Get Adobe Flash player
Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Pupavac točno odrađuje ono što je odšutio kada je Vučić...

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Nijednom riječju nije Pupi spomenuo da su ta djeca bila žrtve međusobnog...

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

"Pustimo medije neka rade svoj...

Plenković griješi poput Mačeka

Plenković griješi poput Mačeka

Nikakva Hrvatska, ni srbofilska ni liberalna ni europska ne odgovara...

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Demokracija u rukama jednog čovjeka ne može...

  • Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:05
  • Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:01
  • Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:56
  • Plenković griješi poput Mačeka

    Plenković griješi poput Mačeka

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:51
  • Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:45

Milan Kujundžić je propustio svoje prilike

 
 
Čuveni Belgijac Victor D'Hondt skrivio rezultate izbora za EU parlament, ali ne svakome koji se pojavio sa svojom listom, ali Savezu za Hrvatsku izgleda svakako, kako se reagira iz njihova stožera, a posebno iz Stožera Zavjeta za Hrvatsku, kao članice Saveza. Gospodo, treba imati na umu kako je to moglo biti i obratno, tj. da je 41,42 % birača glasovalo za Savez za Hrvatsku, a za HDZ i njegove partnere tek 6,88 % onda bi dioba glasova po D'Hondtu išlo Savezu i SDP-u s partnerima. A da se to ne bi događalo, lipi naši lijevi, desni i ostali, borite se da se izmijeni izborni zakon, a ne napadati vjetrenjače nekakvim inženjeringom.
http://www.hsp.hr/wp-content/uploads/2014/02/savez-za-hrvatsku-logo.jpg
Po meni, najveći krivac neprolaska određenih kandidata odnosno lista je politika nositelja tih lista i pojedinaca. Pri osnivanju stranke Hrvatske zore, u mojim objavljenim člancima, prorokovao sam neprolazak njihovih kandidata na prvim izborima. A evo to je za njih prvi izbor za EU parlament. A sad kažem, ne prorokujem, kako je lako moguće da se to dogodi i na sljedećim izborima za Sabor odnosno za predsjednika RH. Tu ne treba dar prorokovanja za pogoditi istinu. Naime, vidljivo je kako su prolazili i prolaze osnivači novih stranaka, a koji su bili kandidati na izborima u svojim bivšim strankama, tj. izgubljenim izborima.
 
Da je dr. Milan Kujundžić pobjedio na stranačkim izborima za predsjednika HDZ-a makar s jednim glasom više od Karamarka, ne bi bilo problema za istoga, kao što je ovaj problem na izborima za EU parlament. Ali, budući da je izgubio izbore u HDZ-u sa sto i jedanaest glasova manje od Karamarka onda je riječ o gubitku ili porazu. Nositi se s porazom, pozitivno, pa ostati u stranci bio bi znak da je taj ljubitelj svoje stranke kojoj je zamalo postao predsjednik. Ali netko hoće biti predsjednik pa makar u drugoj varijanti; onda mu ne preostaje nego da osnuje svoju stranku i kroz nju dokaže svoju ljubav prema Hrvatskoj kao predsjednik, a ne kao poraženi u stranci koju sada ocrnjuje, da je njoj kao i onoj lijevoj vrijeme prošlo.
 
Da, ipak je u pravu gospodin Kujundžić: HDZ-u je prošlo vrijeme u kojoj je isti bio član, ali samo za njega i njegove sljedbenike. Upravo o tome može se pročitati u objavljenom članku u Hrvatskom fokusu, kao i o onoj čuvenoj  (kao Kujundžićevoj) izreci, glede Tita: povijest povjesničarima (portal Hrvatski fokus, 2. kolovoza 2013.). No, ovdje ću kratko ponoviti (citirati), a riječ su iz intervjua kojeg je gospodin Kujundžić dao Hrvatskom tjedniku 18. srpnja 2013, ispred Ivice Marijačića: Vrlo ugledni novinar gospodin Marijačić je postavio pitanje: „Što biste Vi napravili s imenom jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tite, čije ime nosi trg u Zagrebu?“
 
Odgovor gospodina Kujundžića: „Josip Broz Tito stvar je povijesti. Povijest ostavimo povjesničarima. Nemojmo to narodu nametati, moramo se baviti time kako zaposliti ljude, kako zaustaviti iseljavanje naše djece, a Josipa Broza, Antu Pavelića i sve ostale ostavimo u tužnu hrvatsku povijest gdje se time trebaju baviti povjesničari, iz toga moramo nešto naučiti. Naučiti da su bili ljudi koji su činili i neke korisne stvari, ali, na žalost, i neke štetne, te ne živjeti više u tome svijetu i ne stavljati to u prvi plan“.
 
Da, da pustimo maršala Titu na trgu u Zagrebu ispred HNK i njegove zločince (udbaše), da i dalje veličaju njegovo ime i da nekažnjeni žive silovatelji u Vukovaru smijući se svojim žrtvama u prolazu! Pustimo udovice žrtava iz Bleiburga, pustimo prognane iz Zrina, Boričevca, Španovice i one po jamama u Sloveniji, Hrvatskoj do Makedonije, neka ih povjesničari pronađu i utješe! Ah, da ne nabrajam zulume Titinih nasljednika, koji hapse i bacaju na psihijatriju (jer Goli otok ne funkcionira) ljude koji se ne sviđaju režimu. Pustimo ih da se mladež iseljava! Pustimo ih da rasprodaju vrijedne nekretnine i da ljude tjeraju sa posla i ne zapošljavaju sposobne za rad! Pustimo ih da 100posto povećaju cijene, tamo gdje se sjete!
 
Pa eto, pustili ste gospodine Kujundžiću Titu povjesničarima, a Hrvatskoj, koju Tito nije mogao smisliti da bi mogla postati država, a lakše mu je bilo zamisliti Savu kako teče natrag prema svom izvoru; po njegovim nasljednicima izgleda sve otiče niz Savu prema Beogradu, centru balkanske regije, kao što su nekoć tekli leševi (žrtve) partizanskih ubojica iz i oko Jasenovca nakon 9. svibnja 1945. pa iz kroz lipanj iste godine. I tako sve do 1953.! Čak imamo i osuđenika, našeg branitelja, iz Domovinskog rata (Veljko Marić), tamo u pravcu gdje teče Sava, tj. preko naše granice, a koju je Tito uskratio za neke naše teritorije sve od Šida do hrvatskoga Zemuna (1946.). Pa mogu reći, da je to vrhunski uspijeh 6,88 % glasača. Da, prepoznali su vrijednost izreke: Povijest povjesničarima, a maršal Tito trgu HNK u Zagrebu!
 

Nikola Bašić, Vis

I ova aktualna vlast protiv istine o likvidacijama stotina tisuća Hrvata na Bleiburgu i kasnije

 
 
Istraživati pokolje u Bleiburgu za vrijeme Titine Jugoslavije značilo je „gledati smrti u lice“ jer je zloglasna UDBA likvidirala diljem Svijeta svakog istražitelja do kojega je uspjela doprijeti. Svi preživjeli svjedoci živjeli su u strahu, iako su uredno vođeni samo pod brojem, u pismohrani hrvatske emigracije. Hrvatski kontroverzni povjesničar dr. Krunoslav Draganović napravio je više od stotinjak takvih svjedočanstava i najzaslužniji što su prva istraživanja objavljena u Buenos Airesu pod nazivljem La Tragediade Bleiburg, za koja je ugledni hrvatski publicist Ivo Bogdan napisao opširni predgovor. No kako je dr. Draganović odjednom „tajanstveno nestao“ iz emigracije, tako je Ivo Bogdan na zvjerski način ubijen od strane UDBE 18. kolovoza 1971. godine. U daljnjim istraživanjima sudjelovali su Ivo Rojnica, Franjo Nevestić, Vinko Nikolić itd.
http://www.24sata.hr/image/predsjednik-sabora-boris-sprem-umro-jutros-u-bolnici-504x335-20120939-20120930091026-355e386b45d50e64a2d62744baff9167.jpg
Boris Šprem - čovjek koji je proveo sramnu odluku o tomu da Sabor ne bude pokrovitelj komemoracija na Bleiburgu
 
 
Dio svjedočanstva svjedoka br. 26 kojega su spasili bugarski vojnici kaže: „U onom času čuo sam pucnjavu strojnica i automatskih revolvera, jauk i poziv u pomoć. Kad sam se malo pribrao od trešnje u kamionu, čuo sam viku: 'Neka sađu prva trojca i ostali neka čekaju'. Čim su prvi iskočili, dočekali su ih batinama, palicama, udarcima nogu, lupali su ih po glavi, po licu i u želudac tako okrutno, da nisam više mogao gledati tu strahotu. Nekima su oči iskakale iz raspolovljene lubanje. Među krvnicima bilo je malodobnika od 12 i 15 godina, žena i naoružanih civila. Usupnut ovim strašnim prizorom, nisam odmah ni primjetio jedan jarak od 3 metra duljine i 4 širine, a da mu se nije moglo vidjeti kraj ni s lijeve ni s desne strane. Bio je zatrpan do polovice leševima po trojce svezanih, jednih preko drugih, isprevrtanih, izobličenih, a nekima je manjkala polovica glave, goli. Neki su ležali u dnu jarka, zatrpani s 5 ili 6 redova ubijenih, i jaukali: 'Ubijte me, jer sam još živ.' Krvnici su se cinički rugali: 'Mi nikoga ne ubijamo, mi želimo da svi žive'. Bio sam zaprepašten. Prva trojica, koju sam pratio u kamionu, bili su napola mrtvi. Donijeli su ih na rub jarka. Zatim drugu trojicu, i tako redom. Neki, još uvijek pri svijesti, klicali su: 'Živjela Nezavisna Država Hrvatska'. Neki su molili: 'Bože moj, Isuse i Marijo, pomozite mi'. Među krvnicima došaptavanja,ruganje i smijeh. Ozada su ih turali na rub jarka. Tamo su čekali krvnici, naslonjene noge na leševe. Jedan daje nalog: 'Pucaj'. Krvnici pucaju u zatiljak i u isto vrijeme guraju u jarak na druge leševe. Tako su se redom ispražnjavali kamioni dan za danom...
 
Morao sam, s drugom trojicom napuniti pištolj zapovjednika bataljona, Božidara Minića. Punili smo pištolje za njega. On je brojio metke, i navečer je izjavio, da je bio ubio 2040 ljudi. Vidjevši to, politički komesar, Petar Milenković, pohvalio se je da je on bio ubio oko 400 osoba, a njegov zamjenik Petar Kundak je nadodao: 'Moj zapovjedniče, ja ni manje ni više nego dvaput toliko.'“[1]
 
Što se dogodilo s četnicima kojima je Pavelić osigurao siguran koridor i koji su se također predali Britancima? Oko 20 000 negdašnjih četnika (koji nisu oslobođenjem Srbije prešli u partizane) Britanci su zarobili i niti jednog nisu vratili Titovim partizanima (niti jedan poslije rata nije bio izručen Jugoslaviji, niti se ikome sudilo za ratne zločine), već su ih zadržali u logoru u Eboliju, u Italiji. Iako su četnici (pripadnici Srpske državne garde Milana Nedića, fašističke organizacije Zbor Dimitrija Ljotića itd.) službeno svrstani kao „neprijateljsko osoblje“, oni su se u britanskim odorama slobodno kretali u logoru te su kasnije bili raspoređeni diljem Italije.
 
Nakon rata, veći dio njih je zatražio utočište u Velikoj Britaniji, tako da su i službeni britanski podatci iz 1951. godine registrirali 9264 nastanjena muškarca iz Jugoslavije i svega 1992 žene, što jasno dokazuje tko su bili ti novi stanovnici Velike Britanije. Naseljeni četnici u Britaniji osnivaju svoju tiskaru te u izdanjima Iskra Press čitavo poslijeratno vrijeme objavljuju hvalospjeve srpskom četništvu. Britansku vlast to nimalo ne smeta, već sasvim suprotno, biološke nasljednike tih četnika (sada pod engleskim imenima) upravo koriste u svojim „mirovnim misijama“ kao pregovarače i tumače tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. (96. Carole Hodge: Srpski lobi u Velikoj Britaniji, Stih, Zagreb, 2006., str. 12. i 93.)
http://hu-benedikt.hr/news/wp-content/uploads/2012/05/_1particernici.jpg
SDP, HNS i IDS se stavili na stranu ovih protuhrvatskih elemenata tijekom Drugoga svjetskog rata
 
Mogli bi pisati o tisućama takvih svjedočanstva, o statističkim podacima koje neumoljivo govore da je u Titovoj Jugoslaviji od 1945. god. svakog dana u prosjeku ubijeno po 30 Hrvata, a i o trideset tisuća političkih procesa. Što to vrijedi kada je Hrvatska još uvijek gluha na osudu najvećeg zločinačkog režima u povijesti čovječanstva. I vladari svijeta odrekli su svoga čeda komunizma, tako da je i Europski parlament 2006. godine donio Rezoluciju br. 1481 o komunizmu i osudio komunizam kao zločinačku ideologiju. Europski parlament je zatražio istragu i osudu svih komunističkih zločina što su prihvatile gotovo sve bivše komunističke zemlje, a danas članice EU (Poljska, Rumunjska, Bugarska, itd.). Prihvatila je istragu komunističkih zločina i Rusija osnovavši Komisiju za utvrđivanje Staljinovih zločina. Što se u Hrvatskoj događa? Ništa, osim što su komunistički zločinci postali antifašisti. Paradoks je taj što su upravo ti novostvoreni antifašisti zbog „alergije“ na hrvatsku državu, a osobito na pridjev hrvatski, postali najveći zagovornici ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a u njoj će  morati položiti račune za svu svoju zločinačku prošlost prema državi  koja im je sada toliko mrska.
O genocidu i masakru na Bleiburgu i koloni uplašenih nesretnika dugoj pedeset kilometara u slobodnoj Hrvatskoj se dosta pisalo, ali još uvijek istraživački nedovoljno. Kako su na taj zločin gledali njegovi sudionici, britanski časnici, govore dva primjera. Brigadir Scott je u svoj dnevnik 15. svibnja 1945. godine zapisao: „U Bleiburg sam stigao u 12.30 i provozao se okolicom. Činilo se da se nepovezani zvukovi puščane paljbe razliježu u različitim smjerovima, ali mislim da se radilo samo o junačenju tako dragom Jugoslavenima i, na sreću, po pravilu, sasvim bezazlenom.“ Teško je povjerovati koliko je mržnje i ironije u tom britanskom časniku jer je u službenom dokumentu zapisao kako su Jugoslaveni samo bezazleno pucali i nisu ubijali Hrvate. Scottov kolega, zapovjednik velških gardista, pukovnik Robin Rose-Price, ipak je napisao nešto drugačije u svoj ratni dnevnik: „Divan dan. Započinje evakuacija Hrvata. Primljena zapovjed zloslutne dvoličnosti, tj. izručiti Hrvate njihovim neprijateljima, odnosno Titu u Jugoslaviju, pri čemu ih ostaviti u uvjerenju da idu u Italiju.“[2]
S druge strane je ugledni austrijski tjednik Die Furche zabilježio kako se dr.
 
Vladimir Bakarić, tada predsjednik Narodne Republike Hrvatske, hvalio kako je engleskom časniku poklonio jedan Packard u znak zahvalnosti što je izručio hrvatsku vojsku komunistima. Istraživati pokolje u Bleiburgu za vrijeme Titove Jugoslavije značilo je „gledati smrti u lice“ jer je zloglasna UDBA likvidirala diljem Svijeta svakog istražitelja do kojega je uspjela doprijeti. Svi preživjeli svjedoci živjeli su u strahu, iako su uredno vođeni samo pod brojem, u pismohrani hrvatske emigracije. Hrvatski povjesničar dr. Krunoslav Draganović napravio je više od stotinjak takvih svjedočanstava i najzaslužniji što su prva istraživanja objavljena u Buenos Airesu pod nazivljem La Tragediade Bleiburg, za koja je ugledni hrvatski publicist Ivo Bogdan napisao opširni predgovor. No kako je dr. Draganović odjednom tajanstveno nestao iz emigracije, tako je Ivo Bogdan na najzvjerskiji način ubijen od strane UDBE 18. kolovoza 1971. godine. U daljnjim istraživanjima sudjelovali su Ivo Rojnica, Franjo Nevestić i dr., a osobio Vinko Nikolić.
http://devetkomentara.net/files/images/cambodia.jpg
Dio svjedočanstva svjedoka br. 26 kojega su spasili bugarski vojnici kaže: „U onom času čuo sam pucnjavu strojnica i automatskih revolvera, jauk i poziv u pomoć. Kad sam se malo pribrao od trešnje u kamionu, čuo sam viku: 'Neka sađu prva trojca i ostali neka čekaju'. Čim su prvi iskočili, dočekali su ih batinama, palicama, udarcima nogu, lupali su ih po glavi, po licu i u želudac tako okrutno, da nisam više mogao gledati tu strahotu. Nekima su oči iskakale iz raspolovljene lubanje. Među krvnicima bilo je malodobnika od 12 i 15 godina, žena i naoružanih civila. Usupnut ovim strašnim prizorom, nisam odmah ni primjetio jedan jarak od 3 metra duljine i 4 širine, a da mu se nije moglo vidjeti kraj ni s lijeve ni s desne strane. Bio je zatrpan do polovice leševima po trojce svezanih, jednih preko drugih, isprevrtanih, izobličenih, a nekima je manjkala polovica glave, goli. Neki su ležali u dnu jarka, zatrpani s 5 ili 6 redova ubijenih, i jaukali: 'Ubijte me, jer sam još živ.' Krvnici su se cinički rugali: 'Mi nikoga ne ubijamo, mi želimo da svi žive'. Bio sam zaprepašten. Prva trojica, koju sam pratio u kamionu, bili su napola mrtvi. Donijeli su ih na rub jarka. Zatim drugu trojicu, i tako redom. Neki, još uvijek pri svijesti, klicali su: 'Živjela Nezavisna Država Hrvatska'. Neki su molili: 'Bože moj, Isuse i Marijo, pomozite mi'. Među krvnicima došaptavanja, ruganje i smijeh. Ozada su ih turali na rub jarka. Tamo su čekali krvnici, naslonjene noge na leševe. Jedan daje nalog: 'Pucaj'. Krvnici pucaju u zatiljak i u isto vrijeme guraju u jarak na druge leševe. Tako su se redom ispražnjavali kamioni dan za danom...
 
Morao sam, s drugom trojicom napuniti pištolj zapovjednika bataljona, Božidara Minića. Punili smo pištolje za njega. On je brojio metke, i navečer je izjavio, da je bio ubio 2040 ljudi. Vidjevši to, politički komesar, Petar Milenković, pohvalio se je da je on bio ubio oko 400 osoba, a njegov zamjenik Petar Kundak je nadodao: 'Moj zapovjedniče, ja ni manje ni više nego dvaput toliko.'“[3]
 
Bilješke:
 
[1] Vinko Nikolić: Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, ART studio Azinović, Zagreb, 1995., str. 174. i 175.
[2] Ivan Bekavac: Izdaja na Pantovčaku, Tiva, Varaždin, 2001., str. 147. i 173.
[3] Vinko Nikolić: Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, ART studio Azinović, Zagreb, 1995., str. 174. i 175.
 

Mladen Lojkić

Kako optužiti HDZ za poplavu u Posavini?

 
 
Koliko nas sveukupno koštaju napuhani mastodonti poput Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma i Hrvatskih cesta, uključujući sve posljedice njihovih propusta. Što smo dobili natrag za uložene tisuće milijardi kuna našeg novca? Poplave u Slavoniji, požare u Dalmaciji i velike dugove u cijeloj Lijepoj našoj. Navodno je nasip kod Rajevog sela popustio zato jer se na njemu iskapao šljunak i pijesak za gradnju prometnica. Nacija očekuje ostavke odgovornih ministara i odgovornih šefova javnih poduzeća.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRP-V0xtY044M_DKOWrN0Xls5phjNLl5XU03cxn0H6ZOr3_Kwpihttp://www.hkv.hr/images/stories/Dado_slike/milanovic_naocale.jpghttps://lh3.googleusercontent.com/-YfmFjo8ZA9c/UdGeHmOnIrI/AAAAAAAABLw/EtEe9htO-wY/s471/best%2520hollywood%2520actors%25203.JPG
Zemlju vode lažni socijaldemokrati, koji uništavaju naše radništvo i naše seljaka. Tu su i lažni liberali i lažni narodnjaci iz HNS-a. Što dodati, osjećajući mirno bilo reformirane liberalne Partije? Koja je već stotinu godina na suhom i toplom, koja je živjela dobro i kada je selila u pržun, koja danas pržun lagodno odrađuje. Ako je ovu državu stvorio HDZ, vrijeme je da preuzme odgovornost i za krivo sagrađene nasipe u vrijeme Ivice Račana. Ako ništa drugo, HDZ je odgovoran za dva povratka Partije na vlast. Jedini heroji ovih dana jesu sami poplavljeni stradalnici, njihovi spasioci iz HGSS-a, kao i angažirani vojnici i humanitarci. Nebriga struktura odnosi i upropaštava živote.       
 
Surovi Stvoritelj senzibilan je na Sarajevo
 
Tamo povremeno pokrene svjetski rat, a ovaj put odlučio se za potop Republike Srpske, pa je usput stradao dobar dio "nepostojeće" Jugoslavije. Ovih smo dana saznali da je Gavrilo Princip bio pitomi srpski domoljub, koji je pogreškom povukao okidač Velikog rata. Krivo je protumačio direktivu Crne ruke!  Sveukupno gledano, Jugoslavija je bila jedna velika nesreća, zastrašujuća posljedica velikog svjetskog rata, koja se snažno izražavala i kroz genocide nad određenim nacijama na ovome prostoru. Takav je život. Ne ide novo vino u stare mjehove, niti nova voda u stare zaštopane kanale. Kako to objasniti hrvatskim nacionalistima na Bleiburgu? Da je u Jugoslaviji bilo više poplava i evakuacija stanovništva s naslova elementarnih nepogoda, možda bi se razvilo pozitivno zajedništvo u nesreći. Podjednako raspoređena smaknuća informbirovaca zamalo su ujedinila zemlju. Više zajedničke nesreće, više Jugoslavije! Više "evakuacije" Hrvata u Banjoj Luci, više ustaša u Zagrebu. Panonsku Banja Luku je 1969. pogodio potres, a ovih dana stigao je i novi potop. Humano preseljavanje stanovništva ostaje u tim okvirima. A novi Noa zove se Milorad Dodik. Upravo je prigrabio prestižnu titulu admirala Panonskog mora. Što ta ljudina sagradi, to ne tone lako.     
 
Isto tako, ovih je dana postalo razvidno tko utapa Hrvatsku. Prva reakcija premijera RH na poplavu u županjskoj Posavini šokirala je sve Slavonce. Zoran Milanović postavio je na svoje prozore vodonepropusno staklo! Čovjek je jednostavno genijalan! Njegova jednako zbunjena posada pokušla je to kamuflirati u priču o staklu protiv prisluškivanja, zaboravljajući da se kroz staklo zapravo snimaju kompromitirajuće fotografije. Milanović je mislio da je problem tako riješen i hladno se posvetio predizbornim skupovima SDP-a. Pomišljao je na to da se pojavi zajedno sa HV-om, na tenku, ali se uplašio novog pada. Nakon povike u medijima, Milanović se ipak projurio Slavonijom u čamcu, poput riđana Davida Carusoa, u jednako kriminalističkoj seriji "CSI Miami". Naravno da se u toj vodurini izgubio, prošišao pored zaprepaštenog Milorada Dodika, i stigao sve do Banja Luke. Milanović se konačno uvjerio da je kriza duboka i da zapravo nema svoje dno. Možemo reći da je počela Oluja 2, koju je u subotu najavio Davor Domazet-Lošo, u zagrebačkom Globusu, na motivacijskoj poplavi Saveza za Hrvatsku. Teški potop u županjskom bazenu je jedna velika tragedija, ali i prilika za kvalitetan govor mržnje.
 
Kako bi bilo divno da smo obezglavljeni
 
Umjesto da priskoči u pomoć stradalnicima, dio nacije prepustio se ugodnima snovima. Zamišljamo da je koalicija Kukuriku nakon okupljanja u Županji zanoćila u nekom obližnjem izletištu. Ode cijeli republički komitet niz Savu i dalje natrag u beogradski CK, odnosno u Dunav. Partija bi završila na beogradskoj Adi Ciganliji, što se može interpretirati kao povratak kući. Teži partijaš brže tone. Teškaški riječki ogranak, navikao na tajkunske jahte, potonuo bi za pet minuta. Slavko Linić tone prvi, ali za sobom vuče i Milanovića. Za koga navija nacija? Za Linića! Samo ministar Željko Jovanović pliva u mutnim vodama i močvarama. Zajedno plutaju Tihomir Jakovina i jednako raspadajuća mrtva krava, za koju je bio resorski zadužen. Jadna krava! Bilo bi zanimljivo gledati Antu Kotromanovića kako pokušava preplivati na drugu stranu. Zamislite Arsena Bauka kako se okreće u kaljuži, a njegovo je lice isto onako urbano podbuhlo i blijedo. Branko Grčić u samo nekoliko minuta sličio bi na vodozemnog Smeagola iz "Gospodara prstenova". Na licu raspadajućeg Orsata Miljenića ne vidi se nikakva značajnija promjena. Opis plutajućih ministrica u Vladi RH preskočit ću iz zdravstveno-estetskih razloga. Zapravo, većina ministara i ministrica u Vladi RH izgledaju kao da ih je izbacila poplava.  
http://www.nadlanu.com/upload/thumbs/images/articles/2013/06/03/Poplava%2002_670x0.jpg
Bila su moguća dva raspleta. Ovakva poplava, nesreća sirotinje i totalna katastrofa, ili da samo koalicija Kukuriku potone do kraja, čime bi se pokrenuo oporavak zemlje. Da je ovu Vladu RH na vrijeme odnijela voda, Hrvatska bi se oporavila i bila u mogućnosti da pomogne današnje stradalnike i beskućnike. Tu se javljaju nekakve mogućnosti da SDP ponovno prevali svu svoju odgovornost na HDZ. Naime, da HDZ nije krao, lopovština koalicije Kukuriku bio bi podnošljiviji, pa bi nešto zdrave vode ostalo i za naše Slavonce, koji zajedno sa Srbijancima moraju prihvatiti europsko, slovensko i zagrebačko smeće.
 
Kome još treba objašnjavati da je za sve zlo kriv HDZ? Naravno da smo opet fasovali najgoru varijantu. Zašto nismo te sreće da se na nekom zajedničkom okupljanju Vlade RH ili koalicije Kukuriku dogodi tragedija? Trovanje hranom ili polonijem krasno bi cijeloj Vladi dalo istu boju i prihvatljivu koordinaciju. I opravdalo dolazak takvih ljudi na vlast. Bio bi red da Vlada povremeno zasjeda u Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Osijeku i Banjoj Luci, jer bi se povećala mogućnost poželjnih prometnih nesreća ili avionskih katastrofa. Baš nemamo sreće. Koliko smo puta bili svjedoci da se cijela Vlada najela ludih gljiva, ali nitko da odapne.  To postaje nepodnošljivo.          
 
Možemo li se nadati kvalitetnim odronima zemlje na Pantovčaku?
 
Zamislite tragediju da vodena bujica ili solidan odron zemlje odnesu Ured predsjednika na Pantovčaku, zajedno sa predsjednikom RH i s njegovim regionalnim savjetnikom Dejanom Jovićem. Iako vam se to tako ne čini, najbolja nacija je obezglavljena nacija. Imajući u vidu teoriju vjerojatnosti, jako je važno da Ivo Josipović i Dejan Jović obiđu potopljena naselja. Više puta! Da je Stipe Mesić 1994. do kraja potonuo, Hrvatska bio bila pošteđena kasnije nesreće da joj baš takav Slavonac dođe na čelo, na sramotu Slavonije i cijele Lijepe Naše. Mesić se predstavlja kao partizan, a zapravo je greškom evakuiran prije neke vremenske nepogode u Slavoniji. Je li Ivo Josipović odrastao na otoku Golom? Razara li gudačka glazba mozak? Kakva je sibirska studen donijela Josipa Broza? Koja je nesreća donijela Franju Tuđmana? Puno se priča i piše o Partiji i partijskoj ilegali, a zapravo su se neradnici sklonili u gradove, izgovarajući se na nesreću hrvatskog sela.
 
Brzi odlazak Zorana Milanovića i Ive Josipovića preporodio bi zemlju. Nemojte polagati veliku nadu u izbore, jer je laž da nam je Stvoritelj dao slobodnu volju. Da dragi Bog pusti čovjeku na volju, isti dan bi se dogodio novi potop. Svjetski ratovi stizali su nam s našom slobodnom voljom. Kada smo čuli da je krenula poplava u Srbiji, učinilo nam se da pravedni Bog postoji, kad tamo, stradala je samo sirotinja. Naša je zluradost brzo kažnjena - voda se digla i u susjedstvu Srbije, uključujući našu Posavinu, na obje strane Save. I ponovno je stradala sirotinja! Bog postoji, ali ne postoji za sirotinju, koja se uporno moli, a Bog pomaže najgore među nama. Bog pomogne i ateiste, agnostike i bogohulnike, na što najozbiljnije računam, oprosti mi Bože! Postoje ovakvi trenuci kada je molitva preporučljiva, ali nije dovoljna. Božju volju slijede oni koji poduzmu konkretne mjere, poput spasitelja iz HGSS-a.

 

Tvrtko Dolić 

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Utorak, 16/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 994 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević