Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Crvena bratija bez skrupula napada "ognjištare", "ustaše", Katoličku Crkvu, biskupe...

 
 
Tragikomično, groteskno, otužno i smiješno u isti mah je ponašanje naših pseudo-liberala, kvazi-socijaldemokrata, lažnih HSS-ovaca, neokomunista, anarhista i ostale apatridske klike koja se pred svake EU izbore gura u "nacionalni tor" - kojega se, inače, jako grozi i gadi do besvijesti.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/49/Rijeck_karneval_140210_5.jpg/250px-Rijeck_karneval_140210_5.jpg
Oni koji se najviše ističu pljuvačinom i nabacivanjem blata na sve nacionalne vrijednosti, istresanjem bljuvotina i gadosti svake vrste, odjednom (tih dana, u vrijeme dok traje izborna kampanja za EU zastupnike) doživljavaju "metamorfozu" i postaju "nacionalisti" prvog reda "domovine sinovi" bez straha i mane, budući "uskoci", "hajduci", "hrvatski ratnici" (umalo "ustaše") koji će se "ako Bog da i sreća junačka", čim kroče među one birokrate u EU parlamentu uhvatiti u koštac s njima a sve u cilju da im "jedina i sveta Hrvatska" procvjeta i u njoj zavlada blagostanje i progres. Vidite li, dragi čitatelji te njuške, odurne iskrivljene face koje se nisu u stanju ni nasmijati, te likove izobličene od mržnje i netrpeljivosti prema svemu što je normalno i prirodno, prema svemu hrvatskom, kako se guraju u prvi "obrambeni" red, bez trunke srama i kompleksa - baš kao da ih znamo od jučer.
 
Nabiguzice, hijene, gotovani, klatež kojoj je na umu jedino dočepati se fotelja EU zastupnika i onih 6-7 tisuća eura mjesečno, besprizorni likovi, muktaši i prevaranti bez karaktera, obraza i morala koji bi ovu našu Hrvatsku dali sutra na bubanj ili je ispili u čaši vode, samo da mogu. I taj šljam, ti politički strvinari, za svake EU izbore upriliče isti igrokaz - ne bi li ušićarili koji glas i na desnici i dokopali se hladovine u Bruxellesu. A onda opet po starom. Sistem Zokija Milanovića. Čim prođe ta faza privremenog kameleonskog obrata, opet će se zagrmjeti na "talibane", "ognjištare" i "ustaše", opet će glavna opasnost postati "konzervativna revolucija", a meta Katolička Crkva i biskupi. Bratija je to koja nema skrupula i u stanju je zemlju u kojoj živi klevetati gore nego srpsko-četnička propaganda.
 
Sva ona izvješća o "stanju ljudskih prava u Hrvatskoj", "bilteni" SNV-a i slični pamfleti u kojima se našu zemlju prikazuje kao leglo ekstremizma i ksenofobije njihovo su djelo i to je najbolji pokazatelj što misle i osjećaju prema državi u kojoj lagodno i udobno žive zaštićeni bolje nego lički medvjedi. No, daleko od toga da su oni jedini krivci, braćo Hrvati. Mi, konzervativci, suverenisti, domoljubi (ili kako god sami sebe nazvali oni kojima je do Lijepe naše istinski stalo), jednom bi se trebali zapitati: Kako to da od 1990. godine do danas, na našoj političkoj sceni nije zaživjela ni jedna stranka koja zastupa izvorni i autentični demokršćanski svjetonazor?
 
Tko je to otvorio prostor za podjele na "desnici" i zašto je ona od 1990. do danas rascjepkana do te mjere da nam manjina svojim manipulacijama i uz pomoć medija nameće svoju političku volju? Kad sami sebi odgovorimo na ta pitanja i shvatimo realnost u kojoj živimo, mnoge će nam stvari biti jasnije. Nacionalna politika se ne vodi idolatrijskim obožavanjem umišljenih "veličina", lidera marginalnih skupina i beznačajnih strančica od kojih je svaki uvjeren kako je samo on i upravo on jedini pozvan i sposoban ostvariti hrvatske nacionalne ciljeve, bogomdan, nezamjenjiv i nepogrešiv. Jer, upravo su to slabosti što ih vješto koriste današnji lažni "demokršćani" i ona manjina preko koje se nameću "vrijednosti" potpuno suprotne onima do kojih drži golema većina nas - svi građani kojima je iskreno stalo do budućnosti i boljitka Hrvatske, koje god nacije, vjere i rase bili. Svi vidimo tu rascjepkanost, neslogu, ne rijetko čak i oštre podjele koje vode do nepomirljivih sukoba na "desnici", ali bježimo od istine, nismo u stanju ili ne želimo pogledati u lice sami sebi. Zašto?
 

Zlatko Pinter

Ministrica Murganić snosi i moralnu i političku odgovornost

 
 
Gotovo svaki dan, tjedan ili mjesec, dogodi se nešto neprihvatljivo, neprimjereno, neočekivano, dosad neviđeno, ekscesno, ne dobro, sramotno i tragično, u radu, djelovanju, životu pojedinca, određenih skupina, političkih stranaka, političkih koalicija, organizacija, agencija, područja, dijelova društva, što spada pod ingerenciju jednog ili više ministarstava i pojedinih ministara, odnosno Vlade. Svi mediji o tome pišu i govore. Društvene mreže su preplavljene komentarima. Javnost je zgrožena. Traži se krivac, misleći kako će se pronalaskom “glavnog” krivca situacija ili tragedija umanjiti.
https://vlada.gov.hr/userdocsimages//Vijesti/2017/04%20travanj/20%20travnja/Pressica%20Murgani%C4%87/press1.jpg?width=750&height=500
Nada Murganić
 
Prošli tjedan je sva pažnja bila usmjerena na dosad neviđenu obiteljsku tragediju na otoku Pagu. Ne ulazeći u uzroke i razloge koji su doveli do ovog sumanutog čina, čije su posljedice goleme po sve njih, naročito po djecu, mislim da je za sve krivo društvo, odnosno oni članovi društva koji su zaduženi za obitelj, koji na vrijeme ne uoče patološke  simptome, koji razaraju i dovode do tragedije. “Povijest bolesti” (anamneza) ove obitelji je složena, teška i patološka, te jako dugo traje. Svi su tu zakazali od vrtića, škole, Crkve, rođaka, prijatelja, znanaca, susjeda, pojedinih institucija, sve do ministrice, koja vjerojatno nije znala što se događa u toj obitelji. Predsjednica države ima pravo kad govori kako treba krenuti od najniže razine i promijeniti sve od pristupa, do identifikacije, pružanja pomoći i donošenja rješenja za nastalu situaciju. Kad se to ne može napraviti na najnižoj razini, ide se postupno prema gore, sve do  resornog ministarstva.
 
Nije mi namjera braniti ministricu Nadu Murganić, ali polazeći od činjenice da je gotovo cijeli svoj radni vijek bila u “socijali”, da dobro poznaje to područje, da se zna nositi s time, da je bila aktivna na terenu, da nije sklona delegirati svoje obveze, već ih sama rješava, da ne bježi od problema…, mislim da nije znala što se sve događalo u ovoj obitelji. Morala je to znati, jer je to prevelik slučaj da bi ostao na lokalnoj razini. Ministrica snosi moralnu i političku odgovornost, jer po svemu sudeći izgleda kao taj cijeli sustav ne funkcionira. Jučer je netko rekao kako ministrica Murganić nije kompetentna za funkciju koju obnaša. To ne znam, ali nije jedina. To konstatiramo kad se nešto strašno dogodi. Prije toga nam je važno koja je stranka relativni pobjednik na izborima, s kim će koalirati, tko će sastavljati Vladu i koje će ministre odabrati. U tom odabiru su nam važni parametri politička (stranačka) podobnost, poslušnost, razne i različite kvote, regionalna zastupljenost, poznanstvo, prijateljstvo, vraćanje dugova, uzimanje kredita, odanost šefu…, a ne stručnost, sposobnost, vještina upravljanja velikim sustavima, fleksibilnost, sposobnost nošenja sa svakodnevnim zadacima, sagledavanje fragmenta i cjeline, usklađivanje i usustavljivanje po cijeloj “piramidi”, od baze do brha, po bridovima, visini, presjecima (paralelnim i kosim), suradnja s drugim resorima, prepoznavanje prioriteta, biranje najboljih za rad na lokalnim razinama, sagledavanje cijele mreže ustanova, voditelja, djelatnika, njihova edukacija, odgovornost, umreživanje, sposobnost predviđanja mogućih događanja, povezanost uzroka i posljedica…, od prošlosti, preko sadašnjosti do realne budućnosti.
 
Međutim, mi se uglavnom zadovoljimo papirima – izvještajima, koji se uvijek niti ne pročitaju, već se spreme u ladicu, te služe za potvrdu dobrog rada, ponekad i izvrsnog. Na terenu je sasvim druga slika. U mnogim slučajevima se problemi zataškavaju ili riješe tek tako - ofrlje. Najlakše je dati nešto novca, odnijeti hranu, odjeću, knjige. Time smo svu brigu skinuli s vrata. To je zapravo najlakši dio posla. Obave ga uglavnom drugi, a ne onaj tko bi morao otkriti zašto stvar ne štima. Što se događa s obitelji i pojedinim članovima te obitelji. Na toj jadnoj djeci se sigurno odražavalo stanje u obitelji. Je li itko od onih tko su to trebali vidjeti ikoga dalje o tome obavijestio, ili je problem rješio besplatnim gablecom u vrtiću ili školi.
 
Slične se stvari događaju i u drugim resorima. Idemo dalje. Nema veze. Vozimo po zacrtanom pravcu do kraja. Nešto će se dogoditi. Radio ne radio “plaćica ide”. Uvijek će se nešto dobro dogoditi. Ako se dogodi i nešto loše, to će skrenuti pažnju medija i naroda, na ono drugo loše, ispod “rampe”, što je potrebno za održavanje, ostanak i opstanak. Nisam za to da ministrica Murganić sada bude Pedro. Imala je ona svojih “bisera”, odnosno gafova, ali to nije ništa s obzirom na gafove aktualne predsjednice države. Tko nema gafova? Premijer isto tako ima “bisera” kojih se eventualno srami, jer je on obrazovan i pametan čovjek, pa zna što je napravio, kao i što je umjesno, što je neumjesno, što je uredu, a što nije, Naime, neki to ne znaju. Ne može im se oprostiti što ne znaju. Zašto su prihvatili (prodali se) funkciju kojoj nisu dorasli.  Svi smo krivi za sve to, kao i za ovaj slučaj na Pagu, direktno i indirektno. Guramo glavu u pijesak. Ponašamo se kako je sve u redu, a oko nas kaos. Hodamo uzduž i poprijeko Lijepe naše, da bi se na terenu uvjerili u pravo stanje stvari, sagledali problem i prišli njihovu rješavanju, a kad tamo vidimo Potemkinova sela, govorimo unaprijed pitanja, za koje spremimo odgovore, čak i djeca imaju pripremljena pitanja za pojedine dužnosnike. Stvarno smo licemjeri.
 
Zar ne bi bilo bolje da se otvoreno razgovara i govori pred kamerama. Zar ne bi bilo dobro  da dijete predsjednici države spontano kaže: U mojem vrtiću, školi se događa to i to, moj prijatelj je tužan, nesretan, nema to i to, tuku ga, zlostavljaju, rugaju mu se, nego da pjevamo, plešemo, crtamo i sakrivamo one koji su u prljavoj odjeći, zapušteni, posramljeni i gladni baš kao i da učenicima dajemo pitanja i odgovore koje ćemo odraditi pred inspektorom, da onima koji su slabi u znanju kažemo da ne dođu u školu, ne bi li ih inspektor slučajno nešto zapitao, da sredimo administraciju, da uskladimo papire u računovodstvu… Koga mi to lažemo?
 
Gdje je tu odgovornost? Očito je da se taj pojam odselio iz Hravatske, poput svih onih stručnjaka, mladih ljudi koji su odgovorni za svoj život i život svoje djece, koji su odselili iz Hrvatske, tamo gdje postoji odgovornost, naročito u onih koji upravljaju državom, vode brigu o nama i pokušavaju nam osigurati život dostojan čovjeka. Malo je nade za to. Resorni ministar je nedavno rekao kako je 69 kuna puno, te kako  sa 3.000 kuna čovjek može dostojno živjeti. Gdje taj čovjek živi? Zbog  eksremno napuhanog ega i goleme važnosti, ne vidi dalje od svojeg nosa. Biti vrhunski stručnjak u nekoj egzaktnoj znanosti, ne znači imati veze sa stvarnim životom, koji se svakodnevno odvija, tu kraj nas. Za njega sigurno nitko ne će reći da nije kompetentan, jer je stručno vrhunski obrazovan, “čudo od djeteta”.
 
Ministrica Murganić nema znanstvene titule, ali dobro zna kako se u nas živi, kome je potrebna pomoć, što sve mnoga djeca trpe, čak i na oko u sređenim i “funkcionalnim” obiteljima. Očito nije mogla i uspjela pohvatati sve konce i držati iz u rukama. Aktualna je demografija kao mjera za poboljšanje stanja. To je u trendu. To nosi pozitivne političke poene i diže rejting pojedincu i stranci. U isto vrijeme očevi bacaju djecu  s prvog kata na beton. To je pojedinačni slučaj, reći će netko. Ne, nije to pojedinačni slučaj. To je simptom teške bolesti cijelog društva, kojem se godinama nameće kao veliki “problem” pozdrav Za dom spremni, čime se bježi od gorućih teških životnih problema, dijeli i svađa narod, te sije mržnja, umjesto da se ustrojava država i  njeni sustavi.
 
Između ostalih, socijalni sustav je disfunkcinalan, horizontalno i vertikalno. To nije nastalo od jučer. To se naslijedilo iz “stare” države. Sigurno postoje u nas ljudi koji to znaju, mogu i hoće riješiti. Zar je važno čiji su, kojoj političkoj stranci pripadaju? Bitno je da su stručni, sposobni,  pošteni, pravedni  i nadasve odgovorni, što je vidljivo iz njihova rada, djelovanja i života.
 

Ankica Benček

HOS-ovci su se s pozdravom ZA DOM SPREMNI borili protiv srbo-četničkih simbola, šajkače i kokarde!

 
 
Ako je 'za dom spremni' ustaška stečevina, čije su onda hrvatski grb, kuna, himna…? Živa istina: „Ustaški je pokret simbole, riječi i izraze našao u bogatoj riznici duha i povijesti hrvatskoga naroda i svjestan njihova općeljudskoga i starohrvatskoga značenja pokušao ih iskoristiti za ciljeve svoga političkoga pokreta, a pokret na taj način približiti narodu kako bi ga narod prihvatio. Da je tomu tako, upravo dokazuju objašnjenja iz glasila Hrvatske seljačke stranke iz 1941. godine koja se danas pojavljuju u elektroničkim medijima, a nikako ne da bi ti tekstovi dokazivali nekakvo vlasništvo ustaškoga pokreta nad hrvatskim leksikom ili nad hrvatskim duhom. Tim više što je službeni pozdrav ustaškog pokreta na prvom mjestu veličao Poglavnika, tek potom ono što je Hrvatima sveto.” (Neva Mihalić, Hrvatski tjednik, br. 480., 2013.)
https://i.ytimg.com/vi/skU55HCys9I/hqdefault.jpg
Naime: službeni pozdrav za vrijeme NDH odnosno krilatica Ustaškog pokreta glasio/la je 'Za dom i poglavnika spremni', zbog kojeg pojedinci poput Jakovine, Klasića, Markovine, Ive Goldsteina… i izraz 'za dom' (i bez dodatka spremni) smatraju fašističkim! Pero Kovačević iznosi 2019. godine mišljenje, da povijest ne završava s Drugim svjetskim ratom, te da je pozdrav 'Za dom spremni' - kao službeni pozdrav postrojbi HOS-a - zadobio u Domovinskom ratu drugačiji sadržaj, nego što je on bio ranije. Slično mišljenje osim Pere Kovačevića iznosi i koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga iz Splita u srpnju 2017., koja u zajedničkom priopćenju navodi da se izjednačavanjem toga pozdrava s ustaškim pozdravom pokušava 'narušavati čast i dostojanstvo svih onih koji su ga časno nosili, od kojih su mnogi poginuli'….za svoj dom, itekako spremno!
 
Potpisnici zajedničke izjave iz Splita također iznose da je pozdrav HOS-a 'čist kao suza' jer pod njim nisu proganjani ljudi po vjerskoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi niti je bilo koji pripadnik HOS-a optužen za ratni zločin u Republici Hrvatskoj ili susjednoj BiH… izuzev Tomislava Merčepa objekta na kojem se iživljava kilavo hrvatsko pravo-suđe! U priopćenju koordinacije još se iznosi kako su u razdoblju NDH korištena i neka druga hrvatska državna obilježja, koja se nepromijenjena koriste i danas - primjerice povijesni 'ustaški' grb na hrvatskoj zastavi, pjevala se, dakako i danas se pjeva, 'ustaška' himna 'Lijepa naša', naziv novca bio je 'ustaška' kuna kao što je i danas, bili su isti 'ustaški' nazivi vojnih postrojba i činova kao što su i danas; te da se ne mogu i ne smiju svi hrvatski simboli pripisivati ustaškom režimu, samo zato što ih je i on koristio.
 
Krajem kolovoza 2015. godine pokrenuta je internetska peticija na inicijativu nekadašnjeg zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića - Mladog Jastreba. Po tvrdnjama organizatora potpisalo ju je 3.200 osoba. Inicijativa je bila da se pozdrav 'Za dom spremni' uvede kao službeni pozdrav u Oružane snage RH, a potpisnici su od predsjednice RH i predsjednika HDZ-a zahtijevali da predlože izmjene Zakona o hrvatskoj vojsci kako bi se pozdrav 'Za dom spremni' uveo u službenu vojnu uporabu. Predsjednica RH je do jučer s ponosom držala kako taj lijepi i domoljubni pozdrav ima svoje korijene u slavnoj povijesti hrvatskog naroda, a od jučer je promijenila svoj stav po licemjernoj matrici: ja rekla, ja i porekla: „Prihvaćam činjenicu koju su rekli povjesničari, da to nije povijesni hrvatski pozdrav. Međutim poanta te izjave nije bila na tom dijelu rečenice, nego da je on(pozdrav) kompromitiran i neprihvatljiv i tu je poanta i na to se treba usredotočiti!?“
 
Pretpostavljamo da je Predsjednica poslušala savjete poznatih kripto-povjesničara kao što su Jakovina, Klasić, Markovina, Goldstein i ina protuhrvatska klatež, a moguće joj je tu ideju imputirao onaj notorni, koalicijski partner, filo-četnik Milorad Pupovac, ili je prihvatila sugestiju državnih savjetnika 'u sjeni', kalibra Bude embargo-Lončara ili ortodoksnog yugo-fila Dejana Jovića!? Mila nam Predsjednica očito ne shvaća da je taj pozdrav, moguće i dijelom kompromitiran za vrijeme NDH, itekako 'osvjetlan', ničim okaljan, u cijelosti rehabilitiran tijekom Domovinskog rata a osvjetlaše ga upravo HOS-ovci, uvijek ZA DOM SPREMNI, svojom borbom i svojim životima koje položiše na oltar Domovine… u borbi protiv srbo-četničkih simbola, šajkače i kokarde!
 
I da ti pamet stane, eto nam i kraljevske kokarde i četničke šajkače u našoj Mimari; još jedno hrvatsko uprknuće! (tumačenje: prkno=dupe, guzica, uprknuće=podilaženje, uvlačenje u dupe; autor poeme o Uprknuću je lucidni splitski arhitekt Jerko Rošin). Ako već ne znamo cijeniti svoje povijesne vrednote onda smo sluganski itekako spremni veličati tuđe pa makar se radilo i o stiliziranoj četničkoj šajkači odnosno kraljevskoj kokardi, vjerovali ili ne…na proslavi Dana srbijanske vojske - Miloševićevih zečeva… i to u centru Zagreba, u Mimari. Manjkao je samo mitropolit-kantaautor, preosvešteni Porfirije pa je cijelo društvo moglo uglas i neometano zapjevati onu četničku, borbenu: 'što se ono na Dinari sjaji, Đujićeva kokarda na glavi'!Očekujemo da se u znak reciprociteta i dobro-'komšijskih' odnosa Srbije i Hrvatske proslava Dana Oluje 5.kolovoza ove godine održi u kulturno-športskoj dvorani Pinki u Beogradu uz nastup Marka Perkovića-Thompsona s pjesmom Bojna Čavoglave i pokličem ZA DOM!; cijela dvorana će sigurno uzvratiti SPREMNI! Svečanu proslavu svakako bi trebao voditi Krešo Beljak, koji i dalje vjeruje u bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba!
 

Damir Kalafatić

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 541 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević