Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Plenković i Milanović sve će učiniti da zataška ovu aferu, kako to i inače čine

 
 
Evo vam i konkretnog primjera jednog kontroverznog poduzetnika koji ima svoje uporište u bivšem totalitarnom komunizmu – pravi ogledni primjerak komunističke zlatne mladeži. Prije nego što navedem jednu šokantnu informaciju, treba naglasiti da vladajuća vrhuška u Hrvatskoj nije u svojim pozicijama zbog svog znanja, vještina i sposobnosti, već zbog privilegiranosti koju im omogućuje njihovo komunističko podrijetlo. Poduzetnik se zove Emil Tedeschi, koji, dame i gospodo, ima 5 milijuna i 900 tisuća kvadrata lovišta s izravnim pristupom moru, na našem jadranskom biseru – otoku Hvaru. Za sve to on plaća godišnju koncesiju od smiješnih 100 tisuća kuna godišnje, s tim da su mu hrvatske šume dužne održavati putove i šume. Trošak za Hrvatske šume navodno doseže oko milijun kuna godišnje. To znači, da hrvatski porezni obveznici plaćaju Hrvatskim šumama kako bi Tedeschi imao svoje hvarsko carstvo.
https://www.dreyfusashby.com/wp-content/uploads/2015/03/Logo-Tedeschi.jpg
Isto tako poznavatelji prilika smatraju da Tedeschi plaća 30 puta manju cijenu od realne, tržišne cijene za takav biser. Dolazimo do izračuna da je u deset godina koncesije Tedeschi protupravno prisvojio 30 milijuna kuna. To je novac koji na kraju nedostaje hrvatskim poreznim obveznicima. Za napomenuti je kako su lovišta javno dobro; smisao davanja koncesije je korištenje takvih prostora u svrhu turizma, te da se iz toga generiraju prihodi. Međutim, Tedeschi je jednostavno ogradio cijelo lovište, stavio je nadzorne kamere, izbetonirao pomorsko dobro, te je proveo još niz drugih protuzakonitosti. Građani Hvara se permanentno bune zbog tog stanja, ali Tedeschi – kao dio duboke države proistekle iz totalitarnog komunizma – naravno je zaštićen. Tko ima pravo ponižavati građane Hvara kako bi protupravno štitio nekog pojedinca?
 
Evo vam i dokaza – u ruci mi je izvješće Ureda za sprječavanje pranja novca Hrvatskom državnom odvjetništvu: navedena je KLASA i UR. BROJ.
Predmet: US Brands – Atlantic trade d.o.o. – obavijest o sumnjivim transakcijama.
Riječ je o nelegalnim isplatama u visini od oko 30 milijuna kuna.
Ovo je jedan od primjera kako DORH štiti kriminal. Samo na ovome što je ovdje dokazano hrvatska je država izgubila 6 milijuna kuna zbog utaje poreza. To je još jedan u nizu dokaza da DORH služi pojedincima i skupinama, a protiv hrvatskih državljana. Time Hrvatska krši i europsku pravnu stečevinu. Kao što znamo, utjecaj na pravosuđe je kazneno djelo – i za onoga tko na njega utječe, i za onoga koji na sebe da utjecati.
 
Sve činjenice koje sam iznijela uputit ću Vladi u formi zastupničkog pitanja. Očekujem da u roku od zakonskih trideset dana dobijem odgovor, te da se u skladu s istim pokrenu odgovarajući postupci. Napominjem – još uvijek nisam dobila odgovor od ministra financija na što se točno potrošilo 100 tisuća proračunskih kuna u Srbu ove godine. Što se tiče Tedeschija, slučaja Hvar i utaje poreza, naravno da sam svjesna da će Tedeschijev prijatelj, Andrej Plenković, učiniti sve da zataška ovu aferu, kako to i inače čini, kako on, tako i Milanović u svom mandatu. Svakomu je jasno da zbog korupcije imamo PDV od 25 % umjesto, recimo, 17 % - jer osiromašeni građani moraju financirati vladajuću komunističku zlatnu mladež. Naravno da korupcija nije ni lijeva ni desna – ona je zlo protiv kojeg se ima boriti svatko od nas. Jesmo li na strani prava i pravde, ili na strani korupcije i nepravde. Poručujem odgovornima da ću sve učiniti da rasvijetlim ove protuzakonite radnje i rabote, ako bude potrebno internacionalizirat ću ovaj slučaj, i obratiti se europskim institucijama – jer borba za pravdu i vladavinu prava nema alternativu.
 

Karolina Vidović Krišto, https://www.youtube.com/watch?v=VdL_-PLLwE8&t=101s

Poticaje iz EU-a dobivali oni koji se uopće nisu bavili onim za što su dobivali poticaje

 
 
Poznato je da se „zvona“ oglašavaju prigodama događaja poput misa, sahrana, svečanih događaja od općeg interesa, ili pak prigodom neke opasnosti, kao što su elementarne nepogode, požari, potresi ili neke ratne opasnosti. Naslovno pitanje je zato postavljeno retorički, parafrazirajući naslov romana Ernesta Hemingwaya Kome zvono zvoni..., ali sasvim opravdano, jer je bjelodano jasno da u nas nema toliko 'sretnih' događaja koja bi zaslužila da se slave općim oglašavanjem zvonjavom, ali zato ima dovoljno razloga da se tvrdi da je mnogo čemu, i mnogima u nas doslovno „odzvonilo“ u najširem negativnom kontekstu značenja te riječi.
https://www.vicnews.com/wp-content/uploads/2019/09/18611667_web1_190920-VNE-ChruchBellsToRing11Mins_1-1024x683.jpg
Pokušat ću ukazati na neke moguće odgovore na pitanje u naslovu, na to kome se „zvoni“ u čast, a komu je „odzvonilo“. Iskreno rečeno od 1990. do danas, po mojoj prosudbi, samo se jedan jedini put u Hrvatskoj pružila prava prigoda za slavljeničku „zvonjavu“, a to je bilo onda kada je Hrvatska definitivno postala međunarodno priznata država, što je postigla pobjedom u Domovinskom ratu, uz znatne ljudske i materijalne žrtve. I to je nešto što zavrjeđuje da postane razlog za tradicionalno slavljeničku „zvonjavu“. Ali sve ostalo od tih 'slavnih' dana do danas ne zavrjeđuje da se slavi, već više zavrjeđuje epitet 'odzvonilo nam je'? Jer u hrvatskoj državi, politici, upravljanju državom, zakonodavstvu i vladavini prava i jednakosti pred zakonom, je po mnogo čemu, kao i većini hrvatskih građana „odzvonilo“! Anto Kovačević je u jednoj nedavnoj dokumentarnoj TV emisiji indirektno to i dao naslutiti, a njemu se nikako ne može osporiti da je domoljub u najplemenitijem smislu te riječi, kada je na pitanje „Što mislite o današnjoj Hrvatskoj državi?“ – odgovorio da je „Dobro što imamo hrvatsku država, ali nije dobro što ona nije onakva kakvu su je zamišljali oni koji su se zalagali i borili za nju!“.
 
Jer prvo čemu je „odzvonilo“ od '90-ih do danas, su poštenje i moral, koji su zamijenjeni paradigmama „tko je jamio, jamio je!“, i „sve što nije doslovno zabranjeno, dopušteno je!“, pa su stručan, pošten i predan rad zamijenjeni sa uhljebništvom, podobnošću, pljačkom i zlorabom funkcija, a nemoralnost proglašena, naravno ne javno i službeno, nego posredno i dobro prikriveno, poželjnim obrascem ponašanja. Brojne činjenice to potvrđuju i tijekom Domovinskog rata, i nakon toga. Poznate su činjenice da oružje za branitelje Vukovara, koje je krenulo iz Zagreba često do njih nije nikad stizalo, da je novac namijenjen obrani od agresora, o čemu je zastupnik Miro Bulj često govorio u Saboru, završio kod „uspješnog“ domaćeg poduzetnika, da je vozač preko noći, dok su dečki ginuli po hrvatskim bojišnicama, postao jedan od prvih hrvatskih tajkuna, i poznato je da je neki drugi vozač pokrao i upropastio sve čega se 'dotakao', i da su tvornice doslovno „očišćene“ od ljudi koji su znali i htjeli raditi, te su oni zamijenjeni kadrom odanim i poslušnim stranačkim vodstvima, te koji su postupno ali uporno vršili zadanu funkciju dokazivanja da su proizvodnje nerentabilne, pa ih valja u induciranim stečajnim postupcima likvidirati. Nestali su ili su temeljito opustošeni Šavrić, Jedinstvo, Prvomajska, Ventilator, Dalmatinka, Bagat, TLOS, Končar, TEP, Brodarski Institut, Imunološki zavod, TEŽ, TLOS, i još puno drugih gospodarskih proizvodnih subjekata, gotovo isključivo radi toga što je politika nestručno, nepošteno i pljačkaško orijentirano, svu do tada stvorenu imovinu, proglasila „nerentabilnom“, koja se može „spasiti“ samo ekspresnom i pljačkaškom privatizacijom. I time je praktično „odzvonilo“ gotovo cijelom hrvatskom proizvodnom gospodarstvu, i naravno svima zaposlenicima u njima.
 
„Odzvonilo“ je zatim hrvatskom snu o „hrvatskoj lisnici, u hrvatskom džepu, jer je izvršena ubrzana privatizacija hrvatskih banaka, hrvatskih telekomunikacija, i praktično svih značajnijih medijskih tiskovina, pa je sve to postalo vlasništvo stranih korporacija i tvrtki, mada hrvatska vlast sve do danas uporno laže građane, da su Erste, Raiffeisen, PBZ, Zaba i ostale banke „hrvatske banke“, jer posluju u Hrvatskoj, dok je činjenica da hrvatska država nema nikakve ingerencije u svezi poslovanja tih banaka, te posljedično ni hrvatski novac nije u hrvatskoj lisnici, već se zarada tih banaka transferira u njihove matične zemlje, što hrvatska vlast sluganski podržava, pa time praktično strancima dopušta vođenje gospodarske i ine politike zemlje, putem financijskih transfera u one sektore koje hrvatsko gospodarstvo pretvaraju u turistički sektor, uz rapidno urušavanje svakog imalo značajnijeg proizvodnog gospodarstva u Hrvatskoj.
 
„Odzvonilo“ je i hrvatskoj samostalnosti u bilo kome bitnom dijelu državničke samostalnosti, jer hrvatski politički vlastodršci i Hrvatski sabor praktično donose samo odluke diktirane iz političko-gospodarstvenih sfera izvan Hrvatske, uglavnom iz EU-a i zapadnije od njega. „Odzvonilo“ je tomu da Hrvatska donese bilo kakvu vanjskopolitičku ili unutarnjo-političku odluku bez suglasnosti 'moćnika' izvan Hrvatske.
„Odzvonilo“ je mogućnosti svakoj zaštiti hrvatskih interesa, ako EU 'gospodari' to smatraju ometanjem ostvarivanjem postojećih profita stranih subjekata na tržištu tobože neovisne hrvatske države. Time se zapravo utječe na ometanje razvoja hrvatskog proizvodnog gospodarstva, a u najvećoj mjeri hrvatske poljoprivredne proizvodnje. Hrvatskoj je izričito zabranjeno donositi bilo kakve odluke, propise ili zakone, kojim bi se utjecalo na smanjenje profita inozemnih kompanija i tvrtki na hrvatskom tržištu ili tržištima izvan Hrvatske.
„Odzvonilo“ je istinitom i transparentnom informiranju građana, budući da su gotovo svi tiskani, audio i video mediji u funkciji netransparentne i lažne (dez)informacije građana. Ovo je uzrokom da se često građani pitaju žive li u istoj zemlji kao vlast, političari i mediji, koji ih tobože „informiraju“ o stanju u inozemstvu, zemlji i društvu. Predsjednik Vlade se hvali svojim i vladinim „postignućima“, dok je Hrvatska istovremeno na dnu liste država EU-a po svim pokazateljima uspješnosti ali je na vrhu popisa zemalja EU-a po raširenosti korupcije i iseljavanju iz zemlje. Poljoprivredni poticaji i poticaji financirani iz EU fondova, toliko su netransparentno dijeljeni, da je čak iz Europske komisije stiglo upozorenje na to, a u nas je opće poznato da su poticaje dobivali osobe koje se uopće nisu bavile onim za što su dobivali poticaje. Predsjednik Vlade 'slavodobitno' govori o novom masovnom zapošljavanju u nas, dok istovremeno godišnje najmanje 50.000 ljudi napušta Hrvatsku. Predsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić slavodobitno hvale se s mjerama za povećanje standarda hrvatskih građana, dok u isto vrijeme nije nikada bilo tolikog jaza između malog broja bogatih i veoma bogatih i onih na rubu siromaštva, čak i po procjenama nekih relevantnih institucija iz EU-a.
„Odzvonilo“ je jednakosti pred zakonom za sve građane, jer svaki dan svjedočimo tome da tome nije tako. Kutli su sve sudske optužbe otišle u 'zastaru', Vidoševiću se priprema isti scenarij, Todoriću će se vjerojatno morati platiti za pretrpljene 'duševne boli', a Merzel će vjerojatno biti oslobođena zbog nedostatka dokaza. A za slična, ali puno manja nezakonita djela 'običnom' Hrvatu se presude uvijek donose  ekspresnom brzinom. Predstečajne nagodbe su smišljene da 'krupne ribe' ne moraju platiti ni kazneno ni materijalno, za nezakonita poslovanja, ali do takve 'nagodbe' ni slučajno nije mogao doći neki mali obrtnik, ili mali d.o.o., oni bi se stečajno 'likvidirali' po kratkom postupku.
 
„Odzvonilo“ je i demokraciji, jer upravljati zemljom uz dobivenih 17 % glasova glasača s pravom glasa, je farsa a ne demokracija. Falsificirati i onemogućavati referendumska izjašnjavanja je također dobar pokazatelj onoga što se tobože naziva „demokracijom“, a ustvari je sve drugo samo ne to. Političari su pojam demokracije, toliko izvrgli ruglu, da se 'kupovina ruku' u Saboru, imenovanje na ministarske funkcije osoba s karakternim osobinama, blago rečeno, sklonim korupciji, i poznate katastrofalno loše sudske odluke, smatraju demokratskim 'postignućima'. Uostalom svatko tko je bar jednom pogledao prijenose sa sjednica Vlade, ili donošenja odluka u Saboru, mora priznati da to više sliči na skup „vrtnih patuljaka“, nego na skup ljudi koji o nečemu demokratski odlučuju. Čak je javno rečeno, da zastupnici u Saboru ne smiju glasovati prema svojoj pameti i savjesti, već isključivo prema uputama stranačkog vodstva. To je čisto izrugivanje onome što prava demokracija jest, ali kako je rečeno ranije, demokraciji je u nas već davno „odzvonilo“, jer vladajuća politika svaku pojavu istinskih demokratskih težnji proglašava populizmom, dok u isto vrijeme populističko-demagoški „trubi“ o demokratskim 'postignućima' u Hrvatskoj. Sve manji broj građana koji izlaze na izbore, jasno pokazuje što građani misle o toj „demokraciji“. A oni koji izlaze na izbore uvijek podržavajući 'unipol ili duopol' koji ih već 30 godina laže i vara, smatraju da je sve dobro i demokratsko-dok vas NE TUKU!
 
Konačno “odzvonilo“ je svemu što se podrazumijevalo nekada pod pojmovima moral, i moralno ponašanje, te transparentnost u stjecanju imovine, budući da je danas 'glupo' i gotovo „nemoralno“ biti moralan! Jer nemoralnim i populističkim se smatra postavljati pitanja o  nemoralnim postupcima vlastodržaca i od njih podržavanih „poduzetnika“ i „džepara“ iz državnog proračuna. Tako je na primjer „nemoralno“ i indirektno gotovo zabranjeno svim „institucijama države“ i medijima istraživati i javno propitivati podrijetlo imovine najvećih hrvatskih tajkuna/bogataša kao što su na primjer Tedeschi, Rajić, Dalić, Jakovčić, Čačić, Kuščević, Hanžeković (pokojni), grupa Borg, Mudrinić, Vlahović, Andabak, Cuccurin, Župan, Eltz, Pivac, Grbešić, Ergović, Leko, Hrkać i onih ostalih desetaka tisuća hrvatskih ratnih profitera i bogatuna, koji su nepoznati javnosti jer su ostali 'ispod radara' hrvatskih institucija poput porezne uprave, inspekcija, DORH-a i pravosuđa.
 
I upravo radi svega naprijed rečenog, kako je to lijepo rekao Zvonko Bušić prije nego se ubio, „...stanje u zemlji je takvo da se rasprodaju državni i narodni interesi, Hrvatska se trga kao prosjačka kabanica, i mediokriteti se nadmudruju i povode za kojekakvim domaćim i međunarodnim vjetrovima. Užasno sam nezadovoljan...“, došlo je do toga da je „odzvonilo“ svemu što je moralno, pošteno, domoljubno, zakonito, vrijedno i stručno, u korist nemorala, nepoštenja, nedomoljublja, uhljeba, nejednakosti pred zakonom, i nemogućnosti da se vrijednim, stručnim i poštenim radom može ovdje pristojno živjeti, pa ono najvrjednije i najbolje što Hrvatska ima bježi iz nje, a ostaje „elita“ izrasla na negativnostima i na zatiranju svega vrijednog. Pretvarajući Hrvatsku u zemlju sluga loših gospodara, sobarica i konobara.
 

Laslo Torma

U odvojenim školama djeca srpske manjine i dalje ne uče hrvatsku povijest

 
 
Vojislav Stanimirović izjavio je za beogradske Večernje novosti 13. lipnja 2013.: "Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drukčiji nego u hrvatskim školama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat!" Ako je škola odgojno-obrazovna ustanova, onda nije samo bitno znanje koje se prenosi učenicima, već i oblikovanje učenika da budu lojalni građani Republike Hrvatske, da poštuju njezino znamenje zastavu, himnu i grb, što je u školskom sustavu srpske nacionalne manjine u istočnoj Slavoniji zakazalo. Djeca srpske nacionalne manjine u Istočnoj Slavoniji, ne samo da ne uče o Domovinskom ratu, nego ih u školi i kod kuće odgajaju u srpskom etničkom duhu, što kao manjina imaju pravo, ali bez spoznaja bilo kakve građanske svijesti o pripadanju Republici Hrvatskoj. Stoga ne čudi izjava gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, da djeca ostanu sjediti kod intoniranja hrvatske himne.
https://www.fena.ba/img/c/750x450/upload/sds_logo.png
Kao što je poznato, nakon mirne reintegracije istočne Slavonije 1998. godine, djeca pripadnici srpske nacionalne manjine imaju svoje posebne škole, u kojima se cjelokupna nastava odvija prema "A- modelu" na srpskom jeziku i pismu. Po Erdutskom sporazumu bio je petogodišnji moratorij na nastavu hrvatske povijesti u odvojenim školama za djecu pripadnike srpske nacionalne manjine 1998.-2003. Međutim takva se praksa nastavila do danas iako je Ustavni sud ustanovio da je moratorij istekao. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku članak 27. 1. točka 1, da su  svi profesori povijesti dužni prenijeti činjenice o Domovinskome ratu svim učenicima u Republici Hrvatskoj u jednakoj mjeri.: U-VIIR-4640/2014, Zagreb, 12. kolovoza 2014.  Međutim, stvarnost je potpuno drukčija. Profesori koji predaju povijest u odjelima na srpskom jeziku i pismu još uvijek preskaču temu Domovinski rat, a u najboljem slučaju ovom se temom bave samo površno u najkraćim crtama.
 
Vezano uz udžbenike hrvatske povijesti ima jedan doista bizaran događaj, koji zorno prikazuje razmišljanje srpske nacionalne manjine. U vrijeme Vlade Zorana Milanovića (2011.-2016.) ministar obrazovanja Željko Jovanović, poslao je hrvatske školske udžbenike povijesti tadašnjem srpskom predsjedniku Tomislavu Nikoliću na uvid, da dokaže kako Srbija nije prikazana kao agresor i okupator, a Srbi kao četnici u hrvatskim školskim udžbenicima povijesti. Postupak bez presedana, jer Srbija je druga država i nema nikakve ingerencije nad školskim sustavom  u Republici Hrvatskoj. To samo dokazuje da srpska nacionalna manjina nikako ne prihvaća Republiku Hrvatsku kao svoju državu, a sebe ne vide kao hrvatske državljane.
 
Povjesničar dr. Ante Nazor, predsjednik Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, bio je ogorčen, kao i većina hrvatskih građana, sa slanjem hrvatskih udžbenika na “recenziju” u Srbiju. Izgleda da bismo se morali ispričavati što su nam okupirali dio domovine i što osobe koje su u koloni kroz Vukovar pjevale "Aoj Slobo šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate..." nazivamo četnicima. O incidentima koje naprave Srbi: "Sigurno da i u srpskoj zajednici ima pojedinaca koji naprave nešto što podigne međunacionalne tenzije, ali svaki takav potez najviše šteti upravo srpskoj zajednici. Nitko od pripadnika srpske zajednice na odgovornim funkcijama, bilo na nacionalnoj ili lokalnoj razini, takve stvari ne podržava". Nitko od pripadnika srpske zajednice na odgovornim funkcijama ne podržava? A, podržava. Podržava sâm Boris Milošević tris.com.hr/2019/01/intervju-boris-milosevic-45-zastupnik-sdss-a-knin-je-svima-u-fokusu-a-mirnu-reintegraciju-bi-razmontirali/ I to u potpunosti!
 
Srpsko narodno vijeće (SNV), nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine, izabrano je političko, savjetodavno i koordinativno tijelo koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj. Osnovano: 1997. Sjedište: Zagreb,
Predsjednik SNV-a je Boris Milošević
SNV se bavi zaštitom i promocijom ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba, te pitanjima njihova identiteta, participacije i integracije u hrvatsko društvo. Vijeće je osnovano na temelju Erdutskog sporazuma i Pisma Vlade RH o dovršenju mirne reintegracije, koji Srbima jamče manjinsku samoupravu i pravo na organiziranje, te na temelju višestoljetne tradicije srpske samouprave (crkveno-narodni sabori, zakonodavni i politički akti kojima se regulirao položaj Srba tijekom 18. i 19. vijeka, dokumenti Zemaljskog antifašističkog vijeća). Osnovano je 1997. godine u Zagrebu na inicijativu Saveza srpskih organizacija (SKD Prosvjeta, Srpski demokratski forum, Zajednica Srba Rijeke i Istre, Zajedničko veće opština), a osnivači su bili i Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), Baranjski demokratski forum, Udruženje izbjeglih i prognanih Srba, predstavnici nekih crkvenih općina Srpske pravoslavne crkve, saborski zastupnici Srbi i ugledni pojedinci.
 
A istina o osnivaču SDSS-u, Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranki, je slijedeća: stranka je osnovana neregularno! Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS)  osnovana je 5. ožujka 1997. u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba. Važno je napomenuti da je odlukom hrvatskih institucija 1992. godine zabranjen rad i djelovanje Srpske demokratske stranke (SDS). S danom 18. veljače 1992., stranka je brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske. Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) 1992. godine hrvatskim zakonom zabranjena i brisana iz Registra? Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka?
 
Nakon donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. godine mijenja se način formiranja i organiziranja manjinskih vijeća. Vijeća se biraju tajnim izborima koje organizira država (do sada su održana četiri kruga – 2003., 2007., 2011. i 2015.) u svim jedinicama samouprave na čijem području broj Srba prelazi 1,5 posto. U jedinicama lokalne samouprave vijeća se biraju ukoliko na tom području živi više od 200 pripadnika srpske manjine, a u jedinicama regionalne samouprave ukoliko njihov broj premašuje 500. U slučajevima kada nije ispunjen barem jedan od ovih uvjeta, a na području samouprave živi najmanje 100 pripadnika manjine, bira se predstavnik. Znači ne vrijedi etnički sastav stanovništva, odnosno 1/3 udjela u ukupnom broju stanovništva jedinica lokalne uprave, već se i tu pogodovalo srpskoj nacionalnoj manjini. Zaključno s 2019. godinom, održano je pet krugova izbora. Sada mrežu SNV-a čini 144 vijeća i predstavnika, a ukupan broj vijećnika je 1744.
 

Lili Benčik

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Ponedjeljak, 28/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1586 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević