Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Proces globalizacije nameće novo jednoumlje

 
 
Ovo je već "zabrinjavajuće"! Gledam podatke i pitam se: Je li moguće da Poljska i Mađarska toliko zaostaju za "slobodnim" i "demokratskim" svijetom? Andrzej Duda i Viktor Orbán očito nisu svjesni kuda vode njihovi "autoritarni" režimi, a što je najgore, to čini se ne znaju ni narodi u ove dvije zemlje! Poljska i Mađarska ukupno imaju nepunih 50 milijuna stanovnika, što nije niti 10 posto ukupnog stanovništva Europske unije, ali su mnogi u EU-u jako "zabrinuti" za ono što se tamo događa po pitanju "demokracije" i "ljudskih sloboda", pa i vezano za odnos prema migrantima.
https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/81539816_165237361363015_7216054118278758400_n.jpg?_nc_cat=100&_nc_ohc=8p3vQNQtAtQAQnwuJPpxNmACfC5HbbkiFhqnZxMh-Mq2rUKBWesyOirIQ&_nc_ht=scontent-vie1-1.xx&oh=68f2d859dc7ed568351858affecb8b10&oe=5EACAADF
Proces globalizacije koji nameće novo jednoumlje pri čemu je "istočni grijeh" svako odstupanje od propisane matrice i onoga što je dopušteno i opsesivna težnja tehnokratskih činovničkih krugova iz vrha europskih institucija da se priguši svaki glas onih spremnih na otpor takvoj koncepciji, trend je čije su posljedice (za sada) samo kampanja - prije svega medijska - a što su pripravni poduzeti u budućnosti, to ćemo tek vidjeti. Države koje drže do kršćanskog morala i stavljaju svoju suverenost ispred svih pomodarskih ili nametnutih klišeja što ih forsira neo-liberalna klika, danas su savjest Europe. One Europe koja se svojih kršćanskih korijena, identiteta, moralnih zasada i etičkih normi, pa u konačnici i prava na slobodu ne kani odreći. I to jako dobro zna mafija koja provodi koncept globalizacije po svaku cijenu, unatoč svakoj logici i zdravom razumu i usprkos jasnim pokazateljima kuda on vodi.
 
Koliko god oni režali na Orbána i Dudu, morali bi znati jedno: o tomu kakvu će vlast imati u svojim zemljama odlučuju Mađari i Poljaci. Kao što bi mi u Hrvatskoj u skladu s većinskim svjetonazorom naših građana i njihovom voljom jednoga dana trebali imati vlast koja će biti odraz naših želja i potreba. Ako se Europa (kad kažemo "Europa" uglavnom mislimo na zapadne zemlje) odrekla Krista, zar moramo i mi? Nije li to stvar našega izbora kao slobodnih ljudi? U ime čega se danas po svaku cijenu nameće novo jednoumlje pod egidom neke "univerzalne slobode" koja svoga izraza nalazi u eskalaciji nasilja, nemorala i destrukcije? Natjeraju li nas da se odreknemo Boga, što će nam ostati? Ako jednoga dana izgubimo sebe, što će nam profit, investicije, BDP i čemu će služiti sve materijalne stvari koje posjedujemo? I na kraju još nešto: pogledajte ovu sliku i sami sebi odgovorite na pitanje koja je od ove tri spomenute zemlje sigurnija i slobodnija.
 

Zlatko Pinter

Kolika je snaga hrvatskih gremija u kreiranju političke scene?

 
 
U analizi desnog političkog spektra u Hrvatskoj i općenito desne, tradicionalne i domoljubne političke scene ma što god to bilo i značilo; posebna tema i sama po sebi mora biti televizijska emisija „Bujica“. Uloga, programska shema, pristup i metode njezina autora, urednika i voditelja Velimira Bujaneca u javnom predstavljanju te suptilnom, prikrivenom i u pravilu neizravnom ozloglašavanju općenito desne političke opcije kao ekstremističke, primitivne, sirove, agresivne, nasilne, nehumane i necivilizirane. Kao „fasada“ da se to prikrije od gledatelja i da ih se zavara služi emocionalno naglašeno i eurofično domoljublje, busanje u domoljubna prsa, eskapade i patetični izljevi rodoljublja i nacionalizma i tomu slični trikovi i obmane za naivne i lakovjerne domoljube, odnosno ukratko trivijalno i banalno glumatanje domoljublja, rodoljublja i nacionalizma!
https://i.ytimg.com/vi/Z66TW4wlER0/hqdefault.jpg
Višestruko potkapacitiran, skromne izobrazbe i znanja te oskudnog vokabulara punog srbizama zbog anacionalnog odgoja i nedostatka ljubavi za hrvatski jezik, Velimir Bujanec i njegovi pomno odabrani i javnosti znani gosti od kojih su neki i prikriveni suradnici antihrvatske „duboke“ države, imaju primarni zadatak i cilj desnu politički opciju i kulturu, tradiciju, domoljublje kao i konzervativna politička i društvena stajališta i sustav vrijednosti  i prioriteta; krivotvoriti, stigmatizirati i kompromitirati u javnosti kao nazadne, primitivne, brahijalne, rušilačke, nečovječne, fašističke i nacističke!
 
Crna obleka
 
Velimir Bujanec kao voditelj emisije „Bujica“ čini to već na pojavnoj odnosno vizualnoj razini oblačeći stalno sivu ili crnu košulju i crni sako, kao sinonime fašizma i nacizma te tobože obvezne znakove identiteta i suvremene desne političke misli, ideologije i politike! Bujanec programirano sustavno i kontinuirano podcjenjuje i niječe demokraciju kao politički sustav te institucije demokratske države i društva, a zaziva i glorificira autoritarne lidere odnosno vođu, „čvrstu ruku“ i pater familiasa odnosno općenito autoritarizam. U emisiji se idealiziraju, propagiraju i slave političari iz nekih susjednih država, a od gledatelja se pri tome krije da oni imaju prikrivene ili i otvorene iredentističke ambicije, opcije, planove i programe presizanja prema dijelovima teritorija Republike Hrvatske!
 
Velimir Bujanec rođen je 1974. u Varaždinu, a domicilno je iz Varaždinskih Toplica gdje je i završio osnovnu školu. Kao mladi student obreo se u novinarstvu te se istodobno priklonio desnim političkim strankama među pravašima što je počelo još dok je boravio u Varaždinu gdje se instant „preko noći“ obratio u hrvatskog domoljuba, nacionalistu, desničara i vjernika! Ostalo je sve dobro poznato i već viđeno među pravašima (ili točnije „pravašima“), da oni između kruha svagdanjeg tj. egzistencije s jedne i pravaštva s druge strane, često radije biraju – izdaju pravaštva i kolaboraciju s „dubokom“ antihrvatskom državom!
 
Lažni medijski prorok i mesija hrvatskog nacionalizma
 
I tako se i u tim i takvim osobnim i društvenim okolnostima Velimir Bujanec našao u egzistencijalnoj i kruhoboračkoj ulozi lažnog medijskog proroka i mesije hrvatskog nacionalizma, domoljublja, tradicije, konzervativizma te i desnice! S jasnom ulogom,  programom, ciljem i obvezom da ih obezvrijedi, kompromitira i ozloglasi; za što su mu njegovi nalogodavci, poslodavci i mentori iz struktura „duboke“ antihrvatske države dali moćan i utjecajan propagandni medij a to je televizijska emisija koja je po izvedenici iz njegova prezimena nazvana – „Bujica“! Čija je medijska uloga i propagandna moć još više potencirana time što su planski i ciljano iz elektronskih i ostalih medija uklonjeni svi sadržaji, projekti i autori istinskog desnog političkog spektra i nacionalnog usmjerenja! Tako su kadrovici „duboke“ antihrvatske države stvorili lažnu medijski zvijezdu, gurua i sliku desnog i nacional(ističkog)nog političkog spektra; s najboljom mogućom pozicijom da ga Velimir Bujanec  „iznutra“ prikriveno ili otvoreno neizravno ili izravno izruguje, obezvrjeđuje, ozloglašava, razara i uništava; a njegove poklonike i što je posebno važno i birače zbunjuje i dezorijentira te što je posebno važno u vremenu izbora i izbornih kampanja i manipulira. Što se moglo vidjeti te čega smo bili svjedoci i proteklih tjedana kampanje za predsjedničke izbore u projektu „duboke“ države i „Ruskog lobija“ (na)zvanom – „Škorom do promjena“!
 
Škoro nije ni Bujančev, ni Radeljićev projekt
 
Jeftino je, prozirno i smiješno obmanjivanje javnosti tvrdnjom da je Škoro politički projekt Velimira Bujaneca i Mate Radeljića. Pa to se kao laž može identificirati već i ako ostanemo samo na prizemnoj i konkretnoj financijskoj razini pitanjem, pa odakle Velimiru Bujanecu i Mati Radeljiću četiri milijuna kuna koliko su najmanje iznosili izravni i neizravni troškovi izborne kampanje Miroslava Škore? U dirigiranim se medijima ističe da je Škoro na izborima postigao veliki uspeh unatoč tome što „nije imao stranačku infrastrukturu i financijsku potporu“. Ali kad već nije imao infrastrukturnu i financijsku potporu stranke, netko je morao dati taj novac i u vremenu od samo četiri-pet mjeseci okupiti, organizirati i staviti u funkciju tako kadrovski, organizacijski i logistički složen i skup projekt kao što je to bio izborni stožer Miroslava Škore! Pa takvo nešto se nikako i nipošto ne može organizirati i provesti spontano, slučajno i bez moćne institucionalne potpore pa zvala se ona „duboka“ država, „Ruski lobi“ ili plinski i naftni konzorcij. Financiranje i trag novca nepogrješivo otkrivaju tko i što stoji iza kandidata: interesna grupa, lobi, multinacionalne kompanije, od naroda otuđeni „centri moći“, „duboka“ država, „službe“ stranih država i tako dalje.
 
Ima li Bujica ulogu gušenja pluralizma?
 
No, nakon svega toga može se a i mora postaviti logično pitanje zašto davati toliko pozornosti jednom autoru i TV emisiji, kao da postoje pisano pravilo i obveza da TV gledatelji moraju birati i gledati baš tu i takvu emisiju odnosno „Bujicu“. Pa svatko na svom televizoru bira po svom ukusu i afinitetima, te zašto u pluralnom društvu ne bi mogla postojati i emisija poput „Bujice“ i njezina autora i što u tom i takvom surječju uopće u tome može biti politički, društveno i medijski loše i neprihvatljivo? Pa doista i nema ništa loše i neprihvatljivo u tomu da postoji ta i takva emisija kao što je to „Bujica“, ali je po demokratskim standardima neprihvatljivo da ne postoje pluralizam i sloboda medija i barem još jedna ili i više emisija desnog političkog spektra, pa da gledatelji imaju demokraciji inherentnu medijsku slobodu a to je mogućnost izbora između više emisija, a ne da su „osuđeni“ samo na tu i takvu emisiju kao što je to „Bujica“ i njezin autor, urednik i voditelj Velimir Bujanec!
 
U Italiji se od 1945. što redovito što prijevremeno promijenilo možda i oko 59 vladâ, ali se uvijek na javnoj televiziji poštuje i provodi demokratsko načelo i obvezni standard o pluralizmu i slobodi medija. Pa prvi program RAI-ja uvijek pripada vladi i njezinim novinarima i urednicima, a drugi program oporbi i njezinim novinarima i urednicima. Pa kako se mijenjaju vlade tako se „rotiraju“ i novinari i urednici RAI-ja, pa je prvi program uvijek vladin a drugi oporbeni medij, a gledatelji imaju demokratsko pravo i mogućnost slobode odnosno izbora TV programa na javnoj televiziji prema svojim političkim željama, afinitetima i prioritetima! I što je jednako važno, mogu konzumirati još starorimsko načelo i uvjet spoznaje istine sadržano u izreci Audiatur et altera pars, što znači Neka se čuje i druga strana!
 
A kada će u Hrvatskoj biti uveden taj elementarni medijski demokratski standard o pluralizmu, slobodi i nezavisnim elektronskim i tiskanim medijima javnog priopćavanja? Pa osnovana može biti pesimistička ali realna je prognoza da toga ne će biti za života Franje Gregurića, Vladimira Šeksa, Budimira Lončara, Stjepana Mesića, Josipa Manolića, Luke Bebića, Nikice Valentića, Zlatka Mateše, Mate Granića, Borislava Škegre, Davora Božinovića, Radimira Čačića, Branka Roglića i drugih; tj. gremija kako ga je točno ali bez te namjere javnosti otkrio Vladimir Šeks! Jer ta neformalna grupa odnosno „centar moći“ iz duboke „sjene“ nelegitimno i neizravno preko pravosuđa, financijskih institucija, represivnog aparata, obavještajnih službi i paraobavještajnog podzemlja odnosno općenito „duboke“ drave, izbornog sustava, dirigiranih medija i na druge načine neizravno i izravno; dominantno utječe na sve glavne političke, ekonomske, društvene, kadrovske, kulturne i ine tijekove, procese i projekte u Hrvatskoj, i tako i na taj način stvarno upravlja i vlada Hrvatskom!
 
Čisti je fake news u nizu sustavnih obmanjivanja javnosti tvrdnja da je tzv. briselskog ćatu na mjesto predsjednika HDZ-a i Vlade RH instalirao Bruxelles, jer Europska unija jest birokratski mastodont ali još uvijek nije i totalitarna naddržava. Jest da je Andrej Plenković i bruxelleski kadar, ali u njegovom nelegitimnom (bez odgovarajuće demokratskim standardima primjerene i obvezne izborne potpore odnosno glasova birača) instaliranju na politički vrh primarni su bili i presudni moć, potpora i odluka „gremija“ a ne Bruxellesa!
 

Erih Lesjak

Narodna volja i poštivanje ustava nije ekstremizam

 
 
Je li francuski predsjednik Macron radikalni desničar? Nije!? Kako nije kad vlada Francuskom, "kolijevkom" ljudske slobode i demokracije uz polupredsjednički sustav? Zar taj sustav nije u Hrvatskoj prokazan kao "autoritaran", "monarhistički", čak "totalitaran" i pripisan težnjama "ekstremne desnice"? Zar on ne vodi u diktaturu, fašizam, ne-slobodu!? Macron je očito "radikalni desničar" (a možebitno i "monarh"), iako to ni on ni Francuzi još uvijek ne znaju!
https://www.usud.hr/sites/default/files/dokumenti/Ustav_RH.jpg
Možda bi vrla i uvažena gospoda analitičari naše stvarnosti koji u proširenju ovlasti predsjednika vide opasnost, konačno trebali Francuzima javiti da znaju pod kojim režimom i u kojem sustavu žive i otvoriti im oči. Ili "opasnost" koja navodno "prijeti" s te strane vrijedi samo za Hrvatsku, a za Francusku i sve druge zemlje zapadne demokracije među kojima ima i ustavnih monarhija, pa i onih s predsjedničkim sustavom, ne!?  
 
Analiziramo li neke pojave u našem političkom i javnom životu, izvan svake razumne sumnje možemo zaključiti kako mnoge od njih spadaju u domenu simptoma ozbiljno oboljelog društva. Politika dvostrukih mjerila (jedan aršin kad je u pitanju konzervativna ili "desna" opcija, a drugi koji se primjenjuje na ljevičare, liberale i anarhiste) kod nas je postala toliko uobičajena i "normalna" da je nitko ni ne spominje kao problem. Tako se ostavlja prostor koji vješto koristi lijevo-liberalno-anarhistička propaganda koja sva zla ovoga svijeta vidi u "desnici" i opsesivno nastoji da tragove vlastitih nedosljednosti i "rupa" u programima pokrije galamom koja se nesmiljeno diže na "desničare" (i tamo gdje ih nema). Postao je to spiritus movens cijele jedne klike, bulumente koja se krije iza "progresa", "demokracije", "ljudskih prava" "jednakosti", a svojim odnosom prema ideološkim neistomišljenicima u isto vrijeme pokazuje takvu isključivost i netrpeljivost da se to slobodno može usporediti s najcrnjim razdobljima fašizma i komunizma. Samo ono što je "lijevo" i "liberalno" je "napredno". "Napredan" je čak i anarhizam. Samo je na konzervativizmu anatema. To je jedina opasnost! I dok su spomenute snage u ofenzivi, javnost se truje floskulama o nekoj "konzervativnoj revoluciji"!? Oprobani metoda komunističkog Agitpropa, pri čemu se nameće nepostojeća stvarnost, a sve kako bi se prikrilo ono što se golim okom vidi tako dobro da tu nikakvih pojašnjenja ne treba.
 
U Hrvatskoj je jako opasno zagovarati pravo na život (od začeća do naravne smrti), spominjati volju naroda (i narodne referendume kao način izražavanja te volje), zagovarati tezu po kojoj predsjednik države kao jedina politička osoba koja ima izravni legitimitet birača ne bi smio biti "fikus" i tavoriti na Pantovčaku bez ikakvog utjecaja na bilo što u ovoj zemlji, tražiti izbacivanje pornografije i drugih neprimjerenih sadržaja iz školskih lektira i kurikuluma, osuđivati amoralna ponašanja mladih u adolescentskoj dobi (koja kasnije dovode do brojnih bolesti, psiho-fizičkih poremećaja i trauma, pa i nemogućnosti stjecanja potomstva). Nije zgodno ni negirati rodnu ideologiju koja poništava prirodne datosti kojih smo svi svjesni i znamo da su kao različitost uvjetovani višim zakonima. Postalo je već zakonski kažnjivo seksualne bolesti i poremećaje nazivati pravim imenima. Krimen je čak i spominjanje utvrđivanja povijesne istine - primjerice, stvarnog broja žrtava Drugoga svjetskog rata i Jasenovca. Kad tko o tomu prozbori, eto ti dežurnog čopora hijena koje su spremne u ime svojih lažnih mitova rastrgati svakog "revizionista" koji se drzne tragati za istinom i činjenicama. I sve je to, vjerovali ili ne, "desničarenje"! Dapače, "radikalno, ekstremno desničarenje."
 
Svako zalaganje za normalnu i zdravu obitelj, za društvo u kojemu će vladati red, svaki pokušaj promoviranja sustava izravne demokracije u kojoj svaki građanin ima pravo na različitost i slobodu svojih uvjerenja - pa i na izbor osobe koja će ga predstavljati u tijelima političke vlasti (imenom i prezimenom) i pogotovu onaj stav koji uzima u obzir nacionalni interes kao bitnu značajku razvoja normalnog civilnog društva (jer, države su još uvijek - sviđalo se to komu ili ne - utemeljene na nacijama kao nositeljima identiteta i suverenosti), sve je to strpano u koš "ekstremizma"! Spomenimo, primjerice, pet ključnih točaka iz programa jednoga od predsjedničkih kandidata, koji je od strane pojedinih lijevo-liberalnih medija i grupacija ocijenjen kao "najveća opasnost za demokraciju i slobodu u Hrvatskoj", pa čak i kao "pakleni prikriveni plan" kojemu je krajnji cilj "uvođenje diktature":
Prvo: raspisivanje referenduma. Predsjednik Republike mora imati pravo raspisivanja referenduma bez suglasnosti predsjednika Vlade.
Drugo: zakonodavni referendum. Ako narod na referendumu usvoji zakon koji predloži predsjednik, taj zakon stupa na snagu.
Treće: sazivanje sjednice Vlade. Predsjednik mora imati pravo sazvati sjednicu Vlade i njome predsjedavati.
Četvrto: privremeni predsjednički veto. Predsjednik mora imati pravo nepotpisivanja zakona do odluke Ustavnog suda.
Peto: predlaganje kandidata za suce Ustavnog suda. Ustav RH predsjedniku Republike treba omogućiti da on – na temelju prethodnog savjetovanja s pravnim institucijama i vodećim pravnim stručnjacima - Saboru predlaže kandidate za suce Ustavnog suda, a ne da izbor sudaca, kao do sada, bude rezultat međustranačke trgovine i nagodbe. 
 
Može li itko normalan i pri zdravoj svijesti, bilo koju od spomenutih točaka ocijeniti kao "desnu" i "ekstremnu"? I koja je argumentacija za takve kvalifikacije? Povećanje ovlasti predsjednika pri čemu se ustavom zajamčena vlast naroda uzima kao središnja točka i ideja vodilja političkog života, a upravljanje državom po volji naroda osigurava izravnom demokracijom i u sinkronom djelovanju između predsjednika države, Vlade i parlamenta kao stupova vlasti - to je "radikalno desničarenje"!? To je ekstremizam!? To je "uvod u diktaturu"? Ekstremista, destruktivaca i ljudi s lošim namjerama ima na svim stranama. Ako ćemo se poslužiti uvriježenom terminologijom: lijevo, desno, centar, ni jedan od tih segmenata političkog spektra nije imun na tu pošast. Ali, ruku na srce, riječ je o marginalnim pojavama koje na sreću ne utječu na političke prilike i stanje u društvu u tolikoj mjeri da bi to bilo zabrinjavajuće. Samo što oni koji drže medije pod svojom šapom uvelike prenaglašavaju "desni ekstremizam", a "zaboravljaju" i previđaju ono što se događa u njihovim ideološkim krugovima.
 
Ostavimo se proganjanja vještica i navike da jedan aršin koristimo kad su u pitanju zapadne zemlje razvijene demokracije i država u kojoj živimo. Za početak počnimo uvažavati najviši, temeljni pravni akt ove zemlje. I počnimo ga čitati - od početka. Narod mora imati veći utjecaj na političke i društvene prilike. O tomu među ostalim govori i prvi članak našeg Ustava. Apsurdno je i to da predsjednik (kao jedini dužnosnik u državnom vrhu izravno - imenom i prezimenom - izabran od građana na čelnu poziciju u zemlji) nema nikakvoga utjecaja na ključne procese i odluke. Nije normalno da se na jedan arogantan i bahat način gazi volja 600 ili 700 tisuća građana i ne dopušta im se legitimno izražavanje volje putem referenduma. Nije normalno grčevito braniti izborni sustav koji izigrava narodnu volju i omogućava političkim oligarhijama stalno smjenjivanje na vlasti.
 
I još nešto jako važno. Nedavno je ministar policije, Davor Božinović, na HTV-u rekao kako "imamo jako loš sastav parlamenta". I nije jedini. Brojni analitičari potvrđuju isto, a i sami vidimo kakvo je žalosno stanje tamo. Svaka nepristrana analiza neminovno nas dovodi do zaključka kako je i nakon gotovo 30 godina samostalnosti, Republika Hrvatska u poziciji da ima neusporedivo lošiji sastav Sabora nego je bio onaj 1990. godine. I sad bih ja pitao sve zagovornike parlamentarizma u Hrvatskoj: Kako će takav parlament (intelektualno, kvalitativno, stručno i u svakom drugom smislu potkapacitiran) biti kralježnica države? Na kojem to parlamentarizmu može počivati budućnost Hrvatske s ovakvim Saborom? Tko nam to uporno prodaje rog za svijeću i priča bajke? I misle li oni koji izmišljaju nepostojeću opasnost od "desničara" i "ekstremista" - a ustvari čuvaju svoje sinekure zaštićeni stranačkim strukturama da je ovaj narod popio vlastitu pamet?
 
Mi "desničari" i "ekstremisti" koji smo na strani suverenističke hrvatske opcije smo za:
- "diktaturu" u kojoj će građani ove zemlje svojom slobodnom voljom putem narodnih referenduma i u skladu s Ustavom i zakonima uređivati važna pitanja u svim slučajevima kad to vlast ne bude mogla, znala ili htjela činiti u skladu s temeljnim uzusima slobode i demokracije;
- "diktaturu" izbornog sustava u kojemu će se narodni zastupnici i vodeći državni dužnosnici birati izravno na izborima tako da se građani za njih opredjeljuju po imenu i prezimenu (preferencijalnim glasovima), a ne da trpimo parlament čiji sastav nema nikakve veze s voljom birača i koji je proizvod jednog nakaradnog izbornog sustava i političkih oligarhija;
- zemlju u kojoj će narod i građani imati na raspolaganju demokratski mehanizam vlasti uz pomoć kojega će političke elite primorati na poštivanje volje većine, umjesto da im se dopusti da manipulacijama, izbornim inženjeringom i uz pomoć zamršenih procedura izigravaju tu volju.
 
Ustav Republike Hrvatske u Članku 1. kaže:
"Republike Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država. U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem", (https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske) Kad netko temelji svoj politički program na ustavnim odredbama, to se onda zove "ekstremizam"? Da niste ipak nešto izmiješali u svojim glavama, gospodo i drugovi?
 

Zlatko Pinter

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 27/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 864 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević