Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

Izađimo na izbore!

 
 
Reforma mentaliteta! Što bi to trebalo zapravo značiti? Ne znam. Ovisi tko to govori, o čemu govori, zna li uopće što je reforma, naročito u politici, zna li što je što je mentalitet općenito, posebno i specijalno, kao i čemu ta sintagma trenutno treba poslužiti i zašto. Poznato je pravilo da kad god nešto gubimo, izgubimo, u nečemu smo loši, ne ide nam, drugi nas pretječu…, izvučemo tu čudesnu riječ, kojom se svi naši podbačaji, neuspjesi, nečinjenja i loša činjenja opravdavaju.
https://static1.squarespace.com/static/58b26bbe414fb5caa4e21f24/t/5964bcddb11be11eb35a3d8f/1499774439421/
Mentalitet ima puno definicija. Najkraće rečeno to je način mišljenja, osjećaja i reagiranja. Odnosno način skup psihičkih pojedine skupine sličnih osobina. Sama riječ dolazi od latinske riječi mentalis - pametan, duševni, a predstavlja pretežno razmišljanje i sklopove ponašanja jedne osobe, jedne društvene grupe ili u prosjeku jednog naroda. Uz mentalitet se obično vežu negativne konotacije, predrasude i stereotipi, gdje sklop pojednostavnjenih i uopćenih osobina pridajemo svim pripadnicima neke društvene skupine (naroda).
 
Reforma je općenito svaka promjena. Reforma nije revolucija, iako u sebi ima elemente revolucionarnog. U političkom smislu reforma bi trebala biti veća planirana, dogovorena, usuglašena, usustavljena nenasilna transformacija postojećih uvjeta i sustava. Cilj svake reforme bi morao biti poboljšanje djelotvornosti državne uprave, gospodarskog položaja države i cijelog društva, naročito određenih slojeva društva, kako ne bi došlo do socijalnih napetosti, nemira i kriminala. To sve prvenstveno ovisi o mentalitetu onih koji upravljaju (vladaju) državom, odnosno onih koji nas vode. Njihov mentalitet utječe na sve aktivnosti, odluke, zakone, pravila, postupke, ponašanja…, i sponatano se prelijeva iz vrha piramide, po slojevina, sve do baze, držeći bridovima cijelo tijelo (ustrojstvo).
 
Mentalitet nikome nije urođen i predefiniran, ali se stvara i razvija od najranijeg djetinstva, u obitelji (užoj i široj), kraju u kojem dijete živi, tradiciji, kulturi, povijesti, načinu života, vjeri, obrazovanju i odgoju (intencionalnom i funkcionalnom). Mentalitet je naslijeđeni sklop svjesnih i polusvjesnih pobuda, motiva, predodžbi, osjećaja, vrijednosti i navika, što se očituje u raznim i različitim oblicima ponašanja, djelovanja i izražavanja, u svemu. Mentalitet odlikuje čovjeka i narod. Početkom XX. stoljeća u Francuskoj su filozofi i znanstvenici (Bloch, Levre, Bradel, Goff...) počeli proučavati povijest mentaliteta i zaključili kako mentalitet stvaraju i određuju povijesno i klasno naslijeđeni spontani obrasci ponašanja i djelovanja, na određenom prostoru i vremenu. Različitosti mentaliteta među rasama i narodima, uzrokuju nejednakosti među pojedinim skupinama, zbog mnogo čega. Mentalno jedinstvo nije moguće postići, niti u jednoj vrsti mentaliteta.
 
Naš hrvatski mentalitet je vrlo složen i problematičan konstrukt, u kojem se danas odražava stupanj razvitka gospodarstva, politička razvijenost i demokracija. Za sve naše neuspjehe je kriv tzv. socijalistički mentalitet, kojega se ne možemo riješiti, a koji u sebi nosi nedovoljno razvijenu kolektivnu svijest, koja ne cijeni rad, poštenje, istinu, čestitost, pravednost, pravnu jednakost, socijalnu osjetljivost, već se vodi utilitiralnim sigurnim šprancama: kako prevariti, ukrasti, “kupiti”, trampiti, nasanjkati, obmanuti, nametnuti se, s malo rada puno postići, preskočiti korake u napredovanju, umrežiti se, uortačiti se, držati lojtre moćnicima, koristiti rodijake i kumove, na brzaka obogatiti, kako steći doktorat, kako biti pošten...
 
Socijalizam su imali Rumunji, Česi, Mađari, Slovaci…, ali se čini da u njih socijalistički mentalitet nije imao jednaku dubinu kao u nas, nije se trajno ukorijenio i petrificirao u sve slojeve društva. Međutim, to nije nikakvo opravdanje za naše neuspjehe i zadnja mjesta na ljestvicama uspješnosti bilo čega. Po svemu lošem, nazadnom, koruptivnom, nepotističkom, uhljebarskom, sluganskom, licemjernom, primitivnom, nazadnjačkom smo među prvima, negdje čak i prvi, a po dobrome, poželjnom, razvojnom, gospodarskom, demokratskom, socijalnom, zdravstvenom obrazovanom, odgojnom… smo među zadnjima. Mnogi znalci i neznalci govore da bismo se pokrenuli i uspjeli nužno je mijenjati naš mentalitet. Pitanje je samo kako i tko će to započeti. Nije dovoljno taj problem verbalno iznositi i pritom praviti se inovativan i kreativan, a da nemaš pojma što je mentalitet i reforma, a kamoli reforma mentaliteta. Kako mijenjati mentalitet u državi gdje nema poduzetnosti, povjerenja i dostojanstva, gdje u vladajućima prevladava sluganski mentalitet, kod nas odozdo prema vrhu, iz vrha prema europskim i svjetskim moćnicima, prema potrebi, na Zapadu i Istoku, prema onome tko i što diže rejting i nagrađuje odanost i poslušnost, koja to zapravo nije, što oni vani jako dobro znaju, te nas tretiraju kao nužno zlo, čiji geoplitički i geostrateški položaj i prirodne resurse žele iskoristiti isključivo za sebe, bacajući mrvice svojim slugama i “janjičarima.” Takvima naš izmiješani mentalitet odgovara. Mi se svađamo na našu štetu. Mi ratujemo u miru. Rat i ostale nedaće su nas zbližile i udružile. Stvorena je nacionalna sinergija, unatoč različitim mentalitetima slavonskom, zagorskom, purgerskom, dalmatinskom, bodulskom, primitivnom, rodijačkom, mešetarskom, bosanskom, balkanskom, bizantijskom, “istrijanskom”, podravskom, graničarskom… Tom sinergijom smo pobijedili nadmoćnog neprijatelja, jer smo se borili za naše, za pravdu, istinu… Za Domovinu!
 
Zar nam ta domovina više ništa ne znači. Malo nas je, al nas ima. Zar ćemo dopustiti šačici “odabranih”, postavljenih, nesposobnih, nedovoljno obrazovanih, nedomoljubnih, nedoraslih, nekompetentnih, “prodanih”… da nas upropasti, da do kraja isprazni pojedina područja, da našu djecu i unuke otjera u tuđinu, da zagospodari svima nema, s platformom demokracije i pod agendom stvaćanja boljitka za nas i državu.
 
Maske su već svima odavno pale. Znamo dobro s kim imamo posla. Pogledajte samo neke što su imali kad su ušli u politiku, a što imaju danas. Svaka čast onima koji su u licu znoja svoga to postigli, uzdigli se i dostojno čovjeka žive. Takvima ne treba reforma mentaliteta. Oni su uzori, vuku naprijed, predstavljaju poštene ljude, ne nužno društvenu i političku elitu, nego jednostavne, normalne obične ljude, koji su uspjeli, koji su se realizirali kao u odrednicama koje čovjeka čovjekom čine, koji čuvaju i cijene svoje, poštuju tuđe i drugačije. Reforma mentaliteta bi trebala onima koji su nas doveli u stanje u kojem se nalazimo, zbog kojih naša djeca napuštaju rodni dom i domovinu. Zapravo, njima ne treba ništa, već da se maknu s pozicija koje su zauzeli i drže ih godinama, stalno uspinju, bez potrebnih stručnih uvjeta i dobrih karakternih osobina. Ovdje odrađuju dobivene zadatke od europskih i svjetskih mentora, čekajući trenutak kad će odmagliti, na mjesto koje im je obećano ukoliko solidno odrade dobivene zadatke.
 
Čini se kako svi ti zadaci vode propasti ovog društva, gubljenju suvereniteta, tradicije, kulture, nezavisnosti, slobode, pravne jednakopravnosti, stvaranju poslušnika, uslužnika, živih “robota”, nerealiziranih pojedinaca, pragmatskih interesnih skupina, pokorenog, depresivnog, apatičnog, beznadnog, demoraliziranog, očajnog, zbunjenog, jadnog i gladnog povijesnog naroda, koji bijaše hrabar i ponosan kroz vjekove, boreći se za slobodu, samostalnost i pravdu. Izgleda da “Zvonimirova kletva “ još uvijek nije srušena.
 
Ipak, ovo nije vrijeme mitova i za mitove. Nikakav bodulski mentalitet, nastao u otočkoj izoliranosti ne će nas spasiti. Ti i takvi rade za sebe. To se vidi i u Brexitu. Bez obzira što u tom mentalitetu prevladavaju osjećaji i mišljenje o posebnosti, izvrsnosti, izuzetnosti, nadmoći, jedinstvenosti, mudrosti i osobnoj učinkovitosti, nema nam pomoći bez nas samih, našeg rada, djelovanja i ponašanja, svakog posebno, u obitelji, na radnom mjestu, u društvenoj zajednici i politici (aktivnoj i pasivnoj). Moramo se pokrenuti. Probuditi iz opće i posebne letargije i za početak izaći na izbore, od prvih do posljednih. Ponuđeno je puno lista s oko 500 kandidata, ali baš i nema velikog izbora. Možda bi trebali konačno krenuti s mladim, obrazovanim nepotrošenim ljudima, bez repova, nepotizma, karijerizma, nacionalizna, uz one poznate, provjerene, koji su svaki cent pošteno zaradili u Europskom parlamentu, te pritom ostali normalni, pošteni, istinoljubivi i domoljubni.
 

Ankica Benček

Istra više izvlači iz Proračuna nego što u njega ulaže

 
 
Miletić i Flego izjednačili se s Istrom. Umislili su da su oni Istra. „Premijer degradira Istru", razvikali se  Boris Miletić i Valter Flego. Nije točno Miletiću i Flego! Degradira vas, a ne Istru! Vi sebe izjednačavate s Istrom“ Zar ste vas dvojica Istra? Ne, niste! IDS nije Istra!Istra je puno više od IDS-a! Istra je narod istarski, stanovnici Istre, koji vole Istru, a vi ste ti koji ste narod Istre iznevjerili, iznevjerili njihovo povjerenje, radili na štetu istarskog čovjeka umjesto da ste branili njegove interese, za što vam je svojim glasovima dao mandat na izborima!
https://pbs.twimg.com/profile_images/1745385646/_______16_400x400.jpg
Danas 26. travnja 2019. premijer Andrej Plenković posjetio je Istru, ACY marinu u Rovinju i nastavak gradnje Istarskog Ipsilona. Nije pozvao istarskog župana Valtera Flegu, ni predsjednika IDS-a i gradonačelnika Pule Borisa Miletića, koji su se našli "duboko uvrijeđeni i povrijeđeni". Tom prigodom sazvali su konferenciju za medije i zamalo plačući i kukajući, puni jala udarili tračati po premijeru Plenkoviću. „Odnos svih HDZ-ovih vlada prema Istri bio je diskriminirajući, ali niti jedna Vlada nije pokazala takvu aroganciju prema Istri kao ova Vlada. Predsjednik Vlade RH u velikom stilu dolazi s ministrom gledati radove na Y, otvara danas super luksuznu ACI marinu, dok svega 30 kilometara dalje u sablasno praznom brodogradilištu, radnici Uljanika čekaju da im netko kaže što će biti s njima. Možemo ovdje govoriti o bontonu, o protokolarnoj praksi, o tome kako se jedan državnik treba ponašati, ali nažalost, ovdje se prije svega radi o odnosu HDZ-ove vlade prema Istri. Ovo je očigledno još jedan u nizu poteza kojim se Istru nastoji poniziti, pa čak i kazniti“, kazao je Flego dodavši da je „jednostavno nevjerojatno doći u otmjenu ACI marinu u Rovinju, a kompletno izignorirati radnike Uljanika“.
 
Eto kako je to patetično i sa puno jala izgovorio župan Flego, i pri tome je iskoristio radnike Uljanika, za koje nikada nije iskazao ni malo brige, ni suosjećanja. Nije točno da je odnos HDZ-ovih Vlada bio diskriminirajući prema Istri! Čak su sve Vlade bile popustljive Prema IDS-u i davale mu previše slobode u obnašanju vlasti u Istri. IDS je stalno kalkulirao i balansirao na rubu priznavanja države Hrvatske svojim autonomaštvom i iredentizmom, surađujući otvoreno sa talijanskom iredentom, koja i danas ima teritorijalne pretenzije prema Istri.
 
Ako ćemo baš govoriti o odnosu HDZ-a prema Istri, onda najprije treba govoriti o odnosu IDS-a prema Zagrebu i državi Hrvatskoj. A po tom pitanju župan pati od sinkope, ili je iznenada dobio amneziju i zaboravio IDS-ovu politiku neprestanog podrivanja suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske. Na svu sreću gospodine Župane ne patimo svi od amnezije ili sinkope kao vi. Ima nas još puno koji smo svjedoci vremena i pamtimo IDS-ovu politiku od stvaranja hrvatske države do danas.
A naš vrli puljski gradonačelnik tom istom prigodom izjavljuje da je „situaciju s Uljanikom Vlada pretvorila u politički rat s Istrom, najrazvijenijom hrvatskom regijom u kojoj HDZ nema nikakav politički utjecaj i koju se na svaki način pokušava poniziti“. Eto upravo je sam Miletić ne razmišljajući razotkrio, da HDZ nije imao nikakav politički utjecaj u Istri, što znači da HDZ i Vlada nisu mogli utjecati na procese koji su se odvijali u Uljaniku, već je samo IDS, koji je na vlasti u Istri od osamostaljenja Republike Hrvatske mogao utjecati na propast Uljanika! Nenamjerno htijući optužiti HDZ i Vladu potvrdio je ono što svi znademo, da je jedino IDS imao politički utjecaj na sve procese koji su doveli do propasti Uljanika. Zar je premijer ponizio Istru svojim dolaskom? Naravno da nije! Ponizio je vas dvojicu ne pozvavši vas, nije ponizio Istru. Umišljate li to vi Borisu Miletiću i Valteru Flego da ste vas dvojica Istra?
 
Istarski župan Valter Flego i puljski gradonačelnik Boris Miletić "pretrgli" su se od "brige" za radnike Uljanika. Za radnike Uljanika spremni su izdvojiti 300 kuna pomoći, a za kupnju prostora u Zagrebu, za Klub studenata 2-3 milijuna kuna! Boris Miletić stalno priča jedno te isto o Istri kao "najrazvijenijoj hrvatskoj regiji" i da "Istra više uplaćuje u Proračun RH, nego što dobiva sredstava iz Proračuna". To jednostavnom računicom nije točno. Koliko je iz Proračuna izdvojeno za jamstva Uljanika, to Miletić uopće ne računa, a tako je "velika njegova briga za opstanak Uljanika i njegove radnike"? Vlade RH isplatile su po jamstvima Uljanika iz državnog proračuna 3 milijarde kuna više no što je Istra u njega uplatila. A tek koliko još ima za platiti po izdanim jamstvima. O čemu to onda priča Boris Miletić? Očito je da se IDS izgubio sam u svojim floskulama i parolama, pa sami sebe opovrgavaju. To pokazuje svu nesposobnost IDS-ovih čelnika, da se suoče sa problemima i rješavaju ih. Onda zazivaju i prozivaju Državu, odnosno Vladu da razriješi ono što su oni zabrljali, a ovim postupkom premijer Plenković pokazao im je da više ne mogu računati na kontrolu  i manipulaciju državnim  institucijama, da im se sprema istraživanje imovine koju su "stekli" od kada su se politički aktivirali.
 
Svi se pitaju kako se IDS održava tako dugo na vlasti? Veoma jednostavno:
• Dugo su na vlasti i uhljebili su svoje ljude u sav županijski, općinski i državni aparat. Kako su na vlasti raspolažu sa proračunskim novcem ,pa se on dijeli raznim udrugama, nacionalnim manjinama, braniteljskim udrugama i tako ih se obvezuje da budu njihova glasačka baza.
• Malom izlaznošću na izbore. Evo primjera: na lokalnim izborima 2017. godine, za puljskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50.360  birača, na izbore izašlo je njih 18.791  ili 37,31 % . Za Borisa Miletića glasalo je 9740 birača, što je u postotku 51,83 %, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34 %. Znači da od 50.360 birača u Puli za Miletića je glasalo samo 9740 birača.
• Kada se analiziraju rezultati izbora, vidljivo je da je potpora IDS-u u Istri u stvari mala. Za ovakve izborne rezultate kriv je izborni zakon koji je sada u primjeni. Očito da ga treba mijenjati, jer ovakvi rezultati ne daju realno stanje sa terena. Samo 9740 prema 50360 je potpora 1/5 građana grada Pule gradonačelniku Borisu Miletiću!
 
Upravo zbog tih rezultata lokalnih izbora odgovorno tvrdim da IDS ne predstavlja sve građane Istre. Predstavlja ¼  građana Istre.U Istri je registrirano prema podacima DIP-a 187.474 osobe s pravom glasa. Na izbore je izašlo 84.618 glasača, što je izlaznost u postocima 45,14 % . Od glasača koji su izašli na izbore za Skupštinu Istarske županije izjasnilo se u korist IDS-a 46.548 glasača što iznosi 56,78 %. Međutim u odnosu na ukupan broj upisanih birača 187.474 broj 46.548 koji su glasali, taj postotak iznosi 24,83 %. A to je 1/4 od ukupnog biračkog tijela u Istri. (http://www.izbori.hr)
 

Lili Benčik

Zašto dramatično opada interes za upis na Filozofski fakultet?

 
 
Prof. Darko Polšek profesor je sociologije na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju i voditelj studija antropologije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dana 5. travnja 2019. uputio je dekanici prof. Vesni Vlahović-Štetić i još desetorici nastavnika Filozofskoga fakulteta sljedeće pismo u kojem analizira sve veće srozavanje ugleda toga fakulteta u javnosti, razloge za svojedobno odbijanje suradnje s Katoličkim bogoslovnim fakultetom i najnoviji prijedlog za uvođenje obveznoga predmeta, nadahnutoga ideologijom prošlih vremena „Uvod u društveno-humanističke znanosti“ na Filozofskom fakultetu.
https://www.hrt.hr/media/tt_news/polsek.JPG.688x388_q85_crop_upscale.jpg
Darko Polšek
 
Pismo profesora Polšeka predstavlja poziv protiv retrogradne ideologizacije nekad vodećeg društveno-humanističkog učilišta. Pismo se brzo proširilo među djelatnicima Filozofskoga fakulteta, ali i u širim akademskim krugovima koji su zabrinuti alarmantnim stanjem i očiglednim civilizacijskim urušavanjem ove institucije. Sve je počelo dolaskom prof. Vesne Vlahović Štetić i njezine ekipe na čelo Fakulteta, a bilo je znakovito najavljeno nešto prije kada je pod pritiskom istih snaga koje sada vode Fakultet akademik Mislav Ježić, jedan od najuglednijih i za međunarodnu vidljivost institucije najzaslužnijih profesora, na ponižavajući način otjeran s Fakulteta.
Uslijedila je ideološka čistka kojom su od istih snaga s Fakulteta otjerani akademik Krešimir Nemec, profesorica Mirjana Sanader i profesorica Mirjana Matijević Sokol. Zbog progona kojem su bili izloženi Fakultet su napustili profesor Željko Holjevac i aktualni prorektor Sveučilišta profesor Ante Čović.
 
Zbog neslaganja s načinom vođenja Fakulteta, profesoru Dragi Roksandiću onemogućeno je kandidiranje za naslov professor emeritus. Ideološka čistka zahvatila je i niže akademske razine tako da je posao na Fakultetu izgubio dr. Domagoj Brozović s Odsjeka za kroatistiku, a na grub način je bio ometen u postupku stjecanja doktorata asistent na Odsjeku za povijest Filip Šimetin Šegvić. Sve se proširilo i na administrativno i tehničko osoblje. Kao što je poznato iz povijesti, ideološko nasilje uvijek se zasniva na zastrašivanju, na proizvođenju straha za vlastitu poziciju i egzistenciju u čemu se uprava Fakulteta do te mjere izvještila da je u institucijskom žargonu već nazivanju – strahoupravom. U takvim okolnostima pismo profesor Polšeka ima iznimnu važnost jer predstavlja poziv na otrježnjenje onima koji su Fakultet poveli putem samouništenja i ohrabrenje djelatnicima Fakulteta koji bi se, unatoč osobnim rizicima, trebali aktivno suprotstaviti herostratskom vođenju ove institucije od nacionalne važnosti.
Dokumenti na koje se prof. Polšek osvrće jesu:
Pisma prodekanice za studijske programe od 18.3.2019. i 21.3.2019.
Novi model studija Filozofskoga fakulteta (12.3.2019.)
Opis uvodnoga kolegija Filozofskoga fakulteta „Akademske vještine“
Opis kolegija Uvod u društveno-humanističke znanosti
 

Pismo prof. Darka Polšeka

 
»Cijenjeni kolege,
u javnoj raspravi o reformi i podizanju kvalitete studija, vjerojatno ste dobili nekoliko materijala o tome što bi uprava htjela postići tom reformom. Premda postoje brojne nedorečenosti vezane uz izradu modula i modularne nastave, želio bih Vam svrnuti pozornost na syllabus za predmet „Uvod u društveno-humanističke znanosti“, predmet koji bi trebali odslušati i položiti SVI budući studenti upisani na Filozofski fakultet tijekom prve godine.
1) U tom syllabusu koji obećaje da će studenti nakon odslušanog kolegija moći „kritički misliti o društvenim fenomenima“ o „relevantnim društvenim problemima“, iz 15 nastavnih jedinica i cjelina, ne postoji NIJEDAN tekst koji o tim „fenomenima“ i „problemima“ ne bi pristupao s politički lijevih ili izrazito lijevih ideoloških perspektiva. Točnije: u cijelome syllabusu, sastavljenom od 40 izvora koje bi studenti morali obraditi, ne postoji NIJEDAN tekst koji bi fenomenima „društva“, „znanosti“, „vremena“, „kulturi“, „jeziku“, „diskurzu“, „identitetu“, „nesvjesnom“ i sl. pristupio iz neke druge perspektive, recimo liberalne ili konzervativne, ili zašto ne? one politički neutralne. Prema tom syllabusu, svi će studenti, primjerice, o znanosti učiti na temelju Lyotardove knjige o postmodernom stanju, o društvu će učiti iz Engelsove knjige „Porijeklo porodice“(ovdje se srpska riječ ne može izbjeći, jer hrvatska riječ „obitelj“ podrazumijeva „buržoasku obitelj“); o jeziku se uči iz Eagletonove knjige, o ideologiji se – to je posve prirodno, zar ne? – uči iz Marxove i Althusserove literature, o „diskurzu“ se opet prirodno uči iz Foucaulta i iz Foucaulta /za početnike/, o identitetu će se učiti iz Žižeka i Judith Butler, o naciji će se učiti iz raznolike literature, koja međutim ima jasan zajednički nazivnik a to je da je nacija proizvoljna konstrukcija; o politici će se učiti iz Rancierea, a o obrazovanju iz Girouxova teksta o ideologiji u obrazovanju.
Moje je osnovno pitanje: ako studenti na prvoj godini /ni u jednoj nastavnoj jedinici/ ne će imati doticaj s tekstovima drukčijih političkih opredjeljenja, kako se onda možemo nadati da će studenti moći „kritički misliti o društvenim fenomenima“. Iz syllabusa proizlazi da je „kritičko mišljenje“ moguće samo kao izrazito ljevičarsko političko mišljenje, i to takvo koje ne nudi niti informaciju o drukčijim perspektivama. I još gore, syllabus pretpostavlja da se o svim „relevantnim društvenim problemima“ MORA razmišljati isključivo iz ideološke, i to naravno lijeve perspektive.
Dopustite da Vas podsjetim kako je Filozofski fakultet odbacio suradnju s jednom sastavnicom sveučilišta zbog toga što se pretpostavljalo (vjerujem s izvjesnim pravom) da se na toj sastavnici o „relevantnim društvenim fenomenima“ raspravlja isključivo iz ideološke perspektive. Sada vidimo da Filozofski fakultet predviđa „reformu studija“ koja će ići u pravcu istog „ishoda učenja“, naime takvog ishoda koji će također raspravljati, odgajati i indoktrinirati buduće studente o društvenim fenomenima isto tako – iz samo jedne ideološke perspektive.
Dopustite mi također da Vas podsjetim (malo sam stariji i čuvam neki oblik institucijskog pamćenja) – da je Filozofski fakultet prije tridesetak godina imao gotovo identične oblike nastave u „općim programskim osnovama“ (u obliku raznih Marksizama, Predvojničkih obuka, Didaktika, Kultura pisanja i sl.) – što se u to vrijeme JNA-vojnički zvalo POiV (Političko obrazovanje i vaspitanje) te da su te „opće programske osnove“ bujale dok naposljetku nisu postale rak-rana ne samo društvenog sustava (zbog kojeg smo između ostaloga imali velikih društvenih problema), već i rak-rana samog studiranja: što više opće-programskih osnova, to manje specijaliziranih znanja. Sada, trideset godina kasnije, nakon promjene društveno-političke „formacije“, nakon uvođenja demokracije itd“ */neki nam kolege nude IDENTIČAN PROGRAM I IDENTIČAN SADRŽAJ!/* */kao da se/* u tih trideset godina, ili točnije – u tih 150+ godina od nastanka „velike Marxove misli“ u znanosti i društvu ništa bitno nije dogodilo!
Niti u jednoj nastavnoj jedinici nije ponuđen nijedan udžbenik iz izabrane tematike. Namjera kreatora syllabusa očito je bila da se studenti sretnu sa „samim izvorima“ („zu den Sachen selbst!“), s neiscrpnim i vječnim vrelima marksističke literature iz sredine 19. stoljeća, kao „kritičkim“ tumačima /aktualnih društvenih problema/, pa se u ime toga primjerice studentima nudi Marxova /Njemačka ideologija/ (19. stoljeća)?
Osobno nemam ništa protiv da autori spomenutog syllabusa rade po tom syllabusu ako je to njihov znanstveni i moralni doseg, ali sam izuzetno protiv toga da se takav (ili neki sličan „reformirani“) program na Filozofskome fakultetu nameće svim budućim studentima našeg fakulteta.
2) Autori syllabusa toliko su uvjereni u ispravnost i znanstvenost svog dizajna, da su dodali i napomenu na kraju kako će se „(i)zraditi detaljan priručnik za nastavnike s pripremama nastave i nastavnim materijalima, te organizirati radionice s budućim izvođačima nastave na kolegiju“, kako ne bi bilo zabune, ako se zalomi da taj predmet predaje netko drugi, /kako stvarno treba izvoditi tu nastavu/. (Detaljan priručnik! Da se slučajno ne dogodi da netko o obaveznoj – marksističkoj literaturi možda počne predavati na neki drukčiji način!) Autori su vjerojatno mislili napraviti radionice s power-pointovima koje će drugi, manje obrazovani predavači od autora syllabusa, morati kopirati i slijediti. Toliko o razvoju kritičnosti studenata kao „ishodu učenja“ na tom kolegiju.
3) Osim što je syllabus prepun potpuno ideoloških sadržaja i materijala kojima po mom mišljenju nije mjesto ni na jednom ozbiljnijem kolegiju na Filozofskom fakultetu (strip „Foucault za početnike“, „vrijednost pripovijedanja kao znanstvena metoda“), ono što čini cijelu stvar s tim syllabusom dodatno žalosnom jest /stvarna neinformiranost (ili – želimo li biti blagonakloni – nevoljnost!) da se raspravlja o recentnijoj znanstvenoj literaturi o izabranim temama/. Primjerice, u nastavnoj jedinici o „nesvjesnom“, autori kažu kako se „težište stavlja na otkriće nesvjesnog i načina na koji se manifestira“. U ime toga predviđena je literatura Freudova knjiga „Tumačenje snova“. (Tek podsjećanja radi, u toj se knjizi snovi o ravnim i šiljatim predmetima tumače kao nesvjesne manifestacije muškog spolnog organa, a okrugli predmeti i posude kao simboli ženskih spolnih organa.) U međuvremenu, otkad je Freud objavio svoje „tumačenje snova“ (1900.) mnogi su društveni znanstvenici dobivali čak i Nobelove nagrade za obradu tematike nesvjesnog (primjerice Kahneman: Misliti brzo i sporo), ali autorima nije palo na pamet da bi naši budući studenti morali znati nešto o /suvremenoj /ili možda – zašto ne? – /znanstvenoj/ literaturi, a ne o pseudo-znanstvenoj literaturi iz 19. stoljeća. Sličan se problem pojavljuje i u drugim nastavnim cjelinama. Engelsova knjiga „Porijeklo porodice“ u biti je prepričana Morganova knjiga Drevno društvo, ali se Morgan danas spominje u kontekstu raznih rasizama i sl. nepodobnih doktrina, stoga „original“ nije dovoljno pravovjeran. Ukratko: doista bi nas trebalo čuditi da stoljeće i pol etnološke, sociološke i antropološke znanosti nakon objavljivanja tog marksističkog klasika nije postiglo /ništa relevantnije/ na izabranu temu. Nadalje, u nastavnoj jedinici „Jezik“ čini se da se nakon de Saussureove knjige „Tečaj opće lingvistike“ (iz 1916.) na području znanosti o jeziku nije dogodilo ništa relevantno.
4) Da bi se zamaglila /znanstvena (i ideološka) zastarjelost literature/, autori syllabusa često koriste „recentnija izdanja“ takvih knjiga, pa se studentima na temelju predloženog syllabusa može učiniti kao da je riječ o novijoj literaturi. Iz syllabusa proizlazi da je Freud svoje djelo objavio 2001., de Saussure 2000., Marx 1979.; Althusser 2018.(!), Faucault 1994., Bahtin 2009.; Kuhn 2013.; Lyotard 2005; Bourdieu 2014. Kolegij Uvod u društveno-humanističke znanosti po svojem bi sadržaju doista mogao obrađivati starije knjige, kao djelima koji su oblikovali zapadnjačku tradiciju, kao izvorima onoga što bi obrazovana osoba u društveno-humanističkim znanostima trebala znati i pročitati. Ali ako je riječ o potrebi za čitanjem „starijih“ knjiga, ne bi li onda bilo primjerenije da se čitaju klasici, djela koja su ostavila trag u našoj civilizaciji? Ne bi li možda bilo primjerenije očekivati da obrazovana osoba koju želimo odgojiti zna i može čitati tj. posegnuti za Aristotelom, Descartesom, Herodotom i Tukididom, Gibbonom, Kantom, umjesto za Marxom, Engelsom, Lyotardom, Althusserom, Foucaultom, i sličnima?
5) U raspravi na mojem Odsjeku, čule su se i kritičke opaske na račun syllabusa, o tome da studenti na prvoj godini nisu (tj. neće moći biti) sposobni za obradu predloženih ishoda učenja. /Kritiku možemo izraziti i tim eufemističkim riječima./
Nakon prvog čitanja predloženog syllabusa koje je u meni izazvalo neopisivu indignaciju 1) zbog drskosti (evo: opet su nam došli Talibani), 2) zbog nepoznavanja i nepoštovanja dobre fakultetske tradicije kojom se ukinula ideološka nastava (barem za SVE studente), 3) zbog moralne nedosljednosti i izvrnutosti „ kojom smo nesuradnju s jednom sveučilišnom sastavnicom odbacili zbog „ideološkog sadržaja“, da bismo samo malo kasnije predložili isto takav (ako ne i mnogo gori!) „ideološki sadržaj“ samo s druge strane političkog spektra, 4) zbog nepoznavanja recentne i relevantne novije literature na području društvenih i humanističkih znanosti, – sada sam samo žalostan.
Ali nadam se da ćemo imati dovoljno mudrosti, znanja, moralnog integriteta da ne dopustimo da ovakav prijedlog zajedničkih programskih osnova, programa kojim bismo indoktrinirali SVE buduće studente našeg fakulteta – prođe kao naša zajednička ideja o tome što bi svi naši budući studenti trebali znati! Nemojmo nasjesti na priču: „pa onda doradite Vi!“ /Ne smijemo dopustiti ikakvu doradu ovakvog syllabusa! /Riječ je o skandalu i smijemo se samo nadati da neće doprijeti do šire javnosti koja o našem Fakultetu ionako misli kao o „Crvenoj utvrdi“, čime bi se takav stereotip javnosti – zbog kojeg nam dramatično padaju upisne kvote – još dodatno zacementirao!
Dopustite još završnu riječ, prijedlog: u vrijeme demokracije, student mora moći birati svoje sadržaje, pa ako hoćete i – ideologije. Ako Fakultet odluči da je dobro i potrebno imati neki oblik nastave, i korpus sadržaja kojim će se informirati o tome što se zbiva na područjima društvenih i humanističkih znanosti, i /kada već uz to imamo zajednički upisni postupak/ /za sve studente/, ne bi li bilo MNOGO PRIMJERENIJE I MORALNIJE dopustiti studentima da odslušaju niz kolegija po vlastitome izboru, te da potom, nakon recimo prvog semestra upišu one studije koje doista žele ovisno o informacijama koje su stekli u prvome semestru? Alternativno: ako smatramo da takve sadržaje na svojim studijima (iz nekih razloga) neće dobiti, ne bi li bilo bolje da im ponudimo /niz kolegija/ kao alternativu ovakvom ideološkom, zastarjelom i ignorantski predloženom syllabusu?
(slobodno proslijedite mail svima za koje mislite da su zainteresirani)
Srdačno,
Darko Polšek«
 

Ivana Josipović, https://narod.hr/hrvatska/zasto-dramaticno-opada-interes-za-upis-na-filozofski-fakultet-procitajte-apel-protiv-retrogradne-ideologizacije-nekad-vodecega-drustveno-humanistickoga-ucilista

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 999 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević