Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Političari nikada ne žele objavljivati strukturu 'porasta' BDP-a

 
 
Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije? Što je važno, a što beznačajno? Tko je za što uistinu odgovoran?
https://volunteerscience.com/media/experiment/87/survey.1.png
Jedini način za to je redovito izvješćivanje javnosti o zabludama i o stvarnim činjenicama o stanjima i događanjima. No to nije lako, jer to zahtijeva neovisne medije i neovisne komentatore. Ova kolumna upravo ima namjeru biti od pomoći u tome, ukazujući na zablude i činjenice koje koje su u raskoraku s njima.
 
Zablude i činjenice o anketama i statističkim podacima!
 
U današnje doba kada se javnost odnosno građani općenito obilato zasipaju informacijama u tiskanim, audio, video i internetskim medijima, jedna vrsta informacija se osobito ističe, gotovo nameće, sa svojom gotovo garesivnom namjerom utjecanja na javno mnijenje i na na donošenje odluke pojedinih građana prigodom izlaska na glasovanja, prigodom kupovanja, prigodom uključivanja ili neuključivanja u pojedine inicijative građana, i tome slično. Ta vrsta informacija su rezultati pojedinih vrsta anketa i pojedinih vrsta statističkih informacija. Specijalisti iz tih oblasti informiranja, će vjerojatno reći da je „nestručno“ i neopravdano o te dvije vrste informacija govoriti 'na istom mjestu, i u isto vrijeme', no navodeći definicije pojmova 'Anketa' i 'Statistika', pokazat ću da tome nije tako.
 
Naime značenje pojmova  'Anketa' i 'Statistika' Hrvatski enciklopedijski rječnik definira na slijedeći način:
-„Anketa je: prikupljanje mišljenja i podataka o nekoj pojavi među većim brojem osoba, radi statistike, ispitivanja tržišta ili javnog mišljenja, ili kao baza za neko dalje proučavanje“
-„Statistika je: grana matematike koja se bavi metodama sistematizacije, obrade i primjene podataka, dobivenih iz većeg broja uzoraka ili raspoloživih podataka“.
 
Naravno da oni koji se bave anketama, i oni koji rade npr. u Državnom zavodu za statistiku, ne rade isti posao, ali je često output njihovog rada, glede dovođenja javnost i građane u zabludu posve identičan. Pri tome je neosporno da ljudi koji rade na tim poslovima, veoma dobro znaju svoj posao i što zapravo rade, no trude se pomno držati javnost i građane u zabludi, da su njihovi podaci mjerodavni za prosuđivanje realnog tanja u društvu. Jer u suštini, kao što je već negdje rečeno, staistika je ono što od nje napravite-brojevi mogu da pokazuju jedno, a stvranost drugo, što je veoma često slučaj! Da je tomu tako može se pokazati putem nekoliko neupitnih i neosporivih činjenica:
 
1. Zabluda je da najkorištenija statistička informacija u prikazu životnog standarada u nekoj određenoj zemlji, a to je prosječna plaća, daje realnu sliku o realnom standardu žitelja te zemlje. Činjenica je da sam podatak o iznosu prosječne plaće ne mora odražavati stvarnost na jedan društveno relevantan i bitan način, iz slijedećih razloga:
1. 1. Obično se ne eksplicira da li se radi o prosječnoj neto ili bruto plaći, pa prosječni građanin, kakvih je većina, koji se ne razumije u izračunavanju razlike između bruto i neto plaće, biva doveden u zabludu uspoređujući svoju plaću sa objavljenim statističkim podatkom, ili uspoređujući taj podatak sa  prosječnim plaćama u raznim zemljama.
1.2. Prosječna plaća se izračunava zbrajanjem svih iznosa plaća i dijeljenjem toga zbroja sa ukupnim brojem zaposlenih, pa se dobija iznos sličan onome u šali o kupusu i mesu, čiji je prosjek sarma, tj. jajdem kupus, vi meso, a prosječno stalno jedemo sarme ?!
1.3. Prosječna plaća ne govori ništa pri uspoređivanju standarda žitelja pojedinih zemalja, ako se uz nju ne daju i podaci o troškovima života u pojedinim zemljama. Sa manjom prosječnom plaćom se može bolje živjeti u zemlji gdje su troškovi života manji, a sa većom prosječnom plaćom se možda živi lošij eu zemlji gdje su troškovi života veliki.
1.4. Na iznos prosječne plaće utječu svi iznosi plaća, pa manji broj ekstremno visokih plaća podiže „prosjek“ plaća, no većini ostalih taj povećani prosjek ne znači ništa! Konkretno, ako država znatno podigne plaće u državnom i javnom sektoru, prosjek plaća će na nivou države porasti, ali od toga zaposlenici u realnom sektoru nemaju koristi, to jest rast prosječne plaće ne mora značiti i rast nižih plaća, pa i onih srednjih, već samo onih 10-20 % gornjih kategorija plaća, dok manje i srednje kategorije plaća čak mogu i opadati !
1.5. Medijalna plaća je bolji pokazatelj standarda u primanjima, jer je to iznos plaće od koje 50 % zaposlenika prima manju plaću, a 50 % zaposlenika prima veću plaću. Tako je naprimjer u SAD 2004. Prosječan godišnji prihod domaćinstava bio 60 528 $, dok je medijalni prihod domaćinstava za istu godinu bio 43 318 $, što znači da je najmanje polovina svih domaćinstava u SAD imala prihod manji od prihoda !
Političari i državne vlasti općenito izbjegavaju objavljivanje podatke o medijalnoj plaći, jer ona ukazuje na to kako mjere koje donosi politika najčešće su takve da koriste onima sa većim primanjima, a gotovo ništa ne čine odnosno ništa ne znače za one sa manjim primanjima. Zato se u nas ne objavljuju podaci o medijalnoj plaći, već samo o prosječnoj plaći, a taj podatak više prikriva, nego što otkriva.
 
2. Zabluda je da podatak o BDP-u neke zemlje, pa i naše zemlje, sam po sebi i bez ikakovog uspoređivanja s drugim važnim ekonomskim pokazateljima, može reći nešto o stanju gospodarstva neke zemlje, jer sam iznos BDP-a ne može reći gotovo ništa o stanju nečijeg gospodarstva! Jer činjenica je da se BDP izračunava tako da se uzima u obzir naprimjer i osobna potrošnja i državna potrošnja?! Činjenica je da način izračunavanja BDP-a najviše odgovara političarima na vlasti, jer im služi kao „dokaz“ njihove uspješnosti ako on raste, i nečije tuđe krivnje ako on pada, ali koliko je taj podatak „šuplje ništa“ je najlakše prikazati na primjeru Grčke koja ima BDP u iznosu od 194,6 milijardi US $ godišnje, ili 18.104 US $ - 7 po stanovniku, u odnosu na Hrvatsku koja ima BDP 55,213 milijardi US $/godišnje, ili 13 383 US %/ po stanovniku, pa se usprkos oko 4 puta većim BDP-om odn. cca 1,5 puta većim BDP-om po stanovniku našla u situaciji da je bila pred „bankrotom“ uz brojne masovne građanske proteste protiv vlade, što pokazuje da sam iznos BDP-a ne može reći gotovo ništa o stanju nečijeg gospodarstva! Zato političari, pogotovu oni involvirani u državnu vlast, ne žele nikada objavljivati strukturu „porasta“ BDP-a, jer bi se pokazalo da čak i njihov loš rad, kao naprimjer zaduživanje zemlje i povećana potrošnja sa toga naslova može povećati BDP, ali to ne znači ništa i čak je loše, jer rast BDP-a je dobar samo ako je rezultat povećane proizvodnje u najširem smislu, i na osnovu toga ostvarenog izvoza.
 
3. Zabluda je da ankete, bez istovremene objave broja i strukture anketiranih, što je gotovo uvijek slučaj, imaju ikakovu informativnu vrijednost. Tu informativnu vrijednost posebno umanjuju sugestivno postavljena pitanja. Mali broj anketiranih, anketiranje samo na nekom određenom području, i sugestivna pitanja, mogu u potpunosti obezvrijediti rezuktate anketa. Jer činjenica je da naprimjer anketa provedena o toleranciji prema različitostima, ako bi pitanje bilo-„Jeste li za toleranciju prema različitostima po bilo kojoj osnovi ?“ imala jedan rezultat, a ako bi pitanje bilo-„Da li bi vam bilo drago da vam se kći uda za nigerijca, afganistanca, aboridžina, itd..?“, anketa bi možda imala sasvim drugi rezultat. Anketa među zatvorenicima bi pokazala vjerojatno da većina njih smatra sebe krivo osuđenima, a anketa među djecom školske dobi je nerelavantna jer djeca nemaju dovoljna znanja i iskustva da prosuđuju o relevcantnosti postavljenih pitanja.
 
4. Zabluda je vjerovati da 'naručene' ankete išta vrijede u informativnom smislu, jer je činjenica da onaj tko plaća provođenje ankete, gotovo uvijek zahtijeva da rezultat ankete bude onakav kako je naručio. A to je najčešće slučaj sa takozvanim predizbornim anketama o podršci pojedinim strankama ili političarima.
 
5. Zabluda je vjerovati da su ankete i statistika išta drugo sem matematički alati za obradu podataka, jer činjenica je da rezultat obrade podataka uvijek ovisi od broja, vrste i načina unosa podataka, pa valja biti maksimalno oprezan u procjeni valjanosti rezultata i anketa i statističke obrade podataka, jer su najčešće takvi kakvima ih javnosti odnosno građanima netko želi pretstaviti.
 

Laslo Torma

IDS-u pojam istrijanstvo služi za kidanje spona s hrvatskom tradicijom

 
 
Kroz drugu točku može se pratiti odnos IDS-ovaca prema mladoj hrvatskoj državi, Domovinskom ratu i pitanju izbjeglica. U Ustavu RH,“ Hrvatska je definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih ma­njina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Ma­đara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su ­njezini držav­ljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvariva­nje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zema­lja slobodnoga svije­ta.
https://www.istrapedia.hr/files/images/photo_1244192968_1_298.jpg
Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu vo­lju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i držav­ljanina, te promiče ­njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno bla­go­sta­nje.” Međutim IDS zamišlja Istru kao konglomerat nacionalnoga bezličja s dvojezičnom ili trojezičnom neodređenošću, a degradirajući pritom europejsku vrijednost Istre kao povijesno susretište dvaju etničkih i nacionalnih krugova koji su proizvod duhovne baštine i kao takve te različite kulture su uvijek stimulativno djelovale jedna na drugu. IDS želi stvoriti istarski međunacionalni koktel kroz pojam istrijanstva, hibridne tvorevine koja briše povijesno pamćenje i kida spone s hrvatskom tradicijom.
 
Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija. Transgraničnost koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideju o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, u zamjenu za hrvatsku nacionalnu pripadnost, znak je poremećena sustava vrijednosti regionalne stranke i njene  neusklađenosti s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske. IDS je protiv nacionalne države; „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija… IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“ Svim građanima poručeno je da se na ovim izborima ne glasa jer oni nisu niti demokratski niti slobodni pa čak niti tajni“ govorio je Elio Martinčić (Glas Istre, br. 103., 15. travnja 1990., str. 14.). Znači istrijanstvo nije totalitarno, ono je po IDS-u“ progresivno- europsko“, a hrvatstvo je za njih neprihvatljivo i to do danas. Čisto yugokomunističko razmišljanje, po kojem je svako spominjanje nacije automatski nacionalizam. Regionalizam je u redu i poželjan, a nacionalizam nije? Kojeg li licemjerstva?
 
A dok se u Hrvatskoj vodio krvav rat i branio suverenitet mlade države, generalni tajnik IDS-a Mario Sandrić je izjavio: „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (...) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja“. Iz navedenog je vidljivo totalno nepoznavanje povijesti i puna yugokomunistička indoktrinacija. Za IDS-ovce Domovinski rat nije bio njihov rat! To je bio rat za „nacistička opredjeljenja“ OPS? (Glas Istre, br. 92., 5. travnja 1991., str. 9.).
 
Čelnici IDS-a ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba. U vrijeme najžešće velikosrpske agresije, koja je rušila, palila,  ubijala i protjerivala civilno stanovništvo, žene, djecu, starce i bolesne, IDS-ovce je brinuo samo nacionalni identitet Istre. Tom prigodom Ivan Jakovčić napisao je pismo svim podružnicama IDS-a u Istri u kojem kaže“ predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracijskom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora“ (Glas Istre, br. 199., 23. srpnja 1991., str. 15.).
 
IDS vodi  veoma licemjernu  manjinsku i nacionalnu politiku.i Hrvatima se zatiru prava i negira im se nacionalna komponenta, a nacionalnim manjinama se priznaju i uzdižu sva nacionalna prava? Zar da Hrvati u svojoj državi kao većina,  imaju manja prava od nacionalnih manjina? Hrvati u Republici Hrvatskoj i u Županiji Istarskoj ne smiju isticati svoj nacionalni identitet, jer ih se odmah proglasi nacionalistima, a manjine smiju i dapače evo to ovom prigodom i ističu? https://direktno.hr/domovina/miletic-plenkovicu-suzdrzite-se-od-retorike-nacionalizma-i-iskljucivosti-95826/Ovo je očiti primjer IDS-ove licemjerne politike prema hrvatskom nacionalnom identitetu i vjeri kao njegovoj sastavnici. A da ne spominjem Dane srpske kulture, koji nisu organizirani da nastupaju predstavnici srpske nacionalne manjine i pokažu kako čuvaju svoje običaje i tradiciju, već dovode folkloraše i kulturna društva iz Srbije, pa se po istarskim gradovima pleše „žikino kolo“ i pokazuje turistima, koji onda zbunjeno gledaju  u koju su zemlju došli.
 
ISTRIJANSTVO IDS-a
 
Sam pojam polazi od zemljopisne odrednice, a to je Istra (lat. Histria). Naziv je to najvećeg hrvatskog  poluotoka na 45° sjeverne zemljopisne širine. Istra se jednostavno tako naziva, a iz tog naziva stanovnici  koji  ga nastanjuje suIstranke i Istrani, a pridjev je istarski. Talijanski naziv za Istru je Istria, pa je izvedenica za stanovnika na talijanskom jeziku Istriano, a pridjevistriano. Kako u sjevernom dijelu Istre žive i Slovenci, u slovenskom jeziku nalazimo pojmove istran, a pridjevistarski. Svi službeni spisi , negdašnji i sadašnji nazivaju se istarski; Istarski razvod, Istarski  ipsilon, Istarska županija, Istarska Danica i konačno stranka IDS- Istarski demokratski sabor, a ne Istrijanski demokratski sabor! I sam Istarski sabor, povijesni u razdoblju od 1861 do 1916. godine zvao se istarski, a ne istrijanski , iako se govorilo službeno talijanskim jezikom. Još jedna zanimljivost u Istarskoj enciklopediji iz 2005. godine nema pojma Istrijan, već o Istri, Istranima!
 
Pogledom  u povijest "istrijanstvo" se spominje u drugoj polovici 18.stoljeća, kod dva talijanska preporoditelja. Prvi Rinaldo Carli (1720.-1795.) medu prvima je počeo upotrebljavati  termin "Italiani" u nacionalnom smislu i termin"Istriano", koji označava regionalnu pripadnost u odnosu prema nacionalnom. Drugi "preporoditelj " Pietro  Kandler (1804.-1872.) upotrebljava ova etnička obilježja za žitelje Istre: Istriani, Veneti , italiani, Slavi, Sciavrini, Cici, Morlachi, Dalmati, Montenegrini, Slavi istriani, Liburni... Ne govori ni o Slovencima ni o Hrvatima,  iako zna za njih,  jer za obalno stanovništvo južno od Rijeke kaže da su "Croati", Što znači da su svi ti nazivi više zemljopisna nego etnonacionalna odredenja. U talijanskim intelektualnim krugovima 19. stoljeća kružila je ideja o nužnoj i neizbježnoj asimilaciji slavenske kulture u talijansku.
 
Smatralo se da će se jezik i običaji istarskih  Slavena dobrovoljno asimilirati u jezik i običaje "više kulture i jedine civilizacije - talijanske', jer su za sebe Talijani uvijek tvrdili da su viša rasa od Slavena, koje su nazivali "schiavi" - robovi. Intelektualni predstavnici talijanskog građanstva  posebno Carlo Combi i Carlo de Franceschi smatrali su da je potpuna asimilacija slavenskog stanovništva na području Istre samo pitanje vremena,  jer su dvije kulture na jednom prostoru duže vremena neodržive. Tu je politiku talijanizacije i asimilacije kasnije provodio i Benito Mussolini. Angelo Vivante bio je jedan od rijetkih talijanskih intelektualaca koji je etnički konflikt u Istri i Julijskoj krajini definirao kao sukob dviju različitih nacionalnih i kulturnih grupa: "talijanske, koja želi apsorbirati i slavenske, koja ne želi biti apsorbirana... Za žitelje slavenskog podrijetla upotrebljava  se nazivi "Slavi".
 
Suvremeni istarski povijesničar Nevio Šetić "istrijanstvo" kao svojevrstan identitet Istre postavlja između etničke i moderne svijesti. Po njegovu mišljenju istrijanstvo se može promatrati barem kroz tri gledišta:
1. zemljopisnu, odnosno antropološku točku gledišta,
2. povijesnu uvjetovanost i,
3. s polazišta dugotrajnog procesa nastanka suvremene hrvatske i slovenske nacije u Istri (Šetić, 1995., 11.).
Ako pogledamo prvo, "istrijanstvo - istarstvo" (prema Šetiću) sa zemljopisnog vidika zahvaća sve stanovnike Istre, koji žive unutar Hrvatske, Slovenije ili Italije, bez obzira na nacionalnu svijest. Drugi je vidik povijesno shvaćen, a javlja se u drugoj polovici 19. stoljeća u vrijeme kad slavensko (hrvatsko i slovensko) stanovništvo pruža grčevit otpor talijanizaciji, odnosno asimilacijsko politici Italije. "Formula istrijanstva" u odredenoj je mjeri negativno utjecala na sve jaču integraciju istarskih Hrvata i Slovenaca. Treća interpretacija, zapravo najsloženija, odvija se u dugotrajnom procesu nastanka suvremene hrvatske i slovenske nacije u Istri, od početka 19. stoljeća pa do danas. One koji se kroz tu prizmu identificiraju kao Istrani/ istrijani danas suvremena znanost doživljava na razini etničke svijesti. Osim  toga u Istri često nalazimo rafinirano razlikovanje domaćih i doseljenih (furešta, onih priko Učke)  kad netko kaže: "Ma vero nis Istran, to su uni ki su došli zgor, ja san Istrijan, tako je govorila moja baba ma vero i moja mati, tako ču i ja imoja dica."
 
Rezultati istraživanja Borisa Banovca o poimanju "istrijanstva" upozoravaju da je većina ispitanika taj pojam definirala kao "vezanost za zavičaj", dok je vrlo mali postotak onih koji "istrijanstvo" shvaćaju kao nacionalnu pripadnost. Banovac nadalje objašnjava da je etnički pluralizam omogućio održanje svijesti o regionalnoj cjelovitosti Istre, ali je istodobno snažno izražena teritorijalna identifikacija predstavlja uporište za etničke posebnosti usprkos državno-administrativnim, političkim i kulturnim pritiscima koje su u Istri vršili različiti režimi i različite države u prošlosti. Za stanovnike istarskog poluotoka ono je svakako bilo i ostalo prirodni način njihove egzistencije, proizašao iz osjećaja pripadnosti jednom prostoru.
 
(Svršetak i sljedećem broju)
 

Lili Benčik

Imamo ministre koji ne znaju govoriti standardnim hrvatskim jezikom!

 
 
Moj pokojni otac, kao i drugi jedva pismeni seljaci, koristili su mnoge mudre izreke, prenošene iz generacije u generaciju, nastale na zakonima prirode, potvrđene svakodnevnim radom i iskustvene životom. On bi za nekog čovjeka,  koji je bio prevrtljiv, nije mu se moglo vjerovati, nije mu se radilo, pametovao je i politizirao, iskorištavao druge, jeo i pio na tuđi račun, govorio: “On je kao vrbov klin.” Nisam to razumijela dok nisam shvatila, da ne možeš nešto što curi začepiti, nešto razdvojeno sastaviti, nešto čvrsto raskoliti, odnosno uzeti za sredstvo osiguranja, potpore, alata… nešto što se savija na sve strane, a da ne možeš znati kad će na koju stranu, stalno puca, propušta vodu, krhko je, rapidno mu se smanjuje volumen prirodnim isušivanjem, jednostavno nesigurno je i badava ti trud, rad i nastojanje popraviti bilo što, nečim što ne služi svrsi. Majstori znaju da su grane vrbe najbolje za pletenje košari i drugih predmeta od vrbova pruća. Naši “majstori” u politici to ne, jer “krpaju”, sklepavaju i formiraju vlast “vrbinim klinovima” raznih vrsta. Vrba je i ostaje vrba, kako god izgledala i kojoj god vrsti pripadala. Vrba ima raznih oblika i boja. Znakovito je da vrbe ne mijenjaju svoju boju, naročito rakita. Poznato je kako su mnoge “rakite” u našem političkom životu tijekom četvrt stoljeća naše neovisnosti, samostalnosti i suverenosti, poplavile, pozelenile, ponarančastile, požutile, pobijelile… Kako god bilo, vrbe bile, vrbe jesu i vrbe će biti, najčešće “žalosne”.
https://i.ytimg.com/vi/ldBsJvA_QQo/maxresdefault.jpg
Najnovija događanja na našoj političkoj sceni, nam govore kako ima sve manje jakih i čvrstih klinova u aktualnoj koaliciji, odnosno vlasti. Meni se čini da su to manje više sve “vrbini klinovi” koji su u prvi mah poslužili svrsi, zakrpali prazne rupe (ruke) da se održi trenutna vlast i Vlada. Jasno je da to nisu napravili iz uvjerenja, s dobrim namjerama ili zbog nekakve nužno potrebne osobne i političke žrtve, u ovim koliko turbulentnim, toliko i u ustajalim, stagnacijskim, ponegdje i retrogradnim događanjima, previranjima, traženjima, muljanjima, nepoštivanju građanske volje, negirajući izborne rezultate, rugajući se biračima, izbornom sustavu, ustavu i ostalim zakonima. To su napravili  a priori iz osobnih utilitatnih razloga: unosne  osobne “prodaje”, dobivene funkcije, zaštite pred zakonom, osvete bivšoj stranci, “domoljubne” osjetljivosti, nacionalne sigurnosti, suverenističke stabilnosti… Kaj god! Nismo mi ovce sisali, iako ponekad postajemo žrtvena janjad.
 
Ovaj stalni, lančani, strančarski, politizirajući, uhljebarski, konzumeristički, klijentelistički, Borgovski, cirkus i koloplet svega  svačega, ničega dobrog, bi već jednom morao prestati, štogod rekli Trump, Putin, Merkel, Erdogan, Macron i ostali vidljivi i nevidljivi gospodari svijeta u vrhu svjetske piramide moći, ili iz centra Novog svjetskog poretka. Mi nismo ničija prčija. Svoje dugove vraćamo. Svoje granice pokušavamo braniti i obraniti diplomacijom, znanjem, sposobnostima, umijećem upravljanja, dogovaranja, suradnje, humanom suvremenom komunikacijom, uspješnim jednakopravnim dijalogom, stojeći čvrsto, stameno i hrabro na temeljnim postavkama uspostave, izgradnje, trajanja i opstojnosti svoje države, svojeg naroda i svih svojih građana, kojima je Hrvatska domovina, zanemarujući pritom, što neki imaju dvije i više domovina, prema osobnim potrebama.
 
Kako bi takvu politiku mogli uspješno voditi i provoditi moramo imati obrazovane, sposobne, poštene, domoljubne, istinoljubive, normalne, ljude – zdrave i cjelovite ličnosti, a ne razne “bolesnike” koji visokim javnim i političkim, naročito državnim funkcijama, kompenziraju svoje urođe i stečene mane, bježe od pravde, skrivaju se zbog raznoraznih muljaža, čime su se enormno, u kratkom roku obogatili, na račun osimomašenih građana, kojih je svaki dan sve više, ranom zorom nad kontejnerima, gdje traže komadić bačenog kruha, praznu bocu, staru obuću i odjeću… To nisu skitnice, beskućnici, lezilebovići, ništarije, već donedavno situirani građani srednje klase, koja je hametice uništena. Imamo klasu beskrupuloznih “homonovusa”, zadriglih bogataša, kabinetskih seljačina, svakojake društvene i političke “elite”, nasuprot ogromnog broja ljudi - klasu sirotinje, od kojih su neki na rubu egzistencije, umiru zbog raznih bolesti, gladi, razočaranja, duševnih boli, jer su postali nitko i ništa u državi koju su stoljećima sanjali, godinama stvarali, obranili i htjeli izgraditi, ne kao Švicarsku, već kao jedinstvenu lijepu, bogatu, zdravu, poštenu, skromnu, poniznu, hrabru, poviješću “natrujenu”, tradicijsku, kulturnu, civiliziranu, suvremenu, neovisnu, samostalnu, jedinstvenu Hrvatsku, zelenu i plavu, što se međusobno nadopunjuju, hrane i komplementiraju.
 
Za to nam nužno i hitro trebaju novi ljudi, ničim opterećeni, obrazovani, pametni, sposobni, razumni, koji ne će sebe staviti ispred drugih, naročito ne ispred Hrvatske, koji će tu jadnu napaćenu zemlju dostojno zastupati, braniti njene interese, boriti se za njezin napredak, vodeći računa o jednakopravnosti i jednakosti s kim god se komunicira, dogovara i pregovara. Mi više nismo i nikada ne ćemo biti kočijaši nijednog cara, a kamoli sluge nižeg ranga. Iskreno, preko tih “kočijaša” i  njima sličnih uvezena je europska kultura i tradicija, dok je s Istoka i Jugoistoka dolazio primitivizam, bizantizam i osmalijska politika, što dan danas neki stranački lideri i njihovi jataci uspješno primjenjuju, varaju nas, lažu, kradu, smiju nam se, rugaju i prave od nas budale. Dok mi gutamo depresive, spavamo i sanjamo Hrvatsku kakvo smo željeli i kakva bi mogla biti, oni troše naš novac.
 
Naime, neki od takvih, veliki domoljubi, Rvatine, ne znaju govoriti standardnim hrvatskim jezikom. Ne znaju bez papira izgovoriti prosto složenu rečenicu. Naučili su par fraza, sintagmi, “znanstvenih” pojmova i uvijek vrte jedno te isto, bez obzira u kojoj i kakvoj prigodi. Tad me je najviše sram, kao i kad se koriste ženski spolni atributi da bi se birači zainteresirali za pojedinu osobu, kad se spušta do najniže razine, da bi se pokazalo kako smo jednaki biračkoj većini, običnom čovjeku, koji mora raditi danju i noći, sve moguće i nemoguće poslove, da bi preživio. Sramota! Bilo bi dobro da takvi na društvene mreže i “svoje” stranice i profile stave onu svoju drugu stranu, koju skrivaju od javnosti. Tu ima svega i svačega, čega bi se prosječan čovjek sramio. Narod oskudijeva i gladuje. Mnogi ne mogu kupiti niti najlošiji, najjeftiniji, uvozni komad mesa, kilogram sezonskog voća i povrća, dok se od nas stvorena politička  “elita” i ukradenim novcem, na netransparentan način stvorena društvena “elita” prežderavaju lososa, škampi, pršuta, egzotičnog voća i povrća i raznih delikatesnih kuharskih izmišljotina u kombinaciji svega toga, uz šampanjac, francuski konjak, prvoklasnu votku, uvozna skupa vina, dok se na dvoru engleske kraljice u svečanim zgodama pije naš traminac.
 
Baš smo seljačine, primitivci, neznalice, balkanci, nesposobnjakovići, uhljebi, podobnjaci, niskoproduktivni  jednosmjerni jednostavni roboti, bez zrna soli, empatije, razumijevanja, realne spoznaje sadašnjosti i potrebne vizije budućnosti. Prav nam budi! U svojoj zemlji nismo gospodari sebi.
 

Ankica Benček

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 986 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević