Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Nema razlike između Ljube Tadića, Borisa Tadića ili Slobodana Miloševića

 
 
Hrvatska je s punim pravom i argumentirano podigla pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu tužbu za učinjeni genocid Srbije u Hrvatskoj. Tužba je prihvaćena i za počela je rasprava. U skladu sa svojom strategijom i u skladu sa izjavom Dobriše Ćosića da je laž u povijesti bila sredstvo borbe srpskog naroda za nacionalne interese, Srbija je podignula lažnu protutužbu protiv Hrvatske optužujući Hrvatsku da je učinila genocid nad Srbima u Hrvatskoj. Ta tužba je podignuta kako bi se izjednačila krivnja i kako bi se stvorila mogućnost da se vrši pritisak na Hrvatsku da u cilju bolje budućnosti i okretanja nove stranice suradnje se obostrano povuku tužbe.
http://kontaktradio.com/wp-content/uploads/2013/12/ljuba-tadic.jpg
Ljuba Tadić
 
Velikosrpska politika strahovala je od rasprave u Haagu jer su znali kako će se tamo doći do istine kojom će se utvrditi tko je agresor a tko žrtva, tko je počinitelj genocida a tko žrtva genocida. Srbijanska politika jako je računala na Haaški sud i krivotvorene i monstruozne lažne optužnice protiv državnog i vojnog vodstva Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom da je Oluja bila planirano i izvršeno etničko čišćenje Srba. Oslobađajuća presuda u Haagu ne samo Gotovini i Markaču nego i državnom i vojnom vodstvu Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom izbila je lažne argumente za srpsku protutužbu i zato se vršio strašan pritisak na Hrvatsku da se radi novog regionalnog zajedništva povuku tužbe. Vodio se dobro organizirani specijalni rat protiv Hrvatske kako bi se krivotvorinama stvorili kakvi takvi dokazi o tome da su Srbi bili kroz povijest žrtve genocida hrvatskog naroda te da navodni genocid izvršen 1991. nije zadnji nego da se sprema novi.
 
Nastoji se opravdani otpor vukovarskih branitelja nasilno postavljenim ćiriličnim natpisima na javne ustanove prikazati kao rat protiv Srba, kao ugrožavanje njihove ravnopravnosti te kao pritisak na iseljavanje. U sklopu specijalnog rata da bi se diskreditirali vukovarski branitelji i da bi se njihov opravdani otpor ćirilizaciji Vukovara prikazao kao širi pokret protiv Srba u Hrvatskoj u specijalnom ratu skinute su ćirilične ploče u nizu mjesta u Hrvatskoj gdje do sada nikom nisu smetale. To skidanje ploča izvan Vukovara bez sumnje je dio specijalnog rata. To su radili oni  kojima odgovara da se opravdano postupanje vukovarskih branitelja diskreditira i prikaže kao dio opće hrvatske ustaške politike koja prijeti oduzimanjem prava Srbima. Takvim specijalnim ratom Srbi se žele ponovno prikazati kao žrtve i dokazati kako se navodno nastavlja genocid nad Srbima te da je na djelu u Hrvatskoj novi progon Srba. Dakle, Vukovar je izabran ponovno kao točka destabilizacija Hrvatske. U toj velikosrpskoj strategiji lažne optužbe protiv hrvatskog naroda iz 1991. godine pokušavaju se ponovno obnoviti na isti ili sličan način. U tome značajnu ulogu ima peta kolona koja drži ključne pozicije u mnogim medijima, nevladinim udrugama, strankama i drugim bitnim institucijama te u savezu s velikosrbima izvan Hrvatske i u Hrvatskoj ponovno pokreću sotonizaciju hrvatskog naroda i branitelja kao i 1991. godine.
 
Križarski rat protiv Katoličke Crkve
 
Ponovno je na udaru kao i 1991. godine Katolička Crkva, čak se može reći da se vodi pravi križarski rat protiv Katoličke Crkve. Zato je važno podsjetiti kako se ponašala Katolička Crkva 90-ih a kako Pravoslavna crkva. U propovjedi hodočasnicima, vojnicima i policajcima na misi u Mariji Bistrici za vrijeme agresije na Hrvatsku i strašnih zločina koje su agresori činili, kardinal Franjo Kuharić je rekao: "Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja ne ću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja ne ću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja ne ću ni igle uzeti iz njegova doma! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja ne ću vratiti isto mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre." I drugi biskupi, nadbiskupi i svećenici, kao duhovna snaga hrvatskoga naroda, djelovali su na isti način. Oni su pomagali državnom i vojnom vodstvu da hrvatski vojnici i policajci, koji su nosili križ oko vrata, i u ratu u najtežim okolnostima djeluju u skladu s tim križem. Bez velike – neprocjenjive uloge Katoličke Crkve, na čelu s kardinalom Kuharićem, hrvatski narod teško bi se odupro brojnim iskušenjima da na zločinačku politiku odgovori istom mjerom.
http://i1.ytimg.com/vi/ViyrqSSQjb4/hqdefault.jpg
Kardinal Josip Bozanić, hrvatski biskupi i svećenstvo i danas nastavljaju tu Kuharićevu politiku ali su svejedno izloženi grubim napadima sve do optužbi da i oni podržavaju ustašku politiku. Suprotno takvim stavovima i politici kardinala Kuharića i Katoličke Crkve u Hrvata, Pravoslavna crkva ne samo da se nije suprotstavila velikosrpskoj agresiji i masovnim zločinima nego ih je opravdavala i poticala. Čak se može reći da se veliki dio Pravoslavne crkve uključio u stvaranje nacionalističke histerije i opravdavanje zločina. Ilustrativan je govor beogradskoga patrijarha Pavla u uskršnjoj poruci iz ožujka 1991. u kojoj, osim ostaloga, kaže: "Kad bi se Srbi srazmerno osvetili za sve zločine koji su im naneti u ovom stoleću, što bi trebali da oni učine? Trebali bi da pokapaju žive ljude, da žive peku na vatri, da ih žive kolju, da seku decu u komade pred očima njihovih roditelja. To Srbi nisu nikada činili niti divljim životinjama, a kamoli ljudima."
 
Strašno je da se sve to što je patrijarh rekao, da u stvari Srbi imaju "pravo da rade, ali oni to ne čine niti divljim životinjama", dogodilo u Vukovaru, Bijeljini i drugdje, što je bio uvod u pokolje nad Muslimanima u kojima je ubijeno, masakrirano i nestalo oko stotinu tisuća Muslimana. Patrijarh nikada nije osudio te monstruozne zločine. Sve je to u sklopu jedinstvene velikosrpske strategije da se krivnja prebaci na žrtve kako bi se opravdali koncentracijski logori i masovna ubojstva koja su učinili.
 
I u novoj velikosrpskoj agresiji politika svetosavske Pravoslavne crkve nije se promijenila što se najbolje vidi iz dijela Božićne poslanice patrijarha Pravoslavne crkve Irineja. Patrijarh je u svojoj poslanici obnovio velikosrpske pretenzije na tzv. krajinu u Hrvatskoj te teško optužio ponovno hrvatski narod za mržnju i progon Srba. Evo dijela te Božićne poslanice: "Srećan i blagosloven Božić želimo i svoj našoj braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i u Baniji koji ponovo doživljavaju, kao i pre dvadeset godina progone i stradanja zbog svog imena, pisma i jezika. Čitav slobodoljubivi i pravdoljubivi svet stoji nem i zapanjen nad činjenicom da se brutalno progoni jedno pismo u ovom slučaju ćirilica, pismo svete braće Ćirila i Metodija. Posebno smo zabrinuti pred činjenicom da se pitanje ćirilice koristi kao paravan za nastavak progona srpskog naroda u Hrvatskoj, za zastrašivanje Srba i odvraćanje istih od povratka na njihova ogništa. Molimo se Bogomladencu Hristu da svojom božanskom ljubavlju ispuni srce i duše onih koji gaje netrepeljivost pa i mržnju prema svemu što je srpsko i pravoslavno. S posebnom očinskom i pastirskom ljubavlju danas se molitveno sećamo naših braće i sestara prognanih sa Kosova i Metohije, iz Dalmacije i čitave Krajine, iz Bosne i Hercegovine koji eto godinama Božić dočekuju obespravljeni bez prava na povratak i svoju imovinu."
 
Velika je laž da su Hrvati krivi za rat
 
Cijela velikosrpska strategija utemeljena je na ogromnoj krivotvorini i laži da su se Srbi u Hrvatskoj pobunili kako bi spašavali gole živote, kako bi se spasili od novog genocida. Tu laž podržavali su i mnogi u Hrvatskoj, ne samo Srbi u tzv. krajini nego i srpski političari koji se nisu priključili izravno pobuni Srba te nevladine udruge, mnogi hrvatski intelektualci i znatan dio medija u Hrvatskoj. To su velike krivotvorine jer je postojao plan stvaranja velike Srbije svim sredstvima uključujući rat prije nego što je u Hrvatskoj na vlast došao Franjo Tuđman i HDZ koji su od početka proglašavani ustašama, nasljednicima NDH i velika prijetnja za Srbe u Hrvatskoj. Malo toga se promijenilo u velikosrpskoj politici i strategiji u odnosu na strategiju iz 1991. godine. Kako postoji kontinuitet velikosrpske imperijalne politike najbolje je pokazati kroz kontinuitet dva ključna čovjeka u velikosrpskoj politici oca i sina Tadića.
http://obris.org/wp-content/uploads/2012/03/nemamo-glavne-krivce1.jpg
Veljko Kadijević i Blagoje Adžić
 
Akademik Ljubo Tadić, jedan od autora Memoranduma 1 i Memoranduma 2 prije Oluje 23. lipnja 1995. gostovao je na kninskoj radioteleviziji te je između ostalog rekao: "Borba za jedinstvo našeg naroda najviši je zakon, a budući da je spas Republike najviši zakon, oni koji taj spas Republike ne poštuju moraju biti isključeni iz političkog procesa". U nastavku svog izlaganja na kninskoj radioteleviziji Ljubo Tadić je poručio: "Ja taj spas vidim u otvorenom, jasnom i nepokolebljivom programu za sjedinjenje svih srpskih država. Ja se nadama svim srcem da će biti stvorena jedinstvena srpska država na Balkanu." Dakle, stvaranje velike Srbije bio je uzrok i cilj rata a ne obrana navodno ugroženih Srba od nove ustaške politike. Boris Tadić, sin Ljube Tadića, kao predsjednik Srbije nastavio je politiku svoga oca tvrdeći da je Oluja bila zločinački pothvat, da su Hrvati izvršili etničko čišćenje.
 
Ni nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču i državnom i vojnom vodstvu na čelu s Franjom Tuđmanom kao i svi najviši srbijanski dužnosnici i Boris Tadić je nastavio optuživati Oluju kao planirano i ostvareno etničko čišćenje i navodno najveći zločini u Europi poslije Drugoga svjetskog rata. Tadićeva politika koju još agresivnije nastavlja i sadašnje četničko srpsko vodstvo bazira se na krivotvorini da je Srbija samo pomagala i branila Srbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od novog genocida. To je velika laž jer velikosrpska agresija na Hrvatsku je bila isplanirana prije donošenja hrvatskog Božićnog Ustava 22. prosinca 1990., prije višestranačkih izbora u Hrvatskoj i prije nego što su Franjo Tuđman i HDZ došli na vlast.
 
Krivotvorinama se u različitim opcijama stotine i stotine puta plasiraju laži s ciljem da se velikosrpska agresija pretvori u građanski rat ili u sukob dvaju nacionalizama, da se Srbi prikažu kao žrtve hrvatskog nacionalizma koji nisu imali drugi izlaz nego braniti, kako kažu, goli život. Treba podsjetiti na ciničnu izjavu Slobodana Miloševića na procesu u Haagu kada se retorički upitao: "Papa je pomagao Hrvatima a ja sam pomagao ugroženim Srbima i kako to da je onda Papa Sveti Otac a ja ratni zločinac?"
 
Evo nekoliko činjenica koje se nerado spominju, koje se prešućuju kako 1991. tako i danas a koje dokazuju da pobuna Srba nije bila reakcija na hrvatsku nacionalističku politiku nego da je bila dio planirane strategije da se ognjem i mačem i agresijom stvori velika Srbija. Veljko Kadijević, šef JNA, prije Božićnog Ustava u Hrvatskoj, za koji su naknadno tvrdili da je uzrok srpske pobune jer je ukinuo Srbima status naroda, napao je na TV Beograd dr. Franju Tuđmana i hrvatsku politiku zbog "obnavljanja fašizma i genocida protiv Srba." Godinu dana kasnije, 3. 10. 1991., Kadijević je proglasio neposrednu ratnu opasnost i primjenu ratnog prava jer "u Republici Hrvatskoj djeluje neonacizam" koji je "prijetnja srpskom narodu u Hrvatskoj". Zato je Armija "dužna zaštititi srpsko stanovništvo od progona i uništenja". (Tako je i Hitler išao "štiti" navodno ugrožene Nijemce u Češkoj 1938.) JNA je tri puta pripremala državni udar na Hrvatsku (operacija Štit u studenom 1990, 24. siječnja 1991. na dan prikazivanja špijunskog filma o Špegelju te u ožujku 1991. godine).
 
Koncem rujna, 28. 9. 1991., Veljko Kadijević i Blagoje Adžić izvješćuju Slobodana Miloševića, Borisava Jovića,. Momira Bulatovića i Branka Kostića da su "svi srpski krajevi u Hrvatskoj oslobođeni" te da su izvršene sve pripreme da Komitet za obranu Jugoslavije na čelu s admiralom Brankom Mamulom preuzme ulogu i ovlasti Predsjedništva SFRJ na rok od godine dana. Kadijević traži ustavnu promjenu za legalno izvođenje vojnog udara. Suprotno takvim povijesnim istinama danas se ponovno vrlo agresivno lažima i krivotvorinama pokušava hrvatski narod optužiti kao agresor i krivac za rat, kao genocidan narod koji ponovno prijeti genocidom nad Srbima. U toj agresiji značajnu ulogu ima peta hrvatska kolona.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Srbi su u Hrvatskoj ubili 402 hrvatske djece

 
 
Za pojedinačno ubojstvo Aleksandre Zec nitko nije kažnjen a tko je kažnjen za ratni zločin masovnog, zvjerskog pokolja hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu?
http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/Slavonija_4/36A_Zlocin-Borovo-Selo-.jpg
Poklani hrvatski redarstvenici u Borovu Selu

 

Praizvedba 'srcedrapateljne' predstave 'Aleksandra Zec' Olivera Frljića prikazana je u utorak u Hrvatskom kulturnom domu na riječkom Sušaku. Upriličio nam tu predstavu 'bosančeros' Oliver ne bi li hrvatski narod doživio katarzu i to baš prigodno, u Velikom tjednu Uskrsa: ispovjedite se vi, zločesti Hrvati!? Prije početka ove seanse, u 18 sati predstavljena je i knjiga istog naziva u kojoj je predstavljen taj 'slučaj' kao i detalji o samom ubojstvu, a Frljić je naglasio na tribini da „ne postoje naše i vaše žrtve nego da predstavu posvećuje svoj djeci, žrtvama rata bilo koje nacionalnosti“; idiotsko licemjerje par exellence! Dodao bih, posebno kad se radi o nesretnoj mladoj zagrebačkoj Srpkinji, 12-godišnjoj Aleksandri Zec koja i nije žrtva rata nego zločin koji se dogodio iz tko zna kojih pobuda.
 
Na premijeru predstave između ostalih došli su eminentni 'hrvatski uglednici', redom: petokolonaš Milorad Pupovac, beneficirani brijunski turist Nenad Stazić, lokalne glavešine Vojko Obersnel i Zlatko Komadina, zatim vukovarski 'dezerter' Rade Šerbedžija, riječka prostakuša Vedrana Rudan i neizbježna Slovenka, Vesna Teršelič.Prije 19 sati ispred Doma su se počeli okupljati, doduše rijetki, prosvjednici - mahom hrvatski branitelji. Držali su transparente i slike s, hrvatskoj javnosti, potpuno nepoznatim imenima mnoštva ubijene hrvatske djece u genocidnoj srbijanskoj agresiji. Na transparentima je pisalo: '402 hrvatske djece je ubijeno od (srbo)četničke ruke', '86 malih Vukovaraca', 'Kada će hrvatska djeca dobiti svoju predstavu'…???
 
A ta, uistinu nevina djeca, pobijena su nasumce, ali ne kao žrtve raspamećenih pojedinaca nego kao 'kolateralne žrtve' bjesomučne srbijanske agresije, državnog-zločinačkog terora? Velika je to razlika, neusporediva s ubojstvom Aleksandre Zec, i 'kvalitativno' i 'kvantitativno' a počinitelj ili nalogodavac tih brojnih zločina do danas je ostao neosuđen, jednostavno nepoznat! Koliko god to morbidno zvučalo ubojstvo mlade Aleksandre koristi se po ne znam koji put, ovaj put i 'umjetničkim djelom' Olivera Frljića, kako bi se kroz zločin pojedin(a)ca ukazalo na genocidan karakter hrvatskog naroda u cjelini. Kroz pretekle 23 godine Aleksandra Zec se javno 'ubija' po 'stoti put', ovaj put Frljićevim opskurnim 'lešinarenjem' na kazališnim daskama, kako bi se hrvatski narod po Oliveru Frljiću, Vesni Teršelič i Zoranu Pusiću konačno suočio sa svojom 'zločinačkom' prošlošću!   
 
Međutim, ostavimo za tren pojedinačni zločin razvikanog ubojstva (moguće i iz koristoljublja ili mafijaškog obračuna u trgovini mesom?) Aleksandru Zec, ostavimo na tren i masovne zločine nad hrvatskom djecom koja su ubijena nasumce, bez ikakvog razloga pa si postavimo jedno drugo pitanje: može li se ljudsko biće dva puta ubiti? Pa, umjesto odgovora, navedimo samo 'slučaj' mučkog ubojstva iz zasjede 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. Bio je to masovni a ne pojedinačni, ali i ratni zločin za koji do danas nitko nije ni priveden niti je itko odgovarao a hrvatski redarstvenici ubijeni su metaforički rečeno dva puta; naime, i mrtvi su masakrirani, morbidno obeščašćeni!
http://www.braniteljski-forum.info/attachment.php?attachmentid=12220&d=1364427562&stc=1
Spomenik agresorskom zapovjedniku u Borovu Selu
 
„Čije se to 'dostojanstvo' još i danas u javnosti čuva skrivanjem fotografija i detalja gnusnog pokolja u Borovu Selu, primjerice, odrezani penis uguran u usta ubijenog hrvatskog redarstvenika!?“, pita se Ljubomir Škrinjar na portalu HKV-a. Doduše, pobijeni i masakrirani redarstvenici dobili su svoju skromnu spomen-ploču ali u tom istom Borovu Selu koje barem 'geografski' pripada Republici Hrvatskoj stoji i jedan drugi ali monumentalni spomenik nalogodavcu tog nezapamćenog ratnog zločina; u znak dostojanstva!? Spomenik je to 'srpskom narodnom junaku' Vukašinu-Vuli Šoškočaninu jer: „srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje“.
 
Nema tog razumnog čovjeka među Hrvatima koji ne osuđuje zločin počinjen nad Aleksandrom Zec, ali rijedak je Srbin u Hrvatskoj koji je doživio katarzu nad pobijenom hrvatskom djecom, njih četiri stotine i dvoje!? Rijetko je naći i hrvatskog Srbina, uključivo i Milorada Pupovca, koji žali za zvjerski pobijenim i poklanim hrvatskim redarstvenicima iz Borova Sela; pače, takvima se na hrvatskom tlu podižu i spomenici za počinjene zločine, njima, zvijerima u ljudskoj spodobi! 
 
Stoga, 'umjetničko djelo' Olivera Frljića, sasvim farizejski 'posvećeno svoj pobijenoj djeci', uvrjeda je svim hrvatskim žrtvama koje ne mogu počivati u miru jer se njihov krvnik još i danas šepuri na slobodi unatoč Josipovićevu, jednako tako farizejskom izričaju: „Ni jedan ratni zločin ne smije ostati nekažnjen!“ Oliver Frljić, još jedan 'dođoš', ovaj put iz Travnika, bizarno zarađuje svoj kruh u Hrvatskoj ako treba i 'umjetničkim lešinarenjem' mrtve djevojčice. U ovoj zemlji kao da nema dovoljno izmeta da bi se za svoj rad adekvatno nagradili svi ti kvazi-umjetnički kreatori poput raznih 'frljića', 'tomića', 'dežulovića', 'jergovića', 'butkovića' i ine medijsko-literarne klateži; pa, polako, svi ćete vi doći na red!   
 

Damir Kalafatić

Lažna anketa sa samo jednim predsjedničkim kandidatom

 
 
Poslije rata, onoga „priokretnoga“, hoću reći revolucionarnoga, pjevalo se: „Šume, šume, veliko vama hvala/ u vama se sloboda rađala“. Već godinama o tome uporno i tiskano i virtualno pišem: poje se jedna druga te ista: „Ankete, ankete, veliko vam  hvala/ u vama se vlast rađala.“ Šume, gustiš tada, a virtualna džungla danas, poprište su borbe. „Sloboda“ koju su donijele „šume“ ustvari je bila vlast, a ankete, šume anketa, također rađaju vlast i vladare. Barem se trude iz petnih žila. Biznis s anketama odavno sam nazvao anketarenjem, ustvari reketarenjem javnosti i duša koje ju čine. Kako se javnost i duše reketare, prepariraju, usmjeravaju u željenom pravcu najbolje pokazuje mjesečna anketa rađena po narudžbi HRT-a o tome tko bi bio predsjednik države kad bi se sada održavali predsjednički izbori.
https://lh4.googleusercontent.com/-qmIJXBpuw2M/Tkl4zSe1YMI/AAAAAAAAACQ/Q1OtaLYJuQ8/sume-sume.jpg
Zgromile su me vijesti koje su emitirali HTV i HR mislim šestoga travnja. Sve su od ranoga jutra počinjale s rezultatima četvrte „predsjedničke ankete“ po prilici ovako: „Da su sada izbori za predsjednika RH pobijedio bi Ivo Josipović (Najpopularniji dodajem) već u prvome krugu“. I tako su započinjale sve HRT-ovske vijesti te Josipović-Radmanove Kukuvizije cijeli dan. Ništa drugo nije zaslužilo biti prva vijest, ni kriza u Ukrajini koja je bremenita i novim ratom, najmanje europskim, ni nestali malezijski zrakoplov, ni Mercelica, ni kiša ni suša ni skoro četiristo tisuća nezaposlenih, ni propast  poljoprivrede, ni neki turistički uspjeh... Ništa. Samo Ivo, pa Ivo. Vrtjela se ta jedna te jedna vijest kao u onom kolu „Ivo, Ivo, samo živo“.
 
Kako je „vijest“ zapravo nastala? Tako što je anketom proizvedena.  Kako je pak nastala  anketa, koja služi čemu služi - novom mandatu Ive Josipovića na Brdu, Farmi Pantovčak. Jednostavno, prilježni, „ukrevećeni“, kontrolirani mediji - a to su ovdje skoro svi, pri čemu su kontrolirani na razne načine, najprije su počeli izmišljati „protukandidate“ našemu Ivi Drugome, e kako bi se on mogao „anketno“ natjecati i pritom stalno pobjeđivati. Od prvoga mandata Predsjednika Stipe, našega doživotnoga dragoga „stipabašija“, potpuno je razvidno kako je prvi uspon na to Brdo zapravo početak predizborne kampanje za drugi mandat. Jedan je malo, dajte im dva. Ankete su pritom jedno od sredstva koje pripomaže ostvarenju toga cilja.  
 
Josipović u „utrci“ sam sa sobom
 
Zato ćemo malo zaviriti u aktualnu „predsjedničku anketu“. Prvo, da bi se moglo anketariti o predsjedničkim kandidatima valjda bi morali postojati kandidati. Njih nema, ali „ankete“ svejedno ima! U toj „predsjedničkoj anketi“ samo je jedan kandidat izrijekom potvrdio, i to davno, kako će se kandidirati - Ivo Josipović. Ima čak i mlaku podršku SDP-a. Kao „protukandidati“ pojavljuju se u anketama od siječnja do travnja Milan Bandić, Željka Markić, Kolinda Grabar-Kitarović, Ivica Vrkić, Milan Kujundžić i „ostali“. Crtati Milana Bandića kao protukandidata i više je nego smiješno. Zmaj od Kamenitih vrata odavno se odrekao nove predsjedničke kandidature, pogotovo kao „protukandidat“ Ivi Josipoviću. On se opredijelio za „gradonačelnika Hrvatske“, a to bi, i više nego očito, želio dohvatiti u suradnji, a ne u natjecanju, ne daj Bože s Josipovićem. Niti ostali „protukandidati“ se nisu sami kandidirali, izuzimajući donekle Kujundžića, niti su ih kandidirale stranke. Isključivo su ih  „kandidirali“ mediji. Pred nama je dakle anketa o ničemu. Preciznije, jedini pravi kandidat se natječe sam sa sobom, a ostalo su „anketni zečevi“. Bit svega je da se potvrdi kako je eto Najpopularniji doista – najpopularniji, te kako je njegov reizbor i više nego siguran. Ako je tako, razmišlja poprilično neuki potencijalni birač „većinac“, zašto onda i izlaziti na te izbore kad budu bili, pa ne izađe. Tako, skoro, uvijek u „demokraciji“ koja je i „vladavina većine“ pobijedi - manjina.
http://www.bh-news.com/img/vijesti/201307/josipovic_posjeta.jpg
Po glasove i u Bosnu
 
„Ukrevećeni“ mediji su se svojedobno, nakon obiteljskog referenduma, pobojali Željke Markić, pa ju od tada jednostavno sotoniziraju na tipični staljinističko-nacistički način. Još ju se onda stavi u „ankete“ pa i tako politički umlaćuje - da joj slučajno ne bi palo na pamet kandidirati se. Milana Kujundžića malo „promoviraju“  računajući kako bi on mogao, poput onih primoraca, vidoševića i ostalih na prošlim predsjedničkim izborima, otkinuti koji postotak glasova kandidatu HDZ-a. Donekle su oprezni s Kolindom Grabar-Kitarović, nju se „tuče“ samo anketama – navodno je dvostruko nepopularnija od Najpopularnijega. Jer nikad se ne zna, a i na „nezgodnom“ je mjestu.
 
Najzanimljivije je kako ovako s nama, za naše novce totalitaristički manipulira naša draga HRT-ovizija. Gdje ne bi s nama pretplatnicima, poreznim obveznicima i ovcama-biračima postupala manipulativno kad trenutačno slično postupa i sa Zoranom Milanovićem. Rado bi ga nekako skinula s mjesta predsjednika SDP-a, a da SDP preživi i dalje vlada. Ne branim Zorana Milanovića, već samo tvrdim kako zadatak javne HRT kuće nije medijsko potkopavanje funkcije Predsjednika Vlade za račun neke druge „struje“, „frakcije“. To je posao njegovih političkih konkurenata oporbe, unutarstranačkih oponenata, „publicista“ i „analitičara“, pod uvjetom da to nisu uvijek isti a ne novinara HRT-a. I ovaj neprirodni spoj, „tunel“ između Brda i Prisavlja, daje mi za pravo ponoviti: HRT ukinuti, a izbor gazde Brda premjestiti u Hrvatski sabor.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Nedjelja, 20/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1314 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević