Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Hajka protiv komemoracije u Bleiburgu potaknuta iz Hrvatske

 
 
Medijske manipulacije u Austriji i hajka na komemoraciju u Bleiburgu orkestrirani su iz Hrvatske Pojedini austrijski mediji već drugu godinu za redom provode hajku protiv komemoracije u Bleiburgu. O tome je u svom političkom komentaru na HRT 1 govorila Karolina Vidović Krišto (https://www.youtube.com/watch?v=P0HfHz5gaxw&feature=youtu.be). "Der Standard" piše o zakonskim mjerama vezanima uz isticanje ustaških znački i simbola. Međutim, ključan je transparent vidljiv na fotografiji tog članka - na njemačkom je jeziku napisano: hrvatski komunisti i dan danas progone vlastiti narod. Vidović Krišto je istaknula kako se ova poruka može povezati s tezom koju smo mogli ovih dana čuti u hrvatskom medijskom prostoru, da je ta hajka pokrenuta iz Hrvatske.
https://image.kurier.at/images/cfs_landscape_616w_308h/2122759/46-98364495.jpg
Slika s kojom je bečki Kurier pokušao ocrniti Hrvate
 
Der Kurier komemoraciju u Bleiburgu naziva najvećim okupljanjem fašista u Europi. Svetu misu i okupljanje u znak sjećanja na najtragičniju točku hrvatske povijesti, na masovno ubijanje hrvatskog puka, uključujući žene, djecu, ranjenike i vojnike, bez suđenja, takvo okupljanje nazivati fašističkim potpuno je suludo. A krenulo je lani, kada su, podsjeća Vidović Krišto, austrijske vlasti i mediji objavili da su na skupu od oko 10 tisuća ljudi zabilježena 3 prekršaja. Tada je taj isti Kurier uz naslov "Komemorativno okupljanje, vlasti nemoćne" istaknuo fotografiju čovjeka koji salutira Hitlerovim pozdravom. Međutim, ta fotografija nema nikakve veze ni s Bleiburgom, ni s Hrvatskom. Tek puno niže u tekstu navodi se kako je to fotografija s nekog potpuno drugog skupa, okupljanja austrijskih vozača VW-a GTI. Riječ je o klasičnoj medijskoj manipulaciji i hajki, a hrvatske vlasti nisu reagirale ni lani, ne reagiraju ni danas. Vidović-Krišto je na ove opasne i duboko štetne pojave po Hrvatsku upozoravala i lani, upozorila je i ove godine. Politika šuti; međutim ostaju ovi zapisi s HRT-a koji jasno dokazuju manipulacije i iskrivljavanje istine. A istina uvijek na kraju pobijedi.
 

Željko Maršić Zenga

Dačićeva primjena "znanosti u praksi"

 
 
Bio sam onih davnih presudnih dana u pokojnom Vjesniku, kojemu sam na ovim stranicama objavio nekrolog. Napisao članak pod naslovom „Münchausen, najvećí srpski sin“. I tu se, nažalost, ništa nije promijenilo, osim što su srbijanski znanstvenici dokazali kako sam bio u pravu, jerbo su i Nijemci zapravo Srbi, pa onda i ovaj lik. Danas su se srbijanske laži rapidno povećale - nažalost. Posipam se stoga još vrućim pepelom: kakav grof Münchausen, on je za neosrbijanske lašce obični šegrt. Kakav Trump i laži, kao najveće, protiv njega, Milomir Marić, TV Happy i njegovi gosti, a da TV Pink i nekog Sarapu, i njegove goste analitičare ni ne spominjem, a to su uglavnom isti i lažu li ga lažu.
http://www.27mart.com/Album/1935-1941/hitler2.jpg
Adolf Hitler i knez Pavle Karađorđević
 
Pa gosti novosadske „Geopolitike“ - tamo je to, u Srbiji, sada, tek sada, najvažnija disciplina u koju stane – sve. Zatim razne male televizije, uz rijetke izuzetke, četničke ideologije, slične tribine… Al' kako krenu recimo u „geopolitiku“ - svi ti stručnjaci vrate se i osvrnu na Hrvatsku. Da joj „nanu naninu“ „ustašku“. Kako stvari u tim lažima izgledaju i travka koja ovdje nikne je „ustaška“. Čim poraste za košnju je naime - spremna. Tamo su četnici antifašisti (i partizani su antifašisti!) jedina zemlja koja je imala čak dva „antifašistička“ pokreta bila je Srbija. Malo morgen, realno, nije imala nijedan.  Četnici su bili prastari fašisti, a partizana u Srbiji do 1944. nije ni bilo. Osim možda bande Jove Čaruge, koja je dala na koncu nekoliko narodnih, partizanskih heroja.
 
Aleksandar Vučić je poseban „cvijetak“. Ne ćemo mu spominjati laži kako su za njegova posjeta u Hrvatskoj paljene zastave, kako su ga proganjali „po ulicama“, već jednu zanimljivu laž koju je i sam skužio čim ju je izrekao. U Srbiji trenutno traje neka afera o oduzimanju niške zračne luke gradu Nišu i njeno podržavljenje. S tim u vezi izbila je i pobuna Nišlija. Priča je tim kompleksnija što je nedaleko i tzv. Rusko-srpski humanitarni centar za kojega Rusi traže neku vrstu ex teritorijalnosti, a za buduće službenike i diplomatski status. Ruski „humanitarni centar“ takvog statusa nedaleko Kosova, na to se Amerikancima diže kosa na glavi. Kako bilo Vučić je došao u Niš uvjeriti ih, osim ostaloga, kako je država tamo puno uložila. Tako je  „2,7 milijardi eura uložila u infrastrukturu u Nišu i okolici“, rekao je. Malo je zastao pa dodao: „Tko li mi je ovih 2,7 milijardi eura napisao, malo je pretjerao“.
 
Šešelj tek "verbalni delikvent"
 
Moram se osvrnuti i na jednoga odavde, Žarka Puhovskog, on je naime, prema srbijanskim izvorima izjavio kako je Šešelj ustvari kažnjen „zbog verbalnog delikta“. Eto Voja Šešelj je sve te predratne i ratne godine bio obični verbalni delikvent. Brine me takav zaključak i njegovo prihvaćanje kod Milomira Marića u Ćirilici, bio i Šešelj. Navodi me to onda, pomozite mi, na zaključak kako je i Mein Kampf pisani „verbalni delikt“. Dobro Hitler je bio i zapovjedni ratni zločinac, ali, pretpostavljam kako bi onda i Goebbels također mogao biti tek „verbalni delikvent“. I on je, kao i Šešelj, bio „davatelj tuđe krvi“ (Nenad Čanak) dok su „operativci“ bili drugi.
 
Srbija je zadnjih godina prepuna nevjerojatnih otkrića iz povijesti, rekao bih kako je na djelu njezina, tj. povijesti potpuna revizija. Spoment ću ovdje samo dva. Stoljećima ih ne vole Turci. A mogli su proći puno bolje - da je ljubavi bilo. Doznao sam (kod Milomira Marića, TV „Srećna“), svojedobno se jedna od kćeri cara Dušana  mogla udati za onoga Murata, pa bi taj ostao živ. Ne bi bilo Kosovske bitke, ni mita, a Srbi bi bili sigurno postali Turci, pa bi već onda osvojili Europu. Al' eto nije se ta ljubavna priča odigrala. I ode 'historija drugim „drumom“.
 
Ali ima nešto zanimljivije i važnije: Nijemci, Skadinavci, Rimljani… svi su Srbi podrijetlom. Čini mi se kako su se od ove sudbine, zasad, izvukli samo, možda stanovnici Grenlanda. Ako su. Nu dobro. Ovih dana, nakon što je Šešelj skrnavio hrvatsku zastavu u srbijanskoj Narodnoj skupštini, nevažno je li i stvarano ili samo verbalno (tamošnji parlament nema kamere koje mogu „pokriti“ sve kutove?!), najčešće nas je, kao „ustaše“, derao Mali Sloba, inače ministar vanjskih poslova i kontinuitet Slobina nacional-socijalizma od kasnih osamdesetih do danas. Tako je  Plenkoviću poručio, osim ostaloga; „Nismo isti, Srbija nije bila uz Hitlera“. Prvo, to je notorna laž - bila je i prije nego je proglašena NDH, nu pustimo sad to. Drugo, Plenković s NDH nema ama baš nikakve veze, niti sa bilo kakvim nacional-socijalizmom. I treće, ono možda i najvažnije, Mali Sloba slabo čita  svoje učenjake, jer po njihovim otkrićima, ako su naime i Nijemci Srbi, postoji onda i velika vjerojatnost kako je i Hitler zapravo - Srbin. To bih ja mogao nazvati i primjenom znanosti u praksi.
 

Mato Dretvić Filakov

S agresorima na Hrvatsku – koji su na vlasti u Srbiji – ne može se o ničemu pregovarati

 
 
Naši političari iz državnog vrha bakću se s ovim naci-fašistima iz susjedne nam Srbije kao da nemaju drugog posla i uporno (k'o magare na tarabu) nasrću s nekom svojom koncepcijom o „dobrosusjedskim“ i „prijateljskim odnosima“! Po svemu sudeći, jako im je stalo do „gospodskog imidža“ i do toga da dokažu kako su oni „iznad toga“, neovisno o udarcima ispod pojasa koji pljušte li pljušte. Čini se da im još uvijek nije jasno s kime imamo posla. I ne znam što bi se trebalo dogoditi da shvate. Kao da im neke stvari treba crtati – a sumnjam bi i to pomoglo.
https://lh3.googleusercontent.com/-JrrXRkbeDyc/Wo3WfzWHSPI/AAAAAAAAJuE/5hUv6BxEtao2aEUufUpZslaNxXyFmxynwCHMYCw/9cc3ee2e-f8bd-42d9-b572-c689915d8376?imgmax=800
SRPSKI NACIFAŠIZAM I NJEMAČKI NACIZAM ZAJEDNO - Milan Nedić i Adolf Hitler
 
Zar logika i naše ukupno dosadašnje iskustvo s njima ne govori da se tamo jednostavno NEMA S KIME razgovarati!? Pa za Boga miloga, s akterima ratova iz 90-ih godina, šovinistima i uvjerenim velikosrpskim ideolozima može se samo biti u konfliktu, nikako u sporazumu, još manje u „prijateljstvu“ i „ljubavi“. Oni su po vokaciji – kao velikosrpski naci-fašisti, jer to uistinu i jesu – isključivi, netolerantni i idu za svojim ciljevima po svaku cijenu, baš onako kako to čine zadnjih 150 godina. S njima se može biti u prijateljstvu jedino ako im se popusti – u svakoj drugoj varijanti sporazuma nema niti ga može biti. Dižu dreku oko Jasenovca, NDH, ustaša i Pavelića samo zato da bi prebacili lopticu u naše dvorište i natjerali nas da se bavimo sami sobom i branimo od objeda – i da se ne bi govorilo o njihovom osvajačkom naci-fašističkom projektu kojega genocidom i etničkim čišćenjem nastoje ostvariti od 1904. godine do danas.
 
Jesu li srpske komite (četnici) pravili pokolje i zatirali čitava sela i regije u Makedoniji 1904. godine i to u ime države i pod njezinim pokroviteljstvom? Jesu li počinili takva monstruozna zlodjela kakva nitko u novijoj povijesti Europe nije. Jesu. Jesu li srpska i crnogorska vojska i njihovi (srpski i crnogorski) četnici u balkanskim ratovima 1912./13. godine činili to isto, samo na daleko širem prostoru, uz još masovnije zločine etničkog čišćenja i genocida otimajući se za teritorij s Turcima, Grcima i Bugarima? I nisu li u tim masovnim zločinima (kako u svome Ratnom dnevniku kaže srpski oficir Kosta Novaković) daleko nadmašili i turske osvajače – paleći, pljačkajući i u masama ubijajući civile uz neviđene masakre i iživljavanja i nasilno pokrštavanje desetaka tisuća muslimanskih civila, naročito u Albaniji? I to je povijesna činjenica za koju postoji tvrda argumentacija.
 
Carnegiejeva komisija (tijelo američke fondacije Carnegie, nazvane po industrijalcu i dobrotvoru Andrewu Carnegie-u), koja je pratila ratne operacije na području Balkana 1912. godine, u svome je izvješću zapisala kako su srpsko-crnogorske snage na osvojenim prostorima počinile do tada neviđena zvjerstva i masovne zločine uz spaljivanje i zatiranje čitavih sela, te da su Srbi i Crnogorci okrutno i sadistički (s uživanjem) masakrirali nemoćne zarobljene vojnike neprijateljskih snaga i civile, odrubljujući im glave, odrezujući jezike, noseve, uši, parajući utrobe, režući grkljane, skidajući kožu s glava itd.I sve je to spomenuta Komisija objavila u svome izvješću s kojim su tada upoznate sve demokratske zapadne zemlje.
 
U svojoj poznatoj knjizi Tajni rat Srbije; propaganda i manipuliranje poviješću (koja je do sada doživjela nekoliko izdanja i o kojoj se vrlo pohvalno izražavala i bivša britanska premijerka Margaret Thatcher), američki intelektualac židovskog podrijetla Philip J. Cohen prilično detaljno opisuje ove događaje, navodeći među ostalim i svjedočenje britanske humanitarke Edith Durham koja potvrđuju navode Carnegiejeve komisije uz brojne detaljne opise bestijalnih iživljavanja srpsko-crnogorskih odreda nad civilima. Durhamova je o tim događajima pisala i u svojoj knjizi Borba za Skadar. Jedan od rijetkih autora iz Srbije koji obrađuje i danas te teme je beogradski sociolog Damjan Pavlica.
 
Srpska je vojska prigodom „ujedinjenja“ Srbije i Crne Gore (1919. godine), nad „braćom“ Crnogorcima isto tako počinila grozne zločine, žive spaljujući čitave obitelji onih koji su pružali otpor tom procesu i surovo ih ubijajući! Crnogorci to nisu zaboravili! U nastavku onoga što je započeto u Balkanskim ratovima, Srbi istom strategijom i metodama kreću u osvajanje sjeverne Albanije iz koje su se definitivno povukli tek 1920. godine. Jesu li Srbi više od 22 godine tlačili sve druge narode koji su bili s njima u zajedničkoj državi? I to je općepoznata činjenica koju više nije niti potrebno posebno dokazivati – pogotovu sagledavajući sve ono što su o kraljevskom režimu Karađorđevića govorili vrhunski umovi tog vremena poput Alberta Einsteina i Heinricha Manna (primjerice, u protestnom pismu povodom okrutnog ubojstva vrhunskog hrvatskog intelektualca Milana pl. Šufflaya u travnju 1931. godine, obraćajući se – u ime Njemačke lige za ljudska prava – Međunarodnom udruženju za ljudska prava u Parizu i tražeći od nje da bude „štit jednoj maloj, miroljubivoj i prosvijetljenoj naciji“ koja je izvrgnuta „beskrajnoj i nasilnoj tiraniji“;vidi: http://croexpress.eu/vijest_mobile.php?vijest=7158)
 
I Drugi svjetski rat započeo je pokoljima što su ih nad civilima po Hrvatskoj i BiH počinili velikosrpski elementi (iz kraljevske vojske, četničkih odreda, velikosrpskih i komunističkih krugova), iako je još 25. svibnja 1935. godine zagrebački nadbiskup dr Antun Bauera u audijenciji kod namjesnika Pavla Karađorđevića (nakon što je pročitao Memorandum s detaljnim podacima vezano za teror i ubojstva nad Hrvatima i molio za obustavu tiranije) govorio: „Ne mogu gledati kako se sije sjeme koje može u budućnosti uroditi samo mržnjom“ (Vidi: Dubravko Jelčić, 100 krvavih godina – XX. stoljeće u Hrvatskoj povijesti, Zagreb, 2004., str. 3.)
 
Jesu li Srbi poslije 22-godišnje diktature započeli Drugi svjetski rat pobunom protiv NDH i masakrima nad Hrvatima i muslimanima umjesto da se bore protiv okupatora – a nakon što su ustaše primijenile mjere retorzije udarili u kuknjavu o „genocidu“ koji se nad njima u „vrši NDH“? Činjenice govore da jesu.Kraljevska srpska vojska već je 1940. godine pripremila teren za to (jer se Karađorđevići nisu mirili s postojanjem Banovine Hrvatske), kad brat Milana Nedića, armijski đeneral Milutin Đ. Nedić donosi naredbu kojom uz svaku od tadašnjih armija priključuje po jedan „leteći četnički odred“ (ili četnike – specijalce, kako ih i danas u Srbiji s ponosom nazivaju). Ovi četnici, skupa s naoružanim ostacima poražene kraljevske vojske, odmetnutim žandarima, velikosrpskim građanskim elementima i „komunistima“ pro-srpske orijentacije vrše prve masakre i pokolje nad ne-srpskim civilima na teritoriju NDH, pogotovu u bjelovarskom kraju, Lici, sjevernoj Dalmaciji, zapadnoj Bosni i Podrinju.
 
Ustaški masakri nad Srbima počeli su kao odmazda. Između invazije sila Osovine na Jugoslaviju 6. 4. 1941. i prvih masakra ustaša nad Srbima (27. 4. 1941.) četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustaške odmazde počele su pak 27.4. uhićenjima i masakrima nad 176 Srba kod Bjelovara. Ustaški masovni teror značajno se povećao nakon 22. 06. 1941., kada su se dogodila tri važna događaja: njemačka invazija na Rusiju, partizanski ustanak (Sisak) i smanjenje snaga njemačkih trupa koje su bile prebačene na Istočnu frontu” – kaže u svojoj knjizi Tajni rat Srbije – Propaganda i manipuliranje poviješću američki intelektualac židovskog podrijetla Philip J. Cohen.
U istoj knjizi, Cohen na jednom mjestu navodi kako su srpska vojska i četnici stacionirani u Hrvatskoj već u ožujku 1941. godine dobili pojačanje iz Srbije i u akciju su krenuli odmah poslije bombardiranja Beograda koristeći ratni metež kako bi lakše ostvarili svoje naume.
Za sve to nalazimo dovoljno dokaza i u komunističkim izvorima koji jasno govore o tomu da su Srbi upravo u područjima za koja tvrde da su njihova najveća stratišta (jugozapadna Lika, Banija, sjeverna Dalmacija, zapadna Bosna)
 
„Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije, rodoljubi ovoga kraja doneli su sa sobom oko 130 pušaka, 6 puškomitraljeza, oko 100 ručnih bombi i nešto municije. U S. su ustaše došle oko 20. juna 1941 i počele sa zločinima nad srpskim stanovništvom. Pod uticajem komunista (najviše ih je došlo u stari kraj iz raznih krajeva zemlje, naročito iz Žednika u Vojvodini), narod se sklanjao u šume, organizovao logore i njihovu zaštitu. Početkom juna 1941. komunisti su formirali Revolucionarni odbor u S. i svim selima opštine koji je okupljao narod za otpor ustaškim vlastima. Nakon uspostavljanja partijske veze sa OK KPJ za Drvar, od 20. do 26. jula 1941. formirano je 8 gerilskih odreda. Dana 27. jula 1941. gerilski odredi S. i okoline napali su i razbili ustaše i žandarme i oslobodili S. To je bilo prvo oslobođeno opštinsko središte u Hrvatskoj...Pošto su gerilske jedinice pod rukovodstvom komunista  razbile ustašku vlast i stvorile slobodnu teritoriju, iz Knina i Kistanja dolaze predstavnici velikosrpske buržoazije i režimskih partija i zajedno sa ital. vojnim i obaveštajnim organima rade na razbijanju ustanka. Oni, kao predstavnici srpskog naroda ovih krajeva stupaju u javne kontakte i pregovore sa komandantima tal. jedinica. Tako se učvršćuje sprega između između izdajnika i okupatora protiv NOP.“ (LEKSIKON NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA I REVOLUCIJE U JUGOSLAVIJI 1941.-1945.; Druga knjiga, M-Ž; Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1980.; str. 1055 ; istaknuo: Z.P.)
 
Kad je u pitanju navedeni izvor (Leksikon...) riječ je o ozbiljnom i studioznom radu, o čemu svjedoči sastav Izdavačkog odbora (12 članova, od čega 3 s titulom dr. sc. – jedan od njih akademik), Redakcijskog odbora (12 članova, od čega je 8 s titulom dr. sc. – jedan od njih akademik), kao i popis autora (od ukupno 70 njih, 26 ih je s titulom dr. sc. – od toga 4 akademika, dok je recenzenata bilo čak 14 –  12 dr. sc. od kojih dva akademika i dva mr. sc. Dakle, prije dolaska ustaša u Srb i okolicu, tamošnji su komunisti i četnici bili do zuba naoružani, organizirani i spremni za borbu, a osigurali su i logore za prihvat civila u okolnim šumama. Iz toga slijedi da su „pokolji nad golorukim Srbima“ (kojima su „ustaše započele rat“ na tom području) najobičnija izmišljotina i propagandna laž.
 
Kako bi se sve to pokrilo a hrvatski narod držao u pokornosti, početkom šezdesetih godina konstruiran je mit o ustaškom Jasenovcu i izmišljene stotine tisuća žrtava. Taj mit danas – i poslije svega, nakon što je istina izašla na vidjelo – brane s istim žarom i srbijanski ekstremisti i hrvatski „antifašisti“. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=bha4ivXrRxg)
 
Nedavno je neumorni, vrijedni i hrabri istraživač Roman Leljak došao u posjed dokumenta koji obara teze komunističke i velikosrpske propagande. “Riječ je o dokumentima koji su nastali 1946. godine u okviru Zemaljske komisije koja je radila u Zagrebu i koja je napravila prvi popis stradalih u Jasenovcu, ne samo likvidiranih, nego i prirodno umrlih. Po datumima se točno vidi tko je sve umro u Jasenovcu i na koji način. Ukupan broj je 1.654!Taj broj se podudara s iskopavanjima ’64. godine koja su rađena zbog dogovora između Njemačke i Jugoslavije oko ratne odštete.Njemačka je tražila da SFRJ poimence pokaže svih 1.700.000 žrtava i 700.000 žrtava u Jasenovcu. Rezultat je bio da je Jugoslavija tada uspjela popisati 550.000 žrtava od 1.700.000, a za logor je popisala 54.000 i taj broj se i danas se nalazi u Muzeju genocida u Beogradu“ – kaže sam Leljak (http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/roman-leljak-prema-podacima-iz-beograda-u-jasenovcu-su-stradale-1654-osobe/)
 
Leljak napominje da je taj dokument (s popisom od ukupno 1.654 smrtno stradalih u Jasenovcu) koristilo komunističko tužiteljstvo na procesu Ljubi Milošu 1948. Godine i da se on i danas nalazi u tom predmetu u Vojnom arhivu u Beogradu. Ako je u NDH kontinuirano vršen „genocid“ nad Srbima, kako se objašnjava činjenica da je tijekom cijeloga rata u Beogradu nesmetano djelovao konzulat NDH? O tomu je hrvatski publicist Aleksandar Vojinović napisao knjigu (NDH u Beogradu, nakl. Pavičić, Zagreb, 2005.) i to na temelju originalne građe. (Vidi: https://croative.net/konzulat-ndh-beogradu-istina-koja-jednako-pece-srpske-fasiste-hrvatske-antifasiste/)
 
O konzulatu NDH u Beogradu, zadnjih godina pišu i u Srbiji. Evo jednog zanimljivog osvrta lista Kurir iz siječnja prošle godine: „Konzularno predstavništvo Nezavisne Države Hrvatske 1941. bilo je smešteno u samom centru Beograda, u zgradi Glavne pošte kod Narodne skupštine u Beogradu. Adresa konzulata bila je Prestolonaslednikov trg broj 12. Konzulat je imao tri zaposlena službenika. Diplomatsko predstavništvo NDH je imalo i svoj auto na čijim su prednjim blatobranima lepršale zastavice NDH, a na zgradi u kojoj su obitavali stajao je hrvatski grb sa ustaškim znakom.
Prvi zvanični predstavnik NDH u Beogradu bio je domobranski satnik Josip Lončarević, koji je već krajem aprila 1941. doputovao u Beograd, da bi ga 12 meseci kasnije zamenio dr Ante Nikšić. Konzulat je tada bio preseljen u najuži centar grada, u Dobračinu 22.
Zanimljivo je da tokom četiri godine nije zabeležen nijedan napad na zgradu konzulata ili zaposlene u njemu, nijedan kamen nije poleteo prema prozoru, niti je neko pokušao da skine zastavu. Najdalje dokle su Srbi u Beogradu išli u izražavanju svog protesta bilo je da po kafanama pevaju 'Ciganka je porodila bika, glava mu je ko u poglavnika', zbog čega je dr Nikšić nekoliko puta ulagao zvanične proteste srpskoj vladi i nemačkim okupatorima, a kad su dva gimnazijlca 1942. ispred konzulata zapevala 'Paveliću, ti si pseto, platićeš nam ovo leto', na Nikšićevu intervenciju su uhapšeni.“
(Vidi: https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/2633811/7-nepoznatih-prica-o-drugom-svetskom-ratu-ustase-u-beogradu-konzul-brani-poglavnika)
 
Tko kaže da srbijanski mediji (ponekad) ne objavljuju i istinu? Ali, nek mi netko odgovori na pitanje: Kad će bivši Šešeljev potrčko (Vučić), Mali Sloba (Dačić) i nekadašnji papučar opskurne i zloglasne supruge balkanskog kasapina Slobodana Miloševića, Mirjane Marković (Vulin) i njima slični prihvatiti tu istinu i odreći se velikosrpske naci-fašističke ideologije!?
 

Zlatko Pinter

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1266 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević