Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Poslanica patrijarha SPC-a uoči Božića po julijanskom kalendaru

 
 
Prvi čovjek SPC-a u Hrvatskoj Jovan Pavlović nosi naslov „mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije“, što znači da on predstavlja Svetosavsko Pravoslavlje u Zagrebu i Ljubljani te „celoj Italiji“. Nigdje nema Hrvatske i Slovenije. Već sam taj velikosrpski naziv negiranja postojanja hrvatske državnosti može biti objašnjenje svega onoga protuhrvatskoga što je u svojoj poslanici uoči Božića prema julijanskom kalendaru napisao partijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej. A Irinej je napisao:
http://radiobambi.com/wp-content/uploads/2014/01/patrijarh-irinej-poslanica-radiobambi.jpg
„Sretan i blagoslovljen Božić želimo i svoj našoj braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i u Baniji koji ponovno doživljavaju, kao i prije dvadeset godina, progone i stradanja zbog svog imena, pisma i jezika. Čitav slobodoljubivi i pravdoljubivi svijet stoji nijem i zapanjen pred činjenicom da se brutalno progoni jedno pismo, u ovom slučaju ćirilica, pismo svete braće Ćirila i Metoda. Posebno smo zabrinuti pred činjenicom da se pitanje ćirilice koristi kao paravan za nastavak progona srpskog naroda u Hrvatskoj, za zastrašivanje Srba i odvraćanje istih od povratka na njihova ognjišta“.
 
Očito je Irinej smatrao da možda nekome nije bila dovoljno jasna ova negacija postojanja hrvatske države pa je u svojoj čestitci ponovio: „S posebnom očinskom i pastirskom ljubavlju danas se molitveno sjećamo naše braće i sestara prognanih s Kosova i Metohije, iz Dalmacije i čitave Krajine, iz Bosne i Hercegovine, koji, evo, godinama Božić dočekuju obespravljeni, bez prava na povratak i na svoju imovinu“. Ovoga puta patrijarh Irinej, alias Miroslav Gavrilović, spominje samo Dalmaciju i „čitavu Krajinu“. Ovu drugu s velikim slovom, što je dodatni i očiti pokazatelj nepriznavanja Hrvatske i zazivanje novih ratova protiv Hrvatske. Ovdje nije precizirano na koju je „krajinu“ Irinej mislio, samo onu unutar hrvatskih granicu, ili i nju i onu unutar bosanskohercegovačkih granica, povijesnu Tursku Hrvatsku, koju su velikosrbi preimenovali u „bosansku krajinu“. Očitije je da je mislio na „krajinu“ unutar hrvatskih granica čime je trebao dobiti bilo kakav, pa makar i protokolarni odgovor od strane aktulane hrvatske vlasti. Da, trebao je, a kako je na vlasti vlast kojoj je očuvanje hrvatske državnosti i integriteta državnih granica zadnja briga, do toga nije niti će ikada doći. Svi se prave ludi, od političara pa do režimskih medija. Nitko ništa ne će vidjeti.
 
A da u poslanici patrijarha Irineja nema puno mirotvorstva u predbožićno vrijeme pokazuje on sam u nastavku svoje ustvari političke poslanice. Ili još točnije, velikosrpske poslanice. U razračunavanju s trenutačnim pravoslavnim Makedoncima i Crnogorcima, kojima SPC nameće svoju crkvu i negira njihov narod i njihovu naciju, ujedno se jezikom ulice obračunava s Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj. „Javno pitamo tamošnje ideologe, samozvane autokefaliste, (Crnogorce, op. V.H.) inače mahom ateiste, zašto u duhu vlastite verzije demokratskog i sekularnog društva nemaju kuraži da javno zatraže i takvu reorganizaciju Rimokatoličke Crkve i da joj sjedište bude u Crnoj Gori, a ne u Vatikanu, kao što to traže za Pravoslavnu Crkvu“, pita se patrijarh Irinej.
http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2012/09/Karta-eparhija-Srpske-Pravoslavne-Crkve.jpeg
Ovdje svakako treba pohvaliti svjetovne i crkvene vlasti u Crnoj Gori i Makedoniji koje se vlastitim snagama bore protiv svetosavlja i velikosrpstva, za razliku od hrvatske političke elite koja dopušta SPC-u u Hrvatskoj da nastavlja svoje protuhrvatsko djelovanje kroz vjerske institucije. Vrijeme je da već netko jedanput u Zagrebu kaže kako u Hrvatskoj nema mjesta Srpskoj pravoslavnoj crkvi sa sjedištem u Beogradu, nego da u Hrvatskoj može biti samo Hrvatska pravoslavna crkva. Isto onako kako postoje Ruska pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Grčka pravoslavna crkva, Ukrajinska pravoslavna crkva, Finska pravoslavna crkva, Makedonska pravoslavna crkva ili Crnogorska pravoslavna crkva. Zato i ovom prigodom izražavamo zahvalu marnim ljudima u Hrvatskoj koji su obnovili rad Hrvatske pravoslavne crkve i egzarhu protoprezviteru Aleksandru Radojevu Ivanovu, koji je na Bogojavljenje u Zadru održao sv. Misu u crkvi sv. Ilije Proroka.
 
I na kraju svoga predbožićnoga obraćanja vjernicima patrijarh Irinej je pokazao svu svoju velikosrpsku ćud. „Jedinstvo našeg roda, jedinstvo naše Svetosavske Crkve, nema nitko pravo ugroziti i dovesti u pitanje. Svi oni koji iz vlastitih pobuda i interesa, zbog svoje gordosti i sujete cijepaju plašt naše svete Crkve trebaju znati da će ih kad-tad stići pravda Božja. Pozivamo sve na duhovnu budnost i mudrost. To nam je danas najpotrebnije jer svuda oko nas i među nama kruže oni koji nas žele vidjeti pocijepane i razjedinjene. Crkva naša Svetosavska jest i ostaje trajna garancija i temelj našega duhovnog, crkvenog i nacionalnog jedinstva. Samo u Crkvi i kroz Crkvu mi smo s Kristom Gospodinom i u Kristu Gospodinu. Onaj tko je sebe izdvojio iz Crkve odvojio je sebe i od Krista Gospodina. Zato mi svi ostanimo vjerni Gospodinu, radi nas Rođenome, u jedinstvu svete Crkve Njegove!“, poručio je on. Sve dotle dok ove poruke ne naiđu na opravdanu osudu ne samo hrvatske političke elite, kotač velikosrpstva i dalje će se kotrljati prema zapadu.
 

Vid Hinković

Tko su osobe i uzurpatori ovlasti, koji su pokrenuli i dovršili procese destrukcije Imunološkog zavoda?!

 
 
Mnogo toga što se sada globalno zbiva, uistinu je vrlo zabrinjavajuće pa zahtijeva učinkovite korake u smjeru suzbijanja malignih posljedica. Redaju se manje ili više učinkoviti pokušaji, čak i osvjedočeno uspješna djelovanja, ali i dalje tinjaju mnoge prepoznatljive i pritajene opasnosti. Nije ni prostor države Hrvatske i država njezina bliska susjedstva pošteđen glede takvih opasnosti. Mi, sadašnji žitelji Hrvatske, s razlogom trebamo biti zabrinuti, jer se opasnosti već očituju. Prepoznatljiva su maligna djelovanja. Zahtijevaju učinkovito suzbijanje vrlo vjerojatnih njihovih štetnih posljedica, ali i sanaciju već nastalih šteta.
http://imz.hr/__upload__/pictures/z_img_0144.jpg
Na pisanje ovog teksta izravno su me potaknuli događaji vezani uz sudbinu Imunološkog zavoda kao institucije, napose njezinih zaposlenika. Zloćudni pohlepni moćnici već su se usudili cjelovito provesti svoj prije osmišljeni plan i sustavno već započeto djelovanje. Jasno, štetno po hrvatsku državu i kobno po sudbine dijela njezinih žitelja. U meni se probudiše sjećanja na doba kad je Imunološki zavod bio svjetski prepoznatljiv po svojem uspješnu djelovanju i primjernim rezultatima glede primjene svojih proizvoda, dakle uspješna očuvanja zdravlja ne samo hrvatskih žitelja, nego i drugih koji su pripravke tog Zavoda uporabili poradi svojeg zdravlja. Slučajnost je da to mogu argumentirano posvjedočiti jednim u nizu objavljenih znanstvenih radova djelatnika tog Zavoda.
 
Prigodom održavanja Petog europskog kongresa o biotehnologiji (5th European Congress on Biotechnology, July 8-13, 1990), kao sudioniku i jednom od trojice autora (B. Pende, I. Udovičić u M. Bošnjak) pripala mi je čast usmeno priopćiti znanstveni rad pod naslovom „Education as a prerequisite to safe manufacture of human plasma products and those produced by pathogenic microorganisms“ (Izobrazba kao preduvjet sigurne proizvodnje pripravaka iz humane plazme i onih proizvedenih s pomoću patogenih mikroorganizama), a čiji tekst je i objavljen u Zborniku radova (Proceedings, Volume II, pp. 1112-1115). Rad je pobudio zanimanje u slušateljstva, poglavito u znanstvenika koji se bave proučavanjem srodne problematike i proizvodnjom već tada medicinski prijeko potrebnih pripravaka kvalitete kakvom se dokazao Imunološki zavod. Usputno pripominjem da je tadašnja hrvatska populacija davatelja krvne plazme bila pouzdanija od prosječne europske, što je bilo dodatno jamstvo za dokazane prednosti tadašnjih pripravaka proisteklih iz Imunološkog Zavoda. Zato se usuđujem upitati: Tko su osobe i uzurpatori ovlasti, koji su pokrenuli i dovršili procese destrukcije Imunološkog zavoda?! Pouzdano to nisu mogli počiniti osobe koje su obrazovali i odgajali ondašnji edukatori i moralno stručnom pouzdanošću dokazani suradnici. Dopustivo je zatražiti odgovor od prijašnjih i sadašnjih gospodarstvenih i vladajućih struktura. Je li moguće da je ministar svog zdravlja skrbeći o svom zdravlju zanemario zdravstvo u hrvatskoj državi, omalovaživši potrebu opće skrbi za zdravlje svih hrvatskih žitelja. Pri tome nisam sklon pomišljati da mu manjka sposobnost da u suradnji s dokazano pouzdanim stručnjacima optimira učinkovitost zdravstvenih institucija. Na žalost, zbivanja tijekom protekle godine, pa ova sadašnja, pobuđuju sumnje u ispravnost postupanja.
 
Upravno i stručno vodeći ljudi Imunološkog zavoda sustavno su analizirali uspješnost svojeg djelovanja da bi ga optimirali. Pridavali su važnost i sustavnu planiranju, kako bi osigurali opstanak, povećali ugled i ojačali primjensku i tržišnu uspješnost svoje institucije. Kao primjer argumentirana svjedočenja može poslužiti zbornik radova pod naslovom „Znanstvene osnove društveno-ekonomskog razvoja Hrvatske“ i podnaslovom „Prehrambena industrija i biotehnologija – 2. Biotehnologija“(Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1990.). Profesor Berislav Pende iz Imunološkog zavoda bijaše jedan od pet autora rada „Biotehnološka proizvodnja finih kemikalija i biološki aktivnih tvari“ Da se ustaljeno nastavilo postupati slično postupanjima profesora Pendea, vjerojatno se ne bi dogodila destrukcija Zavoda, pa posljedično povećanje broja nezaposlenih, a stručno i moralno vrijednih osoba. Vjerojatnije je da bi se poslovna uspješnost Zavoda povećala, čak i uz pokoju novozaposlenu učinkovitu osobu. Povećao bi se i međunarodni gospodarstveni ugled Hrvatske.
http://imz.hr/images/ilustracije/10.jpg
Dojam da vladajuće političko-gospodarstvene i kulturologijske strukture u Hrvatskoj djeluju više destruktivno nego konstruktivno, da više pogoduju nesklad nego sklad među žiteljima, da više pogoduju tuđe nego legitimne interese hrvatskih žitelja i hrvatske države, pobudio je u mene potrebu da ponovno pripomenem: Nije Hrvatska dio Balkana. Nije to ni geografski ni kulturologijski. Prema tome ne priliči ju svrstavati kao da joj pripada izmišljeni naziv „Zapadni Balkan“. Priobalna je svojem Jadranu, krase ju Dinarske planine, podunavska je i srednjoeuropska, zemljopisno je dio Karpatskog polutoka. Domovina je svojih žitelja koji je vole, ponose se njome i spremni su žrtvovati se za nju, ponašaju se kako dolikuje ljudima čija je himna Hrvatska himna.
 
Stvaranjem nezadovoljstva u narodu pogoduje se potencijalnom agresoru, poglavito ako je to popraćeno slabljenjem gospodarstvene i obrambene moći. Agresija ne mora biti oružana. Može biti katalitički ostvarivana i na druge načine. Kad se to prozre treba pristupiti inhibiciji katalitičkog djelovanja. Agresor obično boluje od potrebe da ponovno pokuša ostvariti svoje osvajačke ciljeve. Zato se temeljitije priprema za reagresiju, a ta zna biti zloćudnija od prethodne. Strategijska naivnost je čimbenik kojeg agresor ne zanemaruje. Zato treba biti hrabar, oštrouman i budan, ali i lukaviji od agresora.
 
Napomena: Nečastno je zlorabiti povjerenje naroda. Velikosrpskom agresijom učinjene su goleme materijalne i kulturologijske štete žiteljima Hrvatske popraćene etnogenocidom nad nesrpskim žiteljima Hrvatske. Nitko nije ovlašten povlačiti tužbu za izvršene štete i zločine bez dopuštenja hrvatskog naroda, poglavito ne osobe koje su tijekom agresije moralno i na druge načine slabili snagu otpora hrvatskog naroda prema agresoru.

 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.

Don Tomislav Ćubelić predvodio misu zahvalnicu za 22. obljetnicu odlaska JNA iz Splita

 
 
U Splitu je obilježena 22. obljetnica odlaska nekadašnje JNA iz ratne luke Lora, jednoga od najvećih simbola moći bivše jugomornarice i glavno središte u kojem su srpsko-agresorski oficiri i visoko rangirani obavještajci KOS-a sredinom 1991. zavladali Lorom, planirali zločine koje su JNA i četnici činili po srednjoj Dalmaciji, predvođeni Ratkom Mladićem. Lora je bila posljednje utočište srbo-četnika u Splitu te njihova definitivnog odlaska iz Splita brodovima prema Boki.
Župnik splitske katedrale sv. Dujma don Tomislav Ćubelić u koncelebraciji s don Markom Ćubelićem i dvojicom svećenika predvodio je u subotu 4. siječnja u splitskoj prvostolnici svečanu pjevanu misu zahvalnicu za trajni odlazak zloglasnih neprijateljskih trupa iz Splita 4. siječnja 1992. Podsjetimo, Gradsko vijeće donijelo je 24. prosinca 2001. odluku da će Grad Split trajno obilježavati 4. siječanja svečanom svetom misom zahvalnicom u splitskoj katedrali povodom odlaska neprijateljskih trupa iz Splita 4. siječnja 1992. Uz najviše predstavnike grada, na misi su bili i predstavnici Županije, Udruge dragovoljaca HRM, sindikata, političkih stranaka te brojni građani.
 
Stavljen prigušivač na bol
 
„Mi se danas spominjemo 22. godišnjice spomen čina kada je posljednji vojnik JNA ne napustio, nego protjeran s ovih prostora hrvatske države. Nije se povukao jer je shvatio da čini zlo, da nema što tražiti u tuđoj zemlji, te da je zlo ubijati nevine ljude – nego se povukao jer je hrvatski branitelj imao ljubav koju je spojio s hrabrošću i svojoj domovini vratio dostojanstvo i stvorio hrvatsku državu“, kazao je u propovijedi don Tomislav Ćubelić, podsjećajući kako se „opet ponavlja igra dobro pripremljene krojačke radionice pune jeftinih tkanina i oštrih škara kojima prekrajaju istinu i sve pokušavaju učiniti istim i sličnim. Zbog toga se promiču kriteriji. Ukida ponos, ne pronalaze mrtvi. Zbog toga je stavljen prigušivač na bol. Zbog toga ideolozi nemaju povjerenja u svoju državu, nego u tuđu, u Haag. A sada ideolozi nemaju povjerenja u pravo nego u ideologiju“. Ćubelić se zatim upitao: „Što je ostalo od patnje i žrtve, ponosa i jedinstva hrvatskog naroda. Je li se istopilo? Zašto je dovedeno u pitanje? Tko vodi hrvatski narod i hrvatsku državu? Ostali su hrabri branitelji. Ostala je patnja, bol i križevi kao znak, poziv i opomena da su oni stvorili državu. Ostala je istina da je ova država obranjena i stvorena iz ljubavi. Ova država je predana iz ljubavi i nitko nema pravo pretvarati je u interesnu sferu. No, došle su nove metode. Ušutkali su one na čijom hrabrosti je stvorena i utemeljena ova država i propjevali su novim notama s nekim drugim pjesmama“.
 
„Ponekad se stječe dojam, kao da nema nikoga tko brani čast i dostojanstvo ovog naroda i ove države. Tko nam piše noviju povijest, povijest Domovinskog rata? Neshvatljivo je da se u jednom narodu dvije povijesti uče. Jedna od te dvije  mora biti lažna. Hrvatska je stala. I stoji. Ne mrda. I kao da klizi tamo gdje je nekada bila. Među egipatske lonce. Dišemo pod nadzorom stranih gubernatora, udruga, špijuna, medija, banaka, pod kontrolom domaćih poslušnika i prodanih duša. Dišemo onoliko i onako kako to nekome drugome odgovara, a ne kako bi to bilo za naše dobro“, kazao je Ćubelić, te naglasio kako „narod koji nije kalkulirao, koji nije zdvajao i sumnjao. Narod koji je osvojio vlastitu slobodu, plativši je krvlju i životima svojih najboljih sinova, taj isti narod tu svoju slobodu zaboravlja. Rasprodaje i nepovratno gubi. Kao da ne želimo biti država. Rastačemo je. Uz to, agresor je na cijeni, a branitelji postaju nepoželjni. A mi nijemi. Nepomični.
 
U Hrvatskoj Kajini dobivaju nagrade!?
 
Don Ćubelić je zatim usporedo Kajina i Abela, kazavši kako Biblija razlikuje njih dvojicu. „Abel je imao pravo braniti svoj život, a u Hrvatskoj Kajini dobivaju nagrade, kao da ne razlikujemo dobro i zlo u svom narodu“. Na kraju svoje propovijedi don Ćubelić je kazao kako Hrvatska od godine 1102., od Pacte convente, prolazi razne kalvarije i opstaje. „Zato vjerujem da će se jednoga dana osvijestiti“. Uz sve to spoznaje, Ćubelić je kazao kako  bi političari trebali voditi računa da mudrost stoluje u narodu, a ne u njima, ma odakle god i iz koje god stranke dolazili. „Vidjeli smo snagu naroda na dan sjećanja u Vukovaru. Snagu naroda smo vidjeli nakon oslobađajuće presude generalima Markaču i Gotovini. Toga se političari boje, zato medijima pretvaraju laž u istinu. Poželjna je svijest u narodu da je ovo moj narod i moja država. Nas naši političari uvjeravaju da su nam glave i intelekt suvišni. Baš ideologijski. Planeri se javljaju kad im netko otkriva planove. Ideologija želi čovjeka koji nema zaštite ni u državi ni u obitelji. Ideologija čovjeka pretvara u poslušnika“.
 
Na kraju Ćubelić je objasnio što znači grčka riječ idiot – idiotes. „Ona znači onaj koji je nesamostalan koji se ne bavi javnim poslom u društvu. A nas uvjeravaju da nismo za politiku. Onda oni lakše provode svoju ideologiju“. Završavajući svoju nadahnutu propovijed don Tomislav Ćubelić je citirao Sekulu Drljevića: „Dvije su vrste velikih dana u povijesti naroda: Dani velikih pobjeda i Dani velikih žrtava za Slobodu. Ali sjaj velikih žrtava je duže trajan, nego li zanos i najvećih pobjeda. Nikada nijedan narod nije dao veću žrtvu za Slobodu od one koju je dao hrvatski narod.
 

Ivica Luetić

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1066 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević