, uglavnom na temelju parametara iz bivše države. Kada čujete da je netko docent bilo čega na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, pitate se kakva pamet mora biti, a kada pročitate izjave takve osobe, zabrinete se za budućnost naše znanosti. Čovjek se zaprepasti kada pogleda listu predavača na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.   
 
Klasićeva glupost über alles
 
Pitanja portala h-alter.org toliko su bolesno pristrana, da ih ne ću navoditi. "Većina katoličkih svećenika aktivno je podržavala ili sudjelovala u ustaškom pokretu. Neki su i okrvavili ruke!" - tako glasi naslovna umotvorina "povjesničara" Hrvoja Klasića. Koliko je godina morao biti "znanstvenik" da dokuči takvu glupost? Odvjetnik Željko Olujić proziva Vesnu Pusić da je "preskočila" dva razreda srednje škole, a meni se čini da nekim "znanstvenicima" trebamo provjeriti i osnovnu školu. Zapanjuje to Klasićevo nesnalaženje u vremenu, kao da je cijeli život "znanstveno" istraživao partijske zapisnike. Nema tu ništa originalno. Da je Hrvoje Klasić serijski ubojica, zvali bi ga imitator. Jer kopira Tvrtka Jakovinu, koji već godinama masovno ubija našu povijest. To što oni rade, to su serijski zločini. Neka netko tim nesretnicima pokloni strip o Mirku i Slavku da malo prošire svoju partijsku vizuru.
 
Zašto me smeta što se Klasić predstavlja kao znanstvenik? Pa, recimo, nema te znanstvene metode koja može ustanoviti koliko bilo koji svećenik bilo koje konfesije zaista posjeduje vjeru, a kamo li onako klasićevski, od oka, danas tvrditi kako su katolički svećenici prije sedam desetljeća prepoznavali neke političke pokrete. Klasić se poziva na nekakve "lokalne novine u NDH", vjerojatno tiskane 1946.-48. Prije osnivanja NDH, pola katoličkih svećenika nije čulo za Ustaški pokret. Dakle, Klasić nesvjesno tvrdi da je NDH bila samostalna hrvatska država i da je prirodno da su svećenici Crkve u Hrvata podržali takvu državu.
http://www.pobijeni.info/slike/20090409152345.jpg
"Protiv ustaša se nije borilo zbog ideoloških razloga, niti ih se zatvaralo, ubijalo ili proganjalo jer nisu bili komunisti, nego zato jer su bili zločinci, kolaboracionisti Hitlera i Mussolinija i jer su ubili stotine tisuća nevinih ljudi" - umuje nam Klasić, koji je nekako previdio da su komunisti bili značajni "kolaboracionisti Hitlera i Mussolinija" sve do Hitlerovog napada na Staljina. Svijet je bio zaprepašten kada su Slovenci otvorili Hudu jamu, a ono žrtve ustaša krasno naslagane, ubijene i zbijene, da ih što više stane. Kako nas obmanjuje Klasić, ispada da su ustaše na Križnom putu ubijale partizane i mrtve trpali u Hudu jamu. Suradnja talijanskih fašista i njemačkih nacista sa sovjetskom agenturom u prvoj Jugoslaviji započeta je prije raspada te tvorevine, da bi se nastavila sve do nacističkog pohoda na Sovjetski Savez, da bi se usprkos tome obnavljala sve do okončanja rata, kroz talijansko djelovanje protiv NDH i kroz njemačke i ustaške pokušaje da se komunistička partija odvoji od jugoslavenske i sovjetske. Slično Stipi Mesiću i Tvrtku Jakovini, Klasić posredno opravdava genocid nad Hrvatima, zločinačka ubojstva bez suda, počinjena tijekom Drugoga svjetskog rata i nakon njega, u drugoj Jugoslaviji. Kako nam svjedoči Klasić, rođen nakon gušenja Hrvatskog proljeća, neki katolički svećenici su okrvavili ruke, a partizani su ubijali tako da ne okrvave ruke! Nameće se zaključak da je za titoiste i titoističke komuniste ubijanje posve normalna stvar! Nekakva radna obveza.  
 
Klasić previđa fašizam Jugoslavije
 
"Ne možemo Drugi svjetski rat gledati isključivo kroz bombardiranje Dresdena, Hirošime i Nagasakija ili kroz preventivno zatvaranje Japanaca u SAD-u. To su sve grozne stvari koje su se dogodile, neke od njih su, kako vidimo, čak i masovna ubojstva. No ne može se u isti rang dovoditi Auschwitz i Dresden. Nemam problema prvi reći da su partizani u osvetničkom bijesu nakon rata počinili brojne zločine do kojih nije smjelo doći." Vidimo kako Klasić najveći genocid u povijesti ljudskog roda svodi na brojne zločine. "Znanstvenik" priča o osvetničkom bijesu! A znamo da su od siline ubijanja hladnim oružjem neki Titini egzekutori skrenuli s pameti (štedjelo se strjeljivo za pohod na Trst). Tito i Titini dizajneri tražili su krvarinu, da svi partizani i svi "partizani" okrvave ruke, da se u zločin uvuče i nekolicina iskrenih partizana, koja se tako vezala uz zločinački režim i na kraju prodala svoju dušu, svoju naciju i svoju vjeru. Koliko znam, Hiroshima i Nagasaki sravnjeni su sa zemljom pomoću nuklearnog oružja. Kada netko kaže da su ti gradovi bombardirani, želi relativizirati zločin. Istina, Dresden je bombardiran, ali takvom silinom da se sve rastopilo, uključujući kolone židovskih i drugih izbjeglica, prilikom povlačenja s istoka. Ljudi nisu gorjeli - rastalili su se.
http://hercegovina.info/img/repository/2010/06/web_image/zlocini-partizana-i-komunista-u-hercegovini.jpeg
"Ali bih volio da već jedanput netko od tih desnih povjesničara i intelektualaca kaže jasno i glasno, posebice mladima: ustaški režim je bio zločinački, a NDH je bila marionetska fašistička tvorevina zasnovana na rasnim zakonima." Klasić pokazuje koliko je posvađan sa zdravom pameti. Ustaški režim uspostavljen je od strane Mussolinija i Hitlera! Na razvalinama prve Jugoslavije, tamnice naroda, koja je ušla u pakt s Hitlerom, koja je prije Hitlera započela rasnu i vjersku diskriminaciju Židova. NDH je bila nacistička tvorevina, a obje Jugoslavije bile su fašističke! Prva Jugoslavija uvela je "antićifutske zakone"! I, Hitler nije kontrolirao samo NDH, nego cijelu Europu, uključujući Srbiju! Svi režimi u Europi bili su podjednako Hitlerovi! Ne guram se ovdje u intelektualce i povjesničare, ali moram naglasiti da Klasiću ne mogu pomoći s izjavom koja mu paše, jer sam autonomna osoba lijevog svjetonazora. Ako sve glupo simplificiram na tvrdnju da je "ustaški režim bio zločinački", to je opet samo moj stav, a nisam desničar! Stoga moram za neke činjenice priupitati lažne hrvatske ljevičare i umišljene (lijeve) intelektualce, poput Klasića. Naravno da NDH nije bila nezavisna u odnosu na Hitlera, niti u odnosu na Mussolinija, ali kako nazvati u odnosu na Jugoslaviju nezavisnu državu hrvatsku, odnosno naglasiti da Beograd ne kontrolira Hrvatsku? Odsutnost beogradske kontrole zasmetala je i Edmunda Glaise-Horstenaua, Hitlerovog osobnog prijatelja i izaslanika u NDH, poznatog austrijskog monarhistu, jednog od tvoraca rasnih zakona, koji je partizane držao bliskijim od ustaša! Klasić i slični "kicoši znanosti" očigledno vjeruju da bi Židovi na ovome prostoru izbjegli progone da nije formirana NDH. Prvi judenfrei grad u Europi bio je Beograd!
 
Vedre note: Tamburaški zbor Gaj
 
"Ne može biti jednako tretirana grobnica s ubijenom djecom i grobnica s pripadnicima Crne legije" - veli nam Klasić. "Povjesničar" pokazuje rupe u svome znanju. Prije svega, famozna Crna legija rasformirana je na zahtjev Talijana, kojima je smetala u sijanju nereda u BiH. Kasnija paravojna formacija, koju kolokvijalno poistovjećujemo s Crnom legijom, formirana je nakon pada Italije. Nije zarobljena i pobijena, nego se probila iz okruženja i nastavila svoju vojnu avanturu u poslijeratnim "misijama" zapadnih Saveznika. Klasić bi morao znati da su "partizani" pobili na stotine puta više djece nego ustaške postrojbe. Na planskom sasjecanju hrvatske mladosti i demografske obnove temeljio se sam genocid. Klasić ostaje bez partizanske mašte kada otvara problem natpisa pred Hudom jamom i sličnim stratištima. Valjda bi trebalo pisati: "Ovdje su pravedno pobijene ustaše".
 
Kao otežavajuću okolnost Klasić vidi "činjenicu da na vlast u novu političku elitu '91. godine ulaze politički zatvorenici i emigranti iz prošlog sustava… Jugoslavija, socijalizam, Tito i partizani uslijed toga postaju isključivo negativci i dolazi do nekakve inverzije." Koja je nekako mimoišla Klasića! Tito je za njega pozitivac! A onaj za kojega je Tito pozitivac može biti poremećena osoba ili pripadnik odgovarajuće interesne skupine, odnosno kreatura bez morala i ljudskog dostojanstva. Kako vam zvuči Klasićeva izjava: "Imate generaciju ljudi koji su - što kroz školski sustav, što kroz javni prostor, političare, glumce, sportaše - puno više slušali o komunističkim, a puno manje ili gotovo ništa o ustaškim zločinima… Kao predavač na fakultetu(!) vidim da mladi danas puno znaju o Udbi, Golom otoku i emigraciji, a da o Jasenovcu i zločinima ustaša ne znaju gotovo ništa." Blagi Bože, u ušima još uvijek imam to dnevno komunističko i jugoslavensko nasilje nad svakom ljudskošću. Imam dojam da je Klasić zamrznut u nekom jugoslavenskom komitetu i ovih dana odmrznut, u vremenu koje ne može razumjeti. 
 
Dobro, a što uopće zna Klasić i kako takav "znanstvenik" može predavati na fakultetu u jednoj zemlji "političkih zatvorenika i emigranata", koja se barem formalno pridružila EU-u, odnosno zajednici koja se jednako ograđuje od svih totalitarnih režima, koja Josipa Broza gleda kao zločinca, koja je rezervirana prema svim "povjesničarima" koji obožavaju Titu. Da je 1968. godina Tite! Naravno, Klasić je prošao školu dodvorice. Uspeo se izgovarajući lozinke. Ovog je put bez jasnog povoda potegao Ivu Goldsteina i podržao ga što je kao hrvatski veleposlanik u Parizu postavio na istaknuto mjesto fotografiju Josipa Broza. Pa se ti kume usudi zucnuti nešto protiv Klasića! Ako takvima u hrvatskom veleposlanstvu ne smeta slika komunističkog diktatora, koji je proveo genocid nad Hrvatima, koji je uvršten u svjetsku listu deset najvećih zločinaca, trebamo li uopće Klasićevim glupostima poklanjati bilo kakvu pažnju?
 
Klasiću netko treba objasniti da u "Hrvatskoj političkih zatvorenika i emigranata" još uvijek najljepši trgovi nose Titino ime. Okupacija Hrvatske nije nikada prekinuta. Neki sam dan u Zaprešiću uživao u predivnom koncertu "Zaljubljene tambure" izvrsnog tamburaškog zbora Gaj, pod dirigentskim vođenjem Danijela Rožankovića. Počeo sam vjerovati da se ova nacija može demografski i kulturno regenerirati. Duševno nahranjen izašao sam iz dvorane, a onda me pokosio natpis "Ulica maršala Tita"! Na našu žalost, poumirali su hrvatski emigranti, a hrvatska peta kolona i simboli protuhrvatskog nasilja i dalje žive, zatirući supstanciju ove napaćene nacije. Danijel Rožanković je kulturni emigrant u vlastitoj Domovini.        
 
Tko je prije pripojio Istru? Tito ili Pavelić?
 
Naravno da je to prije učinio Pavelić, jer je (marionetska, sovjetska i engleska) druga Jugoslavija konstituirana tek nakon svibnja 1945. Često putujemo u prošlost, ali kalendar ne možemo izokrenuti. "Partizanski pokret" na ovome prostoru bio je jedna sramotna bježanija i jedan sramotan genocid. I ništa više! Da Sovjeti nisu ušli u Srbiju, Jugoslavija se nikada ne bi obnovila. Ono što ne služi na čast kako Titi tako i Paveliću je da se pripajanje Istre dogodilo nakon pada Italije. Mogli su "partizani" svašta stavljati u svoje izmišljene avnoje i zavnohe, sve do raspada druge Jugoslavije, pa im ipak nije palo na pamet retrogradno prepraviti svoju "povijest" u smislu da su objavili pripajanje Istre prije pada Italije. Može li Klasić to proniknuti? Ne vjerujem, to je za njega preteška zagonetka. Kako je to "marionetska NDH", kao odvojeni dio prve Jugoslavije, mogla Mussoliniju oduzeti Istru? Mussoliniju koji je obnavljao Rimsko Carstvo! A Istra nije bila u sastavu prve Jugoslavije! Argument Istre je zapravo direktan dokaz "partizanskog" i komunističkog primitivizma, sirovog znanja i ogromnog neznanja, što partijski tečajevi ne mogu suzbiti. Klasić je ostao u okvirima partizanske "znanosti". O svemu tome nema tri čiste! 
 
Na kraju dolazimo do neizbježne matrice političkog inženjeringa. Kada se žalimo na ekonomsko stanje u zemlji i namećemo gospodarstvene teme, onda Klasić i njemu slični "povjesničari" i samozvani društveni arbitri sabotiraju polemiku kroz novo otvaranje pitanja ustaških zločina u NDH, a kada postavimo pitanje partizansko-komunističkih zločina ili lustracija, isti likovi prosvjeduju što ne stavljamo u prvi plan ekonomske probleme. Klasić pokojnom Krsti Cviiću stavlja u usta rečenicu: "U socijalističkoj Jugoslaviji nije bilo sve loše i Hrvatska nije baš trebala odbaciti sve iz tog sustava". Kako bi reagirao Klasić i njegova asocijacija dodvorica da kažem kako mi je Vladimir Bakarić rekao da u NDH nije bilo sve loše? I da SRH nije trebala odbaciti sve iz ustaškog sustava. Bože, koliko je vrijednih knjiga spaljeno 1945. godine! Znači, po Klasiću, jedan totalitarizam trebamo posve odbaciti, a drugi smo trebali prilagoditi novom vremenu, vjerojatno uz preuzimanje protuhrvatske oligarhije. Zar se to nije dogodilo?
 

Tvrtko Dolić

Braneći Perkovića, napadaju temelje hrvatske države

 
 
U hrvatskome iseljeništvu, izgleda, jedino fra Šimun Šito Ćorić ustrajava na peticiji  Hrvatskoga svjetskog kongresa kojom se traži istraživanje  ubojstava komunističkog režima te provedbu određene lustracije. HSK se trenutačno usredotočio na organiziranje športskih natjecanja iseljenika u Hrvatskoj a za peticiju i ciljeve peticije, ne pokazuje interes ni Savjet Vlade. Nakon sedam-osam mjeseci ostrašćenih rasprava u iseljeništvu i u domovini o tzv. Lex Perkoviću, na kraju je sve završilo izručivanjem Josipa Perkovića Nijemacima koji su mu priredili svečani doček i zaštitu svojih specijalaca. I nakon svega nastala je šutnja.
Pokušaji novinara da izazovu curenje informacija iz Njemačke do sada nisu bili uspješni. Rijetkim novinarima preostalo je tek ponavljati nešto od onog što je do sada napisano o Perkoviću i Zdravku Mustaču. Tako je npr. novinar Večernjega lista napisao da je „Mika Špiljak sredio putovnicu svom ratnom drugu Franji Tuđmanu“ u što on nije siguran pa je dodao da se tako čini (V.L., 23. 2. 2014.). Na kraju je dao naslutiti da se zapravo ništa posebno ne može očekivati ni od suđenja Perkoviću jer: „Perković nije mogao samostalno donijeti odluku o izdavanju putovnice  tadašnjem disidentu Tuđmanu, odnosno to nije bilo moguće bez formalnog odobrenja tadašnjeg partijskog vodstva. A u tadašnjem  Savezu komunista Hrvatske Perković nije imao neku važniju ulogu. Bio  je treći ešalon tadašnjih partijskih struktura. Policija i tajne službe su samo provodili njihove odluke.“
 
Perković bi sigurno mogao otkriti mnogo toga što se tiče načina  provedbi odluka partijskih struktura. Mogao bi npr. otkriti kako je Krunoslav Prates, njegov suradnik, uspio postati glavnim urednikom Jelićeve „Hrvatske Države“ i povjerenikom za Europu „Hrvatskoga tjednika“, tjedne novine Štedulova HDP-a (vidi impresum„Hrvatske države“ od 20. studenog 1989. i impresum Hrvatskog tjednika od 21. studenog 1989.). Mogao bi možda otkriti i tko je Jurja Pilka smjestio u zatvor na šest godina pod optužbom da je pod imenom Avdija Omeragić na zahtjev HDP-a napisao Proglas domovinskog državotvornog pokreta.
 
Mogao bi možda otkriti kako to da tajne službe Njemačke, Francuske, Australije i drugih zemalja, nisu uspijevale ili su bile spriječene otkrivati izvršitelje terorističkih zlodjela nad hrvatskim politički aktivnijim iseljenicima. Ako su hrvatski politički aktivni iseljenici uspijevali razotkrivati udbaške podvale, kako to nisu uspijevale tajne službe demokratskih zemalja koje su na raspolaganju imale potrebna znanja i sva sredstva na raspolaganju?! Imali su među iseljenicima svoje suradnike. Tako se npr. za dr. Ernesta Bauera, predsjednika Uredničkog odbora „Hrvatske države“, govorilo da je suradnik ili čak agent njemačke obavještajne službe (BND) što mu Hrvati nisu ni zamjerili uvjereni da su Nijemci prijatelji Hrvata.
 
Ako je istina da Perković nije imao neku važniju ulogu u tadašnjem Savezu komunista, jer je bio tek „treći ešalon partijskih struktura“ u Hrvatskoj, vrlo je vjerojatno da ni njemu nije bilo poznato tko je sve i što je sve stajalo iza nekih političkih odluka. Da je njemu i njegovim kolegama iz trećeg ešalona u Hrvatskoj, BiH i drugim bivšim republikama, bivše države bilo poznato ono što su znali oni iz prvog ešalona, bili bi shvatili da svi trikovi Udbe, sva podmetanja, intrige, ubojstva i ostala zlodjela, ne mogu zaustaviti razvoj koji je išao protivno očekivanjima vlastodržaca bivše države. Policija i tajne službe bivše države nisu mogle spriječiti osnivanje i djelovanje Hrvatskoga narodnog vijeća, krovne političke organizacije hrvatskih iseljenika, koja je imala za cilj ostvarenje suverene demokratske države Hrvatske. Policija i tajne službe nisu mogle spriječiti otvaranje tabu tema ne samo među Hrvatima nego i među Srbima. Vidljivo je to npr. iz korespondencije Zdenka Antića iz Radio Slobodne Europe, iz Münchena, i Dobrice Ćosića iz Beograda.
U jednom pismu Zdenko Antić je napisao: „Ja ranije nisam održavao prepisku sa g. Ćosićem, te me je ovo pismo dosta začudilo i prva misao mi je bila da se radi o nekom falsifikatu, krivotvorini kojih na stotine trenutačno kruže među nama. Zapravo više nitko nikome ne vjeruje, toliko je krivotvorina u opticaju. Da bih otklonio sumnje, nazvao sam g. Ćosića telefonom i on mi je potvrdio autentičnost pisma i zamolio da ga Vama osobno dostavim. Inače kako kaže g. Ćosić u Jugi ima dosta novosti, rukovodstva su se raspala, promjene su na vidiku, te je i g. Ćosić uputio ovo pismo nama „matorima“ da se uzobiljimo i započnemo nešto konkretno i da radimo. Ja se osobno ne slažem sa stavovima g. Ćosića... Dakako, g. Ćosić je Srbin, ili kako bi to rekli moji Hrvati „priznati velikosrpski šovinist“.
 
Ćosić ja napisao Antiću: „ U našem javnom životu ima dve grupe koje rade na stvaranju nepostojećeg dijaloga, a naročito između Srba i Hrvata, koji i jest najteži. Prva je „Demokratska alternativa“, koje deluje od 1956., a druga „Demokratski susreti naših naroda“, osnovana 1979. godine. Meni znani dokumenti ovih grupa su „Nacrt za demokratsku alternativu“ i „Izjava demokratskih sustava“.
 
Ćosić se osvrće s nekoliko primjedbi na oba dokumenta pa pita „na koji način Srbi mogu, kao drugi partneri imati nacionalnu državu kad je srpska nacija razbijena u paramparčad, i to razbijanje se pomaže na sve moguće i nemoguće načine? Da li Srbi mogu pristati na postojanje nezavisnih nacionalnih država sa ogromnim srpskim manjinama? Ja sam za „Sporazum (koji) mora biti detaljan i precizan, tj. u njemu valja pomenuti sve moguće načine na koji će se rešiti pitanje Srba u nesrpskim jedinicama kao što su nova razgraničenja, dogovreno uzajamno preseljavanje, povlastice koje će biti odobrene itd... Što se tiče Izjave demokratskih sastanaka ne bih imao ništa da primetim, osim pitanja: čemu je služio londonski sastanak ako se nije zaključilo ništa drugo osim saziva međunarodnog simpoziuma na jugoslovensku temu?... Ne dozvolite da vas (pa i nas) politički slepci, provokatori i šovinistički licemeri (tipa jednog propalog pisca Vuka Draškovića, Kapora, Đuretića, Čavoškog) guraju u još dublju međunacionalnu mržnju i politički bezizlaz.“
 
Za sastanke u Londonu, za prepiske Ćosića i Antića, za otvaranje tabu tema: nacionalne države, preseljavanja, nova razgraničenja..., znali su sigurno Amerikanci koji su osnovali Radio Free Europe u Münchenu a bez ikakve sumnje i Nijemci.
 
Embargo Hrvatskoj na uvoz oružja, odugovlačenje s priznanjem Hrvatske, optužbe predsjednika Tuđmana da se dogovarao s Miloševićem o preseljavanju i novim razgraničenjima pokazuju da zapadne demokratske zemlje nisu željele raspad Jugoslavije bez obzira na cijenu u ljudskim i materijalnim žrtvama. Ne čudi stoga što se nisu previše trudili otkrivati počinitelje zločina nad istaknutim Hrvatima koji su zagovarali stvaranje države Hrvatske. Oni koji su donosili odluke i imali moć pomoći miran razlaz, mirno osnivanje suverenih demokratskih država, potrebna nova razgraničenja i omogućanja preseljavanja, do dana današnjega optužuju predsjednika Tuđmana za krvava etnička čišćenja, podjelu BiH itd. Za što su oni sami zaslužni.

 

Da je bio omogućen miran razlaz, nova razgraničenja, sloboda da svatko živi u kojoj hoće novoj državi, ni jedan od dotičnih naroda ne bi ostvario svoja maksimalna očekivanja, svoje nacionalne mitove ali bi u konačnici svi dobili više od onog što su dobili nametnutim ratom. Predsjednik Tuđman je osjetio strahote rata, jednopartijske diktature i velikosrpske ideologije i politike te je zbog toga, s obje noge na zemlji, činio što je u datim okolnostima bilo moguće da se ostvare ciljevi sa što manje žrtava. Policija i tajne službe po definiciji su plaćenici koji izvršavaju ono što im nalažu oni koji donose odluke. Stoga bivši udbaši mogu mnogo toga reći o načinu provedbe odluka pa i navesti imena onih koji su odluke provodili ali daleko manje o onima koji su odluke donosili i tko je sve sudjelovao u donošenju krupnih odluka koje određuju sudbine cijelih naroda.
 
Budućnost Hrvatske ne će ovisiti o  bivšim udbašima ma koliko ih bilo i ma kako oni bili povezani nego o političarima u čijem izboru dijelom sudjeluje i hrvatski narod, o znanju, odgovornosti i političkom umjeću tih političara.
 

Pavao Blažević

ZapraH = Zaustavimo propast Hrvatske

 
 
Javljaju se nove  stranke na ovdašnjoj sceni, nove-stare ideologije, novi izvori i načini proizvodnje moći na putu osvajanja vlasti, pa nam je obveza pogledati što nam to dolazi, što će nas snaći i kako ćemo proći, propustimo li „priči“ da tek tako teče, u nekoj novoj pribedastoj inačici „vremena da se krene“. Krenuo je ORaH pa je potrebno pogledati mu u jezgru, „mrezgu“, što mu se iza dvostrukoga oklopa ljuske krije. Za taj pogled potrebno ga je stucati, pa ću upravo to i učiniti. Krenuti nam je od imena. „ORaH“ je skraćenica izvedena od „održivog razvoja“ Hrvatske. Dakle eto nam još jedne „genitivne“ stranke hrvatske.
http://sadnice.blog.hr/slike/m/crni_orah_-_opran.jpg
Ona će se usmjeriti na neki „održivi razvoj“ (razvitak?) toga, koga, čega, tj, „Hrvatske“. Kako ne bismo odmah završili u mutežu i blatu neke ideologije i nedugo zatim zijevali kao ribe u bari s nedostatkom kisika, a zatim skončali kao iste na suhom, razbistrimo pojmove, skinut ćemo ih do gola: Gledat ćete ovdje striptiz pojmova.
 
Razvoj, stagnacija, propast
 
Najprije „razvoj“. Njemu se mogu prilijepiti ili zalijepiti svakakvi epiteti, no štogod mu se prikvačilo on sam podrazumijeva napredak. Nešto, znanost, tehnologija, gospodarstvo, društvo, države, civilizacija... ili se razvija ili ne razvija. Kad se ne razvija onda stagnira ili propada. Nema pritom „održivog razvoja“ što naslućuje kako bi eto postojao i nemogući „neodrživi razvoj“. Razvoj jednostavno ili jest ili nije. „Održivi  razvoj“ je u bitnome kontradiktorna konstrukcija koja dobro zvuči na prvi pogled. Stvarno, najprije je maltuzijanska, a zatim svih ostalih sličnih ideoloških nasljednika koji se „brinu“ o navodnom manjku „resursa“ kad više energije, kad više hrane, često obojega, kad vode, ponekad i prostora kao „lebensrauma“ i viška njegovih potrošača - ljudi.
 
Ljudi su dakle te štetočine na Zemlji, a i previše ih je, naročito onih „nižih“ slojeva, toliko previše da ih zemljica ne može sve „održivo držati“, naftom ugrijati, žitom i rižom nahraniti, vodom napojiti... Darwinistički gledano, „slabiji“ bi nekako morali otići, nestati, ustvari većina, kako bi Zemljica bila „održiva“ - za manjinu. Zadnjih pedesetak godina najpoznatiji je navodno skori budući nedostatak neobnovljivih „fosilnih  goriva“, za koja uopće nije dokazano kako je riječ o „fosilnim“ gorivima. Laički, preciznije, neznalački, doista me oduvijek fasciniralo koliko je to dinosaurusa moralo krepati, pa se „taliti“ milijunima godina kako bi onda napunili Royal Ducth Shellov tanker od 250.000 BRT nafte. Svojedobno se tvrdilo kako su najveće  rezerve nafte u Saudijskoj Arabiji, zatim kako su u Iraku još i veće, pa Sadam skonča u nekom svinjcu. Onda je popularan bio kaspijski bazen, ubrzo su saudijske rezerve povećane i do sto puta, a danas čujem na HR-u kako su venezuelanske rezerve veće i od saudijskih, pa mi ne preostaje nego reći: Zbogom Maduro, uništit će te „održivi razvoj“.
 
„Održivi naftni biznis“
 
Paniku o skorom nestanku „fosilnih rezervi“, uz dodatak o zagađenju Kugle zemaljske širio je vrh svjetskih naftnih multinacionalki i prilježni stručnjaci što im je prvenstveno služilo za uvećanje profita povećanjem cijena i sl. Na svoju stranu su uspjeli pridobiti i tzv. „zelene“ koji su na iste i slične teme nastavili globalno kukati do te mjere da su se stručnjaci multinacionalki mogli povući u medijsku zavjetrinu gdje su oduvijek i bili, naročito njihov „kapitalni“ dio. Čak su se toliko znali „povući“ pa na „zelene“ udariti policijom jer im uništavaju „biznis“, ruše profit.
http://balkans.aljazeera.net/sites/staff.balkans.aljazeera.com/files/styles/aljazeera_article_main_image/public/aa_picture_20131029_872036_high.jpg
Mirela Holy
 
Paralelno s „neobnovljivim“ djeluje i pojam „obnovljivih izvora energije“, recimo protočne hidroelektrane. Ne znam, pa ću potražiti pomoć inženjera i fizičara. Meni se nekako čini kako „obnovljivih izvora energije“ jednostavno nema: postoje samo različiti izvori energije. Jer kad jednom protekne odgovarajuća količina vode odgovarajućom brzinom kroz turbine protočne elektrane i na koncu u drugom obliku ispeče prase na užas vegana u električnoj pećnici i ohladi pivo u hladnjaku, kad to oboje potrošim nekako bih tu „energiju“ morao moći „pretvoriti“ u vodu i vratiti bez gubitaka na mjesto barem nešto prije turbine i opet „protjerati“ kroz nju. Pivo još kako tako, ali odojka? To bi za mene bio “obnovljivi izvor“, ostalo su bajke. U svemu je najzanimljivije, ujedno i najžalosnije, što se iz  „energije“ kakva bila, s kojom bi se trebalo postupati isključivo racionalno, znanstveno, tehnološki..., „proizvodi“ - ideologija i to izgleda bez gubitaka, štoviše s ogromnim političkim i sličnim dobitcima. Ukratko, u „zelenom spektru“ (i) energija je ideologija. I to usuprot i pored činjenice da se znanost i o korištenju i štedljivijem i drugačijem izvora energije i odgovarajuće tehnologije jednostavno i stalno razvijaju, napreduju.  
 
Nit' ORaH, nit' OPRaH, već ZAPRaH
 
S ideoloških visina vraćamo se našem oreju/oraju, pa se moramo „tehnički“ kako bismo uopće mogli razgovarati, složiti kako postoji i to čudo „održivog razvoja“ u Hrvatskoj? Niti slučajno, ovdje je odavno potonula i stagnacija. Na djelu je samo propast, u mnogim područjima života i „zemljopisa“ već desetljećima, ponegdje i više od stoljeća. U stanju „propasti“ moglo bi se govoriti samo o „održivom propadanju“ (OPRaH), to je naime ispravna dijagnoza stanja za svakoga, naročito političku stranku, koji bi bolest „bolesnika“ htio liječiti. Kriva dijagnoza, ovoga puta „razvoja“ za bolesnika je siguran put u smrt - dobit će krive lijekove, prevelike doze i krepati i prije nego li bi sam po sebi. Meni se nekako čini kako ideološka i  stranačka predvodnica oraja razumije da je „bolesnik“ u stanju  predsmrtne kome pa je zato već poduže - u crnini, no to je samo image. Ili je možda za pokopati nas spremna, ili nas je već pokopala. Vrag će si ga znati. Prava akcija, prva pomoć bi se trebala zvati „zustavimo propast“ Hrvatske, a stranka ZAPRaH. Djeluje možda vrlo pesimistički, crnije od Holyčine odore, ali na žalost tu smo. A kad ustanovimo gdje smo, tek onda možemo pokušati odrediti kamo ćemo.
 
Konkretni prijedlozi ORaHa
 
ORaH već djeluje. Tek što se utemeljio već je prešao „prag“ Hrvatskog sabora, kažu ankete, ne računajući gospodičnu Mirelu. Tako je i „vidoviti Nikica“ prije nego je oformio Nacionalni forum već „debelo“ bio u Hrvatskom saboru. Mirela Holy neki dan je u okviru „održivog razvoja“ predložila uzgoj kanabisa vjerojatno za domaću uporabu i za izvoz, kako za psihu tako, bit će, i za proste gaće. Razvoj samo takav i više nego održiv, još kad se dodaju  nacionalno forumaški krokodili („Dalmacija kao Florida“) sad bismo ih do jeseni mogli pustiti i u Lonjsko polje, valjda se ne bi smrzli prije nego im „oderemo“ kožu, vrlo brzo bi proračun s prihodne strane bio „uravnotežen“, a „razvoj“ sve održiviji i održiviji.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSivPltYiqNOvWzlEgkYZnwvO_p5qZPE4BUgNejU2POV-38YYqR
Osim na gospodarskom, djeluje ORaH i na čisto političkom polju.  „Oderala“ je Mirela Holy Zorana Milanovića zbog nedavnoga posjeta Mostaru: „Posjet premijera RH Milanovića smatramo nedopustivim miješanjem u poslove nama susjedne zemlje“, izjavila je. Svakome dobronamjernom, naročito prema susjednoj BiH, bilo je potpuno jasno kako je Milanovićev posjet Mostaru, u trenutku kad samo što nisu počele padati glave u međunacionalnom sukobu, bio izuzetno važan, možda i presudan u sprječavanju takvoga scenarija, no Mireli Holy  nije. S kim ili čim to imamo posla? Pitanje je tim zanimljivije kad se pročita OraH-ova špotancija Hrvatske vlade zato što nije podržala „narod Katalonije“, pretpostavljam Katalonce, glede referenduma o nezavisnosti kojega oni planiraju za kraj ove godine. Nije podržala ni Škote ni njihov referendum, nije ni Flandrijce iako oni još nisu krenuli prema referendumu... Dakako, podržavam i Katalonce i Škote i Flandrijce, no ne podržavam „održivu“ stranku iz Hrvatske koja na mostu govori jedno, a na ćupriji drugo. Očito za politički sitniš.
 
Sjeme oraha
 
Očekivao sam kako će se ORaH kao postmoderna urbana „seljačka“  stranka ovih dana oglasiti prvenstveno oko sjemena. Syngenta, švicarska multinacionalka bi globalno autorizirala sjeme paprike, a čini mi se Monsanto bi isto učinio sa zelenim grahom, u sjevrozapadnim krajevima Hrvatske poznatijim kao zelenček. „Autorizacija“ sjemena u formi autorskih prava (živio MultiZampi!), a zatim i svih njemu monopolistički definiranih pa pripadajućih zaštitnih sredstava znači kraj „maloga čovjeka“ proizvođača, seljaka, vrtlara... Ni papriku ni grah si ne će smjeti posaditi niti se sam prehraniti. Bit će prepušten na milost i nemilost „održivoga razvoja“. I orahu se tako bliži kraj, mogao bi ostati bez sjemena iako mu je plod prvenstveno sjeme! Još kad mu se u sjeme-plod unese „gen“  samouništenja klice klijavosti, pa postane neplodni plod - zbogom orahu.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Srijeda, 20/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 877 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević