Get Adobe Flash player
Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pregršt vijenaca za "postradale" Srbe "prije...

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Nema razlike između Hitlerovog fašizma i Staljinovog (Titinog)...

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Izlazak na izbore trebao bi biti obvezan     Nemam,...

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Lokalni dripac, čiji je otac s aerodroma htio razoriti Pulu i bacao letke...

Plenković: I to treba da se zna!

Plenković: I to treba da se zna!

Hvali se beznačajnim šestomjesečnim...

  • Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:11
  • Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:06
  • Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    ponedjeljak, 18. studenoga 2019. 10:15
  • Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:54
  • Plenković: I to treba da se zna!

    Plenković: I to treba da se zna!

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:44

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj

 
 
Možda slučajno, svojom izjavom da je NK Rijeka bila rezervni klub Crvene Zvezde i Partizana, te da je ona rođena na pogrješnoj strani Željezne zavjese, predsjednica KGK je pokrenula jedan pozitivan proces u Hrvatskoj glede „bistrenja zamućene vode“. Nakon čega, zbog nogometa možemo pričati o samo dva politička bloka (tabora) u Hrvatskoj. Onaj hrvatski tabor i onaj jugo-srpski tabor. Za vrijeme bivše države, i danas. Jer nogomet, i prije međunarodnog priznanja Hrvatske i poslije toga, za Hrvata i… Željka Jovanovića iz Rijeke nije bio samo nogomet.
https://media.moddb.com/cache/images/groups/1/5/4702/thumb_620x2000/Partizan_Army_colored_uniform_by_NecroticNecro_Ivan.jpg
Nogomet u Europi i u Južnoj Americi, pogotovo za Hrvata nije nešto banalno. Kako prije nekoliko dana kažu u Temi dana. Čudi me kako to netko može reći. Jer je nogomet (bio) ogledalo države. Bivše Jugoslavije i današnje Hrvatske. Nogometom se bavio i Arkan. A danas? Pa nogometna utakmica između Dinama i Crvene Zvezde 1990. u Zagrebu? Zar je i ta nogometna utakmica bila, nešto banalno? A potvrdu međunarodnog priznanja Hrvatske, Hrvati mogu zahvaliti, najviše nogometu. Nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, do srebra na SP-u u Rusiji 2018., malo je Kineza znalo za Hrvatsku. A poslije srebra u Rusiji?
 
Danas, kroz šport (nogomet), Svijet gleda Hrvate onakve kakvi jesu. Kažu da će taj isti Svijet gledati i hrvatski film DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ. O čemu ćemo poslije „močvare“ Željka Jovanovića, Hajduka i Zorana Milanovića. Da je to tako u Rijeci bilo kako kaže predsjednica KGK, to znamo svi koji se toga sjećamo. A danas? Zar nije iz Rijeke Željko Jovanović pošao u boj protiv hrvatskog književnog jezika, iz „nogometne močvare“? Naime, Željko Jovanović kao hrvatski ministar znanosti, obrazovanja i športa je ukinuo hrvatsko Vijeće za hrvatski književni jezik. A zbog crvene petokrake na nekadašnjem dresu Hajduka, Partija je zbunjena. Vođa Partije (Zoran Milanović) ne zna što će reći za crvenu petokraku na dresu Hajduka prije 1990. Koja je, vidimo i danas veliki politički problem za cijelu Hrvatsku.
 
Što se tiče Željezne zavjese ili Berlinskog zida, ja bih to ilustrirao ovako… S obale Njemačke na Sjevernom moru ide jedna tanka crvena crta. Ta se crvena crta u Hrvatskoj (sa BiH) razlijeva i zacrveni taj prostor. Kao užarena vulkanska lava, sa sjevera se spušta u Hrvatsku. Sve hrvatsko pali. Lava se ne gasi. Stalno vrije i ubija Hrvate. Danas ta vulkanska lava ključa kao film DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ i film JASENOVAC. Ne kažem srpski film JASENOVAC, jer je on više hrvatski nego srpski. Jer su Hrvati optužili i osudili Andriju Artukovića i Dinka Šakića kao zločince iz Jasenovca. Dok se propagira genocidnost Hrvata, glavni saveznik Hrvatske SAD vodi računa da se ne poremeti „vojna ravnoteža“ sa Srbijom. Tako ne ukida embargo na uvoz oružja Hrvatskoj - uvoz vojnih zrakoplova. Jer Srbi, odnosno Turci, nisu izašli na Seton-Watsonovu (Robert William Seton-Watson 1879.-1951., britanski politički aktivist koji je srpskom ministru Nikoli Pašiću ponudio „zapadnu granicu“ Virovitica-Karlovac-Karlobag) granicu. Što je interes Zapada! Kao na Bliskom istoku, na najvažnijem geopolitičkom prostoru na Zemlji, nije interes, vojnom pobjedom stabilizirati taj prostor. Nego, vojna pobjeda i nepravda žrtvi su uzrok nove političke nestabilnosti na tom prostoru. Tako je i sada. Gdje je potrebno pravog vlasnika prostora (Hrvata) razvlastiti i ubiti. I taj prosto prepustiti - dvojici (Srbin, Turčin). Što je garancija trajne političke nestabilnosti, mržnje i nasilja. U tom programu, NDH kao danas Sirija, a KPJ kao islamska država. Bashar-el Asad kao Ante Pavelić. Samo što Sirijci nisu genocidni narod. Jer nije potrebno. U Siriji nema Seton-Watsonove „zapade granice“ V-K-K. Za Siriju nisu potrebni nikakvi dnevnici ni filmovi.
 

Jure Vukić, Tribanj

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s karakterom"?

 
 
Kad sam čuo Milanovićev slogan za predsjedničku kampanju u početku sam mislio kako je u pitanju neslana šala. Poslije, vidim, čovjek se uozbiljio i stvarno počeo uvjeravati javnost kako je baš On i upravo On, jedino On, samo On (i opet On) budući „predsjednik s larakterom“. Nitko drugi. I odmah mi se nametnulo pitanje: Kako čovjek bez karaktera može biti „predsjednik s karakterom“? Kojom se to alkemijom postiže? Misli li Zoki iz korijena mijenjati svoj mentalni sklop sada u pedesetčetvrtoj godini života i nije li malo prekasno za to? Dakako da iza svega stoji obična floskula, mamac za naivne i neobaviještene, jer za njega se može reći sve, a li ne i to da ima karakter.
https://cdn.vox-cdn.com/thumbor/FlC8grJM5-nCQ4-vSki11pGiric=/0x0:4822x3444/1200x800/filters:focal(1125x1424:1895x2194)/cdn.vox-cdn.com/uploads/chorus_image/image/51963383/GettyImages_471633016.0.jpeg
Onaj tko ima karaktera, ne će „đonom“ ići na najranjivije skupine u ovom društvu – kao što je to činio on – nazivajući branitelje, ljude u invalidskim kolicima „šatorašima“, „teroristima“, „filofašistima“, „talibanima“, jer bi barem negdje u podsvijesti akceptirao činjenicu da su ti ljudi ipak nešto dali za ovu državu, pa na kraju, da ni njega ne bi bilo na tom mjestu bez žrtve „šatoraša“, „terorista“, „talibana“ i „filofašista“. Da bi se tako postupilo mora se imati jako debeo obraz. Naročito ima li se u vidu da je takvim prizemnim objedama pogođena cijela braniteljska populacija u koju spadaju i preživjele žrtve rata (djeca i roditelji poginulih, silovane žene) a blato je samim time bačeno i na one koji su dali svoje živote za Hrvatsku u Domovinskom ratu.
 
Je li onaj tko našem napaćenom Vukovaru silom nameće ćirilične ploče (i postavlja ih noću, na lopovski način) ne uzimajući u obzir osjećaje žrtava rata i nekažnjavanje ratnih zločinaca (pa ni Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina – primjerice, Članak 8.), čovjek s karakterom (naročito ima li se u vidu da se to radilo iz niskih politikantskih pobuda i dnevnopolitičkih potreba)? Milanović je i nedavno te vukovarske žrtve nazvao „uličarima“ (govoreći kako je tadašnje uredovanje „pravne države“ (na nametanju ćirilice) bio sukob između „zakona i ulice“. Smrt Darja Pajčića kojega je njihov „milicajac“ Saša Sabadoš teško ozljedio, Milanoviću i Ranku Ostojiću (tadašnjem ministru SDP-ove „milicije“) poslužila je za izrugivanje, što je nedostojno bilo koga sa zrnom morala i savjesti, a kamo li onih koji vode državu. Obraz kao opanak – i kod Milanovića i kod većine ostalih iz njegove branše.
 
Jednako tako, debeo obraz mora imati svatko tko kontra volje dvije trećine građana Republike Hrvatske ispod žita vodi perfidnu kampanju protiv općenarodnog referenduma o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice žene i muškarca (onako kako je Milanović činio u savezu s predsjednikom Josipovićem 2013. godine) i to tako što u prvi plan gura svoje ministre i trabante (Vesnu Pusić, Milanku Opačić, Nenada Stazića, Nikšu Spremića i druge) kako bi ovi kao njegovi trbuhozborci sipali mržnju i proglašavali građansku udrugu koja je vodila aktivnosti oko referenduma „nacistima“ – uspoređujući njezine čelnike s Hitlerom, Eichmannom, Mengeleom; i za svo to vrijeme Zoki kao pokretač te kampanje glumi „finoću“ i „neutralnost“ u cijeloj priči. To više sliči najstarijem zanatu na svijetu nego političkom djelovanju. Primitivizam, mržnja i zaplotnjački marifetluci zacijelo nisu metode ljudi s karakterom (barem ne u smislu u kojemu se sam pojam karaktera shvaća kao dosljednost, poštenje, iskrenost).
 
Momku „s karakterom“ i posebno „socijalno osjetljivom socijaldemokratu“ nije bio nikakav problem „skoknuti“ službenim (vladinim) zrakoplovom (i naravno, o trošku poreznih obveznika) u privatni posjet na Krk (gdje se navodno družio s jednom mladom damom s kojom je – opet navodno – bio u izvanbračnoj ljubavnoj vezi) i nakon toga se bahatiti izrugujući se medijima umjesto objašnjenja svog postupka, dopustiti u vlastitom Uredu (premijera države) krađu državnog novca (preko krivotvorenih putnih naloga), družiti se redovito s tajkunima – crvenom buržoazijom (Damir Vrhovnik, Emil Tedeschi i drugi), kod njih ljetovati, jesti i piti, pozirati u stilu James Bond-a (s Ray-Ban cvikerima na nosu) na poplavljenim područjima pred našom sirotinjom koja ne zna ni kud će ni što će (u vrijeme kad je do te katastrofe došlo na području Cvelferije i brodske Posavine u svibnju 2014. godine) i još im cinično savjetovati kako je najbolje da „tuže državu“, a usput spominjati i svoj slučaj (kad mu je „pukla vodovodna cijev u stanu“). Tada je ako se dobro sjećam, jednom čovjeku na pitanje vezano za kvadraturu kuće koju bi mu trebalo obnoviti dogovorio: „Može, sve može...ne ide iz mog džepa“. Eto, to je komunikacija prvog čovjeka izvršne vlasti s građanima u vrijeme kad mnogi od njih doživljavaju najveću tragediju u životu. Socijalno i ljudski „osjetljivo“, zar ne? Baš onako kako priliči jednom „socijaldemokratu“.
 
Našem predsjedničkom kandidatu „s karakterom“ jednako tako nije bio problem ne reagirati ni jednom jedinom riječju kad je s Jelačić placa (u dva navrata) na „šatoraše“ u Savskoj kretala rulja agresivnih primitivaca (predvođena huškačima s megafonima) koja im prijeti „izbacivanjem iz šatora“, prostači i javno šalje poruke mržnje ne samo prema braniteljima nego i katolicima (poput onog transparenta na kojemu piše: „Jedina crkva koja osvjetljava je ona koja gori – pridonesi“, uz stilizirani crtež s prikazom zapaljene crkve). On se čak po potrebi (nakon svega, onda kad je to politički oportuno) „uvlači pod kožu“ „filofašistima“, „talibanima“ i „teroristima“ (dakle istim tim braniteljima - invalidima) ne bi li popravio imidž i dokazao svoje „domoljublje“.
 
U kolovozu 2016. godine, upriličio je sastanak s braniteljima u središnjici SDP-a (tajno je sniman od strane veterana, a snimka poslije sastanka objelodanjena) na kojemu se Milanović dobro izlupetao, a sve u želji da se dopadne svojim gostima i nakon svih gadosti što ih je izbljuvao na njihov račun kao premijer, stekne simpatije glumeći „državotvorca“ i „domoljuba“. On tamo, među ostalim kaže, kako je Srbija „šaka jada“ koja „već 150 godina ne zna bi li išli u Makedoniju, Vojvodinu, Bosnu, Hrvatsku, Bugarsku, nema ih 10 milijuna, jebote, žele biti gospodari Balkana...“ i dodaje (svojim tipičnim uličarskim žargonom) kako se srbijanska vlast ponaša bahato i da je riječ o „beogradskoj čaršiji“, a „Vučić i Nikolić su tipovi koji su arlaukali oko Zagreba". Za BiH je rekao kako „to uopće nije država...“ i tako izazvao novu salvu napada iz Sarajeva (u kojemu se jedva čeka povod za to). (https://www.youtube.com/watch?v=wKKSIGkfIhk
https://www.youtube.com/watch?v=HFlu5s922Ec)
 
Gotovo da je počeo glumiti „ustašu“, dajući do znanja kako ga nije briga za pozdrav „Za dom spremni“ („fućka mi se za 'Za dom spremni'“), a nešto kasnije odnekud je „iskopao“ i djeda „ustašu“ – kao da je ikoga normalnog briga za to tko je u njegovoj obitelji bio na kojoj strani. Krajnje imbecilno ponašanje upotpunio je beskrajnim nizom lupetanja na javnoj sceni u čemu mu teško može parirati i sam Stipe Mesić (glavom i bradom). Našem kandidatu „s karakterom“ nije nikakav problem braniti gospođu Pipl Mast Tras As (nakon one javne međunarodne blamaže koju nam je priredila u Europskom parlamentu 2013. godine, kad je nerazumljivo i teatralno – baš kao da snima ulogu u kakvoj sapunici – bubetala pokušavajući govoriti engleski) i čak poslije tvrditi kako ona govori „perfektno engleski“ i to „bolje nego većina profesora engleskog koji znaju jedva za 2“. Danas se taj lik bez kompleksa kandidira za predsjednika države za koju je tvrdio kako je „slučajna“ i poslije svega što je izgovorio vezano za tu funkciju, omalovažavajući je, pa i otklanjajući svaku mogućnost da se ikad upusti u tu utrku, kao u travnju 2014., kad je u Mariji Bistrici (nakon što ga je netko omaškom oslovio s „predsjedniče“) izričito ustvrdio: „Netko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu. A istina je takva da je ljudi u politici ne žele čuti. Moj posao nije da budem popularan i voljen, nego da objasnim i da se shvati što je istina. Mi se moramo otrijezniti, ali ne od pijanstva i mamurluka, već od iluzije da imamo ono što nemamo.“ (https://www.24sata.hr/news/milanovic-2014-nisam-i-nikad-necu-biti-predsjednik-hrvatske-635014)
 
Godine2015. izjavio je (komentirajući strukturu naše braniteljske populacije): „...ti koji su stali s oružjem su u pravilu bili s manje škole i iz siromašnijih obitelji, a elita i bogati ostali su u uredima i na sveučilištima. Ja Hrvatsku oružjem nisam branio“. Ne samo da je pokazao potpunu neobaviještenost po ovom pitanju (jer braniteljska populacija se prema stupnju obrazovanja tek neznatno razlikuje od prosjeka opće populacije), nego je ponovno, po tko zna koji put branitelje želio poniziti i okarakterizirati kao ljude s manjkom obrazovanja i opće kulture, oslanjajući se na uvriježene stereotipe što ih njeguje lijevo-liberalna javnost o ratnim veteranima kao „krezubim alkoholičarima“ kojima su agresija i primitivizam najprepoznatljivije odlike, a posjeti kladionicama i birtijama glavna društvena aktivnost.
 
Tajni sastanak (Milanović – Prgomet – Kotromanović) – mafijaški način vođenja politike
 
U studenome 2015. godine, u vrijeme dok su trajali tripartitni pregovori oko formiranja koalicije (SDP – MOST – HDZ), jedan od ključnih ljudi iz MOST-a, Drago Prgomet, tajno se sastao sa Zoranom Milanovićem kako bi iza leđa HDZ-u pa i samome MOST-u dogovorili suradnju MOST-a i SDP-a – a što bi Prgomet kasnije operacionalizirao. Ovaj tajni mafijaški susret (jer, posrijedi je upravo to: mafijaški način vođenja politike) možda se nikad ne bi dogodio da Prgometa na „tanak led“ nije navukao Ante Kotromanović koji se stavio u službu Zorana Milanovića radi vlastitih probitaka i interesa. Vezano za spomenute tripartitne pregovore, zanimljiva je okolnost da je Zoran Milanović u mjesecima prije njih s podrugljivošću i potcjenjivanjem govorio o MOST-u da bi na kraju (za razliku od Karamarka i HDZ-a) pristao na sve i sklopio s njima savez potpisujući bez pogovora ponuđenu listu uvjeta (a što je poslije propalo upravo zbog održavanja mafijaškog sastanka Milanović – Prgomet – Kotromanović).
 
Ispričavam se cijenjenom auditoriju, ali, dolazim do zaključka kako je svaki pokušaj cjelovitog pristupa ovoj temi (vezano za sve stranputice spomenutog momka „s karakterom“) ipak Sizifov posao, jer gruda je sve veća, put do vrha brda sve dulji...i zato ovdje stajem, do neke nove prigode, svjestan da se taj posao i ne može odrađivati drugačije nego u frangmentima, jer, eto, naš nas kandidat za predsjednika „s karakterom“ već zasipa novim nebulozama, a kampanja službeno nije ni započela. Namjerno ću izostaviti i dijagnozu jednog poznatog doktora (vezano za njegovu procjenu stanja našega kandidata za „predsjednika s karakterom“) jer mislim da čak ni Milanovića takvoga kakav jeste ne treba dodatno srozavati – utoliko prije što on to sam radi fantastično.
 
Evo samo još jednog „bisera“ iz rujna ove 2019. godine, kad je na pitanje novinara „obijaju li se nekadašnji 'šatoraši' HDZ-u o glavu“, zaključio kako su kad je on bio premijer„šatoraši imali podršku, Vase, Karamarka, Plenkovića, cijele te družine i Kolinde Kitarović, i to se sada vraća“. „Lucidno“, „promišljeno“, „inteligentno“, fajterski, u stilu „mi ili oni“, zar ne? Ulizivački, podanički i servilno poput pudlice kad se sa „šatorašima“ nađe nasamo, oči u oči, a bahato, bezobrazno, sirovo, primitivno i potcjenjivački čim se odmakne i progovori za medije. Eto, to je taj „karakter“ koji bi nam trebao biti jamstvo mudrog i kompetentnog upravljanja državom.Lik kojemu je „Mi ili oni“ ideologija, politički moto i shvaćanje politike. A od karaktera ni „K“.
 

Zlatko Pinter

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film Stipe Majića Glavu dole, ruke na leđa

 
 
»GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA«, je igrano dokumentarni film koji obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata. Film prikazuje dramatične trenutke zarobljavanja, odvođenja, maltretiranja i ubijanja hrvatskih branitelja i civila nakon pada Vukovara i njihovo odvođenje u srpske koncentracijske logore u kojima su proveli devet mjeseci uz zvjerska mučenja i ubijanja batinanjem.
http://eivanec.com/wp-content/uploads/2019/01/glavuD-dole_pipe_ivanec_najava.jpg
Autor filma, redatelj, scenarist i producent je branitelj Stipe Majić Pipe. Rođen listopada 1963. godine u Vukovaru. Nakon završene srednje škole i odsluženog vojnog roka 1984 godine, pokreće samostalnu djelatnost. Otvara ugostiteljski objekt, kafe bar „MUSTANG“ na Trpinjskoj cesti, koji uspješno posluje sve do početka rata. Godine 1991. dragovoljno se priključuje 3. bojnoj, 204. brigade i kao pripadnik „ŽUTIH MRAVA“ aktivno sudjeluje u zaustavljanju tenkovskih kolona na Trpinjskoj cesti te obrani grada pod zapovjedništvom pok. general bojnika Blage Zadre.
 
Nakon okupacije grada Vukovara i dolaska u Zagreb počinje s realizacijom ideje o snimanju dokumentarnog filma o  svemu  proživljenom  u Domovinskom ratu. Tako 2011. godine realizira prvi dokumentarni serijal od deset epizoda, pod nazivom BITKA ZA VUKOVAR. U spomenutom projektu, potpisuje scenarij, režiju, i produkciju. Cijeli serijal je više puta prikazan na HRT-u. Nakon toga osam godina prikuplja materijale o  stradavanju  vukovarske bolnice, ranjenika i djelatnika koji su radili u njoj. Krajem 2017. završava dokumentarni film, odnosno seriju od četiri nastavka, pod nazivom SRCE VUKOVARA. Film je premijerno prikazan diljem Hrvatske i na HRT-u krajem 2017., dok je serijal prikazan na HRT-u 2018.
 
Javljaju mu se njegovi suborci i prijatelji koji su nakon pada grada Vukovara, završili u srpskim logorima i kaznionicama, s molbom da im pomogne i da njihova stradavanja pretoči u film. Uz puno muke oko financijskih sredstava, uspješno završava dokumentarno igrani film GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA. Ovaj film je ujedno i prvi autorov iskorak u igranu formu. Naime dokumentacijski materijal vezan za temu predaje oružja  i odvođenja Hrvatskih branitelja u srpske logore, nije bilo lako naći. Uz mnogo truda i upornosti ipak se našlo! Ali nedostajao je onaj najbitniji  dio priče. A to su mučenja i torture logoraša. I tu je umetnuto nekoliko igranih scena u cilju što vjerodostojnijeg prikazivanja svih zvjerstava i mučenja koja su prošli Hrvatski branitelji. Film završen koncem 2018. godine i prikazuje se diljem Hrvatske, osim ovaj puta na HRT-u.
 
Programsko vijeće HRT-a konstatiralo je da je film izuzetno dobar, ali da ga ne će prikazati! Valjda da što manje ljudi vidi zvjerstva koja su činili Srbi i koja je to količina mržnje u njima izazvana velikosrpskom ideologijom. Može li takva zvjerska mučenja počiniti ljudsko biće drugom ljudskom biću, a da se naziva čovjekom? Ne to više nije čovjek, to je monstrum! A velikosrpska agresivna politika pretvorila je Srbe u monstrume.
 
HAVC je sudjelovao u manjem djelu financiranja filma, umjesto da je u cijelosti podržao i financirao ovakav film! Ali je zato u cijelosti financirao filmove sa lažima o hrvatskim braniteljima "15 minuta - Masakr u Dvoru" Nakon što je film vidio na RTS-u, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu, smatrajući kako je paradoksalno da Hrvatska sufinancira film u kojem su autori iskrivili činjenice i za masakr u dvoru na Uni optužili hrvatsku vojsku. Šokiran je, kaže da je na odjavnoj špici primijetio da su u tome sudjelovale hrvatske institucije i financirale s 250.000 kuna. "Postoje brojni dokazi da to nije bila hrvatska vojska. Mi smo jedini koji s vlastitim novcima financiramo film koji optužuje nas." 
 
Gledajući svjedočenja u filmu o svakodnevnom batinanju palicama za bejzbol, kundacima od pušaka i drugim improviziranim batinama, koje su ostavljale tragove na leđima i drugim dijelovima tijela, raznih bestijalnih mučenja u samicama,bez hrane, vode, spavanja na golom betonu, ponižavanja i nemogućnosti obavljanja velike i male nužde pod batinama, nemogućnosti pranja i održavanja osobne higijene i psihičkog iživljavanja nad njima stalnim ispitivanjima pod batinama, prisiljavajući ih pjevati "Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala, Nije mala, nije mala, triput ratovala...",razmišljala sam kako bi trebalo sve profesionalne političare iz Hrvatske zatvoriti u sabornicu da gledaju barem 24 sata taj film, i to bez hrane i vode, bez spavanja i bez sjedenja, stojeći, pa bi valjda shvatili uz koje je patnje i stradanja stvorena ova država Hrvatska! Valjda bi se tada sa više poštovanja i obzirnosti odnosili prema hrvatskim braniteljima, prema imovini hrvatskih ljudi, prema gospodarstvu,  nacionalnom bogatstvu i resursima, prema nacionalnom identitetu hrvatskog naroda i države Hrvatske! Valjda bi tada tražili od Srbije da prizna postojanje logora na svojem teritoriju, da ukine zakon o jurisdikciji za suđenja za ratne zločine, da preda dokumentaciju o nestalima u vrijeme okupacije Vukovara i drugih mjesta, tražili bi da Srbija plati ratnu odštetu, da vrati pokradeno kulturno blago i dokumentaciju iz vukovarske bolnice! Valjda bi više vodili politiku hrvatskih nacionalnih interesa, a ne interesa Europske unije i raznih svjetskih i lokalnih moćnika i korporacija.
 

Lili Benčik

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1604 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević